HRESTOMATIJA ISLAMSKIH TEKSTOVA

SADRAJ AKIDA Islamsko vjerovanje u stihovima ............................................................................................ 7 Hadis o kaburskoj patnji i uivanju ........................................................................................ 11 Da li je dehennem vjean ..................................................................................................... 14 Da li su poslanici bili bezgrjeni ljudi? .................................................................................. 17 Propis vrijeanja Allaha i Njegovog Poslanika ...................................................................... 19 Propis zabranjenih zakletvi ..................................................................................................... 21 Stanje ehlu-l-fetre na Ahiretu ................................................................................................. 26 FIKH Da li se dodirivanjem polnog organa gubi abdest ................................................................... 33 Propisi vezani za menstruaciju ................................................................................................ 38 Da li se pri odlasku na seddu sputaju prvo koljena ili ruke ................................................. 41 Smijanje u namazu .................................................................................................................. 46 Propis klanjanja dume na dan Bajrama ................................................................................. 50 Pravni propisi zajednike dove za muslimane koje zadesi nesvakidanja nevolja ................ 55 Da li e muslimani cijeloga svijeta zajedno zapostiti ............................................................. 61 Sehur vrijednosti i neki propisi ............................................................................................ 66 Jednostavan nain obavljanja hadda i umre ....................................................................... 69 enino obavljanje hadda bez mahrema .............................................................................. 76 Pravni propisi o kurbanu ........................................................................................................ 83 Nain podjele kurbanskog mesa ............................................................................................ 98 Prisustvovanje sahrani nemuslimana ................................................................................... 101 Kome idu djeca nakon ponovne majine udaje ................................................................... 106 Propisi u vezi sa izgubljenim imetkom ................................................................................ 110 Selem - kupovina uz plaanje unaprijed .............................................................................. 116 Murabeha - prodaja po narudbi kupljene stvari uz profit .................................................. 120 Da li je enski glas avret ...................................................................................................... 126 Da li se oblaenje turbana, palestinskih marama, galabija i sl. smatra islamskom nonjom..130 O nazivanju selama samo sa rijei 'selam' ........................................................................... 135

Da li je dozvoljeno traiti prava pred neislamskim sudovima u nudi ............................ 136 Obdukcija (autopsija) u svijetlu erijata ........................................................................... 141 NOVOTARIJE, NOVOTARI, SEKTE, OBIAJI Pobijanje svih 10 dokaza utemeljenosti proslave mevluda .............................................. 147 Kratak osvrt na sufizam i sufijske tarikate ....................................................................... 161 Kratki dosje o sirijskim Alevitima ................................................................................... 166 urevdan ........................................................................................................................ 173 Zijaret i ljubljenje dlake Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem ..................................179 Istina o Homeiniju ............................................................................................................ 182 ta prigovarate Amru Halidu ............................................................................................ 191 UENJACI I VELIKANI UMMETA Islamski uenjaci prisutni u Medini .................................................................................. 197 Najpoznatiji uenjaci selefijske da've danas ...................................................................... 202 ejh Ahmed akir .............................................................................................................. 205 RAZNO Kada se petkom usliava dova? ......................................................................................... 211 Imam Ibn Betta o stanju ljudi svoga vakta ........................................................................ 214 Istina o ubistvu Husejna, radijallahu anhu ........................................................................ 215 Isukana sablja na one koji kaljaju ast Muavije ................................................................. 220 Ko je bio Ataturk ................................................................................................................ 228 Koji je prijevod znaenja Kurana na bosanski jezik najvjerodostojniji i najtaniji .......... 234 Jo jedno lice ekstremizma o erijatskoj (ne)opravdanosti nikaba .................................. 236 Dihad, ene i ostale strahote ............................................................................................. 241 Odnos medija prema 'vehabijama' ...................................................................................... 244 Opasnost relativiziranja principa vjere ................................................................................ 249

AKIDA

Islamsko vjerovanje u stihovima

Ako eli muslimanom biti od islama mora nauiti ono to te muslimanom ini zatim ustrajati na Istini, naueno znanje primjeniti Poslanika pri tome sljediti u Dennet e ui samo tako drugim putem ne moe nikako. Prvi vadib ovjeku svakome tevhid init Allahu Jednome Njega istinskim Bogom smatrati sva boanstva lana nijekati samo On ibadet zasluuje nikad se drugom ne upuuje Allah Vladar i Gospodar svega nema savrenog osim Njega upravlja i vlada stvorenjima opisan je potpunim svojstvima sve ovo je znaenje tevhida na kome je graena akida. Tevhid se ponitava i kvari ine jednu od sljedeih stvari: Neko djelo velikog nevjerstva il velikog irka mnogobotva ak ibadet uini nekome pored Boga stvorenju jadnome. Svi moramo tevhida imati po Sunnetu Rabbu robovati zatim pet namaza obavljati i zekat na imetak davati u godini ramazan postiti a u ivotu had obaviti, nae vjere ovo su stubovi poznati ko islamski ruknovi. Sutina je u Allaha iman mumin biti, ne samo musliman u Boije vjerovat meleke Njegove knjige i poslanike u smrt i to nakon nje dolazi i to kako nalau dokazi. U predznake Sudnjeg dana vjeruj za njega se spremaj i oekuj vjeruj u kabursko uivanje ispitivanje i kanjavanje Sudnji dan pred Bogom okupljanje izlaganje djela i vaganje sunetlije sa Havda e piti novotare meleki odbiti svako djela svoja e vidjeti knjige e im u ruke sletjeti neki teak raun polagati drugima e Allah oprostiti plate nam za djela odrediti i pravedno svima presuditi svima prava njihova vratiti zulumar e za zulum platiti nevjernike u vatru poslati muslimani sami e ostati, a sa njima i svi munafici bili su skriveni nevjernici. Tu e im se Allah pojaviti i svima im seddu narediti Potkoljenicu im pokazati licemjere tada prokazati

nee moi seddu uiniti Allah e im lea ukoiti nakon toga e im narediti svi e prema Dennetu krenuti Sirat uprija e ih ekati da je prjee svako e morati munafici bez svjetla ostati u spratove najdublje propasti dehenemsko gorivo postati i zauvjek u njemu ostati. Na Siratu tama je velika tanka je to uprija i glatka na kojoj su kuke postavljenje da epaju za vatru spremljene koji takve grijehe inie da Rabbovu milost propustie dok e neki ispravni vjernici Allahovom dobrotom sretnici na drugu stranu Sirata proi do dennetskog uivanja doi. U Allahov kader vjerujemo sudbinom ga od Boga zovemo ali se na to ne oslanjamo ve nareeno izvravamo jer svi znamo ta je nareeno a ne znamo ta je odreeno Allah je sve sto e biti znao zatim je to znanje zapisao da se desi tako On je htio te je svakome djela stvorio ovako se ispravno vjeruje Allahova odredba potuje. Da bi bio brate od sretnika i dennetskih vjenih stanovnika
8

mora i sljedee stvari znati i u njih bez sumnje vjerovati: Iman ine rijei i djela samo tako vjera ti je cjela dijeli se iman na ogranke pa po tome razlikuj vjernike poveava se dobrim djelima a umanjuje se grijesima haridije ovdje pretjerae nevjernikom grjenika smatrae a murdije djela izbacie velku tetu vjeri nanesoe. Zatim je ispravno vjerovati Allahu sva svojstva pripisati kojima je Sebe opisao i imena kojim se nazvao u Kuranu govoru Njegovom ili Sunnetu Poslanikovom ali znati da je On savren i niemu od stvorenja slian ve potvrditi bez poreenja ili kakvoe odreivanja, vjerovati bez iskrivljivanja, ili Rabbu svojstva negiranja. Uzvieni Gospodar govori tako nam Kuran i Sunnet zbori nad svime se Allah uzdigao iznad Ara kojeg je stvorio uzdignut je biem i svojstvima uzvien i velian srcima savren u svim svojim djelima nazvan je najljepim imenima oi ima i njima sve vidi

toga se pravi vjernik ne stidi jer ovako u Kuranu stoji drugaije u hak se ne broji te sve druge Boije osobine prihvati se Kuranske istine ne budi mutezila, dehmija, maturidija, ni earija! U Boje evlije vjerujemo al u tome ne pretjerujemo ibadetom ih ne veliamo ve se samo Allahu klanjamo od Njegove kazne strahujemo Njegovoj se milosti nadamo zato nemoj biti kaburdija ve ti samo budi sunetlija. Sav efaat od Boga se trai bez Njegove dozvole ne vai Allahove dozvole znaenje Njegovo je brate nareenje da se onaj koji pravo ima na efat za drugog zauzima a kojim je Allah zadovoljan i ve da mu oprosti je voljan. Tevesul to u dovi se trai na jedan od tri naina vai: Molit Rabba Njegovim svojstvima ili pak tvojim dobrim djelima ili da za tebe brate dovi neki vjernik poboni a ivi svaki drugi tevesula oblik moe biti irk mali il velik. Velki irk u vjenu vatru vodi mali irk iz vjere ne izvodi

al je vei od grjeha velikih kod Uzvienoga omraenih isti propis s kufrom je velikim i malim kod Allaha prezrenim. Svaki od velikih grijenika vjerujemo da je od vjernika sve dok smatra grijeh zabranjenim od Allaha, a ne dozvoljenim. Smatramo da je tekfir od vjere al samo po propisima vjere a nikako kao to to ine sljedbenici strasti, neistine. Muslimanskoj vlasti se pokori da te Allah u vatri ne gori protiv njih ti pobunu ne dii od akide haridija bjei. Sve ashabe Resula volimo i o njima loe ne zborimo a prvim halifama smatramo i zato se nagradi nadamo: Ebu Bekra, Omera, Osmana zatim Aliju, to je istina koja nevjernicima ne prija pa ne budi ija-Rafidija, zatim ene naeg Poslanika, to su majke iskrenih vjernika, Ehlul-bejt Poslanikov volimo i o njima loe ne zborimo Nasibije zbog toga mrzimo i da su u zabludi drimo, put selefa iskreno sljedimo pa da kao oni uspijemo! Koga hoe Allah upuuje i na istini ga usmruje
9

a drugoga u zabludi dri i pravedno u Vatri ga pri jer On zna ta svako zasluuje nepravda Mu osobina nije. Obaveza volit je vjernike a suprotno tome nevjernike, spram imana vjernika volimo a spram grjeha njegova mrzimo, dobroinstvo svakome inimo Poslanika u tome slijedimo. Filozofiju ne prihvatamo ve se srednjeg puta mi drimo trae time put ka vjenoj srei Ihsan stepen vjere je najvei: Ko da vidi Boga robovati jer zna da te On gleda i prati. Od svih sekti mi se odriemo za Sunnet se Resulov drimo pa se Bojoj milosti nadamo u Dennetu Rabba da gledamo. Dennet i Dehenem su istina dva stvorenja ve su ureena Autor: Jasmin Duri, prof. akide

da u vatri pate nevjernici te neki vjernici grijenici zauvjek ostaju nevjernici privremeno pate se grjenici, dok je Dennet milost Allahova vjeni poklon vjernom od robova da u njemu vjeno uivaju bez zastora u Rabba gledaju pa se brate dragi moj potrudi te od ispravnih vjernika budi u Allaha ispravno ti vjeruj po Sunnetu Poslanika djeluj volei sve to u Islam spada od Boga se strahuje i nada. Bila je to akida Islama od Allaha nareena nama napisah je na putu za Rijad iz Medine do tamo i nazad hvala Rabbu to je olakao i veliku blagodat mi dao Salavat i selam Poslaniku Allahovom robu, miljeniku!

10

Hadis o kaburskoj patnji i uivanju

Ber b. Azib, radijallahu anhu, kae: Izali smo s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, da ispratimo denazu jednog ovjeka od ensarija. Kada smo stigli kod kabura, tijelo jo nije bilo zakopano, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo kraj kabura a mi smo sjeli oko njega. Bili smo mirni kao da su nam na glavama ptice. U ruci je imao tap kojim je kuckao po zemlji. U drugoj predaji: Svoj pogled dizao bi prema gore i sputao. Zatim je podigao glavu i rekao: Utjeite se Allahu od kaburskih kazni a u drugoj predaji: O Allahu! Tebi se utjeem od kaburske kazne! To je rekao dva ili tri puta, a zatim je rekao: Zaista, kada Allahov rob, vjernik, naputa ovaj svijet i ide na budui, dou mu meleci s nebesa, bijela izgleda i sjajnih lica kao Sunce, sa sobom nose dennetsku odjeu i dennetski miris. Priblie mu se i sjednu na udaljenosti do koje dopire njegov vid. Nakon toga mu se priblii Melek smrti i sjedne pored njegove glave, pa kae: O lijepa i dobra duo! a u predaji: O smirena duo! Idi oprostu Gospodara svoga i Njegovom zadovoljstvu. Zatim izae klizei poput kapljice koja klizi sa vrha posude. Kada prihvati duu, ne biva u njegovoj ruci ni koliko je tren oka, a odmah je meleci prihvaaju i postave u haljine (kefine) i namiriu mirisom. Od nje se proiri najljepi miris kakvog na Zemlji nema, potom se, nosei je, penju u visine. Kada god prou por ed grupe meleka, svi odmah upitaju: Koja je ovo plemenita dua? A meleci odgovaraju: To je taj i taj sin tog i tog spominjui njegova najljepa imena i nadimke kojim su ga ljudi zvali na Zemlji. Tako biva sve dok ne dou do zemaljskog neba. Zatim zatrae dozvolu za prolazak i biva im dozvoljeno pa ih prate bliski meleci na svakom nebu sve do neba koje slijedi i sve tako dok ne dou do sedmog neba. Allah, azze ve delle, tada kae: Piite knjigu Moga roba u Ilijjunu i vratite ga na Zemlju, jer Ja sam ih stvorio od zemlje, u nju u ih ponovo vratiti i iz nje e biti oivljeni i drugi put. Zatim se njegova dua vrati u tijelo i tada mu dou dva meleka koja ga podignu da sjedne i ponu ispitivati: Ko je tvoj Gospodar? A on e odgovoriti: Moj Gospodar je Allah. Koja je tvoja vjera? oni e ponovo upitati, a on e odgovoriti: Moja vjera je Islam. A ko je onaj ovjek koji vam je poslan? upitat e oni, a on e rei: On je Allahov Poslanik, sallallah alejhi ve sellem. Zatim e ga dva meleka upitati: A kako si sve to znao? itao sam Allahovu knjigu, vjerovao u ono to pie u njoj i sve potvrdio odgovorie on. Zatim e doi glas s nebesa: Istinu je rekao Moj rob pa mu pripremite posteljinu iz Denneta, obucite ga dennetskom odjeom i otvorite mu prolaz ka Dennetu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatim ree: Do njega e dopirati dennetski lijep i ugodan miris, a kabur e se proiriti koliko njegove oi mogu dokuiti.
11

Zatim e mu doi ovjek lijepa izgleda, u lijepoj odjei, lijepog mirisa i rei: Raduj se onome to e te razveseliti. Ovo je dan koji ti je bio obeavan On e ga zatim upitati: A ko si ti? Lii mi na onoga koji donosi dobro. A on e rei: Ja sam tvoje dobro djelo koje si inio. A u drugoj predaji: Zatim e se otvoriti dennetska i dehenemska vrata. Potom e mu se pokazati mjesto u Vatri i rei: Ovo ti je bilo predvieno boravite, pa ti ga je Allah zamijenio mjestom u Dennetu Zatim e rei: Gospodaru moj, ubrzaj Sudnji dan da bi se susreo sa svojom porodicom i imetkom. Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon toga ree: A Allahov rob, nevjernik, kada naputa ovaj svijet i odlazi na budui, dou mu s neba meleci, crnih lica i stranog izgleda, sa sobom nose platno od kostrijeti. Priblie mu se i sjednu na udaljenosti do koje dopire njegov vid. Nakon toga mu se priblii Melek smrti i sjedne pored njegove glave, pa kae: O prljava duo, izlazi i idi Allahovoj srdbi. Zatim e mu uzeti duu i upati je kao to se vru oeg vadi iz vlane vune. Kada prihvati duu, ne biva u njegovoj ruci ni koliko je tren oka, a odmah je meleci prihvaaju i ne putaju je dok je ne postave u platno od kostrijeti. Zatim se iz nje osjeti smrad kao najgori smrad leine koji postoji na Zemlji, a potom se, nosei je, penju u visine. Kada god prou pored grupe meleka, svi odmah upitaju: Koja je ovo pokvarena dua? A meleci odgovaraju: To je taj i taj sin tog i tog spominjui njegova najrunija imena i nadimke kojim su ga ljudi zvali na Zemlji. Tako biva sve dok ne dou do zemaljskog neba. Zatim zatrae dozvolu za prolazak, ali im se nee otvoriti. Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prouio: Njima se kapije nebeske nee otvoriti, i prije e ue kroz iglene ui proi nego to e oni u Dennet ui. (El-Earaf, 40) Allah, azze ve delle, e tada rei: Piite njegovu knjigu u Siddin u najnioj zemlji. Zatim e njegova dua biti protjerana s neba. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je prouio: A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan bie kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio. (El-Hadd, 31) Tada se njegova dua vrati u tijelo i dou mu dva meleka koja ga podignu da sjedne i ponu ispitivati: Ko je tvoj Gospodar? A on e odgovoriti: Ah! Ah! Ne znam! Koja je tvoja vjera? oni e ponovo upitati, a on e odgovoriti: Ah! Ah! Ne znam! A ko je onaj ovjek koji vam je poslan? upitat e oni, a on e rei: Ah! Ah! Ne znam! U drugoj predaji: uo sam ljude da neto govore pa sam i ja to govorio. Oni e tada rei: Ne zna i nisi htio da zna!

12

Glas sa nebesa e povikati: Lae on! Pripremite mu posteljinu od vatre i otvorite mu prolaz do Vatre. Do njega e dopirati njena vruina i smrad a kabur e mu se stisnuti tako da e kosti pored kostiju prolaziti. Zatim e mu doi ovjek runog lica, rune odjee, odvratnog smrada i rei: Raduj se onome to e te raalostiti, ovo je dan koji ti je bio obeavan. On e upitati: A ko si ti? Lii mi na onog koji donosi zlo. A on e odovoriti: Ja sam tvoje loe djelo! U drugoj predaji je dolo: Zatim e mu dovesti ovjeka koji je slijep, gluh i nijem, u ruci e imati kandiju od eljeza. Kad bi njom brdo udareno pretvorilo bi se u prainu. Udarit e ga tako da e ga pretvoriti u prainu. Zatim e ga Allah vratiti u prvobitno stanje, a ovaj e ga udariti drugi put. On e tada pustiti krik, tako da e ga svi uti osim ljudi i dina. Tada e povikati: Gospodaru, nemoj da nastupi Sudnji dan. Hadis su zabiljeili, u priblinim verzijama, imami Ahmed (18614), Ebu Davud (4755), Ibn Made (1549), Abdur-Rezzak (6737), Ibn Ebi ejbe (12059), Hakim (107), Bejheki u uabul-iman (395) i drugi s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Ovu predaju vjerodostojnom su ocjenili Ebu Avane, Ibn Mende, Hakim, Ibnul-Kattan, Ibnul-Kajjim, Hejsemi i drugi, a dobrom Munziri, Ibn Tejmije i Albani. (Vidi: Et-tergibu vet-terhib, 4/197; erh hadisin-nuzul, 2/84; Medmuul-fetava, 4/290; Idtimaul-dujuil-islamijje, str. 58; Tehzib Sunen Ebi Davud, 2/427-429; Medmeuz-zevaid, 3/173; Telhisul-habir, 2/264; Ahkamul-denaiz, str. 159) Ibn Ebil-Izz el-Hanefi, rahimehullah, kae: Svi uenjaci ehli-sunneta su jednoglasni da je ispravno ono na to upuuje ovaj hadis. (erhu-akideti-tahavije, 2/607) Osnova ovog hadisa je kod imama Muslima u Sahihu (2871) u skraenoj verziji. Takoer, hadis je kod Buharije (1338) i Muslima (2870) od Enesa, radijallahu anhu, ali se u njemu spominje samo pitanje o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. U nekim predajama se spominje da se dva meleka , koja postavljaju pitanja, zovu Munkir i Nekir, a Allah, delle enuh, najbolje zna. (Vidi: erhu-akideti-tahavijje, 2/604; Fethul-Bari, 3/237; Silsiletus-sahiha, 3/465) Priredio: Amir I. Smaji

13

Da li je dehennem vjean
Priredio: Sead ef. Jasavi, prof.fikha Ono to s poetka moramo naglasiti jeste da nema nijednog mjesta u Ibnu Tejmijinim knjigama koje eksplicite govore o tome da je dehhenem prolazan. ejh u'ajb Arnaut jedan je od mnogih savremenika koji ovaj stav spoitava ejhul-islamu Ibnu Tejmijji i hafizu IbnulKajjimu, to se moe vidjeti i u njegovoj knjizi erhut-Tahavijje, na 422. str., a od ega su oni potpuno isti. Napominjemo i to da nam sama njihova djela i knjige, i to na nekoliko mjesta, eksplicite govore o vjenosti i neprolaznosti dehennema, kao npr.: ejhul-islam Ibnu Tejmijje kae: Dehm b. Safvan smatra da Allahovo znanje i njegove odredbe imaju kraj, i da Njegovi postupci imaju kraj, i da dennet i dehennem nestaju kao i njihovi stanovnici, tako da e na kraju samo Allah ostati!? Ali, istina je da dennet i dehennem nee nestati i da su oni vjeni, i da e dennetlije vjeno uivati u dennetu, i da e dehennemlije vjeno biti kanjavani u dehennemu i svemu tome nema kraja, kao to nema kraja ni Allahovom znanju niti Njegovim odredbama! (Pogledaj: Der'utte'arud, 1/403.) Selef i imami ovoga ummeta kao i sav ehlu-sunnet vel-dema'at, su sloni na tome da ima stvorenja koja nee nestati, niti u potpunosti propasti, poput Denneta i Dehennema i 'Ara itd.. Da e sva stvorenja nestati to su zastupali neki apologetiari-novotari poput Dehma b. Safvana i onih koji se s njim sloie od mu'utezila, i ostali slini njima. Ovo je neispravan stav, i u suprotnosti je sa Allahovom Knjigom, sunnetom Njegova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i idma'om selefa ovoga ummeta u emu se moe jasno primjetiti vjenost denneta i njegovih stanovnika, kao i vjenost ostalog, to sve ne moemo sada spominjati na ovom paretu papira. Jedan dio apologetiara i filozofa je iznosio i logike dokaze nemogunosti nestanka svih stvorenja, a Allah najbolje zna! (Pogledaj: Medmu'ulFetava, 18/307.; Bejanu Telbisil-Dehmijje, 1/581.) ejhul-islam Ibnu Tejmijje nam u svojim djelima eksplicite potvruje konsenzus islamskih uenjaka da je dehennem vjean, i ak odgovara dehmijama na njihove zablude pa kako da se njemu pripie neki drugi stav mimo ovog? ejhul-islam Ibnu Tejmijje spominje i iji je stav prolaznosti dehennema tj. kae da je to stav Dehma b. Safvana, elnika dehmijja, i Ebu Huzejla el-'Allafa, elnika mu'utezila pa kako da on zastupa njihove stavove!? ejhul-islam Ibnu Tejmijje kae: Imam dehmijja, Dehm b. Safvan i Ebul-Huzejl el'Allaf, imam mu'utezila, stava su da dogaaji (havdis) ne mogu biti vjeni ni u budunosti ni
14

u prolosti. Dehm je smatrao ako je to tako, to onda iziskuje nestanak denneta i dehennema, i propast svega osim Allaha, kao to i nekada sve to nije postojalo osim Njega. Selef/prve generacije kao i imami mezheb su ovakvo razmiljanje zanegirali dehmijjama, a bilo je i onih koji su ih zbog toga proglasili nevjernicima, zbog toga to Allah kae: To je ono to vam se obeava za Dan u kome e se raun polagati; to e, doista, blagodat Naa biti, koja nikada nee prestajati! (Sad, 53-54.); ili: Ovakav Dennet obean je onima koji se budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, s plodovima kojih uvijek ima i s trajnom hladovinom. (Er-Ra'd, 35.) (Pogledaj: Minhadus-Sunneti en-nebevijje, 1/310.) Ono to je za uenje jeste i to da ejh Ibnu Abdul-Hadi, navodei djela ejhul-islama Ibnu Tejmijje, spominje i njegovo zasebno djelo koje ima na ovu temu: Pravilo u odgovoru onima koji smatraju da su dennet i dehennem prolazni (Pogledaj: 76 ) ejh el-Kari u svome odgovoru Ibnu Arebiju kae: to se tie toga da Ibnu Tejmijje el-Hanbeli smatra da e nevjernici na kraju ipak izai iz Vatre to je sama potvora i la na njega! (Pogledaj: Er-reddu 'alel-ka'iline bivahdetil-vudud, str. 86.) A ta kae hafiz Ibnul-Kajjim? On kae: S obzirom da se ljudi dijele na tri skupine: dobre bez primjese zla, zle bez primjese dobra, i one koji u sebi imaju i dobra i zla, stoga se i njihova stanita dijele na troje: kua sutog dobra (dennet), kua sutog zla (dehennem) i ove dvije kue nikako ne nestaju, i kua pripremljena za one koji u sebi nose i dobro i zlo i to je kua/stanite koja e nestati; to je stanite grijenika, a u dehennemu nee vjeno ostati nijedan od grijenika muvehhida, jer e oni - nakon to budu kanjeni za svoje grijehe - biti izvedeni iz dehennema i uvedeni u dennet, tako da nee ostati vjeno nita osim kue samog dobra (denneta) i kue samog zla (dehennema)! (Pogledaj: El-vabilus-sajjib, 1/24.) Dovde su stigle noge dvije skupine (onih koji smatraju da je dehennem vjean i onih koji smatraju da je prolazan), i ini mi se da ovo pitanje nee nai ovako obraeno na drugome mjestu. Ako bude reeno: A gdje je stalo vae stopalo u ovom velikom i tekom pitanju koje je za nekoliko puta vee od sveg dunjaluka bie reeno: Stalo je kod rijei Allaha d..: Tvoj Gospodar, zaista radi ta hoe! (Hud, 107.); dovde je stiglo stopalo emirul-mu'minina Alije b. Ebi Taliba r.a., kada je naveo ulazak dennetlija u dennet, i dehennemlija u dehennem, govorei o detaljima sa kojima e se susresti tamo, nakon ega je rekao: A potom e Allah uraditi ono ta bude On elio!; dovde su stigla stopala mnogih, a
15

ono to smo po ovom pitanju rekli, ak i u cijeloj knjizi ta je od toga tano, od Allaha je, i On ga je dao, a to se nae od pogrenog od mene je i od ejtana, a Allah i Njegov Poslanik su isti od toga! (Pogledaj: Hadijel-Ervah, 1/274.) Ja sam po ovom pitanju na stanovitu i miljenju emirul-mu'minina Alije b. Ebi Taliba r.a.: Dennetlije e ui u dennet, a dehennemlije u dehennem to opisa najljepim rijeima i opisom a potom ree: Nakon toga e Allah postupiti sa svojim stvorenjima onako kako On hoe i eli! (ifa'ul-'Alil, 1/264.) Mudrost Njegova je iziskivala da naini jedno stanite/kuu za tragaoca Njegova zadovoljstva tako to e Mu biti pokoran, to e Njegovoj zapovjedi prednost davati, i to e Ga voljeti a to je dennet, u emu ima svake vrste zadovoljstva... i jedno stanite/kuu za tragaoca razloga/sebeba Njegove srdbe i ljutnje, koji e svojim prohtjevima prednost davati u odnosu na Njegovo zadovoljstvo, koji e na svaki nain nastojati da kontrira Nje govim zapovjedima, koji e raditi ono to Mu je mrsko od rijei i djela; koji e Ga opisivati onako kako Mu to ne dolikuje, koji e negirati ono s ime su doli Njegovi poslanici od opisa savrenstva i svojstava veliine a to je dehennem, u emu ima od svake vrste neugodnosti... i ta dva stanita su vjena! (Pogledaj: Tarikul-hidretejn, 1/230.)

16

Da li su poslanici bili bezgrjeni ljudi?

Pitanja: Da li su poslanici bili bezgrjeni ljudi i da li su inili velike ili male grijehe? Odgovor: U dostavljanju poslanice i vjerskih propisa poslanici su bili bezgrjeni: nisu zaboravljali nita od Allahove objave, osim ako Allah nije odredio da neto zaborave kada je neki propis bio derogiran. Uzvieni Allah stavio je Sebi u obavezu da poslanika Muham meda, sallallahu alejhi ve sellem, podui Objavi i da je nakon toga ne zaboravlja i obavezao se da u njegovom srcu sakupi Kuran, rekavi: Mi emo te nauiti da izgovara pa nita nee zaboraviti osim onoga to e Allah htjeti (El-Ala, 6-7); Mi smo duni da ga saberemo da bi ga ti itao. A kada ga itamo, ti prati itanje njegovo, a poslije, Mi smo duni da ga objasnimo(El-Kijama, 17-19). Poslanici su bili bezgrjeni u dostavljanju objave od Allaha, Uzvienog Gospodara, i oni od Boije objave nita nisu prikrivali. Rekao je Uzvieni Allah: O Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga ako ne uini, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu a Allah e te od ljudi tititi. (El-Maida, 67) Vjerovjesnici su, takoer, bili zatieni od velikih grijeha, poput zinaluka, alkohola i sl. to se, pak, tie malih grijeha, veina uenjaka smatra da nisu bili zatieni od malih grijeha, a ako bi se desilo da poine neki mali grijeh, Uzvieni Allah upozorio bi ih na to, a oni na tome ne bi ustrajavali, nego bi se brzo kajali i grijehe ostavljali. U tom je kontekstu Ibn Tejmijje, rahimehullahu, rekao: Miljenje da su vjerovjesnici bili zatieni od velikih grijeha, a nezatieni od malih grijeha, zastupa veina islamskih uenjaka i svih frakcija. tavie, to je miljenje i veine islamskih racionalista. Ebu Hasan elAmdi spominje da je to miljenje Eaira, a to je miljenje i veine mufessira, kao i hadiskih i fikhskih eksperata. tavie, od selefa, naih prethodnika, imama, ashaba, tabiina i tabi-tabiina, prenesena su samo miljenja koja se podudaraju sa ovim. (Medmul-fetava, 4/319) Dokazi da su vjerovjesnici mogli zapasti u male grijehe i da ih je Allah nakon toga upozoravao i vraao ispravnom putu, jesu sljedei: Govor Uzvienog Allaha o Ademu, alejhis-selam: Tako Adem nije Gospodara svoga posluao i s Puta je skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom uinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio (Ta-ha, 121-122). Ovo je dokaz da je Adem poinio grijeh, te da ga je Allah na to upozorio i da se Adem pokajao. Rijei Uzvienog: Musa ga udari akom i usmrti. Ovo je ejtanov posao!, uzviknu, on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi! Gospodaru moj, ree onda, ja sam sm sebi zlo nanio, oprosti mi! I On mu oprosti, On, uistinu, prata i On je milostiv. (El-Kasas, 15-16) Musa, alejhis-selam, priznao je svoj grijeh i traio od Allaha da mu oprosti nakon to je grekom ubio Kopta i Allah mu je uistinu grijeh oprostio. Rijei Uzvienog: I Davud se uvjeri da smo Mi ba njega na kunju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se. I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalite ga eka. (Sd, 23-24) Davud, alejhis-selam,

17

pogrijeio je jer je pourio sa presudom prije nego to je sasluao drugog parniara u sporu u kojem je sudio. Naeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvieni Allah u nekoliko navrata ukorava, a jedni od tih ajeta su na poetku sure Et-Tahrim: O Vjerovjesnie, zato sebi uskrauje ono to ti je Allah dozvolio u nastojanju da ene svoje zadovolji? A Allah prata i samilostan je (Et-Tahrim, 1). Isto tako, ukorio ga je po pitanju zarobljenika Bitke na Bedru i dogaaja sa slijepcem Ibn Ummu Mektuma, radijallahu anhu. Ipak, ima onih koji mogunost da su poslanici zapadali u grijeh glorificiraju i smatraju nevjerovatnom i neprikladnom, te stoga spomenute i druge njima sline citate pogreno tumae. Takav stav izgradili su na dvije postavke: Prva postavka: Uzvieni Allah naredio je da slijedimo poslanike i za njima se povodimo, a naredba da se oni slijede iziskuje da sve to oni ine bude prikladno za slijeenje, te da je svako njihovo djelo i ubjeenje oblik pokornosti Bogu. Kada bi bilo dozvoljeno da poslanici zapadaju u grijehe, to bi rezultiralo proturjenou i kolizijom, jer to bi znailo da se u tom grijehu koji poine poslanici spajaju dvije kontradiktornosti, a to su: naredba da se to djelo ini, s obzirom da nam je nareeno da slijedimo poslanike, i zabrana da to djelo inimo, jer je to grijeh. Ova bi sumnja bila opravdana kada bi grijeh bio skriven i nejasan, tako da se moe pomijeati sa pokornou i dobrim djelom, meutim, Uzvieni Allah upozorava Svoje poslanike na to i ukazuje na pogreku, te im daje nadahnue da se, bez imalo odgaanja, pokaju i oprost zatrae. Druga postavka: Grijesi se ne podudaraju sa potpunou i savrenstvom, nego su mahana i nedostatak. Ova je postavka tana ukoliko grijeh ne poprati tevba i pokajanje, jer tevba brie grijeh i mahanu i ne negira potpunost, a onaj ko se pokaje ne zasluuje ukor nakon pokajanja. tavie, esto se deava da ovjek nakon pokajanja bude bolji nego to je bio prije grijeha. Poznato je da nijedan poslanik nije poinio grijeh a da nije pourio sa tevbom pokajanjem i traenjem oprosta. Za poslanicima se ne povodi u grijehu, nego u brzini i iskrenosti pokajanja nakon poinjenog grijeha. Grijeh je neminovan da bi mogli biti praktian uzor u tevbi i pokajanju, a nakon tevbe, oni su samo potpuniji nego to su bili prije grijeha. Allah najbolje zna! Odgovorio: Mr. Hakija Kanuri

18

Propis vrijeanja Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Autor: ejh muhaddis Sulejman b. Nasir El-Ulvan, hafizahullah Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tabi'ini i oni koji su doli nakon njih, od ehli-sunneta, su sloni da onaj koji kae ili uradi neto to je jasni i nedvosmisleni kufr - nevjerstvo biva nevjernikom bez uslovljavanja toga sa ohalavljivanjem. Takoer, uenjaci su jednoglasni da nevjerstvo moe biti poricanjem neega od vjere, utjerivanjem u la, okretanjem i nepridavanjem panje vjeri i erijatskim propisima. Moe da bude i izgovaranjem, kao psovanjem Allaha i psovanjem Njegovog Posalnika, sallallahu alejhi ve sellem, ismijavanjem s vjerom i njenim propisima, i moe da bude s djelom, kao injenjem sedde kipovima, injenjem tevafa oko kaburova, prinoenjem rtvi dinima ili kipovima. A moe da bude i sa ostavljanjem neega, kao ostavljanjem dijela u potpunosti, a Ishak b. Rahujje, rahimehullah, i drugi su spomenuli konsenzus ashaba po pitanju nevjerstva onoga koji namjerno ostavlja namaz. Dolo je kod imama Muslima u "Sahihu" putem Ibnu Durejda, od Ebu-Zubejra ElMekkija, a on od Dabira, radijellahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Izmeu ovjeka i izmeu irka ili kufra je ostavljanje namaza." Rije "ElKufr" (koja je dola u arapskom tekstu hadisa) kada doe u odreenom lanu sa elifom i lamom (tj. "el") upuuje na veliki kufr. Ali, po po pitanju nevjerstva ostavljaa namaza dolo je razilaenje meu imamima mezheba, pa je rekla skupina da ne biva nevjernikom sve dok ne porekne njegovu obaveznost. Druga skupina rekla je da onaj koji ostavlja namaz ini veliki kufr radi konsenzusa ashaba po tom pitanju, ali razilaze se po pitanju znaenja ostavljanja namaza, pa jedni kau da biva nevjernikom ostavljajui jedan namaz do isteka njegovog vremena, a drugi kau da ne biva nevjernikom dok ne ostavi namaz u potpunosti. Ukratko, sljedbenici ehli-sunneta ne proglaavaju druge nevjernicima samim tim to ine grijehe, niti za bilo koji grijeh, kao to to rade Haridije i Muatezile tako to proglaavaju nevjernicima radi velikih grijeha i smatraju grijehom ono to nije grijeh i za to veu propise onih koji upadnu u kufr, a nekada ljudima sude po onome to oni vide da proizilazi iz njihovih rijei i govora. To je esto prisutno meu njima u zadnjim generacijama. Ne prave razliku u sputanju propisa izmeu djela i pojedinca, niti izmeu jednog pitanja i drugog, a nekada proglaavaju nevjernicima i one koji se sa njima ne slau u tim njihovim devijacijama. Njihov opis je doao na jeziku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ubijaju sljedbenike islama a ostavljaju sljedbenike evsana - kipova." Hadis su zabiljeili Buhari i Muslim od Ebu Se'ida, radijellahu anhu. Ehlu-sunnet je sredina izmeu Haridija i Murdija. Ne tekfire velike grijenike svek do ne ohalale te grijehe, niti govore kao Murdije da grijesi ne kode imanu, ili da ne biva
19

nevjernikom onaj ko uini djelo nevjerstva sve dok ga ne ohalali, jer je to batil - neispravno po Kur'anu, sunnetu i konsenzusu islamskih uenjaka. Tako, onaj koji opsuje Uzvienog Allaha, ili opsuje Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, biva nevjernikom, bez uslovljavanja da to ohalali. O tome su mnogi alimi prenjeli jednoglasan stav islamskih uenjaka. Kae Ishak b. Rahujje, rahimehullah: "Islamski uenjaci su sloni da onaj koji opsuje Allaha, azze ve delle, ili opsuje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili odbije i porekne neto od onoga to je Allah objavio, ili ubije poslanika od Allahovih poslanika a pri svemu tome prihvata ono to Allah objavljuje biva nevjernikom." Sulejman b. Nasir el-'Ulvan Burejda, 03. 06. 1421 god. po H. Prijevod: Amir I. Smaji

20

NE INITE DRUGE ALLAHU RAVNIM! (erijatski propis zabranjenih zakletvi) Zahvala pripada Allahu, azze ve delle, i neka je Salavat i Selam na Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, njegovu asnu porodicu i sve plemenite ashabe. Allah, delle enuh, je na Gospodar i Gospodar svih svjetova. On je uzvien i daleko od svake manjkavosti koja mu se pripisuje, svjesno ili nesvjesno, i niko Mu ravan nije, Slavljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga to oni govore! (El-Isra, 43). On iz neivog stvara ivo, a iz ivog neivo, sva stvorenja su Njega potrebna, a On, azze ve delle, neovisan je od svakog, O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavistan i hvale dostojan. Ako hoe, uklonie vas i nova stvorenja dovesti, to Allahu nije teko. (Fatir, 15-17). Sva stvorenja veliaju, slave i oboavaju Uzvienog Allaha, osim nepokornih dinna i ljudi, Njega veliaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji nita to ga ne velia, hvalei Ga; ali vi ne razumijete velianje njihovo. On je doista blag i mnogo prata. (El-Isra, 44) Uzvieni, delle enuh, zabranjujui nam da poistovjeujemo stvorenja sa Njim kae: Zato ne pripisujte Allahu sudruge a ve ste spoznali! (El-Bekare, 22), tj. spoznali ste da Allah nema sudruga i da mu niko nije ravan u stvaranju, opskrbi, odredbi i ibadetu, pa kako onda da oboavate zajedno sa Njim i druga boanstva nakon to ste spoznali tu istinu. To je, zaista, najvee udo i najgluplja glupost. ejh Abdur-Rahman b. Hasan, rahimehullah, rekao je: Znaj da se injenje drugih Allahu ravnim dijeli na dvije vrste: 1) da uini nekog Allahu ravnim usmjeravajui mu ibadete ili neku od vrsta ibadeta to je veliki irk, 2) ono to spada u mali irk, kao da ovjek kae: Ono to Allah hoe i ti!, ili Da nema Allaha i tebe!, ili djelimino uljepavanje ibadeta u oima drugih (Fethul-Medid, str. 67). Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: Pod sudruzima (ar. el-endad) misli se na irk, koji je skriveniji od hoda mrava na crnom kamenu u tamnoj noi. To je da kae: Tako mi Allaha i tvoga ivota, ili Tako mi moga ivota, ili da kae: Da nije njegovog psa, doli bi nam kradljivci., ili Da nema patki u kui, doli bi nam kradljivci., ili kada ovjek kae svome prijatelju: Ono to hoete Allah i ti., ili Da nije bilo Allaha i toga i toga. Nemoj spominjati toga i toga, jer je to sve irk. Biljei ga Ibn Ebi Hatim u Tefsiru (229). Da bi musliman upotupunio svoj tevhid koji je glavni uzrok ulazka u Dennet mora da ga oisti od svih vidova izravnjavanja nekog ili neeg od stvorenja sa Uzvienim Allahom, makar to bilo samo na jeziku, kao zakletva neim drugim mimo Allahom, jer je i to jedna vrsta injenja drugih Allahu ravnim. Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Onaj ko se kune od vas, neka se kune sa Allahom ili neka uti! Biljee ga Buhari (2533) i Muslim (4346).

21

Imam Nevevi, rahimehullah, rekao je: Mudrost u zabrani zaklinjanja neim drugim mimo Allaha je u tome da je zaklinjanje s neim vid velianja istoga, a istinsko velianje je karakteristino samo za Allaha, pa je iz tog razloga zabranjeno druge dizati na taj stepen. (El-Minhad, 11/105). Hafiz Ibn Hader, rahimehullah, rekao je: Iz spoljanosti hadisa moe se zakluiti da je zakletva dozvoljena samo Allahom, ali uenjaci su sloni da je zakletva ispravna sa Allahom, Njegovim biem i uzvienim svojstvima. (Fethul-Bari, 11/647). Abdur-Rahman b. Semure, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nemojte se zaklinjati svojim oevima niti tagutima! Biljei ga Muslim (1648). Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nemojte se zaklinjati oevima, niti majkama, niti kipovima. Nemojte se zaklinjati osim Allahom, a ni Allahom se ne kunite osim iskreno. Biljee ga Ebu Davud (3250) i Nesai (3769) i hadis je vjerodostojan kao to su smatrali Ibn Hibban, IbnulMulekkin, Albani i drugi, iako mu je Imam Darekutni, rahimehullah, prigovorio. (El-Ilel, 10/57). Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ne zaklinjite se oevima vaim! Onaj ko se zakune Allahom neka iskren bude, a onaj kome se drugi zakune Allahom neka bude zadovoljan s tim. Onaj ko ne bude zadovoljan s Allahom, takav nije od Njega. Biljei ga Ibn Made (2101), a Hafiz Ibn Hader, Muhammed b. Abdul-Vehhab, Sulejman b. Abdullah i drugi kau da je lanac prenosilaca hasen (dobar). (Vidi: Fethul-Bari, 11/653; Tejsirul-Azizil-Hamid, 517). Sad b. Ubejde, prenosi da je Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, uo ovjeka kako se kune: Ne, tako mi Kabe!, pa mu je rekao: Doista sam uo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: Ko se zakune neim drugim mimo Allahom doista je poinio kufr (nevjerstvo) ili irk (mnogobotvo)! Biljee ga Ahmed (6072), Ebu Davud (3253) i Tirmizi (1535), a vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Hibban, Hakim, Munziri, Ibnul-Mulekkin, Albani i drugi. (Vidi: Bedrul-munir, 9/458; Telhisul-habir, 4/411; Irvaul-galil, 8/282). Neki od uenjaka poput Tahavija i Bejhekija prigovorili su ovom hadisu, zato to se Sad b. Ubejde nije susreo sa Ibn Omerom, radijallahu anhuma, ali je ipak ispravno da je se susreo sa njim i da je hadis sahih, a takoer, znaenje hadisa podupiru mnoge druge predaje. Pod irkom u ovom hadisu misli se na mali irk, a ne na veliki, kao to je stav velike veine islamskih uenjaka. (Vidi: Tejsirul-Azizl-Hamid, str. 514). Ali, ako bi se dotini zakleo neim drugim mimo Allahom, veliajui ga i smatrajui da je zakletva s njime bolja i vrjednija, ili na istom stepenu kao i zakletva Allahom, onda je rije o velikom irku koji poinioca izvodi iz vjere da nas Allah, azze ve delle, sauva. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: Da se zakunem Allahom lano drae mi je nego da se zakunem drugim mimo Allaha iskreno! Predaju su zabiljeili Ibn Ebi ejbe
22

(12414), Abdur-Rezzak (15929) i Taberani uKebiru (8902), a Munziri, Hejsemi i Albani smatrali su je vjerodostojnom. (Vidi: Et-Tergibu vet-terhib, 3/372; Medmeuz-zevaid, 4/318; Irvaul-galil, 8/285). U govoru Ibn Mesuda, radijalahu anhu, moemo uoiti razumijevanje ove plemenite vjere kojim je Uzvieni Allah, delle enhu, nadario ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Lana zakletva Uzvienim Allahom je grijeh i nepokornost prema Njemu, ali, zakletva neim drugim mimo Allahom je mali irk, koji je iako poinioca ne izvodi iz vjere jedan od najveih grijeha, pa makar bio i iskren u zakletvi. ejh Abdur-Rahman b. Kasim, rahimehullah, pojanjavajui izreku Ibn Mesuda kae: To je zato to je lana zakletva Allahom veliki grijeh, a zakletva drugim mimo Allaha irk i kufr. Iako je rije o malom irku, on je opet vei grijeh od svih drugih velikih grijeha po konsenzusu ispravnih prethodnika (selefa). (Haijetu kitabit-tevhid, str. 303). Kae ejhul-islam Ibn Tejmijje: Zakletva neim drugim mimo Allahom je irk, a zakletva Allahom je tevhid. Tevhid koji u sebi ima primjesu lai bolji je od irka koji u sebi ima primjesu iskrenosti (Medmuul-fetava, 1/81). Iz spomenutog vidimo veliku pogreku onih koji se uz Allaha, delle enuh, zaklinju Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ili nebesima i Zemljom, vjerom, damijom i sl. Jo vea nedaa je kada se to ini u javnosti i od strane ljudi koji se smatraju vjerkim autoritetima i predvodnicima. Kae imam mufessira Ibn Derir et-Taberi: Onaj ko kae tako mi Kabe, ili Dibrila, ili Mikaila ili Adema, ili Have, ili Nuha, ili kae Tako mi Allahove kazne, ili Allahove nagrade takav je rekao rijei koje treba ignorisati i upustio se u ono to je zabranio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je obavezan traiti oprosta za taj grijeh (Vidi: erhu Sahihil-Buhari, Ibn Bettal, 6/96). Hafiz Ibn Abdil-Berr, rahimehullah, rekao je: Nije se dozvoljeno zaklinjati neim drugim mimo Allaha, azze ve delle, u svim prilikama i situacijama, i to je stvar na kojoj su svi sloni. I rekao je: Zaklinjanje sa stvorenjima ima isti propis kao i zaklinjanje sa oevima, nita od toga nije dozvoljeno I rekao je: Svi uenjaci su sloni da je zakletva neim drugim mimo Allaha pokuena stvar, zabranjen postupak, nije dozvoljeno nikome da to ini, ali razilaze se da li je obavezan iskup. (Et-Temhid, 14/366-367). Kae Ibn Hubejre: Uenjaci su sloni da se ne treba zaklinjati s onima koji se veliaju mimo Allaha, kao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, (Vidi: Fethul-Bari, 11/652). Poznati hanefiski uenjak Bedruddin El-Ajni, rahimehullah, rekao je: Zaklinjanje neim drugim mimo Allahovim imenima i svojstvima je prezreno, svejedno radilo se o Poslaniku, Kabi, melecima, emanetu, dui i dr. (Umdetul-kari, 24/490). ejh Abbur-Rahman b. Kasim, rahimehullah, rekao je: erijatski tekstovi koji zabranjuju zaklinjanje drugim mimo Allahom, svi zajedno, dostiu stepen mutevatira (najvei
23

stepen vjerodostojnosti) i ukazuju nam da je to vrsta irka, ali ne izvodi poinioca iz vjere. Uenjaci su jednoglasni da zakletva ne biva osim Allahom ili Njegovim svojstvima, a takoer, svi od njih su sloni da je zakletva neim drugim mimo Allaha zabranjena. (Haijetu kitabittevhid, str. 303). Napomena: Malikije i veina afijskih pravnika na stavu su da je zakletva neim mimo Allahom ipak samo pokuena i da ne dostee stepen stroge zabrane, ali prethodno smo vidjeli pored jasnih i nedvosmislenih dokaza da su neki od uenjaka prenjeli konsenuz (idma) uleme o zabrani. Kao da im je stav onih koji su smatrali to djelo samo pokuenim bio nepoznat, ili su ga smatrali iznimnim i odbaenim (azom), a Allah najbolje zna. (Vidi: Minhatul-Allam, 9/328-329). Kae ejh Sulejman b. Abdullah, rahimehullah: Svi uenjaci su sloni da je zabranjeno zaklinjati se drugim mimo Allaha, i ne uzima se u obzir miljenje uenjaka koji su naknadno doli, koji su smatrali da se pod zabranom misli na pokuenost, to miljenje je, doista, nitavno (batil). Kako da neko kae da je samo pokueno ono to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao kufrom ili irkom ne, nego je to haram. Radi toga je bilo drae Ibn Mesudu, radijallahu anhu, da se lano zakune Allahom nego da se iskreno zakune nekim drugim. To nam ukazuje da je zakletva nekim drugim mimo Allahom vei grijeh od lai, iako je la zabranjeno djelo u svim vjerama, iz ega nam je jasno da je zakletva drugim mimo Allahom od najveih grijeha. (Tejsirul-Azizil-Hamid, str. 511). Na kraju, ostalo je da odgovorimo na nedoumicu mnogih: Zato se Allah, delle enuh, u Kuranu, kune nekim Svojim stvorenjima, kao u ajetima: Tako mi vremena, Tako mi zore, Tako mi Sunca, itd.? Islamski uenjaci, poput Ibn Abdil-Berra, Nevevija, Ibn Hadera i drugih, spomenuli su dva odgovra na to pitanje: 1) da je znaenje ajeta Tako mi Gospodara vremena, Tako mi Gospodara zore itd, tj. da je rije Gospodar izostavljena samo u vanjtini; 2) da se Uzvieni Allah, delle enuh, kune ime hoe od Svojih stvorenja, dok je nama to zabranio, a On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani. (El-Enbija, 23). (Vidi: ElIstizkar, 5/203; El-Minhad, 11/105; Fethul-Bari, 11/650). Poznati tabin Amir b. urahbil e-abi, rahimehullah, rekao je: Stvoritelj se zaklinje s im hoe od Svojih stvorenja, dok se stvorenja ne zaklinju osim sa Stvoriteljem. (Tefsir Ibn Kesir, 7/54). Onaj koji se zakune neim drugim mimo Allahom, azze ve delle, obavezan je da se pokaje i iskupi od svog grijeha obnavljajui svoje vjeovanje rijeima ehadeta, kao to je preneseno u vjerodostojnom hadisu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ko se zakune, pa kae u svojoj zakletvi Tako mi Lata i Uzzaa!, neka kae: la ilahe illellah. Biljee ga Buhari (4860) i Muslim (1647) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Musab b. Sad, rahimehullah, prenosi od svog oca Sada b. Ebi Vekkasa, radijallahu anhu, da je rekao: Jednom prilikom sam se zakleo Latom i Uzzaom, pa sam otiao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: Zakleo sam se Latom i Uzzaom? a on mi
24

ree: Reci: La ilahe illellah tri puta, pljucni na lijevu stranu tri puta, zatrai kod Allaha utoite od ejtana i nemoj se vie vraati na taj grijeh. Biljee ga Ahmed (1590), Nesai (3777), Ibn Made (2097) i Ibn Ebi ejbe (3/481) i drugi a vjerodostojnim ga je smatrao Ibn Hibban. Ovde se misli na obnavljanje vjerovanja od manjkavosti i nesvjesnog velianja kipova, a ne misli se na obnavljanje vjeovanja u znaenju ponovnog ulazka u islam radi poinjenog nevjerstva. (Vidi: Tejsirul-Azizil-hamid, str. 514). Zato, dragi brate i sestro, Allaha veliajte i slavite jezicima, srcem i djelima, onako kako Mu to dolikuje, jer to je obaveza svih ljudi: Oni ne veliaju Allaha onako kako Ga treba veliati; a itava Zemlja e na Sudnjem danu u aci Njegovoj biti, a nebesa e u desnici Njegovoj smotana ostati. Slavljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! (Ez-Zumer, 67). Allah, delle enuh, zna najbolje! Napisao: Amir I. Smaji Medina, 19. 01. 1434. / 03. 12. 2012.

