Pregledni lanak UDK 111:81:165.

212

Primljeno 7. 1. 2010.

iril oh
Prva gimnazija, Petra Preradovia 14, HR42000 Varadin ciril.coh@vz.t.com.hr

Tankoutnije od jezika
Saetak

Sve to postoji u onom drugom je drugaije nego u sebi (Kuzanski). Ljudski svijet je posredovani svijet te moe biti posve odvojen od onoga to je svijet u sebi, a to se da nas naziva neposrednou, ivotom, autentinom egzistencijom. Racionalnost, simboliko miljenje, jezik, povezuju nas s realnou, ali preputeni sebi samima zarobljavaju besko nanu razliitost stvarnosti i supstituiraju bogatstvo ivota hiperrealnou i ekstenzijama (Baudrillard, McLuhan). Izgubljeni smo u simbolima jer nam nedostaje, kae Kuzanski, tankoutnost za razlikovanje simbola od onoga to oni simboliziraju. Kant to proiruje na razlikovanje svijeta za nas od svijeta po sebi, upozoravajui da je nae iskustvo svijeta odreeno naoalama kroz koje ga gledamo. Kuzanski nam nudi naoale koje omoguuju spomenutu tankoutnost. Usporeuje ih s dragocjenim kamenom berilom kroz koji postaje vidljivo ono to je inae nevidljivo. To je medij tankoutniji od jezika. Za Platona njegovo poznavanje bijae uvjet da se ue u Akademiju.
Kljune rijei

svijet, medij, znanstveni realizam, imaginacija, simbolizacija, naivni empiricizam, narcisoidni simbolizam, struktura, intelektualne naoale, tetraktys

1.
Stvarnost, taj na svijet koji autentino ili krivo spoznajemo i razumijemo, koji gradimo ili razaramo, koji slijedimo do njegova ispunjenja ili ga pak promaujemo, nije nam neposredno dan, ve nam je posredovan. Prisutan u naem iskustvu, pa i onom znanstvenom, nije onakav kakav je u sebi. Prema Kantu, ovjek nosi u svom umu apriorne forme osjetilnosti i razuma koje omoguuju i oblikuju njegovo iskustvo. One se slikovito prikazuju kao naoa le, medij kroz koji gledamo i doivljavamo svijet. Svijet je njima odreen, a ne moemo ih skinuti. I ne trebamo. Naprotiv. Imajui u vidu cjelinu Kantove filozofije, sustav u kojem je Kritika istog uma tek jedan organski dio, ovu sliku moemo i drugaije shvatiti.1 Spomenute naoale tu nisu medij koji iskrivljuje svijet da bi ih trebalo odbaciti. One su medij kroz koji se vidi razlika izmeu svijeta za nas i svijeta po sebi, a time i svijet sam. Svijet je cjelina koja je ovom granicom omoguena i uspostavljena ili ga uope nema.
1

Kant izuzetno cijeni znanost koja poiva na racionalnom istraivanju i iskustvu, ali u njezinoj metodi i pristupu vidi ne bilo kakvo, ve bitno ogranienje. To se ogranienje unutar znanstvenog uma ne moe, ali i ne treba prekoraiti. Postavljanjem granice unutar cjeli

ne svijeta, ta se cjelina upravo i uspostavlja. Praktiki um, postavljen s onu stranu granice, ima primat pred teorijskim. Ako teorijski um tu granicu ne vidi, zatvara se u svijet bez biti, svrhe, vrijednosti i smisla.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

564

. oh, Tankoutnije od jezika

Nikola Kuzanski, filozof s kraja srednjega vijeka, takoer govori o jednom takvom mediju, a zove ga intelektualnim naoalama. Usporeuje ga s dragocjenim kamenom berilom. Beril je naime dragi kamen kojem se pripisivala mo da ini vidljivim ono to je prije bilo nevidljivo. Kroza nj se jasno vidi da je prispodoba istine samo prispodoba, da se istina ne moe prispodobiti ni s jednom prispodobom. Uvianje te razlike ovjeku daje mo otvaranja prema istinskom i bespretpostavnom. Kuzanski i Kant uviaju granicu razumskog ili znanstvenog miljenja te upozoravaju na opasnost njezina ukidanja. Kad logika i raunanje postanu miljenje, bit e izgubljen bitak, strast za istinom, moralom i izvornim ivotom. Dananjim rjenikom reeno, ovjek e postati kiborg. Kod Kuzanskog i Kanta radi se o tome da ovjek i svijet istinski budu. Ne interesira ih neki svijet iza ovog, nego ono to mi danas zovemo neposredno u, ivotom, autentinom egzistencijom. Nietzsche to zove istinom, imajui pritom u vidu beskonano odstojanje od racionalnosti i spoznaje. Dok se racionalnost i spoznaja kod Kuzanskog i Kanta uvaavaju i postavljaju u odnos pojavnoga i bitnoga, kod Nietzschea se na nekim mjestima njegova filozofiranja potpuno iskljuuju. Nietzsche je doivio vladavinu onoga to ne moe i ne smije vladati. Svjedok obezvlaivanja ovjeka i svijeta ponekad gubi volju da u pohlepnom intelektu trai bilo kakvu vrijednost i funkcionalnost:
U nekom zabitnom kutku svemira, treperavo razlivena u bezbrojne suneve sustave, bilo je jednom zvijee na kojemu lukave ivotinje iznaoe spoznavanje. To je bila najobjesnija i najlaljivija minuta povijesti svijeta.2

U nastavku govora o spoznaji Nietzsche je naziva kukavnom, sjeni nalik, prolaznom. Ona se unutar prirode pojavljuje bez svrhe, samovoljno. Ona nema misiju da vodi nadljudski ivot. Samo je ovjek kao njezin tvorac uzima tako patetino kao da bi se u njoj okretale osi svijeta. Ona napuhava, zastire oi i osjetila zasljepljujuom maglom. Njezin uinak je zabluda, a glavne sile pretvaranje, obmanjivanje, ulagivanje, laganje i varanje, lepranje oko plamena tatine. Na kraju zakljuuje da nita nije nepojmljivije od toga kako se meu ljudima mogao pojaviti poten i ist poriv za istinom. Slino danas pie John Zerzan:
Moemo li rei da stvarno ivimo? () Zato moderna drutva imaju tako mnogo tekoa u proizvodnji odraslih sposobnih za intimnost, posao, uivanje i etiki ivot? Zato su znakovi unitena ivota tako raireni?3

Ali za Zerzana svijet i ovjek su obezvrijeeni i izvan vladanja zbog posve drugih razloga. Ne radi se vie o vladavini na iskustvu utemeljene znanosti, ve o vladavini simbola. Umjesto da posreduju spram svijeta, da nam ga otvaraju i daju, oni postaju prepreka:
ini se da proivljavamo pad u opisivanje, ije dubine i posljedice tek sada potpuno shvaamo. U doslovnoj vrsti falsifikacije, simboli su prvo posredovali stvarnost i onda je zamijenili.4

Posebno se to odnosi na jezik, verbalnu komunikaciju:

Verbalna komunikacija dio je odmaka od drutvene stvarnosti licem-u-lice, i omoguava fiziku odvojenost. Rije uvijek stoji izmeu ljudi koji se ele meusobno povezati, olakavajui smanjivanje onoga to se ne mora rei da bi bilo izreeno.5

Jean Baudrillard ak govori o savrenom zloinu nad stvarnou.

Nema vie smrti: besmrtnost klona. Nema vie drugosti: istovjetnost i razlika. Nema vie zavo enja: spolna ravnodunost. Nema vie iluzije: hiperrealnost, Virtual reality. Nema vie tajne: prozirnost. Nema vie sudbine. Savren zloin.6

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

565

. oh, Tankoutnije od jezika

Originalu koji dvojnik kopira nema ni traga. On je savreno uniten. Ono biti u potpunosti smo zamijenili s izgledati. Neosjetljivost na razliku izmeu simbola i onoga to simbol odreuje, tako da se samom simbolu daje mo da vlada nad onim koji ga je stvorio, Marshall McLuhan povezuje s mitom o Narcisu dajui mu pritom jedno novo tumaenje:
Mladi je Narcis mislio da je njegov odraz u vodi netko drugi. Taj mu je zrcalni produetak toliko umrtvio opaanje da je postao servomehanizam vlastite produene ili ponovljene slike. Nimfa Eko pokuala je zadobiti Narcisovu ljubav ulomcima njegova govora, ali uzalud. Bio je neosjetljiv. Prilagodio se svom produetku i postao zatvoren sustav. Smisao je ovoga mita da ljude odmah oara svaki produetak njih samih u svakom materijalu razliitom od njih samih.7

U ovom naem promiljanju bavimo se pojmom medij da bismo bolje razumjeli opasnosti o kojima govore ovdje citirani Nietzsche, Zerzan, Baudrillard i McLuhan. Neemo govoriti, barem ne direktno, o konkretnim medijima, posebno ne onim masovnim, pa ak ni o jeziku i ostalim sustavima simboliziranja. Za poetak, neka nam medij budu intelektualne naoale koje omoguuju tankoutni pogled razlikovanja simbola i onog to simbol oznaava. U nastavku emo taj pojam proiriti i produbiti.

