1. to znate o Gorgiji i Izokratu? Gorgija (485. - 375. pr. Kr.

) je bio sa Sicilije i u svoje vrijeme u Ateni bio uveni so!ist i nastavni" retori"e. Svoju nastavu nije temeljio na ne"om sustavu nego se slu#io e!e"tnim i$ra$ima i "ompliciranim je$i nim !igurama. %jegov je na in i$ra#avanja sli an viso"o i$vje&ta enoj renesansnoj pro$i G'ngore ili (o)na *+l+a ($a etni"a eu!umi$ma), "oja je obilovala antite$ama, is)itrenim !igurama i jasnim ritmom. -$o"rat (43.. - 338. pr. Kr.) je bio Gorgijin najpo$natiji slje/beni" "oji je u Ateni osnovao svoju &"olu retori"e jo& prije 0latonove A"a/emije. 1 svom govoru Protiv sofista je i$lo#io osnovne crte svoje meto/e. 2alagao se $a to /a se bu/u3i govorni" treba prije svega upo$nati s i/ejama, tj. s glavnim to "ama svoje teme, $atim s na inom "a"o 3e te to "e biti raspore4ene, te "a"o i) treba u"rasiti na o/re4eni na in. 1 pogle/u i$bora teme, sumnjao je /a se eti"a i politi"a mogu uspje&no po/u avati, no govorni" mo#e posti3i #eljeni u ina" u$vi&enom temom "ojom oplemenjuje samoga sebe i /jeluje po$itivno na javnost. 0oput 0latona, je bio "riti an prema so!istima, optu#uju3i i) /a i$abiru trivijalne teme, a ne u$vi&ene "oje je on sam prepru ivao. 2. Objasnite Platonov odnos prema retorici i prema sofistima 0laton (457. - 348. pr. Kr.) je bio "riti an prema so!istima, jer su njegova s)va3anja svijeta i #ivota bila suprotna onima so!ista. 6je nim i neprola$nim i/ejama je /avao pre/nost na/ pojavnim svijetom, pa je stoga bio s"epti an prema misliocima "oji su ovje"a progla&avali mjerilom svi) stvari. 7n se suprotstavlja cini$mu so!ista. Svoje negativne stavove je i$nio u /jelima Sofist, Gorgija i Fedar. 1 Gorgiji 0laton tvr/i "a"o retori"a po/ila$i i las"a slu&ateljstvu, ali ga ne ini boljim. 7n citira So"rata "oji "a#e /a je 8ona poput "u)arstva "oje #eli pripraviti &to u"usniju )ranu, be$ ob$ira )o3e li ona "oristiti ili &"o/iti organi$mu9. :u/u3i /a i pjesni&tvo ima sli nu ulogu, i ono je vrst retori"e, a ra$li"uje /vije njene vrste; 7na "oja se sastoji o/ ulagivanja pre/stavlja <=>AG7G-(1, ona /ruga, "oja #eli gra4ane u initi boljima je )valevrije/na. ?vr/i "a"o nema ra$li"e i$me4u so!ista i retora. Samom priro/om i ulogom retori"e u gr "om javnom #ivotu, 0laton se najvi&e bavio u /jelu Fedar. <a 0laton ipa" nije imao op3eniti negativan stav o retorici, vi/i se i$ So"ratove i$jave "a"o govor mora biti poput #ivog organi$ma, no to ne $na i /a on pri)va3a retori"u svoga vremena, "oja mu se inila problemati nom i vi&e vrije/nom osu/e nego po)vale. :io je @

s"lon )ijerar)iji i re/u i $agovarao /a bi o/lu"e trebali /onositi najupu3eniji i najobra$ovaniji, a ne &ira javnost, $a "oju je smatrao /a mo#e biti i$manipulirana govorima. 2a /ijelove govora navo/i; uvo/, pripovje/anje, svje/o anstvo, /o"a$e, vjerojatnosti, emu "asnije /o/aje potvr4ivanje i natpotvr4ivanje. . Objasnite odnos sofista prema retorici So!isti (0laton $a primjer /aje ?i$iju i Gorgiju) su uvi/jeli /a se vjerojatnost esto vi&e cijeni o/ istine. %jima pola$i $a ru"om /a svojom rje ito&3u stvore /ojam "a"o su male stvari veli"e i obratno, te "a"o se o bilo "ojoj temi mo#e "rat"o ili ra$vu eno ra$glabati. 