25

Stanje ehlu-l-fetre na Ahiretu

Islamski uenjaci su se razili po pitanju onih do kojih nije dola istina, a tu spadaju oni koji su ivjeli u vremenu kada nisu dolazili poslanici, ili su ivjeli u mjestu do kojeg nije doao islam, ili se radi o onima koji su umrli u djetinjstvu, a roditelji su im bili nevjernici pa ih kao takvi nisu poduili islamu. Najispravnije miljenje islamskih uenjaka jeste da e oni koji pripadaju kategoriji ehlu-l-fetreh biti iskuani na Sudnjem Danu, pa ko se pokori Allahu ui e u Dennet, a ko odbije bie stanovnik Dehennema. Postoji puno predaja koje govore o ovome i mogu se nai u Ibn-Kesirovom komentaru Kur'ana u govoru o ajetu:

"... a nismo kanjavali, dok ne bismo poslali poslanika." (Prijevod znaenja, El-Isra 15) Navest emo jednu od predaja:

" " " " : ( : : : : :

.

Zabiljeili su imam Ahmed u Musnedu i El-Bejheki u knjizi El-I'atikad od El-Esveda b. Seri'a da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: etiri osobe e se pravdati na Sudnjem Danu: gluh ovjek koji nita nije uo, luak, oronuo starac i ovjek koji je umro u periodu izmeu dva poslanika. Onaj koji je bio gluh rei e: 'Moj Gospodaru, kada je Islam doao ja nita nisam uo.' Luda osoba e rei: 'Moj Gospodaru, kada se Islam pojavio djeca su na mene izmet bacala.' Oronula stara osoba e rei: 'Moj Gospodaru, kada je Islam doao, ja nita nisam razumio.' Onaj koji je umro u vremenu izmeu dolaska dvojice poslanika, rei e: 'Moj Gospodaru, nije mi doao Tvoj poslanik.' Pa e On uzeti od njih obeanje da e mu pokorni biti, pa e im narediti da uu u vatru. Ko ue u nju bie mu hladna i spasonosna, a ko ne ue, bit e odvuen u nju. Kae Ibn Kesir: Po ovom pitanju ima vjerodostojnih predaja, a ima i dobrih, kao i slabih predaja koje se uzdiu na stepen dobrih zbog ostalih vjerodostojnih i dobrih predaja.
26

Takoer, kada se nae po jedom pitanju vie meuzavisnih predaja koriste se kao dokaz nakon prouavanja i razmatranja istih. (Ibn Kesir 58/5)

. :
Hafiz Ibn-Hader, u kontekstu govora o ovom pitanju, kae: Oni (ehlu-l-fetreh) e na Onom svijetu biti iskuani tako to e im se narediti da uu u Vatru. Pa ko ue ta e mu vatra biti hladna i spasonosna, a ko odbije ui bie kanjen. Predaju biljei El-Bezzar preko Enesa i Ebu S'eida, radijallahu anhuma. Takoer, biljei je i Taberani od Mu'aza b. Debela. I zaista je istina da e pripadnik ehlu-l-fetre biti iskuan na Sudnjem Danu kao i luak. I rekao je Bejheki u knjizi El-I'atikad da je ovo ispravan stav. (Fethul-Bari, 246/3)

: : :

" " .
Neki islamski uenjaci, poput imama Ibn-Abdulberra, odbacili su miljenje da e nakon smrti biti iskuenje za ehlu-l-fetreh, pa su rekli: ivot poslije smrti je za nagradu ili kaznu i nije mjesto iskuenja i tamo nema naredbi i zabrana. Takoer, on smatra da se ne moe od ovjeka traiti da ue u Vatru kad ovjek nije u stanju da pristane na tako neto, a Allah nikoga ne optereuje preko njegovih mogunosti. Islamski uenjaci su odgovorili protiv ovog stava i uoptenim i preciznim odgovorima. Uoptene odgovore su dali Ibn-Kesir i Ibn-Tejmije, a preciznijim i detaljnijim odgovorom je odgovorio Ibnul-Kajjim, ak je odgovorio sa 19 razliitih taki gledita. Sutina uoptenih odgovora na stav Ibn-Abdulberra je u tome da nakon smrti nije samo nagrada i kazna nego e pored nagrade i kazne biti i iskuenja, kao to je iskuenje u Berzehu koje nije upitno ni kod samog Ibn-Abdulberra. Takoer, zagovornici stava da e na Sudnjem danu biti iskuenje za ehlu-l-fetreh kau da nakon smrti nema iskuenja nego samo nagrada i kazna ali tek nakon ulaska dennetlija u Dennet i dehennemlija u Dehennem. Kae Ibn-Tejmijje u knjizi Medmu'u-l-fetava: Teklif (zaduenje obavezama) se u potpunosti zavrava ulaskom u Kuu nagrade, a to je Dennet i Kuu kazne, a to je Dehennem. A prije toga na Sudnjem danu i u Berzehu ljudi e biti ispitivani, pa e ovjek u Berzehu biti upitan: 'Ko ti je Gospodar, koja je tvoja vjera i ko je tvoj poslanik?' A Uzvieni je rekao: 'Na Dan kada se Noga otkrije i kad budu pozvani da seddu uine, oni nee to biti u stanju' U vjerodostojnim hadisima je potvreno da e se Allah na Sudnjem Danu pokazati
27

svojim robovima, kao to je hadis: 'Neka svaki narod slijedi ono to je oboavao. Tako e mnogoboci ii za svojim kipovima i lanim boanstvima, a vjernici e ostati dok im se ne prikae Gospodar u liku kakvom ga ne znaju pa ga nee moi prepoznati. Zatim e im se prikazati u liku u kakvom e ga prepoznati pa e mu uiniti seddu a lea licemjera ostae ukoena poput kravljih rogova. Htjet e da Mu seddu uine, ali to nee biti u stanju.' Pa je spomenuo Njegove rijei: 'Na Dan kada se Noga otkrije i kad budu pozvani da seddu uine, oni nee to biti u stanju' (Medmu'ul-fetava, 4/303.-304.)

: ( : ( : ( : .
Ibn-Kesir u svom tefsiru, na govor Ibn-Abdulberra: Kako da se trai od nekoga da pristane na ulazak u Vatru kada je taj pristanak nezamisliv, odgovara: Ovo nije dov oljan argument protiv ispravnih predaja, jer Allah e narediti ljudima na Sudnjem danu da preu preko Sirat-uprije, a to je most koji je tanji od dlake, a otriji od sablje. Prelazie vjernici preko njega srazmjerno svojim djelima, tako da e neki proi brzo poput munje, neki poput vjetra, neki kao jahai konja, neki e prei hodajui, a neki ak i puui, dok e neki pasti sa mosta na lice u Vatru. A ono to se navodi u pogledu njih (ehlu-l-fetre) nije vee od ovoga.ukazuje da ipak na Sudnjem Danu ima iskuenja. ak je ovo iskuenje vee od iskuenja ehlu-l-fetre. Ibn-Kajim rezimira sve ovo i dodaje: Ono to proizilazi iz ovih hadisa (koji govore da e ehlul-fetre biti iskuani na Sudnjem Danu) u skladu je sa Kur'anom i erijatskim pravilima i to je i pojanjenje onoga o emu nas Kur'an obavjetava, a to je da niko nee biti kanjen osim nakon uspostavljanja dokaza nad njim. Ehlul-fetre su od onih nad kojima nije uspostavljen dokaz na ovom svijetu pa je neminovno da nad njima bude uspostavljen dokaz na Sudnjem Danu koji je za to najprei i najpogodniji zbog njegovog stanja i prizora. Svjedoiti e razni svjedoci protiv ljudi, iznosie se dokazi i ljudi e se raspravljati pred svojim Gospodarem i svako e iznositi svoja opravdanja a nee opravdanja biti od koristi nepravednima .... Ovaj stav je vjerodostojno potvren u predajama od skupine ashaba. Od njih se vjerodostojno prenosi samo ovaj stav, dok stav da e oni (ehlu-l-fetre) biti sluge stanovnicima Denneta vjerodostojno se prenosi samo od Selmana. Na tu temu ima jedan merfu' hadis, a hadisi o ispitivanju i iskuenju su brojniji, vjerodostojniji i poznatiji ... To to e im se narediti da uu
28

u Vatru nije iz kazne prema njima. Kako da budu kanjeni a nemaju grijeha? Nego se radi o tome da se iskuaju i ispitaju: da li bi se pokorili Allahu ili bi Mu bili neposluni. Ako bi bili pokorni i uli u Vatru: ne bi im nakodila i bila bi im hladna i spasonosna. A ako bi bili nepokorni i odbili ui u nju zasluili bi kaznu zbog suprotstavljanja Njegovoj naredbi. (Ahkamu ehli-zimme, 2/1158-1148)

29

30

FIKH

31

32

Da li se dodirivanjem polnog organa gubi abdest?

Pitanje: Ako osoba koja je u stanju dunupluka odlui da se okupa i pri samom kupanju dodirne svoj polni organ, da li je duna da uzme abdest ili ne? Odgovor: Ovo pitanje usko je povezano sa razilaenjem meu uenjacima po pitanju da li dodirivanje spolnog organa kvari abdest. U knjizi erhul-mumti' stoji: Uenjaci, Allah im se smilovao, se razilaze po pitanju da li dodirivanje polnog organa i analnog otvora kvari abdest na nekoliko miljenja: Prvo miljenje: Dodirivanje polnog organa kvari abdest. Ovaj stav zastupaju hanbelijski uenjaci i potkrepljuju ga sljedeim dokazima: 1. Hadis kojeg prenosi Busra bint Safvan r.a. u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ko dodirne svoj polni organ neka se abdesti. 2. Hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre r.a.: Ako neko od vas rukom dodirne svoj pol ni organ

bez ikakvog zastora onda je duan da se abdesti. 3. Dodirivanje polnog organa moe dovesti do buenja strasti kod ovjeka i moe dovesti do toga da iz polnog organa procuri mezij a da ovjek to ni ne osjeti. Samim tim kaemo da se propis vee za ono to podstine sumnju u postojanje neistoe ba kao to je sluaj sa dubokim snom. Drugo miljenje: Dodirivanje polnog organa ne kvari abdest. Ovo je miljenje hanefijskih uenjaka a potkrepljuju ga sljedeim dokazima: 1. Talk b. Ali prenosi hadisu kojem stoji da je on pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o ovjeku koji u namazu dodirne svoj polni organ, da li je duan da se abdesti? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: Ne, zaista je polni organ samo dio tebe. 2. Osnova je postojanje istoe tj. abdesta i od ove osnove se ne moe odstupili osim uz jak i jasan dokaz, a hadisi koje prenose Busra bint Safvan i Ebu Hurejre r.a. su slabi pa samim tim kaemo da je osnova postojanje abdesta a ne njegovo gubljenje a znamo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Osoba ne odstupa od namaza dok ne uje zvuk ili ne osjeti miris. Tree miljenje: Dodirivanje polnog organa sa strau kvari abdest dok dodirivanje bez strasti ne kvari abdest. Ovo miljenje u sebi objedinjuje dokaze oba prethodna mljenja. Dakle, imamo spoj izmeu hadisa kojeg prenosi Busra r.a. i hadisa kojeg prenosi Talk b. Ali r.a. Fikhsko pravilo nalae da se najprije pokuaju objediniti dokazi prije nego to se pristupi postupku traganja za preferirajuim miljenjem, jer prilikom objedinjavanja miljenja u obzir
33

se uzimaju dokazi obje skupine dok se prilikom odabira preferirajueg miljenja u principu uzimaju dokazi jedne skupine dok se dokazi druge skupine ostavljaju po strani. U prilog ovom miljenju idu i rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ...zaista je polni organ samo dio tebe. Zaista, ako dodirne svoj polni organ bez strasti onda je to kao da si dodirnuo bilo koji drugi organ na svome tijelu i pri tome ne gubi abdest. S dr uge strane, dodir polnog organa sa strau kvari abdest jer postoji mogunost da e takav dodir dovesti do izlaska neega to e pokvariti abdest a da ti i ne osjeti da je tekuina izala. Dakle, ako se polni organ dodire sa strau onda je osoba duna da abdesti, dok dodir bez strasti za sobom ne povlai obavezu uzimanje abdesta. etvrto miljenje: Onome ko dodirne svoj polni organ mustehab (pohvalno) je da se abdesti, pa makar taj dodir bio sa strau. Ovo miljenje zastupa ejhul-islam Ibn Tejmijje. Ako kaemo da je abdest mustehab u ovoj situaciji to znai da ima utemeljenje u erijatskim tekstovima i da shodno tome izvrilac zasluuje nagradu. Takoer, abdest u ovoj situaciji je pohvalno uzeti iz predostronosti. Saetak i zakljuak: Ako ovjek dodirne svoj polni organ pohvalno je da se nakon toga abdesti bez obzira da li taj dodir bio sa ili bez strasti. No, ako dodir bude sa strau onda je miljenje koje kae da je obavezan da se abdesti izrazito jako, ali ja ne obavezujem druge na to miljenje mada je za osobu bolje da iz predostronosti uzme abdest nakon dodira polnog organa sa strau. Ovo je miljenje ejh Usejmin, rahimehullah, iznio u komentaru knjige erhul-Mumti'. Nakon ovoga ejh Usejmin, rahimehullah, u komentaru knjige Bulugul-meram (1/256) kazao je da je osoba koja svoj polni organ dodirne sa strau obavezna da uzme abdest, dok dodir polnog organa bez strasti ne kvari abdest. Shodno ovome kaemo da strastveno dodirivanje polnog organa prilikom uzimanja gusula za sobom povlai obavezu da osoba nakon gusula uzme abdest. S druge strane, ako dodirivanje polnog organa ne bude sa strau u tom sluaju osoba nije duna da se abdesti po zavretku gusula. Izvor: http://islamqa.com/ar/ref/82759

34

 . " " " : : : ( : : 1 ( : ) .2 ( : ( : ) . 3 . : : 1 : ( : ) . . 2 . ( : . : .

35

 ( : . ( : . ( : : . : . : 1 . 2 ( : . 3 : . : : . : " .

36

 " " ( 952/1 . . : ( : ( 444 ( 481 . . . "" ( " : 44/1 " . "" ( " : 49/9 : , " . , " : , ; " " . ". : "" ( . 112/1 .

37

Propisi vezani za menstruaciju?

Pitanje: ta je ena duna uiniti ako, vjerujui da je menstruacija prestala, pone obavljati namaz te zatim otkrije ponovnu pojavu krvi ili druge tekuine? Po emu se razlikuje istihaza od hajza i kako je prepoznati? Odgovor: Poremeaj u menstrualnom ciklusu otvara mnoge dileme oko istoe, namaza i drugih vjerskih propisa koji se za to veu. S obzirom da se mjeseni ciklus (hajz) mijenja shodno ivotnoj dobi i tjelesnom stanju ene, potrebno je ukazati na pravila koja reguliu ovaj propis na osnovu kojih ena moe znati propise istoe ma kakve promjene se desile. Prvo: Kod veine ena mjesenica traje 6 ili 7 dana, a period istoe 23 ili 24 dana, ali deava se i da traje vie ili manje od toga. Mnogi islamski pravnici miljenja su da mjeseni ciklus ene traje najkrae no i dan, a najdue 15 dana. Ibn Tejmijje smatra da ne postoji najkraa i najdua granica, nego kad god se pojavi krv hajza sa svojim poznatim osobinama, to se smatra menstruacijom, bez obzira trajala ona dugo ili kratko. Rekao je: Hajz je naziv za koji je Uzvieni Allah vezao mnoge propise u Kuranu i sunnetu, ne odredivi njegov najkrai i najdui period, niti duinu perioda istoe izmeu dva hajza, iako je to pitanje uestalo i ummet je u potrebi za poznavanjem njegovih propisa. Lingvistiki, hajzom se naziva, bez razlike, dui ili krai period, a ko u tome odredi neku granicu, nije postupio u skladu sa Kuranom i sunnetom. (Medmuul-fetava, 19/237) Drugo: Zavretak ciklusa prepoznaje se po jednom od dva znaka: pojavom bijele tekuine koju maternica isputa na kraju ciklusa, potpuni prestanak curenja. ene, ashabijke, pitale su Aiu, radijalahu anhuma, o znakovima po kojima se zna prestanak hajza, te kada bi se na pamuku nakon to ga stave na mjesto hajza vidjeli tragovi ute tekuine, govorila bi: Ne pourujte (ne mislite da je hajz zavrio) sve dok ne vidite bijelu tekuinu. (imam Malik, Muvetta, br. 128; Bejheki, El-Kubra, br. 1486, hadis je sahih po ocjeni Albanija, Irvaul-galil, br. 198) Ako se nakon zavretka uobiajenog ciklusa ponovo pojavi uta ili smea tekuina, pojava te tekuine ne tretira se hajzom. Na to ukazuje predaja Ummu Atijje, radijallahu anha: utu i smeu tekuinu, nakon istoe, nismo smatrali niim. (Ebu Davud, br. 307, hadis je sahih po ocjeni Albanija, a Buharija ga biljei bez rijei nakon istoe, br. 326) Nismo smatrali niim, tj. nismo smatrali hajzom, meutim pojava te tekuine kvari abdest. Ako se ova uta ili smea tekuina pojavljuje u uobiajenom periodu ciklusa, ili prije pojave znakova zavretka hajza, tretira se hajzom. Tree: Po pitanju prestanka istjecanja krvi u periodu mjesenog ciklusa, kao naprimjer da jedan dan postoji curenje, a drugi ne i sl., uenjaci imaju dva razliita miljenja: Hanefijski i afijski mezheb stanovita je da se istoa koja se pojavi u periodu hajza takoer tretira hajzom. Ovo miljenje izabrao je Ibn Tejmijje, jer se u tom sluaju bijela tekuina, koja je znak istoe, nije pojavila, te kada bi se tretiralo istoom to bi bila tekoa, jer ena bi bila obavezna kupati se svaki ili svaki drugi dan.

38

Malikijski i hanbelijski mezheb stanovita je da se vrijeme u kojem se pojavljuje krv tretira hajzom, a da se vrijeme u kojem nema krvi tretira istoom, osim ako to stanje potraje vie od 15 dana, onda je to istihaza o kojoj e slijediti detaljniji govor. Po ovom miljenju, kada curenje prestane, ena je duna okupati se i tretira se istom, te kada se ponovo vrati krv, ponovo je u hajzu. Ovo miljenje je preferirajue, jer krvarenje je znak hajza, a prestanak curenja je znak istoe, osim ako prestanak krvarenja traje krae od jednog dana, u tom sluaju nee se tretirati istoom, kao to to istie hanbelijski uenjak Ibn Kudame, jer obaveznost kupanja u kraem periodu od toga predstavlja tekou. Prema tome, prekid krai od jednog dana ne smatra se istoom osim ako na to ukazuju posebne okolnosti, kao naprimjer da se prekid pojavi na kraju uobiajenog perioda mjesenice ili da se pojavi bijela tekuina koja je znak zavretka ciklusa. (El-Mugni, 1/399, Mevsuatul-fikhijetul-kuvejtije, 18/304, Ibn Usejmin, Ahkamud-dimait-tabiijje, 11) etvrto: Menstrualni ciklus moe postati dui u odnosu na uobiajeno trajanje, kao to moe postati krai. Sve dok traje curenje krvi tipinih osobina, koje e kasnije biti pojanjene, ena je u hajzu. Ako ena vidi znakove istoe i vjeruje da je ciklus prestao te se okupa i tretira se istom, zatim ponovo uoi krv hajza, to se tretira nastavkom prethodnog menstrualnog ciklusa i ponovo e ostaviti namaz i sve to je hajzom zabranjeno. Meutim, ako se krvarenje nakon istoe pojavljuje tokom veine vremena ili na nain da ena zna da to nije hajz, onda se ta krv tretira istihazom. Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji postavljeno je sljedee pitanje: Mjeseni ciklus kod mene nekad traje devet, a nekad deset dana. Nakon to postanem ista i radim kune poslove, ponovo mi se pojavi krvi u isprekidanim intervalima. Kada mi se ponovo vrati krv nakon uobiajenog ciklusa, da li mi je dozvoljen post, namaz i umra? Odgovor: Mjeseni ciklus kod tebe je u onom periodu u kojem ti obino dolazi hajz, a to je deset ili devet dana. Kad krv prestane curiti nakon devet ili deset dana, okupaj se te klanjaj, posti i obavljaj tavaf, a tvom muu je dozvoljen odnos s tobom. Krv koja se pojavi nakon uobiajenog ciklusa zbog kretanja pri poslu ili neeg drugog neoekivanog, nije krv hajza, nego je to krv koja se pojavljuje zbog odreene bolesti i poremeaja. Ta krv te ne spreava da klanja, posti, tavafi i tome slino, nego je oisti poput ostalih neistoa, zatim uzmi abdest za svaki namaz te klanjaj, tavafi, ui Kuran i sl. (Fetaval-ledne, 5/388) Peto: Stalno curenje krvi ili sa kraim prekidima, kao to je dan ili dva u mjesecu, naziva se istihaza. U pravilu, krv koja se pojavljuje kod ene tretira se hajzom osim ako je curenje kontinuirano i traje veinu mjeseca, po miljenju Ibn Tejmijje ili traje vie od 15 dana po miljenju veine uenjaka, u tom sluaju se tretira istihazom. Krv istihaze razlikuje se od krvi hajza u sljedeem: Krv hajza je crne boje, dok je krv istihaze prirodna boja krvi. Krv hajza je gusta, dok je krv istihaze rijetka. Krv hajza je neugodnog mirisa za razliku od krvi istihaze. Krv hajza izlazi iz maternice, a krv istihaze iz vene. Krv hajza se ne grua kada se pojavi, za razliku od krv istihaze. Propisi istihaze razlikuju se od propisa hajza u tome da se za vrijeme hajza ena tretira neistom i u tom periodu ostavlja namaz, dok se u istihazi tretira istom i ne ostavlja namaz.
39

Meutim, u istihazi ena e, ako je curenje konstantno ili se pojavi prije nastupanja sljedeeg namaza, pred svaki namaz oistiti se i sprijeiti izlazak krvi ulokom i sl., zatim e se abdestiti i klanjati. Ako se nakon ienja i abdesta za vrijeme namaza pojavi krv istihaze, to nee pokvariti namaz. esto: Istihaza moe imati tri razliita stanja: Prije pojave istihaze ena je imala poznat period u kojem je nastupao mjeseni ciklus. U tom sluaju e taj isti period tretirati hajzom, a ostalo vrijeme istihazom. Kao naprimjer, da ena ima redovan ciklus est dana na poetku svakog hidretskog mjeseca, zatim joj se pojavi istihaza tako da ima konstantno curenje, u tom sluaju prvih est dana svakog hidretskog mjeseca je hajz, a ostalo vrijeme istihaza. Na to ukazuje predaja u kojoj se navodi da je Fatima bint Ebi Hubej rekla: Allahov Poslanie, meni stalno dolazi krv tako da nikad nisam ista, da li u ostaviti namaz? Ne, to je krv iz vene. Ostavi namaz onoliki broj dana koliko ti je trajao hajz, a zatim se okupaj i klanjaj, odgovorio je Allahov Poslanik, alejhis-salatu vesselam. (Buharija, br. 325). Prije pojave istihaze ena nije imala kontinuiran mjeseni ciklus, nego se pojavom menstruacije pojavila i istihaza. U ovom sluaju mjerilo prepoznavanja hajza je razlika u osobinama krvi. Ako ena moe prepoznati krv hajza na osnovu boje, mirisa, bolova koji prate njenu pojavu i sl., period u kojem se pojavljuje takva krv je hajz, a ostalo vrijeme, kada se pojavljuje krv drugih osobina je istihaza. Dokaz su rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Fatimi bint Ebi Hubej: Kada se pojavi krv hajza, to je crna krv, neugodnog mirisa, kada se to pojavi, ostavi namaz, a kada bude drugaije, abdesti se i klanjaj, jer to je krv iz vene. (Ebu Davud, br. 286, i Hakim, br. 618, hadis u sebi ima slabosti, ali su uenjaci prihvatili postupanje po njemu) Prije pojave istihaze ena nije imala kontinuiran mjeseni ciklus niti je u stanju razlikovati krv hajza od krvi istihaze. U tom sluaju ravnat e se prema ciklusu veine ena tako da se tretira u hajzu est ili sedam dana poevi od prvog vremena u kojem je vidjela krv, a nakon toga u istihazi. Naprimjer, ako vidi krv petog u mjesecu, zatim curenje traje a ne uoava se razlika na osnovu koje bi se prepoznala krv hajza, u tom sluaju ena je u hajzu est ili sedam dana poevi od petog dana svakog mjeseca. Dokaz su rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Hamni bint Dah, radijallahu anha, ashabijki kojoj se pojavila istihaza: U hajzu si est ili sedam dana, u Allahovom znanju, a zatim se okupaj... (Ahmed, br. 27514, Ebu Davud, br. 287, Tirmizi, br. 128, hadis je hasen po ocjeni Albanija) Rijeima Poslanika: est ili sedam dana, misli se da treba vidjeti ta je od to dvoje blie njenom stanju ravnajui se prema enama njene starosti i njenoj rodbini. Uzvieni Allah najbolje zna! Odgovorio: Mr. Hakija Kanuri

40

Da li se pri odlasku na seddu sputaju prvo koljena ili ruke

Pie: Amir I. Smaji Zahvala pripada Allahu, delle e'nuh, Gospodaru svih svjetova. Donosimo salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, njegovu asnu porodicu, ashabe i sve istinske sljedbenike do Sudnjega dana. Islamski uenjaci po ovom pitanju imaju tri miljenja: Prvo miljenje: Da se koljena sputaju prije ruku. Ovaj stav je zastupala veina islamskih uenjaka1, od kojih su: Ibrahim En-Neha'i, Muslim b. Jesar, Ebu-Kilabe, Muhammed b. Sirin, Sufijan es-Sevri, Ebu-Hanife, Abdullah b. Vehb, afija, Ahmed b. Hanbel, Ishak b. Rahuje, Ibn-Huzejme, Ibnul-Munzir, Tahavi, Hattabi, Hazimi, Ibnul-Kajjim, Ibn-Abdulhadi i drugi.2 To je i zvanini stav u hanefijskom3, afijskom4 i hanbelijskom5 mezhebu. Najvjerodostojnije na emu su zasnovali svoj stav je hadis koji prenosi erik, od Asima b. Kulejba, od njegovog oca, a on od Vaila b. Hudra, radijallahu anhu, da je rekao: "Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi inio seddu da sputa svoja koljena prije ruku, a kada bi se dizao podigao bi ruke prije koljena." Hadis su zabiljeili imami: Ebu-Davud (838), Nesa'i (1089), Tirmizi (268) i IbnMade (882) u Sunenima, Ibn-Huzejme (626) i Ibn-Hibban (1912) u Sahihima, Darimi (1320) i Darekutni (1/345) u Sunenima i drugi. Hadis su vjerodostojnim ocijenili: Ibn-Huzejme, Ibnul-Munzir, Ibn-Hibban, Hakim, Tahavi, Begavi, Ibnul-Kajjim, Zehebi, Ibnul-Mulekkin i drugi.6

Kao to to kau imami Tirmizi, Begavi, Ibn Redeb i drugi. Vidi: Sunen Tirmizi 2/56 kod hadisa br. 268, erhusunne 3/134, i Fethul-Bari 5/91.
2

Vidi: Musannef 1/263 od Ibn Ebi ejbe, Mebsut 1/11 od Muhammeda E-ejbanija, Evsat 4/375, , Sahih Ibn Huzejme 1/319, erhu me'anil-asar 1/255, erhu Sahihil-Buhari 2/422 od Ibn-Bettala, E-erhul-kebir 1/554 i ElMugni 1/589, Zadul-me'ad 1/223, Tenkihu-tahkik 1/401, Fethul-Bari 5/91 od Ibn-Redeba, erhu Sunen EbiDavud 4/23 od Ajnija, Nejlul-evtar 4/275.
3

Vidi: Mebsut 1/11, Beda'ius-sanai 1/210, Muhitul-burhani 2/55, Mebsut 1/57 od Serhesija, Tebjinul-hakaik 1/116, Behrur-raik 1/335, Haijetu Ibn Abidin 1/497-498, Multekal-ebhur, 1/146, El-Lubab 1/37.
4

Vidi: El-Umm 1/113, E-erhul-kebir 3/472, El-Muhezzeb 1/75-76, El-Vesit 2/140, El-Medmu'a 3/421, Menhedut-tulab 1/11, El-Havil-kebir 2/285.
5

Vidi: E-erhul-kebir 1/554 i El-Mugni 1/589 od Ibn Kudame, erh Zerkei 'ala muhtesaril-Hireki 1/181, ElFuru'u 2/200, El-Insaf 2/48, Keaful-kana'a 1/391, Menarus-sebil 1/133.

41

Ali ispravno je da je ovaj hadis da'if-slab, kao to su to zastupali Buhari, Tirmizi, Nesai, Ibn Ebi-Davud, Darekutni, Bejheki, Ibn-Redeb, Ibn-Hader, Hazimi, Ibn Sejjidi-Nas, Mubarekfuri, Albani i drugi7, radi ravije erika b. Abdullaha el-Kadija, koji se izdvojio u prenoenju ovog hadisa. Imam Ebu-Zur'a er-Razi o njemu je rekao: "Mnogo je grijeio..." A imam Ebu-Hatim veli: "Imao je greaka."8 Imam Tirmizi: "erik b. Abdullah je imao mnogo greaka."9 Imam Darekutni: "erik nije jak prenosilac u hadisima sa kojima se izdvoji."10 Imam Bejheki: "Veina uenjaka nije uzimala hadise koje on prenosi kao dokaz."11 Devheri veli: "Pogrijeio je u etiri stotine hadisa"12 Hafiz Ibn-Hader: "Mnogo je grijeio, njegovo pamenje se poremetilo kada je postao kadija u Kufi..."13 Svoj stav su, pored hadisa, zasnivali i na tome to se vjerodostojno prenosi od voe pravovjernih Omera b. el-Hattaba, radijallahu anhu, da je tako postupao.14 Takoer, prenosi se i od njegovog sina Abdullaha b. Omera, radijellahu anhuma, da je tako postupao.15 Taj stav se prenosi i od uenika Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu.16
6

Vidi: Sahih Ibn Huzejme 1/318, El-Evsat 4/375, Sahih Ibn Hibban 5/237, Mustedrek 1/349, erhu me'anil-asar 1/255, erhus-Sunne 3/134, Zadul-me'ad 1/230, Bedrul-munir 3/657 od ibnul-Mulekkina.
7

Vidi: Ilelu Tirmizi kebir 1/70, Sunenu-Darekutni 1/345, Sunenul-kubra 2/99, Tenkihu-tahkik 1/399, Fethul-Bari 5/89-90 i erhu ileli Tirmizi 1/33 od Ibn Redeba, Bedrul-munir 3/656, Et-Telhisul-Habir 1/617 i Bulugul-meram br. 310-312 od Ibn Hadera, Nejlul-evtar 4/273-281, Tuhfetul-ahvezi 2/117-119 i Irvaul-galil 2/75 od Albanija.
8

Vidi: Tehzibu-tehzib 4/295. Vidi: Ilelu Tirmizi El-Kebir 1/69. Vidi: Sunenu-Darekutni 1/345. Vidi: Es-Sunenul-kubra 10/271. Vidi: Tehzibu-tehzib 4/295. Vidi: Tekribu-tehzib 1/417. Vidi: Musannef 1/263 od Ibn Ebi ejbe i erhu me'anil-asar 1/256 od Tahavije. Vidi: Musannef 1/263 od Ibn Ebi ejbe. Vidi: Musannef 1/264 od Ibn Ebi ejbe i Fethul-Bari 5/91 od Ibn Redeba.

10

11

12

13

14

15

16

42

Ibrahim en-Neha'i je prezirao da se sputaju ruke prije koljena i govorio bi: "To ne radi osim onaj ko je lud!"17 Od dananjih uenjaka na tom stavu su Ibn-Baz, Ibn-Usejmin, Atijje Salim, Abdullah el-Dibrin, Salih el-Fevzan, Abdullah el-Fevzan i drugi.18 Drugo miljenje: Da se ruke sputaju prije koljena. Ovo miljenje je zastupala skupina islamskih uenjaka, od kojih su: Hasan el-Basri, Malik b. Enes, Ahmed b. Hanbel (u jednoj predaji od njega), Evza'i, Ibn-Hazm, Ebu-Bekr b. el-Arebi, Ibn Sejjidi-Nas, Turkumani i drugi.19 To je i zvanini stav u malikijskom20 i zahirijskom mezhebu.21 Najvjerodostojnije na emu su zasnivali svoj stav je hadis koji prenosi Muhammed b. Abdullah b. Hasan, od Ebu-Zinada, ovaj od E'areda, a on od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Kada neko od vas ini seddu neka se ne sputa kao to se sputa deva, neka spusti ruke prije koljena." Hadis su zabiljeili: Ahmed (8955) u Musnedu, Ebu-Davud (840), Nesa'i (1091), Tirmizi (269), Darekutni (1/344) i Darimi (1321) u Sunenima, Bejheki (2739) u Es-Sunenulkubra i drugi. Hadis su vjerodostojnim ocjenili: Ibnul-Devzi, Nevevi, Munziri, Ibn-Hader, IbnulMulekkin, Sujuti, evkani, Mubarekfuri, Ahmed akir, Albani i drugi.22 Ali, ispravno je da i ovaj hadis jeste da'if-slab, kao to su to zastupali Buhari, Tirmizi, Ibn-Adijj, Darekutni, Tahavi, Bejheki, Hamza Kinani, Ibn-Abdulhadi, Zehebi, Ibn-Redeb,

17

Vidi: Musannef 1/263 od Ibn Ebi ejbe i Fethul-Bari 5/91 od Ibn Redeba.

18

Vidi: Medmu'ul-fetava Ibn Baz 11/151-152, erhul-mumti'a 3/110-113, erh Bulugil-meram 66. predavanje od Atijje Salima, erh ehseril-muhtesarat 7. predavanje od Ibn Dibrina, Munteka min fetava Fevzan 3/20, Ahkamu huduril-mesadid od Abdullaha Fevzana str. 164.
19

Vidi: Musannef 1/263 od Ibn Ebi ejbe, Evsat 4/375, El-Muhalla 4/129, E-erhul-kebir 1/554, El-Mugni 1/589, Devheru-nekijj 2/100, Fethul-Bari 5/91 od Ibn Redeba, Tuhfetul-ahvezi 2/121.
20

Vidi: Bidajetul-mudtehid 1/138, Et-Tadu vel-iklil 1/541, Ez-Zehire 2/195, Dami'ul-ummehat str. 97, Haijetu Adevi 1/337, Mevahibul-delil 2/247, Fevakihu-devani 1/467, E-erhul-kebir 1/250 od Derdira, Semeru-dani str. 110, Minahul-delil 1/263.
21

Vidi: El-Muhalla 4/129.

22

Vidi: Et-Tahkik 1/388 od Ibnul-Devzija, Hulasatul-ahkam 1/403 od Nevevija koji kae da je lanac prenosilaca ovog hadisa dobar, Bulugul-meram br. 310-312, Tejsir bi erh dami'i-sagir 1/207, Nejlul-evtar 4/280-281, Tuhfetul-ahvezi 2/120, El-Muhalla 4/129, Irvaul-galil 2/78.

43

Munavi i drugi23, radi ravije Muhammeda b. Abdullaha b. el-Hasana, koji se izdvojio u prenoenju ovog hadisa od Ebu-Zinada, a to se ne prima od njega zbog nedovoljne pouzdanosti. Kae imam Buhari o njemu: "Niko pored njega nije prenio ovu predaju od Ebu Zinada, i ne znam da li je sluao hadise od Ebu-Zinada ili ne."24 Kae imam Ibn Adijj: "Nije sluao hadise od Ebu-Zinada"25 Hadis ima i drugih prigovora, ali, zadrat emo se na ovoj mahani. Svoj stav su, pored hadisa, zasnovali i na tome to se vjerodostojno prenosi od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je tako postupao.26 Imam Evza'i kae: "Zatekao sam ljude da sputaju ruke prije koljena."27 Kae Ibn Ebi-Davud: "To je stav sljedbenika hadisa."28 Od dananjih uenjaka na tom stavu su: Mubarekfuri, Albani, Muhammed Muhtar enkiti i drugi.29 Tree miljenje: Da e izabrati ono to mu je lake. Ovaj stav je zastupala skupina islamskih uenjaka, od kojih su: Katade, Malik (u jednoj predaji od njega), Ahmed (u jednoj predaji od njega), Nevevi, Ibn-Tejmijje i drugi.30

23

Vidi: Et-Tarihul-kebir 1/139, Sunen Tirmizi 2/58 br. 269, El-Kamil fi du'afa 6/238, Es-Sunenul-kubra 2/100, Tenkihu-tahkik 1/401, Tenkihu kitabi tahkik 1/168, Fethul-Bari 5/89-90 od Ibn Redeba, Tejsir bi erh dami'isagir 1/207, Muhteleful-hadis inde imam Ahmed 1/465-466 od dr. Abdullaha b. Fevzana.
24

Vidi: Et-Tarihul-kebir 1/139. Vidi: El-Kamil fi du'afa' 6/238 i Muhteleful-hadis inde imam Ahmed 1/465.

25

26

Predaju je spomenuo imam Buhari u svome Sahihu bez lanca prenosilaca. Vidi: Fethul-Bari 2/375 od Ibn Hadera. Sa spojenim lancem prenosilaca je biljei Ibn Huzejme u Sahihu (627).
27

Vidi: El-Mesail 1/147/1 od Merruzija, sa vjerodostojnim senedom do imama Evza'ija kao to spominje ejh Albani u Sifetu salatin-Nebijj str. 122.
28

Govor Ibn Ebi Davuda nisam naao sa senedom do njega, ali ga spominju mnogi uenjaci u svojim dj elima. Vidi: Nejlul-evtar 4/275 i Tuhfetul-ahvezi 2/119.
29

Vidi: Tuhfetul-ahvezi 2/124, Sifetu salatin-Nebijj str. 122, erhu zadil-mustekni'a 41. predavanje od ejha enkitija.
30

Vidi: Musannef 1/263 od Ibn Ebi ejbe, El-Medmu 3/421, Medmu'ul-fetava Ibn Tejmijje 22/449, Fethul-Bari 5/91 od Ibn Redeba, Fethul-Bari 2/376 od Ibn Hadera, Mevahibul-delil li erhi muhtesaril-Halil 2/247.

44

Od dananjih uenjaka: Ibn-Baz31, Sulejman Ulvan, Abdullah b. Fevzan, Abdulaziz etTarifi i drugi.32 Svoj stav su osnovali na tome to se nita vjerodostojno ne prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po tom pitanju. To potvruje i injenica to se od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da su postupali i po jednom i po drugom miljenju, to ukazuje da se o tome ne prenosi nita posebno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer bi ashabi bili prvi koji bi po tome postupali i na to podsticali. I ovo je najispravnije i preferirajue miljenje, a Allah, delle e'nuh, najbolje zna.

31

Iako je smatrao da je pree da se sputaju koljena prije. Vidi: Medmu'ul-fetava Ibn Baz 11/151-152. Vidi: erhu Mukiza str. 28 od Sulejmana El-Ulvana i Sifetu salatin-Nebijj str. 130 od Et-Tarifija.

32

45

Smijanje u namazu - kvari li abdest i namaz

Pie: Amir Durmi Tuga i radost su osnovne emocije kojima svaki insan ispoljava svoje unutarnje pozitivno ili negativno raspoloenje. Tuga je najee popraena plaem, a radost smijanjem. Skoro sa sigurnou moemo tvrditi da u globalu ne postoji nijedan ovjek na svijetu koji se nije smijao ili plakao. Ovakvima nas je na Gospodar stvorio. Kae Uzvieni u prijevodu znaenja: ''Zar on nije obavijeten o onom to se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim... i da On na smijeh i pla navodi.'' (En-Nedm, 36.-43.) Smijao se i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kao najodabraniji Allahov poslanik i najbogobojazniji ovjek koji je hodao po zemaljskoj povrini. Govorio je Derir b. Abdullah el-Bedeli, r.a.: ''Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se od mene, nakon to sam primio islam, nikada nije zaklonio, niti me je ikad vidio a da se nije nasmijao (u drugom rivajetu: osmjehnuo).'' ( Buharija, br. 6089, Muslim, br. 2475.) Imam Tirmizi u svome djelu E-emailu el-Muhamedijje spominje devet hadisa u kojima se spominje smijeh Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od ega su etiri zabiljeena kod Buharije i Muslima, a hadisa na ovu temu je mnogo vie. Iako se smijao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tome nije pretjerivao, a njegov smijeh nikada nije prelazio u kikot ili gromoglasan smijeh, ve bi se zadrao na osmijehu ili bi mu se samo ukazali kutnjaci. Od Abdullaha b. Harisa, r.a., prenosi se da je rekao: ''Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, smijeh nije bio nita vie od osmijeha.'' (Tirmizi, br. 3651, Ahmed, 4/190. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Muhtesaru email, br.194. Vidjeti i Sahihul-dami'a, br. 4861.) Iako je smijeh dozvoljen, u njemu ne treba pretjerivati, jer puno smijeha umrtvljuje srce. Pitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko e od mene preuzeti sljedee rijei da radi po njima ili da poui nekoga ko e raditi po njima?'' Ebu Hurejre, r.a., rekao je: ''Ja, Allahov Poslanie.'' Kae Ebu Hurejre, r.a.: ''Tada me je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo za ruku i nabrojao pet stvari: '....i nemoj pretjerivati sa smijanjem, uistinu mnogo smijanja umrtvljuje srce.''' (Tirmizi, br. 2305, Ibn Made, br. 4193, Ahmed, 2/310 i drugi. Albani ga je ocijenio dobrim u Es-Sahiha, br. 930 i u Sahihu Edebil-Mufred, br. 252 i 253. Ahmed akir, r.h., u opaskama na Musned imama Ahmeda ocijenio ga je slabim u osnovi pod brojem 8081, da bi nakon podueg govora o ovom hadisu zakljuio da je hasen li -gajrihi, odnosno prihvatljiv zbog drugih hadisa koji pojaavaju navedenu predaju.) Postoje vremena i situacije u kojima smijeh nikako ne dolikuje, a ponekad biva i strogo pokuen, pa i zabranjen. Namaz je sigurno jedna od takvih situacija. Ipak, poto su ljudi samo ljudi, manjkavi, slabani i skloni grekama i propustima, nije nemogue da se u toku namaza ovjek osmjehne ili ak gromoglasno nasmije. To se vjerovatno desilo veini onih koji redovno klanjaju, pa makar i jednom u ivotu, a kolaju prie, u iju vjerodostojnost
46

neemo ulaziti, da se u pojedinim dematima znalo desiti da se naglas nasmije imam, a za njim i sve muktedije, za vrijeme klanjanja jednog od farz-namaza. Za smijanje u toku namaza vee se jedan bitan fikhsko-pravni propis koji je predmet razilaenja meu islamskim uenjacima jo od vremena prvih generacija muslimana. Radi se o tome da li smijanje u namazu kvari samo namaz ili takva radnja kvari i abdest i namaz. Islamski uenjaci se jednoglasni u tome da smijanje mimo namaza ne kvari istou i da zbog toga nije obaveza uzimati abdest. Isto tako saglasni su da glasno smijanje u namazu kvari namaz, te da ga je obaveza ponoviti. (El-Evsat od Ibn Munzira, 1/166, El-Medmu', 2/61.) Meutim, razilaze se na dva miljenja u pogledu toga da li smijanje u namazu kvari i namaz i abdest ili samo namaz. Prvo miljenje: Oni koji zastupaju miljenje da smijanje u namazu kvari namaz i abdest su: Hasan el-Basri, En-Nehai, Sufjan es-Sevri i El-Evzai. (El-Evsat od Ibn Munzira, 1/166.) Govorio je El-Evzai: ''Nisam bio vrstog miljenja o statusu onoga ko se nasmije u namazu sve dok nisam sreo Sufjana es-Sevrija, pa sam ga o tome upitao, a on mi je odgovorio: 'Ponovit e abdest, a zatim i namaz', pa sam prihvatio njegovo miljenje.'' (Tarihu Bagdad, 4/162.) Ovog miljenja su i uenjaci hanefijskog mezheba. (Vidjeti: El-Mebsut, 1/220, ElHidaje fi erhi bidajetil-mubtedi, 1/18, Bedaiu-sanai'a, 1/136-137.) Svoj stav grade na nekoliko hadisa i predaja koje se prenose na ovu temu, a sve su one nitavne ili jako slabe: 1 - Od Ebul-Alije prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike predvodio namaz svojim ashabima kada je u mesdid uao slijepac, pa je upao u lokvu punu vode koja se nalazila u mesdidu. Neki od prisutnih ashaba su se nasmijali, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon to je zavrio namaz, naredio je onima koji su se nasmijali da ponove i abdest i namaz. (Predaju je zabiljeio Darekutni, br. 612, Ibn Ebi ejbe 1/424, Abdur-Rezzak, 2/376, i drugi.) Ova predaja je slaba po ocjeni mnogih islamskih uenjaka. Ebul-Alije, koji prenosi ovaj hadis, nije spomenuo osobu od koje je hadis uo, tako da predaja spada u kategoriju mursel hadisa. Nakon to je naveo mnoge verzije spomenutog hadisa, imam Darekutni je rekao: ''Ispitao sam sve lance prenosilaca ovog hadisa koji sam spomenuo u ovom poglavlju, a koje se veu za Ebul-Alija, pa sam uvidio da je on ovaj hadis uinio murselom i nije spomenuo izmeu sebe i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osobu od koje je hadis uo. Prenosi Asim el-Ahvel od Ibn Sirina, koji je veoma dobro poznavao Ebul-Alija i Hasana, da je o njima dvojici rekao: ''Ne uzimajte mursel hadise od njih dvojice jer oni nisu marili od koga uzimaju hadise.'' (Sunen Darekutni, 2/214.) Ibn Hader, r.h., kae: ''Biljei Ibn Adijj od Ahmeda b. Hanbela da je rekao: 'O smijanju (u namazu) nema vjerodostojnog hadisa, ni hadisa o slijepcu koji je upao u bunar,
47

sve te predaje veu se za Ebul-Aliju koji je po pitanju tog hadisa pobrkao...'' (Et-Telhisulhabir, 1/214.) Kae ejh Albani, r.h.: ''Ovaj hadis ima mnogo puteva kojim se prenosi, a svi su oni slabi i ne postoji nijedna predaja koja je validna kao dokaz....'' (Irvaul-galil, 2/117.) Takoer, imam Ez-Zejlei pojasnio je slabost svih puteva ovog hadisa u Nasbur-raje, 1/106. 2 - Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko se nasmije u namazu neka obnovi i abdest i namaz. (Tarihu Bagdad, 4/261. ejh Albani ga je ocijenio slabim u Daiful-dami'a, br. 5680.) 3 - Od Dabira, r.a., prenosi se da je rekao: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je rekao: ''Onaj ko se od vas nasmije u namazu neka uzme abdest, a zatim neka ponovi namaz.'' (Darekutni, br. 655.) Nakon to je spomenuo ovaj hadis, rekao je imam Darekutni, r.h.: Rekao nam je Ebu Bekr en-Nejsaburi da je ovaj hadis munker i nije ispravan...'' (Sunen Darekutni, 2/241.) Postoje jo mnoge predaje u kojima se spominje naredba da se nakon smijanja u namazu ponovi i abdest i namaz, meutim sve su one nitavne ili jako slabe, tako da ne mogu posluiti kao ispravan argument u ovom sluaju. Pored citiranih rijei islamskih uenjaka o slabosti svih hadisa na ovu temu, navodimo i govor imama Nevevija, r.h., kao istinskog autoriteta u hadiskoj i fikhskoj znanosti, koji kae: ''U osnovi ne postoji nijedna vjerodostojna predaja koja govori o tome da smijanje u namazu kvari abdest . One predaje koje se prenose od Ebul-Alija i njegovih drugova, te od Imrana b. Husajna, r.a., i ostalih, su slabe ili nitavne po saglasnosti hadiskih uenjaka koji su rekli da na ovu temu nema vjerodostojnog hadisa.'' (El-Medmu', 2/61.) Drugo miljenje: Druga skupina uenjaka smatra da onaj ko se glasno nasmije u namazu nije pokvario abdest ve samo namaz. Ovo miljenje zastupa velika skupina ashaba, tabiina i ostalih velikih uenjaka iz reda prvih generacija, od kojih su i sljedei: Dabir b. Abdullah, Ebu Musa el-Ea'ri, Kasim b. Muhammed, Ata b. Ebi Rebbah, EzZuhri, Urve b. Zubejr, Seid b. Musejjib, Mekhul, Ebu Bekr b. Abdur-Rahman, Haride b. Zejd b. Sabit, Sulejman b. Jesar, Jahja b. Ebi Kesir, imam Malik, afija, Ahmed, Ishak i Ebu Sevr, E-a'bi, Ibn Sirin i drugi. (Vidjeti: El-Evsat od Ibn Munzira 1/167, El-Mugni, 1/304, El-Medmu', 2/60, Bidajetul-mudtehid, 1/83.) Dokazi ove skupine uenjaka uglavnom se baziraju na rijeima Ibn Abbasa, r.a., kada je upitan o ovjeku koji se nasmije u namazu, pa je odgovorio: ''Ponovit e namaz, a nee obnavljati abdest.'' Predaju je zabiljeio Buhari u svome Sahihu, br. 34, ali ta'likan bez lanca prenosilaca. Lanac prenosilaca ove predaje spojio je Bejheki u Es-Sunenul-kubra, 1/144, i Darekutni u Sunenu, br. 658. Biljee je jo i Abdur-Rezzak u Musannefu, od 2/377, Ebu Ja'la u Musnedu, br. 2259. Predaju spominje i Ibn Hader u Metalibul-Alije, br.130. Kae imam El-

48

Hejsemi: ''Biljei ga Ebu Ja'la a njegovi prenosioci su pouzdani.'' (Vidjeti: Medmeuz-zevaid, 2/82. Takoer u dokaze ove skupine uenjaka spada i injenica da smijeh mimo namaza ne kvari abdest po jednoglasnom miljenju uenjaka, pa ga tako ne kvari ni i namazu, a uz to smijeh nije neistoa niti vodi ka njoj. Pored ove zdrave analogije uzima se u obzir i injenica da ne postoji nijedna ispravna predaja koja bi eventualno ila u korist ovom miljenju, tako da se ostaje na osnovi, tj. da abdest kvari samo ono za to postoji validan argument iz Kur'ana, vjerodostojnog hadisa ili konsenzusa islamskih uenjaka. (El-Mugni, 1/304, El-Medmu, 2/60.) Osmijeh u namazu to se tie osmijeha u namazu koji ne preraste u grohotni smijeh te ostane samo na razvlaenju usana, islamski uenjaci su saglasni da to ne kvari ni abdest niti namaz, izuzimajui Ibn Sirina, r.h., koji nije pravio razliku izmeu smijanja i osmijeha. (El-Evsat od Ibn Munzira, 5/124.) Mnogi kao dokaz da smijeak u namazu ne kvari namaz navode predaju od Dabira, r.a., da je rekao: ''Klanjali smo s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u vrijeme Bitke na Bedru, pa se je osmjehnuo u namazu. Kada je zavrio namaz, rekli smo mu: 'Allahov Poslanie, vidjeli smo da si se osmjehnuo?!' Na to je on odgovorio: 'Pored mene je proao melek Mikail vraajui se iz potjere (nevjernika), a na njegovim krilima su tragovi praine. On mi se nasmijao, a ja sam se njemu osmjehnuo.''' Ovu predaju biljei Ebu Ja'la el-Musili u svome Musnedu, br. 2010, Ebu Nu'ajm elAsbehani u Tarihu Asbehan, br. 1222, Ibn Hibban u El-Medruhin, 3/84, Ibn Adijj u ElKamilu, 7/95. El Hejsemi, r.h., nakon to je spomenuo ovaj hadis, rekao je: ''Biljei ga Ebu Ja'la, a u njegovom lancu prenosilaca je i El-Vazia b. Nafi'a koji je metruk, tako da je ova predaja nitavna. Vidjeti: Medmeuz-zevaid, 6/84, El-Metalibul-Alije, br. 4368, i Nasbur-raje, 1/109. Anegdota Vezano za ovaj propis i raspravu oko njega navodi se jedan zanimljiv sluaj iz vremena imama afije, r.h. Jedne prilike afija se raspravljao sa ovjekom koji se zvao Hasan b. Zijad el-Lu'lui el-Kufi, koji je zastupao miljenje da smijanje u namazu kvari i namaz i abdest, pa ga je neki ovjek upitao kakav je propis one osobe koja bi u toku namaza progovorila i potvorila slobodnu enu (da je uinila blud). On mu je odgovorio da bi namaz takve osobe bio pokvaren pa bi ga morao ponoviti, a da abdest ne bi izgubio. Tada mu je imam afija rekao: ''Potvora u namazu je kod tebe na manjem stepenu (grijeha) od smijanja?'' Tada je ovaj El-Lu'lui uzeo svoje papue i otiao. (Mizanul-i'tidal, 1/491, El-Kamil od Ibn Adijja, 2/319.)