2.
Svijet i posredovanje, odnosno medij kroz koji se ono dogaa, meusobno su usko povezani pa ne moemo shvatiti jedno bez drugoga. Ponimo od pojma svijet. Pod njime mislimo na cjelokupnost svega to jest, to nije neki popis ili zbroj svega to se u njemu nalazi, ve jedna strukturirana cjelina.8 On ukljuuje sve ono ime se danas bave prirodne znanosti, ali u njega spada i ono to je od znanou posredovane prirode posve razliito, ali opet s njom povezano duhovna stvarnost ovjeka i drutva. Unutar svijeta postoji podruje koje se moe spoznati matematiki precizno i egzaktno. Takav se pristup ostvaruje mjerenjem u kvantitativnom smislu, a moemo ga nazvati realizmom. Tu spoznajni subjekt uzima mjeru objektu postavljenom pred njega. Ali u svijetu postoji i ono to je takvim mjerenjem ne samo neshvatljivo nego se njime izobliuje, degradira, pa ak i ukida. Zato je potrebna jo jedna sasvim drugaija mjera. Platon je u dijalogu o istinskom dravniku razlikuje od one kvantitativne (poson) i vee je uz kvalitetu
2 7

Friedrich Nietzsche, O istini i lai u izvan moralnom smislu, Matica hrvatska, Zagreb 1997., str. 7.
3

Marshall McLuhan, Razumijevanje medija. Mediji kao ovjekovi produeci, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb 2008.
8

John Zerzan, Trka za prazninom; propast simbolike misli, Zarez 65, preuzeto s http:// www.stocitas.org/zerzan%20trka%20za%20 prazninom.htm.
4

Isto.
5

Isto.
6

an Bodrijar (Jean Baudrillard), Savreni zlo in, asopis Beogradski krug, Beograd 1998., str. 123.

Struktura se ovdje misli u smislu Diltheyeve, odnosno Gadamerove hermeneutike: Struktura oznaava veze dijelova od kojih se nijednoga ne poima tako da bi mu pripadala prednost. Tome odgovara neto oigledno, naime da u ivom organizmu nijedan dio ne dolazi na prvo mjesto i jedini obavlja zadau voenja, dok bi ostali bili drugog ranga. Naprotiv, svi su dijelovi u organizmu ujedinjeni i svi mu slue. Struktura znai da ne postoji najprije neki uzrok, a onda neki uinak, nego da se radi o meusobnoj igri su-djelovanja. Hans-Georg Gadamer, Poetak filozofije, Sco pus, Zagreb 2000., str. 2223.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

566

. oh, Tankoutnije od jezika

(poion).9 Ova znanstvenost koja se zasniva na sasvim drugaijem mjerenju ne poiva na subjekt-objekt relaciji gdje subjekt uzima mjeru objektu pokuavajui pritom potpuno iskljuiti svoju subjektivnost. Ona poiva na inter subjektivnosti. Jedinstvena znanost o prirodi, ovjeku i njegovu svijetu nije mogua, jer se dva posve razliita mjerenja ne mogu svesti na jedno. Isto tako ne moe se jedno od njih ukinuti: oba su za spoznaju i ivot podjednako znaajna. No ipak, kvantitativno mjerenje ne moe samo sebe objasniti. Ono postaje razumljivo tek iz kvalitativnog koje ga u sebi ukljuuje kao jedan od svojih momenata. Svijet je prije svega ono svjesno, intersubjektivno i tek unutar toga postoji neto kao priroda, aspekt razumljiv kroz subjekt-objekt relaciju. Ono to zovemo prirodom kao predmetom prirodnih znanosti i sama ta prirodna znanost razumljivo je tek kroz hermeneutiku. Zato ona nije samo metoda duhovnih znanosti, ve, kako kae Gadamer, temeljni uvid o tome to miljenje i spoznavanje uope znai za ovjeka u praktinom ivotu, ak i kad radimo znanstvenim metodama.10 Bog Hermes, ije je boanstvo u nazivu te discipline sumiljeno, kao posrednik u sebi razgranienoga svijeta, ne vlada samo jednim njegovim dijelom, ve cjelinom i svim odnosima unutar nje.

3.
Svijet nije unaprijed dan. Nije to neka unaprijed pripremljena onostranost koja samo eka da mi, zatoenici nekog lanog ili prividnog svijeta, u nju uemo. Naprotiv, svijet je ovjekova mogunost, uvijek iznova ugroavana, pa se za njega treba stalno boriti protiv sila koje ga izobliuju i destruiraju. Te su sile prisutne u tendenciji razdvajanja prirodnog i duhovnog, u nemoi uoavanja njihove razlike, u meusobnom niveliranju i iskljuivanju, u neprihvaanju injenice da nam je svijet nuno posredovan. Nazvat emo ih naivnim empi ricizmom i narcistikim simbolizmom. Suprotstavljanje tim silama suptilno je izloeno u prii Edgara Alana Poea Ukradeno pismo.11 Ta pria, koja je puno vie od toga, zaintrigirala je psihoanalitiara i filozofa Jacquesa Lacana koji joj je 1954. posvetio posebni seminar.12 U njoj prepoznaje razlaganje o trima razliitim pozicijama subjekta prema ukradenom pismu: realno, imaginarno i simboliko. Priu dijeli na dva dijela. U svakom prepoznaje istu strukturu: tri toke na vrhovima trokuta s etvrtom u sreditu. kraljprefekt p p kraljicaministar ministar Dupin Ista struktura s razliitim subjektima na njezinim pozicijama u svakom dijelu prie. Izuzetak je pismo koje u oba dijela zauzima sredinju poziciju. Prema Lacanu obje strukture prikazuju pozicije realnog, imaginarnog i simbolikog. To znai da realno zastupa kralj u prvoj i prefekt u drugoj, imaginarno kraljica u prvoj i ministar u drugoj, simboliko ministar u prvoj i Dupin u drugoj. Kaimo odmah da za nau raspravu Lacanova interpretacija nije u potpunosti prihvatljiva. Uostalom, ne bavimo se njegovom temom. Prihvaamo strukturu koju je on u prii otkrio, ali u njoj vidimo razliite pozicije subjekta. Preuzimamo Lacanov termin naivni empiricizam, a ostala dva, imaginarno i simbolino, s izmjenom znaenja. Govorimo o slinom, ali nikako ne o istom. Slaemo se da je postupak policije u prii usporediv s postupkom prirodne

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

567

. oh, Tankoutnije od jezika

znanosti. Poput nje ona postupa detaljno, iscrpno, egzaktno, precizno, zbog odsutnosti vie perspektive slijepo i besplodno. Ali to nikako nije naivni em piricizam. Pozicija naivnog empiricizma u prii je samo mogua, odnosno nije aktualizirana. Policijski prefekt zastupa poziciju znanstvenog realizma koja je u stalnoj opasnosti da se okrene u naivni empiricizam.13 Lacan pripisuje poziciju naivnog empiricizma ne samo prefektu nego i kralju. Naime kralj je u svom uvidu takoer slijep. Ali to nije sljepilo naivnog empiricizma ve jedno posve drugaije. (Ne)Postupci kralja neusporedivi su s postupcima prefekta. Prefekt je otrouman, a kad ne vidi, ne vidi zbog svoje otroumnosti (ali zahvaljujui njoj sam e je se odrei i sluaj prepustiti Du9

Platon, Pol. 284 a285 a (u hrvatskom izdanju: Platon, Drava. Dravnik, Matica hrvatska, Zagreb 1942., str. 449450). Gadamer ovo mjesto komentira ovako: Ali kakvu emo mjeru nai kad govorimo o simetriji i ljepoti? Platon kae da je to metrion, mjera koju svako bie ima u sebi. Kao i svi Grci, on pri tom najprije misli na ivo bie. Bie je ponajprije neto ivo. I svijet je velika ivotinja koja die tako su osjetilno Grci vidjeli svijet. Ali nama je sada vaan pojam metrion, mjera koju neto ima u sebi samome i koju kao harmonia potom susreemo i u teoriji glazbe, a u paralelnoj uporabi jezika hygeia, zdravlje takoer je harmonia. To jest takvo suglasje razliitog u jedinstvu koje ini udo organskog ivota. Hans-Georg Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti, AGM (Biblioteka Meta), Zagreb 2003.
10