0o njima, glavni cilj retori"e je /a uvjeri slu&atelje, a /a bi se to postiglo esto puta nije bitan istina nego vjerojatnost i /a bi govorni" mogao uspje&no /jelovati, va#no je /a je upo$nat sa lju/s"om svije&3u. !. to znate o "ristotelu kao retori#aru Aristotel (384. - 355. pr. Kr.) je bio 0latonov u eni" i retori"u je po eo pre/avati "ao rea"ciju na -$o"rata. %jegovo /jelo Retorika vjerojatno je re$ultat njegovog vi&ego/i&njeg pre/ava "og ra/a. %a samom po et"u, Aristotel navo/i /a je retori"a "omplementarna s /ijale"ti"om. <o" se /ijale"ti"a bavi postavljanjem pitanja i /avanjem o/govora na nji), /otle se retori"a bavi pitanjima "oja se op&irno i$la#u i to ne pre/ o/abranom, ve3 &aroli"om publi"om. Govorni" nastoji ta"ve slu&aoce pri/obiti $a o/re4eni pre/met po"u&avaju3i i) privoliti /a pri)vate o/re4eno mi&ljenje. Aristotel tvr/i /a nas retori"a upu3uje na to "a"o se treba pona&ati prili"om rasprave o ne"om mi&ljenju. 7n se $ala#e $a retori"u u o"viru !ilo$o!ije i osnovni $a/ata" retori"e ne vi/i "ao samo uvjeravanje, nego i$nala#enje uvjerljivog u sva"om /atom slu aju. Kao primjer navo/i me/icinu, g/je nije $a/ata" /a pacijent bu/e potpuno i$lije en, nego /a bu/e nave/en na pravi put lije enja. ?om prili"om upo$orava na ra$li"u s u enjem so!ista, "oji se ne bave samom biti stvari, nego namjerom "oju pretpostavljaju ili $ami&ljaju.

$. %oje metode uvjeravanja poznaje "ristotel 7n meto/e uvjeravanja /ijeli na te)ni "e i ate)ni "e. Ate)ni "ima smatra one /o"a$e "oji postoje o/ ranije, "oje nismo sami prona&li, pa "ao primjere navo/i ranija pri$nanja "at"a/a i$nu4ena mu enjem, pismene ugovore i sl. <r#i /a se uvjerljivost posti#e na ra$ne na ine; 1& 'gledom( tj. #vrstim karakterom govornika 2& )aspolo*enjem u koje se dovodi slu+ateljstvo & ,amim govorom( ukoliko on ne+to dokazuje Ka#e /a su tri imbeni"a na /jelu u sva"om govoru; osoba koja govori, predmet o kojem se govori i osoba kojoj se govornik obra-a. 0rimjeri i entimemi su meto/e $aje/ni "e svim vrstama govorni&tva. 0rimjeri (mogu bili povijesni, ali i basne i pripovjet"e) se slu#imo "a/a ne raspola#emo entimemima (argumentima), a "a/a raspola#emo njima, primjeri nam slu#e "ao prilog entimemu. Aristotel tvr/i /a su razboritost, vrlina i dobro.otnost, tri imbeni"a "oja utje u na uvjerljivost govorni"a. 0rili"om govora treba se slu#iti neobi nim i$ra$ima "a"o bi govor bio $animljiviji, ali treba ostati priro/an "a"o slu&atelj ne bi /obio /ojam /a ga se #eli prevariti. Aesto "oristi meta!ore i )iperbole, no $a )iperbole "a#e su primjerenije mla/ima, jer oni imaju #estinu u govoru, $a ra$li"u o/ stari). /. %oje vrste govorni+tva poznaje "ristotel Govorni&tvo /ijeli na tri /ijela; 1& Politi#ko 0javno&( savjetodavno 1 njemu se nagovara na ne&to ili o/vra3a o/ ne ega. ?eme politi "og govorni&tva su; svr)a lju/s"e /jelatnosti (B sre3a), pojam /obra i /r#avno ure4enje (/emo"racija, oligar)ija, arsto"racija, monar)ija). 