49

Propis klanjanja dume na dan Bajrama

Fetva Stalne komisije za izdavanje fetvi u KSA: Zahvala pripada Allahu, Jedinom, i neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, njegovu asnu porodicu i sve ashabe. S obzirom na to da nam je pristiglo mnotvo pitanja u vezi sa obavezom klanjanja duma namaz ako se zadesi na dan Bajrama tj. ako se u jednom danu spoje dva praznika, ramazanski ili kurbanski praznik (bajram) sa dumanskim sedminim praznikom (bajramom), da li je obavezan klanjati dumu onaj ko je prisustvovao bajram -namazu ili je dovoljno to to je klanjao bajram-namaz, pa e umjesto dume klanjati podne, da li e se uiti ezan za podnenamaz u damijama ili ne Stalna komisija za izdavanje fetvi i nauna istraivanja izdaje sljedeu fetvu (odgovor): Po ovom pitanju prenose se odreene predaje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih plemenitih ashaba, radijallahu anhum. Neke od tih predaja su: Prva:

: : : : :
Predaja Zejda b. Erkama, radijallahu anhu, u kojoj stoji da ga je Muavija b. Ebu Sufjan, radijallahu anhuma, upitao: "Da li si zapamtio da su se za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom danu sastala dva praznika (bajram i duma)?" Rekao je: "Da!" Zatim ga je upitao: "Kako je tada postupio?" "Klanjao je bajram, zatim je olakao po pitanju dume i rekao: 'Onaj ko eli da je klanja, neka je klanja!'", odgovori on. Predaju su zabiljeili Ahmed, Ebu Davud, Nesai, Ibn Made, Darimi i Hakim u Mustedreku rekavi: "Ovaj hadis je vjerodostojnog lanca prenosilaca, ali ga Buhari i Muslim nisu zabiljeili, a postoji i hadis po Muslimovim kriterijima koji ga podupire." Sa njim se sloio i hafiz Zehebi, a Nevevi, rahimehullah, u Medmu'u kae: "Njegov lanac prenosilaca je dobar." Druga:

:
50

Hadis po Muslimovim kriterijima koji je spomenuo Hakim je predaja Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojoj stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista su vam se u dananjem danu sastala dva praznika, pa za onog koji hoe, dovoljan mu je bajram-namaz i nije obavezan klanjati dumu, ali mi emo klanjati dumu." Predaju su zabiljeili Hakim kao to je prethodilo Ebu Davud, Ibn Made, Ibn Darud, Bejheki i drugi. Trea:

: :
Predaja Ibn Omera, radijallahu anhuma, koji kae: "Jednom prilikom, za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zadesila su se dva blagdana u jednom danu, pa je (Poslanik) klanjao ljudima bajram-namaz i rekao: 'Onaj ko eli da prisustvuje dumi, neka prisustvuje, a onaj ko eli da izostane, neka izostane!'" Predaju je zabiljeio Ibn Made, dok u verziji Taberanija u Mu'demul-kebiru stoji:

: :
"Za ivota Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sastala su se dva praznika, Ramazanski bajram i duma-namaz. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao im je bajram-namaz, a potom se licem okrenuo prema njima i rekao: 'O ljudi, doista ste postigli dobro i zadesila vas je nagrada, ali mi emo ipak klanjati dumu. Onaj ko od vas eli da klanja dumu sa nama, neka klanja, a onaj ko eli da se vrati svojoj porodici, neka se vrati.'" etvrta:

:
51

Predaja Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojoj se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Danas su vam se sastala dva praznika, pa onaj ko eli, bajram-namaz mu je dovoljan umjesto dume, a mi emo, inallah, klanjati dumu." Predaju je zabiljeio Ibn Made, a Busiri kae: "Lanac prenosilaca je vjerodostojan i sve ravije su pouzdane." Peta:

: - - :
Mursel-predaja (prekinutog lanca) Zekvana b. Saliha koji je rekao: "Za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sastala su se dva praznika: dan dume i bajram-namaz, pa je klanjao bajram, a zatim se obratio ljudima i rekao: 'Prisustvovali ste zikru i hajru, a mi emo danas klanjati dumu. Onaj kome je drago da sjedi tj. u svojoj kui neka sjedi, a onaj kome je drago da klanja dumu, neka je klanja.'" Predaju je zabiljeio Bejheki u Es-Sunenul-kubra. esta:

: . : (( :
Predaja Ataa b. Ebi Rebbaha, rahimehullah, koji kae: "Ibn Zubejr, radijallahu anhuma, klanjao nam je bajram-namaz u danu dume, poetkom dana (tj. nakon izlaska sunca), zatim smo doli na duma-namaz, ali on nije doao, te smo klanjali sami. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, u tom vremenu boravio je u Taifu, pa smo otili kod njega i spomenuli kako je postupio Ibn Zubejr, na to je on odgovorio: 'Postupio je po sunnetu!'"

52

Predaju je zabiljeio Ebu Davud, a takoer i Ibn Huzejme, ali sa malo drugaijom verzijom, na kraju koje stoji: "...Ibn Zubejr ree: 'Vidio sam Omera b. El-Hattaba da je ovako postupao kada bi se sastala dva praznika.'" Sedma:

: :
Predaja koju su zabiljeili Buhari u Sahihu i Malik u Muvetti od Ebu Ubejde, tienika Ibn Ezhera. Kae Ebu Ubejd: "Prisustvovao sam bajram-namazu sa Osmanom b. Affanom, radijallahu anhu, na dan dume. Klanjao je bajram-namaz prije hutbe (govora), a zatim se obratio prisutnima: 'O ljudi, doista su vam se u ovom vaem danu sastala dva praznika, pa onaj kome je drago, od stanovnika Avalija (mjesto sa kraja Medine), da saeka dumu, neka saeka, a onaj kome je drae da se vrati svojoj porodici, neka se vrati, ja sam mu to dozvolio.'" Osma:

(( : (( : .
Predaja Alije b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, koji je rekao kada su se spojili bajram i duma u jednom danu: "Onaj kome je drago da obavi dumu, neka je obavi, a onaj kome je drago da sjedi, neka sjedi." Kae Sufjan: "Tj. neka sjedi u svojoj kui." Predaju je zabiljeio Abdur-Rezzak u Musannefu, a u slinoj verziji i Ibn Ebu ejbe. Na osnovu spomenutih predaja od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nekolicine njegovih plemenitih ashaba, radijallahu anhum, i onoga to je zastupala velika veina islamskih uenjaka, Stalna komisija izdaje sljedee propise:

53

Prvi: Onaj ko prisustvuje bajram-namazu, kao vid olakice, nije obavezan prisustvovati dumi, nego e klanjati podne-namaz u podnevskom vremenu, ali mu je pree i bolje da prisustvuje dumi sa ljudima. Drugi: Ta olakica ne vai za onog koji ne prisustvuje bajram-namazu, tako da sa njega nije spala obaveznost klanjanja dume, nego je duan otii u damiju i obaviti duma namaz. Ako ne zatekne dovoljan broj klanjaa, koji je uvjet da bi duma bila ispravna, klanjat e podne-namaz. Trei: Imam u damiji u kojoj se inae obavlja duma duan je uspostaviti dumanamaz u tom danu, kako bi prisustvovali oni koji imaju elju da prisustvuju, a i oni koji nisu klanjali bajram-namaz. Ako bi se desilo da ne prisustvuje dovoljan broj klanjaa koji je potreban za dumu, onda e klanjati podne-namaz. etvrti: Onaj ko obavi bajram-namaz i uzme za olakanje da ne prisustvuje dumanamazu, obavezan je klanjati podne-namaz nakon nastupa podne-namaza, a nikako prije. Peti: Nije propisano uiti ezan osim u damiji u kojoj se klanja duma-namaz, tj. nije propisano uiti ezan za podne-namaz tog dana. esti: Miljenje onih koji kau da onaj koji obavi bajram-namaz nije duan obaviti ni dumu niti podne-namaz tog dana pogreno je, islamski uenjaci su ga odbacili, ignorirali i opisali kao neispravno i udno, jer je opreno sunnetu i poziva na izostavljanje jedne od Allahovih strogih naredbi, bez jasnog dokaza. Velika je mogunost da do onog koji je zastupao taj stav nisu dole predaje koje govore o tome da onaj koji prisustvuje bajramnamazu ima pravo da izostane sa dume, ali e klanjati podne-namaz. Allah, azze ve delle, najbolje zna i neka je salavat i selam na naeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve plemenite ashabe. Stalna komisija za izdavanje fetvi i nauna istraivanja U potpisu: ejh Abdul-Aziz b. Abdullah Alu ejh, ejh Abdullah b. Abdur-Rahman el-Gudejan, ejh Bekr b. Abdullah Ebu Zejd i ejh Salih b. Fevzan el-Fevzan.

54

Pravni propisi zajednike dove za muslimane koje zadesi nesvakidanja nevolja (El-kunutu fin-nevazil)
Mnogo je muslimana svijeta koji su u dananjem vremenu izloeni nesvakidanjim iskuenjima. Najblii i najoitiji primjer za to su naa braa u Siriji, koja ovih dana prolaze kroz velika nesvakidanja iskuenja. Islam je u svome savrenstvu propisao ostalom dijelu muslimana, koji nisu direktno pogoeni tim iskuenjima, da pomognu svojoj brai muslimanima. Jedan od mnogobrojnih naina na koji muslimani mogu da pomognu jedni drugima svakako je i kolektivno upuivanje dove Svevinjem Allahu, u kojoj se trai da pomogne brai muslimanima koji su pogoeni odreenim iskuenjem. Islamski uenjaci su ak i u knjigama fikha (islamskog prava) nezaobilazno govorili o propisima vezanim za zajedniko upuivanje dove Allahu, na kraju ili neposredno prije zavretka zajedniki obavljenog namaza, za muslimane koji su pogoeni nesvakidanjim iskuenjem. Kroz ovaj tekst mi emo rezimirano spomenuti neke od pravnih propisa vezanih za to poglavlje, koje bi trebao da poznaje svaki musliman, poto je veoma malo pisane rijei na naem jeziku o spomenutoj tematici. Argumenti o propisanosti ovog ibadeta Prije nego to pone sa prakticiranjem bilo kojeg ibadeta, naroito onoga koji nije rasprostranjen i poznat meu muslimanima odreenog podneblja, musliman bi trebao da posjeduje erijatski validan argument koji potvruje validnost tog ibadeta. Allahov Poslanik je kazao: Onaj ko uini djelo koje nema utemeljenja u naoj vjeri, to e mu biti odbijeno. (Muslim) Tako je i sa ibadetom zajednike dove za muslimane u nevolji. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, nakon to bi na zadnjem rekatu namaza izgovorio Semiallahu limen hamideh, uio dovu: ''Gospodaru moj, spasi Ajjaa ibn Ebu Rebiju! Gospodaru moj, spasi El-Velida ibn El-Velida! Gospodaru moj, spasi Selemu ibn Hiama! Gospodaru moj, spasi potlaene mu'mine! Gospodaru moj, pojaaj Svoju srdbu na Mudar! Gospodaru moj, uini im iskuenja dugim kao to su bile duge sune godine Jusufa, a.s,. (Buharija i Muslim) Ovaj hadis jasno ukazuje na legitimnost zajednike dove za potlaene muslimane, kao i na upuivanje dove protiv nevjernika. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik poslao skupinu uaa Kur'ana, koju je inilo sedamdeset ljudi, po odreenoj potrebi, pa su ih napali pripadnici plemena Benu Sulejm, Ri'lun i Zekvan, kod bunara poznatog pod imenom Meu'ne. Ashabi su im kazali: ''Tako nam Allaha, mi vas ne elimo napasti, ve smo u prolazu po naredbi Allahovog Poslanika.'' Meutim, pripadnici plemena Benu Sulejm sve su ih poubijali, pa je Allahov Poslanik nakon toga dovio protiv njih cijeli mjesec dana, nakon sabah-namaza. (Buharija)

55

Od Enesa, r.a., prenosi se da je kazao: ''Allahov Poslanik je cijeli mjesec dana dovio kada su pobijene karije (uai), i nikada nisam vidio Allahovog Poslanika da se toliko rastuio kao tada. (Buharija) Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, kada bi elio da dovi za nekoga ili protiv nekoga, to inio nakon povratka sa ruku'a. (Buharija) Svi citirani hadis ukazuju na propisanost ovog ibadeta, koji se ogleda u zajednikoj dovi nakon povratka sa ruku'a na zadnjem namaskom rekatu, a kojom se trai pomo od Allaha za brau muslimane koji su iskuani nesvakidanjim iskuenjem. Odreeni broj uenjaka smatrao je ovaj ibadet derogiranim. Meutim, tano je da ovaj ibadet nije derogiran i da je muslimanima pohvalno a jedan dio uenjaka prvih generacija to je ak smatrao obavezom da dove zajednikom dovom nakon posljednjeg rekata namaza obavljenog u dematu, za brau muslimane koje zadesi nesvakidanje iskuenje. Ovu injenicu, da ovaj ibadet nije derogiran, potvruje praksa prvih generacija. Da je ovaj ibadet bio derogiran, oni bi to znali i ne bi ga prakticirali. U vjerodostojnim predajama potvreno je da su zajedniku dovu nakon zadnjeg namaskog rekata, za muslimane u iskuenju, prakiticirala etverica pravednih halifa, kao i mnogi drugi ashabi Allahovog Poslanika. Isto tako, nije poznato da je neko od ashaba Allahovog Poslanika smatrao ovaj ibadet derogiranim, pa se moe kazati da su oni u pogledu validnosti ovog ibadeta imali jednoglasan stav. Veliki broj muslimana u pogledu ovog ibadeta odabrao je jednu od dvije krajnosti: jedni smatraju da ovaj ibadet nije propisan (smatrajui da je derogiran) ili za njega nisu nikada ni uli, a drugi opet svakim danom kontinuirano upuuju zajedniku dovu za muslimane nakon sabah-namaza. Tano je ono to smo spomenuli, tj. da je taj ibadet propisano prakticirati samo onda kada jedan dio muslimana zadesi nesvakidanje iskuenje. ejhul-islam Ibn Tejmijje, navodei stavove islamskih uenjaka u pogledu ovog ibadeta, kazao je: ''Tree miljenje: Da je Allahov Poslanik uio zajedniku dovu samo kada bi postojao poseban razlog za to, a prekidao bi sa time kada bi nestajalo tog razloga. Na osnovu toga, zajednika dova je propisana samo kada muslimane zadesi neka nesvakidanja nedaa. Ovaj stav su preferirali pravnici iz redova hadiske znanosti, ovaj stav je prenesen od etverice pravednih halifa. Kada je Omer, r.a., vodio rat protiv krana, prakticirao je upuivanje zajednike dove protiv njih. (Medmu'l-fetava, 23/8) Kazao je Ibnul-Kajjim: ''Allahov Poslanik prakticirao je uenje zajednike dove za muslimane samo kada bi ih zadesilo nesvakidanje iskuenje i ostavljanje tog ibadeta u sluaju kada izostanu nesvakidanja iskuenja. Ovaj ibadet nije prakticirao samo nakon sabahnamaza, ve je to bila veinska praksa Allahovog Poslanika, iz sljedeih razloga: zato to je propisano da se na sabah-namazu odui sa uenjem, sabah-namaz je vezan za noni namaz, sabah-namaz je blizu sehura i sabah-namaz je blizu vremena kada se dove ne odbijaju. (Zadul-me'ad, 1/262)

56

Nakon kojih namaza se ui spomenuta dova? Ispravno miljenje u pogledu ovog pitanja jeste miljenje onih uenjaka koji su smatrali da se ovaj ibadet ne vezuje eksplicitno niti za jedan od dnevnih namaza, ve je propisan shodno potrebi, nakon svakog namaza, bez obzira da li to bili dnevni ili noni namazi. Tu injenicu nam potvruju openiti hadisi o ovoj tematici u kojima je spomenuto da je Allahov Poslanik dovio nakon svih pet propisanih namaza. Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik je kontinuirano dovio cijeli mjesec dana, nakon podne, ikindije, akama, jacije i sabah-namaza. Nakon svakog namaza, kada bi na zadnjem rekatu izgovorio Semiallahu limen hamideh, on bi dovio protiv ljudi iz plemena Benu Sulejm, proti Ri'le i Zekvana, a oni koji su bili iza njega aminovali su na njegovu dovu. (Ibn Huzejme, Ebu Davud, ejh Albani je potvrdio vjerodostojnost ovog hadisa) Kazao je ejhul-islam Ibn Tejmijje: ''Propisano je da se zajednika dova (kunut) prakticira kada muslimane zadesi nesvakidanje iskuenje. Tada biva propisano doviti za muslimane i doviti protiv nevjernika, na sabah-namazu kao i na drugim namazima. Tako je Omer, r.a., prilikom ratovanja protiv krana dovio protiv njih dovom: 'O Gospodaru, prokuni nevjernike, sljedbenike Knjige... (El-Fetava el-kubra, 2/114) Kada se ui spomenuta dova? Jedno od pitanja koja se vezuju za ovaj ibadet jeste i to kada se ui spomenuta dova, odnosno da li se ui nakon povratka sa ruku'a na zadnjem namaskom rekatu ili se moe uiti odmah po zavretku propisanog uenja na zadnjem rekatu namaza, prije odlaska na ruku'. U veini hadisa koji govore o ovom ibadetu navodi se da je Allahov Poslanik to inio nakon povratka sa ruku'a na zadnjem rekatu, dok je u nekim takoer vjerodostojnim predajama zabiljeeno da je to ponekad inio po zavretku propisanog uenja na zadnjem rekatu namaza, prije odlaska na ruku'. Stoga moemo kazati da nema smetnje da se dova ui i prije odlaska na ruku' i poslije ruku'a, ali je pree da to bude nakon povratka sa ruku'a, kao to je zabiljeeno u veinskom broju hadisa o ovoj tematici. Od Muhammeda ibn Sirina prenosi se da je Enes ibn Malik, r.a., upitan: ''Da li je Allahov Poslanik uio (kunut) dovu nakon sabah-namaza?'', pa je rekao: ''Da.'' Kada su ga upitali: ''A je li to inio prije odlaska na ruku'u?'', kazao je: ''Kratko nakon povratka sa ruku'a.'' (Buharija i Muslim) Do kada se prakticira ovaj ibadet? Ovaj ibadet je propisan s ciljem traenja pomoi od Uzvienog Allaha za brau muslimane i nije vremenski ogranien. Propisano je da se prakticira ova dova sve dok su muslimani izloeni odreenom nesvakidanjem iskuenju. Ako bi se desilo da odreeno

57

iskuenje potraje due vremena, nema smetnje da se prakticira s vremena na vrijeme, kako bi se na taj nain muslimani podsjetili na obaveznost potpomaganja brae muslimana. Tana je injenica da muslimani danas u mnogim dijelovima Allahove zemlje imaju odreenih iskuenja, to iziskuje da muslimani neprestano prakticiraju ovaj ibadet, ali je isto tako tano da se prakticiranje ovog ibadeta ograniava na situacije kada muslimane zadesi nesvakidanje iskuenje. Na taj nain emo postupiti po sunnetu Allahovog Poslanika, u ijem vremenu su muslimani takoer bili izloeni raznim iskuenjima, ali je prakticirao uenje zajednike dove samo u iznimno tekim situacijama i nesvakidanjim iskuenjima, a pored toga u svakodnevnom ivotu dovio je openito za sve muslimane. To ni u kojem sluaju ne spreava da ovjek kao individua dovi za brau muslimane kada uje za odreena iskuenja kroz koja oni prolaze. Kako se ui spomenuta dova, naglas ili u sebi? Iz prethodno spomenutih agrumenata moemo zakljuiti da se spomenuta zajednika dova ui naglas, bez obzira nakon kojeg namaza se uila, da li to bili dnevni namazi na kojima se ui u sebi ili to bili noni namazi na kojima se ui naglas. Da Allahov Poslanik nije dovio naglas u dnevnim namazima, ashabi ne bi znali ta je dovio Allahov Poslanik. Poto su nam detaljno prenijeli ta je dovio, to jasno ukazuje da je Allahov Poslanik uio spomenutu dovu naglas. Kazao je imam En-Nevevi: ''Iz hadisa u kojem se spominje dova Allahovog Poslanika, nakon pogibije njegovih karija (uaa), proizlazi da je to inio naglas u svim namazima i na to ukazuje govor Er-Rafi'ja. Dakle, ispravno miljenje je da je ovu dovu pohvalno uiti naglas. (El-Medmu', 3/464) Kazao je Ibn Hader: ''Meni se ini da je mudrost u tome to je zajednika dova za muslimane propisana na stajanju (kijama) u namazu, a ne na seddi, a poznato je da je stanje sedde period pohvalan za dovu, kao to je zabiljeeno u hadisu: 'Stanje u kojem je rob najblii svome Gospodaru jeste kada je na seddi.' ak je injenje dove na seddi spomenuto u naredbenoj formi, sve to kako bi i klanjai uestvovali sa imamom u dovi koju upuuje za muslimane, pa makar na nain to e aminati na njegovu dovu. Na osnovu toga, uenjaci imaju jednoglasan stav da uenje dove biva naglas. (Fethul-bari, 3/435) ta je propisano da ine muktedije (oni koji klanjaju za imamom)? Muktedije koje klanjaju za imamom, koji dovi za muslimane u nekom od dnevnih namaza, podii e ruke i aminati na izgovorenu dovu. U prethodno spomenutom hadisu Ibn Abbasa, r.a., spomenuto je da su ashabi aminali na dovu koju je Allahov Poslanik uio u namazu za muslimane ili protiv nekog od nevjernika, to svakako ukazuje na to da je muktediji propisano da amina na izgovorenu dovu. to se tie podizanja ruku, ono je propisano i za imama i za muktediju.

58

U vjerodostojnoj predaji koju je zabiljeio imam Ahmed, o dogaaju upuivanja dove Allahovog Poslanika protiv plemena koja su poubijala karije Allahovog Poslanika, zabiljeeno je da je Allahov Poslanik prilikom te dove drao podignute ruke. Enes, r.a., rekao je: ''I nisam vidio da je neto toliko rastuilo Allahovog Poslanika kao to ga je rastuilo to (mislei na dogaaj sa ubijenim karijama). Vidio sam ga kako na sabahnamazu podie ruke i dovi protiv njih.'' (Ahmed, uajb Arnaut je kazao za ovaj hadis: ''Lanac prenosilaca ove predaje je vjerodostojan i ispunjava uvjete imama Muslima.'') Kazao je Ebu Rafi'a: ''Klanjao sam za Omerom, r.a., pa je podignutih ruku i naglas uio dovu nakon ruku'a. (El-Bejheki) Da li postoji posebna dova koja se ui ovom prilikom? Islamski uenjaci spomenuli su da ne postoji posebna dova koju bi imam trebao da ui ovom prilikom. Imam bi trebao da odabere sadrajne dove, koje e se eksplicitno odnositi na stanje muslimana za koje se dova upuuje. U svemu tome nema smetnje, ak je to najprioritetnije da uini, da se poslui dovama Allahovog Poslanika koje je upuivao u ovakvim situacijama, te da tim dovama dovi za muslimane ili da dovi protiv Allahovih neprijatelja, onako kako je to inio Allahov Poslanik. Kazao je Ibn Tejmijje: ''Od sunneta je da se prilikom nesvakidanjih iskuenja koja zadese muslimane ui zajednika dova za njih, dova koja odgovara stanju ljudi koje je zadesilo iskuenje. (Medmu'l-fetava, 21/155) Na drugom mjestu u svojim fetvama ejhul-islam veli: ''Onaj koji ui zajedniku dovu za muslimane trebao bi da to ini dovom koja odgovara iskuenju koje je zadesilo muslimane. A ako bi spomenuo poimenino one za koje upuuje dovu i imena onih protiv kojih dovi, dobro bi postupio. (El-Fetava el-kubra, 2/114) Da li se ovaj ibadet vezuje eksplicitno za muslimanskog vou (halifu)? Jedan dio uenjaka zastupao je stav da se upuivanje zajednike dove za muslimane koji su iskuani nesvakidanjim iskuenjem vezuje eksplicitno za vou muslimana. Tano je da ne postoji niti jedan argument koji ovaj ibadet ograniava na muslimanskoga vou, stoga mi kaemo da je taj ibadet openit za sve muslimane. To nam potvruju sljedee injenice: Osnova u postupcima Allahovog Poslanika je openitost, tj. da se podjednako odnose na Allahovog Poslanika i na ostale muslimane, sve dok ne doe poseban argument koji odreeni ibadet ograniava na Allahovog Poslanika. Takav argument u pogledu ovog pitanja ne postoji. Openitost hadisa Malika ibn Huvejrisa, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik kazao: Klanjajte onako kao ste mene vidjeli da klanjam. Ovaj hadis je jasan u znaenju da su postupci Allahovog Poslanika u namazu openiti i da se odnose podjednako na sve muslimane.
59

Zabiljeeno je u vjerodostojnim predajama da je Ebu Hurejre, r.a., uio zajedniku dovu za muslimane koji su bili pogoeni nesvakidanjim iskuenjem, a poznato je da on niti jednog momenta nije bio voa muslimanima. Od Ebu Seleme se prenosi da je Ebu Hurejre, r.a., kazao: Pokazat u vam namaz Allahovog Poslanika, pa je Ebu Hurejre uio dovu na zadnjem rekatu podne i ikindija-namaza, kao i nakon sabahnamaza, nakon to bi izgovorio Semiallahu limen hamideh, pa bi dovio za muslimane i proklinjao nevjernike. (Buharija) Naa zadnja dova glasi: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Sabrao i priredio: Pezi Elvedin

60

Da li e muslimani cijeloga svijeta zajedno zapostiti?

Pie: Hajrudin Ahmetovi, prof.

. : : .
Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kae: uo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kae: Kada vidite mlaak, zapostite, a kada ga ponovo vidite, prekinite s postom. (Muttefekun alejhi) Islamski uenjaci razili su se o pitanju koliko je osoba dovoljno da posvjedoe vienje mlaaka, kako bi se utvrdilo njegovo vienje i kako bi se otpoelo s postom. Veina islamskih uenjaka smatra da ukoliko jedna pouzdana osoba posvjedoi da je vidjela mlaak, da se njeno svjedoenje prihvata i otpoinje se s postom. Takvog miljenja su: Ebu Hanife, afija, Ahmed, uenjaci zahirijskog mezheba, Ibnul-Munzir i drugi, Allah im se svima smilovao. Dok, imam Malik, El-Lejs, El-Evzai, Es-Sevri i drugi smatraju da je za utvrivanje mlaaka potrebno vienje najmanje dvije osobe, analogno svjedoenju. Inaallahu teala, prioritetnije je miljenje da je dovoljno svjedoenje jedne pouzdane osobe, svejedno da li bila mukarac ili ena, kako spominje Ibn Hazm u svome djelu El-Muhalla, jer je i sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postupio po tome, kako se spominje u hadisu Ibn Omera, radijallahu anhuma, gdje kae:

:
Ljudi su pratili mlaak, pa sam ga ja vidio i obavijestio o tome Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je onda zapostio i naredio ljudima da poste. (Hadis biljee imam Ebu Davud, Ed-Darimi, Ibn Hibban, Ed-Darekutni i El-Bejheki. Imam ElHakim kae da je hadis vjerodostojan po uvjetima imama Muslima, s ime se slae i imam Ez-Zehebi. Veliki islamski uenjak Muhammed Nasiruddin Albani, rahmetullahi teala alejhi, ocijenio je hadis vjerodostojnim u svom vrijednom djelu Irvaul-galil fi tahridi ehadisi menari es-sebil, 4/16.) Meutim, kada je u pitanju prekid posta, odnosno zavretak mjeseca ramazana i vienje mlaaka mjeseca evvala koji slijedi poslije ramazana, islamski uenjaci su jednoglasni, osim nekolicine njih, da je potrebno svjedoenje najmanje dvije povjerljive osobe. Kao dokaz za ovo miljenje veina islamskih uenjaka navodi hadis Abdurrahmana b. Zejda b. El-Hattaba u kojem navodi da su mu ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazivali da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

61


Postite kada vidite mlaak i prestanite s postom kada ga vidite. Svoje obrede veite za njega. Ukoliko ga ne vidite, upotpunite mjesec s trideset dana. Ako vam pos vjedoe dvojica (da su ga vidjeli), postite (otponite s postom) i prekinite s postom. (Hadis biljee imam En-Nesai, Ahmed i Ed-Darekutni) Imam Ahmed u svom predanju biljei:

ukoliko vam posvjedoe dvojica muslimana dok imam Ed-Darekutni biljei sljedeu verziju: ukoliko vam posvjedoe dvojica povjerljivih, pouzdanih muslimana Uenjak Albani kae: Lanac prenosioca ovog hadisa vjerodostojan je i svi prenosioci u njemu su pouzdani (Irvaul galil fi tahridi ehadisi menari es-sebil, 4/17) Kao to vidimo, ovaj hadis ukazuje na to da nije dozvoljeno otpoeti post mjeseca ramazana niti prekinuti s njim osim uz svjedoenje dvojice pravednih, povjerljivih muslimana. Meutim, prethodni hadis od Ibn Omera izuzima poetak posta, tako da je dozvoljeno otpoeti s postom uz svjedoenje jedne osobe, dok nije izreen nikakav hadis kojim se na slian nain izuzima prekid posta, zavretak ramazana. Zbog toga ostaje da se prekid posta utvruje svjedoenjem najmanje dvojice pravednih muslimana, a Allah Uzvieni najbolje zna. Da li e muslimani cijeloga svijeta zajedno zapostiti Drugi nain utvrivanja nastupanja ramazana jeste upotpunjavanje mjeseca abana s trideset dana, jer erijatski mjesec ne moe iznositi manje od dvadeset devet dana niti vie od trideset dana. Inallahu teala, ovdje bismo trebali obraditi pitanje da li su stanovnici jedne zemlje, ukoliko ne vide mlaak a saznaju da se on pojavio u nekoj drugoj zemlji, obavezni da otponu post zajedno sa onima koji su vidjeli mlaak, ili svaka zemlja prati pojavu mlaaka i otpoinje post onda kada ga vidi ili kada napuni trideset dana abana. Islamski uenjaci, rahmetullahi teala alejhim, o ovom pitanju imaju vie miljenja. Prvo miljenje: Ukoliko se ustanovi pojava mlaaka u nekom mjestu, bilo ono blizu ili daleko, obaveza svih muslimana jeste da postupe na osnovu tog vienja mlaaka i da zaposte ramazan zajedno sa onima koji vidjeli mlaak. Ovo miljenje zastupaju uenjaci hanefijskog i hanbelijskog mezheba, rahmetullahi teala alejhim. (Fikhul-hanefi fi sevbihi eldedid, 1/402, i El-Mugni, 4/329) Takoe, Ibnul-Kasim prenosi od imama Malika da je rekao: Ukoliko se u jednom mjestu sazna da su stanovnici drugog mjesta vidjeli mlaak (i zapostili), stanovnici ovog mjesta duni su da naposte taj dan koji nisu postili zajedno sa onima koji su vidjeli mlaak i da od tog dana nastave postiti s njima. Prenosi se da je slino
62

rekao i imam afija (Bidajetul-mudtehid, 3/157). Ovi uenjaci zasnivaju svoje miljenje na hadisu Abdullaha b. Omera u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Postite kada ga (mlaak) ugledate i prestanite s postom kada ga (opet) ugledate. (El-Buhari, 4/135, Muslim, 2/760, Malik u Muvetti, 1/286, Ibn Made, 1/529, EnNesai, 4/134, Ahmed, 2/145, Ed-Darimi, 2/3, Ibn Huzejme, 3/201, Ibnul-Darud, 390, EdDarekutni, 2/161, El-Bejheki, 4/204, 205, Et-Tajalisi, 1/182, Ebu Jala, 4/337, El-Begavi u erhus-sunne, 3/454, i Et-Tahavi u Mukilul-asar, 1/209) Rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Postite kada ga ugledate, ne odnose se samo na muslimane Medine, nego na sve muslimane irom svijeta. (Medmuul-fetava li Bin Baz, 15/85) Drugo miljenje: Svako mjesto, svaka drava poinje s postom na osnovu vlastitog vienja mlaaka, tj. kada oni vide mlaak, ne osvrui se na druge. Ovo je miljenje Abdullaha b. Abbasa, Kasim b. Muhammeda, Salima b. Abdullaha i Ishaka b. Rahavejha. (ElMugni, 4/328, El-Medmuu, 6/183, i Nejlul-evtar, 3/160) Takoer, stanovnici Medine prenose od imama Malika da je rekao: Vienje mlaaka u nekoj zemlji ne obavezuje postom stanovnike one zemlje u kojoj se nije vidio mlaak (Bidajetul-mudtehid, 3/157) Oni zasnivaju svoje miljenje na hadisu koji je zabiljeio imam Muslim u svome Sahihu preko Muhammeda b. Ebi Hermele, od Kurejba da ga je Ummu Fadl bintul-Haris poslala Muaviji u am. Kae Kurejb: Doao sam u am i obavio potrebu zbog koje me je poslala Ummu Fadl. U amu me je zatekao ramazan. Vidio sam mlaak u noi petka (tj. u etvrtak naveer). Pred kraj mjeseca, vratio sam se u Medinu. Spominjui mlaak, Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, upitao me je: Kada ste vidjeli mlaak? Rekao sam: Vidjeli smo ga u noi petka (tj. u etvrtak naveer). Ti si ga vidio?, ponovo me je upitao. Odgovorio sam: Da. Vidjeli su ga i drugi ljudi, i od tada su postili, a postio je i Muavija. Tada mi je Ibn Abbas rekao: Meutim, mi smo ga vidjeli u petak naveer i neemo prestati postiti sve dok ne napunimo trideset dana ili dok ne vidimo mlaak! Rekao sam mu: Zar nije dovoljno to to je Muavija (tadanji halifa muslimana) vidio mlaak i to je postio?! Ibn Abbas mi je rekao: Ne. Ovako nam je naredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Muslim, 2/765, Ahmed, 21/306, Ebu Davud, 2/748, Et-Tirmizi, 2/101, i En-Nesai, 4/131) Ovi uenjaci, rahmetullahi teala alejhim, komentariui hadis i dokazivajui njime svoje miljenje, kau da Ibn Abbas, koji je ivio u Medini, nije postupio po Muavijinom vienju mlaaka, a Muavija je ivio u amu, Siriji, i niko od ashaba koji su ivjeli zajedno sa Ibn Abbasom u Medini nije se suprotstavio njegovom postupku. Dananji uenjaci koji zastupaju ovo miljenje kau da tada u vrijeme Muavije, tadanjeg halife muslimana, svi muslimani nisu zajedno otpoinjali s postom, tj. nisu postupali na osnovu jednog vienja mlaaka, ma gdje se on pojavio, pa kako da se danas insistira na tom miljenju kada svaka drava ima svog vou. Tree miljenje: Ukoliko se pojavi mlaak u jednoj dravi, na sve susjedne drave, bliske drave, odnosi se isti propis, tj. stanovnici svih tih drava duni su da zajedno otponu
63

s postom. S druge strane, udaljene drave, svaka od njih prati pojavu mlaaka. Ovo miljenje zastupaju uenjaci afijskog mezheba. Kao dokaz za svoj stav navode hadis Kurejba, koji smo ve spomenuli, istiui da mjesta, Medina i am (Sirija) nisu susjedna. Kako znati koja je to drava blia, a koja dalja? Na osnovu ega da ih razlikujemo? Prvo: Na osnovu ishodita, mjesta pojave mlaaka, tako da se bliskim dravama smatraju sve one drave koje vide mlaak na istom mjestu. Za ovo miljenje opredijelili su se uenjaci Iraka i Es-Sajdelani. Drugo: Sve drave u kojima prevladava jednaka, ista klima, smatraju se bliskim dravama. Ovo miljenje zastupaju Es-Simiri i drugi. Tree: El-Fevrani, El-Gazali, El-Begavi i drugi kao mjerilo raspoznavanja susjednih drava od dalekih, uzeli su razdaljinu, duinu puta nakon koje musafir moe da skrauje namaz. Prema tome, sve drave koje su udaljene jedna od druge manje nego to iznosi ova duina puta nakon koje je dozvoljeno skraivati namaz, smatraju se susjednim dravama. Imam En-Nevevi, rahmetullahi teala alejhi, nije se sloio sa ovim miljenjem. Naprotiv, ocijenio ga je slabim, navodei da pojava mlaaka nema nikakve veze sa udaljenou nakon koje se skrauje namaz i opredijelio se za prvo miljenje, tj. da se sve drave koje imaju isto mjesto pojave mlaaka smatraju bliskim dravama. (El-Medmuu, 6/182) Ovo miljenje zastupa i Ibn Tejmijje, rahmetullahi teala alejhi. Takoer, uenjaci koji zastupaju ovo miljenje podupiru ga i kijasom, pa kau: Kada ovjek posti van ramazana ne osvre se na druge zemlje, na pojavu sunca i mjeseca u tim drugim zemljama, ne prati kada oni izlaze i zalaze. Ako tako ini van ramazana, zato da tako ne postupi i u ramazanu? Zbog ega praviti razliku? Ili, recimo, dva brata muslimana umru tano u vremenu zalaska sunca. Jedan od njih ivio je na istoku, a drugi na zapadu. Kako emo odrediti ko e koga naslijediti? Moramo gledati gdje sunce zalazi prije. Vidjet emo da sunce zalazi prije na istoku i zbog toga kaemo da e onaj koji je ivio na zapadu naslijediti svoga brata na istoku, jer je ovaj umro prije. (El-Usejmin, erh Bulugul-Meram) Vijee uenjaka u Saudijskoj Arabiji na svom zasjedanju 13. 8. 1392. hidretske godine, nakon razmatranja ovog pitanja, donijelo je sljedeu odluku: Od pojave islama prolo je ve etrnaest stoljea i ne znamo da se ikada do sada desilo da su muslimani cijelog svijeta, na osnovu vienja mlaaka u jednom mjestu, zajedno proslavljali islamske praznike. Tako da, lanovi ovog vijea donose odluku da se ostane pri dosadanjem stavu i da svaka islamska drava zadri pravo na izbor miljenja koje smatra ispravnijim, konsultujui svoje uenjake, bez obzira da li oni uvaavali ili ne uvaavali, razlikovanje mjesta na kojima se pojavljuje mlaak i na osnovu toga donosili odluku o nastupanju posta. (Tevdihul-ahkam, 3/454, i Medmuul-fetava, 15/95)
64

Nakon razmatranja ovog pitanja, Islamski pravni kolegij donio je odluku u kojoj se kae: Nema potrebe za pozivanjem i obavezivanjem svih muslimana u svijetu da zajedno nastupaju s postom i proslavljanjem islamskih praznika, jer poziv na jedinstvenost u tome uistinu nee ujediniti muslimane, kako to neki misle (uenjaci koji zastupaju mi ljenje da je, ukoliko se ustanovi pojava mlaaka u nekom mjestu, bilo ono blizu ili daleko, obaveza svih muslimana da postupe po tom vienju mlaaka i da poste). Takoer, savjetujemo da se ustanovljavanje mlaaka ostavi muftijstvu i erijatskim sudnicama u islamskim zemljama jer je to od koristi svim muslimanima. Ono to e ujediniti muslimane jeste njihova odlunost u sprovoenju Allahove, subhanehu ve teala, Knjige i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njihovim svakodnevnim poslovima (Tevdihul-ahkam, 3/456) Moemo rei da je spomenuti stav Vijea velikih uenjaka u Saudijskoj Arabiji stav koji obuhvata i spaja sve dokaze i miljenja islamskih uenjaka. Zbog toga su islamski uenjaci u svim dravama obavezni da vode rauna o ovom pitanju, o nastupanju i zavretku mjeseca ramazana, da se sloe na onome to je, prema njihovom miljenju, najblie istini i da to dostave narodu. Muslimani su duni slijediti njihovu odluku i nipoto se ne smiju razilaziti u tome, jer to vodi podjeli meu muslimanima i neutemeljenom govoru. (Medmuul-fetava, 15/95) A Uzvieni Allah najbolje zna!

65

Sehur - vrijednost i neki propisi33

Allah, subhanehu ve teala, propisao je muslimanima post kao to je bio propisan i vjerskim zajednicama prije objave islama, ehlul-kitabijama. Allah, subhanehu ve teala, rekao je: O vjernici! Propisuje vam se post kao to je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni. (Prijevod znaenja El-Bekare, 183) Vrijeme i propisi prvobitno propisanog islamskog posta bili su istovjetni vremenu i propisima posta koji je bio propisan ehlulkitabijama: propisano je potpuno odricanje od jela i pia i spolnog openja koje je trajalo od vremena odlaska na veernje spavanje pa sve do naredne veeri. Dakle, ovakav post prvobitno je bio propisan i muslimanima. Nedugo nakon toga, ovaj je propis derogiran i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je sehur da bi se post muslimana razlikovao od posta ehlulkitabija. Od Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ono po emu se na post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru. (Muslim, br. 1096) Vrijednosti sehura U sehuru je bereket, to se potvruje u sljedeim hadisima: Od Selmana, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Bereket je u tri stvari: dematu, popari i sehuru.' (Et-Taberani u ElKebiru, br. 6127, Ebu Nuajm u Zikr ahbari Asbehan, 1/57, od Selmana el-Farisija) Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Allah, subhanehu ve teala, dao je bereket u sehuru i vaganju (prilikom trgovanja).' (Navodi ga E-irazi u El-Elkabu, kao to stoji u El-Damius-sagiru, br. 1715, i El-Hatib u El-Muveddihu, 1/263, od Ebu Hurejre) Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba rekao: Uao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio pa ree: 'Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte.' (En-Nesai, 4/145, i Ahmed, 5/270) Bereket sehura je oigledan jer on predstavlja slijeenje sunneta, jaa tijelo za post, pojaava elju da se on to vie ini radi smanjenja tekoe za postaa. Takoer, sehur predstavlja razliku u odnosu na post ehlul-kitabija jer oni ne sehure. Zbog svega toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je sehur mubarek obrokom, kako se navodi u hadisima El-Irbada ibn Sarije i Ebu Derdaa: Doite na mubarek obrok, tj. sehur. (Ahmed, 4/126, Ebu Davud 2/303, i En-Nesai, 4/145, Ibn Hibban, 223 Mevarid. Postoji i drugi hadis

33

Iz Knjige: Sifetu savmin-Nebijji, sallallahu alejhi ve sellem, fi ramadan (Selim el-Hilali i Alijj Hasen AbdulHamid)

66

koji ga potvruje od El-Mikdama ibn Madijja Keriba, navodi ga Ahmed, 4/133, i En-Nesai, 4/146) Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure. Vjerovatno je najvei bereket sehura to to Allah, subhanehu ve teala, obuhvata Svojim oprostom one koji sehure, sputa na njih Svoju milost, a Njegovi meleki trae oprosta za njih i mole Allaha da pree preko njihovih grijeha, kako bi bili od onih koje Milostivi oslobaa Vatre u mjesecu Kurana ramazanu. Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.' (Prenose ga Ibn Ebu ejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri naina od Seida el-Hudrija. A oni pojaavaju jedni druge.) Zbog toga je muslimanu potrebno da ne propusti ovu veliku nagradu od Milostivog Gospodara, a najbolji sehur vjernika su temre datule. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Najbolji sehur vjernika su datule. (Ebu Davud, 2/303, Ibn Hibban, br. 223, ElBejheki, 4/237) U sluaju da osoba nema nita za jelo, ipak treba voditi rauna o ustajanju na sehur, pa makar popila samo gutljaj vode, to moemo, pored ranije spomenutog, zakljuiti iz rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Sehurite, pa makar gutljajem vode. (Prenosi ga Ebu Ja'la, br. 3340, od Enesa, ali hadis je slab. Meutim, u istom znaenju je naveden hadis Abdullaha ibn Amra kod Ibn Hibbana, br. 884, u kojem Katade prenosi sa an. Stoga je hadis hasen.) Odgaanje sehura Preporueno je odgoditi sehur do pred samu zoru, jer su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, sehurili, pa kada su zavrili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i klanjao namaz. Izmeu zavretka njihovog sehura i namaza bilo je vremena koliko treba ovjeku da proui pedeset ajeta iz Kurana. Enes, radijallahu anhu, prenosi od Zejda ibn Sabita da je rekao: Sehurili smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim je on ustao na namaz. Upitao sam: 'Koliko je prolo vremena izmeu ezana i sehura?' Rekao je: 'Koliko je potrebno za pedeset ajeta.' (Muttefekun alejhi) U vezi sa sehurom neophodno je istai i sljedee: ako ovjek sumnja da li je nastupila zora, u tom sluaju moe jesti, piti i spolno opiti sve dok ne bude potpuno siguran da je zora nastupila. Allah, subhanehu ve teala, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnili su granicu kada ovjek postaje ubijeen u to. Jer, Allah, subhanehu ve teala, oprata nenamjernu greku i zaborav, i ini dozvoljenim jelo, pie i spolni odnos sve dok se ne postigne ubjeenje, a onaj

67

koji sumnja, nije ubijeen. Jer, ubjeenje je vrst jekin u kojem nema trunke sumnje, pa tako treba i postupati! Propis sehura Prakticiranje sehura je potvreni sunnet i nareba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: Ko eli da posti, neka neim sehuri. (Prenosi ga Ibn Ebi ejbe, 3/8, Ahmed, 3/367, Ebu Ja'la, 3/438, i El-Bezzar, 1/465, putem urejka od Abdullaha ibn Muhammeda ibn Akila, od Dabira. urejk je daif slab prenosilac. Meutim, postoji mursel hadis od Seida ibn Mensura u njegovom Sunenu koji pojaava ovaj hadis, a on glasi: Sehurite, pa makar jedan zalogaj, kao to je rekao Hafiz u ''El-Fethu'', 4/140. Takoer, postoji jo jedan hadis koji ga pojaava, a spomenut emo ga u nastavku.) Takoer je rekao: Sehurite, jer u sehuru je bereket. (Muttefekun alejhi) Poslanik je objasnio vrijednost sehura u odnosu na njegov ummet, pa je rekao: Ono po emu se na post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru. (Ranije je naveden izvor) Takoer je zabranio da se sehur ostavlja, rekavi: Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure. (Ranije je naveden izvor) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Sehurite, pa makar gutljajem vode. (Ranije je naveden izvor) Iz navedenih predaja jasno se vidi potvrenost Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe i to sa tri stanovita: naredba o prakticiranju sehura; sehurom se odlikuje posta muslimana i razlikuje od posta u drugim religijama; zabrana izostavljanja sehura. Ovo su vrlo jaki dokazi i jasni znakovi. Pored svega to smo naveli, Ibn Hader navodi u Fethul-Bari, 4/139, da postoji konsenzus islamskih uenjaka o pohvalnosti i poeljnosti sehura!! Allah najbolje zna.