Hans-Georg Gadamer, Od rijei k pojmu, u: Hans-Georg Gadamer, itanka, Matica hrvatska, Zagreb 2002., str. 125.
11

Za nau je raspravu ova pria vana u svim svojim detaljima, no predugaka je da bismo je ovdje i izvorno prenijeli. Zato emo je samo prepriati: Kraljica je dobila pismo. Poela ga je itati, a u njene odaje ulazi kralj. Sadraj pisma je takav da bi je jako ugrozio pred kraljem i pokuava ga sakriti. No kako je bilo ve prekasno, samo ga je okrenula i poloila na stol. Sadraj pisma je bio skriven, a vidljiva je ostala samo adresa. U tom trenutku ulazi ministar. On prepoznaje rukopis adrese, primjeuje kraljiinu zbunjenost i prozre njezinu tajnu. Poeo je s kraljem razgovarati o poslovima, a nakon nekog vremena iz svoje torbe izvadi pismo slinog izgleda, ali beznaajnog sadraja, te ga stavlja na stol pored kraljiina. Nastavlja s razgovorom i uzima pismo sa stola. Naravno, nije uzeo svoje ve kraljiino. Kralj nita ne primjeuje. Kraljica sve to vidi, ali ne reagira da ne bi kralju skrenula pozornost na pismo i njegovo prikrivanje. Tako je pala pod ministrovu mo kojom se on poeo koristiti u politike svrhe. Dovedena do oaja, povjerila se prefektu policije. Ponudila mu je tako veliku svotu da ovaj ne mora razmiljati

o cijeni sredstava koja e uloiti u svoje istraivanje. Koristei se kljuevima koja otvaraju sva vrata, mjesecima je sustavno pretraivao svaku ladicu, svaki kutak, ispremjetao sve stvari, svaku posebno ispitujui. ak je sa strunjacima opremljenim specijalnim alatom skidao ploe sa stolova i ostalih komada namjetaja. Najjaim moguim mikroskopima istraivali su je li neki dio namjetaj buen i je li pismo sakriveno u tako nastalu udubinu. Upotrijebili su jo mnoge druge metode i sredstva, ali sve uzalud. Nita nisu otkrili. U drugom dijelu na scenu stupa detektiv Dupin kome nemoan prefekt povjerava istragu. On polazi od saznanja da ministar nije ludi pjesnik, kako to misli prefekt, ve ozbiljan matematiar i jak pjesnik. Dupin je uvjeren da je ministar u skrivanju pisma imao na umu kakvom ga osobom prefekt smatra i kojim se to metodama policija slui. Dupin pretpostavlja da je ministar htio to istraivanje uiniti besmislenim te pismo uope nije sakrio, ve ga je tako vjeto izloio da ga onaj koji ga hoe pronai znanstvenim istraivanjem uope ne moe vidjeti. Uinio je neto toliko jednostavno, toliko jasno i toliko mudro da je samo izvornom matematiko-pjesnikom umu uoljivo, a znanstvenoj otroumnosti sakriveno. (Senekina reenica Nil sapientie odiosius acumine nimio Mudrosti nita nije mrskije od pretjeranog otroumlja stoji kao moto itave prie). Vjetim manevrom Dupin je uspio ovo pismo zamijeniti slinim, da bi ga nakon toga preko ministra proslijedio kraljici. No time je uinio mnogo vie od toga: ostavio je ministra u lanom uvjerenju da je pismo i dalje sakriveno.
12

O znaaju prie za razumijevanje Lacanove psihoanalize i filozofije iscrpno pie Sean Ho mer u jednom od izdanja Routledge Critical Thinkers. Essential Guides for Literary Stu dies: Sean Homer, Jacques Lacan, Routledge, London 2005., str. 4548.
13

Pitajmo se to bi se dogodilo da je kraljiina situacija bila preputena na milost i nemilost prefektu, da je prefekt bio ohol i da kraljiin sluaj nije prepustio Dupinu.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

568

. oh, Tankoutnije od jezika

pinu). S druge strane kralj je slijep jer je duhovno tup, nemoan da razlikuje jedno pismo od drugoga, da vidi to se s tim pismima, s njim, s kraljicom i ministrom dogaa. Tu njegovu nemo da razlikuje originalno pismo od onog koje samo tako izgleda, veemo za narcistiki simbolizam. Kraljev je poloaj u toj poziciji koliko jak, toliko beznadan, da je jedini izlaz da ga se s nje makne.14 Pismo je, premda to u prii ne stoji izriito, vjerojatno u funkciji dravnog prevrata. Ministar ne eli zatititi kralja i njegov narcisoidni poredak, ali se ne eli ni prikloniti kraljici bez pokria. Svojim je postupkom stavlja na kunju, sve to on jest i sve to ona hoe biti, stavlja u pitanje. Ministar preispituje zasluuje li ona njegovu naklonost, ima li ona mo koja je potrebna vladaru, moe li biti zamjena za narcisoidnog kralja. U drugom dijelu prie ministar e svoju situaciju zamijeniti kraljiinom. Sada je on u situaciji preispitivanja. To je ista situacija, ali ne i ista pozicija. Ministar u svojoj poziciji ima mo koju kraljica u svojoj nema. On je u stanju i odgovoriti na pitanje u kojem se nalazi. Kraljica nema te moi. Ona pitanje u kojem se nala nije postavila, pa ga ne moe ni razrijeiti. U pitanje ju je stavio ministar, a pitanja razrijeio Dupin. Ona ima samo mo prepoznavanja toga da se u pitanju nalazi i mo kojom moe povjeriti drugima da je iz pita nja izvedu. Nazvat emo je imaginacijom. A mo postavljanja i razrjeavanja pitanja koja u prii pripada ministru i Dupinu nazvat emo simbolizacijom. Da bi sauvalo svoju stalnu prisutnost u sreditu, pismo putuje po periferiji. Od kraljice odlazi ministru, od ministra Dupinu, od Dupina prefektu policije, od prefekta policije vraa se natrag kraljici. Ono krui, ali ne u izopaenom krugu (circulus vitiosus), kako bi se moglo prosuditi iz Lacanove interpretacije,15 ve u hermeneutikom. Pismo koje je na poetku kraljicu dralo u vlasti ministra u povratku joj daje mo nad njime. Sukob, koji je na poetku nastao jer je ministar kraljicu stavio u pitanje, okrenut e se u sukob koji e, ako ministar bude dosljedan dosadanjem postupanju, dovesti do izmirenja. Iz poetnog stanja ugroenosti, lienosti i praznine uspostavlja se, kao u nekom muzikom djelu, stanje ispunjenja.

4.
Kod Platona nailazimo na slike koje e nam pomoi da jo dublje sagledamo meusobni odnos znanstvenog realizma, imaginacije i simbolizacije te njihovu opreku prema naivnom empiricizmu i narcisoidnom empiricizmu. To su tri uvene usporedbe iz VI. i VII. knjige Drave: o suncu, pilji i crti. Ove zadnje problematiziraju odnos unutar cjeline svijeta razdijeljene na ono gore (izvan pilje) i ono dolje (u pilji). Problem postavljen u Ukradenom pismu i ovdje je prepoznatljiv. U pilju su na mjesto autentinih bia i predmeta postavljena bia i predmeti koji njima samo slie, a umjesto sunca kao ideje Dobra ovdje svijetli njemu slina vatra. Umjesto prave svinje naprimjer tu je njezina skulptura, a umjesto nekog upotrebnog predmeta, neto njemu slino to niemu ne slui.16 U pilji se nalaze sunji prikovani za stijenu. Oni gledaju u slike lanih bia i predmeta to im se nalaze iza lea, mislei da je to jedina stvarnost. Njihovo uvjerenje se ne mijenja ni onda kad ih netko uspije okrenuti i ukazati im na predmete koji se u tim slikama odraavaju. Oni su jednostavno nemoni da poveu original i sliku zato to je taj original lien svoje originalnosti. Njihova je pozicija pozicija kralja iz prvog dijela Poeove prie, pozicija nar cisoidnog empiricizma.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