0oliti "o govorni&tvo je te#e o/ su/s"og, jer se o/nosi na bu/u3nost, a su/s"o na pro&lost. 2& ,udsko 1 njemu se net"o optu#uje ili brani. & 1pideikti#ko 0koje ozna#uje govor u po.valu ili pokudu nekoga ili ne#ega& 1 njemu se net"o ili ne&to )vali ili "u/i. 7pisuje pojam /obrote, ljepote, vrline, prili"om ega /ola$i /o i$ra#aja "oli"o je Aristotel $apravo bio proi$vo/ svoga vremena, tj. bio ograni en svojim povijesnim trenut"om. ?vr/i, /a su vrline i /jela mu&"araca bolja o/ vrlina i /jela #ena. 3

2. to znate o 3emostenu i koji su mu najzna#ajniji govori :io je i /r#avni", protivni" Cilipa --. i ma"e/ons"e e"span$ije u Gr "oj. 7 tome je pisao u Cilipi"ama i 7lints"im govorima. :io je o/li an logogra! i politi "i govorni" $ara4uju3i $a #ivot "ro$ pisanje i /r#anje govora. 0o$nat je po svojim Cilipi"ama, u "ojima govori naro/u ne"a se ustane i obrane svoju $emlju o/ Cilipa --. >a"e/ons"og, "oji je postojano stjecao mo3 i teritorij $a /r#avu >a"e/oniju. Cilipi"e (prva 35@, /ruga 344, tre3a 34@) i tri 7lints"a govora (34D), u "ojima se <emosten tra#i Atenjane /a pomogunu 7lintu protiv Cilipa, bile su /ire"tno uperene na bu4enje Gr "e protiv osvaja a. 1 prvoj Cilipici <emosten upo$orava sugra4ane /a bu/u protiv sura/nje sa sjevernim "raljevstvom. <emostenov je govorni stil relativno bio otvoren i pronicav. Smatrao se /one"le vulgaran po ta/a&njim stan/ar/ima, ali sveje/no vrlo popularan. Koristio je, ta"o4er, i tijelo "a"o bi nagla&avao rije i i ta"o je bio u mogu3nosti svoje i/eje i argumente pre/staviti sna#nije. -a"o su <emostenovi argumenti bili pro/u"ti pa#ljivog u enja i pripremanja E esto je o/bijao "omentirati teme "oje nije pret)o/no prou io E bio je po$nat po svojoj o&trini i njegovo se ime "oristilo "ao re!erencija na posebice $aje/ljiv o/govor. 34.. pr. Kr. <emosten i =s)in bili su poslani Cilipu --. >a"e/ons"om /a s"lope mirovni ugovor na$van Cilo"ratov mir. %o nisu svi slo#ili. <emosten je nastavio pripremati $emlju $a rat s >a"e/onijom $a "oji je mislio /a je nei$bje#an. 0re/lo#io je novi F)elenisti "i save$F "ao onaj "oji je bio protiv per$ijs"og "ralja Kser"sa, ali sa/a uperen protiv ma"e/ons"e opasnosti. %jegovi po"u&aji su bili neuspje&ni te je bio istjeran i$ Atene 335. na"on a!ere potpla3ivanja lju/i protiv Ale"san/ra. <emosten je ponovno po"u&ao s"upiti Atenjane protiv >a"e/onije, ali /o#ivio je neuspje) i otrovao se ra/ije nego /a se suo i s u)i3enjem i "a$nom. >nogi su njegovi govori pre#ivjeli jer su u 3. st. pr. Kr. bila pripremljena prva &"ols"a i$/anja (pripremio i) je Kalima) i$ Girene). 4. to znate o 5eofrastu ?eo!rast (37H. - 584. pr. Kr.) je bi Aristotelov neposre/ni naslje/ni" u njegovoj &"oli "ojemu je Aristotel oporu no ostavio svoja /obra, te je bio osniva t$v. peripateti#ke &"ole. %jegova su /jela uglavnom i$gubljena, pa o njemu $namo najvi&e i$ /rugi) i$vora. 7n je tvr/io /a se /ostojanstvo stila posti#e pravom /i"cijom, o/abirom i raspore/om !igura, a /obar gr "i stil treba biti jasan, primjeren i u"ra&en. ?a"o4er je pisao i o jednostavnom, srednjem i veli#anstvenom stilu, &to je bila uobi ajena po/jela u )elenisti "o /oba. 0retpostavlja se /a je ?eo!rast $agovarao sre/nji stil. 1 raspravi o glumi, raspravljao je i o glasu i po"retima 4