68

JEDNOSTAVAN NAIN OBAVLJANJA HADDA I UMRE

Priredio: Nermin Avdi

Nain obavljanja umre

Ako ovjek eli da ue u obrede umre, potrebno je da se okupa kao to se kupa poslije denabeta34, da se namirie sa najboljim mirisom koji ima, a nee mu tetiti ako ostane mirisa nakon oblaenja ihrama35. Kupanje prilikom oblaenja ihrama je sunnet kako za mukarce tako i za ene, pa ak i za ene koje su u hajzu ili nifasu. Nakon kupanja i namirisavanja tijela ovjek e obui ihrame, te e klanjati farznamaz ukoliko bude namasko vrijeme, a ako ne bude onda e klanjati dva rekata s nijetom sunnetu lvudua36. ena koja je u hajzu ili nifasu nee klanjati nita. Kada zavri sa namazom, poinje sa obredima umre izgovarajui: Lebbejke umretenLebbejke Allahumme lebbejk, lebbejke la erike leke lebbejk, innel hamde ve ni'mete leke vel mulk, la erike leke.37 (Odazivam ti se umrom Odazivam se, Allahu moj, odazivam. Odazivam se, Ti nema sudruga, odazivam. Zaista svaka zahvala, blagodat i vlast pripadaju Tebi, Ti nema sudruga.) Mukarac e povienim glasom izgovarati telbiju, dok e ena izgovarati toliko glasno tako da je uje onaj koji se nalazi pored nje. Potrebno je da onaj koji obavlja umru mnogo izgovara telbiju, a posebno kada mijenja stanja i vremena, kao naprimjer kada se penje uz uzvisicu ili kada silazi ili kada se priblii no ili dan. Poslije toga neka trai od Allaha Njegovo zadovoljstvo i Dennet i neka se utjee Njegovom milou od Vatre. U umri telbija je propisana od oblaenja ihrama do poetka tavafa, a u hadu od oblaenja ihrama do poetka bacanja kamenia na DemretulAkabe na Dan bajrama. A kada ovjek ue u MesdidulHaram ui e desnom nogom i rei: Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah. Allahummegfir li zenbi, ve-ftah li ebvabe rahmetike. E'uzu billahi El-Azim ve bi vedhihi El-Kerim ve bi sultanihi El-Kadim, mine-ejtani Er-Radim.38

34

Kupanje poslije spolnog odnosa. Ihrami su odjea koja se sastoji iz dva dijela, donji dio koji se privrsti oko struka i gornji dio koji se prebaci

35

preko ramena. ene takoer imaju ihrame, ali su njeni ihrami odjea u kojoj je inae dozvoljeno izlaziti napolje.
36

Dva rekata koja se klanjaju poslije abdesta. Rijei Telbije. Dakle, to je dova koja se inae ui prilikom ulaska u mesdid.

37

38

69

Zatim e se ovjek uputiti prema Haderulesvedu (Crni kamen)39 kako bi zapoeo tavaf40 te e dodirnuti Crni kamen desnom rukom poljubivi ga, a ako ne bude u mogunosti dodirnut e ga rukom prednjim djelom tjela okrenutim prema Crnom kamenu, a ako ni to ne bude u mogunosti pokazat e svojom desnom rukom prema Crnom kamenu, ali pri tom postupku nee poljubiti svoju ruku. Meutim, bolje je ovjeku da ne ulazi u velike guve kako ne bi ometao ljude. Prilikom dizanja desne ruke ovjek e izgovoriti: Allahu ekber (Allah je najvei). Zatim e krenuti obilaziti oko Kabe tako da mu ona bude s njegove lijeve strane, a kada doe do Jemenskog ugla41 dodirnut e ga bez ljubljenja, a ako ne bude u mogunosti nee se nadmetati s ljudima kako im ne bi naudio, te e rei izmeu Jemenskog ugla i Crnog kamena: Rabbena atina fi dunja haseneten ve fil ahireti haseneh, ve kina azabenn nar. Allahumme inni eseluke elafve vel afijete fi dunja vel ahireh. I svaki puta kada bude prolazio u pravcu Crnog kamena izgovorit e tekbir, a u ostalim krugovima u tavafu izgovarat e zikr, uiti dove, uiti Kur'an jer tavaf i jest uspostavljen da bi se Allah Uzvieni veliao42. Nakon zavretka posljednjeg (sedmog) kruga u tavafu prii e MekamuIbrahimu43 uei: Vettehizu mimmekami Ibrahime musalla.44 Zatim e klanjati dva kratka rekata iza MekamuIbrahima, na prvom rekatu nakon Fatihe prouit e suru Kul ja ejjuhel kafirun , a na drugom Kul huvAllahu ehad Kada zavri sa ta dva rekata vratit e se do Crnog kamena i dodirnuti ga ako bude u mogunosti. Zatim e otii do Mesa'a45, pa kada se priblii breuljku Safa46 prouit e ajet: Inne Saffa vel Mervete min eairillah... (do kraja 185. ajeta sure ElBekare)

39

Crni kamen je kamen iz Denneta koji je ugraen u ugao Kabe, a pravac tog ugla je oznaen zelenim svjetlom. Tavaf je obilazak oko Kabe sedam krugova poevi i zavravi kod Crnog kamena. Jemenski ugao je ugao koji se nalazi prije ugla Kabe u kojem je Crni kamen, a pokazuje pravac prema Jemenu. Ako bi ovjek neto priao u toku tavafa to mu ne bi pokvarilo tavaf, meutim, bolje je da se ui zikr, Kur'an,

40

41

42

dove i sl. Mekamu Ibrahim je mjesto gdje su bile stope Ibrahima, alejhi selam dok je pravio Allahovu kuu Kabu. Bio je blizu Kabe, ali je za vrijeme halife Omera ibnul Hattaba, radijallahu anhu, malo udaljen od nje kako bi ljudi koji
43

tavafe mogli nesmetano i bez veih potekoa obilaziti oko Kabe.

44

ElBekare, 125. Mjesto izmeu breuljaka Safe i Merve na kojem se obavlja sa'j, tj. hodanje izmeu ta dva breuljka. Safa je breuljak koji je blii Kabi, a Merva je udaljeniji breuljak.

45

46

70

Potom e se popeti na uzvieniji dio Safe tako da vidi dijelove Kabe okrenuvi se prednjim dijelom tijela prema njoj, podigavi ruke, te e zahvaliti se Allahu Uzvienom, a onda e doviti i moliti Ga ono to eli. A od dova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na ovom mjestu je: La ilahe illellah vahdehu la erike leh, lehulmulku ve lehulhamdu ve huve ala kulli ej in kadir. La ilahe illellahu vahdeh, endeze va'deh, ve nasare abdeh, ve hezemelahzabe vahdeh. Ponavljao bi to tri puta, a i dovio bi izmeu toga. Zatim e sii sa Safe i uputiti se prema Mervi hodajui, a kada stigne do mjesta na kojem je zeleno svjetlo jako e potrati shodno svojoj mogunosti ne uznemiravajui nikoga sve dok ne stigne do drugog zelenog svjetla, nakon kojeg e hodati uobiajnim hodom sve dok ne stigne na Mervu. Popet e se na nju, okrenut e se prema kibli (Kabi), podignuti svoje ruke i uiti sve ono to je uio na Safi, osim 185. ajeta iz sure ElBekare.47 Zatim e sii sa Merve i uputiti se prema Safi hodajui po mjestu za hodanje, a trei po mjestu oznaenom za tranje. Kada stigne na Safu uradit e sve ono to je uradio i prvi put, a tako e isto postupiti i na Mervi sve dok ne upotpuni sedmi krug. Odlazak od Safe ka Mervi je jedan krug, a povratak na Safu je drugi krug. ovjek e izgovarati na sa'ju48 ono to eli od zikra, upuivanja dove i uenja Kur'ana. Kada zavri sedmi krug (na Mervi) mukarac e obrijati glavu (to je bolje) ili skratiti kosu, a ena e skratiti kosu u duini jagodice prsta. Obaveza je da se brijanje glave obavi po itavoj glavi ukoliko ovjek bude brijao glavu, a ako bude skraivao kosu, onda je obaveza takoer da skrati kosu sa svih strana glave. Brijanje glave za mukarca je bolje od skraivanja kose, osim u sluaju da se umra obavlja kratak vremenski period prije hada kada je bolje da se kosa skrati kako bi ostalo neto kose da se za vrijeme hada obrije. S ovim radnjama zavravaju se obredi umre. Nakon toga prekidaju se zabrane koje su bile u toku ihrama, kao to su spolno openje sa suprugom, namirisavanje, oblaenje odjee i drugo. Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.

Nain obavljanja hadda

Obavljanje hadda zahtijeva ispunjavanje svih uvjeta i posebno je vano skrenuti panju na ispravan nijjet (namjeru), odnosno da ovjek obavljanjem hadda eli da iskae pokornost Uzvienom Allahu. Ako bi ovjek usput stekao neto od dunjalukih dobara, to nee tetiti haddu, s tim da mu to ne bude osnovna namjera. Postoje tri vrste hadda: et
47

Ovaj ajet se ui samo pri prvom penjanju na Safu. Odlazak od Safe do Merve i povratak na Safu.

48

71

temettu', el-ifrad i el-kiran. U ovom tekstu govorit emo o et-temettu', uz Allahovu pomo, jer nae hadije obavljaju ovu vrstu hadda. ta je hadd et-temettu'? Ova vrsta hadda podrazumijeva da se u mjesecima hadda49 na mikatu50 obuku ihrami51 i zanijeti samo 'umra. Kada se stigne u Mekku, obavi se tavaf i sa'j, zatim se obrije glava ili se skrati kosa i time se zavrava obred 'umre.52 Nakon toga, doputeno je skinuti ihrame, a hadija ostaje u Mekki, gdje iste godine osmog dana mjeseca zul-hiddeta ponovo oblai ihrame i zanijeti hadd. Onaj ko obavlja ovu vrstu hadda duan je zaklati kurban, a ko nije u mogunosti, postit e deset dana i to tri dana na haddu i sedam dana kada se vrati kui. Obiaj muslimana sa naeg podruja jeste da po dolasku u Saudijsku Arabiju prvo idu u Medinu, grad Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To je dozvoljeno, posebno radi posjete Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, damiji, meutim, grad Medina nema nikakve povezanosti sa hadskim obredima, tj. ako neko ne bi nikako otiao u Medinu, to ne bi utjecalo na ispravnost njegovog hadda. Praksa nekih muslimana jeste da ostaju u Medini i klanjaju 40 namaza u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, damiji. Meutim, taj postupak nije utemeljen u sunnetu.53 Kada hadije budu na putu iz Medine za Mekku proi e pored mikata koji se zove Zulhulejfe. Tu e se okupati, obui ihrami i zanijetiti ulazak u obrede hadda i 'umre. Zatim se kree prema Mekki uei telbiju i tako se poinje sa obredima 'umre.54 Nakon obavljanja 'umre, kao to je ve spomenuto, hadija e skinuti ihrame, te nakon toga prestaju zabrane koje su vaile pod ihramima, te eka osmi dan mjeseca zulhiddeta.
49

Mjeseci hadda su: evval, zulka'de i prvih deset dana mjeseca zul-hiddeta. Mikat je granica na putu za Mekku koju ne smije proi onaj ko eli obaviti hadd ili 'umru.

50

Ihrami su odjea koja se sastoji iz dva dijela, donji dio koji se privrsti oko struka i gornji dio koji se prebaci preko ramena. ene takoer imaju ihrame, ali su njihovi ihrami odjea u kojoj je inae dozvoljeno izlaziti
51

napolje. O obredima 'umre moe se proitati na portalu minber.ba pod naslovom ''Jednostavan nain obavljanja UMRE''.
52 53

Hadis koji se navodi na tu temu biljee imam Ahmed i Taberani, o ovaj hadis je slab. Takoer, hadis od Enesa,

radijallahu anhu, da e ovjek biti spaen dehennemske vatre i licemjerstva ako bude klanjao 40 namaza u toj damiji i ne propusti ni jedan od njih, taj hadis je slab, te se ne moe raditi po njemu.
54

Kako bih to vie skratio i pojednostavio tekst, odluio sam da ne objanjavam ponovo obrede 'umre koje sam

ve objasnio u tekstu na ovom portalu pod nazivom: 'Jednostavan nain obavljenja 'umre'', tako da je obavezno proitati taj tekst kako biste pravilno shvatili obavljanje hadskih obreda.

72

Do tada e se truditi da obavlja to vie ibadeta, kao klanjanje namaza u Haremu, uenje Kur'ana, spominjanje Allaha Uzvienog (zikr), dova Allahu Svemonom i sl. Osmog dana zul-hiddeta55 hadija e ponovo obui ihrame i zanijetiti hadd. To e uiniti u Mekki, u hotelu. Zanijetit e ihrame prije podnevskog vremena, te krenuti ka Mini uei telbiju i izgovarat e je sve do bacanja kamenia prvog dana Bajrama. Hadija e na Mini skraeno klanjati podne, ikindiju, akam, jaciju i sabah narednog dana, ali nee spajati namaze, jer je tako inio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Devetog dana zul-hiddeta56, kao to je spomenuto, hadija e klanjati sabah-namaz na Mini, a nakon izlaska sunca usmjerava se prema Arefatu. Prvo e doi do Nemire, mjesta u blizini Arefata, gdje se nalazi veliki mesdid, i tu e ostati dok sunce ne pree polovinu neba, ako je u mogunosti, a nakon ulaska u podnevsko vrijeme ulazi na Arefat.57 Stajanje na Arefatu podrazumijeva boravak na mjestu Arefat 9. dana zul-hiddeta, bez obzira da li hadija stajao, sjedio ili bio naslonjen na neto. Stajanje (boravak) na Arefatu je rukn bez kojeg hadd ne vrijedi, kako kae Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Hadd je Arefat. Tu e hadija spojiti podne i ikindija-namaz u podnevskom vremenu, sa jednim ezanom i dva ikameta. Sunnet je da imam odri hutbu prije klanjanja namaza. Penjanje na brdo Debelu Rahme nema osnove u sunnetu tako da ovjek ne treba troiti vrijeme penjui se po njemu, jer je vrijeme ovog dana veoma bitno i treba se potruditi da se to bolje iskoristi. Hadija nee postiti ovaj dan, mada ako bi postio, dobio bi nagradu od Allaha Uzvienog, a ako ne bi postio, dobio bi nagradu slijeenja sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a to je bolje. Na Arefatu treba to vie vremena provesti uei skrueno dove Allahu Uzvienom, zatim uiti Kur'an, zikr, donositi salavate i sl. Nakon zalaska sunca 9. dana zul-hiddeta, hadija e krenuti sa Arefata prema Muzdelifi uei telbiju. Na Muzdelifi e klanjati akam i jacija-namaz u jacijsko vrijeme (spojeno i skraeno) i tu e proboraviti sve do sabaha narednog dana. Hadija nee ibadetiti na Muzdelifi nita posebno, nego e odmarati i spavati, kako bi se pripremio za naredni dan, a time slijedei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

55

Ovaj dan se zove Jevmu-Tervije. Tj. Dan Arefata. Ovako je sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, meutim, ponekad je teko sve ovo ispotovati zbog

56

57

velikih guvi, pa e hadija postupiti shodno mogunostima.

73

Na Muzdelifi e hadija klanjati sabah-namaz i ostat e sve dok se dobro ne razdani. Tada e uiti dove, zahvaljivati Allahu, veliati Ga i sl. Obaveza je boraviti na Muzdelifi, osim onima koji su stariji, bolesni ili vodiima kojima je dozvoljeno da napuste Muzdelifu nakon zalaska mjeseca pred kraj noi. Prije izlaska sunca hadija kree sa Muzdelife prema Mini da baca kamenie. Deseti dan zul-hiddeta (dan Bajrama) na Mini se baca sedam kamenia58 na Veliko demre (DemretulAkabe). Obaveza je da se kamenii ubace u korito, a nije obaveza da se pogodi u stub unutar korita. Obaveza je baciti kamenie, a ne samo spustiti ih u korito i to svaki kameni pojedinano. Uz svako bacanje kamenia desnom rukom izgovara se: ''Allahu ekber! Nakon bacanja kamenia, obaveza je da hadija zakolje kurban 59, da obrije glavu ili skrati kosu, a brijanje glave je bolje. ene nee brijati glavu nego e skratiti kosu u duini jagodice prsta.60 Nakon toga, zabrane vezane za ihram prestaju, osim spolnog openja sa suprugom. Zatim se hadija upuuje prema Mekki da obavi hadski tavaf (tavafulifada) koji je jedan od temelja hadda. Bolje je da se obavi nakon zore prvog dana Bajrama, ali je dozvoljeno i odgoditi ga. Zatim e klanjati dva rekata poslije tavafa kao to je obavio kod 'umre. Nakon toga, hadija e se napiti zemzem-vode, a onda uputiti dovu Allahu Uzvienom. Poslije obavljenog hadskog tavafa, hadija se penje na breuljak Safa, te e obaviti sa'j kao to je obavio kada je obavljao 'umru. Poslije obavljenog sa'ja hadiji je dozvoljeno sve to mu je bilo zabranjeno, ak i odnos sa suprugom. Nakon sa'ja ne treba klanjati posebne nafile na Mervi. Ukoliko bi hadija obavljao tavaf ili sa'j pa pone namaz, prekinut e, te klanjati za imamom taj farz-namaz, a potom nastaviti sa obavljanjem tavafa ili sa'ja. Nakon obavljenog sa'ja, 1. dana Bajrama, hadija se upuuje prema Mini. Dozvoljeno je stii na Minu bilo kada u toku dana. Klanjaju se namazi skraeno, ali se nee spajati. Jedanaesti dan zul-hiddeta61 hadija e izai da baca kamenie poslije podne namaza, a najkasnije do akama to je bolje, mada se moe bacati ak nekada i po noi. Bacanje kamenia je na sva tri demreta i to po sedam kamenia na svaki, tj. ukupno 21 kameni za taj dan.

58

Kamenii bi trebali biti vei od zrna graka, a manji od ljenjaka. Zaklati kurban moe hadija, ali uglavnom se to ugovori sa firmama koje to obavljaju. Otprilike 12 cm. 11., 12. i 13. dan zul-hiddeta zovu se Dani terika (Ejjamutterik).

59

60

61

74

Kada hadija bude bacao kamenie treba da bude okrenut prema Kabi, a kada zavri bacanje sklonit e se ustranu te podii ruke i uputiti dovu Allahu Uzvienom.62 Zatim e se hadija pomjeriti unaprijed do sljedeeg demreta te baciti sedam kamenia na isti nain, te e se pomjeriti u lijevu stranu i podii ruke i doviti. toga e i trei put bacati kamenie na posljednje demre i to da hadiji Kaba bude s lijeve, a Mina s desne strane. A ako ne bude u mogunosti, onda e baciti s bilo koje strane. Nakon treeg bacanja kamenia hadija nee podizati ruke i doviti, nego e samo nastaviti dalje sa hodanjem. Dvanaesti i trinaesti dan zul-hiddeta hadija e ponoviti sve radnje koje je obavio prethodnog dana. Dozvoljeno je da hadija napusti Minu 12. zul-hiddeta, nakon to baci kamenie, ali mora napustiti Minu do zalaska sunca, a ako ne bi napustio do tada, morao bi ostati i 13. zul-hiddeta. Posljednje to se obavlja u vezi obreda hadda jeste Tavaful-veda (Oprotajni tavaf) koji se obavlja kao zadnja radnja prije polaska iz Mekke prema kui. Obavlja se bez sa'ja. Ovog tavafa su osloboeni63 ena koja je u hajzu ili nifasu, stanovnici Mekke i onaj ovjek koji hoe da ostane boraviti u Mekki, jer je Oprotajni tavaf za one koji izlaze iz Mekke. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je uo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Ko obavi hadd ne inei pri tome grijehe i prijestupe, vratit e se ist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.64 Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!

Sunnet je da se dovi neto due, a preneseno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je dovio u dui ni uenja sure ElBekare. Meutim, hadija treba uvaiti injenicu da su velike guve te i to da je doao sa svojom
62

grupom pa da se ne bi opteretili mnogo.

63

Tj. nisu obavezni da ga obave. Hadis biljee imami Buharija i Muslim.

64

75

enino obavljanje hadda bez mahrema

(Savremena pitanja o haddu)

Pie: Mr. Hakija Kanuri Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu. Putnik na hadd, iako se educirao i upoznao sa propisima koji mu predstoje, nerijetko biva u nedoumici oko brojnih inovacija. Naprimjer, zna da je duan na mikatu (posebno odreeno mjesto sa kojeg se poinje obred hadda ili umre) obui hadijske ihrame i donijeti nijjet ulaska u obred umre ili hadda, ali ta ako u sveta mjesta dolazi zranim putem? Da li e to uiniti u avionu ili nakon to sleti u Didu? eni nije dozvoljeno putovanje bez mahrema, meutim, putovanje se u ovom vremenu uveliko razlikuje u odnosu na vrijeme u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao tu zabranu. Da li sigurnost, kratkoa i olakanje puta, koje moderna sredstva putovanja pruaju, moe utjecati na promjenu tog propisa? Putnik na hadd nauio je da za vrijeme ihrama ne smije koristiti miris, ali je u nedoumici da li mu je dozvoljeno koristiti sapun ili ampon koji ostavlja mirisan trag. Takoer je saznao da je brijanje glave za mukarca prilikom izlaska iz ihrama bolje i vrednije od skraivanja kose, ali je u nedoumici da li se taj prioritet ostvaruje ianjem na nulu. Da li je eni dozvoljena upotreba medicinskih sredstava koja ubrzavaju ili odgaaju mjeseni ciklus kako bi u odreenom vremenu mogla obaviti tavaf? Ovakva pitanja koja je moderni ivot proizveo, a na koja su savremeni uenjaci dali odgovore u svjetlu erijatskih dokaza i stilu i govoru klasinih uenjaka, teme su rubrike o haddu. Hadd ene bez mahrema Mahrem je osoba s kojom je eni trajno haram sklopiti brak, zbog krvne bliskosti, srodstva po mlijeku ili tazbinstva. Uvjet validnosti mahrema kao pratioca na putovanju jeste da bude razuman i punoljetan. Neki uenjaci ne uvjetuju punoljetnost nego smatraju da mahrem na putovanju moe biti djeak pred punoljetnost ako je u stanju ispuniti ulogu mahrema. Mu je poput mahrema po pitanju pratnje ene na putovanju. (El-Mevsuatulfikhijetul-kuvejtije, 17/37) Smisao i mudrost pratnje mahrema jeste da eni bude zatita i pomo na putovanju, jer putovanje uvijek nosi neizvjesnost, a u pratnji mahrema ena nee biti meta pokvarenjaka koji se ne boje Allaha. Savremena prijevozna sredstva uveliko su olakala putovanje i pribliila udaljene zemlje, tako da se danas zranim saobraajem za nekoliko sati pree razdaljina za koju su u vremenu poslanstva, u kojem su uspostavljeni islamski propisi, bili neophodni mjeseci putovanja. Uz to, putnici se osjeaju sigurnim tokom cijelog putovanja i sve neophodne
76

potreptine poput hrane, pia, hamama i sl., su nadohvat ruke, dok se u ranijim vremenima ena teko penjala na jahalicu, putovanja su podrazumijevala danonono pjeaenje i jahanje kroz pusta i nenaseljena mjesta, a nerijetko su u sebi krila brojne opasnosti. Da li olakanje putovanja koje danas svjedoimo utjee na promjenu zabrane putovanja ene bez mahrema izreenu u brojnim hadisima Allahovog Poslanika, alejhis-salatu ves-selam? Prije odgovora na ovo pitanje neophodno je ukazati na stavove klasinih uenjaka o propisu mahrema pri putovanju ene openito, s posebnim osvrtom na putovanje radi obavljanja hadda. U ovom pitanju postoje stanja po kojima nema razilaenja meu uenjacima, a to su: 1) Uenjaci su sloni da je eni dozvoljeno putovati bez mahrema u sluaju prijeke potrebe, kao to je hidra iz zemlje nevjerstva u zemlju islama, bjekstvo iz zarobljenitva i sl. 2) Uenjaci su sloni da eni nije dozvoljeno putovati bez mahrema ukoliko putovanje predstavlja fiziku ili moralnu opasnost po nju. U tom kontekstu Ibn Tejmijje kae: Muslimani su sloni da eni nije dozvoljeno putovati osim na nain da bude sigurna i zatiena od neeljenog. Uenjaci su naveli ta svako od njih smatra da predstavlja sigurnost i zatitu ene, poput drutva skupine pouzdanih ena i pouzdanih mukaraca... (erhul-umde, 2/175-176) 3) ena koja je u mogunosti obaviti hadd i ima mua ili mahrema koji e je pratiti na tom putovanju, duna je, po konsenzusu islamskih uenjaka, obaviti hadd. Nakon to smo uoili stanja po kojima su uenjaci jednoglasni, moemo precizno ukazati na stanje po kojem uenjaci imaju oprena miljenja. To je stanje kada ena ispunjava uvjete obaveznosti hadda, ali nema mua ili mahrema koji bi je pratio na tom putovanju, meutim, u mogunosti je sigurno putovati u pratnji pouzdanih ena. Da li je duna obaviti hadd u takvim okolnostima ili ne? Da li joj je dozvoljeno putovati na takav nain ili ne? Uenjaci imaju sljedea miljenja: Prvo miljenje jeste da ena koja nema mahrema nije duna obaviti hadd, a eni je zabranjeno putovati bez mua ili mahrema, bilo to putovanja radi obavljanja hadda ili neeg drugog, bez razlike radilo se o obaveznom haddu ili nafili. Ovo miljenje zastupa hanefijski i hanbelijski mezheb, te imam En-Nehai, Hasan el-Basri, Tavus, E-abi, Es-Sevri i drugi. (Ibnul-Humam, Fethul-Kadir, 2/421, Ibn Kudame, El-Mugni, 3/192, Ali e-elan, EnNevazilu fil-had, 90.) Najistaknutiji argument ovog miljenja jeste predaja Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojoj se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Neka se mukarac nikako ne osamljuje sa enom osim u prisustvu mahrema! Neka ena ne putuje osim u pratnji mahrema! uvi te rijei jedan od prisutnih upita: Allahov Poslanie, moja supruga se uputila na hadd, a ja sam se prijavio za uee u toj i toj bitki! Na to Poslanik ree: Vrati se i obavi hadd zajedno sa svojom suprugom! (Buharija, br. 5233, i Muslim, br. 1341)
77

Ovim hadisom Allahov Poslanik nareuje ovjeku da ostavi dihad, nakon to mu je postao obavezan, kako bi se pridruio svojoj supruzi na putovanju radi hadda, a obaveza se ne ostavlja osim radi vee obaveze. Uz to, Allahov Poslanik ne pita da li ona putuje u skupini pouzdanih pratilaca ili ne, to znai da je prisustvo mahrema ili mua neophodno. Ovakvom usmjerenju hadisa oponirano je primjedbom da dumhur (izrazita veina) uenjaka smatra da mahremu ili muu nije vadib (obaveza) krenuti na put kako bi ena obavila hadd u njegovoj pratnji, to znai da je ovdje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao na ono to je bolje, a ne na ono to je obavezno. Tome u prilog ide predaja u kojoj je umjesto rijei: ...a ja sam se prijavio za uee u toj i toj bitki, kazano: ...ja elim da krenem sa tom i tom vojskom, a moja ena eli obaviti hadd! (Buharija, br. 1862) Kontekst ove predaje ukazuje da je to pitanje o onome to je bolje i prioritetnije initi. Drugi dokaz prvog miljenja su brojne predaje koje uopeno zabranjuju putovanje ene bez mahrema, poput predaje od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojoj navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: eni koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dozvoljeno da putuje na udaljenost jednog dana i noi osim u prisustvu svog mahrema. (Buharija, br. 1088) Ovaj hadis je jasan i konkretan dokaz da je eni zabranjeno putovati bez mahrema. Drugo miljenje jeste da postojanje mahrema nije uvjet da bi hadd eni bio obavezan. Ukoliko ena nema mua ili mahrema koji bi s njom putovao, a u mogunosti je putovati u drutvu pouzdanih pratilaca, duna je obaviti hadd. Ovo miljenje zastupa malikijski i afijski mezheb, a prenosi se od Aie, Ibn Omera i Abdullaha b. Zubejra, radijallahu anhum, te od Ataa ibn Ebi Rebaha, Ibn Sirina, Ez-Zuhrija i drugih. (Ed-Dirdir, Eerhul-kebir, 2/9, El-Ensari,Esnal-metalib, 1/447, Ibn Kudame, El-Mugni, 3/192, Ali eelan, En-Nevazilu fil-had, 97) Pobornici ovog miljenja razliito tumae pouzdanu pratnju koja je uvjet dozvole putovanja bez mahrema, a skupina pouzdanih ena i mukaraca je jednoglasno zadovoljavajua. (Ed-Dirdir,E-erhul-kebir, 2/9, i Ibn Muflih, El-Furu' ve tashihuh, 5/243) Dokaz ovog miljenja jeste kuranski ajet: Hodoastiti Hram duan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogunosti (prijevod znaenja Ali Imran, 97). Ovaj ajet svojim opim znaenjem obuhvata i mukarce i ene, te ako ena ispunjava uvjete hadda i u mogunosti je putovati sa pouzdanim drutvom, to je i duna, jer u takvom drutvu je sigurna i zatiena kao i u prisustvu mahrema. Ovom dokazu je oponirano time da je ajet uopen, dok su hadisi kojima se propisuje mahrem posebni i direktni u ovom pitanju. Drugi dokaz jeste hadis Adijja b. Hatima, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Poivi li due, doista e vidjeti enu u svom hevdedu (jahalici za ene) kako putuje od Hire sve dok ne obavi tavaf oko Kabe, ne bojei se nikog osim Allaha! (Buharija, br. 3595) Putovanje ene u ovom hadisu spomenuto je u pozitivnom kontekstu, a da je njeno putovanje bez mahrema uz sigurnost puta zabranjeno, to bi Poslanik pojasnio, jer nije dozvoljeno utjeti u trenutku potrebe za pojanjenjem.
78

Ovom dokazu je oponirano da je hadis izreen u kontekstu nagovjetaja stvarnosti koja e se desiti, a ne u kontekstu pojanjenja propisa, dok su hadisi koji uvjetuju mahrema izreeni izravno o tom propisu. Trei dokaz jeste predaja u kojoj se navodi da je Omer, radijallahu anhu, u posljednjem haddu koji je obavio dozvolio enama Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da putuju na hadd u pratnji Osmana i Abdurrahmana, radijallahu anhum. (Buharija, br. 1860) Postupak Omera i saglasnost ostalih ashaba je dokaz da je enama dozvoljeno putovati bez mahrema u drutvu pouzdanih ena. Tree miljenje: eni je dozvoljeno putovanje radi obavljanja obaveznog hadda ukoliko je sigurna na tom putu, a postojanje mahrema ili skupine pouzdanih ena nije uvjet. Ovo miljenje zastupa zahirijski mezheb i odabrao ga je Ibn Tejmijje podravajui ovo miljenje u svakom putovanju radi ibadeta i Allahu dragog djela. (Ibn Hazm, El-Muhala, 7/50, Ibn Tejmijje, El-Ihtijaratul-fikhije, 1/465) Dokazi ovog miljenja su identini dokazima drugog miljenja, s tim to su pobornici drugog miljenja uvjetovali postojanje pouzdane pratnje kojom se ostvaruje potrebna sigurnost ene na putovanju, dok pobornici treeg miljenja propis veu izravno za sigurnost putovanja bez obzira na nain na koji se ona ostvari. Nevevi i Ibn Hader prenose da su uenjaci konsenzusom sloni da eni nije dozvoljeno putovati bez mahrema osim u stanju prijeke potrebe, poput putovanja radi hidre iz zemlje rata u zemlju islama, a razilaenje postoji samo kada se radi o putovanju radi obavljanja hadda i umre. (Nevevijev komentar Muslima, 9/104, i Fethul-Bari, 2/568) Spomenuti konsenzus uenjaka odnosi se na stanje kada putovanje predstavlja fiziku ili moralnu opasnost po enu, meutim, kada se radi o putovanju u kojem nema takve opasnosti, uenjaci imaju razliite stavove. (Pogledati: erhul-umde, 2/175-176, i Nevevijev komentar Muslima, 9/104) Poznati uenjak malikijskog mezheba El-Badi, pojanjavajui propis mahrema ili pouzdane skupine pri putovanju ene, kae: Vjerovatno se ovo to su neki nai uenjaci kazali odnosi na pojedinano putovanje ili putovanje u malom broju, dok su ogromne karavane i sigurni javni prometni putevi, po mom miljenju, poput naseljenog mjesta u kojem su trnice i pijace u kojima je ena sigurna bez mahrema ili drutva druge ene. Ovo miljenje preneseno je od Evzaija. (El-Munteka, 3/83) tavie, u poznatoj knjizi malikijskog mezheba Mevahibul-Delili porie se postojanje razilaenja u dozvoli putovanja bez mahrema u sklopu ogromnih karavana ili ogromne nepobjedive vojske, svejedno radilo se o obaveznom, pohvalnom ili dozvoljenom putovanju, jer, prema ovom miljenju, nema razlike izmeu takvog putovanja i boravka u naseljenom mjestu. (El-Hattab,Mevahibul-Delili, 3/492)

79

Savremeni naini putovanja Da li su savremena sredstva putovanja, koja prevoze veliki broj putnika, poput aviona, brodova, vozova i sl., poput ogromnih karavana u kojima je eni dozvoljeno putovati bez mahrema, kao to su to istakli spomenuti uenjaci malikijskog mezheba? Savremeni uenjaci imaju dva razliita miljenja: Prvo miljenje: eni nije dozvoljeno putovanje avionom i drugim prijevoznim sredstvima radi obavljanja hadda ili nekog drugog cilja, osim u pratnji mua ili mahrema. Ovo miljenje zastupaju ejh Ibn Baz, Ibn Usejmin, Salih el-Fevzan, El-Munedid i drugi (Fetaval-ledne, br. 9950, El-Munteka min fetava Fevzan, br. 435, Fetava erkanil-islam, br. 458, Fetaval-islam sualun ve devab, br. 34380). Dokaz ovog miljenja su spomenute predaje u kojima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje enama putovanje bez mahrema i predaja u kojoj se navodi da je Poslanik rekao ovjeku kojem se ena uputila na hadd bez mahrema, a on se prijavio za uee u bitki: Vrati se i obavi hadd zajedno sa svojom suprugom! Promjena sredstva i naina putovanja ne utjee na promjenu ovog propisa, jer je zabrana vezana za samo putovanje. Ne moe se rei da taj propis vai za stara vremena, a za nova ne, jer su erijatski propisi od Allaha koji jednako poznaje prolost, sadanjost i budunost. Ma koliko sredstva putovanja napredovala, propis mahrema ostaje isti: sve to se smatra putovanjem poprima taj propis. ena koja nema mahrema nije duna obaviti hadd, jer se ne smatra od onih koji su to u mogunosti. Zatim, putujui bez mahrema u avionu i sl., ena postaje predmet tenje pokvarenjaka i fasika koji ne dre do vjere, a to je prisutno u svim vremenima. Drugo miljenje: Putovanje ene savremenim sredstvima prijevoza poput aviona, broda voza i sl., bez mahrema je dozvoljeno ukoliko je ena na tom putu sigurna. Ovo miljenje naelno su odabrali mnogi savremeni uenjaci, od kojih su: Abdullah ibn Dibrin, Selman el-Aude, Jusuf el-Karadavi, Halid el-Muslih, Ebu Abdul-Muiz Ferkus, Mustafa Zerka i drugi. (Fetava Ibn Dibrin, br. 97/7, Fetava Ebu Abdul-Muiz Ferkus, br. 209, Fetava Mustafaz-Zerka, 138/1, Ali e-elan,En-Nevazilu fil-had, 108) Dokazi ovog miljenja: 1) Veina putovanja zranim saobraajem traje svega nekoliko sati, tako da se takvo putovanje moda ne smatra putovanjem u erijatskom smislu, jer putovanje (ar. sefer) nazvano je tim imenom jer (ar. jusfiru) otkriva stvarnu ud ljudi, to u tako kratkim putovanjima nije ostvarivo. Opaska: Sve to se obiajno naziva putovanje, svejedno trajalo dugo ili kratko, poprima propise puta od kojih je obaveznost mahrema, a putnik avionom se obiajno tretira putnikom, jer se avionom prelaze iskljuivo velike udaljenosti. Zatim, ako bismo prihvatili ovaj dokaz, to bi znailo da putnik savremenim sredstvima nee kratiti namaz i koristiti druge olakice putovanje, ime ti erijatski propisi ostaju bez praktine primjene.
80

2) Putovanje ne spada u kategoriju obredoslovlja, to znai da je osnova u propisima putovanja osvrt na smisao i znaenje propisa. Mahrem je uvjetovan radi zatite i sigurnosti ene, te ako se taj cilj postigne na drugi nain, mahrem nije obavezan. 3) Stvari koje su preventivno zabranjene bivaju dozvoljene u stanju potrebe. Putovanje ene bez mahrema je vrsta preventivne zabrane, to znai da je u sluaju potrebe dozvoljeno. 4) Putovanje u modernom vremenu nije poput putovanja u ranijim vremenima kada je ena bila u potrebi za pomoi pri jahanju i silasku s jahalice i kada je putovanje bilo obavijeno brojnim opasnostima, zbog dugotrajnosti i tekih uvjeta puta, prisustva razbojnika i sl. U ovom vremenu putovanje je uveliko olakano, a odvija se u velikoj sigurnosti, pod nadzorom slubenih lica i u pratnji velikog broja mukaraca i ena, to daje veliku sigurnost svim putnicima. Zakljuak Na osnovu spomenutih hadisa u kojima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje putovanje ene bez mahrema, zakljuujemo da je osnova i pravilo da ena ne putuje sama, nego je obaveza da bude u pratnji mahrema ili mua, kao to hadisi na to nedvosmisleno ukazuju. Razliita miljenja uenjaka su rezultat razliitih shvatanja tih hadisa, tj. da li je svrha i smisao obaveze prisustva mahrema na putovanju ene osiguranje pouzdane pratnje u toku putovanja, tako da, kada se sigurnost i zatita ostvari bez mahrema, njegovo prisustvo nije obavezno, ili je prisustvo mahrema na putovanju ene nuno i u tom sluaju? Drugim rijeima, razilaenje je nastalo nakon podjele uenjaka u tome da li se drati doslovnog znaenja spomenutih predaja ili je ispravno voditi se znaenjem i smislom koji je cilj tog propisa? Drugoj opciji ide u prilog injenica da putovanje ne spada u kategoriju obredoslovlja, to znai da je osnova u propisima putovanja osvrt na smisao i znaenje propisa, meutim, postoji mogunost da prepoznavanje sutine odreenog propisa ne bude potpuno, to rezultira neizvrenjem propisa na nain kako je to Zakonodavac odredio, dok se doslovnom primjenom ne ulazi u takav rizik. Stoga ena koja putuje u pratnji mahrema pouzdano zna da je primijenila erijatski propis, za razliku od one koja putuje bez mahrema oslanjajui se na sigurnost puta. Ipak, kada ena nije u stanju osigurati pratnju mahrema na putu, a radi se o imanskom putovanju, kao to je odlazak na hadd u pouzdanoj pratnji gdje ena ima posebno mjesto odvojeno od mukaraca, preferirajue miljenje u takvom stanju je dozvola, zbog spomenutih dokaza i kako joj ne bi bila uskraena prilika da obavi tu veliku islamsku dunost. Isto tako, kada za putovanjem postoji stvarna potreba, a mahrem nije u mogunosti pratiti svoju tienicu, kada se radi o putovanju u sigurnosti i pouzdanoj pratnji, preferira se dozvola nad zabranom.
81

Potrebno je naglasiti da su staratelji duni voditi rauna o svojim tienicama koje su emanet u njihovim rukama: O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje uvajte od Vatre ije e gorivo ljudi i kamenje biti. (Prijevod znaenja Et-Tahrim, 6) Islamski koncept ivota potpuno se razlikuje od dananjeg zapadnog trenda, gdje vidimo kako ene putuju radi provoda i zabave. Vjernici se ne povode za onima koji su svoj ahiret za dunjaluk prodali, koji o Allahu i Njegovim propisima ne vode rauna. Rekao je Uzvieni: Neka te nikako ne obmanjuje to to oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju, kratko uivanje, a poslije Dehennem e biti mjesto gdje e boraviti, a uasno je to prebivalite! (prijevod znaenja Ali Imran, 195-196).

82

Pravni propisi o kurbanu

Pie: Elvedin Pezi Kada ovjek musliman spozna zato je neki ibadet propisan, to ga motivie da ustraje u injenju tog ibadeta. Stoga su uenjaci pokuali da spomenu mudrosti propisivanja klanja kurbana. U tome je oivljavanje sunneta Ibrahima, a.s., a nareeno nam je da slijedimo vjeru Ibrahima, a.s. Kazao je Uzvieni: ''Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!''' (Nahl, 123.) Klanje kurbana je veliki pokazatelj ovjekove spremnosti na rtvovanje za Allahovu vjeru i ovjekove pokornosti Uzvienom Stvoritelju. Klanje kurbana je jedan od naina kako da ovjek podmiri mesom sebe, svoje komije i one kojima je potrebno, a mnoge predaje ukazuju da je to bio jedan od ciljeva klanja kurbana za vrijeme Allahovog Poslanika. 1. Definicija kurbana Mnogo je definicija kurbana koje su islamski pravnici spomenuli u knjigama fikha. Jedna od najadekvatnijih definicija kurbana sigurno jeste da je kurban ''ime za ono to se kolje od stoke, pribliavajui se time Uzvienom Allahu, u danima Kurban-bajrama, sa odgovarujuim uvjetima. Ova definicija sadri u sebi skoro sve ono to je potrebno da sadri u sebi definicija kurbana. 2. Dokazi erijatske utemeljenosti klanja kurbana i njegove vrijednosti u vjeri Na propisanost ovog ibadeta u islamu ukazuju argumenti iz Kur'ana, sunneta i konsenzusa islamskih uenjaka. to se tie Kur'ana, na propisanost kurbana ukazuju rijei Uzvienog: ''Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.'' (Kevser, 2.) to se tie sunneta Allahovog Poslanika, on je prepun argumenata koji ukazuju na propisanost ovog ibadeta. Dvije su vrste hadisa koji ukazuju na propisanost klanja kurbana: rijei Allahovog Poslanika i njegova praksa. Od Dabira, r.a., prenosi se da je kazao: ''Prisustvovao sam bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom, pa kada je zavrio hutbu, siao je sa minbera, te mu je doveden ovan kojeg je svojom rukom zaklao govorei: 'Bismillahi (u ime Allaha), Allahu ekber (Allah je najvei), ovo je od mene i od onih iz moga ummeta koji nisu zaklali.''' (Tirmizi, njegovu vjerodostojnost potvrdio je ejh Albani.) to se tie hadisa u govornoj formi vezanih za kurban, njih je izuzetno mnogo. Jedan od njih je hadis Dunduba
83

ibn Sufjana, r.a., u kojem stoji: ''Prisustvovao sam Kurban-bajramu sa Poslanikom, pa je vidio meso kurbana koji je zaklan prije zavretka namaza, te je kazao: 'Ko zakolje kurban prije nego to se klanja ili prije nego to klanjamo, neka ponovo zakolje drugi kurban, a oni koji nisu zaklali, neka zakolju sa bismillom.'' (Buharija i Muslim) Vie je uenjaka koji su spomenuli jednoglasan stav uenjaka da je klanje kurbana validan i propisan ibadet u vjeri islamu. 3. Mudrosti propisivanja klanja kurbana prinoenja rtve Kada ovjek musliman spozna zato je neki ibadet propisan, to ga motivie da ustraje u injenju tog ibadeta. Stoga su uenjaci pokuali da spomenu mudrosti propisivanja klanja kurbana. U tome je oivljavanje sunneta Ibrahima, a.s., a nareeno nam je da slijedimo vjeru Ibrahima, a.s. Kazao je Uzvieni: ''Poslije smo tebi objavili: 'Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!''' (Nahl, 123.) Klanje kurbana je veliki pokazatelj ovjekove spremnosti na rtvovanje za Allahovu vjeru i ovjekove pokornosti Uzvienom Stvoritelju. Klanje kurbana je jedan od naina kako da ovjek podmiri mesom sebe, svoje komije i one kojima je potrebno, a mnoge predaje ukazuju da je to bio jedan od ciljeva klanja kurbana za vrijeme Allahovog Poslanika. U hadisu Buharije i Muslima od Enesa, r.a., spomenuto je da je jedan od ashaba zaklao kurban prije bajram-namaza, i to je opravdao rijeima: ''Znao sam da je ovo dan u kojem se prieljkuje meso, sjetio sam se potrebe mojih komija za mesom pa sam poelio da prvi zakoljem kurban.'' (Poslanik ga je ukorio to je zaklao prije klanjanja bajram-namaza, ali nije negirao razlog koji je spomenuo.) U klanju kurbana je zahvalnost Allahu na mnotvu blagodati kojima je obasuo insana. Mnogo je blagodati kojima je Uzvieni Allah obasuo Svoje robove, jedan od naina iskazivanja zahvalnosti Uzvienom Allahu je potovanje Njegovih naredbi. U ovom sluaju potovanje naredbe biva klanjem kurbana za one koji su u mogunosti. 4. Propis klanja kurbana U ovom poglavlju ukratko emo spomenuti razilaenje islamskih uenjaka po pitanju propisa klanja kurbana. Islamski uenjaci po pitanju propisa klanja kurbana imaju dva stava. Veina islamskih uenjaka smatrala je da je klanje kurbana pritvreni sunnet onima koji su u mogunosti. Preneseno je da su ovog stava bili: Ebu Bekr, r.a., Omer, r.a., Seid ibn Musejjib, Sufjan esSevri, Abdullah ibn Mubarek, Alkame, imam Malik, afija, Ahmed, Ebu Jusuf i Muhammed pravnici hanefijske pravne kole; Ishak, Ebu Sevr, Davud i Ibn Hazm pravnici bukvalistike pravne kole, Ibn Munzir i dr.
84

Da je klanje kurbana obaveza onima koji su u mogunosti, smatrali su: Rebi'a er -Re'j, El-Lejs, El-Evza'i, imam Malik u jednoj predaji od njega, imam Ebu Hanife, Zufer, Ebu Jusuf i Muhammed u jednoj predaji od njih, a ovo miljenje je odabrao ejhul-islam Ibn Tejmijje. Mnogo je argumenata koje su iznijeli spomenuti uenjaci opravdavajui zato su odabrali jedno od dva miljenja. Zbog skuenosti prostora mi emo ovdje spomenuti samo neke argumente, kako bismo vidjeli koliko mjesto kurban zauzima u islamu, bez spominjanja koja grupa ga je koristila, niti emo spominjati kako su na taj argument odgovorili oni koji ne zastupaju to miljenje. Ako bismo spominjali sve dokaze i odgovore na njih, trebalo bi mnogo prostora, a tada bi se ovaj saetak pretvorio u opirnu (velikom broju ljudi neshvatljivu) studiju. Rijei Uzvienog Allaha: ''Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.'' (Kevser, 2.) Od Ebu Hurejre se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: ''Ko ima mogunost pa ne zakolje kurban, neka se ne pribliava naoj musalli (mjestu klanjanja bajram-namaza).'' (Ibn Made, dobrim hasen smatrao ga je ejh Albani.) Dundub ibn Sufjan, r.a., kazao je: ''Prisustvovao sam Kurban-bajramu sa Poslanikom, pa je vidio meso kurbana koji je zaklan prije zavretka namaza, pa je kazao: 'Ko zakolje kurban prije nego to se klanja ili prije nego to klanjamo, neka ponovo zakolje drugi kurban, a oni koji nisu zaklali, neka zakolju sa bismillom.'' (Buharija i Muslim) Od Ummu Seleme, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: ''Kada nastupi deset dana zul-hiddeta, a neko od va eli da kolje kurban, neka ne odsijeca nita od svoje kose i koe.'' (Muslim i dr.) Mnogo je drugih argumenata koji su spomenuti sa obje strane. Ne elim da preferiram jedno od dva miljenja, ali je ovjeku muslimanu dovoljna injenica koja ukazuje koliko mjesto zauzima klanje kurbana, osobama koje su imune, da je minimalno reeno po tom pitanju da je to pritvreni sunnet, a ako kaemo da je veliki broj uenjaka kazao da je to vadib obaveza, onda tek shvatamo koliko je ovo uistinu bitno pitanje. Kazao je imam afija: ''Klanje kurbana je sunnet koji ne volim da se izostavlja.'' Mnogo je drugih uenjaka koji su kazali izjave sline ovoj, da je teko kazati da je to vadib obaveza, ali da su dokazi toliko jaki da musliman koji je u mogunosti ne bi trebao da izostavi klanje kurbana. S obzirom na to, stav etiri pravne kole i mnogih drugih mudtehida bio je da je klanje kurbana prioritetnije nego udjeljivanje sadake u protuvrijednosti kurbana. Takoer, veina uenjaka smatrala je propisanost klanja kurbana za sve vrste ljudi, bez razlike bili kod kue ili na putu, za mukarce i za ene i za one koji su na haddu.

85

4.1.