569

. oh, Tankoutnije od jezika

U vladajuoj su poziciji oni koji su izali iz pilje i ponovo se u nju vratili. Budui da su u suncem obasjanom svijetu gledali prave predmete u njihovim odrazima,17 uistinu mogu vidjeti to se to u pilji zbiva. Oni su u stanju prepoznati da su sjene podmetnutih bia i predmeta samo sjene i da bia i predmeti nisu pravi, ve samo njima slini. U takvu uvidu oituje se mo simbolizacije. Oni sebe mogu postaviti u pitanje i iz tog pitanja izai. Mogu napustiti pilju i ponovo se u nju vratiti. U toj pilji mogu u pitanje postaviti one koji to sami ne mogu i pomoi im da iz svoje upitnosti izau. Sunji u pilji nalaze se u najteoj moguoj poziciji, gotovo beznadnoj. Da bi mogli izai van, trebali bi uvidjeti odnos izmeu originala i slike, a on se moe uvidjeti tek izvan pilje. Kako je mogue da u pilji sagledaju ono to se tek vani moe vidjeti i kako mogu vidjeti to to je vani, ako bez tog uvida ne mogu izai? Platon razrjeenje vidi u sjeanju. Dua zna kako izgledaju pravo bie i pravi predmet, jer je njezino pravo mjesto u podruju vladavine Sunca, odnosno ideje Dobra. Zato ona moe u sebi uspostaviti ideju, odnosno sliku (izgled) izvornog bia i izvornog predmeta. Voena uvidom u tu sliku ona je pokrenuta prema izlazu. Pozicija idejama osloboena sunja pozicija je imaginacije. Podmetnutom biu ili predmetu osloboeni suanj ne eli dopustiti mjesto koje u njegovu svijetu trenutno zauzima. On hoe u svoj svijet vratiti ono to u njega zaista spada. Postavljen je u pitanje i iz njega eli izai. Pedagozi vjeti simbolizaciji u tome su mu spremni pomoi. Unutar usporedbe o pilji razlikujemo etiri faze koje ine jednu cjelinu zatvorenu u krug: prikovanost sunja za stijenu, oslobaanje od lanaca i okretanje od sjena, izlazak iz pilje, povratak u pilju. Poprite autentina ivota nije u prostoru izvan pilje ve u njoj, a ostvaruje se zamjenom svjetla vatre za sunevu svjetlost. To je istjerivanje idola, a s njima i podmetnutih zamjena za istinska bia i istinske predmete.18 Nikad se to dokraja ne moe ostvariti. Istjerani idoli se ponovno vraaju. Malo sunca kroz uske kanale u pilju dopire te stanovnicima treba svjetlo idolotvorne vatre. Malo sunca, malo Dobroga tek za tren, ali to je dovoljno da ivot bude lijep, bogat, a prije svega interesantan. Struktura prepoznatljiva u usporedbi o pilji prisutna je i u usporedbi o crti. Podjelom crte na dva nejednaka dijela i prenoenjem te iste podjele unutar svakog od njih uspostavlja se odnos mislivog i osjetilnog te odnos unutar mi
14 17

Odreenje ove pozicije kao beznadne ne pod razumijeva da bi trebalo iz svijeta odstraniti sve one koji se u njoj nalaze. Nju ne zauzima bilo koji subjekt, ve onaj kojem je povjerena sva vlast. Njegovim micanjem maknula bi se narcisoidna vladavina, to preostalim narcisoidnima daje ansu da izau iz ovog zla.
15

Lacan u prii prepoznaje ponavljanje uvijek iste uvjetovanosti. Time to je Dupin kraljiino pismo zamijenio svojim, ponovio je postupak koji je na poetku uinio ministar i time pao u lanac uvjetovanja.
16

Sjene ili odrazi bia i predmeta u pilji bitno se razlikuju od onih izvan pilje. Ove prve Platon zove sjene slika, a druge boanskim odrazima (phantasmata theia) usp. Platon, Resp. 532 c (u hrvatskom izdanju: Platon, Drava, Naklada Juri, Zagreb 1997., str. 289). Ta drastina razlika potjee od toga to boanski odrazi upuuju na prava bia i predmete, ali i zato to ih svatko tko ih vidi nikada nee poistovjetiti s pravom zbiljom, ve e u njima vidjeti samo ono to oni jesu.
18

Naprimjer skulptura Plamena Dejanoffa koja izgleda potpuno jednako kao kuni usisiva, s tom razlikom to se njime ne moe usisivati praina.

Paul Ricoeur bi rekao: Kloniti idole znai istodobno simbolima dati da govore. Vidi: Jadranka Brni, Biblijski tekst i metnoia, Obnovljeni ivot 64 (4/2009), str. 443.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

570

. oh, Tankoutnije od jezika

slivog i unutar osjetilnog. Taj je odnos uvijek nekakav, na beskonano mnogo naina disharmonian, ali moe biti i usklaen tako da su mislivo i osjetilno meusobno i svako unutar sebe izmireni.19 Kroz tu podjelu uspostavljamo ljestvicu na ijem su osjetilnom dijelu ono imaginarno (slika stvari) i ono realno (sama stvar), a u mislivom dijelu ono simboliko (slika predmeta)20 te konano sama ideja Dobra. Onaj isti problem koji smo prepoznali u pilji moe se prepoznati i na crti: na mjesto autentinih bia i predmeta postavljena su bia i predmeti koji njima samo slie, a umjesto sunca kao ideje Dobra ovdje svijetli njemu slina vatra. Njegovo je razrjeenje u istjerivanju podmetnutih bia i predmeta, odnosno u povratku onih autentinih. A dogaa se opet u silasku onog mislivog u osjetilno. Kako ve rekosmo, Platonova crta se moe na razliite naine podijeliti da bi pokazivala odnos mislivog i osjetilnog, ali je samo jedna podjela takva da omoguuje silazak mislivog u osjetilno, njegovo nastanjivanje u osjetilnom. Evo jedne od onih iz beskonanog mnotva:
osjetilno slika predmeta predmet mislivo ideja predmeta Dobro

Odnos izmeu mislivog i osjetilnog, odnosno unutar mislivog i unutar osje tilnog ovdje je tako postavljen da ne omoguuje smjetanje mislivog (ideja predmeta i ideja Dobra) u sliku predmeta. Takovo to omogueno je samo u sljedeem odnosu:21
osjetilno slika predmeta Dobro ideja predmeta predmet mislivo ideja predmeta Dobro

Ovu podjelu moemo nazvati podjelom po pravoj mjeri. Tek se po njoj ideja Dobra uistinu uspostavlja i kao takva sputa iz mislivog u osjetilno. Promaajem te podjele ideja Dobra zamijenjena je idejom Dobra, idolom koji njoj samo slii. Tek je po pravoj mjeri predmet na crti postavljen uistinu predmet, njegova ideja zaista njegova ideja, a slika predmeta zaista slika predmeta. Svaka druga podjela, pa makar na njoj bilo naznaeno mjesto za ideju Dobra, ne omoguuje prikaz te ideje, ve samo idola koji je hoe zamijeniti. Preostaje nam jo prikaz naivnog empiricizma. On ne prihvaa podjelu na osjetilno i misaono jer je uvjeren da moe izravno doi do spoznaje predmeta. Ma kako nemoguim izgledalo da se to prikae na crti, taj je prikaz ipak mogu. On upravo pokazuje sav besmisao takva pristupa predmetu. To je crta kojom Zenon iz Eleje dokazuje da takva crta nije mogua. Po njemu kretanje od poetne do zavrne pozicije nije mogue ako se prije toga ne dosegne sredina (medij). Ali ta se sredina ne moe uspostaviti jer bi se prije toga trebala uspostaviti opet sredina koja bi to omoguila. Sredina (medij) nije mogua jer ju je subjekt ve na poetku iskljuio.