glumaca, gla$breni"a i rapso/a, te o nji)ovom /jelovanju na slu&atelja. ?vr/i /a govorni" ne treba svoju poru"u i$re3i u cjelini nego treba slu&atelju ostaviti prostora /a stvara $a"lju "e. Slu&atelj 3e time biti a"tivniji i ne3e ste3i /ojam /a ga govorni" smatra glupim. 6. to znate o 3emetriju iz 7alerona (e li napis O stilu napisao <emetrije je /is"utabilno, no na in ra$mi&ljanja u njemu je bli$a" peripateti "oj &"oli. %a po et"u se raspravlja o tome "a"o se pro$a /ijeli na manje je/inice, t$v. "olone (stupce) "ao /ijelove re enice. Smatra /a ti /ijelovi ne trebaju biti pre/ugi, a "ombinacija vi&e re eni ni) /ijelova se na$iva perio/. 0ro$u /ijeli na osnovne stilove; 1& jednostavni - la"e i trivijalne teme, sva"o/nevna /i"cija, to nost /etalja i "on"retne poje/inosti, /i"cija ne smije biti "i3ena 2& veli#anstveni - veli anstvena tema (npr. bit"a)( u"ra&ena i neobi na /i"cija, upotreba meta!ora, alegorija & elegantni 8 svojstvo mu je privla nost i /osjetljivost, "rat"o3a i je$grovitost, $vu i pjesni "i, 0latona smatra i/ealom elegantnog stila !& sna*ni - proi$la$i i$ pre/meta govora, je$grovita /jelotvornost, rije i "ojima se slu#imo moraju o/govarati na&im mislima, prili"om "riti$iranja ne"oga ne treba /ire"tno napasti osobu, ve3 "riti$irati /ruge $bog sli nog pona&anja Sva"i o/ nji) ima svoju neuspjelu varijantu (veli anstveni - )la/ni), (elegantni - a!e"tiran), (je/nostavan - su)oparan). ?vr/i /a osobna pisma trebaju biti i$ra$ "ara"tera isto "ao i govor. 0ismo treba biti "rata" i$ra$ prijateljstva, te govoriti je/nostavnim je$i"om o je/nostavnim temama. 19. Objasnite odnos :icerona prema Platonu i "ristotelu 1 svojim /jelima o govorni&tvu, Giceron se o"renuo prema retorici "oja se temeljila na !ilo$o!s"o-$nanstvenoj meto/i Aristotelove misli. %jegovo je /jelo i$ra$ njegova /ugogo/i&njeg napora /a obrani retori"u o/ !ilo$o!s"e "riti"e 0latonova Gorgije i 0latonova $alaganja $a novom !ilo$o!s"om retori"om u Fedru.

11. %oje je glavno :iceronovo djelo i kakav je njegov odnos prema retorici Giceronovi prilo$i retorici su vi&e o/ /ijaloga s gr "om tra/icijom, jer je on "ao stvarala "a li nost obli"ovao svoj osobni stil, te je isticao /a je "ao govorni" sli an pjesni"u, a "ao i$vo4a sli an glumcu. 1 svoje vrijeme, Giceron je bio toli"o utjecajan /a su se go/ine njegova #ivota (otprili"e DH. - 3H. pr. Kr.) na$ivale Giceronovim /obom. 1tjecaj gr "e "ulture i t$v. ale"san/rijs"e &"ole je bio ja", a govorni "i stilovi si se "retali o/ strogoga anti "og /o /o bujnog, a$ijs"og stila. Giceron je svojim govorima i neposre/nim politi "im /jelovanjem su/jelovao u politi "im previranjima svoga vremena. -$me4u ostaloga ra$ot"rio je Katilininu urotu i o/obrio atentat na (ulija Ge$ara. 7/ njegovi) /jela naj$na ajnija su De oratore (O govorniku, 55. pr. Kr.), Brutus (Brut, 4.. pr. Kr.) i Orator (Govornik, 44. pr. Kr.). 