Ko se smatra imunim

Ovo je jedno veoma bitno pitanje u ovom poglavlju. Poto veina uenjaka spom inje da je propisano klanje kurbana onima koji su imuni, pitanje koje se samo namee i koje mnogi postavljaju jeste: Ko se smatra imunim? Po ovom pitanju ne postoje jasni i precizni argumenti, pa su zbog toga mudtehidi bili primorani da koriste analogiju ili da idtihade u iznalaenju odgovora na ovo pitanje. Zato emo spomenuti, ukratko, stavove mezheba, zatim pokuati ukazati na miljenje koje je najprioritetnije. Hanefijska pravna kola: Pravnici hanefijske kole uvjetovali su da bi kurban bio obavezan nekoj osobi, ona treba da je bogata, tj. da posjeduje nisab zekata koji prelazi preko ovjekovih elementarnih potreba. To su argumentovali hadisom: ''Ko ima mogunost pa ne zakolje kurban, neka se ne pribliava naoj musalli (mjestu klanjanja bajram-namaza).'' (Ibn Made, dobrim hasen ga je smatrao ejh Albani.) Malikijska pravna kola: Pravnici malikijske kole smatrali su da klanje kurbana nije sunnet siromasima, onima koji ne posjeduju prehranu za cijelu godinu. A propisano je onome koga vrijednost kurbana nee uiniti oskudnim, tj. da e zbog kurbana oskudijevati u elementarnim potrebama tokom godine. Onaj ko ne posjeduje vrijednost kurbana, nee uzajmljivati novac kako bi zaklao kurban. afijska pravna kola: Pravnici afijske kole kazali su da je propisano klanje kurbana onim osobama koje posjeduju vrijednost kurbana, preko elementarnih potreba u danima Bajrama, njihovih potreba i potreba onih koji su u njihovom skrbnitvu. Hanbelijska pravna kola: Pravnici hanbelijske kole kazali su da je propisano klanje kurbana onome ko je u mogunosti, onome koji moe da ga obezbijedi pa makar uzimanjem duga, ako zna da e moi vratiti dug. Rezime: Jedno od najprihvatljivih miljenja jeste miljenje hanefijske i malikijske pravne kole. Miljenje hanefijske pravne kole zasnovano je i na rijeima Allahovog Poslanika, iako to nije jasan i precizan dokaz u ovom pitanju. 5. Uvjeti ispravnosti kurbana S obzirom da je klanje kurbana ibadet, za njegovu ispravnost propisani su mnogi uvjeti, koje emo spomenuti ukratko kako bi ovjek musliman znao kako da postupa prilikom kupovine i nabavke kurbana. Prvi uvjet: Da kurban bude od vrste stoke (deva, krava, brave) Veina islamskih pravnika, meu kojima su imami etiri pravne kole, zauzela je jednoglasan stav da je uvjet za ispravnost kurbana da bude od vrste stoke: deva, krava, brave (sitna stoka obuhvata koze i ovce), a to su argumentovali rijeima Uzvienog Allaha: ''Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja

86

stoke koju im On daje.'' Kazao je imam Kurtubi u svome Tefsiru, komentariui rijei ''stoke'': ''Stoka su deve, krave, bravad.'' Drugi uvjet: Da dostigne odgovarajuu starosnu dob Veina uenjaka smatrala je da je uvjet za ispravnost kurbana da je dostigao doba ispadanja sjekutia (ar. sunijj), na taj nain se odreuje zrelost (punoljetnost) ivotinje. Deva treba da je napunila pet godina i ula u estu, krava da je napunila dvije godine i ula u treu, brave da je napunilo godinu i ulo u drugu, s tim to je izuzeta ovca gdje je dozvoljeno da se zakolje jagnje koje je starije od est mjeseci ako je veliko. To su argumentovali hadisom Dabira, r.a., da je Allahov Poslanik kazao: ''Ne koljite za kurban osim zrele, punoljetne (ar. mussin) ivotinje, a ako ne budete u mogunosti, onda mlado jagnje.'' (Muslim) U drugom hadisu kod imama Muslima stoji da je Poslanik dijelio kurbane pa je jednom ashabu dao jagnje, te je ashab kazao: ''Allahov Poslanie, meni si dao jagnje?'' Pa mu je Poslanik rekao: ''Njega kao kurban zakolji.'' Ovi hadisi jasno ukazuju da je uvjet za validnost kurbana da dostigne odgovarajuu starosnu dob (zrelost) ispadanje sjekutia, osim kod ovce kada moe da se zakolje i mlae od zrele ovce, one koja je napunila godinu dana. Da taj propis ne obuhvata koze, ukazuje hadis ashaba koji je zaklao prije vremena, pa mu je Poslanik naredio da zakolje drugi kurban, pa je rekao: ''Imam kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutii (ar. diza)'', pa mu je kazao Poslanik: ''Zakolji je, i nikome nakon tebe nije validan kurban ako zakolje kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutii.'' (Buharija i Muslim, rivajet Muslimov) Uenjaci su postavili uvjet za ispravnost rtvovanja jagnjeta za kurban: da bude debelo i krupno, tako da ako bi se umijealo u stado zrelih ovaca, ne bi se mnogo fizikim izgledom razlikovalo od njih. Rezime: Da bi kurban bio validan, ivotinja treba da dostigne odgovarajuu starosnu dob: koza treba da je napunila godinu dana, ovca da je napunila est mjeseci i da se tjelesno ne razlikuje od prosjene ovce koja je napunila godinu dana, krava da je napunila dvije godine (nije dozvoljeno po konsenzusu uenjaka zaklati kravu mlau od dvije godine, pa makar bila i krupna kao ona koja je napunila dvije godine, zbog openitosti hadisa koji uvjetuju zrelost ivotinje, ispadanje sjekutia), deva da je napunila pet godina. Trei uvjet: Da kurban bude bez ikakvih tjelesnih nedostataka Poto je klanje kurbana ibadet kojim se muslimani pribliavaju svome Gospodaru, a Gospodar ne prima osim ono to je dobro, u naoj vjeri propisano je da kurban treba da bude debeo, dobar, zdrav i bez ikakvih tjelesnih nedostataka ili mahana koje mogu vidljivo utjecati na pomanjkanje mesa. Osnova ovog poglavlja su rijei Allahovog Miljenika: ''etiri ne zadovoljavaju da budu kurbani: jednooka ili orava, ija je oravost jasna; bolesna, ija je bolest jasna; hroma ili epava, ija je hromost ili epavost jasna; zakrljala, u ijim kostima
87

nema modine.'' (Hadis su zabiljeili sakupljai Sunena i dr. od Beraa ibn Aziba, r.a., a vjerodostojnim ga je ocijenio ejh Albani.) Ukoliko se osobine spomenute u ovom hadisu nau pri kurbanu, kurban nije validan po konsenzusu uenjaka. Takoer, ako bi se nale pri kurbanu druge mahane sa istim znaenjem, propis bi bio isti. A ako bi se pri kurbanu nala mahana koja je izraenija od spomenutih, to takoer ini kurban neispravnim. Takoer, ovaj hadis jasno ukazuje na to da ako bi kurban imao pri sebi neku malu mahanu, da to ne smeta zbog rijei Poslanika: ''ija su oravost, bolest, hromost i zakrljalost jasni'', to znai da ako mahana nije jasna, to nee smetati. U nastavku emo spomenuti samo neke mahane koje su uenjaci spomenuli kada je u pitanju kurban, tj. spomenut emo mahane jednog po jednog organa. 5.1. Mahane oiju

Slijep kurban nije validan, jer ako je Poslanik zabranio da se kolje jednooka ivotinja, onda je prioritetnije da nije dozvoljeno zaklati za kurban slijepu ivotinju. Takoer, jednooka ivotinja, tj. ona koja nema jedno oko, ili ga ima ali ne vid i na njega, ne zadovoljava da bude kurban. Ona ivotinja koja vidi danju, a ne vidi nou moe biti kurban, po ispravnom miljenju uenjaka, jer to ne utjee na njenu debljinu, jer se ivotinje u veini sluajeva uvaju na pai danju. Razroka kiljava zadovoljava da bude kurban, jer to ne utjee na vienje pae niti na njenu debljinu. ivotinja iz ijih oiju teku suze ili krmelji, a to joj ne ometa vienje pae, zadovoljava da bude kurban. 5.2. Mahane uiju

ivotinja sa malim uima (ulava) zadovoljava da bude kurban po miljenju etiri pravne kole. ivotnja koja je stvorena bez uiju ili bez jednog uha, po miljenju veine uenjaka osim hanbelijske pravne kole ne zadovoljava da bude kurban. (ejh Usejmin smatrao je da ovca koja je stvorena bez uiju zadovoljava da bude kurban, ali je pree traiti onu koja ima ui.) Ako je otkinut dio uha s prednje ili sa stranje strane, ali visi i nije se odvojio, po miljenju veine, to je pokueno, osim kod pravnika hanefijske kole koji su kazali da nije pokueno. Ako je uho razrezano, po miljenju veine pravnika, to je pokueno, osim hanefijskih uenjaka koji to nisu smatrali pokuenim.
88

ivotinja probuenog uha, po miljenju veine uenjaka, pokuena je da bude kurban, osim kod uenjaka hanefijske kole koji to nisi smatrali pokuenim. Ako je ivotinja otkinutih uiju ili samo jednoga (cijelog), po miljenju etiri pravne kole, ne zadovoljava da bude kurban. 5.3. Mahane rogova

ivotinja koja je stvorena bez rogova (ulava) zadovoljava da bude kurban po miljenju etiri pravne kole. Kada je u pitanju ivotinja slomljenog roga, hafiz Ibn Abdul-Ber je kazao: ''Veina uenjaka smatrala je da je dozvoljeno klati za kurban ivotinju slomljenog roga, ako lomljenje roga nije prouzrokovalo krvarenja, a ako je prouzrokovalo krvarenje, Malik je to smatrao pokuenim jer je to smatrao znakom jasne bolesti.'' 5.4. Mahane repa

Ako je ivotinja koja se kolje za kurban stvorena bez repa ili joj je otkinut rep, po miljenju veine uenjaka, takva ne zadovoljava da bude kurban, dok su pravnici hanbelijske kole smatrali da zadovoljava ivotinja bez repa, bez razlike da li je stvorena kao takva ili joj je otkinut rep. Kada govorimo o mahanama kurbana, lijepo je spomenuti da je po miljenju veine islamskih uenjaka dozvoljeno da kurban bude kastrirana ivotinja. Na to ukazuju mnogi hadisi u kojima je spomenuto da je Poslanik klao za kurban dva bijela, kastrirana ovna. Dozvoljeno je klati za kurban mujaka, pa makar esto bio putan da oploava. Veina uenjaka smatrala je da je dozvoljeno zaklati steonu ivotinju. Dozvoljeno je zaklati ivotinju koja je oiana (vuna). Dozvoljeno je zaklati igovanu ivotinju. Dozvoljeno je zaklati ivotinju koja je izgubila glas. Ovo su neke mahane koje se mogu nai pri kurbanu, ali je svakako bolje da kurban bude zdrav i bez ikakvih mahana koje su spomenute. Jedno od pitanja s kojima se sreemo svakoga Bajrama jeste: Za koliko osoba vrijedi jedan kurban? Veina islamskih uenjaka smatrala je da je jedna ovca dovoljna za vlasnika i za njegovu porodicu bez razlike koliki broj lanova porodice bio, to su argumentovali mnogim argumentima. Spomenut emo jedan, tj. hadis Aie, r.a., u kojem stoji da je Poslanik zatraio otar no, pa kada mu je dala, povalio je ovna i kazao: ''Gospodaru, ovo je od Muhammeda i njegove porodice i od Muhammedovog ummeta'', zatim ga je zaklao. (Muslim) Zvanini stav hanefijske pravne kole jeste da se jedna ovca kolje za jednu osobu, a ne za vie osoba.
89

Kazao je poznati hadiski ekspert hanefijskog mezheba Ez-Zejle'i: ''Ovom miljenju mezheba, tj. to su zabranili da se kolje ovca za vie osoba, problem predstavlja to to je preneseno da je Poslanik klao ovna za sebe i za svoj ummet.'' Zatim je spomenuo jedan od hadisa koji ukazuju na to. (Nasbu Er-Raje) to se tie deve i krave, veina uenjaka smatrala je da je dozvoljeno da u klanju krave i deve uestvuje sedam osoba. Na to ukazuju mnogi argumenti, a spomenut emo samo jedan, odnosno rijei Dabira, r.a.: ''Zaklali smo u godini u kojoj je bila Hudejbija, zajedno sa Allahovim Poslanikom, devu za sedam i kravu za sedam osoba.'' (Muslim) Ovaj pojam udruivanja u klanju deve ili krave odnosi se na udruivanje ljudi iz razliitih porodica, a ne iz jedne porodice, kao to je sluaj sa klanjem ovce kada ovjek kolje ovcu za sebe i svoju porodicu. (A ako bi ovjek elio da zakolje kravu ili devu za sebe i svoju porodicu, to je dozvoljeno bez razilaenja islamskih uenjaka.) 6. Koji je kurban najvredniji Poto je islam savrena i potpuna vjera ni ovo pitanje nije ostavljeno a da na njega nije dat odgovor. Islamski uenjaci, u elji da dou do odgovora, razili su se po ovom pitanju i zauzeli tri razliita stava. Prvi stav, miljenje veine uenjaka, jeste da je najvredniji kurban deva, zatim krava, zatim ovca, zatim koza. Tog stava bili su pravnici afijske, hanbelijske i bukvalistike pravne kole. To su argumentovali sa vie dokaza, a jedan od njih je hadis Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik kazao: ''Ko se okupa petkom, kupanjem od dunupluka, zatim ode u damiju kao da je rtvovao devu, ko ode u drugom vremenu kao da je rtvovao kravu, a ko ode u treem vremenu kao da je rtvovao rogatog ovna, ko ode u etvrtom vremenu kao da je rtvovao kokoku, a ko ode u petom vremenu kao da je rtvovao jaje. Kada izae imam dou meleki i sluaju vaz. (Buharija i Muslim) Malikijska pravna kola smatrala je da je najbolji kurban ovca, zatim krava, zatim deva. Svoj stav zasnovali su na injenici da je Allah poslao ovna kao iskup Ibrahimu, a.s., za njegovu pokornost. Takoer su argumentovali svoj stav i time da je to bila veinska praksa Allahovog Poslanika. Mnogo je vjerodostojnih hadisa u kojima je zabiljeeno da je Poslanik klao ovna ili dva za kurban. Hanefijska pravna kola smatrala je da je najbolji kurban onaj koji ima najvie mesa i ije je meso najkvalitetnije, argumentujui to rijeima Poslanika: ''Najdrai kurban Uzvienom Allahu jeste onaj koji je najvredniji i onaj koji je najdeblji.'' (Hadis je slabim daif ocijenio ejh Albani.)

90

7. Uhranjivanje kurbana Veina islamskih uenjaka smatrala je pohvalnim uhranjivanje kurbana, dok je bilo i onih koji su to smatrali pokuenim, jer je to, kako kau, praksa idova. Oni koji su to smatrali pohvalnim argumentovali su to sa vie argumenata: praksa Allahovog Poslanika bila je da bi klao za kurban dva debela, bijela, kastrirana ovna; a takoer su neki tumai Kur'ana u komentaru rijei Uzvienog: ''Eto toliko! Pa ko potiva Allahove propise znak je estita srca'', spomenuli da se ovdje misli na lijepo ophoenje i uhranjivanje kurbana; i predajama da je bila praksa muslimana uhranjivanje kurbana. 8. Boja kurbana Veliki broj uenjaka spomenuo je da je najvredniji kurban bijele boje, zato to je spomenuto u vie hadisa da je Poslanik klao bijele ovnove za kurban. Meutim, treba napomenuti da uenjaci nisu smatrali pokuenom niti jednu drugu boju, ali su govorili o tome koja je boja najvrednija. 9. Spajanje kurbana i akike Veina islamskih pravnika smatrala je da nije dozvoljeno spojiti kurban i akiku koljui jedan kurban, sa namjerom da time odui i kurban i akiku. Tog miljenja bili su pravnici malikijske, afijske i veina pravnika hanbelijske pravne kole. To su argumentovali razumnim dokazom: da je svaka od spomenutih stvari zaseban ibadet, za svaku od njih je propisano putanje krvi, i ne moe se jednim klanjem oduiti za dva zasebna ibadeta. SAETAK PRAVNIH PROPISA O KURBANU KOJE BI TREBAO POZNAVATI SVAKI MUSLIMAN
1. PROPISI KOJI SE VEZUJU ZA ONOGA KO KOLJE I VRIJEME KLANJA KURBANA

Od Ummu Seleme, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: ''Kada nastupi mjesec zul-hidde, pa neko od vas htjedne da kolje kurban, neka ne uzima (krati) nita od svoje kose ili koe.'' (Muslim) U drugom rivajetu ovog hadisa, takoer kod imama Muslima: ''Neka ne odstranjuje dlake i neka ne sijee nokte.'' Islamski pravnici su se razili u shvatanju ovog vjerodostojnog hadisa. Veliki broj uenjaka smatrao je da je injenje spomenutih stvari strogo zabranjeno, haram. Osnova je da kada doe neka zabrana, da je to haram sve dok ne dou drugi argumenti koji to pojanjavaju.
91

Druga skupina je smatrala da je to pokueno, a ne da je haram. Trea skupina (hanefijska pravna kola) smatrala je da je to dozvoljeno initi zbog drugih hadisa u kojima je spomenuto da je to dozvoljeno. Treba napomenuti da je dokaz koji su spomenuli pravnici hanefijske pravne kole opeg karaktera, a spomenuti hadis Ummu Seleme, r.a., posebnog, a poznato je da se daje prednost u postupanju po posebnim argumentima nad opim argumentima. Pogledamo li u sve predaje spomenutog hadisa, vidjet emo da su spomenute (u zabrani) tri stvari: kosa, nokti i koa. Kosa to obuhvata svaki vid odstranjivanja dlaka sa tijela: brijanje, upanje, kraenje, spaljivanje; i takoer obuhvata sve dlake na tijelu: dlake ispod pazuha, oko stidnih mjesta, bradu, brkove i kosu na glavi. Ako bi neko, ko eli klati kurban, poinio neku od zabranjenih stvari, namjerno ili u zaboravu, po konsenzusu islamskih uenjaka nije obavezan da se iskupljuje posebnim iskupom. Ako je to uinio namjerno, pokajat e se Uzvienom Allahu kao za injenje bilo kojeg drugog grijeha. Napomene Ovaj propis eksplicitno se vee za osobu koja e klati kurban (vlasnika kurbana), ali ne i za ostale lanove njegove porodice. Ako bi ovjek poinio neku od zabranjenih stvari, to nema nikakve veze sa ispravnou njegovog kurbana, njegov kurban i prinoenje rtve je validno. Ako bi ovjek bio opunomoen od strane nekoga da mu zakolje kurban, tada se zabrana ne odnosi na opunomoenika (onoga koji kolje). Ako bi se ukazala velika potreba za injenjem neke od zabranjenih stvari, ko to je brijanje glave kako bi se izvrio hirurki zahvat i sl., u tom sluaju nema smetnje da se to uini. 1.1. Vrijeme klanja kurbana

Klanje kurbana je vremenski ogranien ibadet. Zbog toga bi ovjek musliman trebao da poznaje poetak tog vremena i njegov kraj, kako ne bi pogrijeio i kurbansko meso pretvorio u klasino meso. 1.1.1. Poetak vremena klanja kurbana Klanje kurbana je ibadet koji ima svoj poetak i kraj. Prvo emo spomenuti poetak vremena. Stavovi pravnih kola po ovom pitanju su slini, zato ih neemo spominjati, nego emo ih rezimirati u jedno miljenje.

92

Poetak vremena u kojem je dozvoljeno zaklati kurban poinje nakon klanjanja bajram-namaza i bajramske hutbe, ako se bajram klanja u vremenu u kojem je klanjao Allahov Poslanik, a on je klanjao bajram-namaz nakon to bi izalo sunce i odskoilo od horizonta u visini koplja bez obzira da li klanjao bajram-namaz ili ne onaj koji eli da kolje kurban, bez obzira bio od onih koji su u gradu ili na selu, bez obzira da li se u njegovom mjestu klanjao bajram namaz ili ne, bez obzira da li zaklao poglavar muslimana ili ne. U mjestima u kojima se ne klanja bajram-namaz oni koji ele da kolju kurban saekat e da izae sunce, da odskoi od horizonta u visini koplja, na to e pridodati duinu namaza i bajramske hutbe, a nakon toga mogu poeti sa klanjem kurbana. Na spomenuto ukazuju mnogi argumenti, a zbog skuenosti prostora spomenut emo samo neke. Od Beraa ibn Aziba, r.a., prenosi se da je Poslanik kazao: ''Prvo ime poinjemo ovaj dan (Bajram) je namaz, zatim se vraamo i koljemo kurbane. Onaj ko postupi tako, postupio je po naem sunnetu, a ko zakolje prije namaza, to je klasino meso koje je darovao svojoj porodici, meso koje nema nita sa obredom kurbana.'' (Buharija i Muslim) Takoer, spomenuti hadis od Dunduba ibn Sufjana, r.a., da je kazao: ''Prisustvovao sam Kurbanbajramu sa Poslanikom, pa je vidio meso kurbana koji je zaklan prije zavretka namaza, te je kazao: 'Ko zakolje kurban prije nego to se klanja ili prije nego to klanjamo, neka ponovo zakolje drugi kurban, a oni koji nisu zaklali, neka zakolju sa bismillom.'' (Buharija i Muslim) 1.1.2. Zavretak vremena u kojem se kolju kurbani Islamski uenjaci podijelili su se u ovom pitanju na vie miljenja, a mi emo spomenuti samo dva najjaa miljenja. Veina uenjaka smatrala je da Kurban-bajram traje tri dana dan u kojem se klanja bajram-namaz i dva dodatna dana. Mogunost klanja kurbana po ovom miljenju prestaje sa zalaskom sunca treeg dana Bajrama. Ovog stava bile su tri pravne kole, osim afijske. Uenjaci afijske pravne kole smatrali su da Kurban-bajram traje etiri dana dan u kojem se klanja bajram-namaz i dodatna tri dana. Mogunost klanja kurbana po ovom miljenju prestaje sa zalaskom sunca etvrtog dana Bajrama. Ovog stava takoer su bili: Ata, Evza'i, Mekhul, ejhul-islam Ibn Tejmijje, Ibn el-Kajjim, imam evkani i dr. Mislim da je drugo miljenje prioritetnije zbog jaine dokaza koje su spomenuli. Svoje miljenje su zasnovali na hadisu Allahovog Poslanika: ''U svim klancima Mekke moe se klati, u svim danima terika (boravka na Mini) moe se klati.'' (Hadis su od Dabira ibn Muta'ima, r.a., zabiljeili imam Ahmed i dr., njegovu vjerodostojnost potvrdili su hafiz Ibn Hader, ejh Albani i drugi hadiski eksperti.)

93

1.1.3. Klanje kurbana nou Veina islamskih uenjaka smatrala je da je dozvoljeno klanje kurbana nou, ali da je to pokueno. Ovog miljenja bile su tri pravne kole, osim malikijske. Takoer, ovo je bio stav bukvalistike pravne kole. Imam Malik smatrao je da je zabranjeno klanje kurbana nou. Mislim da je prioritetnije miljenje veine islamskih uenjaka iz razloga to ne postoje jasni i precizni argumenti koji to zabranjuju. A ako ne postoje validni dokazi koji to zabranjuju, onda je osnova da je to dozvoljeno. Hadisi u kojima je spomenuto da je Poslanik zabranio klanje nou su slabi daif, i ne mogu se koristiti za dokazivanje erijatskih propisa. ejh Usejmin smatrao je da nije pokueno klati nou, jer ne postoji dokaz na osnovu kojeg bi kazali da je to pokueno. Pokuenost je jedan od erijatskih propisa koji treba da se temelji na validnim dokazima. (Ahkamu el-edhijeti ve ez-zekati, str. 25.) 1.1.4. Najbolje vrijeme za klanje kurbana Islamski uenjaci imaju jednoglasan stav da je najbolje vrijeme za klanje kurbana vrijeme u kojem je Poslanik klao svoje kurbane prvog dana Bajrama, neposredno nakon zavretka bajram-namaza.
2. TA SE TRAI OD ONOGA KOJI KOLJE KURBAN, PRIJE KLANJA I U TOKU KLANJA KURBANA

Osoba koja eli da kolje kurban trebala bi da zna ta se od nje trai prije klanja kurbana i u samom klanju kurbana, kako bi se to uinilo na najpotpuniji i najispravniji nain. Islamski uenjaci naveli su mnoge stvari, a mi emo spomenuti neke od njih. Nijjet namjera ovjek bi u momentu kupovine trebao da ima namjeru da kupuje kurban. Mjesto namjere je u srcu i nije propisano izgovaranje namjere rijeima. ovjek e prilikom klanja namjeravati klanje kurbana, jer je namjera ono na osnovu ega se razlikuju klasino meso i kurban. Vanjtinom ne postoji razlika izmeu ta dva djela. Dvojica ljudi, jedan do drugog, kolju. Jedan u srcu namjerava klanje kurbana, a drugi namjerava da podmiri porodicu mesom. Obojica e biti nagraena po svojoj namjeri.

94

Dovoenje kurbana do mjesta klanja na lijep nain Propisano je da se kurban na lijep nain dovede do mjesta klanja. U vjerodostojnoj predaji zabiljeeno je da je Omer, r.a., vidio ovjeka kako vodi kurban teglei ga za nogu, pa mu je kazao: ''Teko tebi, na lijep nain ga vodi u smrt.'' Da dobro naotri i pripremi no kojim e klati kurban Islam ne trai od ovjeka da pati ivotinju prilikom klanja, zato je propisano pripremanje i otrenje noa kojim e se klati kurban. Kazao je Allahov Poslanik: ''Allah je propisao dobroinstvo prema svemu, kada ubijate na lijep nain ubijajte, kada koljete na lijep nain koljite, naotrite svoje noeve kako biste olakali ivotinji.'' (Muslim) Pokueno je otriti i pripremati no pred kurbanom ili ivotinjom koja se kolje. Islam ne samo da je propisao da se pripremi i naotri no za klanje kurbana, ve je propisao da se no ne otri i priprema pred kurbanom ili ivotinjom koja se kolje. Kazao je Allahov Poslanik ovjeku kojeg je vidio da je oborio ovcu i otrio no, a ona gledala u njega: ''Zar eli da je usmrti vie puta! Zato nisi no prije pripremio?'' (Hakim od Ibn Abbasa, r.a., a njegovu vjerodostojnost potvrdio je ejh Albani.) Pohvalno je da se povali ovca ili krava prilikom klanja, dok je sunnet kod klanja deve da se kolje stojei, savijene prednje lijeve noge. Vie je dokaza koji potvruju spomenuto, tj. da je Poslanik povaljivao ovce prilikom klanja, a da je klao devu savijene prednje lijeve noge. Da se okrene prema Kibli onaj ko kolje kurban, a i da kurban bude okrenut u pravcu Kible Pohvalno je da se ovjek prilikom bilo koje vrste klanja ivotinja okrene u pravcu Kible, a naroito kada je u pitanju klanje kurbana. Spomenuto je u vjerodostojnom hadisu da je Poslanik tako inio. Pohvalno je vlasniku kurbana, ako moe, da on lino zakolje kurban, a ako ne moe, onda da prisustvuje njegovom klanju. Vie je vjerodostojnih hadisa u kojima je spomenuto da je Poslanik svojom mubarek rukom klao kurbane. Od sunneta je da se spomene Allahovo ime prilikom (prije) klanja kurbana. Vie je vjerodostojnih hadisa u kojima je spomenuto da je Poslanik spominjao Allahovo ime (bismillahi) prilikom klanja kurbana. Ne smeta da neko pomogne vlasniku kurbana prilikom klanja, naroito kod klanja krave, bika. Dozvoljeno je opunomoiti nekoga da zakolje kurban, a u tom sluaju treba traiti osobu koja poznaje propise vjere i koja je poznata po pridravanju za naela vjere.

95

3. PODJELA KURBANSKOG MESA

Jedno od najeih pitanja koja se postavljaju muftijama jeste pitanje podjele kurbanskog mesa. Ovo pitanje nije strogo precizirano i definisano argumentima Kur'ana i sunneta, to ukazuje da u tom pitanju postoji prostor za kalkulisanje. Veina islamskih uenjaka preporuila je da se meso kurbana podijeli u tri treine: jedna da se ostavi sebi, jedna za prijatelje, komije, poznanike, jedna za siromahe. Ako bi ovjek podijelio meso kurbana na neki drugi nain, ne bi napravio nikakav prekraj. U podjeli mesa trebalo bi imati na umu sljedee injenice: da je veina uenjaka smatrala pohvalnim da ovjek pojede neto od kurbanskog mesa, dok je bukvalistika pravna kola to smatrala obaveznim. Svoje miljenje argumentovali su na rijeima imperativu Uzvienog Allaha: ''Jedite meso njihovo (kurbansko), a nahranite i siromaha ubogog!'' (Hadd, 28.) Zato bi ovjek prilikom podjele mesa trebao da ima ovu injenicu na umu, kako ne bi podijelio sve meso a da on i ne proba. Takoer, ovjek bi trebao znati da je bilo uenjaka koji su kazali da je obaveza da se podijeli od kurbanskog mesa minimalno to potpada i to obuhvata rije ''sadaka''. Argumentujui to rijeima Uzvienog: ''Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog!'' (Hadd, 28.) A bilo je i onih koji su kazali da to nije obaveza, ve da je pohvalno. 3.1. Propis davanja kurbanskog mesa mesaru na ime najamnine

Veina islamskih uenjaka smatrala je da nije dozvoljeno dati bilo ta mesaru od kurbanskog mesa kao protuuslugu za klanje i guljenje kurbana. To su argumentovali rijeima Alije, r.a.: ''Naredio mi je Poslanik da podijelim meso i koice njegovih kurbana, i da ne dajem mesaru nita od toga, dodavi: 'Mi emo mu dati nagradu za to od nas.''' (Buharija i Muslim) Ovaj hadis nedvosmisleno ukazuje da nije dozvoljeno dati mesaru kurbansko meso kao vid plaanja za njegov rad. Ako bi mesar bio siromaan, od onih koji zasluuju kurban, dozvoljeno je da mu se dadne dio kurbanskog mesa nakon plaanja nadoknade. ak su neki uenjaci kazali da je on prei od drugih siromaha, jer je on taj koji je gledao to meso svojim oima. 3.2. Prodavanje kurbanskog mesa

Veina islamskih uenjaka nije dozvoljavala da se proda bilo koji dio kubana. to se tie koice kurbana, nju takoer nije dozvoljeno prodavati, a dozvoljeno je sebi ostaviti i njome se koristiti. Allahov Poslanik je kazao: ''Ko proda kurbansku koicu, njegov kurban je nitavan.'' (Hakim, dobrim hasen ga je ocijenio ejh Albani.) Na kraju ovog saetka, iskrene dove upuujem Gospodaru da nas podui propisima vjere, da nam olaka puteve prakticiranja propisa vjere, da ono to je napisano u ovom saetku bude od koristi onima koji ga proitaju.
96

irokogrudno u prihvatiti sugestije i prijedloge vezane za ovaj saetak od onih koji dobronamjerno ele da sugeriu ili savjetuju. Naa zadnja dova je: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!

97

Nain podjele kurbanskog mesa

Iz knjige: Resail fikhijje, ejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina Uzvieni Allah kae: ''Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje.'' (El-Hadd, 34) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Jedite, skladitite i podijelite.'' (Muslim) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takoer je rekao: ''Jedite, nahranite (druge) i uskladitite.'' Hadis biljei Buhari od Seleme b. El-Ekvea, r.a., i ovaj hadis je openitiji od prvog, jer rije ''nahranite'' obuhvata i sadaku siromasima kao i hediju bogataima. U prethodnom ajetu i hadisima ne nalazimo potvrdu o koliini kurbanskog mesa predvienoj za jelo, niti koliko se dijeli siromasima, a koliko komijama. Upravo zbog ovoga su se uenjaci i razili o koliinama i nainu podjele kurbanskog mesa. Imam Ahmed, rahimehullah, rekao je: ''Mi postupamo po hadisu koji prenosi Abdullah, r.a., pa tako vlasnik uzima treinu sebi, treinom nahrani koga eli, a treinu podijeli siromasima.'' afija, rahimehullah, rekao je: ''Ne volim da za sebe ostavim vie od treine, da kao hediju udijelim treinu i da siromasima podijelim treinu.'' Hadis koji spominje Ahmed, a prenosi ga Abdullah jeste hadis koji je naveo Alkame, a u kojem stoji: ''Abdullah (Ibn Mes'ud) je po meni poslao kurban i naredio mi je da sebi uzmem treinu, da treinu poaljem porodici njegovog brata Atijje i da treinu podijelim kao sadaku.'' Od Ibn Omera, r.a., prenosi se da je rekao: ''Kurbani se dijele tako to se trei na ostavi sebi, treina se podijeli rodbini, a treina siromasima.'' Ove dvije predaje naveo je autor knjige ''El-Mugni'', a zatim je rekao: ''Mi se drimo hadisa koji prenosi Ibn Abbas, r.a., o svojstvima Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kurbana, a u kojem stoji da je rekao: ''Svoje ukuane nahrani jednom treinom, siromanim komijama podijeli treinu i treinu podijeli kao sadaku.'' Ovaj hadis prenosi hafiz Ebu Musa el-Esfehani u knjizi ''El-Vezaif'' i kae: ''Hadis je hasen jer je ovo miljenje Ibn Mes'uda i Ibn Omera, a nije poznato da im se iko od ashaba usprotivio, pa je samim tim ovo konsenzus (idma').'' Imam afija je prvobitno zastupao stav da e osoba za sebe ostaviti polovicu kurbana, a da e drugu polovicu podijeliti kao sadaku, shodno rijeima Uzvienog: ''Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog.'' (El-Hadd, 28) U ajetu je spomenuta podjela na dvoje, pa je samim tim rije o jednakim polovinama. Autor knjige ''El-Mugni'' kae: ''Kada je u pitanju podjela mesa, onda nema nekih posebnih ogranienja, pa ako bi podijelio kao sadaku cijeli kurban ili njegov vei dio, to je dozvoljeno. Ako bi cijeli kurban ostavio za sebe, osim malog dijela koji bi udijelio kao sadaku, i to je dozvoljeno.'' Pravnici afijske kole smatrali su da je dozvoljeno cijeli kurban zadrati za sebe. Pojedini uenjaci smatraju da je vadib (obaveza) da vlasnik kurbana dio mesa ostavi za sebe i da ne smije podijeliti cijeli kurban, shodno ajetima i hadisima koji govore o ovoj temi. Takoer znamo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom haddu

98

naredio da se od svake zaklane deve uzme dio mesa i da se stavi u lonac, a kada se skuhalo, jeo je i meso i saft. Hadis biljei Muslim od Dabira, r.a. Dozvoljeno je uskadititi i pohraniti za tednju kurbansko meso jer je zabrana o tome derogirana, shodno miljenju veine uenjaka. ejhul-islam Ibn Tejmijje kae: ''Naprotiv, propis o zabrani je na snazi kada postoji razlog zabrane, a to je glad, shodno hadisu koji prenosi Seleme b. El-Ekvea, r.a., u kojem stoji da je rekao: ''Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ko od vas prinese rtvu, neka nakon treeg dana u njegovoj kui ne ostani nita od tog mesa.'' Sljedee godine ljudi su rekli: ''O Allahov Poslanie, da li emo uraditi s mesom kao i prole godine?', pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Jedite, nahranite i uskladitite, a protekle godine je meu ljudima vladala glad pa sam htio da ih se pomogne (mesom).'' (Muttefekun alejhi) Dakle, ako vlada glad, onda je zabranjeno skladititi i uvati meso vie od tri dana, a u suprotnom, ako nema gladi, onda je dozvoljeno. Nema razlike izmeu kurbana koji je vadib i onoga koji je nafila u pogledu zadravanja mesa za sebe, te podjele kao sadake ili hedije. Propis je isti i za kurban koji se kolje za umrlog, ili ivog, kao i za onoga koji kolje svoj kurban ili mu ga kolje neko po oporuci. Na onoga kome je oporueno da zakolje kurban, odnose se isti propisi pohranjivanja i dijeljenja mesa kao i na oporuitelja. to se tie opunomoenika, i njemu je dozvoljeno da postupi s kurbanom onako kako propisi nalau osim u situaciji ako vlasnik zahtijeva drugaije, pa e mu se shodno zahtjevu predati kurban da ga on dijeli onako kako eli. Zabranjeno je prodati bilo koji dio kurbana, bilo da je rije o mesu, loju, koi i slino, jer je to imetak koji je izdvojen u ime Allaha pa nije dozvoljeno da se povrati na bilo koji nain ba kao i sadaka. Takoer se mesaru ne daje nita od kurbana u vidu nadoknade za njegov rad, jer ako se tako postupi, to se smatra svojevrsnom trgovinom. to se tie onoga kome kurbansko meso bude dato, njemu je dozvoljeno da postupa i radi s tim meso ta eli jer je ono prelo u njegovo vlasnitvo. U dva Sahiha od Aie, r.a., prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uao u kuu i zatraio hranu pa mu je dato hljeba i neto zaina to je ostalo u kui, pa je rekao: ''Kao da sam vidio neto mesa u kamenom upu?'' Rekli su mu: ''Da, ali je to meso Burejda dobila kao sadaku, a ti ne jede sadaku.'' On je rekao: ''Njoj je to sadaka, a nama hedija.'' U Buharijinoj verziji stoji: ''Da, ali je to meso Burejda dobila kao sadaku, a nama ga dala kao hediju.'' Kod Muslima stoji: ''Meso je za nju sadaka, a od nje je za nas hedija.'' Meutim, onaj koji je meso udijelio, ne treba da ponovo otkupljuje to meso jer je i to vrsta vraanja, a u dva Sahiha od Omera b. Hattaba, r.a., prenosi se da je rekao: ''Dao sam konja na Allahovom putu pa ga je onaj kome je dat zapostavio, a ja sam htio da ga od njega otkupim, ali sam pomislio da e mi ga prodati jeftino te sam stoga o ovome pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je rekao: 'Ne kupuj ga pa makar ti ga dao za dirhem, jer onaj ko trai povrat svoje sadake isti je kao pas koji lie svoju povraotinu.''' Ako se sadaka povrati onome koji ju je dao i to kroz nasljedstvo u smislu da on dadne na poklon neto svome roaku ili mu dadne sadaku, a zatim ovaj preseli, pa onaj koji je dao to
99

naslijedi, u tom sluaju to postaje njegov imetak i moe da radi s njime ta eli u granicama dozvoljenog, shodno hadisu koji biljei Muslim od Burejde, r.a., u kojem stoji da je ena dola Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla mu: ''Ja sam svojoj majci kao sadaku dala slukinju pa je majka umrla'', a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Tebi je nagrada zagarantirana, a putem nasljedstva slukinja ti se vratila.''

100

Prisustvovanje sahrani nemuslimana

pie: Mr. Hakija Kanuri Uenjaci imaju oprena miljenja o propisu prisustvovanja muslimana sahrani nevjernika ako se radi o bliskoj rodbini: hanefijski i afijski mezheb to dozvoljava, dok malikijski i hanbelijski mezheb to zabranjuje. Nema sumnje da je muslimanu pree ne izlagati se svim spornim stvarima koje su uenjaci naveli obrazlaui zabranu prisustvovanja sahrani nevjernika. Ukoliko nedolazak na sahranu roditelja nevjernika ili bliskog roaka uzrokuje veu tetu od spomenute, takvo stanje ide u prilog stavu hanefija i afija i preferira njihov mezheb, kojemu isto tako ide u prilog vjerodostojna predaja od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojoj se navodi da je ustao kada je pored njega proneseno tijelo mrtvog jevreja, na to je neko od prisutnih kazao: ''To je jevrejski sprovod!'', a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree: "Zar nije ljudska dua?" (El-Buhari, br. 1250, i Muslim, br. 961) Pa kako je tek ako se radi o dui oca, majke ili bliskog roaka? Prisustvovanje sahrani nemuslimana je pitanje koje su razmatrali klasini uenjaci, ali je u ovom vremenu taj fenomen postao aktuelniji zbog pomijeanosti muslimana s nemuslimanima i zastupljenosti velikog broja muslimana u neislamskim zemljama. Pitanje je posebno bitno konvertitima, novim muslimanima ija blinja familija pripada nekoj drugoj vjeri, jer u sluaju smrti nekog od njih ostaju u nedoumici kako postupiti. Miljenja uenjaka o mnogim detaljima ove mesele su identina, dok o nekima imaju oprene stavove. Kroz nekoliko narednih citata iz govora uenjaka upoznat emo njihova gledita i argumente, a zatim ukazati na take konsenzusa i razilaenja. ejhu Munedidu postavljeno je pitanje o ovoj problematici na koje je dao opsean odgovor pa u ga prenijeti u neznatno skraenoj verziji. Pitanje je glasilo: ''Ja sam nova muslimanka, jedna moja rodica je umrla a bila mi je jako bliska, stoga elim znati o propisu prisustvovanja sahrani u crkvi. Neu izgovoriti nijednu rije od onoga to oni govore u svojim molitvama, samo bih otila da prisustvujem i promatram?'' Na to je ejh odgovorio: Elhamdulillah. Prvo: Muslimanu nije dozvoljeno pratiti sahranu nevjernika, makar mu bio blinja rodbina, jer pratiti sahranu je pravo koje ima musliman kod drugih muslimana i to je vrsta ukazivanja panje, poasti i naklonosti, koju nije dozvoljeno ispoljiti prema nevjerniku. Kada je umro Ebu Talib, amida Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on je naredio Aliji, radijallahu anhu, da ga zakopa, a Resulullah nije pratio njegovu sahranu niti je prusustvovao njegovom ukopu, pored toga to je Ebu Talib, kao to je poznato, u mnogim situacijama titio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pridodamo li tome Poslanikove osobine, kao to su suptilnost, milost, dobrota i dobroinstvo, znat emo da ga nije sprijeilo da prisustvuje Ebu Talibovoj sahrani nita drugo do njegova smrt u nevjerstvu. tavie, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: "Doista u moliti za tebe oprost sve dok mi se ne zabrani!", da bi nakon toga bio objavljen ajet: "Vjerovjesniku i vjernicima nije doputeno da mole oprosta za mnogoboce, makar im bili i rod najblii, kad im je jasno da e oni stanovnici Dehennema biti." (prijevod znaenja, Et-Tevbe, 113), i ajet: "Ti, doista, ne moe uputiti na Pravi put
101

onoga koga ti eli uputiti." (prijevod znaenja, El-Kasas, 56). (Biljei El-Buhari, br. 3884, i Muslim, br. 24) U drugoj predaj koju biljee Ebu Davud (br. 3214) i En-Nesai (br. 2006) navodi se da je Alija, radijallahu anhu, kazao: "Rekao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: 'Doista je tvoj amida, zalutali starac, umro!', a Resulullah je na to kazao: 'Idi i ukopaj svoga oca.'" Islam, pored svog poziva i podsticaja na uvanje rodbinskih veza i ljubazno ponaanje prema rodbini, presijeca naklonost (vel) izmeu vjernika i nevjernika, tako da zabranjuje sve oblike naklonosti, a dozvoljava sve oblike dobroinstva i lijepog postupanja u kojima nema naklonosti prema njima. Imam Malik govorio je: ''Musliman nee gasuliti (kupati) svog oca nakon smrti, ako umre kao nevjernik, niti e ga pratiti, niti sputati u kabur, osim ako strahuje da e ostati neukopan, kada e ga ukopati.'' (El-Mudevvena, 1/ 261) U knjizi hanbelijskog mezheba erhu muntehal-iradat (1/347) navodi se: ''Musliman nee gasuliti nevjernika, zbog zabrane da se prema nevjernicima ispoljava naklonost. Time se velia i isti nevjernik pa je stoga zabranjeno, poput zabrane da mu se klanja denaza. Predaja u kojoj se spominje da je Alija, radijallahu anhu, gasulio Ebu Taliba nije vjerodostojna. Rekao je Ibn Munzir: 'U vezi sa gasuljenjem murika ne postoji sunnet koji bi se slijedio! U predaji od Alije spomenut je samo ukop! Takoer, musliman nee nevjernika stavljati u kefine, nee za njega doviti i nee mu pratiti denazu, jer je Uzvieni Allah rekao: 'Ne prijateljujte s ljudima koji su protiv sebe Allahovu srdbu izazvali' (prijevod znaenja, El-Mumtehane, 13). Musliman e ga samo zakopati, ako nema nikog od nevjernika da to uini, kao to je uinjeno sa nevjernicima ubijenim na Bedru, zakopani su u zaputenom bunaru..." (erhu muntehaliradat, 1/347) Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji postavljeno je sljedee pitanje: "Kakav je Allahov propis po pitanju prisustvovanja sahrani nevjernika, kao to je to postao politiki obiaj i opeprihvaena praksa?'' Odgovor: ''Ako meu nevjernicima ima onih koji e zakopati svoje mrtve, muslimani ih nee zakopavati, niti e sudjelovati zajedno sa nevjernicima i pomagati pri tome, niti e im se dodvoravati prisustvovanjem sahrani, shodno politikim obiajima, jer takvo neto nije poznato u praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao ni u praksi pravednih halifa. Naprotiv, Uzvieni Allah je zabranio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da stoji nad kaburom Abdullaha ibn Ubejja ibnu Selula zbog njegovog nevjerstva: 'I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obaviti, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegovog Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru.' (Prijevod znaenja, Et-Tevbe, 48.) Ako, pak, ne postoji niko od nevjernika ko bi ga sahranio, tada e ga musliman sahraniti, kao to je Poslanik postupio sa poginulima na Bedru i sa svojim amidom Ebu Talibom, kada je umro, tj. rekao je Aliji: 'Idi i ukopaj ga!''' (Fetaval-Ledne, 9/10) Drugo: Prisustvovanje sahrani nevjernika u crkvi je daleko tee od samog praenja sahrane; jer to prisustvo podrazumijeva sluanje nevjerstva i batila (la). Tu injenicu
102

zapostavili su oni koji su dozvolili prisustvovanje sahrani uz uvjet da se ne uestvuje u ceremonijama koje se tamo obavljaju, jer samo prisustvo, gledanje i sluanje nevjersta i lai je zlo koje nije dozvoljeno initi. Uzvieni Allah je kazao: "On vam je ve u Knjizi objavio: kad ujete da Allahove rijei poriu i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to ine dok ne stupe u drugi razgovor, inae, bit ete kao i oni. Allah e, sigurno, zajedno sastaviti u Dehennemu licemjere i nevjernike." (Prijevod znaenja, En-Nisa, 140) U komentaru ovog ajeta, El-Kurtubi, Allah mu se smilovao, rekao je: "Allahove rijei: '...ne sjedite s onima koji to ine dok ne stupe u drugi razgovor', tj. mimo nevjerstva, 'inae, bit ete kao i oni'. Ovim se ukazuje na obavezu izbjegavanja grjenika kada ispolje kakvo zlo, jer ko ih ne izbjegava zadovoljan je njihovim djelom, a zadovoljstvo nevjerstvom je nevjerstvo. Rekao je Uzvieni Allah: '...inae, bit ete kao i oni'. Svako ko se pridrui drutvu koje ini grijehe, a ne iskae osudu tih grijeha, sauesnik je s njima u grijehu i zlu. Kada ljudi govore ono to je grijeh ili ga ine, potrebno je da se iskae negodovanje, a ako nije u stanju poricati i negirati, potrebno je da ih napusti, kako se na njega ne bi odnosio ovaj ajet. Prenosi se od Omera ibnu Abdul-Aziza, radijallahu anhu, da je zatekao skupinu ljudi koji su konzumirali alkohol, te mu je reeno o jednom meu njima da posti. Tada Omer ukori tog postaa i proui mu ovaj ajet: '...inae, bit ete kao i oni',tj. zadovoljstvo grijehom je grijeh. Zbog toga se onaj ko ini grijeh i onaj ko je njime zadovoljan kanjava kaznom grjenika, tako da svi zajedno budu kanjeni. Ipak, poinilac grijeha i onaj ko je time zadovoljan nisu potpuno identini, meutim ovdje se sudi po vanjtini u kojoj su slini, kao to se kae: Drug se za drugom povodi!" (El-Kurtubi) Hanefijski uenjak Dessas u svom djelu Ahkamul-Kur'an (2/407) o istom ajetu kae: "U ovom ajetu je dokaz da je obavezna dunost poricati zlo onom ko ga ini, te da je ispoljavanje negodovanja vid poricanja zla, ako se ono ve ne moe otkloniti. Ajet takoer implicira izbjegavanje druenja sa poiniocima grijeha i naputanje takvog drutva, sve dok se ne prou tog zla i ne ostave ga." Sve ovo jasno nam ukazuje da je prisustvovanje obredima sahrane u crkvi veliko zlo, jer podrazumijeva sluanje rijei nevjerstva, prisustvovanje novotariji i preuivanje istih, uz to to se samim prisustvovanjem sahrani ukazuje poast i naklonost nevjerniku, kao to je ve kazano. Uzvienog Allaha molimo da nas i vas uvrsti i uputi.'' (Zavren citat Munedida, fetva br. 145532, u djelimino skraenoj formi) Iz ovog citata uoili smo da su malikijski i hanbelijski mezheb stanovita da muslimanu nije dozvoljeno prisustvovati sahrani nevjernika iako se radi o roditelju ili blioj rodbini, dok hanefijski i afijski mezheb to dozvoljavaju. U jednoj od kapitalnih knjiga hanefijskog mezheba El-Mebsut (2/99) navodi se: "Nema smetnje da musliman gasuli svog oca nevjernika kada umre i da ga pokopa, kao to smo ranije pojasnili da je gasul sunnet umrlih sinova Ademovih, a nevjernik je pored svog nevjerstva jedan od njih. Djetetu koje je u islamu, pohvalno je da ini dobroinstvo svom roditelju pa i ako je murik. Rekao je Uzvieni Allah: 'Mi smo svakog ovjeka zaduili da bude dobar prema roditeljima svojim.' (Prijevod znaenja, El-Ankebut, 8.) Ajet se odnosi na roditelja murika, kao to na to upuuju Allahove
103

rijei: 'A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra, onoga o kome nita ne zna, ti ih ne sluaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikoduno ponaaj.' (Prijevod znaenja Lukman, 15.) Vid dobroinstva i lijepog odnosa prema njemu jeste da ga okupa i zakopa nakon smrti. Kada je umro Ebu Talib, Alija, radijallahu anhu, doao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga, a Poslanik mu ree: 'Idi i okupaj ga, stavi u kefine i zakopaj i nita drugo ne ini dok me ponovo ne sretne!' Alija dalje kazuje: 'Kada sam se vratio njemu, upuivao je za mene dove koje su mi drae od crvenih deva.' (Ovu predaju slabom su ocijenili El-Bejheki i En-Nevevi, El-Medmu, 5/144) Seid ibn Dubejr, Allah mu se smilovao, govorio je: 'Jedan ovjek je upitao Ibn Abbasa, radijallahu anhuma: 'Moja majka je umrla kao kranka!', a Ibn Abbas mu ree: 'Okupaj je, stavi u kefine i ukopaj!' (Ibn Ebi ejbe, br. 11969 ) Seid, takoer navodi da je majka El-Harisa ibn Ebu Rebia umrla kao kranka, pa je pratio njenu sahranu zajedno sa skupinom ashaba (Ibn Ebu ejbe, br. 11964)." (El-Mebsut, 2/99) Hanefijski uenjaci takoer naglaavaju da ako umrli ima rodbinu nemuslimane koji e ga pripremiti za sahranu i sahraniti, pree je da musliman to prepusti njima kako bi s njim postupili kao to postupaju sa svojim mrtvima. (El-Babirti, El-Inaje, erhul-Hidaje, 3/227) Imam En-Nevevi, veliki autoritet afijskog mezheba, kae: "Muslimanu nije pokueno pratiti sahranu svog blinjeg iako je nevjernik, to je afija izravno naglasio u saetku Muzenija." (El-Medmu, 5/281) Zakljuak Nakon svih navedenih citata u kojima su navedena miljenja uenjaka i njihovi dokazi, moemo zakljuiti sljedee: Uenjaci su sloni da: Muslimanu nije dozvoljeno traiti oprost i doviti za onog ko umre u nevjerstvu. Muslimanu nije dozvoljeno uestvovati u nevjernikim dovama i vjerskim obredima. Muslimanu nije dozvoljeno pratiti sahranu nevjernika koji nije od njegove bliske rodbine ili ne postoji bliska veza meu njima, poput branih drugova. Muslimanu je propisano da sahrani nevjernika ukoliko to nema ko drugi uiniti. Uenjaci imaju oprena miljenja o propisu prisustvovanja muslimana sahrani nevjernika ako se radi o bliskoj rodbini: hanefijski i afijski mezheb to dozvoljava, dok malikijski i hanbelijski mezheb to zabranjuje. Nema sumnje da je muslimanu pree ne izlagati se svim spornim stvarima koje su uenjaci naveli obrazlaui zabranu prisustvovanja sahrani nevjernika. Ukoliko nedolazak na sahranu roditelja nevjernika ili bliskog roaka uzrokuje veu tetu od spomenute, takvo stanje ide u prilog stavu hanefija i afija i preferira njihov mezheb, kojemu isto tako ide u prilog vjerodostojna predaja od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojoj se navodi
104

da je ustao kada je pored njega proneseno tijelo mrtvog jevreja, na to je neko od prisutnih kazao: ''To je jevrejski sprovod!'', a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree: "Zar nije ljudska dua?" (El-Buhari, br. 1250, i Muslim, br. 961) Pa kako je tek ako se radi o dui oca, majke ili bliskog roaka? Ako musliman prati sahranu blinjeg nevjernika, vodit e rauna da ne uestvuje u vjerskim obredima nemuslimana i da ih izbjegava, a svojim prisustvom e nijjetiti upotpunjavanje prava na dobroinstvo i rodbinsku vezu, stajanje uz porodicu u njenoj nedai, jaanje veze sa rodbinom i izbjegavanje krutosti i osornosti prema njima koja bi se osjetila u sluaju njegovog odsustva u slinim prilikama. Uzvieni Allah najbolje zna.