5.
Otru kritiku miljenja koje svijetu pristupa direktno nalazimo i na uvenom mjestu u Platonovu Fedonu22 nazvanom magna charta europske metafizike.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

571

. oh, Tankoutnije od jezika

Tu ga Sokrat u razgovoru sa svojim prijateljima Simijom i Kebetom dovodi do apsurda, pokazujui da je ono slijepo za prave, odnosno unutranje uzroke. Osjetljivo samo za vanjske, mehanike uzroke, ono bi Sokratovu situaciju u zatvoru objasnilo poloajem miia i kostiju, zglobova ruku i nogu njegova tijela. Ono ne moe obrazloiti zato Sokrat, unato mogunosti da napusti zatvor, i dalje u njemu ostaje, jer nema uvid u mo razloga koji Sokratu ne dozvoljavaju izlazak. Umjesto prve plovidbe, tj. izravnog istraivanja uzroka osjetilne stvarnosti koja ne dopire do cilja, do spoznaje, Sokrat nudi drugu plovidbu. To je bijeg od neposrednog u duhovno-inteligibilnu sferu koju zove logoi. Pod tim podrazumijeva medij23 koji omoguuje uvid u teleoloko ustrojstvo kozmosa. Pitajui o svijetu, ne pita se o njegovu nastanku, poetku.24 Izbjegava stranputicu i miljenju daje pravi smjer: pita se o izvoru koji izvodi poredak svijeta u njegovoj cjelokupnosti. Odgovor vidi u ideji Dobra.25 Neka stvar jest ta stvar ako sudjeluje u ideji Dobra, ako je dobra. Ali isto tako ona jest ta stvar ako sudjeluje u svojoj ideji. Dua je neto razliito od svih stvari. Ona je iva i besmrtna. Nije harmonija tijela koja nestaje njegovim raspadanjem. Ona ivi i kad te harmonije nema.26 Ovdje prepoznajemo istu strukturu koju je Lacan otkrio u prii o ukradenom pismu: tri toke trokuta s etvrtom u sreditu: ideja D dua stvar
19 23

Opirniju argumentaciju za ovu neuobiajenu interpretaciju Platonove crte vidi: iril oh, Otkriveno lice kruga, Kruzak, Zagreb 2004., str. 3144.
20

Tu kvalifikaciju za logoi izriito koristi Jure Zovko u svom uvodu u Platonova Fedona. Vidi Platon, Fedon, str. 24.
24

Platon u ovaj segment smjetava geometrij ske entitete. No u X. knjizi Drave cjelokup na problematika odnosa predmeta i njegove ideje u vie se navrata svodi na odnos unutar trojstva: ideja predmeta, predmet kao slika ideje i slika predmeta kao slika slike ideje. Paul Pritchard smatra da se predmeti spoznaje kod Platona i ovdje, kad je rije o uspored bi o crti, mogu dijeliti i na ova tri ontoloka razreda. Paul Pritchard, Platos Philosophy of Mathematics, Academia Verlag, St. Augustin 1995., str. 94.
21

Platonov Sokrat izbjegava pitanje o nastanku i poetku svijeta jer na njega nema odgovora. Kad bi ga i bilo, on za razumijevanje svijeta ne bi imao znaaja. Slino Kant u Kritici is tog uma u transcendentalnoj dijalektici opovrgava mogunost racionalne kozmologije. Pitanje o poetku i nastanku moe se postaviti, ali se na njega ne moe odgovoriti. Zbog nedostatka takva odgovora nismo ni u emu bitnom uskraeni, ve prema neem drugom, ali sada bitnom, usmjereni.
25

Prva slika prikazuje odnos 8:4 izmeu osjetil nog i mislivog to za sobom povlai odnos 4:2 unutar osjetilnog, odnosno 2:1 unutar misli vog. Jedini je mogui odnos koji omoguuje smjetaj mislivog u niem segmentu osjetil nog (slika predmeta) zlatnorezni odnos (a:b) = (a+b):a. Samo u tom odnosu dio crte koji pripada segmentu mislivog jednak je dijelu koji pripada segmentu slike predmeta.
22

U ideji Dobra se cjelina prvi put pokazuje u smislu koji je temeljno razliit od cjeline shvaene kao zbroj svih pojedinanih dijelova. () Gledano s ovog stajalita, moderne su znanosti nalik antikoj historiji: one gomilaju neodreeno mnotvo iskustava koje nikada ne moe doprijeti do svega, do cjeline, jer cjelina nije iskustveni pojam, odnosno nikada ne moe biti dana. H. G. Gadamer, Poetak fi lozofije, str. 5354.
26

Usp. Platon, Phaid. 97 c103 a (u hrvatskom izdanju: Platon, Fedon, Naklada Juri, Zag reb 1996., str. 106114).

To da dua nije isto to i harmonija, jer i sama trai harmoniju, jedan je od Sokratovih argumenata o besmrtnosti due.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

572

. oh, Tankoutnije od jezika

Ideja Dobra je u sredinjoj, odnosno vladajuoj poziciji, i to zato to je uspo stavljena harmonija izmeu due, ideje i stvari: stvar sudjeluje u ideji koju dua spoznaje da bi time ta dua bila u djelatnom odnosu prema stvari. Moe se rei i obrnuto: stvar, ideja i dua su u harmoniji jer je u sreditu uspostavljena ideja Dobra. No u sreditu ne mora biti ideja Dobra jer stvar, dua i ideja ne moraju biti u harmoniji. To ne znai da sredite moe nestati. Kad ideja Dobra u njemu nije prisutna, ono i dalje postoji, ali je prazno ili je pak zamijenjeno neim to je ideji Dobra samo slino, idol koji treba ukloniti. Strukturu s tri toke i etvrtom tokom u sreditu nalazimo i u Dravi. Tu se govori o trima dijelovima due: strasti, volja i um: razum mudrost d p volja strasti hrabrost promiljenost Kada meu njima vlada pravi poredak i harmonija, onda je i dua, prikazana u sreditu, takoer u harmoniji (prikaz lijevo). Vrijedi i obrnuto, ako dua nije u harmoniji, u toj harmoniji nisu ni njezini dijelovi. Dua koja nije u harmoniji sama sa sobom ponaa se kao odsutna. Njeno mjesto u sreditu zauzima neto to joj je samo slino, u smislu nekog vanjskog ja koje se ne slae s onim unutranjim. Dua koja je u harmoniji sama sa sobom postie vrline (prikaz desno). To su: promiljenost, hrabrost, mudrost i pravednost. Razumnom dijelu due pripada vrlina mudrosti, ali mudrost se ne ostvaruje ako ovaj dio due nije usklaen s preostalim dvama. Mogunost je tog usklaivanja u sredinjoj vrlini, u pra vednosti. Odsutnou pravednosti, odnosno prave mjere u sreditu, vrline se na periferiji izokreu u poroke. Ako se prava mjera prekorauje, ti su poroci: pohlepa za materijalnim i tjelesnim, za au, za znanjem. Ako se pak prava mjera ne dosee, dua pada u neosjetljivost za materijalno i puteno, u malodunost i odsutnost samopotovanja, u misaonu tupost.

6.
Uspostava sredinje toke unutar svijeta to ga u svom odnosu ine stvari, dua i ideje, uspostava harmonije unutar duevnih moi, a isto tako i povratak ukradenog pisma u Poeovoj prii, ne dogaa se direktno ve posre dovanjem. To je zato to sredinja toka nije dodatak onima na vrhovima trokuta. Ona je od tih triju odvojena. Odnos izmeu periferije i sredita odnos je onog odvojenog, to je samo posredovanjem spojivo. Posredovanje podrazumijeva da veza meu tokama nije direktna, da se ne uspostavlja naprosto povlaenjem linija izmeu trokuta. Zato, govorei o ovoj strukturi, moemo samo uvjetno govoriti o nekom trokutu. To to povezuje toke meusobno na periferiji, odnosno sve njih zajedno sa sreditem, nije neki obru izveden od stranica trokuta ili linijom krunice. Toke se u posredovanju povezuju tako da se ne dodiruju, onako kako slika u ogledalu povezuje sebe s onim to sobom predstavlja.27 Posredovanje ne ograniava, ve ukida granice. Ono ne baca u okove, ve oslobaa. Da bi posredovanje moglo biti posredovanje, mora biti tankoutno, od svega to jest, od svega to uope moe biti, tankoutnije, da bi tu tankoutnost moglo svemu podariti.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

573

. oh, Tankoutnije od jezika

Na takvu prirodu posredovanja unutar strukture svijeta i strukture stvari nadahnuto ukazuje Martin Heidegger, posebno u predavanjima Graenje, sta novanje, miljenje i Stvar. Tu strukturu ini etvorstvo: zemlja, nebo, bogovi i smrtnici. U njemu je gornje odvojeno od onog donjeg u jedinstvu razliitosti, zahvaljujui posredovanju zajedno biva. To posredovanje zove etvorenjem. Ono nije nasilno, ve nenametljivo, savitljivo, gipko, prilagodljivo, lako, prisno, kao ozraje to vlada u domu ili gnijezdu. Ono nije obru, ve prsten i razigrano kolo.28 Iz gore reenog proizlazi da nam struktura koju ine tri toke na vrhovima trokuta s etvrtom u sreditu nije dostatna za prikaz onog to se u toj strukturi dogaa. Sredinja toka i tri na periferiji dane su nam odvojeno, bez vidljivog posredovanja, ali mi smo u napasti da ih spojimo linijom trokuta ili kruga. To je zato to je ta struktura samo dio jedne sloenije strukture, one to je pitagorejci zovu etvorstvo (tetraktys), a nema etiri lana ve deset. Iza Platonova uenja o harmoniji stvari, due i ideja, iza njegova uenja o harmoniji svijeta stoji dekada, a ne neke tri toke s etvrtom u sreditu. Ono isto to je vidljivo u strukturi dekade Platon prikazuje i na crti. I ne samo on. Ovakvo dvojako prikazivanje etvorstva, odnosno dekade, u krunom i pravolinijskom nai emo i u renesansnom platonizmu. Frane Petri u Nova de universis philosophia objanjava strukturu svijeta kao poredak bia i izlae ih na ljestvici od devet lanova, suprotstavljajui im kao deseto apsolutno Jedno (Unum) iz kojeg sve proizlazi.29 Ti se redovi niu jedan iza drugoga na ljestvici, ukazujui na poredak u kojem iz prethodnog nuno slijedi potonje: CORPUS, forma, qualitas, natura, ANIMA, mens, vita, esentia, UNITAS. U tom je poretku jasno vidljiva izdvojenost sredinje due (anima), jednoe (unitas) kao onog prvog i tijela (corpus) kao onog posljednjeg.