0rema njemu, govorni&tvo je sva"a"o vi&e o/ i$bora rije i, te pretpostavlja i primjerenu gesti"ulaciju, mimi"u i intonaciju. >ora u sebi sa/r#ati i mogu3nost /u)ovitosti i /igresija "ojima se govorni" prilago4uje, o/nosno reagira na /r#anje slu&ateljstva. 2a govorni"a je va#no /a su mu po$nate meto/e i stil pomo3u "ojeg 3e mo3i /jelovati na lju/e. Govorni" se mora /obro in!ormirati o pre/metu, i a"o to u ini i$vesti 3e bolji o/govor o/ stru nja"a. %astup smatra najbitnijim /ijelom i$laganja (80rvo nastup, /rugo nastup, tre3e nastup8). Govorni&tvo pribli#ava pjesni&tvu, ta"o /a pru#a $a/ovoljstvo, pou ava i gane slu&atelja, no tvr/i "a"o govor ipa" svat"o mora biti sposoban o/ma) s)vatiti, a pjesmu ne. Govorni" treba prou avati i ra$mi&ljati o svim aspe"tima lju/s"og #ivota. So"rata optu#uje $a rascjep i$me4u lju/i "oji nas pou avaju o mu/rosti i oni) "oji nas u e govoriti. %e o/obrava epi"urejs"u !ilo$o!iju "oja $agovara povla enje i$ javnog #ivota ni stoi"e "oji pre$iru one "oji nisu mu/ri. 12. to su prema :iceronu osobine dobra govornika <obar govorni" mora biti majstor u sva tri stila govorni&tva (je/nostavni, sre/nji i u$vi&eni), te mora po/je/na"o /obro vla/ati i te)ni "om stranom govora (pronala#enje teme, raspore/, /i"cija, pam3enje, i$ve/ba). 7n smatra /a govorni" mora biti i stur nja" $a moralnu !ilo$o!iju. Ko/ Iimljana ne nala$i ni je/nog ta"vog govorni"a, a "o/ Gr"a, najbli#i tom i/ealu mu je <emosten. Kriti$ira i novoati#are "oji, prema njemu, neoprav/ano /r#e /a je je/nostavni stil je/ini autenti ni ati "i i$ra$. %e pri$naje /a postoje ra$li ite vrste govorni"a, nego je je/ina ra$li"a u "valiteti. Giceron, /aje va#nost i ritmu u govoru. Kao u$ore /obra govorni&tva navo/i ati "e govorni"e "oji u svom i$boru teme i$bjegavaju apsur/no i

irelevantno, a u rje ni"u nis"o, vulgarno i neumjesno. Gr "og govorni"a *i$iju navo/i "ao /obar primjer. 1 . %oja tri stila u govoru poznaje :iceron i koje su nji.ove glavne odlike 1 svojoj raspravi Orator, Giceron /aje primjere tri stila u govoru. 1& ;ednostavni - s"roman, nepreu$etan, ostavlja /ojam obi nog je$i"a (&to $apravo ipa" nije). %eritmi an je, a je$i" ovog stila je jasan, ispravan i je/no$na an latins"i. Ietors"e !igure, meta!ore, teatralnost, gesti"ulacije, mimi"a se rijet"o "oriste. Koriste se /vije vrste viceva; )umor (/u)oviti na in /a se ispri a ne"a pri a) i /osjetljivost (primje/ba "oja i$a$iva smije)). >e4utim, &ale trebaju biti spontane i nepripremljene. 2& ,rednji 8bogatiji i "rep"iji o/ je/nostavnog, u njemu su svi u"rasi na mjestu. 1"ra&en, ve/ar i ugla4en stil, u "ojem se isprepli3u sve ljepote rije i i osje3aja, ni$ meta!ora u slije/u se pretvara u alegoriju. Kao pre/stavni"a ovog stila navo/i <emetrija i$ Calerona. & 'zvi+eni - bogat, te#a" i u"ra&en, najvi&e /jeluje na lju/e i nji)ove osje3aje, te stvara nova uvjerenja ili /ovo/i u pitanje stara. %o, opasnost o/ neuspje)a u ovom stilu je ta"o4er ve3a nego u ostalim i /a bi govorni" "oji govori ovim stilom bio s)va3en o$biljno, mora ga mije&ati s /ruga /va stila, ina e /jeluje preagresivno. 