105

Kome idu djeca nakon ponovne majine udaje

PITANJE: Es-selamu alejkum. Imam jedno pitanje u vezi djece. Kome pripadaju poto se ena preuda, a ima tri kerke iz prethodnog braka? Otac hoe djecu tvrdei da mu pripadaju enska djeca po Islamu? Djeca imaju 3, 6 i 7 godina i svi ive u Austriji. Napominjem da se otac od djece ponovo oenio, a i majka preudala. ODGOVOR: We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu! Sva hvala pripada samo Uzvienom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu asnu porodicu i sve njegove ashabe! A) Na samom poetku neophodno je ukazati na vanost odgoja djece i brige o njima, svejedno radilo se o rastavljenim roditeljima ili ne, i svejedno da li brigu o odgoju djece vodili roditelji ili neko drugi. Djetetovo pravo je da ga neko uva i brine se o njemu jer se ono ne moe samo o sebi brinuti-, da se odgaja i tjelesno i duhovno, da mu se ini sve to koristi njegovom tijelu i njegovom razumu (srcu, dui) od: hranjenja, kupanja, ienja, voenja brige o njegovom redovnom spavanju i svim njegovim uobiajenim potrebama i zahtjevima, voenja brige o njegovom vjerskom odgoju; kao i da se titi od svega to mu teti i prijeti njegovom zdravlju, ivotu i njegovoj vjeri. Ovo je osnova u koju se mora prvo gledati, pa, onaj roditelj koji je u mogunosti da se na ovakav nain brine o djetetu, njemu se i preputa briga o djetetu, svejedno bili roditelji zajedno u braku ili ne. Dakle, ukoliko doe do rastave braka meu suprunicima koji imaju zajedno djecu i ta djeca budu dodijeljena jednom roditelju, tada se gleda je li taj roditelj u mogunosti da na ispravan nain odgaja svoju djecu. ejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te'ala, rekao je: Znaj da se u ovim pitanjima prije svega gleda djeija korist, pa, ukoliko dijete ode s jednim roditeljem ili ostane kod drugog roditelja i u tome bude teta za djeiju vjeru i dunjaluk, tada se dijete ne ostavlja kod njega, onoga koji ga ne zna uvati, tititi i doprinositi njegovoj koristi, jer je osnovni cilj djeijeg odgoja: zatita od svega to mu moe nauditi i ostvarivanje svega to mu koristi. (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, E-erhu el-mumti'a, 13/545.) 1. 2. 3. 4. Osoba koja preuzme brigu o djetetu, takoe, mora ispunjavati sljedee uslove: da je takva osoba musliman jer se ne preputa briga nemuslimanu nad muslimanom; da je punoljetna i umno sposobna, razumna; da je edna i estita, pravedna i bogobojazna, tj. da se ima povjerenja u dotinu osobu kada je u pitanju njena vjera i briga za dijete; da je osoba fiziki i materijalno sposobna za ispunjavanje djetetovih potreba i zahtijeva; pa se odgoj djeteta ne moe prepustiti starijoj oronuloj osobi, ili slijepoj i
106

gluhoj osobi, ili mnogo siromanoj osobi koja bi djetetov imetak koristila za svoje potrebe, ili osobi koja je zauzeta i preoptereena svojim poslovima, jer u svim tim sluajevima dijete e biti izloeno teti i gubitku osnovnih prava; 5. da odgajatelj ne boluje od prelaznih bolesti; 6. da je slobodna a ne rob.65 B) Zatim, ukoliko doe do rastave braka, svejedno radilo se o mukoj ili enskoj djeci, oni koji imaju najvee pravo na njihov odgoj jesu majke. Imam El-Kasani, rahimehullahu te'ala, - hanefijski uenjak - pojanjavajui zbog ega briga o djeci pripada enama kae: ... jer su one osjeajnije, blae i bolje u odgoju djeteta. (Beda'iu-s-Sana'ia, 4/41.) U Mugni-l-muhtadu (3/452) kod afijskih uenjaka stoji: Izdravanje djeteta jedan je vid starateljstva i vlasti. Meutim, to se tie odgoja, ove zadae dostojnije su ene jer su one osjeajnije, sigurnije i strpljivije u odgajanju djeteta, kao i to da one provode vie vremena uz dijete. Dakle, ako doe do razvoda braka, pravo na odgoj djeteta sve do godina raspoznavanja, tj. sve do 7. godine pripada majci ako je ona u mogunosti da se brine o djetetu na gore spomenuti nain - i tako ostaje sve dok se ne uda za drugog ovjeka, stranog tom djetetu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, rijei eni koju je njen mu razveo i htio da je odvoji od njenog djeteta: Ti ima najvee pravo na njega (dijete), sve dok se ne uda.66 C) Nakon 7. godine mukom djetetu se daje na izbor da izabere kod koga e dijete da bude, tj. ko e dalje voditi brigu o njegovom odgoju: da li i dalje majka ili e nakon toga odabrati oca. Ovaj propis uzima se iz rijei zbog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: Djeae, ovo je tvoj otac i ovo je tvoja majka, pa uzmi koga hoe za ruku. Dijete se prihvatilo majine ruke i ona je otila s njim.67 to se tie djevojice, kerke, kod koga biva nakon svoje 7. godine, islamski uenjaci imaju podijeljeno miljenje: Imam afija, rahimehullahu te'ala, stava je da se i djevojici daje izbor da izabere jednog od dva roditelja.

65

Detaljnije za spomenute uvjete odgajatelja djeteta vratiti se na sljedea djela: Mugni-l-muhtad, 3/454-456;

Medmu'u, 17/161-162; Keafu-l-kina'a, 3/328; Ed-Durru-l-muhtar ve reddu-l-muhtar, 3/556-557 i 3/564-565; Beda'iu-s-Sana'ia, 4/42; El-fetava el-hindijje; 1/542; E-erhu-l-kebir, 2/454 i 2/528-529; El-Muhalla, 1/323324; Zadu-l-me'ad, 4/133. Hadis prenosi Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma a biljee ga: Ahmed, 6707; Ebu Davud, 2276; Hakim, 2/207 i ocjenjuje ga vjerodostojnim s ime se slae i Zehebi. ejh Albani ocijeni o je hadis dobrim u Irva'ul66

galilu pod brojem 2187; a Ibnu Kesir, rahimehullahu te'ala, vjerodostojnim u Iradu-l-fekihu, 2/250.
67

Ahmed, 2/246; Ebu Davud, 2277; Tirmizi, 1375 i kae da je hadis hasen -sahih; Hakim, 4/97 i kae da je hadis

vjerodostojan a s njim se slae i Zehebi. ejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u Irva'ul-galilu, 2192.

107

Imam Ebu Hanife, rahimehullahu te'ala, stava je da djevojica ostaje kod majke sve dok ne dobije prvu menstruaciju ili dok se ne uda. Imam Malik, rahimehullahu te'ala, stava je da je majka najprea na odgoj svoje kerke sve dok se kerka ne uda i ima odnos sa svojim muem. Imam Ahmed, rahimehullahu te'ala, stava je da je otac nakon 7. godine najprei da odgoj svoje kerke.68 S obzirom da ne postoji jasan i vjerodostojan tekst u sunnetu koji po pitanju djevojice presuuje kod koga e ona biti nakon svoje 7. Godine, ovo pitanje se vraa erijatskom kadiji da on odlui nakon to provjeri sve uvjete odgajatelja - kod koga e djevojica ostati. D) Ukoliko se majka ponovo uda, za drugog mukarca, tada majka gubi pravo na odgoj svoje djece i njihovog boravka kod nje, kako je prethodilo u hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Ti ima najvee pravo na njega (dijete), sve dok se ne uda. Ibnu-l-Munzir, rahimehullahu te'ala, spominje idma' konsenzus islamskih uenjaka da majka svojom udajom za drugog mukarca gubi pravo na odgoj svoje djece. Rekao je: Islamski uenjaci su jednoglasnog miljenja da ukoliko se suprunici rastave a ostane dijete iz njihovog braka, da je majka najprea tog djeteta sve dok se ne uda. I jednoglasnog su miljenja da majka nema pravo na svoje dijete ako se uda. (Vidjeti: Ibnu-l-Munzir, ElIdma', pod stavkama: 392 i 393.) Kome idu djeca nakon to se njihova majka uda za drugog mukarca, islamski uenjaci imaju podijeljeno miljenje: a) Dumhur-veina islamskih uenjaka je stava da, ukoliko se majka ponovo uda za drugog mukarca, djeca idu majinoj majci, dakle neni s majine strane. b) ejhu-l-islam Ibnu Tejmijje i njegov uenik Ibnu-l-Kajjim, rahmetullahi alejhima, stava su da u ovom sluaju djeca idu ocu jer je on svojoj djeci blii od njihove nene ili tetke s majine strane. (Vidjeti: Medmu'u-l-fetava, 34/123.) Razlog postojeeg razilaenja meu islamskim uenjacima jeste nepostojanje erijatskog - jasnog i vjerodostojnog - teksta koji presuuje u ovom pitanju, stoga, Allah najbolje zna, pree je da djeca ukoliko se majka uda za drugog mukarca - preu kod svoga oca i da on preuzme brigu o njihovom odgoju, svakako ukoliko zadovoljava gore spomenute uvjete odgajatelja, ukoliko e doprinositi dunjalukoj i ahiretskoj koristi svoje djece i maksimalno odagnavati od njih tetu, koliko je doista u mogunosti! Treba napomenuti da se roditelji iako su rastavljeni - pobrinu oko svoje djece, da vode rauna o njihovom odgoju u budunosti, da ne dozvole da spor kome e djeca pripasti ostavi traga na djecu i to bude razlog zapostavljanja njihovog odgoja ili javljanja kod djece mrnje prema jednom od roditelja zbog toga. Ako roditelji iz odreenih razloga - nisu mogli

68

Detaljnije pogledati u djelu: El-Mevsu'atu el-fikhijje, 17/314-317.

108

imati miran i sretan ivot, neka ne dozvole da svojom sebinosti, inatom, neznanjem i strastima upropaste i ivot nedune djeice. Hajrudin Tahir Ahmetovi, prof.

109

Propisi u vezi sa izgubljenim imetkom

pie: mr. Semir Imamovi 1. Vrste izgubljenog imetka U islamskom pravu govori se o dvije vrste izgubljenog (ostavljenog) imetka: dalla (zalutala ivotinja) i lukata (izgubljena stvar). Uzimajui u obzir razlike koje postoje izmeu ove dvije vrste, govorit emo o svakoj od njih kao zasebnim cjelinama. Temeljna razlika je u tome to je lukatu dozvoljeno, a nekada i obaveza, uzeti, dok zalutalu ivotinju koja je u stanju braniti se od zvjeri (krupna stoka) ne moe uzeti niko drugi do islamski vladar i raspolagati njome onako kako je najbolje. 1.1. Lukata (izgubljena stvar) Defincija lukate: Lukata je vrijedan i cijenjen imetak, kojeg ovjek nae na javnom (otvorenom) mjestu i nepoznat mu je njegov vlasnik. Pojaenjenje defincije: Vrijedan i cijenjen imetak je imetak koji je erijatom zatien i ne dozvoljava se raspolaganje njime bez dozvole njegovog valsnika. Odrednicom kojeg ovjek nae na otvorenom prostoru, iskljuuje se imetak koji se nalazi u privatnom posjedu i koji je uvan. Odrenicom i nepoznatog je vlasnitva iskljuuju se dvije vrste imetka: pronaeni imetak iji je vlasnik poznat, i imetak koji nema vlasnika, koji pripada svim ljudima. 1.1.2. erijatskopravni status uzimanja lukate Uzimanje lukate moe poprimiti svih pet vidova erijatskog obvezivanja ili odredbe teklifa (vudub stroga obaveza, nedb pohvalnost, keraha pokuenost, ibaha dozvoljenost i tahrim stroga zabrana) Smatra se vadibom kada je nalaznik siguran da je u mogunosti traiti njenog vlasnika, ili u najmanju ruku uvati je za njega, a njeno ostavljanje bi znailo njena propast; ima status menduba (pohvalnog postupka) ukoliko ne prijeti opasnost izgubljenoj stvari od propadanja i unitavanja i nalaznik vjeruje da e moi ispotovati propise lukate; mubah (dozvoljeno) je kada preovladava miljenje da i uzimanje i ostavljanje donose istu korist, mekruh (pokueno) je u sluaju da se ovjek boji da nee ispotovati propise lukate, i haram je kada je uzme sa namjerom posjedovanja a ne sa ciljem traenja njenog vlasnika. Prema tome, eriajtskopravni status lukate razlikuje se od ovjeka do ovjeka i od situacije do situacije. 1.1.3. Uzimanje svjedoka (ar. ihad) za pronaenu stvar Obaveza je onome ko nae izgubljenu stvar uzeti jednog ili vie svjedoka i obavijestiti ih o tome tako to e im spomenuti vrstu imetka i neka svojstva, a ako se boji da ga smrt ne pretekne spomenut e sva svojstva pronaene stvari kako se ona ne bi izmijeala sa njegovim imetkom i bila nepravdno uzeta od strane zakonskih nasljednika. Obaveznost ovog postupka moe se uzeti iz rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Ko nae izgubljenu stvar, neka
110

uzme jednog u drugoj predaji dvojicu svjedoka za to, i neka je poslije toga ne skriva (Ahmed, 4/266; Ebu-Davud, 2/335; Ibn-Made, 2/837.). Rijei Poslanika neka uzme dole su u svojstvu imperativa (ar. emr), a pravilo je u metodologiji islamskog prava da Allahov i Poslanikov imperativ moraju biti izvreni, osim u sluaju kada postoji indikacija (ar. karina) koja taj imperativ ublaava i sputa na stepen pohvalnog (ar. nedb). Potreba za uzimanjem svjedoka za pronaenu stvar posebno je izraena u dananjem vremenu, kada je oslabila svijest o Allahovom nadzoru kod veine ljudi, i malo se gleda na tudji hakk i nain sticanja imetka bitno je imati! Rijetki su oni koji kada pronau neiji imetak nekada se radi o velikoj koliini novca poboje se susreta sa Allahom i kau ne elim da za tui hakk odgovram pred Allahom Uzvienim. 1.1.4. Obavijest o izgubljenoj stvari a) Obaveznost obavjetavanja o izgubljenoj stvari U hadisima koji govore o propisima lukate spominje se, izmeu ostalog, obavijest o izgubljenoj stvari, nakon to je ovjek dobro pregleda i utvrdi precizno njena svojstva. Obavijest kao i uzimanje svjedoka dolazi u hadisima u zapovjednoj formi: dobro utvrdi njena svojstva i obavjetavaj o njoj godinu dana, to ne ostavlja prostora nemarnosti i neozbiljnosti onome ko uzme izgubljenu stvar i podstie ga na odgovornost i marljivost u pronalaenju njenog vlasnika. Iz obaveznosti obavjetavanja mogu se izuzeti etiri vrste pronaenih stvari: Prva vrsta: stvari za koje postoji ubjeenje da ih njihov vlasnik nee traiti kao to je zrno graha ili penice ili neto slino tome; Druga vrsta: hrana koja se brzo kvari i nema neku znaajnu imovinsku vrijednost poput datule. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je proao pored izgubljene datule na putu i tom prilikom je rekao: Tako mi Allaha, da znam da ova datula nije sadaka uzeo bih je i pojeo. (Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je bilo zabranjeno uzimati sadaku)(Buharija i Muslim); Trea vrsta: stvari koje kada bi izgubili ljudi srednjeg imovinskog stanja ne bi traili. Prenosi Ebu-Davud od Dabira, radijallahu anhu, da je rekao: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je dozvolio da uzmemo izgubljen i koristimo tap, bi, ue i slino tome. U nekim hadisima, oko ije vjerodostojnosti postoji spor meu uenjacima hadisa, navodi se da se o ovakvoj vrsti izgubljenog imetka obavjetava tri dana ili est dana, to nas navodi na opreznost i zauzimanje stava po kom je, ipak, bolje potraiti njihovog vlasnika i izbjei neto to ima karakter sumnjivog. etvrta vrsta: stvari koje poslije oabvijesti o njima mogu biti oduzete od strane nepravednog vladara. b) Vremensko trajanje obavjetavanja Obavijest o izgubljenoj stvari, u osnovi, traje godinu dana. Taj vremenski period uzet je iz hadisa Halida ibn Zejda, radijallahu anhu. Izuzetak su stvari koje nemaju veliku vrijednost i stvari koje duim stojanjem propadaju (voe, povre i sl.), obavijest o njima traje
111

tri dana ili onoliki broj dana koliko je dovoljno da onaj ko se interesira za njima i trai ih doe do njih. c) Nain obavjetavanja Cilj obavjetavanja, to nije teko zakljuiti, je pronalazak vlasnika izgubljene stvari i vraanje iste u njegove ruke u to je mogue kraem vremenskom periodu, stoga je potrebno uiniti sve da obavjetenje bude to kvalitetnije, da mu se pristupi sa maksimalnom odgovornou i da se iskoriste sva mogua sredstva i putevi koji najznaajnije pomau u ostvarenje tog cilja. To, izmeu ostalog, znai da obavjetavanje treba biti usred bijelog dana, na mjestima na kojima se ljudi najvie okupljaju i na kojima vijest o izgubljenoj stvari najlake moe doi do njenog vlasnika (pijace, mesdidi, trgovake kue), i putem sredstava koja vijest o izgubljenoj stvari mogu prenijeti velikom broju ljudi, meu kojima se vrlo vjerovatno moe nai sam trailac ili neko od njegovih roaka ili prijatelja, kao to su novine, sredstva javnog informisanja, javni oglasi i sl. Obavjetavanje ne mora biti svaki dan, dovoljno je da bude konstatno i da se trae najpogodnije prilike za to. Rekao je Kemal ibnul Hummam (uenjak hanefijskog mezheba): Naredbom koja je dola u hadisu trai se konstatno obavjetavanje o izgubljenoj stvari na nain koji je prihvtaljiv u obiaju i tradiciji jednog naroda. Iako rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: obavjetavaj godinu dana mogu znaiti jedno obavjetenje u toku godine, obaveza je hadis protumaiti u kontekstu opepoznatog i uobiajenog i kazati da obavjetavanje mora biti s vremena na vrijeme, ili kada god se za to ukae prilika. (Fethul-kadir, 6/115.). d) Trokovi obavjetavanja Trokove obavjetavanja po uenju hanefijske i hanbelijske pravne kole snosi nalaznik izgubljene stvari, a po malikijskom mezhebu njen vlasnik. Srednji stav su zauzeli uenjaci afijskog mezheba, po njima nalaznik (ar. multekit) snosi trokove obavjetavanja ukoliko je njegova konana namjera posjedovanje izgubljene stvari nakon obavjetavanja i nepronalaenja njenog vlasnika, a da se trokovi obavjetavanja izdvajaju iz dravnog budeta (bejtul-mala) ili se obezbjeuju prodajom jednog djela izgubljene stvari (tj. ako pretpostavimo da se izgubljena moe rastaviti na dijelove) u sluaju da je nalaznik izgubljenu stvar uzeo i vri obavjetavanje iskljuivo radi njenog vlasnika. (Haijetu ibn abidin, 6/349.; Es-Selsebil, 2/599.; El-Mudevvene, 4/457.). e) Raspolaganje izgubljenom stvari nakon isteka vremenskog roka predvienog za obavjetavanje Nakon to nalaznik izvri obavezu obavjetavanja postoji mogunost da se vlasnik odmah pojavi, a isto tako postoji mogunost da proe godina dana a da niko ne zatrai izgubljenu stvar. U prvom sluaju izgubljena stvar e biti isporuena osobi koji se predstavila kao njen vlasnik ukoliko precizno i udetalje opie izgubljenu stvar, nije obavezan iznijeti dokaz jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se onome ko opie izgubljenu stvar ta stvar preda u ruke i nije spomenuo da on treba donijeti dokaz (Buharija). Nalaznik nije odgovoran za eventualnu pogreku ili prevaru.

112

U drugom sluaju, kada se nakon godinu dana ne pojavi njen vlasnik, izgublj ena stvar postaje nalaznikovim vlasnitvom, i on ima pravo raspolagati njome kao sa svojim imetkom. Pored toga obavezan je tu stvar vratiti njenom prvom vlasniku ako se on nekad pojavi i zatrai njeno isporuivanje. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Ako njen vlasnik nekad doe i zatrai je ti mu je vrati! To ako je izgubljena stvar sauvana onakvom kakva je naena, a ako je istroena, prodata, unitena i sl., obaveza je dati njenu protuvrijednost. 1.1.5. Oteenje ili upropaavanje izgubljene stvari Nalaznik je odgovoran za tetu na izgubljenoj stvari, njeno upropaavanje, gubljenje i sl. u sluaju da bude nemaran i neodgovoran u njenom uvanju ili u sluaju da je tu stvar uzeo sebi i nije imao namjeru, u trenutku nalaenja, traiti njenog vlasnika. Njegov postupak uveliko nalikuje otimaini i upravo zbog toga ima isti status kao i otimaina snosi se potpuna odgovornost za sve to se desi. Ako je izgubljenu stvar uzeo sa ciljem traenja njenog vlasnika u islamskom pravu on ima karakter pouzdanika (ar. emina) i nije odgovoran za eventualnu tetu, naravno ako bude uvaran i odgovoran. Kada obavijesti vlasnika izgubljene stvari da je prilikom njenog uzimanja imao namjeru potraiti vlasnika i da mu ni nakraj pameti nije bilo njeno prisvajanje i posjedovanje i ovaj mu povjeruje, on nije odgovoran za tetu koju je izgubljena stvar prtrpjela u vrijeme bivanja u njegovim rukama, u suprotnom ako vlasnik izgubljene stvari ne povjeruje u njegovu tvrdnju, pozvat e se svjedok (svjedoci) kojeg je on obavijestio neposredno po nalasku izgubljene stvari, njegovo svjedoanstvo je dovoljno za oslobaanje nalaznika bilo kakve odgovornosti. U krajnjem sluaju, ako nije uzeo svjedoka ili ga ne moe nai, prihvata se njegova zakletva i u potpunosti se oslobaa odgovornosti. Takoer, kada vrati izgubljenu stvar na mjesto sa kojeg ju je uzeo, nakon to je uvidio da je njeno uvanje i traenje njenog vlasnika teko i van je okvira njegovih mogunosti, nije odgovoran za tetu koju na taj nain moe prouzrokovati (Haijetu ibn Abidin, 6/435.). 1.1.6. Pronalazak izgubljene stvari od strane dvojice ljudi Ako dvojica ljudi pronau izgubljenu stvar, vie prava na nju ima onaj ko je prvi uzme, bez obzira na to da li su obojica krenula zajedno da je uzmu, ili jedan od njih ukae drugom na nju pa je ovaj uzme prije njega, ili se spore oko toga ko je prvi vidio i uzeo izgubljenu stvar, a nema dokaza koji bi presudio u tome. Samo onda kada jedan od njih sugerira drugom da uzme izgubljenu stvar i ovaj to uradi sa namjerom punopravnog uestvovanja u svemu onome to se vee za izgubljenu stvar, pa i njenom posjedovanju, ima ista prava kao i onaj koji mu je sugerirao (El-Mugni, 6/356.). 2.1. Dalla (izgubljena ivotinja) 2.1.1. Vrste dalle Postoje dvije vrste izgubljenih ivotinja: ivotinje koje su u stanju odbraniti se i pobjei od zvjeri, zahvaljujui krupnoi tijela i brzini, i ivotinje koje to nisu u stanju zbog neposjedovanja pomenutih osobina. Za prvu vrstu veu se sljedei propisi:
113

a. Rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitan o uzimanju izgubljene deve: ta hoe od nje, ona ima svoje pojilo, sama nalazi vodu i hrani se drveem, ukazuju na zabranu uzimanja izgubljenih ivotinja koje su u stanju preivjeti, i uvati se i braniti od zvjeri. b. Vladaru ili njegovom opunomoeniku je dozvoljeno uzeti izgubljenu ivotinju, uvati je za njenog vlasnika i nije obavezan obavjetavati o tome. Vladar je slobodan u tome hoe li izgubljenu ivotinju uvati na posebnom zemljitu ili e je prodati i sauvati vrijednost za njenog vlasnika. c. Ako neko, mimo vladara, uzme izgubljenu ivotinju uinio je neto to mu nije dozvoljeno i ne prestaje biti odgovoran sve dok je ne vrati njenom vlasniku, ak ako bi je vratio na mjesto sa kojeg ju je uzeo ne biva osloboen odgovornosti. d. Prolaskom godine dana od trenutka nalaenja ove vrste izgubljene ivotinje ne stie se pravo na njeno posjedovanje. e. Onaj ko bude tvrdio da je vlasnik izgubljene ivotinje mora donijeti dokaz (svjedoci i sl.), nije dovoljno samo da je opie jer nije teko bilo kome ko je vidi zapamtiti ta svojstva i poslije toga prizivati vlasnitvo (El-Medmu, 6/158.; El-Mugni, 6/398.; Nejlul-evtar, 5/345.). Za drugu vrstu veu se sljedei propisi: a. Rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je upitan o izgubljenoj ovci: Uzmi je, jer ona pripada tebi, tvome bratu ili vuku. (Buharija i Muslim), upuuju na to da je sitne ivotinje, koje nisu u stanju preivjeti i odbraniti se od zvjeri, dozvoljeno uzeti i uvati za njihovog vlasnika, a ako se on ne pojavi vlasnitvo nad njom prelazi u ruke nalaznika. b. Onaj ko nae ovcu i njoj slinu ivotinju moe odabrati jednu od tri stvari: prvo, zaklati je i pojesti, zatim dati njenom vlasniku, nakon to se pojavi, protuvrijednost; drugo, prodati je i sauvati vrijednost za njenog vlasnika; tree, uvati je za njenog vlasnika, i sve to potroi na nju naplatit e od vlasnika kada doe po nju. c. Ako se neto dogodi ivotinji, prema miljenju veine uenjaka, nalaznik je odgovoran i obavezan je dati odtetu njenom vlasniku, a po hanbelijskom mezhebu odgovoran je samo ukoliko se teta dogodila zbog njegove nemarnosti i neuvanja, to je prihvatljivije i blie je duhu islamskog uenja (Fethul-bari, 5/102; El-Medmu, 16/159.). d. Obaveza je obavjetavati godinu dana o izgubljenoj ovci ili sitnim ivotinjama i tog stava je veina uenjaka. Kae Ibn-Kudame: Razlog zbog kojeg je obavijest o izgubljenoj ovci obavezna jeste taj to ona ima svoju veliinu i vrijednost, moe se slobodno uporediti sa mnotvom hrane. U hadisu nije spomenuta ta obaveza, iz prostog razloga to je spomenuta u prvom djelu hadisa, kada se govorilo o izgubljenoj stvari (lukati). (El-Mugni, 6/394.).

114

3.1. Neka pitanja koja su slina pitanju izgubljenog imetka 3.1.1. Zamjena odjee i obue Ako ovjek umjesto svoje nae tuu obuu ili odjeu, na mjestu na kojem ih je ostavio, da li e to smatrati izgubljenim stvarima i traiti njihovog vlasnika, ili mu je dozvoljeno raspolagati njima kao sa svojim imetkom, tj. koristiti ih umjesto svoje odjee i obue? Odgovor: ako zna da je osoba koja je odnijela njegovu odjeu i obuu to namjerno uinila, to moe utvrditi na osnovu razlike u vrijednosti njegova odjea i obua su skuplje od obue i odjee koja je ostavljenja na njihovom mjestu, dozvoljeno mu je raspolagati onim to je ostavljeno, ili preprodati pa na mjesto toga kupiti neto drugo; dok u sluaju nenamjerne zamjene ostavljena obua i odjea ima status izgubljene stvari. 3.1.2. Ostavljena i odbaena stoka Nekada se dogodi da ovjek ostavi stoku na usamljenom mjestu bilo zbog nemogunosti staranja o njoj i njenog izdravanja, bilo zbog toga to ona nije u stanju nastaviti put ili sl. Ko bi naao takvu ivotinju, nahranio je, napojio, jednom rjeju spasio i sauvao od propasti, postaje njenim vlasnikom i dozvoljeno mu je povesti sa sobom. Prenosi Amir el-abi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Ko nae ivotinju, koju je njen vlasnik ostavio zbog nemogunosti voenja brige o njoj, uzme je sa sobom i pobrine se o njoj, ima pravo na njeno posjedovanje. (ejhu Albani kae: Hadis je dobar, a prenosi ga Ebu-Davud, 3524.; Darekutni u Sunenu, 317. 318.; Bejheki, 6/198. Pogledaj: Irvaulgalil, 6/16.).

115

Selem (selef) kupovina uz plaenje unaprijed

Selem je vrsta kupoprodajnog ugovora po kojem se jedna strana (prodava) obavezuje da e u dogovorenom roku isporuiti drugoj strani (kupcu) precizno opisanu (kvalificiranu) robu, uzimajui to kao dug, a kupac se obavezuje da e platiti njenu vrijednost odmah po sklapanju ugovora. (ar. akd ala mevsuf fiz-zimme mueddel bi semenin makbud fi medlisilakdi). Utemljenje za legalnost selema, kao vida islamkog poslovanja, nalazimo u rijeima Allah, delle enuhu, kao to stoji u prijevodu znaenja: ''O vjernici, zapiite kada jedan od drugog pozajmljujete do odreenog roka.'' (El-Bekare: 282.). Abdullah ibn-Abbas radijallahu anhu, razmuio je iz ovog ajeta dozvolu i legalnost selema, jer rijei ''kada jedan od drugog pozajmljujete (kada jednan od drigog uz dug kupujete) '', obuhvataju i situaciju kada je dug vrijednost, i kada je dug roba. U drogom sluaju radi se o selme. (Ibn-Abbasovo tumaenje je zabiljeio Abdurrezzak u ''Musannefu'', br. 14 .064, Taberi u svom tefsiru: 6/43., Hakim, 2/286., Bejheki: 6/18. Vjerodostojnim ga je ocijenio Hakim, i u tome ga je slijedio Zehebi.). Jasniji i direktniji dokaz imamo u rijeima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko bude prodavao, odgaajui isporuku robe (men eslefe fi ej'), neka robi koju prodaje odredi poznatu i preciznu mjeru (vagom ili upljom mjerom), i neka precizira rok u kojem e roba biti isporuena.'' (Buharija, 2240. Muslim, 1604.).... Selem je jedna od etiri solucije isporuke robe i vrijednosti. Solucije su: trenutna isporuka robe i vrijednosti (najrasprostranjeniji oblik kupoprodaje); odgoda isporuke robe i vrijednosti do odreenog ili neodreenog roka (ovo je prodaja duga za dug); odgoda isporuke robe uz trenutno naplaivanje (selem), odgoda naplaivanja uz trenutnu isporuku robe (dugovanje). Prva, trea i etvrta solucija su dozvoljene, a druga je zabranjena. Da se malo pozabavimo spomenutom definicijom za selem. Ona nam puno toga govori o selemu. Odrednicom opisana roba iskljuuje se konkretna roba koja se nalazi u radnji, jer u tom sluaju nema potrebe za selemom, tada je mogue sklopiti uobiajen kupoprodajni ugovor. Da li konkretna roba moe biti predmetom selema? Neku uenjaci smatraju da moe, jer je osnova u trgovini dozvola. Rijei Allaha, delle enuhu: ''O vjernici zapiite kada jedan od drugog pozjamljujete do odreenog roka,...'', kojima Ibn-Abbas, radijallahu anhu, kao to smo pojasnili dokazuje dozvolu selema, su opeg karaktera, i obuhvataju spomenuti vid selema. Ako se sklopi selem oko konkretne robe, ona ostaje kod prodavca do dogovorenog roka. (E-erhul-mumti': 9/84.). Odrednicom uzimajui to kao dug, iskljuuje se roba koju kupac posjeduje, i ne mora je nabavljati, niti je smatrati dugom, ona se moe prodati trenutno, bez ikakve potrebe za selemom, kao to smo naveli i kod prve odrednice.

116

Selem je dozvoljeno sklopiti na nain na koji se sklapa opi kupoprodajni ugovor, upotrebom izraza ''kupovina'', ''trgovina'', glagola ''kupovati'', ''prodavati'', jer je on vrsta kupoprodajnog ugovora. Spojimo li definiciju i tekst hadisa, kojeg smo naveli kao dokaz utemljenja selema, dobit emo est uvjeta koje je potrebno ispuniti da bi selem bio punovaan i validan. Prvi uvjet je kvalifikacija robe koja se uzima kao predmet selema, preciziranjem svojstava i karakteristika po kojima se ona razlikuje od drugih, i koja ozbiljno utjee na cijenu. Prema jednoglasnom miljenju islamskih uenjaka, kvalifikacijom su obuhvaena tri svojstva: vrsta, rod, kvalitet (dobar i lo). U opticaju su kod veine uenjaka jo neka svojstva koja takoer utjeu na cijenu kao to su: boja, mjesto porjekla, vrijeme uspijevanja, oblik, veliina i sl. Moe se rei da svaka roba, pored tri spomenuta svojstva, ima druga specifina svojstva koja sigurno utjeu na cijenu. Odjea se kvalificira spominjanjem: vrste (pamuk, vuna), mjesta porijekla, duine i irine, debljine i tankoe, prozirnosti i neprozirnosti, gruboe i blagoe, naina kroja; stoka se kvalificira spominjanjem: vrste, starosti, spola (mujak ili enka), zemlje ili mjesta porijekla; itarice se kvalificiraju spominjanjem: vrste, mjesta prijekla, veliine i boje ako ta svojstva utjeu na cijenu; prevozno sredstvo se kvalificira spominjanjem vrste, modela, godita proizvodnje, kolimetrae koju je prelo, naina rada (dvije ili etiri vue) itd. Roba iju preciznu kvalifikaciju nije mogue izvriti, ne mo e biti predmetom selema. Predmet selema, recimo, po miljenju veine uenjaka ne mogu biti dragulji (drago kamanje) jer nemaju jedinstvenu kvalifikaciju, razlikuju se po vrijednosti, veliini, sjaju, obliku, kvalitetu izrade i drugim svojstvima. Uenjaci su sloni u tome da predmet selema mogu biti: itarice, voe, povre, brano, odjea, svila, pamuk, vuna, sumpor, gvoe, olovo, bronza, lijekovi, miris, masnoe, mlijeko, groe, surma, med, hljeb, i sve emu se, prilikom prodaje, odreuje kilaa, uplja mjera (litra), duina i broj. Veina uenjaka je dozvolila sklapanje selema u vezi sa stokom i mesom, a po miljenju Ebu-Hanife to je zabranjeno. Drugi uvjet je preciziranje koliine. Taj uvjet razumijeva se iz rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ''neka robi koju prodaje odredi poznatu i preciznu mjeru''. Ono to je potrebno znati u vezi ovoga uvjeta jeste da se koliina odreuje poznatim mjerama, i na nain koji ima utemeljenje u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, Sunnetu odreivanje mjere vagom za onu robu koja se vaga, upljom mjerom (litrom) za onu robu kojoj se na taj nain odreuje mjera. Trei uvjet je odreivanje poznatog i precizirnog roka za isporuku robe. Osnova za to su rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rijei ''neka precizira rok u kojem e roba biti isporuena''. Ovdje imamo dvije stvari: prva, postojanje roka za isporuku robe, druga, preciziranje i odreivanje roka. Rok je sastavni dio selema, i bez njega se, ni filoloki ni terminoloki, ne bi mogao nazvati tim imenom. Od ove injeice polazi veina uenjaka kada
117

zabranjuje da se ugovor o selemu sklopi na takav nain da se roba trenutno isporui, kao i vrijednost. U situaciji kada je mogua trenutna isporuka robe, sklapa se uobiejeni kupoprodajni ugovor, i nema potrebe za selemom. Neodreivanje preciznog roka tolerie se kada su u pitanju poljoprivredni proizvodi, tada je dozvoljeno navesti u ugovoru da e roba biti isporuena na dan berbe ili etve, ili neposredno poslije toga. Taj rok, iako nije precizno poznat, poprilino je standardan, ne pomjera se i ne varira puno od godine do godine, moda desetak dana, ili neto manje ili vie od toga. ak se ta nepoznanica moe izbjei navoenjem mjeseca isporuke, a ne tanog datuma. Da li rok mora biti dug ili je dozvoljeno odrediti i krai rok? Miljenje je veine da dogovoreni rok mora biti dug, kako bi se njime stvorila mogunost za nastanak razlike u cijeni, koja i jeste jedan od razloga zbog kojeg kupac pristupa selemu. Ako e se ista cijena platiti za trenutnu isporuku i isporuku koja se odgaa na nekoliko dana, to faktiki znai da nema nikakve potrebe za selemom. Uenjaci hanefijske pravne kole dozvolili su da taj rok bude krai, analogno uvjetovanom slobodnom izboru u kupoprodajnom ugovoru, koji traje tri dana. Hanbelije to dozvoljavaju, ali je dozvola, kod njih, ograniena na robu koja se isporuuje postepeno, a isporuka traje dui vremenski period, kao to je narudba mesa, hljeba i sl., nije sporno da kupac unaprijed, u svojstvu selema, uplati poruenu robu, a da se isporuka vri svaki dan, ili svako drugi dan. Ovo miljenje odgovara potrebama danaenjeg poslovanja, i moe se prihvatiti kao jedan vid olakice koju je dozvoljeno iskorisititi. etvrti uvjet je isplata vrijednosti robe, kupljene putem selema, odmah po sklapanju ugovora. U definiciji selema se kae ''a kupac se obavezuje da e platiti njenu vrijednost odmah po sklapanju ugovora''. Dva su razloga zbog kojih se uvjetuje trenutna isplata: prvi je, samo znaenje selema selem znai plaanje unaprijed, a drugi je izbjegavnje prodaje duga za dug, ako bi isplata i isporuka robe, bili odgoeni, time bi se sklopio ugovor po kojem i jedna i druga strana bivaju dunici, a to u islamu nije dozvoljeno. Peti uvjet je da predmet selema ne bude konkretna roba (ar. sil'atun muajjene) koja se nalazi u vlasnitvu trgovca, nego da to bude naruena roba, sa svojstvima i karakteristikama na kojima kupac insistira i koje zahtijeva. Na poetku sam spomenuo da neki uenjaci dozvoljavaju da se konkretnom robom moe trgovati u selemu, i da u tom sluaju ona ostaje kod trgovca do roka isporuke. To miljenje preferira ejh Ibn-Usejmin u svom poznatom komentaru na ''Zadul-mustakne'i''. esti uvjet je pretpostavka da e roba u vezi s kojom je sklopljen selem, postojati u roku dogovorenom za isporuku. Nije nuno da ta roba trenutno postoji, i da bude prisutna sve do nastupanja preciziranog roka, nuno je da se, uopeno nae na tritu kada nastupi vrijeme isporuke. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je doao u Medinu i zatekao ljude kako, putem selema, kupuju plodove koje e preuzeti za godinu ili dvije (ti plodovi nisu tada postojali), i nije ih ukorio zbog toga. Kada su Abdullah ibn Ebi-Evfa i Ibn Ebi-Ebza, koji su ugovor o selemu sklapali sa Nabatejcima, upitani da li oni u vrijeme ugovora posjeduju robu koju im
118

daju na takav nain, rekli su ''da ih uope nisu pitali za to.'' Ako se dogodi da, robe ne bude na tritu u dogovorenom roku, ili zbog neodgovarajuih vremenskih uslova doe do njenog propadanja i nestanka, kupcu se nude dvije mogunosti: da trai ponitenje ugovora i povlaenje imetka kojeg je uloio kao protuvrijednost za tu robu, ili da eka novu priliku kada e se ta roba ponovo nai na tritu. Zlato, srebro i novac, ne mogu ni u jednoj formi biti predmetom selema, jer se za prodaju zlata, i srebra, i razmjenu novca uvjetuje tekabud obostrano preuzimanje u vrijeme i neposredno poslije ugovora, dok se kupac i prodava jo uvijek nalaze na mjestu na kojem su ugovor sklopili (ter. medlisul-akdi). Svako odgaanje van tih okvira tretira se kamatom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: ''Ko bude prodavao (razmjenjivao) zlato za drugo zlato, srebro za srebro, ..., neka neka strogo pazi da budu jednake koliine i da se prodaja vri iz ruke u ruku.''

119

Murabeha prodaja po narudbi kupljene stvari uz profit

Pie: Mr. Hakija Kanuri Klasini uenjaci murabehom nazivaju kupoprodaju pri kojoj prodava otkriva stvarnu cijenu koju je platio za nabavku robe, te na tu cijenu dodaje odreeni profit, kao naprimjer, da prodava kae kupcu: Ovo odijelo kupio sam za deset dirhema, a tebi ga prodajem za dvanaest. Ovakva murabeha odvijala se izmeu dvije stranke: prodavaa i kupca, i takva kupoprodaja dozvoljena je po konsensuzu islamskih pravnika. U tom kontekstu hanefijski uenjak Kasani, o murabehi i slinim oblicima kupoprodaje, kae sljedee: Svijet je, iz generacije u generaciju, nasljeivao ovakve naine kupoprodaje, bez iijeg prigovora, to znai da su konsenzusom dozvoljene. (Bedaius-sanai, 5/220) Moderna murabeha je ugovor pri kojem klijent, odnosno kupac, zahtijeva od banke ili drugog finansijera da kupi konkretnu robu ili stvar odreenih specifikacija, dajui obeanje da e je nakon toga kupiti uz odreeni profit, koji se moe izraziti u vidu fiksne sume ili procenta, a cijenu e plaati odgodno, u ratama, prema dogovoru i shodno svom materijalnom stanju. Udovoljiti zahtjevima modernog trita u sjeni dominantne kapitalistike ekonomije, a ostati u domenu halala, veliki je izazov islamskom bankarstvu. Islamske banke u svom asortimanu nude veliki broj finansijskih instrumenata da bi odgovorile potrebama klijenata, investitora i poduzetnika koji ele svojim imetkom raspolagati u granicama erijatom dozvoljeneg. Najei oblik finansiranja koji koriste islamske banke jeste tzv. murabeha, odnosno prodaja po narudbi kupljene stvari uz odreeni profit. Murabeha, kao vid kupoprodaje, poznata je kod klasinih uenjaka, ali se praktino razlikuje od moderne murabehe. Klasini uenjaci murabehom nazivaju kupoprodaju pri kojoj prodava otkriva stvarnu cijenu koju je platio za nabavku robe, te na tu cijenu dodaje odreeni profit, kao naprimjer, da prodava kae kupcu: Ovo odijelo kupio sam za deset dirhema, a tebi ga prodajem za dvanaest. Ovakva murabeha odvijala se izmeu dvije stranke: prodavaa i kupca, i takva kupoprodaja dozvoljena je po konsensuzu islamskih pravnika. U tom kontekstu hanefijski uenjak Kasani, o murabehi i slinim oblicima kupoprodaje, kae sljedee: Svijet je, iz generacije u generaciju, nasljeivao ovakve naine kupoprodaje, bez iijeg prigovora, to znai da su konsenzusom dozvoljene. (Bedaius-sanai, 5/220) Moderna murabeha je ugovor pri kojem klijent, odnosno kupac, zahtijeva od banke ili drugog finansijera da kupi konkretnu robu ili stvar odreenih specifikacija, dajui obeanje da e je nakon toga kupiti uz odreeni profit, koji se moe izraziti u vidu fiksne sume ili procenta, a cijenu e plaati odgodno, u ratama, prema dogovoru i shodno svom materijalnom stanju.

120

Praktina procedura murabehe u islamskom bankarstvu Klijent odreuje stvar koju eli kupiti i njene specifikacije, te trai od vlasnika iste da odredi cijenu. Prodava (vlasnik traene robe) alje banci ponudu sa cijenama. Klijent daje banci obeanje da e kupiti predmet murabehe nakon to ga banka kupi. Banka analizira zahtjev i odreuje uvjete i potrebne garancije. Banka kupuje predmet murabehe od prodavaa, isplauje mu cijenu i alje slubenika da preuzme predmet murabehe, ime isti postaje vlasnitvo banke. Klijent potpisuje sa bankom ugovor o murabehi kojim kupuje predmet murabahe za cijenu na koju obje strane pristanu i preuzima ga. Analiza ugovora o murabehi Iz prethodnog se razumije da se murabeha sastoji od sljedeih elemenata: Obeanje klijenta banci da e kupiti predmet murabehe. Ugovor o kupoprodaji izmeu banke i prodavaa vlasnika predmeta murabehe. Ugovor o murabehi izmeu banke i klijenta. Spoj svih ovih ugovora u jedan ugovor. Da bismo razumjeli propis murabehe kao cjelokupnog ugovora i shvatili okosnicu debate islamskih pravnika o ovom pitanju, neophodno je razumjeti sutinu ova etiri konstruktivna elementa i propis svakog od njih pojedinano. Obeanje klijenta banci da e kupiti predmet murabehe U vezi sa obeanjem klijenta banci da e kupiti predmet murabehe, postavlja se pitanje: da li je to obeanje obavezujue? U pogledu ovog pitanja islamski pravnici imaju vie miljenja od kojih su najistaknutija sljedea (El-Muamelatul-malije, ubejr, 310): Prvo miljenje, koje zastupa veina uenjaka, jeste da je izvravanje obeanje vjerska i moralna obaveza, meutim, neispunjenje obeanja ne povlai sudsku odgovornost, jer obeanje je poput poklona neobavezno.
121

Drugo miljenje zastupaju uenjaci koji smatraju da je izvravanje obeanje i vjerska obaveza i da, kao takvo, povlai sudsku odgovornosti. Ovo miljenje zastupaju Hasan el -Basri i Ishak ibn Rahavejh, navodei kao dokaz kuranski ajet: O vjernici, zato jedno govorite, a drugo radite? (Saff, 2), kao i rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Tri su znaka munafika: kada govori lae, kada obea ne ispuni, a kada mu se neto povjeri, on to pronevjeri. (Muslim, br. 59) Tree miljenje jeste da je ispunjavanje obeanja vjerska obaveza, a sudsku odgovornost povlai ako se vee za odreeni uzrok te onaj kome je obeanje dato ostvari taj uzrok, odnosno na osnovu obeanja preuzme kakvu odgovornost. Ovo je poznato miljenje malikijskog mezheba, a preferirao ga je veliki broj savremenih uenjaka na elu sa Kolegijem islamskog prava sa sjeditem u Didi. Prema ovom miljenju, davalac obeanja duan je ispotovati dato obeanje ili nadoknaditi stvarnu tetu koju je obeanjem uzrokovao. Meutim, pri murabehi dozvoljeno je samo jednostrano obeanje, tj. obeanje klijenta ili banke, dok obostrano obeanje nije dozvoljeno, osim s pravom opoziva jedne ili obje strane. Ako bi obeanje bilo obavezujue za obje strane, ugovor o obeanju bio bi identian kupoprodajnom ugovoru, to nije dozvoljeno, jer banka u vremenu obeanja ne posjeduje predmet prodaje, stoga ga ne moe prodati. (Vidjeti: Zakljuak Kolegija islamskog prava sa sjeditem u Didi, br. 4041) Uz to, po miljenju nekih savremenih uenjaka, obeanje naruioca robe da e robu kupiti od banke, nakon to je banka kupi, ne smije biti obavezujue. Ugovor o kupoprodaji izmeu banke i prodavaa vlasnika predmeta murabehe Sklapanje ugovor o kupoprodaji izmeu banke i prodavaa vlasnika predmeta murabehe smatra se klasinom kupoprodajom koja je dozvoljena po konsenzusu uenjaka. Ovdje je bitno da se ova kupovina realizira i da banka preuzme rizik kupljene robe prije nego to je proda naruiocu-klijentu. Ugovor o murabehi izmeu banke i klijenta Ovim ugovorom banka prodaje robu koju je kupila na osnovu zahtjeva klijenta, a prodaja se odvija po cijeni veoj od trenutne cijene, jer je isplata na rate. Ovdje se namee pitanje: Da li je dozvoljeno poveati cijenu zbog odgode isplate ili prodaje na rate? Veina uenjaka smatra da je dozvoljeno prodati robu skuplje od njene trenutne c ijene zbog odgode isplate. Ovo je i miljenje etiri poznata mezheba, a osnovni argument kojim ga potkrepljuju jeste uopenost kuranskog ajeta: A Allah je dozvolio trgovinu. (El-Bekara, 275) Ovo je miljenje preferirajue.

122

Spajanje svih ugovora u jedan ugovor Da li je dozvoljeno spojiti vie ugovora u jedan ugovor? Uenjaci o tome imaju dva razliita miljenja: Prvo, veina uenjaka, iz hanefijskog i afijskog mezheba, kao i neke malikije i hanbelije, smatra da nije dozvoljeno spojiti vie ugovora u jedan, osim to malikije i afije izuzimaju odreene oblike spajanja kupoprodaje sa najamninom. Drugo, dozvoljeno je u jednom ugovoru spojiti vie ugovora i uvjeta. To je miljenje nekih malikija i odabrao ga je Ibn Tejmijja. (ubejr, El-Muamelatul-malije, 316) Dokaz za prvo miljenje jeste predaja koju prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, koji kae: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je dvije kupoprodaje u jednoj. (Tirmizi, br. 1231, i Nesai, br. 4632, sahih po ocjeni Tirmizija i Albanija), te druga predaja od Abdullaha b. Amra u kojoj kae: Poslanik, salallahu alejhi ve sellem zabranio je pozajmicu i prodaju (u jednom ugovoru), dva uvjeta u jednoj kupoprodaji, prodaju onoga to nije kod tebe i profit iz onoga za ta se nije odgovorno. (Nesai, br. 4631, i drugi, ejh Albani ovaj je hadis ocijenio kao hasen-sahih) Ove predaje, u svom doslovnom znaenju, ukazuju na zabranu kombinacije vie ugovora i uvjeta u jednom ugovoru. Uenjaci koji preferiraju drugo miljenje svoj stav argumentiraju temeljnim pravilom o materijalnim relacijama koje glasi: Osnova u trgovini i poslovanju je dozvola, a to podrazumijeva dozvolu spajanja vie ugovora u jedan. Na spomenute predaje, o zabrani dvije kupoprodaje u jednoj i zabrani dva uvjeta u jednoj kupoprodaji, odgovaraju da se zabrana ne odnosi na spajanje dva ugovora u jedan, nego se specifino odnosi na ugovor pri kojem se kupac i prodava dogovore na dvije razliite cijene: jedna cijena ako se plaa gotovinski, a druga ako se plaa na odgodu, a da prije konanog zakljuivanja ugovora ne fiksiraju jednu od dvije cijene. Imam Tirmizi, nakon to je naveo spomenuti hadis, kae: Neki uenjaci su, tumaei dvije kupoprodaje u jednoj, kazali: To je da kae: prodajem ti ovo odjelo u gotovini za deset, a na odgodu za dvadeset, a zatim se raziu prije nego odrede jednu od dvije cijene. Meutim, kada odrede jednu od dvije cijene, u tome nema smetnje, ako se ugovor sklopi po jednoj od dvije cijene. (Damiut-Tirmizi, 3/533) evkani, rahimehullah, kae: Razlog zabrane dvije kupoprodaje u jednoj jeste nestabilnost cijene kada se prodaje za dvije cijene. (Nejlul-evtar, 5/214) Prema tome, drugo miljenje je preferirajue, jer je osnova dozvola, a nema jasnog dokaza koji bi zabranio spoj vie ugovora u jedan.