27

U Platonovoj usporedbi o pilji posredovanje je boansko ogledavanje pravih bia i predmeta u vodi ili u ogledalu. Tu su bia i predmeti dalje bia i predmeti, a njihove slike i dalje samo njihove slike, ali istovremeno su jedno. Ovo je zrcaljenje nespojivo s onim izmeu lanih bia i predmeta i njihovih sjena u peini. Ono ne spaja, ve razdvaja, to tako radikalno da sjena ostaje nespojiva s onim od ega dolazi, ak i kad je taj njezin izvor vidljiv.
28

etvorovanje postoji kao prisvajajua ogledalska igra onih to su jednostavno povereni jedno drugom. Ono postoji kao svetovanje sveta. Ogledalska igra sveta je kolo prisvajanja. Stoga kolo ne obuhvata ono etvoro poput obrua. Kolo je prsten koji povezuje, poto igra kao ogledanje. Prisvajajui, kolo zemlju i nebo, boanstva i smrtnike obasjava sjajem njihove jednostavnosti. Sijajui, prsten zdruuje ovo etvoro, svuda otvoren zagoneci njihove sutine. Sabrana sutina povezujue ogledalske igre sveta jeste uprstenjenost (Gering). () Ugnedljiv, savitljiv, gibak, prilagodljiv, lak na naem staronemakom kae ring i gering. Ogledalska igra svetujeeg

sveta, kao uprstenjenost prstena, otima nebo i zemlju, boanstva i smrtnike, i prenosi ih u njihovu sopstvenu prilagodljivost, krunu savitljivost njihove sutine. Iz uprstenjavajue ogledalske igre dogaa se stvaranje stvari. Martin Hajdeger, Stvar, u: Martin Hajdeger (Martin Heidegger), Miljenje i pevanje, Nolit, Beograd 1982., str. 122123. Prijevod predavanja Stvar nalazi se i u: Martin Heidegger, Kraj filozofije i zadaa miljenja, Naprijed, Zagreb 1996., ali stranica teksta (izmeu 212 i 213) na kojoj se nalazi ovaj citat nije otisnuta.
29

Nakon prvog jednog cjelokupna sveukup nost stvari sastoji se od devet stupnjeva. () Pravo je stoga Pitagora rekao, da su stvari kao brojevi, jer su sastavljene od onih to su blie i od onih to su dalje od jednoe. I ako se ne varamo, do sad je bio skriven razlog zato se punina broja obuhvaa deseticom. Frane Petri (Franciscus Patricius), Panarchia, 23 vb, u: Nova sveopa filozofija (Nova de universis philosophia), Sveuilina naknada Liber, Zagreb 1979.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

574

. oh, Tankoutnije od jezika

Upravo su to tri toke nae triangularne strukture. Ako od njih odvojeno Jed no (Unum) stavimo u sredite trokuta, uspostavlja se odnos koji smo dosad promatrali i za koji rekosmo da se ne moe razrijeiti bez posredovanja. A to je posredovanje mogue kroz preostalih est toaka. Upravo one nedostaju naem dosadanjem promatranju etvorstva, odnosno dekade, a imaju funkciju posredovanja koju zbog njihove odsutnosti nismo mogli vidjeti. Pogledajmo strukturu poloaja brojeva unutar etvorstva, odnosno dekade. Vidimo da su rastavljeni na tri sklopa: 3, 6, 9; 0; 1, 2, 4, 5, 7, 8. Prvi (6, 3, 9) je razmjeten na vrhovima trokuta, drugi se (0, odnosno 10, ve prema tome je li ono sredinje odsutno ili prisutno) nalazi u sreditu, a trei (1, 2, 4, 5, 7, 8) posreduje unutar prvog te izmeu prvog i drugog.30 Na prikazu Petrievih redova bia vidimo da se desna stranica tetraktysova trokuta najprije povezuje linijom s donjom pa s lijevom; linija se vraa opet na lijevu stranicu da bi odatle prela na desnu, a s nje opet na donju: s donje se vraa na desnu i na kraju zavrava na lijevoj, tamo gdje je poela. Linija posredovanja ovim ne dotie ono izmeu ega posreduje: direktno ne spaja tri toke na vrhovima ni njih sa sredinjom. Ona je nenametljiva, ali dok ona tee, sredinja se toka daruje onima na vrhovima, a one daruju sebe njoj; ujedno se sve jedna drugoj daruju.

7.
Traei medij koji nam omoguuje pristup svijetu, naili smo na strukturu koja i unutar sebe ukazuje na to da je i njoj potreban medij kakav ona sama hoe biti. Ova struktura kao medij nije samo medij, ve je i izriaj o tome to je medij, kako on posreduje i to je to izmeu ega posreduje.31 Kao da time hoe zadobiti nae povjerenje. S razlogom jer je veoma upitno smije li se i moe u hermeneutici kakvu poznajemo Platonov bijeg u logoe tumaiti na ovaj nain. Izgleda da joj se hoe podmetnuti neto to ona nikako ne moe prihvatiti kao svoje. Uostalom, izgleda da je opeprihvaeno shvaanje da pod logoi Platon misli na jezik. Ima li tetraktys s time ikakve veze? Postoje mjesta na kojima Gadamer izriito ukazuje na veliki znaaj tetraktysa za Platonovu filozofiju.32 Ipak, to jo uvijek nije ukazivanje na strukturu koja bi kao medij u posredovanju svijeta imala prednost pred jezikom.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

575

. oh, Tankoutnije od jezika

Sasvim drugaije stoji stvar kod Heideggera, posebno u njegovu Uvodu u me tafiziku. On tu ukazuje na ono iza jezika i iza govora, a time i iza cjelokupne stvarnosti. Parmenid i Heraklit su to zvali: logos, physis, harmonia, aletheia ili naprosto einai biti. Logos ne znai ni smisao, ni rije, ni uenje, ak ni smisao nekog uenja, ve, kako kae Heidegger, stalnu u sebi vladajuu izvornu sabirajuu sabranost izvorno ujedinjavajue jedinstvo onoga to stremi da se razie.33 Rije usko vezana za logos, rije physis nema puno veze s onim to mi danas zovemo prirodom, predmetom fizike, kemije, biologije, ekologije. Grci su physisom zvali ono to iz samoga sebe izrasta, pojavljuje se i dalje u sebi stoji, izrastajui-prebivajue vladanje, rast neke rue naprimjer. Pod rastom se ovdje ne podrazumijeva koliinsko poveavanje, postajanje viim i veim. Ono nije pojava koju opaamo izmeu drugih pojava onoga to biva. Kroz physis se ono to biva ispituje u cjelini.34 Physis je bitak zbog kojega ono to biva tek postaje i ostaje opaljivo.35 Grci nisu u tim pojavama razabirali physis, ve obrnuto: Na osnovu nekog poetsko misaonog osnovnog razabiranja bitka otkrilo se njima ono to su oni morali nazvati physis.36 Razabiranje bitka, physisa, logosa prethodi svakom razabiranju. Heraklit na mnogo mjesta kae da ljudi logos i physis ne razumiju, da ne sabiru logos, ne obuhvaaju u jedno to je, premda suprotno, jedno s drugim idue. Njihovi i najljepi svjetovi samo su hrpa razbacanog smea.37 Lieni moi unutranje harmonije onoga biti, predaju se bljetavilu vanjske harmonije pukog izgleda. Ljudi ne prodiru do logosa iako to rijeima i djelima stalno pokuavaju. No zapravo se muvaju amo-tamo i svata naklapaju. Logos je i govor, ali ne govor rijeima. To je govor tankoutniji od rijei. Meutim i rijei mogu biti tankoutne, osjetljive na najfinije nijanse onoga to jest, ali samo ako proizlaze iz razabiranja logosa, tog samog jest. Zerzanova kritika jezika i govora kao nedostatnog i sputavajueg sredstva neposredne komunikacije, koju smo na poetku spomenuli, stoji samo kao dio istine. Jezik i govor su nezamjenjivi. Nisu u pitanju oni, ve njihova izvornost. Heidegger kae:
Samo tamo gdje se logos otvara, glasanje rijei postaje rije. Samo tamo gdje se razaznaje bitak onoga to jest, puko oslukivanje postaje sluanje. Oni koji logos ne shvaaju nisu u stanju
30