1!. to znate o %vintilijanovu *ivotu i djelu %ajve3e ime 8srebrnog /oba retori"e9 (@4. - @@7.) je bio >ar"o Cabije Kvintilijan, ro4en u Jpanjols"oj, a &"olovao se u Iimu, g/je je i /jelovao "ao pro!esor retori"e. %aj$na ajnije /jelo mu je Obrazovanje govornika "ojim on #eli o/gojiti i/ealna govorni"a, &to smatra /a se treba $apo eti o/ najraniji) /ana. 0rvi uvijet $a o/goj /obrog govorni"a je /a on mora biti po&ten i estit ovje", a ti njegovi i/eali su ostavili sna#an /ojam na )umaniste "asnije u renesansi. ?vr/i "a"o bi ro/itelji, pa a" i /ojilje bu/u3eg govorni"a trebali biti &to obra$ovaniji. <aljnji $a/aci obra$ovanja /jeteta su /obro pisanje i itanje (posebice naglas) i ra$voj pam3enja. ?vr/i /a su najja i /o"a$i geometrijs"i, pa /ijete treba u iti i geometriju. 0ro!esor treba biti strog, ali ne natmuren, sr/a an, ali ne !amilijaran. 7n treba usmjeravati i poticati u eni"a na samostalan ra/. Smatra /a su teorija i u itelji potrebni, a o po$natim govornicima "oji nisu imali ni"a"ve teorets"e naobra$be "a#e /a su imali veli"o bogatstvo i$ra$a jer su 8pri ali sva&ta9. 7/obrava Gicerona "oji i$javljuje /a govorni" mora istra#ivati,

slu&ati, itati, raspravljati i ra$mi&ljati o svim imbenicima lju/s"og #ivota. Ko/ njega je $animljivo /a nig/je ne spominje /a bi /jevoj"e trebale ili mogle postati govornice. 1$. %oje vrste emocija razlikuje %vintilijan Kvintilijan emocije /ijeli na sna*nije (patos) i bla*e (etos). Ka/a #eli proi$vesti #eljene osje3aje "o/ slu&atelja, bitno je /a i) govorni" i sam osje3a, jer a"o glumi osje3aje, to 3e slu&ateljima vrlo br$o postati jasno. 1/. <a koji na#in prema %vintilijanu treba primjeniti .umor Kvintilijan tvr/i /a se )umor ne mo#e nau iti i /a je on proi$vo/ priro/nog /ara. 0o njemu, )umor u govorni&tvu nala$i tri primjene; 1& ,posobnost da se tu=i argumenti ospore ili ismiju 2& ,posobnost da govornik na +aljiv na#in govori o pojedinostima svoje teme & ,posobnost da govornikove rije#i budu neo#ekivane( da budu namjerno upotrebljene u krivom smislu( vode-i brigu da se izbjegne bilo kakva bliskost opscenosti 12& to je po %vintilijanu metafora i koje vrste metafora imamo Kivopisnost opisa se posti#e opisivanjem spore/ni) situacija (npr. S-?1AG-(A - pa/ ne"og gra/aL S07I=<%A S-?1AG-(A - $apaljene "u3e, pani"a, vrisci, ubijanje it/.) "oje mogu biti i i$mi&ljene, ali moraju biti vjerojatne. 0rili"om obja&njavanja tropa, po/ pojmom tropa po/ra$umjeva umjetni "u promjenu pravog $na enja rije i ili !ra$e u /rugo $na enje. >etaforu opisuje "ao najobi niju i najljep&u tropu, isti u3i /a ona pove3ava puno3u govora time &to $amjenjuje rije i i po$ajmljuje ono ega u govoru nema. 0o njemu, meta!ora je s"ra3ena pore/ba (&to je "asnija teorija /ovela u pitanje), a /ijeli i) na etiri vrste (po/sje3a na Aristotela, me4utim s /ru" ijom "lasi!i"acijom); 1& Promjena od ne*ivog na *ivo (ma , umjesto neprijatelja) 2& Promjena od *ivog na ne*ivo ( elo, umjesto brijega) & Od ne*ivog na ne*ivo ()r4a, umjesto starog bro/ovlja) !& Od *ivog na *ivo (Katon je $alajao na Scipiona) Cun"cija meta!ore je /e"orativna, te ju Kvintilijan smatra najvi&im stils"im u"rasom.