123

Na osnovu prethodnog zakljuujemo da su svi temeljni elementi murabehe prihvatljivi, to znai da je murabeha dozvoljena ako se ispotuju potrebni uvjeti. Najbitniji uvjet jeste da banka, odnosno finansijer, istinski kupi robu i postane njen vlasnik, ta da nakon kupovine fiziki ili konstruktivno preuzme robu i postane za nju odgovorna prije nego to je proda klijentu. Upravo to predstavlja kljunu razliku izmeu transakcije utemeljene na kamati i dozvoljene murabehe. Kolegij islamskog prava sa sjeditem u Didi u zakljuku br. 4041 navodi sljedee: Prodaja murabehom naruiocu kupljene robe, ako se realizuje na robi nakon to ue u posjed kupca po narudbi, i ostvari se erijatom validno preuzimanje robe, to je dozvoljena kupoprodaja, sve dok kupac po narudbi snosi odgovornost eventualne tete prije nego to isporui robu, te odgovornost vraanja robe zbog skrivene manjkavosti i drugih uzroka reklamacije nakon isporuke, i ako su ispunjeni ostali uvjeti kupoprodaje i uklonjene smetnje. (Dizani, Fikuhun-nevazil, 3/228) Govorei o murabehi, savremeni uenjaci naroito istiu sljedee uvjete: da naruena roba ue u posjed banke i njenu odgovornost prije nego to se sklopi ugovor o prodaji sa naruiocem; da cijena odreena u ugovoru ne bude podlona poveanju u sluaju nemogunosti isplate; da murabeha ne bude maska za kamatni krediti kojim klijent dobiva gotovinu nasuprot veeg duga, nego da postoji stvarna namjera kupovine odreene robe. (ubejr, ElMuamelatul-malije, 319) Mogunost zatite investitora Investitor (banka) moe preduzeti odreene mjere koje e minimizirati rizik murabehe, od kojih su: Pri kupovini naruene robe moe uvjetovati pravo na opoziv u odreenom vremenskom roku, te ako naruilac davalac obeanja ne kupi robu, tim uvjetom moe je vratiti prvobitnom vlasniku. Investitoru je dozvoljeno od naruioca depozirati odreenu svotu. Taj depozit ne tretira se avansom niti kaparom, nego slui kao potvrda ozbiljnosti u namjeri kupovine i dokaz materijalne spremnosti, a istovremeno time investitor osigurava naknadu eventualne tete u sluaju da naruilac ne ispuni obeanje i odustane od kupovine. Meutim, ako naruilac odustane od kupovine, investitoru nije dozvoljeno zadrati cjelokupnu sumu, nego polae pravo samo na vrijednost stvarne tete koja se oituje u razlici izmeu trokova nastalih
124

kupovinom naruene robe i cijene po kojoj je prodana, a ne obuhvata naknadu za tzv. proputenu investicionu ansu. Investitoru je dozvoljeno uzeti kaparu nakon to sklopi ugovor murabehe sa naruioc em, dok u periodu obeanja to nije dozvoljeno. Ako kupac odustane od kupovine, pree je da se investitor odrekne one vrijednosti kapare koje ostane nakon to revidira realno pretrpljenu tetu, a to je razlika izmeu trokova kupovine robe i cijene po kojoj je prodana. Investitoru je dozvoljeno uvjetovati, ukoliko kupac murabehom bude bez validnog razloga kasnio sa uplatom dogovorenih rata, da sav dug postane trenutan. S ciljem osiguranja naplate, prodava moe od kupca traiti da ponudi osiguranje u vidu garancije tree osobe, ili u vidu hipoteke ili zalonog prava na bilo koju njegovu imovinu. Takoer je mogue predmet prodaje zaloiti zvanino bez fizikog preuzimanja, ili sa fizikim preuzimanjem i postepenim oslobaanjem zaloga prema procentu uplate duga. Investitoru nije dozvoljeno uvjetovati da predmet murabehe ne pree u vlasnitvo kupca sve dok ne isplati cijenu, ali je dozvoljeno odgoditi zvanini prijepis na ime kupca s ciljem garancije isplate duga, a investitor daje kupcu dokument kojim potvruje pravo u vlasnitvu robe. Pri tome investitor moe zahtijevati punomo kupca da, u sluaju kanjenja sa uplatom duga, moe prodati predmet murabehe, te ako doe do prodaje, investitor je duan, nakon to pokrije svoje pravo na dogovorenu cijenu, preostalu svotu vratiti kupcu. Dozvoljeno je da ugovor o murabehi sadri klauzulu kojom se kupac obavezuje da e, u sluaju neredovnog uplaivanja rata, donirati odreeni iznos ili procenat duga u dobrotvorne svrhe. Meutim, ova sredstva moraju biti nadgledana od strane erijatske komisije, a njima se investitor ne smije koristiti. Spomenute mjere legitimirane su erijatskim standardima-2010/1431. h.g. koje je pripremio Komitet kontrole i nadzora islamskih bankovnih institucija. Uzvieni Allah najbolje zna.

125

Da li je enski glas avret?

Priredio: Sead ef. Jasavi, prof. fikha enski glas, sam po sebi, nije avret, jer kad bi se on smatrao avretom to bi bilo veliko optereenje po sve, a znamo da je ova vjera sama po sebi lahkoa! ena je u potrebi za govorom i komunikacijom kako sa enama tako i sa mukarcima i to u razliitim sferama svoga ivota. Ono to je zabranjeno i to se smatra avretom jeste zavoenje ena u svome govoru, na to je bila skrenuta panja i samim enama Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ajetom: O ene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge ene! Ako se Allaha bojite, na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! (el-Ahzab, 32.) Dakle, ovaj ajet ne zabranjuje enama uopteno da govore, ve im zabranjuje usiljenost i zavodljivost u govoru, dok je uobiajen govor, ne propraen zavoenjem i grijehom, enama dozvoljen. Znamo da su ene Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, majke vjernika, i da im je zabranjeno da se udaju nakon smrti Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, pa je i pored toga njima skrenuta panja da sa svojom djecom paze kako priaju pa ta tek da kaemo za ene koje nemaju status majki prema mukarcima koji nemaju status njihovih sinova kako se tek one trebaju pridravati ovoga ajeta! Mnogo ena sahabijki su razgovarale sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, o propisima vjere i to u prisustvu mukaraca stranaca, poput Esme bint Jezid, i poput ena koje su davale prisegu na vjernost. ene sahabijke su razgovarale sa ashabima, kao i ashabi sa njima, poput sluaja ene koja je odgovarala Omeru r.a., onda kada je Omer r.a., traio da se spuste mnogo podignuti mehrovi-vjenani darovi. Omer r.a., i pored svoje estine, nije sprijeio ovu enu od govora, ve joj je potvrdio njen stav, i to u sred skupa kojem su prisustvovali i mukarci. ejh Ibnu Usejmin rhm., je bio upitan o tome da li je glas ene avret pa je odgovorio: Ko bude malo dublje razmiljao o tekstovima Kur'ana i Sunneta naii e na to da enski glas nije avret. Ono to nas upuuje na ovakav stav jeste ajet u kojem Allah d.., kae: ...na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! (el-Ahzab, 32.) Zabrana, spomenuta u ovom ajetu jeste zavoenje u govoru, dok je obino neusiljeni govor dozvoljen, to nam sve zajedno ukazuje na to da glas ene nije avret, jer da je enski glas avret i zabranjen ne bi se na kraju ajeta reklo i neusiljeno govorite. Dakle, zabrana se odnosi na usiljeno i zavodno prianje, ne drugo. to se tie sunneta dokaza je mnogo. ene su dolazile Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obraale mu se u prisustvu mukaraca to im on nije zabranjivao, niti je od ljudi traio da idu. Da je ensk i glas avret njegovo sluanje bi bilo zlo a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostavio zla a da nije ukazao na njega!. Hanbelijski uenjaci su na stanovitu da enski glas nije avret. (Pogledaj:
126

erhul-Munteha, 11/3., erhul-Ikna', 8/3., Gajetul-Munteha, 8/3., el-Furu', 157/5..) (Pogledaj: Fetava ve Resa'il Ibnu 'Usejmin, 12. tom, 176. pitanje) Ovaj stav se, izmeu ostalog, temelji i na sljedeim hadisima: 1. Muhammed b. Sa'ad prenosi od svoga oca da je Omer b. el-Hattab r.a., zatraio dozvolu da ue kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su kod njega bile neke ene Kurejijke, koje su od njega neto traile i zahtijevale ali malo podignutog glasa nad njegovim glasom. Kad Omer r.a., zatrai dozvolu za ulazak one se latie hidaba, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, dozvoli Omer r.a., da ue. Kada je uao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se smijao. Omer r.a., ree: Allah ti usta nasmijao, na mjestu babe si mi i majke?! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree: udim se ovim enama koje su bile kod mene, kada su ti ule glas latie se hidaba. Omer r.a., ree: Ti si prei da imaju strahopotovanja od tebe, o Allahov Poslanie - pa se Omer r.a., osvrnu k njima rijeima: O vi koje ste neprijatelji prema samima sebi, zar da se mene plaite, a da se ne plaite Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem? One rekoe: Ti si krui i stroiji od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree: O Ibnul-Hattabu, tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, nee te ejtan susresti na putu a da se nee prebaciti na drugi put! ( SahihulBuhari, br.6085.) Ovaj hadis je dokaz tome da enski glas nije avret jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije negirao enama njihovo odgovaranje na rijei Omera r.a.. Da je enski glas avret Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, bi zabranio ovim enama da zbore pred mukarcima. 2. Esma' bint Jezid el-Ensarijja r.a., pria: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jedne prilike proao pored strane mesdida u kojem su bile ene, meu kojima sam bila i ja, pa je, uvi njihove glasove, rekao: O skupino ena, doista ete vi biti najbrojnije dehennemsko gorivo! Pozvah Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a bila sam najbra kada se radilo o postavljanju pitanja pa rekoh: Zbog ega? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree: Zbog toga to ste nezahvalne kad vam se da, i to ste nestrpljive kada padnete u iskuenje, i to se odmah alite kad vam se ne da! Strogo se uvajte nevjerstva opskrbljenih! Pitah Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: to je to nevjerstvo opskrbljenih (kufranulmune'aamin)? Ree: Kada se ena nae kod nekog ovjeka, kojem je rodila dvoje ili troje djece, pa mu kae: Nikakvoga dobra od tebe nikada nisam vidjela! (Ahmed, Taberani) 3. Ummu Hana bint Ebi Talib r.a., prenosi da je otila do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u godini Osvojenja Mekke, pa ga zatee kako se kupa, dok mu njegova kerka Fatima drae zastor. Nazvah mu selam a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: Ko je? Rekoh: Ummu Hana bint Ebi Talib. Ree: Neka je dobrodola Ummu Hana bint Ebi Talib. Kada je zavrio sa svojim kupanjem, ustao je klanjati osam rekata, odjenut u jedan ogrta, pa rekoh: O Allahov Poslanie, sin majke moje, Alija r.a., tvrdi kako
127

e da ubije ovjeka kojeg sam ja zatitila Fulan b. Hubejre!? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree: Dajemo zatitu svakom onom kojeg si ti zatitila o Ummu Hana! Ummu Hana ree: To je bilo u vaktu duha-namaza. (Sahihul-Buhari, br.3171.) 4. Od Enesa r.a., se prenosi: Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obolio pred svoju smrt poeo se gubiti, pa Fatima r.a., ree: O muke babine... Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, joj ree: Nakon ovoga tvoj babo nee imati vie muka! Kada je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, preselio, Fatima r.a., je rekla: O babuka moj, odazvao si se Gospodaru koji te pozva'; o babuka moj, dennet-i-firdevs ti kua bila; o babuka moj, ta e Dibril bez tebe! Kada smo ga ukopali, Fatima a.s., je rekla: O Enese, kako ste mogli bacati zemlju na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!? (Sahihul-Buhari, br.4462.) 5. Enes r.a., prenosi: Ebu Bekr r.a., je, nakon smrti Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, rekao Omeru r.a.: Hajdemo do Ummu Ejmen, da je posjetimo, onako kako ju je posjeivao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su doli do nje, zaplakala je, pa joj rekoe: ta te je uplakalo; ono to je kod Allaha je za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bolje. Ree: Ne plaem zbog toga to ne znam da je ono to je kod Allaha za Poslanika bolje, ve plaem zbog toga to je Objava sa Nebesa prestala silaziti pa s ovim rijeima i njih rasplaka, pa su svi zajedno plakali! (Sahihu Muslim, br.6472.) Imam Nevevi, rhm., kae: Ovaj hadis je dokaz tome da je propisano i vrijedno posjeivati dobre osobe, da je propisano dobrom ovjeku posjetiti onoga ko je malo manji u dobroti od njega, da je propisano posjetiti onoga koga je tvoj prijatelj posjeivao i volio, da je dozvoljeno skupini mukaraca posjetiti dobru enu i sluati je kada govori, da je dozvoljeno uenom i starijem da uzmu nekoga sa sobom u zijaret nekome ili bolesniku itd.. Propisano je plakati zbog rastanka sa dobrom i dragom osobom, pa makar i otili tamo gdje im je bolje nego gdje su do tada bili, a Allah najbolje zna! (Pogledaj: Sahihu Muslim bi erhin-Nevevi, br.4492.) Imam Ibnu Bettal rhm., kae: enama je propisano da se raspituju u vezi propisa svoje vjere, i dozvoljeno im je da razgovaraju s mukarcima u vezi toga, kao i u vezi svega za ime su u potrebi. 'Ilm i znanje je uzimano od ena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i od ostalih ena Selefa! (erhu Sahihil-Buhari, 1/178.) Imam el-Gazali rhm., kae: enski glas nije avret izuzev ako nije u pitanju pjevanje! ene su za vrijeme ashaba mukarcima nazivale selam, traile fetvu, pitale, konsultovale itd., a kad je u pitanju pjevanje tada raspirivanje strasti stupa na scenu... (Pogledaj: Ihja'u 'ulumid-din, 3/260.) Imam el-Kurtubi rhm., kae: Nemoj da pomisli neko ko nema razumjevanja da kada mi kaemo da je glas ene avret da pod tim podrazumjevamo i njen obini govor. To nije
128

tano. Mi dozvoljavamo govor sa enama strankinjama i komunikaciju kada se je u potrebi za time, a ne dozvoljavamo im podizanje glasa, niti umiljato i zavodljivo govorenje, jer se time mukarci privlae i strasti raspiruju. (Pogledaj: Fetva ejh Muhammed Behit el-Muti'i, bivi egipatski muftija, Medelletul-Islam, tom 4, br. 28.) Stalna Komisija za Fetve, u KSA, kae: enski glas se uopteno ne smatra avretom. ene bi se Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, alile, raspitivale bi se o islamu, a isto su inile i za vrijeme Pravovjernih halifa r.a., kao i sa namjesnicima i vladarima, nakon njih. Selamile su mukarce strance, i odgovarale su na selam, na to im nije prigovorio niko od imama islama. Ali, i pored navedenog, eni nije dozvoljeno da se prenemae u govoru, i da zanosi u govoru, shodno rijeima Allaha d.., koji kae: O ene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge ene! Ako se Allaha bojite, na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! (el-Ahzab, 32.) Takvo postupanje zavodi mukarce i postaje im fitna-iskuenje, kako nam to potvruje spomenuti kur'anski ajet, a Allah je taj koji uputu daje. Ve sallallahu 'ala nebijjina Muhammed ve alihi ve sahbihi ve sellem. (Fetvu br. 4522., potpisali: Abdullah b. Ku'ud, Abdullah b. Gudejjan, Abdurrezzak Afifi, Abdul-Aziz ibnu Baz.) ejh Aid el-Karni, rhm., je na pitanje: Da li je enama dozvoljeno da koriste pojaala - mikrofone, na svadbama odgovorio: enski glas je kao takav avret, i eni nije dozvoljeno da podie glas, pa joj nije dozvoljeno da podie glas na svadbama. Dozvoljeno im je da razmjenjuju pjesme i stihove, i da igraju na mjestu gdje ih nee sluati i gledati mukarci. Ako se glasovi budu uli, to je munker kojeg treba zabraniti. (Pogledaj: Hutab ve Muhadarat, 35/397.) I pored svega navedenog, mukarci i ene moraju suziti krug svoje prie u najue okvire, i njihov razgovor mora kruiti samo u pitanjima koja ne vode fesadu. eni je posebno obaveza da izbjegava kontakt sa mukarcima koji joj nisu mahrem koliko se moe, i da ne pria mnogo pred mukarcima koji joj nisu mahrem ako se mora, i da ne zanosi u govoru kada pria sa njima, jer je sami enski glas njean po svojoj prirodi pa ako se tome jo pridoda zavoenje onda nastaje fitna. Ovakvo postupanje moe negativno djelovati na mukarce koji imaju slaba i bolesna srca, shodno rijeima Allaha d.., koji kae: O ene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge ene! Ako se Allaha bojite, na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! (el-Ahzab, 32.) Zbog svega navedenog je eni pokueno da ui Kur'an na glas, kao i da ui ezan i ikamet, i kada eli skrenuti panju na greku u namazu nee to raditi rijeima: Subhanallah, ve e samo pljesnuti dlanom o aku, kako se to biljei kod Buharije i Muslima.

129

Da li se oblaenje turbana, palestinskih marama, galabija i sl. smatra islamskom nonjom

Zahvala pripada Allahu, azze ve delle, i neka su salavat i selam na Njegovog Poslanika. Od Allahovih neizmjernih blagodati prema ljudima je to im je stvorio odjeu kako bi s njome prekrili svoja stidna mjesta i sauvali ponos, dostojanstvo i ast, O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeu koja e pokrivati stidna mjesta vaa, a i raskona odijela, ali, odjea bogobojaznosti, to je ono najbolje. To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. (ElEaraf, 26) erijat, iako je u osnovi dao ovjeku irinu u oblaenju, tj. izbor u oblaenju prepustio je njegovoj slobodnoj volji, ipak nije ostavio propise odjevanja nedefinisane. Pojanjeno nam kakva odjea je doputena a kakva zabranjena, ta smo obavezni prekriti od naeg tijela, ta je pohvalno ili pokueno, a ta je od toga zabranjeno. Kada je oblaenje u pitanju, preovladava temeljni princip dozvoljenosti, dok ono to je zabranjeno ili pokueno definisano je optim pravilima i smjernicama, koje su veinom vezane za cjelokupna moralna vjerska naela (zabrana poistovjeivanja mukaraca i ena, zabrana oholosti, zabrana oponaanja stanovnika vatre i sl.) Uvaeni ejh Bekr b. Abdullah Ebu Zejd, rahimehullah, govorei o najbitnijim principima oblaenja u Islamu, kae: Pripazite na lijep izgled, prikladnost u oblaenju i oblaite ono to ljudi inae oblae a ne kosi se sa istim erijatom. To je univerzalni erijatski princip koji poiva na dva velika temelja: Prvi temelj: Da se oblai odjea koja je zastupljena u obiajima naroda odreene zemlje, koji se ne kose sa erijatskim normama. Ibnul-Kajjim, rahimehullah, kae: Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, uputa u odjevanju je da oblai ono to mu je Allah, azze ve delle, olakao od odjee u svojoj zemlji. Imao je obiaj da nosi koulje, turbane, izar (donji prekriva), rida (gornji prekriva) i kaput, oblaio je odjeu od pamuka, vune i dr., oblaio je i odjeu koja je dolazila iz Jemena itd. Radi toga, njegov sunnet nalae da ovjek oblai ono to mu je Allah olakao od odjee koju nalazi u svojoj zemlji, pa makar bila skupocjena i kvalitetna Ibn Akil, rahimehullah, rekao je: Ne treba naputati obiaje naroda u oblaenju, osim ako je rije o haramu. Kae Ibn Abdul-Kavijj, rahimehullah, u svom spjevu o adabima: I pogreno je odjevati odjeu prepoznatljivu, koja oslikava tjelo, osim za supruga i vlasnika Imam Sefarini, rahimehullah, pojanjavajui njegove rijei, u djelu Gizaul-elbab, kae sljedee: Pod odjeom koja je prepoznatljiva misli se na odjeu koja je suprotna prilagodnoj odjei zemlje u kojoj boravi i sl., i zato to ga prepoznatljiva odjea izlae omaloavanju, podcjenjivanju i sl.
130

Zatim je Sefarini, rahimehullah, prenio citat El-Dejlanija iz djela El-Gunje koji kae: Meu odjeu koja ne dolikuje i od koje treba biti daleko spada svaka odjea s kojom ovjek biva poznat i prepoznatljiv meu ljudima, kao da ostavi obiaj svoje zemlje i svoga plemena. Treba oblaiti ono to oni oblae, kako ne bi na njega pokazivali prstima, i kako ih ne bi naveo svojom krivicom da ga ogovaraju i radi toga zaradi grijeh, zajedno s njima, zato to je bio povodom toga. Nakon toga je prenjeo da je Imam Ahmed, rahimehullah, jednom prilikom vidio nekog ovjeka da je obukao kaput proaran bijelo-crnim linijama, na to je rekao: Ostavi to i obuci odjeu koja se nosi u tvom narodu! Te mu je rekao: Ta odjea nije haram, da smo sada u Mekki ili Medini ne bi ti nita prigovorio. Tj. zato to je to bila odjea stanovnika Mekke i Medine. (Zavren citat Imama Sefarinija, rahimehullah) Iz spomenutog moe zakljuiti: da se odjea koju neki omladinci naeg vremena oblae iz vjerskih ubjeenja, u centru Arapskog poluotoka, koja je suprotna svojstvima odjee svoga naroda, smatra naputanjem obiaja na kojima je bio Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ovjek oblai ono to mu je Allah olakao od odjee u svom kraju, tj. u stilu i svojstvima. Ta odjea, koju uvoze iz vana i oblae iz vjerskih ubjeenja, smatra se suprostavljanjem sunnetu i ostavljanjem odjee koja je poznata i prihvaena meu narodom. Taj postupak je povodom gibeta (ogovaranja), prepoznavanja i izdvajanja od drugih ljudi, pokazivanjem na njega prstima iz omalovaavanja i gubljenja opteg balansa u drutvu. Spomenuto e jo vie razjasniti ono to e naknadno biti spomenuto. Drugi temelj: Zabrana oblaenja prepoznatljive odjee (ar. libasu-uhre). Vjerodostojno je zabiljeeno u predaji koju je prenjeo Ibn Omer, radijallahu anhuma, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Onaj ko obue prepoznatljivu odjeu, Allah e ga na Sudnjem danu odjenuti odjeom ponienja a u drugoj predaji: istom odjeom a zatim e se potpaliti u njoj vatom. Zabiljeio ga je Ebu Davud. Prepoznatljivom odjeom smatra se svaka odjea koja izlazi iz obiaja naroda, bilo da se radi o boji, ili stilu, ili svojstvu, ili nainu kroja itd. ejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: Zabranjeno je oblaiti prepoznatljivu odjeu, a to je svaka odjea sa kojom je cilj uzdizanje i iskazivanje uzvienosti, ili pokazivanje skromnosti i asketizma, sve to su pokudile ispravne generacije. Kau mnogi od selefa: Prepoznatljiva odjea je svaka odjea koja je uzrok da se podcjenjuje i omalovaava onaj koji je nosi, te svaka odjea radi koje se gubi ugled kod ljudi.69 Propisano je nositi odjeu koja je zastupljena u odreenom narodu uz pridravanje za erijatske norme u oblaenju, tj. da ne bude prozirna, uska, da ne oslikava tijelo, da ne pada

Kraj citata ejha Bekra Ebu Zejda, rahimehullah. Vidi: Haddus-sevbi vel-uzreti ve tahrimuul-isbali ve libasi-uhre str. 27-30
69

131

ispod lanaka i da nije od svile (za mukarce), da pokriva itavo tijelo uz lice i ake i nije izazovne boje (za ene) itd. Nonja turbana, galabija, marama za mukarce i sl. ne smatra se nonjom naeg naroda niti to nalae sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te je potrebno napustiti tu praksu. Istina je, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je turbane, ali u isto vrijeme nosili su ih i ostali murici, a ne postoji ni jedna vjerodostojna predaja koja nas postie na tu nonju. Jedan od mladia poalio se Stalnoj komisiji za fetve (El-Lednetud-daime) u S. Arabiji kako se neki ljudi ismijavaju s njim zato to izmeu ostalog nosi turban, koji je po njemu, kako stoji u pitanju, sunnet, na to su mu odgovorili: a to se tie oblaenja turbana, to se ne smatra sunnetom, kao to si ti pogreno shvatio, nego je od mubah dozvoljenih stvari, zato je pree da nosi na glavi ono to inae nosi tvoj narod. (U potpisu: Ibn Baz, El-Gudejan, El-Fevzan, Alu-ejh i Bekr Ebu Zejd)70 Upitan je uvaeni ejh Ibn Usejmin, rahimehullah, da li se oblaenje turbana smatra sunnetom i pohvalnom praksom, na to je odgovorio: Ne! Oblaenje turbana nije sunnet, nego je adet (obiaj). Sunnet je da svaki ovjek oblai ono to inae oblae ljudi, osim ako se radi o onome to je u osnovi z abranjeno. Ovo smo rekli zato to se oblaenje odjee suprotne navikama ljudi smatra prepoznatljivom odjeom (ar. libasu-uhre), a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je oblaenje prepoznatljive odjee. Zato, ako se nalazimo u zemlji u kojoj narod oblai turbane obui emo i mi turbane, a ako se nalazimo u zemlji u kojoj se ne oblae neemo ih ni mi oblaiti. Mislim da se muslimanske zemlje danas razlikuju, u nekim zemljama veinom se nose turbani, dok je u drugim zemljama suprotno. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je obiaj oblaiti turban, zato to je to bio obiaj u njegovom vremenu. Radi toga, nije nam naredio da ga nosimo, naprotiv zabranio nam je da nosimo prepoznatljivu odjeu, iz ega nam se eli ukazati da je sunn et u oblaenju da ovjek prati obiaje ljudi, osim ako je neto zabranjeno. Ako bi pretpostavili da mukarcima u obiaj pree oblaenje svile, mi bi rekli: to je haram i ne povodimo se za vama. Takoer, ako bi pretpostavili da se nalazimo u zemlji u kojoj je obiaj da mukarci nose odjeu koja pada ispod lanaka, mi bi rekli: to je haram, mi vas u tome neemo slijediti.71 Kae ejh Abdullah b. Salih el-Fevzan: Utemeljeno pravilo kada je u pitanju oblaenje je da ovjek oblai odjeu i ukrase svoga naroda, pod uslovom da se pridrava

70

Fetava el-lednetid-daime, 24/43. Likau babil-meftuh, 23/160. Vidi: http://islamqa.info/ar/ref/113894

71

132

erijatskih granica. Islamski uenjaci spomenuli su da je pokueno ovjeku da se suprostavlja obiaju svoga naroda u odjevanju i da postoji mogunost da se smatra prepoznatljivom odjeom koja je zabranjena72 Radi spomenutog, oni koji oblae takvu nonju (saudijsku, jemensku, palestinsku, pakistansku, afganistansku i sl.), u naim okolnostima, vremenu i prostoru nemaju za to nikakve nagrade, niti nose islamsku nonju, a ujedno su grjeni kod Uzvienog Allaha radi sljedeih taaka: 1) Suprostavljanje sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u odjevanju. 2) Oblaenje prepoznatljive odjee koja je strogo zabranjena hadisom. 3) Povod su grijeenja drugih. 4) Sami sebe izlau omalovaavanju i gubljenju ugleda. 5) Uzdiu se iznad drugih. Ako bi i rekli ostavljajui raspravu da je to to nose islamska odjea, opet bi bila zabranjena radi tete koju nanose time drugim muslimanima, postupajui po univerzalnom erijatskom pravilu ostavlja se od dvije tete manja, a nema sumnje da je ostavljanje neega to je u osnovi mubah (dozvoljena stvar), kao odjea, manja teta od medijskog ismijavanja sa muslimanima, omalovaavanja vjere i vjerskih svetinja, psovanja Allaha, Poslanika, damija i td. Svima je poznato (barem onom koji poznaje na narod) da provokativno oblaenje izaziva sve prethodne i druge grijehe, zato je obaveza detaljno izuiti vjerske propise i napustiti povrna, emotivna i nakaradna tumaenja islama. Allah, delle enuh, rekao je: Ne grdite one koje oni, pored Allaha, dozivaju, da ne bi i oni nepravedno i bez znanja Allaha grdili. (El-Enam, 108) Ako je psovanje taguta, kipova i idola koje je jedan od najveih vidova ispovjedanja nevjerstva u njih zabranjeno kako ne bi izazvalo veu tetu od toga, a to je psovanje Uzvienog Allaha, delle enuh, pa ta rei onda za one koji radi svog oblaenja koje nije ni nareeno niti preporueno izazivaju isto!? Odgovor na dvije najpoznatije ubhe kod onih koji nose tu odjeu: Prva: Kau: Nosimo je ugledajui se na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer Allah, delle enuh, kae: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor (ElAhzab, 12). Odgovor: To je pogreno tumaenje ajeta, jer se ajetom podrazumjeva ugledanje na Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, u vjerskim propisima i poslanikim vrlinama a ne u adetima (obiajima) kao to je stav veine ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, meu kojima su Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija idr. On, sallallahu alejhi ve sellem, nije se razlikovao u adetima od svog naroda, jeo je ono to jedu, oblaio je ono to oblae, jahao iste jahalice, pio iz istih bunara, koristio isto posue osim onoga to je zabranjeno, poput svinjskog mesa, posua od zlata i srebra, svile itd.
72

Ahkamu huduril-mesadid, str. 36.

133

Druga: Kau: Muslimanu je nareeno da se razlikuje od nevjernika i velikih grjenika i zabranjeno mu je da ih oponaa, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Onaj ko se poistovjeti s jednim narodom on je od njih (Ebu Davud, 4031). Odgovor: To su rijei istine s kojima se eli opravdati batil. Praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje pojanjava njegove rijei, to nam ukazuje da je pogreno bukvalno shvatati spomenuti hadis. Islamski uenjaci kau da se pod poistovjeivanjem misli na oponaanje nevjernika u onome to je specifino i posebno samo za njih, kao da oblai odjeu koju ne oblae osim nevjernici i veliki grjenici, poput uskih pantalona za mukarce, ili crkvene odore, ili kratke pantalone iznad koljena, ili dresove nogometaa i koarkaa i sl., dok oblaenje pristojnih i irokih pantalona, koulja, denpera i sl. nije specifina odjea za nevjernike i velike grjenike, nego odjea koju oblae i muslimani i nemuslimani ujedno, te nije specifina za odreen nevjerniki narod. Bitno je napomenuti da osnova i porijeklo odjee ne igra veliku ulogu kada se obiaji promjene i izmjeaju, npr. dotina odjea vodi porijeklo od nekog nevjernikog naroda, ali je vremenom postala zastupljena kod svih ljudi i ne nosi niije obiljeje, takva odjea nije sporna, a Allah najbolje zna. Napisao: Amir I. Smaji Medina, 30. 04. 1434 h. g.

134

O nazivanju selama samo sa rijei "selam"

Pitanje: U posljednje vrijeme neki muslimani islamski pozdrav skrauju sa jednom rijei: selam. Moj prijatelj koji zastupa ovakav stav smatra da za to ima uporite u surama Hud 69., Ja-sin 58. i El-Vakia 25-26. Da li je u Poslanikovoj praksi bilo skraivanja selama? (Na pitanje odgovorio: mr. Muharem Omerdi) Odgovor: 1. Sunnet se ne moe odvojiti od Kurana. Hadisi su, takoer, vrsta objave. Poslanik nije govorio po hiru. Govorio je po vahju. Kuran je dao principe, a Poslanik ih je objasnio i pokazao njihovu primjenu. Pogledajte propise namaza, posta, zekata, hadda, pa i selama. Kur'an ne ulazi u detalje. Detaljima se bavio Poslanik gdje je to bilo neophodno. 2. Rei samo: Selam! nije dovoljno ni kao pozdrav, ni kao otpozdrav. To je tek njegov dio. Muslimani se nikada nisu tako pozdravljali. Princip pozdrava je uspostavio Kuran u ajetu: Kad pozdravom pozdravljeni budete, ljepim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer e Allah za sve obraun traiti. (En-Nisa, 86) Najbolji iskaz islama jeste, kako kae Poslanik: Da gladnog nahrani i da selam naziva i onom koga poznaje i onome koga ne poznaje. (Buhari i Muslim) U ovom hadisu je, kako se u originalu bolje vidi nego u prijevodu reeno We takreus-selame 'ala men..., doslovno: da nazove selam na onog koga.... Rije selam je pozdrav. ta to znai? Sigurno ne znai kao: Es-selamu alejkum / Neka je na tebe (vas) spas Boiji! O kakvom se selamu radi vidi se u sljedecem hadisu koji prenosi Ebu Hurejre: Kada je Allah Uzvieni stvorio Adema,a.s., rekao mu je: - Idi i selam onima nazovi (melekima), pa sluaj ta e ti odgovoriti, jer e to biti tvoj pozdrav i pozdrav tvoga potomstva. Adem je otiao i pozdravio meleke: Es-selamu alejkum! oni su mu odgovorili: Es-selamu alejke ve rahmetullahi! (Buhari i Muslim) U erijatu je jasno da se na pozdrav otpozdravlja boljim. Meleki su Ademu u otpozdravu dodali: Ve rahmetullahi! To poveavanje i jeste potpuni selam. Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Malik u Muwettau je od Ibn Abbasa prenio predaju: Selam se zakljuuje sa: ve berekatuhu! Sunnet je u odgovoru na: Es-selamu alejkum, dodati: ve rahmetullahi ve berekatuhu, a vadib je odgovoriti istim rijecima. Katade, r.a., je kazao: Potpuni selam je odlika muslimana, a najkrai odgovor je odlika onih koji su tek uli u islam (ehluz-zimme). Stav vaeg prijatelja je nepravilan a insistiranje na njemu je udno. Ustrajavanje na takvom nepotpunom pozdravu je pomodarstvo koje je strano islamu. Dosljednih muslimana je dunost da ustraju na pravilnom izvravanju islamskih dunosti na nain kako nas je pouio i zaduio Muhammed, a.s. Mijenjanje ili odustajanje od propisa islama jeste znak otudivanja. (Delilul-fellahin li turuki Rijadis-salihin, 3/330)

135

Da li je dozvoljeno traiti prava pred neislamskim sudovima u nudi?

Odgovorio: ejh, muhaddis, Abdul-Aziz b. Merzuk Et-Tarifi Pitanje: Da li je dozvoljeno traiti prava pred neislamskim sudovima u nudi? Odgovor: Ono po pitanju ega se slau svi muslimani, openito, da se nije dozvoljeno obraati za sud osim Uzvienom Allahu i njegovom erijatu. Uzvieni je rekao: "I tako Mi Gospodara tvoga, oni nee biti vjernici dok za sudiju u sporovima meusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u duama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (Prijevod znaenja, En-Nisa', 65) I rekao je: "Zar ne vidi one koji tvrde da vjeruju u ono to se objavljuje tebi i u ono to je objavljeno prije tebe pa ipak ele da im se pred tagutom sudi, a nareeno im je da ne vjeruju u njega. A ejtan eli da ih u veliku zabludu navede. Kad im se kae: "Doite i prihvatite za sud ono to Allah objavljuje, i doite Poslaniku!" vidi licemjere kako se od tebe sasvim okreu." (Prijevod znaenja, En-Nisa', 60-61) Sud i traenje suda je od ibadeta koje nije dozvoljeno da se upuuju osim Uzvienom Allahu, jer je Uzvieni Allah to nazvao ibadetom, kao to kae: "Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da ne inite ibadet osim Njemu!" (Prijevod znaenja, Jusuf, 40) A onaj ko trai sud mimo Allaha takav je usmjerio neto od Allahovih boanstvenih prava nekome drugome mimo Njemu, kao to su to uradili sljedbenici prijanjih Knjiga (krani i idovi). Uzvieni je rekao: "Oni su, pored Allaha, za bogove uzeli sveenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a nareeno im je da samo jednom Bogu ibadet ine, nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju." (Prijevod znaenja, Et-Tevbe, 31) Biljee imami Ahmed i Tirmizi od Adijja b. Hatima, radijellahu anhu, da je uao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa srebrenim krstom okaenim na vratu, pa je Allahov Poslanik prouio ovaj ajet "Oni su, pored Allaha, za bogove uzeli sveenike svoje i monahe svoje...". Na to je rekao: "Oni im doista nisu inili ibadet!?" Pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Naprotiv, oni su im zabranjivali dozvoljeno i dozvoljavali zabranjeno, pa su ih u tome slijedili i tako su im inili ibadet!" . Traenje suda (tehakum) je ibadet kao i injenje rukua i sedde, ali ovi im nisu inili rukue i sedde nego su im se pokoravali u izmjeni Allahovih zakona, dozvoljavajui zabranjeno i zabranjujui dozvoljeno, i tako im inili ibadet. Traenje drugog suda mimo Allahovog je veliki irk radi rijei Uzvienog: "Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono to Allah nije naredio?" (Prijevod znaenja, E-ura, 21), i rijei: "...a nareeno im je da samo jednom Bogu ibadet ine, nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju." (Prijevod znaenja, Et-Tevbe, 31)

136

Huzejfe, radijellahu 'anhu, rekao je: "Oni im se nisu klanjali niti su im postili, nego su kada im oni neto dozvole to dozvoljavali a kada im neto zabrane, to im je Allah dozvolio, to zabranjivali, pa su ih tako oni uzeli za boanstva." Ebul-Alije, rahimehullah, rekao je: "Govori li su: 'Ono to nam oni narede mi se tome odazivamo a ono to nam zabrane toga se klonimo!', samo radi njihovih rijei, a imali su Allahovu knjigu pred sobom, i u njoj su mogli nai ta im je nareeno a ta zabranjeno, ali su uzeli za rijei ljudi a ostavili Allahovu knjigu iza lea." Onaj ko se bude povodio i slijedio neerijatske sudnice i sudove, dozvoljavajui ono to je Uzvieni Allah zabranio, i zabranjujui ono to je dozvolio, u Svojoj Plemenitoj knjizi i jasnom vjerodostojnom sunnetu Svoga poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poinio je jasno nevjerstvo. Allah, Uzvieni, rekao je: "Ne jedite ono pri ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu, grijeh! A ejtani navode tienike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno mnogoboci postali." (Prijevod znaenja, El-En'am, 121), tj. ako se sloite sa mnogobocima da je strvina dozvoljena i vi ste onda mnogoboci kao i oni. Od najveih naredbi sa kojom smo obavezani je traenje suda vraajui se Allahvom zakonu (erijatu) koji je zasnovan na svakom dobru i koristi, kae Uzvieni: "A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere uinio, ali, On hoe da vas iskua u onome to vam propisuje, zato se natjeite ko e vie dobra uiniti; Allahu ete se svi vratiti, pa e vas On o onome u emu ste se razilazili obavijestiti. I sudi im prema onome to Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i uvaj ih se da te ne odvrate od neega to ti Allah objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da Allah eli da ih zbog nekih grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici. Zar oni trae da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji vrsto vjeruje?" (Prijevod znaenja, ElMa'ide, 48-50) Nema suda osim Allahovog suda i nema traenja suda osim od Njega Uzvienog. to se tie "sulha" - pomirenja i nagodbe ispred kadije, ili vladara, ili dravne ustanove, ili poglavara odreenog plemena, sve to je dozvoljeno, zato to su nagodba i pomirenje pohvalni u erijatu i ispravni ispred bilo koga. Kao npr. da se ovjek odrekne odreenog prava u novanoj svoti, ili da oprosti onome ko ga je uvrijedio i opsovao, ili da oprosti onome ko mu je pronevjerio trgovinu, isl. ali pod dva uslova: Prvi uslov: Da ne bude primoran na to pomirenje i dogovor. Drugi uslov: Da se taj dogovor i pomirenje ne suprostavlja sa neim to je ograniio erijat, kao da se pree preko erijatske kazne za bludnika, onoga ko konzumira alkohol, i dr.

137

Allah, Uzvieni, rekao je: "...a u nagodbi je hajr-dobro!" (Prijevod znaenja, En-Nisa', 128), i rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Nagodba-dogovor je dozvoljen meu muslimanima, osim nagodba koja zabranjuje dozvoljeno i dozvoljava zabranjeno." Neki dokazuju sa dogaajem Jusufa, alejhi-selam, kada je, prilikom boravka u zatvoru, rekao: "Spomeni me kod svoga gospodara" tj. vladara i velikana Misra (Egipta). Na to kaemo: Prvo: Vjera svih poslanika i vjerovjesnika je jedna, kao to kae Uzvieni: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu inite ibadet, a taguta se klonite!" I bilo je meu njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zasluili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su zavrili oni koji su poslanike u la utjerivali." (Prijevod znaenja, En-Nehl, 36), a od taguta na koje su, bez imalo sumnje, upozoravali poslanici je obraanje za sud mimo Allahovog suda, kao to je govor o tome prethodio. Pa kako da se onda kae da je bilo dozvoljeno poslaniku od Allahovih poslanika da upadne u irk, a Uzvieni Allah ga nije poslao osim da poziva u tevhid i upozorava na suprotno njemu, osim da se usmjeri taj dogaaj na stanje i situaciju koju emo naknadno spomenuti. Drugo: Jusuf, alejhi-selam, je sam jasno upozoravao i odvraao od traenja suda mimo Allahovg, kao to kae Uzvieni na jeziku Jusufa, alejh-selam: "O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoni? Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vai, - Allah o njima nikakav dokaz nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se ne ini ibadet osim Njemu. To je jedino prava vjera, ali veina ljudi ne zna." (Prijevod znaenja, Jusuf, 39-40). Tako da je on pozvao svoja dva prijatelja iz tamnice u ispovijedanje tevhida Allahu, a od toga je i obraanje za sud samo Njemu, delle e'nuh. A moe se i reci da je Jusuf, alejhi-selam, boravio u dravi u kojoj su i sudija i onaj kome se sudi mnogoboci-nevjernici, i da Allahov zakon nije bio uspostavljen, a Jusuf, alejhiselam, je bio izloen sili i nepravdi, ak i nakon to su vidjeli jasne dokaze da je nevin bio je zatvoren. Tako da nije bio u stanju da ostvari svoje pravo i otkloni od sebe nepravdu i tetu osim da to zatrai od vladara. To je mogue. Traenje suda i parnienje nije dozvoljeno osim od Allahovog suda, a onaj ko boravi u dravama i mjestima na kojima nije ostvarljivo pravo osim vraajui se nevjernikim sudovima, kao onaj koji ivi u Evropi, ili Americi, ili u arapskim dravama koje ne sude po erijatu, pa bude izloen krai i otimanju imetka, ili prolijevanju njegove krvi, ili da neko od njegove rodbine bude ubijen, a nije u stanju da se obrati Allahovom sudu-erijatu radi nepostojanja takvog suda na tom mjestu, kaemo: Odlazak i obraanje nevjerniim sudovima i zakonima u takvoj situaciji i stanju je dozvoljeno, ali pod dva uslova:

138

Prvi: Da ovjek nije u stanju ostvariti svoje pravo i od sebe otkloniti nepravdu i nasilje vraajui se Allahvom erijatu. Drugi: Da prilikom suda ne uzme ono to nema pravo erijatom, kao npr. da mu nevjerniki zakon dodijeli novano pravo vie nego to zasluuje, ili da odredi onome ko mu je uinio nasilje veu kaznu od one koja mu je odreena erijatom. U takvom sluaju mu nije dozvoljeno da uzme dio novca koji pree erijatsku granicu niti da se sloi sa tom presudom, osim ako e njegovo neslaganje dovesti do gubljenja prava u potpunosti - neka se sloi, a ono to pree granicu neka vrati vlasniku. Potpuna zabrana obraanja nevjernikim sudovima, ak i pod uslovima u predhodno spomenutim situacijama, ini krvi i imetak muslimana dozvoljenim, njihovu ast oskrnavljenom, i vodi ka bespravnom prolijevanju njihove krvi, a sa tome slinim erijat nije doao niukom sluaju. I na ovakve situacije se moe usmjeriti dogaaj Jusufa, alejhi-selam, jer se da shvatiti da su njegove rijei: "Spomeni me kod svoga gospodara" traenje otklanjanja nepravde koja mu je bila uinjena od strane upravnika i njegove supruge, iako je injenje nepravde pri njima bilo oito zato to su ga zatvorili, a iz dokaza su jasno znali da je nevin. Kao to kae Uzvieni: "Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je neduan, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu." (Prijevod znaenja, Jusuf, 35) Traenje otklanjanja nepravde i nasilja od vladara koji je nasilnik i koji prelazi granice je dozvoljeno, zato to je otklanjanje nepravde jedna od erijatskih potreba. Isti sluaj je i sa onim koji zna da se u odreenoj (neerijatskoj) sudnici ne sudi po Allahovom zakonu u potpunosti osim u nekoliko pojedinanih zakona, koji se neciljano i bez ubjeenja slau sa Allahovim sudom, kao smrtna kazna za ubicu, ili ponitavanje branog ugovora (hul'a), i sl. Takvom je dozvoljeno, bez pokuenosti, da trai odmazdu za ubicu i raskid branog ugovora od mua (u stanjima kada je to erijatom propisano) u situaciji kada se nemogue obratiti sudiji koji sudi po Allahovom zakonu i koji je u stanju da otkloni tu nepravdu i nasilje, zato to su se ta dvojica sudija (onaj koji sudi i onaj koji ne sudi po Allahovom zakonu) sloili u vanjtini (sprovoenju suda) a razili u unutranjosti (ubjeenju), a obaveza suenja po Allahovom zakonu u sebi ima dva cilja: Unutranji: Njegovo mjesto je u srcu, a to je da je suenje po Allahovim zakonima od najuzvienijih ibadeta, i ne samo to nego i od ciljeva tevhida, kao to kae Uzvieni: "Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da ne inite ibadet osim Njemu. To je jedino prava vjera, ali veina ljudi ne zna." (Pijrevod znaenja, Jusuf, 40), pa je uinio suenje po onome to je objavio ibadetom, a upuivanje ibadeta nekom mimo Allaha je irk. Vanjski: Otklanjanje nasilja i nepravde nad onima kome se ini, i uspostavljanje pravde meu ljudima, a za to nema mjesta ni u jednom sudu osim u Allahovom sudu. Prvi, unutanji cilj, je nemogue ostvariti osim ostvarivanjem drugog, vanjskog cilja, a drugi cilj je ostvarljiv bez ostvarenja prvog cilja, zato to je mogue da vanjski cilj prelazi od osobe do osobe ne gledajui na ubjeenje, dok je unutranji cilj isto obavezan i onome ko sudi
139

a i onome koji trai sud. Ako sudija pri sebi nema ova dva uzviena erijatska cilja upao je u vanjsku i unutranju nepravdu (zulum), ili ako se kod njega ne nae jedan od dva cilja upao je u jedan od dva zuluma (nepravde). Ako se kod sudije (vladara) nae vanjski bez unutranjeg cilja to je korisno i vjerski i ovosvjetski za onog koji trai presudu, a za sudiju je korisno samo ovosvjetski. A ako se kod sudije nae unutranji bez vanjskog cilja to mu spreava i vjersku i ovosvjetsku korist, a onaj koji trai presudu u zadnjoj situaciji je ogranien sa dva uslova prilikom traenja suda od nevjernikih sudova, koja smo spomenuli. Onaj kod koga se ne ostvari prvi (unutranji) cilj je oiti licemjer-munafik, i takav mu je status sve dok javno ispoljava obaveznost suenja po Allahovom zakonu, a ako bi ispoljio suprotno tome u takvom sluaju bi bio sudija koji kod sebe nema ni unutranji a ni vanjski cilj, osim u sluajevima kada se pri njemu nae vanjski cilj neciljano, moda mu moe biti od koristi na ovom svjetu. Ostaje samo jedna situacija koja je dozvoljena, a to je situacija u kojoj je prisutan vanjski cilj, kod onoga koji je prinuen da trai sud, ali pod spomenutim uslovima. Zato to nije dozvoljeno da kaemo da je injenje ibadeta Allahu, sudom mimo suda koji je spomenut u Njegovoj knjizi i sunnetu Njegova poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, dozvoljeno osim samo u jednoj situciji, a to je sprovoenje Allahovog suda iz Tevrata i Indila, koji nije derogiran, nad ehlu-kitabijama (kranima i idovima) kao to je to uradio Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sa idovima po pitanju kazne za zinaluk. Biljee imami Buhari (3436) i Muslim (4533) od Ibnu Omera, radijellahu 'anhuma, da je rekao: Doli su idovi Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa su mu spomenuli ovjeka i enu od njih da su poinili blud. Pa ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "ta o tome stoji u Tevratu?" Rekli su: "Da ih osramotimo i biujemo." Pa Abdullah b. Selam, radijellahu anhu, rekao: "Slagali ste! Doista u njemu stoji ajet o kamenovanju!" Pa su donijeli i otvorili Tevrat a jedan od njih je stavio ruku preko ajeta o kamenovanju i proitao ono to je ispred i nakon njega. "Digni ruku!", ree mu Abdullah ibnu Selam. Zatim je digao ruku a ispod nje ajet o kamenovanju. Rekoe: "Upravu je!", a zatim naredi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se kamenuju. Obaveza je pozvati sve vladare i sudije da se pokore Allahovom sudu prilikom svake parnice i da sprovedu Allahov propis nad muricima-mnogobocima, a ono u emu je dozvoljen "sulh" nagodba meu muslimanima dozvoljeno je i meu muslimanima i nevjernicima. A ono po pitanju ega nema nimalo sumnje je da je propisivanje zakona, mimo Allahovih, i obavezivanje ljudi da im se po njima sudi i da se na njih vraaju od jasnog nevjerstva pa makar taj sudija i vladar izgovarali dva ehadeta, jer njihovo djelo ponitava svjedoenje koje u vanjtini ispoljavaju. Nemogue je zamisliti da ovjek Allahu istinski ispovijeda tevhid, a da u isto vrijeme prisiljava druge da ine nevjerstvo.