Sklopove unutar dekada moemo uoiti i tako da neki broj podijelimo sa sedam. Nikada se meu decimalama nee pojaviti 3, 6, 9, 0, nego samo 1, 2, 4, 5, 7, 8 i to uvijek u poretku 1 4 2 8 5 7 1.
31

Ovim ne elim rei da uvene rijei Marshalla McLuhana medij je poruka treba shvatiti u ovom kontekstu. Ne zato to to ne bi bilo mogue, ve zato to trai iri okvir od onog koji je zadan naom temom.
32

dvojstva kojoj se ne moe pripisati nikakav odreeni sadraj. To je naelo sveg miljenja i sveg razlikovanja. Hans-Georg Gadamer, Platon kao portretist, u: Hans-Georg Gadamer, itanka, str. 259. Spominjui Aristotela, Gadamer misli na: Metafizika, 8, 1073a 1623; Fizika, 8, 206b 2833.
33

Martin Hajdeger (Martin Heidegger), Uvod u metafiziku, Vuk Karadi, Beograd 1974., str. 144.
34

Platonu je bilo razumljivo pitagorovski tetraktys iskoristiti kao vodeu shemu brojevnog niza. On je tu prvu deseticu oito gledao kao prashemu svega poretka i ispunio promjenljivim sadrajem, ako smijemo vjerovati Aristotelovom iskazu. Zatvorena piramida broja deset ujedno, pak, zasniva otvaranje brojanja u beskonano. Mnotvo je ono mnogo u jednom, a tome odgovara shema

Isto, str. 31.

35

Isto, str. 32.

36

Isto.
37

Heraklit, fr. 124.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

576

. oh, Tankoutnije od jezika

da uju niti da kazuju. Oni nisu u stanju da svoj opstanak dovedu do uspostave u bitak onoga to jest. Oni tumaraju u okrugu svoga samo-smisla (svojeglavosti). Oni uvaavaju samo ono to im upravo nadolazi, to im laska i to im je poznato.38

Logos je medij u kojem kazivanje postaje pravo kazivanje, a sluanje pravo sluanje.

8.
to je s intelektualnim naoalama Nikole Kuzanskog to smo ih spomenuli u uvodnom dijelu naeg razlaganja? Odgovara li njegov beril mediju kojim se ovdje bavimo? Prema knjizi De beryllo uloga je tog medija u otklanjanju nepotpunoga, razumom ogranienog znanja, da bi se oslobodilo mjesto za pravo znanje. Kroz Poeovu priu reeno, njime se dri stalna udaljenost autentinog pisma od podmetnutog i vodi briga da se ovo prvo ne zamijeni drugim. Sve to postoji u onom drugom je drugaije nego u sebi.39 ovjek svojim razumom ne odreuje kakve su stvari u sebi. Ljudska mjera40 dopire do stvari tako da ih iskljuuje iz cjeline. Zato mora ustuknuti pred mjerom koja tu cjelinu uva. Razum ne moe uspostaviti cjelinu jer ne moe dosegnuti podudaranje oprenog (coincidentia oppositorum).41 To nam mogu omoguiti ponuene intelektualne naoale, premda se i njima naoruani esto spotiemo, vraamo metodi razuma i pokuavamo ono to pripada savrenom pogledu razumski razlagati.42 Od boanskoga padamo u ono ljudsko, razlaganje o svemu nam postaje krhko i tanko. Knjiga De beryllo pisana je jednostavno43 i treba posluiti onima koji imaju potekoe u razumijevanju njegovih drugih djela, posebno djela De docta ignorantia. U ovom se djelu suptilna razlika izmeu ljudske i boanske mjere pokazuje na puno sloenijem primjeru, na odnosu povrine viekutnika i kruga, odnosno duljine prave crte i krunog luka:
Ne moe stoga konani um pomou slinosti tono dokuiti istinu stvari. Istina, naime, nije ni vie ni manje, ona se sastoji u neem nedjeljivom i ne moe je tono izmjeriti nita to nije i samo istinito, kao to i ne-krug ne moe izmjeriti krug, ije se biti sastoji u neem nedjeljivom. Um, dakle, koji nije istina, nikada ne shvaa istinu tako tono da ona ne bi mogla biti shvaena beskonano tonije. On se prema istini odnosi onako kako se viekutnici odnose prema krugu: to vie mnogokuta bude upisano u viekutniku, to je on sliniji krugu, no nikad mu ne postaje jednak pa i ako bi umnaao kutove u beskonano, osim ako se ne bi sveo na istovjetnost s krugom.44

U djelu De circuli quadratura Kuzanski pokazuje da kvadrat ili bilo koji vie kutnik i krug nisu entiteti iste vrste, premda se moe utvrditi da odreeni viekutnik moe doi blie zadanom krugu od drugoga. Viekutnik moe biti vei ili manji, ali ne moe dosegnuti apsolutni maksimum ni u stvarnosti ni u mogunosti. U usporedbi s viekutnicima koji doputaju vee i manje, podruje kruga je podruje apsolutnog maksimuma.45 Ono to se broji ne moe dosegnuti snagu shvaanja jedinstva, a mnogostrukost ne moe doseg nuti snagu jednostavnosti.
Svi teolozi trae sigurnu tonost posredstvom koje mogu dosegnuti vjenost slinu krugu, jedinstvenu i najjednostavniju. Ali beskonana mo je nesumjerljiva sa bilo kojom ne-beskonanom, kao to podruje kruga ostaje nesumjerljivo sa bilo kojim podrujem ne-kruga.46

Intelektualne naoale Nikole Kuzanskog, pa i ove suptilnije koje obrazlae u Docta ignorantia i De circuli quadratura, ne dopiru dalje od odredbe medija kojom smo poeli nae promiljanje ono to omoguuje tankoutni pogled razlikovanja simbola i onog to simbol oznaava. Njime se moe u-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

577

. oh, Tankoutnije od jezika

vati distinkcija izmeu ovostranog i onog potpuno odvojenog, ali se njime ne moe vidjeti kako se ona prevladava. On nema mo posredovanja, mo sim bolizacije, ve samo imaginacije. Kuzanski ne moe kroz krug gledati ono to Platon gleda kroz strukturu etvorstva, odnosno dekade. To ne mora znaiti da krug i etvorstvo, odnosno dekada, jednom drugom ne pripadaju, ve samo da Kuzanski tu pripadnost ne uoava.

9.
uvajui krug od onog to na njega samo slii i nikada, ma kako mu bilo slino, krugom ne postaje, Kuzanski je razgraniio geometriju kao disciplinu mjerenja zemlje od takozvane svete geometrije (geometria sacra) kojom se cjelina svijeta razmjerava boanski. Svaka od njih ima svoje, niim zamjenjive, mjesto i ulogu. To su dvije od tri pozicije subjekta prepoznate u Poeovoj prii. Prva je znanstveni realizam, a druga imaginacija. One se moraju meusobno uskladiti da se ne bi izopaile, prva u naivni empiricizam, a druga u narcisoidni simbolizam. Njihov sklad i meudjelovanje prikazao je Rafael na uvenoj Atenskoj koli. Tom se freskom zaokruuje cjelokupna europska tradicija od antike do renesanse, iz koje ni mi dananji ne bismo smjeli biti iskljueni. Pogledajmo tu fresku kroz medij kojim smo se bavili. Uinit emo to s pravom jer se i ona sama tim medijem bavi. Naime u kompoziciji likova prepoznat emo strukturu koju ine tri toke na vrhovima trokuta s etvrtom u sreditu. Na gornjem su vrhu trokuta Platon i Aristotel, dva uitelja koji se meusobno nadopunjuju u odnosu ideje i stvari. Platon s rukom podignutom
38

M. Hajdeger, Uvod u metafiziku, str. 145.

39

De beryllo, capitulum IV. Nikolaus von Kues, De beryllo. Uben den Beryll, u: Phylosop hisch-theologische Werke, Lateinisch-deutsch, Band 3, Felix Meiner Verlag, Hamburg 2002., str. 4.
40

Kuzanski se slae s Protagorom da je ovjek mjera svih stvari, ali dodaje da ta njegova mjera nije prava. Vidi: De beryllo, capitulum V. Isto, str. 6.
41

De beryllo, capitulum XXII. Isto, str. 40.