14& to znate o Pliniju mla=em i 5acitu kao retori#arima 0linije >la4i (.5. - @@3.) je bio je/an o/ naj$na ajniji) Kvintilijanovi) slje/beni"a jo& $a njegova #ivota, obna&ao je viso"e /u#nosti $a careva <omicijana i %erve, a bio je a" i "on$ul. (e/ini njegov o uvani govor je onaj u ast cara ?rajana, ta"o /a je ostao $apam3en "ao autor pisama, "oja sa/r#e $apa#anja i$ #ivota u Iims"om Garstvu, objavljeni) u D "njiga. %aj$na ajnija /va pisma su ona u "ojima je opisana erupcija 6e$uva 7D. g. 1 pismima se osvrtao i na govorni&tvo g/je je o ito slije/io savjete svog u itelja Kvintilijana "oji su usmjereni protiv sva"e vrste /ogmati nosti. 0linije ima sli an stav i tvr/i /a je "rat"o3a i sa#etost osnova sva"og /obrog stila, no /r#i /a to ne mo#e biti apsolutno pravilo. Kao primjer navo/i Gicerona "ojemu je najbolji govor bio onaj naj/u#i. Smatra /a se "valiteta govora ne stje e samo strogim pri/r#avanjem pravila nego ma&tovitim u$letima. >e4utim njegovi "riti ari isti u /a je sastavljaju3i svoja pisma, vo/io ra una o tome /a i) #eli objaviti, tj. /a to nisu spontani i$ra$i njegovi) osje3aja i mi&ljenja, nego svjesne stils"e e"s)ibicije. Kornelije ?acit (55. - @5H.) bio je rims"i povjesni ar i tvr/io je /a je ponosna tra/icija rims"og govorni&tva "oju je $agovarao Kvintilijan ve3 stvar pro&losti. 1 Dijalogu o govornicima (Dialogus de oratoribus) on pi&e o raspravi o retorici i pjesni&tvu i$me4u pravni"a Apera i pjesni"a >aterna. Aper tvr/i /a je govorni&tvo vrije/nije o/ pjesni&tva, "oje pru#a samo prola$no i jalovo $a/ovoljstvo, a >aterno tvr/i suprotno. <o" Aper ne pri$naje /a /a u njegovo vrijeme /ola$i /o opa/anja vrije/nosti govorni&tva, >essala nala$i vrije/nost samo u govornicima raniji) generacija. %a "raju /jela, ?acit /ola$i /o $a"lju "a /a govorni&tvo opa/a $bog mira u carstvu i /a su nemirna i prevrtljiva vremena pro&losti bila mnogo plo/nija $a govorni"e, "oji su ta/a imali puno ve3u va#nost i utjecaj na naro/. 16& to znate o ?ermogenu %aj$na ajnije ime 5. stolje3a poslije Krista je Gr" Mermogen o/ "ojega je pre#ivjelo /jelo O vrstama stila. :io je toli"o po$nat /a ga je i car >ar"o Aurelije povremeno /ola$io slu&ati. 7n stilisti "e vrste /ijeli na tri s"upineL je/na se o/nosi na jasno3u, je$ nu isto3u i ra$govjetnost, /ruga na veli anstvenost s po/vrstama "ao &to su sve anost, oporost, #estina, sjaj, a tre3a sa/r#i otprili"e suprotna svojstva, "ao &to su "ara"teristi nost, je/nostavnost, istinitost, o&trina. Govorni&tvo /ijeli na tri s"upine; savjetodavno, sudsko i panegiri#ko (epideikti#ko). 0anegiri "o govorni&tvo /ijeli /alje na ono "oje se bavi politi "om D

problemati"om, a u "ojem je <emosten ipa" prva", i na panegiri "o be$ ta"vog temats"og ograni enja, u "ojem pre/nja i 0laton. 0o njemu i pjesni&tvo pripa/a panegiri "oj vrsti, najbolji pjesni" je uje/no i najbolji govorni", a Momeru ov/je nema premca. 1 njegovo vrijeme anti "o je govorni&tvo ve3 pripa/alo pro&losti, ali to nije bio /e!initivni "raj retori"e, "oja se pou avala i u sre/njem vije"u, a ponovni procvat /o#ivljava u renesansi.

@H