42

polovice crte koja poinje s pozicije itave crte (promjer krunice) Kuzanski ukazuje na poveavanje kuta kojeg polovica crte zatvara s promjerom. Taj kut postaje sve vei i vei, a kada polovica crte padne na poziciju promjera, postaje tako velik da vei ne moe biti. Ali taj najvei mogui kut ujedno je i najmanji mogui, tako mali da manji od njega ne moe postojati. Uspostavljamo ga u obrnutoj rotaciji, gdje se od najveeg mogueg kuta uspostavlja sve manji i manji. Kad se najvei mogui kut vidi kao najmanji mogui, onda se kao u zrcalu, odnosno prispodobi, vidi apsolutno prvo poelo, ono to je tako veliko da od njega ne postoji nita vee i tako malo da od njega ne postoji nita manje, a uzrok je svega, i maloga i velikoga.
44

Isto.
43

Poetak prikaza veoma podsjea na Sokratove rijei u VI. knjizi Drave (Resp. 509d) kojima Glaukonu objanjava mogunost sagledavanja odnosa izmeu vidljivog i nevidljivog, osjetilnog i isaonog. Tamo je rije o podjeli crte, a ovdje o podjeli trstike. Kuzanski svom itatelju kae: Ako eli vidjeti prispodobu nae tehnike uzmi u ruke trstiku: i prelomi je po sredini. Isto, str. 10. U nastavku Kuzanski pomou ovako podijeljene crte izvodi polukrunicu. Rotacijom

De docta ignorantia, Liber primus, capitulum III. Nikolaus Cusanus (Nikola Kuzanski), De docta ignorantia (O uenom neznanju), Institut za filozofiju, Zagreb 2007., str. 69 i 71.
45

Nikolaus von Kues, De circuli quadratura, u: Die mathematischen Schriften, Felix Meiner Verlag, Hamburg 1979. (zweite, verbesserte Auflage), str. 40.
46

Isto, str. 51.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

578

. oh, Tankoutnije od jezika

prema gore upozorava da se unutar cjeline svijeta mora promiljati ono to je od njega posve odvojeno. Da ideja Dobra, ono prvo, nije od svega ostaloga posve odvojena, tada posredovanje, o kojem govori u Timeju to ga dri pod rukom, ne bi bilo ni potrebno.47 Na sredinu ukazuje i Aristotel svojom desnicom i ljevicom. Njegova desnica predstavlja povuenu horizontalu na Platonovu desnicom naznaenu vertikalu. U ljevici dri Nikomahovu etiku, izmeu ostalog, raspravu o pravoj mjeri u moralnom djelovanju. Izuzetno je teko dosegnuti je, kao to je teko pogoditi sredite kruga,48 posebno ako na njegovoj periferiji imamo u vidu borbu uvstava, volje i razuma. Na donjem desnom vrhu trokuta to ga prepoznajemo unutar Atenske kole vidimo Arhimeda (moda Euklida). Sa estarom u ruci zaokupljen je nekim sloenim geometrijskim izvodom. Okruuje ga skupina sljedbenika, matematiara koji u toj disciplini pronalaze nain ovladavanja svijetom stvari. Predstavljaju znanstveni realizam povezan s Aristotelovim filozofskim realizmom. Na donjem lijevom vrhu trokuta, povezan s Platonovim idealizmom, nalazi se Pitagora, takoer okruen sljedbenicima. Prouava prikaz muzike harmonije bazirane na tetraktysu49 i pie svoju knjigu. Na tu knjigu pogled baca Parmenid, radei tako na svojoj. Malo podalje, a opet u istom drutvu, nad svojim biljekama sjedi duboko zamiljeni Heraklit.

Gledamo pisanje triju knjiga o prirodi. U Heraklitovoj i Parmenidovoj jezik je u svojoj upotrebi, kako svjedoi Heidegger, nadiao gotovo sve to e kasnije biti reeno, tako da ovjek gubi volju da pie. Ali ipak, ma kako govor u njima bio tankoutan, one ne bi bile mogue. To nam pokazuje i Rafael, bez govora koji je jo tankoutniji. Pogledajmo na kraju i u etvrtu toku, onu u sreditu. Pred nama lei polugoli Diogen. Odijelo je, ali ne samo to, nego ak i licu, smatrao ekstenzijom kojoj se, da bi ostao ovjek, ne smije prilagoditi. Hodajui izmeu onovremenih kiborga, s upaljenom je svijeom traio ovjeka. Rugali su mu se jer su mislili da je najviim Dobrom smatrao neposjedovanje. Pogrijeili su jer su Diogenovo sredstvo zamijenili njegovim ciljem. A do tog se cilja ne mora doi samo na Diogenov nain. Sredstva se mogu mijenjati, ali cilj ni s im i ni s kim. Jednom se Diogenu pred tim najviim i od svega drugog odvojenim ciljem preprijeio i jedan od najveih vladara u povijesti, hotei ga toboe darivati. No Diogen je to shvatio kao podmetanje pa je od njega zatraio da mu se sa svime i sa sobom samim makne. Samo se tako spaava i uva istinska vladavina svijeta pred onima koji bi svijet i sve u njemu htjeli sebi podrediti, onemoati i obezvrijediti.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 120 God. 30 (2010) Sv. 4 (563579)

579
iril oh

. oh, Tankoutnije od jezika

Beyond the Sensibility of Language

Abstract

Whatever exists, exists otherwise in something else than it exist in itself (Nicolaus Cusanus). The world of man is a mediated indirect world and it can exist completely separate from what the world in itself is, the latter being referred to today as immediacy, Life, authentic existence. Rationality, symbolic thought, and language connect us to the reality, but when they are left to themselves they reduce otherwise infinite variety within the reality and substitute the richness of life with hyperreality ad extensions (Baudrillard, McLuhan). We are lost in the world of symbols, according to Cusanus, because we lack the sensibility to dif ferentiate the symbol from the signified symbolized. Kant extends this to the opposition between the world-for-us and the world-per-se, thereby pointing out that our experience of the world is determined by the spectacles through which we see it. Cusanus on the other hand offers the spectacles that enable us to achieve the before mentioned sensibility, comparing them to the se miprecious stone beryl, which enables otherwise invisible objects to become visible if observed through the stone. The concerned medium is thus more sensible than language. Plato made the cognition of this medium a prerequisite for entry into his Academy.
Key words world, medium, scientific realism, imagination, symbolization, nave empiricism, narcissist symbolism, intellectual glasses, tetraktys

47

Ali dva pojedinana ne mogu se lijepo sastaviti bez treeg; u sredini mora postojati neka veza da bi se ta dva spojila. Najljepa bi veza bila ona koja bi i samu sebe i ono to spaja to vie sjedinila, a to prirodno na najljepi nain postie proporcija. Thim. 31 c. Prevedeno prema: Platon, Timaj, Mladost, Beograd 1981., str. 71.
48

moe svatko niti je lako; zbog toga je dobro i rijetko i hvaljeno i lijepo. Nikomahova eti ka, 1109a, 930. Vidi: Aristotel, Nikomahova etika, Globus i Sveuilina naklada, Zagreb 1988., str. 37.
49

Dakle, dostatno je reeno da je udoredna krepost srednost, i kojim nainom, te da je srednost izmeu dva poroka, onoga to je u suviku i onoga to je u manjku, a da je takva jer tei pogoditi sredinu, i u uvstvima i u djelatnostima. Stoga je naporno biti valjan. Teko je, naime, pronai sredinu u svemu, kao to sredinu kruga ne moe nai svatko, nego samo znalac; tako se i srditi moe svatko i lako, a isto i davati i troiti novac, ali uiniti to pravoj osobi, u pravoj mjeri, u pravo vrijeme, s pravim razlogom i nainom, niti

Odnosi meu brojevima tetraktysa (1, 2, 3, 4) predstavljaju osnovne muzike intervale: diapason (oktava) 2:1; diatesaron (kvarta) 4:3; diapente (kvinta) 3:2. Najmanji interval, epogdoon, mala sekunda, odreen je odnosom 8:7. Na prikazu koji se nalazi na Rafaelovoj fresci itljiv je naziv epogdoon i to na liri izmeu pozicije VIII. i VIIII. Na liri su oznaeni i ostali intervali (diapason izmeu XII. i VI., diatesaron izmeu XII. i VIIII. te izmeu VIII. i VI., te diapente izmeu XII. i VII. te izmeu VIIII. i VI.) ali su na fresci neitljivi. Ispod lire na prikazu vidi se raspored toaka u tetraktysu, s naznakom da je njihov zbroj broj deset.