140

Obdukcija (autopsija) u svijetlu erijata

Pie: mr. Hakija Kanuri Islamski pravnici su uobiajili da u poglavlju o denaza-namazu tretiraju sva pitanja vezana za tijelo umrlog, stoga je prikladno ovom prilikom progovoriti o propisu obdukcije sa erijatskog aspekta. Obdukcija ili autopsija je medicinska procedura koja podrazumijeva otvaranje i seciranje mrtvog tijela radi prouavanja ili utvrivanja uzroka i procjene svake bolesti ili ozljede kojoj je eventualno umrla osoba bila izloena, a isto tako ima i edukativnu ulogu u spoznaji uzroka nastanka i razvoja bolesti. Medicinski specijalisti koji izvode obdukciju zovu se patolozi. Ova znanost poznata je od davnina, a islamski uenjaci, poput Ibn Dema' el-Kenania, Delaluddina es-Sujutija i Hasana Atarile, autori su vrijednih dijela u toj oblasti. Ponekad i islamski pravnici koriste konstatacije patologa u svrhu pojanjenja fikhskog propisa. Tako naprimjer, neki pravnici smatraju da stavljanje surme u oi kvari post, a svoj stav obrazlau tvrdnjom patologa da izmeu oka i grla postoji spoj. U naem vremenu postoje tri osnovna razloga zbog kojih se pristupa obdukciji, i prema njima se obdukcija klasira u tri vrste: Edukativno-nauna obdukcija, obavlja se s ciljem poduavanja studenata medicine ili u naunoistraivake svrhe. Sudsko-medicinska obdukcija, obavlja se s ciljem kriminalistike obrade i prikupljanja to vie podataka o nainu i okolnostima smrti. Patoloka obdukcija, obavlja se s ciljem objanjavanja prirode nastanka i razvoja bolesti te patolokih procesa koji su doveli do smrti bolesnika i otkrivanja raznih infektivnih bolesti, kako bi se na osnovu tih podataka lijeili drugi i kako bi se uzele adekvatne mjere prevencije raznih epidemija i suzbijanja bolesti. Miljenja islamskih uenjaka o dozvoli i propisanosti ove tri vrste obdukcije su razliita, stoga je potrebno izloiti njihove stavove i argumente kako bismo uoili i prepoznali ispravno miljenje. Edukativno-nauna obdukcija Da li je obduciranje umrle osobe s ciljem upoznavanja ljudskog tijela i naina funkcioniranja organa opravdano i dozvoljeno erijatom, pitanje je po kojem uenjaci imaju razliite poglede: Prvo miljenje: Obdukcija tijela s ciljem pouavanja je dozvoljena i nema smetnje da studenti medicine to prakticiraju. Ovo miljenje preferirao je Kolegij islamskog prava u Mekki na svojoj desetoj redovnoj sjednici, a dokazi su sljedei: Fikhsko pravilo po kojem se u sluaju suprotstavljanja dviju koristi, tako da obje nije mogue ostvariti, daje prednost veoj. U ovom sluaju suprotstavljena je korist umrlog,
141

koja se ogleda u tome da se njegovo tijelo ne skrnavi, s jedne strane, i s druge strane, korist edukativne obdukcije kroz koju studenti medicine razvijaju svoje sposobnosti i postaju kompetentniji u lijeenju ljudi. Korist umrlog je individualna, dok je korist obdukcije opa, a korist ope prirode preferira se nad posebnom. Drugim rijeima kazano, skrnavljenje tijela umrlog je nepoeljno, ali je teta neznanja u medicini vea i ima opi karakter, stoga se tolerira manja teta radi otklanjanja vee. Sline primjere navodili su klasini islamski pravnici. Poznati uenjak hanefijskog mezheba El-Kasani rekao je: "Desi li se da trudnica umre, a dijete u njenoj utrobi se vrti, ako prevladava miljenje da je dijete ivo, rasjei e se i otvoriti njen stomak, jer iskuani smo sa dvije nedae pa emo izabrati manju, a rezanje stomaka umrle majke je manja nedaa od unitenja ivog djeteta." (Bedaius-sanai, 5/129.) U sluaju prijeke potrebe dozvoljeno je jesti meso umrlog, ako je to jedini nain da ivi sauva svoj ivot, analogno tome dozvoljena je obdukcija putem koje se poveava mogunost da se sauvaju mnogi ivoti. Drugo miljenje: Obdukcija tijela s ciljem pouavanja je zabranjena, a na to upuuju sljedei argumenti: Kur'anski ajet: "Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili." (Prijevod znaenja El-Isra, 7.) Ajet ukazuje da je Uzvieni Gospodar ukazao poast ljudskoj vrsti i uzdigao je nad brojnim stvorenjima, a to sve implicira zatitu ljudskog tijela od svakog skrnavljenja za vrijeme ivota i nakon smrti. Hadis Aie, radijallahu anha, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Slomiti kost mrtvome isto je kao slomiti je ivome!"(Biljee Ahmed, br. 24730, Ebu Davud, br. 3207, i Ibn Made, br. 1616, hadis je vjerodostojan po ocjeni Albanija, dok je Arnaut preferirao da su ovo rijei Aie, radijallahu anha.) Hadis Abdullaha ibn Jezida, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio masakriranje. (Buharija, br. 5516) Hadis Ebi Mersada, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne sjedite na kaburima i ne klanjajte prema njima!"(Muslim, br. 972.) Ako je puko sjedenje na kaburu zabranjeno, jo je pree da bude zabranjeno sjeenje tijela. Tree miljenje: Obdukcija na tijelu nevjernika je dozvoljena, za razliku od tijela vjernika koje nije dozvoljeno obducirati s ciljem edukacije. Ovo miljenje preferira Vijee velikih uenjaka Saudijske Arabije, a moe se potvrditi ajetom u kojem Uzvieni Allah o nevjernicima kae: "A koga Allah ponizi, niko ga ne moe potovanim uiniti; Allah ono to hoe radi." (Prijevod znaenja El-Hadd, 18.) ast nevjernika nije poput asti vjernika, jer je nevjernik sam sebe ponizio svojim nevjerstvom, stoga i njegovo tijelo nema poast kakvu ima tijelo vjernika. Promatrajui dokaze sva tri miljenja, uoit emo da prvo miljenje gradi svoj dokaz na koristi koja se ostvaruje obdukcijom, dok se drugo miljenje oslanja na predaje koje potvruju zabranu skrnavljenja ljudskog tijela od kojih je najizravnija zabrana masakriranja.
142

Meutim, upotreba hadisa koji upuuje na zabranu masakriranja kao argument zabrane obdukcije moe biti polemina, jer postoji bitna razlika izmeu motiva i okolnosti maskriranja zabranjenog u spomenutom hadisu i motiva i okolnosti obdukcije. Masakriranjem se eli skrnaviti tijelo mejita s ciljem osvete, iivljavanja i slinih pobuda, kao to se deava u ratovima kada borci ostvare pobjedu te se nakon toga svete neprijatelju slinim postupcima, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio mudahide da to ne ine, dok se obdukcija ini s potpuno drugim ciljem. Ovoj replici moe se prigovoriti da se obdukcijom, iako se razlikuje od masakriranja u svom povodu, ipak skrnavi tijelo umrlog. Uzimajui u obzir predaje koje ukazuju na zabranu skrnavljenja tijela mejita, s jedne strane, i potrebu za ovom vrstom obdukcije i koristi koje se njome ostvaruju, s druge strane, preferira se ograniena dozvola, tj. dozvola uz uvjete kojima se ograniava dozvola edukativne obdukcije na mjeru za kojom postoji stvarna potreba, njene negativnosti se minimiziraju, a pravo mejita se nastoji zatititi u to veoj mjeri. Ti uvjeti su, kao to su uenjaci koji su dozvolili edukativnu obdukciju naveli, sljedei: Ako se radi o tijelu poznate osobe, uvjetuje se da postoji njegova lina dozvola prije smrti da se na njegovom tijelu moe vriti obdukcija, ili da to dozvole njegovi nasljednici nakon smrti, s tim da se nee pristupiti obdukciji tijela vjernika, osim u sluaju prijeke potrebe. Obavezno je seciranje tijela minimizirati prema stvarnoj potrebi, kako se ne bi poigravalo sa tijelima mrtvih. Naprimjer, ako je potrebno izvriti obdukciju glave, nije dozvoljeno obducirati ostale dijelovi tijela, poput medicinara koji se specijaliziraju za one bolesti, u potrebi su za obdukcijom oka, a ne ostalih dijelova tijela. Tijela mrtvih ena obducirat e ene, a mukaraca mukarci. Obavezno je da se svi dijelovi tijela nakon obdukcije zakopaju. Sudsko-medicinska i patoloka obdukcija U sluaju postojanja nejasnoa i sumnji oko uzroka smrti odreene osobe i naina na koji je umrla, pristupa se sudsko-medicinskoj obdukciji, putem koje se ustanovljava da li je smrt bila prirodna ili ne i ta je njen stvarni uzrok. Primarni interes patoloke ili medicinske obdukcije jeste spoznaja uzroka nastanka i razvoja bolesti koja je dovela do smrti bolesnika, to ima veliku ulogu u suzbijanju bolesti i razvoju adekvatnih sredstava lijeenja i preventivne zatite. Velika veina savremenih uenjaka stanovita je da su ove dvije vrste obdukcije dozvoljene. Fetve o dozvoli izdali su brojni pojedinci kao i kolektivne institucije za fetve, od kojih su: Kolegij islamskog prava sa sjeditem u Mekki i Vijee velikih uenjaka Saudijske Arabije. Izuavajui propis sudsko-medicinske i patoloke obdukcije, Vijee velikih uenjaka Saudijske Arabije dolo je sa sljedeim zakljukom: "Vijee je stanovita da se prihvatanjem ove dvije vrste obdukcije ostvaruju brojne koristi na polju sigurnosti i pravde te zatite zajednice od epideminih bolesti, a negativnost naruavanja asti obduciranog lea nestaje u
143

tim brojnim, potvrenim i opim koristima. Stoga, Vijee konsenzusom potvruje dozvolu ove dvije vrste obdukcije, svejedno vrile se na tijelu osobe ija je krv zatiena ili ne." (Proglas br. 47) Dakle, okosnica dozvole ove dvije vrste obdukcije jeste mnotvo koristi i pozitivnosti koje se putem nje ostvaruju, a opeg su karaktera i vraaju se na cjelokupno drutvo te se stoga preferiraju nad individualnom koristi, odnosno pravu mrtvaca da se njegovo tijelo ne skrnavi. Najistaknutije koristi sudsko-medicinske obdukcije su sljedee: Zatita sudske presude od pogreke, jer ukoliko se obdukcija ne obavi, mogunost da sudija pogrijei je vea zbog nepostojanja dokaza da je smrt bila prirodna ili je posljedica kriminalnog djela. Zatita opeg interesa ljudske zajednice, jer se putem obdukcije ostvaruje sigurnost u drutvu otkrivanjem i kanjavanjem onih koji na zemlji siju nered. Kao dokaz dozvole moe posluiti i fikhsko pravilo koje glasi: "Sve to je neophodno za ostvarenje vadiba (vjerske obaveze) je isto tako vadib." Primjena ovog pravila na sudsko-medicinsku obdukciju uoava se kroz injenicu da je Uzvieni Allah propisao i naredio pravdu i sud po njoj, a to je ostvarivo samo uz mogunost otkrivanja i identifikacije zlikovaca, u emu obdukcija ima veliku ulogu. Uzvieni Allah najbolje zna...

144

NOVOTARIJE, NOVOTARI, SEKTE, OBIAJI

145

146

Pobijanje svih 10 dokaza utemeljenosti proslave mevluda (odgovor spec. Samiju Deki)
Neka je hvaljen Allah, delle ve ala, Gospodar svih svjetova, Jedan i Jedini. Salavat i i selam upuujemo Njegovom najodabranijem poslaniku, Muhammedu, koji nam je drai od oeva, majki i svih ostalih ljudi, njegovoj asnoj porodici, plemenitim ashabima i svim iskrenim i dosljednim sljedbenicima do Sudnjega dana. U zadnje vrijeme svjedoci smo mnogih polemika o utemeljenosti obiljeavanja Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, mevluda. Iako je propis u vezi s time jasan, barem za one koji ude za istinom, i dalje postoje ljudi koji na sve naine pokuavaju da opravdaju taj in. Nije se uditi neukom narodu, koji je slijepo zaveden od strane vjerskih autoriteta, ali je veliko udo da ljudi kojima je Allah olakao malo detaljnije izuavanje Islama, jer u najmanju ruku poznaju arapski jezik, ne mogu da shvate da je obiljeavanje mevluda neutemeljena i nepropisana radnja u islamu. Primjer toga je lanak, kojeg je napisao Spec. islamskog prava Sami Deko iz Prijepolja pod naslovom: 10 dokaza utemeljenosti proslave Mevluda. Tekst je prevashodno populistikog karaktera, i oigledno je to metod kojeg je autor koristio u pripremi dotinog lanka. Shodno tome, ovaj tekst ne zasluuje posebnu panju, ak ni da se na njega osvre, jer ima preih zabluda kojima se treba pozabaviti, ali pojedina brae su me zamolila da napiem kritiku ovog teksta. Zbog te molbe sam im, osjeajui se obaveznim, udovoljio, a od Allaha traim pomo i olakanje. U narednim redovima u nevesti cjelokupan lanak spec. Samija Deke kroz krae pasuse, te odgovoriti, prokomentarisati i pobiti njegove dokaze (ili ispravnije reeno ubhe), da u propast ode onaj koji je propao poslije oigledna dokaza, i da zaivi onaj ko je iv poslije oigledna dokaza, a Allah doista sve uje i sve zna (El-Enfal, 42) Kae spec. Deko u naslovu: 10 dokaza utemeljenosti proslave Mevluda Odgovor: Kamo sree po spec. Deku da su to dokazi i da ih ima ak deset, ali to je, nita drugo do, bezuspjeli pokuaj obmane neukog naroda, koji e naravno da se istopi kao to se led topi na suncu. Meutim, ako spec. Deko ima 10 dokaza, a nema ih, onda mu mi poruujemo da imamo preko 100.000 dokaza koji pobijaju njegove navode. Naime, na oprosnom haddu s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvovalo je preko 100.000 ashaba, radijallahu anhum, a za koje se pouzdano zna da nisu obiljeavali mevlud. Je li tako Deko ili ne? Ako kae da je tako, sam sebi skae na glavu, a ako kae da nije tako, onda bismo te zamolili da nam navede ko je to meu ashabima obiljeavao mevlud ako ti nije na zahmet, a nadam se da nije. Moda sam pogrijeio kada sam rekao samo 100.000 dokaza, pa se kajem za to, da mi Allah oprosti. Ispravno je rei da imamo vie miliona dokaza, tj. prve tri generacije, koje su po slovu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tri najbolje generacije, nisu
147

obiljeavale mevlud, i oko toga postoji konsenzus ummeta. Dakle, niti jedna jedina osoba meu prvima generacija nije uope ni imala na umu da obiljeava mevlud. Moda spec. Deko nee biti u stanju da razumije tih vie miliona dokaza, jer kako i sam kae: to nije problem u dokazu ve problem u njegovoj mogunosti da razumije dokaze, pa bi ga mi savjetovali: da se posveti nauci i prouavanju erijata pa e mu onda Allah, d.., podariti mogunost da razumije dokaze. Teko je pojmiti da spec. Sami Deko, iako poznaje ar. jezik, ne moe da razumije Allahove, delle anuh, rijei: Slijedite ono to vam Gospodar va objavljuje (ElEaraf, 3), ili Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise: Ko u ovu nau stvar (vjeru) uvede ono to joj ne pripada, pa to e mu biti odbaeno. 73, ili u drugom rivajetu: Ko uradi djelo koje se ne temelji na ovoj naoj stvari (vjeri), bie mu odbaeno.74 Jo tee je pojmiti da i pored hadisa: i upozoravam vas na novine u vjeri, jer svaka novina u vjeri je bidat novotarija, a svaka novotarija je zabluda.75 spec. Deko i dalje opravdava novotarije poput mevluda. Nije se uditi spec. Deki, jer on je samo murid svojih ejhova, nego se treba uditi ljudima koji su itav ivot proveli izuavajui erijatske znanosti i postigli velike stepene u tome, ali, i pored toga, opravdavali su mevlud, da im se Allah smiluje i oprosti im. Ti uenjaci imae nagradu za lijep nijjet, jer vjerujemo da su ga imali, a greke e im biti oprotene, inallahu teala, ali to ne daje za pravo drugima da se povode za njima i slijede ih u grekama, ako se ispostavi da su to greke. Kae spec. Deko: Oni koji vole Boijeg Poslanika, a.s., kao izraz ljubavi prema njemu s vremena na vrijeme organizuju okupljanja na kojima se u stihu prouava njegov, a.s., ivot, donose salavati na njega i ui Kuran. Odgovor: U samom okupljanju radi prouavanja ivotopisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nema nita sporno, naprotiv to je veoma pohvalno djelo, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mnogim hadisima pohvalio izuavanje erijatskog znanja i obeao velike nagrade za one koji to rade. Takoer, i uenje Kurana i salavata se ubraja, kao to je poznato, meu najbolja djela. Nije problem u tome! To rade i oni koji ne proslavljaju mevlude. Problem je u nainu i povodu tih okupljanja, da li su ona propisana ili ne. Da li se ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, izraava na taj nain, kojeg s vremena na vrijeme ponavljaju, ili sa privrenim slijeenjem Sunneta Poslanika, i klonjenjem od novotarija!? Da li to ashabi, radijallahu anhum, nisu voljeli Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zbog toga to nisu organizovali mevlude!? Da li je uputa potonjih generacija bolja

73 74

Biljee ga Buhari, br. 2697, i Muslim, br. 1718, od Aie, radijallahu an ha. Biljei ga Muslim, br. 1718. 75 Biljee Ahmed, 4/126-127, Ebu-Davud, br. 4607, Tirmizi, br. 2676, Ibn-Made, br. 44, Ibn-Hibban, br. 5 i drugi, i hadis je sahih vjerodostojan kao to kau Tirmizi, Ebu-Nuajm, Hakim, Ibn Abdil-Berr, Begavi, IbnTejmijje, Zehebi, Ibn-Redeb i mnogi drugi. Vidi: Damiul-ulumi vel-hikem, str. 486-487.

148

od upute prvih generacija!? Da je u mevludu hajr, zar nas oni ne bi pretekli u njegovom obiljeavanju!? Kae spec. Deko: Dokaza utemeljenosti mevluda je mnogo a mi emo spomenuti par njih. Odgovor: Ubijeen sam da je spec. Deko mogao iskopati vie od 10 dokaza da bi to i uradio, imajui u vidu njegovu briljivost u odbrani mevluda, mada mu je i 10 puno, pa se nadamo da je iz svoje kese izvadio najjae dokaze i da na ostalih mnogo nema potrebe uope se osvrtati. Kae spec. Deko: Prvi dokaz: Od Ebu Katade se prenosi da je Poslanik, a.s., bio upitan o postu ponedeljkom pa je rekao: To je dan u kome sam roen i dan u kome mi je poela objava. (Muslim, 2/819 ) Samim ovim postupkom Poslanik, a.s., je dao znaenje danu njegovog roenja. Ograniavanje proslavljanja tog dana samo postom je ograniavanje bez dokaza. Odgovor: Ako se obiljeavanjem mevluda eli zahvaliti Allahu na blagodati roenja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tom danu, onda je krajnje razumski da zahvalimo na nain na koji se zahvalio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tj. postei taj dan. Svima je poznato, da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sebi izabire ono to je najpotpunije i najbolje, a na nama je shodno tome da postimo taj dan, kao to je postio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ako je istina da ga volimo kao to kaemo. Dalje, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije postio dan roenja, 12. rebiul-evvel, ako bi rekli da je taan, ve je postio ponedjeljkom, koji se ponavlja svake sedmice, pa bi po Dekionoj logici trebali organizovati mevlud svake sedmice, a ne jednom godinje. Samim time to Allahov Poslanik nije obiljeavao 12. rebiul-evvel jasno je da taj dan nije odlikovan nad drugim danima nekim dodatnim ibadetima, propisanim ili nepropisanim. Da li je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je propisao post ponedjeljkom uz to dodao neki drugi ibadet, poput mevluda i sl, ili ipak ne? Odgovor je: Ne! Propisao je samo post. Jel ummetu dovoljno ono to je dovoljno Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem? Hoe li razuman ovjek imati snage da kae Nije!!? Zato onda iznosimo lai na vjeru i proturijeimo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a Uzvieni nam kae: O vjernici, ne odluujte se ni za to dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve uje i sve zna. (El-Hudurat, 1) Ako kaete da je dozvoljeno obiljeavati mevlud zato to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio ponedjeljkom, pa onda je, po vaoj logici, dozvoljeno da propiemo ljudima 6-ti namaz u toku dana, jer je prvih 5 utemeljeno; ili da obaveemo ljude da poste drugi mjesec mimo ramazana, jer je ramazan propisan; ili da obavljaju hadd u danima mimo haddskih dana, jer je hadd u osnovi propisan.

149

Ili, moda je bolje da kaemo da je po vaoj logici ispravno klanjati podne namaz 5 rekata, jer je to dodatno injenje sedde, rukua, uenje Kurana i sl, i da nema niko pravo da ogranii namaz na 4 rekata, jer je to ograniavanje bez dokaza. Da li onaj koji obiljeava mevlud a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga nije obiljeavao zaista vjeruje u Allahove, delle anuh, rijei: Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji esto Allaha spominje. (El-Ahzab, 21)!? Kae spec. Deko: Drugi dokaz: Kad je Poslanik, a.s., preselio iz Mekke u Medinu, vidio je da jevreji poste toga dana. Upitao je zato to ine. Rekli su mu: Ovo je veliki dan. U njemu su spaeni Musa i i njegov narod, a utopio se faraon s vojskom. Rekao je Poslanik, a.s.: Mi smo onda prei Musau i njegovu narodu od vas! Postio je toga dana i naredio da ga muslimani poste. (Buhari, 7/215) Ovim hadisom ukazuje se na obiljeavanje dana kada je Allah, d.., podario neto vjernicima. Nema sumnje da je i obiljeavanje roenja Muhammeda, a.s., isto kao ovo. Odgovor: Odgovor na ovaj dokaz je slian prethodnom. Da li je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obiljeio taj dan neim drugim mimo posta!? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio je dan Aure i podsticao post na taj dan, ali je preutio dan svog roenja (12. rebiul-evvel po nekima), pa je obaveza i na nama da preutimo, kao to je i on uinio, jer u njemu imamo divan uzor (El-Ahzab, 21), ako smo iskreni u naim rijeima da ga volimo i slijedimo. Ako je dozvoljeno obiljeiti dan Aure neim drugim mimo posta, pa zato ga onda ne obiljeimo klanjajui svaki namaz tog dana s dodatna 2 rekata, kao vid zahvale Allahu!? Zato se ograniavati na broj 2, 4 itd.!? S druge strane, zato Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi nisu obiljeavali druge dane u kojima je Allah, delle anuh, podario vjernicima neto poput dana Israa i Mirada, ili dana kada je poela silaziti Objava, ili dana Hidre, ili pobjede na Bedru, ili dana osvojenja Mekke, ili osvojenja Hajbera, ili dana kada je Omer, radijallahu anhu, primio Islam i sl.!? eli li spec. Deko rei da su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi bili nezahvalni Allahu na blagodatima!? Ili, moda eli rei da on i njegovi istomiljenici bolje zahvaljuju Allahu od Vjerovjesnika, alejhis-selam, i svih 100.000 i vie ashaba, radijallahu anhum!? Kae spec. Deko: Trei dokaz: Od Ibn Abbasa se prenosi: Skupina ashaba Boijeg Poslanika, a.s., je sjedela pa im se pribliio Boiji Poslanik, a.s., i uo ih kako se podsjeaju pa neki od njih govore: Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja. Drugi govore: A sa Musaom je Allah, d.., direktno razgovarao. A trei rekoe: A Isa je Allahova rije i duh od Njega. A etvrti rekoe: Adema je Allah, d.., odabrao. Poslanik, a.s., im tada izae i ree: uo sam va govor i vae uenje: Allah je uzeo Ibrahima za prijatelja. i on je zaista to. I Musa je sa Allahom direktno razgovarao i on je zaista to. A Isa je Allahova rije i duh od Njega i zaista je tako. A Adema je Allah, d.., odabrao i zaista je tako. A ja sam, doista,
150

Allahov miljenik, i ne hvalim se, i ja sam nosilac bajraka zahvale na Sudnjem Danu, ispod njega su Adem i ostali, i ne hvalim se, i ja sam prvi zagovara i prvi kome e zago varanje biti primljeno na Sudnjem Danu, i ne hvalim se. I ja sam prvi koji e pomjeriti halku na vratima Denneta pa e mi ih Allah otvoriti i uvesti me u njega, a sa mnom siromane vjernike, i ne hvalim se, i ja sam najplemenitiji od prvih i posljednjih i ne hvalim se. (Bejheki, Delailun nubuvveh, 5/270, Kadi Ijad, E ifa, 1/408, Darimi, 1/420 ) Ashabi su se podsjeali svojstava i ivota prethodnih Boijih Poslanika, a.s., pa ih je Muhammed, a.s., uputio na prisjeanje i spominjanje njega u kome je Allah, d.., spojio sve pohvaljene osobine. Pravljenje mevluda je rad upravo po ovoj Poslanikovoj, a.s., uputi. Odgovor: Na prvom mjestu, morat u rastuiti spec. Deku kada mu kaem da je spomenuti hadis u navedenoj verziji, na svu njegovu nesreu, daif-nevjerodostojan. Nadam se da ga nee obuzeti znoj od muke, ili nedao Allah pogoditi srani, ili ak modani udar. Dalje, hadis je zabiljeio imam Tirmizi u svojoj zbirci El-Damii (3616), pa je ispod naunog nivoa navoditi druge zbirke koje su napisane nakon nje, poput djela Delalilunubuvve Imama Bejhekija i sl. Da ne govorimo o djelu E-ifa Kadi Ijjada, koje u osnovi i nije hadisko djelo. Moda je spec. Deko prepisao hadis iz druge knjige pa emo mu u tome nai malo opravdanja, inallahu teala. to se tie hadisa, u njegovom lancu prenosilaca nalazi se ravija pod imenom Zema b. Salih el-Denedi el-Jemani. Za njega su najreprezentativniji imami hadisa poput Ibn Mehdija, Ahmeda b. Hanbela, Ibn Meina, Ebu Hatima, Ebu Davuda, Nesaija, Ukajlija, Ibn Hibbana, Hakima, Ibn Hadera i dr. rekli da je: Daif slab ravija76. Mimo spomenutog, tu je i njegov uitelj Seleme b. Vehram el-Jemani koji je, takoer, neprihvatljiv kod mnogih hadiskih kritiara. Za njega je Imam Ahmed, rahimehullah, tvrdio da prenosi odbaene hadise, a Ebu Davud i drugi da je daif-slab ravija.77 Kae Ibn Hibban: Hadisi koje prenosi uzimaju se u obzir, osim onih koje od njega prenosi Zema b. Salih 78, tj. takvi hadisi se ne uzimaju u obzir, a ovaj hadis je primjer toga. Hafiz Zehebi, rahimehullah, ga je spomenuo u djelu Divanud-duafa79 u kojem je sakupio imena slabih ravija. Imam Tirmizi, rahimehullah, nakon to je naveo ovaj hadis, rekao je: Hadis je garib, to kod njega znai da je predaja slaba i neautentina, kao to je poznato kod onih koji se bave izuavanjem hadiskih znanosti. Inae, primjetno je kako sljedbenici stranputica jo od davnina ne vode brigu o autentinosti predaja i vjerodostojnosti hadisa, jer lanac prenosilaca za njih nee ni ugojiti ni glad utoliti (El-Gaije, 7). Njihov pravac je prvo vjeruj pa onda dokazuj, ako hoe, a ne uzimaj vjeru ne temelju dokaza kao to je obaveza. Ali, nije se uditi tome, jer

76 77

Vidi: Tehzibul-kemal, 9/386-389, Ikmalu tehzibil-kemal, 5/75, Tekribut-tehzib, str. 252, br. 2035. Vidi: Tehzibul-kemal, 11/328. 78 Es-Sikat, 6/399. 79 Str. 169, br. 1718.

151

kao to Ahmed b. Sinan el-Kattan kae: Kada ovjek uradi (uvede) novotariju, iz njegovog srca se istrgne ljubav prema Hadisu.80, da nas Allah sauva. S druge strane, ako bi zamirili i rekli da je hadis prihvatljiv, opet se u njemu ne nalazi apsolutno nikakav dokaz za utemeljenost obiljeavanja mevluda, ni izbliza ni izdaleka. Zaista je smijeno i jadno dokazivati sa ovakvim i sl. predajama propisanost mevluda, a to je svojstveno samo spec. Deki i njemu slinim. Kakve veze ima prisjeanje na vrline poslanika, koje je propisano u svakom vremenu, s organizovanjem mevluda 12. rebiul-evvela!? To samo moe pozvezati onaj ko je pobrkao lonie i pomijeao babe i abe, da nas Allah sauva zablude nakon jasnih dokaza. Kae spec. Deko: etvrti dokaz: Od Urve b. Zubejra se prenosi: A Suvejba je osloboena robinja Ebu Leheba. Oslobodio ju je Ebu Leheb pa je zadojila Boijeg Poslanika, a.s. Kada je umro Ebu Leheb neko iz njegove porodice ga je video u najgorem stanju, pa mu je rekao: ta si naao na buduem svijetu? Pa on ree: Nisam naao dobro osim to se napajam ovog dana zbog mog oslobaanja Suvejbe. (Buhari, 3/243 ) Pa ako e Allah, d.., olakati Ebu Lehebu zbog njegove radosti i oslobaanja robinje zbog roenja Muhammeda, a.s., zar e kazniti one koji vjeruju u njega i koji u odreenom danu proslavljaju njegovo roenje spominjanjem njegovog ivota, salavata na njega i uenjem Kurana? Odgovor: Na poetku u opet morat da rastuim spec. Deku, jer ni ova predaja nije vjerodostojna. Urve b. Zubejr, rahimehullah, sin poznatog ashaba Zubejra b. Avvama, radijallahu anhu, je tabiin81 po jednoglasnom miljenju svih historiara, nije ak zatekao ni Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kamoli Ebu Leheba i Suvejbu. Znai Urve, rahimehullah, prenosi dogaaj koji se desio mnogo godina prije njegovog roenja. Takva predaja se kod islamskih uenjaka zove mursel, a to je jedna vrsta daif hadisanevjerodostojnih hadisa. Iako je osnovu hadisa zabiljeio imam Buhari (5101)82, ovaj Urvin dodatak ne potpada pod uslov koji je postavio, a to je da e navoditi samo vjerodostojne predaje. Taj se uslov odnosi na predaje koje je naveo spojenih lanaca prenosilaca, kao to su to pojasnili Ibn Redeb, Ibn Hader, Sehavi i dr., a predaje koje je navodio bez lanaca, ili prekinutih seneda i sl. nemaju isti status. Ako bi se pomirili i prihvatili navedenu predaju, to je nita drugo do obini san. Vidimo da su ak i snovi dokazi za spec. Deku! Nita udno! Ali pazite, to nisu obini
80 81

Ebu Ismail el-Herevi, Zemmul-kelami ve ehlihi, 2/72. Tabiin je osoba koja nije srela Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego je srela nekog od njegovih ashaba, radijallahu anhum, tj. generacija koja je dola nakon ashaba. 82 Rije je o dogaaju kada je Ummu Habiba, radijallahu anha, traila od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da oeni njenu sestru, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je to zabranjeno itd.; detaljnije se vratiti na izvor hadisa. U tom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo je Suvejbu, da je ona zadojila njega i Ebu Selemu. Urve b. Zubejr prenio je ovu predaju od Zejnebe b. Ebi Seleme, a ona od Ummu Habibe, a nakon toga je Urve rekao citat kojeg je naveo Sami Deko, tj. prekinutog lanca, to ne potpada pod Buharijev uslov, za razliku od prvog djela predaje, koja je spojenog lanca prenosilaca.

152

snovi, nego snovi u kojima se prenosi od Ebu Leheba, kojeg Kuran proklinje do Sudnjeg dana!!! Hafiz Ibn Hader osvrui se na ovu predaju rekao je: Znaenje ove predaje suprotno je Kuranu, jer je Uzvieni Allah rekao: I Mi emo pristupiti djelima njihovim koja su uinili,i u prah i pepeo ih pretvoriti. (El-Furkan, 23). A odgovor koji se tie ove predaje je, na prvom mjestu, da je to mursel predanje, jer prenosi je Urve bez navoenja ko ga je o tome obavijestio. Ako bi i zamislili da je spojenog lanca, ono to je spomenuto u predaji je obini san, koji nije dokaz, a moda i onaj koji ga je sanjao u tom periodu nije bio musliman, pa ni on nije dokaz.83 Dalje, spec. Deko navodi Buharijev citat ovako: Nisam naao dobro osim to se napajam ovog dana zbog mog oslobaanja Suvejbe. Dio citata: ovog dana su podvala i la na Buhariju! Taj dodatak ne postoji ni u jednoj od tampanih verzija Buharijevog sahiha danas, osim ako je spec. Deko putem nekih kerameta obavjeten direktno od Imama Buharije, rahimehullah. U tom sluaju nije mu zamjeriti. Zaista, zanima me gdje je spec. Deko u navedenom citatu iz Buharije, iako je daif, naao da se to oslobaanje desilo na dan Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, roenja ili povodom toga!? Moda je opet rije o nekom kerametu!? Zamolio bih ga da nam navede predaju u kojoj se spominje da je to bilo na dan Poslanikovog, alejhis-selam, roenja ili povodom njega, i da, po mogunosti, ovaj put pripazi na lanac prenosilaca. Ali, da se autor ne naljuti, mi emo progledati kroz prste njegovoj verziji Buharijeve predaje, prihvatit emo i Ebu Lehebove rijei kao da su istina, i sve ostalo to eli re i, ali i pored toga u navedenom snu nema apsolutno ba nikakvog dokaza za mevlud. Allah je umanjio Ebu Lehebu kaznu (iako to ne prihvatamo) radi oslobaanja Suvejbe, koja je bila robinja, a ne radi njegove radosti, jer radost je radost, oslobodio ti robinju ili ne. Kae spec. Deko: Peti dokaz: Od Enes b. Malika se prenosi da je Poslanik, a.s., zaklao akiku za sebe nakon Poslanstva. ( Bejheki; Sujuti, El Havi, 1/196) Prenosi se da je njegov djed Abdulmuttalib zaklao akiku za njega a akika se ne ponavlja dva puta pa je zakljuak da je Poslanikovo, a.s., klanje akike za sebe iz zahvale Allahu to ga je stvorio kao milost svim svjetovima, kako to navodi Sujuti, to je dovoljan dokaz utemeljenosti mevluda za one razumom obdarene. Odgovor: Dokazi za razumom obdarene, o Deko, nisu izmiljene, odbaene i nevjerodostojne predaje, kao one koje ti navodi, nego Kuran, vjerodostojni Sunnet i uputa ashaba, radijallahu anhum. Predaje koje ti kukaviki podmee neukom narodu su dokazi za uputom neobdarene, novotare, one koji su skrenuli s puta prvih generacija. Kao odgovor na ove predaje navest u govor Hafiza Ibn Hadera, pa neka se spec. Deko pojede od muke: Hadis je zabiljeio Bejheki od Katade, a on od Enesa, a zatim je (Bejheki) rekao: Hadis je munker (odbaen), u njegovom lancu prenosilaca nalazi se
83

Fethul-Bari, 9/182.

153

Abdullah b. Muharrer koji je izrazito slab ravija. Rekao je Abdur-Rezzak: Protiv njega su govorili (uenjaci) upravo radi ovog hadisa. Zatim je rekao Bejheki: Hadis se prenosi i drugim putem od Katade, i drugim putem od Enesa, ali te predaje nemaju nikakve vrijednosti.84 Obratite panju na rijei Bejhekija nakon hadisa da je munker (odbaen) kako ih navodi Ibn Hader koje je spec. Deko, po obiaju, sakrio od itaoca, ali Allah ih je otkrio i obmanu razotkrio. Navest u i rijei Imama Nevevija, koje e mu vjerovatno izazvati glavobolju: to se tie hadisa kojeg je (E-irazi) naveo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao akiku za sebe, zabiljeio ga je Bejheki svojim lancem prenosilaca od Abdullaha b. Muharrera Ovaj hadis je batil (nitavan), Bejheki je rekao da je munker (odbaen).85 Rekao je Hafiz Zehebi u biografiji Abdullaha b. Muharrera: Od njegovih belaja je hadis kojeg prenosi od Katade, a on od Enesa86, zatim je naveo ovaj hadis. Kae Ez-Zurkani u komentaru djela El-Mevahibul-ledunijje87 osvrui se na Sujutijevo dokazivanje utemeljenosti mevluda ovom predajom: Prigovorio mu je En-Nedm zato to je hadis munker (odbaen), kao to je rekao Hafiz (Ibn Hader), naprotiv, rekao je (Nevevi) u erhul-muhezzeb-u da je hadis batil (nitavan), pa zbog toga dokazivanje s ovom predajom pada u vodu. Nakon toga, traimo od spec. Deke da nam navede gdje je to zabiljeeno da je Abdul-Muttalib zaklao akiku za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? (Povedi panju na lanac prenosilaca, ako ga ima!) Da li je akika bila propisana i poznata Arapima u pagansko doba prije Islama, pa da je kolje Abdul-Muttalib za svog unuka!? Ako bi i rekli da je to istina, da li se djela koja ovjek uradi prije Islama uzimaju u obzir, pa da znamo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao akiku kao vid zahvale, a ne kao ponovno obavljanje propisa. Ali opet kaem, da se ne naljuti spec. Deko, prihvatamo sve to si rekao, uzet emo da je istina, ali kakve to sad ima veze s obiljeavanjem mevluda!? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zaklao za sebe akiku kao vid zahvalnosti, i to je dokaz za mevlud!? Na koji dan je zaklao? Koliko puta je radio? Allahu, hvala ti na zdravom razumu! Kae spec. Deko: esti dokaz: Prenosi se da je Poslanik, a.s., o blagodati petka rekao: U njemu je stvoren Adem, a.s. (Malik, Muvetta, 1/108; Tirmizi, br. 491)88 Ovim hadisom utvruje se posebnost dana iz razloga to je u njemu stvoren Adem, a.s. i ponavljanje te posebnosti ponavljanjem tog dana. Isto tako, dan u kome je roen Muhammed, a.s., je jo prioritetniji da bude poseban i ta se posebnost vraa vraanjem tog dana.

84 85

Et-Telhisul-habir, 4/362. El-Medmuu, 8/431. 86 Mizanul-iatidal, 2/500. 87 1/264. 88 Promaklo ga je da je hadis kod Muslima u Sahihu, br. 854.

154

Odgovor: Posebnost dana u kojem je stvoren Adem, alejhis-selam, naveden je u hadisu, a posebnost dana u kojem je roen Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pravljenjem mevluda si upravo ti izmislio. Sada u postaviti pitanje spec. Deki, da li je petak, kao poseban dan, dozvoljeno izdvajati s dodatnim ibadetima, koji su u osnovi propisani i pohvalni? Ali, da se ne mui, jer je zauzet borbom protiv vehabija, skratit u mu odgovor. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Nemojte posebno izdvajati no petka od ostalih noi klanjanjem nonog namaza, i nemojte izdvajati postom petak od ostalih dana.89 Kako da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabrani da se mahsuz klanja noni namaz i posti petkom, a u njemu je roen Adem!? Idui po Dekinoj logici, dan kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, roen jo prei je da se zabrani! Jo bolje od toga, kako da Allah, delle anuh, uini petak najboljim danom kojeg je Sunce obasjalo kao to je dolo u hadisu90 a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, roen u ponedjeljak!? Uostalom, po ko zna koji put, kakve veze ima posebnost petka ili ponedjeljka s nepropisanim ibadetima!? Oigledno je da spec. Deki ne ide ba od ruke zdrava logika, pa se nije uditi njegovim nebulozama! Kae spec. Deko: Sedmi dokaz: Od Omera, r.a., se prenosi da mu je neki jevrej rekao: O Voo pravovjernih, postoji jedan ajet u vaoj Knjizi, da je objavljen nama jevrejima mi bismo dan njegovog objavljivanja uzeli za praznik. Pa Omer, r.a., ree: Koji ajet? A on ree: Danas sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera( El Maida, 3.) Pa Omer, r.a., ree: Ja znam dan u kome je objavljen i mjesto na kome je objavljen. Poslanik, a.s., je stajao na Arefatu, u danu dume. (Buhari, br. 45) Ovaj hadis pokazuje Omerovo slaganje sa uzimanjem dana u kome se desila velika blagodat za dan u kome e se slaviti. Nema sumnje da je dan roenja Muhammeda, a.s., jedan od takvih dana i da se u njemu muslimani trebaju veseliti. Odgovor: Subhanallah! Gdje si u predaji naao da se Omer, radijallahu anhu, sloio s jevrejem? Koja la, dragi Allahu! Omerove rijei: Ja znam dan u kome je objavljen za spec. Deku znae Ja u od sada slaviti taj dan!. Pokaj se Deko prije nego bude kasno, jer si iznio veliku ljagu na Omera, radijallahu anhu. S druge strane, u navedenoj predaji je dokaz protiv Deke, tj. da je obiljeavanje takvih dana od obiaja idova, a ne muslimana, jer je idov ovim rijeima kudio Omera, a ne hvalio. idov je, po Deki, upueniji u Allahovu vjeru od Omera, radijallahu anhu, pa se nije uditi ovakvim iracionalnim dokazivanjima.

89

Biljei ga Muslim, br. 1144. Neki uenjaci poput Ebu Zure i Ebu Hatima prigovorili su ovoj predaji, ali zabrana izdvajanja petka s dodatnim ibadetima dola je u drugim predajama. 90 Biljei ga Muslim, br. 854.

155

Sada, neka nam spec. Deko navede da li je Omer, radijallahu anhu, obiljeavao dan mevluda, ili bilo koji drugi dan u kome se desila velika blagodat, pa emo nastaviti polemiku oko ovog hadisa. Kae spec. Deko: Osmi dokaz: Kae El-Mervezi: Pitao sam Ebu Abdullaha o ljudima koji zanoe pa ue Kuran i ue dove sve dok ne osvanu? Pa je rekao: U tome nema problema. Ebu Sirri el-Harbi je rekao: Rekao je Ebu Abdullah: A koja je stvar bolja od te da se ljudi sastave pa donose salavat na Poslanika, a.s., i spominju ono to im je Allah kao blagodat darovao kao to su to govorili Ensarije? (Ibn Tejmijje, Iktidau siratil mustekim, 2/634), (Ukazuje na hadis u Musnedu od Muhammed b. Sirina: Obavijeten sam da su Ensarije prije Poslanikovog, a.s., dolaska u Medinu govorili: Kada bismo odabrali jedan dan i u njemu se sakupljali i spominjali ovu blagodat koju nam je Allah darovao? Pa su neki rekli: subotom? Pa rekoe: Neemo se izjednaavati sa jevrejima u njihovom danu! Pa rekoe: Nedeljom? Pa rekoe: Neemo se izjednaavati sa hrianima u njihovom danu! Pa rekoe: Na dan arube a zvali su dan dume jevmu arube, pa su se petkom sastajali u kui Ebu Umame Esad b. Zurare pa im je zaklana ovca i bilo im je dovoljno.) Odgovor: Kao da spec. Deko eli da nas zbuni navoenjem citata iz djela ejhulIslama Ibn Tejmijje ili govorima Imama Ahmeda!? Prije svega, mi ne prizivamo bezgrenost Imamu Ahmedu, niti Ibn Tej mijji, niti drugim uenjacima, nego ih slijedimo u istini. Svaki od njih je, bez sumnje, imao greaka, koje e im biti oprotene, inallah, a nagradu e imati za iskren nijjet u svom traganju za istinom. Niko meu njima nije, sam po sebi, dokaz u erijatu. Bezgrjenost u vjeri svojstvena je samo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Pored toga, u navedenim citatima nema nikakvog dokaza za utemeljenost mevluda. Imam Ahmed uope nije govorio o mevludu, nego je bio upitan o ljudima koji zajedno provedu neku no, bilo koju, u ibadetu do sabaha, na to je rekao: Nadam se da (ovo je preskoio Deko) u tome nema problema! Znai, Imam Ahmed im nije rekao: Radite to!, ili To je pohvalno!, ili Samo naprijed!, nego se nada da u tome nema problema, jer je u osnovi propisano, a moda i ima problem. Nekoliko redova nakon toga Ibn Tejmijje, rahimehullah, pojanjavajui ovaj i druge Ahmedove citate koje je Deko izostavio rekao je: pa tako je Ahmed dozvolio okupljanje radi dove, ali ako se ne uzme za stalni obiaj.91 Isto tako i mi kaemo, nema smetnje ako bi se ljudi nekada okupili da ue zajedno Kuran cijelu no, ili klanjaju noni namaz i sl., ali je pree da to svako radi za sebe, jer je to praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prvih generacija. Ali, kakve to sada ima veze s mevludom!? Zaista se ne mogu nauditi ovakvim nakaradnim dokazivanjima! Dalje spec. Deko navodi citat iz Ibn Tejmijjnog djela pa kae: Ebu Sirri el-Harbi je rekao: Rekao je Ebu Abdullah: A koja je stvar bolja od te da se ljudi sastave pa donose
91

Iktidaus-siratil-mustekim, 2/142.

156

salavat na Poslanika, a.s., i spominju ono to im je Allah kao blagodat darovao kao to su to govorili Ensarije? Prije svega nije potvreno da je Ebu Serijj (a ne Ebu Sirri) el-Harbi Jakub b. Jusuf sluao Imama Ahmeda i susreo se s njim, jer je susret s Imamom Ahmedom bio otean, imajui u vidu da je bio zatvaran, izoliran, te da mu je bilo zabranjeno poduavanje itd. Ebu Jala, rahimehullah, naveo je njegovu biografiju u djelu Tabakatul-hanabile92 i rekao: Prenio je od naeg imama pojedine stvari, zatim je naveo ovaj govor. Sam Ebu Jala nije potvrdio da je sluao govor Imama Ahmeda, kao to je navodio u biografiji drugih uenika govorivi: uo je, susreo se, bio je s njim i sl. Iz priloenog se vidi da Ebu Serijj nije bio meu poznatim uenicima Imama Ahmeda, ak se ne zna pouzdano da li se susreo s njim ili ne. Mimo toga, nije nam poznat lanac prenosilaca do njega, jer je mnogo izmiljenih predaja na raun Imama Ahmeda, kao i na ostale imame poput Ebu Hanife, Malika, afije i dr. Ono to pojaava neautentinost ovog rivajeta su rijei Ibn Mufliha, rahimehullah: El-Hallal je prenio od njega (Ahmeda) da je rekao: A koja je stvar bolja 93 El-Hallal, takoer, nije zatekao Imama Ahmeda, nego njegove uenike, niti se spominje da je Ebu Serijj el-Harbi bio njegov uitelj, pa da kaemo da je predaju prenio od njega. Sve u svemu, navedena predaja nije potvrena od Imama Ahmeda pa da je prihvatimo kao dokaz, iako njegove rijei, same po sebi, nisu dokaz. Zatim, spec. Deko opet se sluio obmanjivakim trikovima, pa je iz svog depa dopunio Ahmedov citat. Navodi Deko: A koja je stvar bolja od te da se ljudi sastave pa donose salavat na Poslanika, a.s. Orginalni tekst glasi ovako: en jedtemian-nasu fe jusallune tj. da se ljudi okupe i klanjaju i nigdje se ne spominje uenje salavata Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Poznato je, onome ko je upoznat sa erijatskim terminima, da se rije Es-Sala navedena zasebno koristi za namaz, a ne u jezikom znaenju donoenja salavata. Da je upotrijebljena tako imali bismo dodatak u vidu indirektnog objekta, tj. bilo bi jusallune ale-nebijj. S obzirom da u ovom sluaju glagol ostaje bez svog objekta jasno je da je rije o obavljanju namaza, a ne donoenju salavata. Meutim, na dragi spec. Deko ne umije da kvalitetno barata sintaksom arapskog jezika. Uenje salavata Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije sporno, naprotiv, to je pohvalna radnja, i ne igra veliku ulogu da je Imam Ahmed zaista spomenuo uenje salavata, ali je spec. Deko dopunio citat svojim rijeima kako bi bolje zvuao neukom narodu. Takoer, rijei Imama Ahmeda, ako bi rekli da su vjerodostojne, nisu nimalo sporne, jer on nije pohvalio posebno okupljanje i klanjanje posebnog namaza, nego da se okupe i klanjaju. Iz toga se prvenstveno razumije da obave zajedniki namaz u dematu, koji je propisan svaki dan, kao podne, ikindiju i td., te da nakon njega jedni druge posjeaju na
92 93

Vidi: 1/417. El-Adabu-erijje, 2/103.

157

Allahove blagodati, kao to su to radile Ensarije, radijallahu anhum. Takvo djelo, bez sumnje, ubraja se u najbolja djela, jer su to halke zikra koje su spomenute u mnogim hadisma. Nakon toga je spec. Deko naveo hadis, koji je po njegovom obiaju daifnevjerdostojan. Muhammed b. Sirin koji prenosi postupak Ensarija, nije bio iv kada se to dogaalo, niti je naveo ko ga je obavjestio o tome. Takva vrsta predaja je kod uenjaka odbaena, jer se ne zna stanje ravije iji spomen je izostavljen, niti znamo da li je taj isti ravija prisustvovao tom periodu. U veini sluajeva, ravije iji spomen se namjerno izostavlja su slabi i neprihvatljivi, jer da su prihvatljivi ne bi bilo razloga da se skrivaju. Jo neto, nigdje se u toj predaji, ako bi je prihvatili, ne navodi da je blagodat koju su spominjali roenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti da su organizovali povodom toga mevlud. Allahovih blagodat je mnogo. Objava Kurana je blagodat, poslanstvo je blagodat, Islam je blagodat, uputa je blagodat itd. Koju od ovih blagodati su Ensarije spominjale? Jasno je da su Ensarije spominjale Islam kao blagodat, jer je u izvornom tekstu dolo: fe zekerna hazel-emre-llezi enamellahu bihi alejna, u prijevodu: i spomenemo ovu stvar koju nam je Allah kao blagodat darovao, a to je cjelokupni Islam, oni nisu rekli: i spomenemo dan Poslanikovog roenja kao blagodat i sl. Nigdje se u predaji ne spominje da su tim povodom inili posebne ibadete, nego su spominjali Islam kao blagodat, tj. jedni druge su podsticali na ustrajnost, poduavali se propisima i sl., i to su uradili samo jednom, a ne svake sedmice, ili svake godine. Takoer, primjetno je da Ensarije nisu odredile neki poseban dan za taj susret, nego su odredili petak, kao dan kojeg nisu svetkovali ni krani ni idovi, za razliku od onih koji obiljeavaju mevlud svakog 12. rebiul-evvela. Neka nam spec. Deko pojasni zato ne odredie ponedjeljak kao dan okopljanja!? Mora da im je promaklo ono to su dokuili Deko i njemu sl.! Opet sam prinuen da iznesem jo jednu u nizu Dekinih obmana. Naime, rije je o kraju njegovog citata: pa su se petkom sastajali u kui Ebu Umame Esad b. Zurare pa im je zaklana ovca i bilo im je dovoljno. Nigdje se u predaji ne spominje da su to radili svake sedmice, nego stoji da su se sakupili u njegovoj kui, iz ega se ne moe razumjeti da su to radili svake sedmice. To potvruje i kraj citata, tj. da im je zaklana ovca, koja im je bila dovoljna, jer njihov broj nije bio veliki, i nije spomenuto da im je ovca klata svake sedmice, nego je navedeno samo jedno klanje. U svakom sluaju, hadis nije vjerodostojan, pa neemo puno vremena gubiti na njega. Kae spec. Deko: Deveti dokaz: Allah, d.., kae: Reci: Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga to gomilaju. ( Junus, 58.) Poslanik, a.s., je bez sumnje Allahova milost prema ljudima, bez obzira bili oni muslimani ili nemuslimani (prema muslimanima zato to je bio uzrok njihove upute a prema nemuslimanima zato to je njegovom pojavom od njih uzdignuto kanjavanje kojim su bili kanjeni prethodni narodi, kako to navodi Et-Taberi), zato je radost zbog njegovog roenja nareena ovim ajetom.

158

Odgovor: Jo uvijek ne mogu da pojmim ova iracionalna dokazivanja koja je koristio spec. Deko! Ubijeen sam da razuman ovjek, koji nema apsolutno nikakvog znanja, takve stvari ne bi sebi dozvolio, a kamoli student erijatskih nauka! Kakve veze, o Deko, ima radost zbog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, roenja s obiljeavanjem istog svake godine nepropisanim i izmiljenim ibadetima!? Zar misli da se oni koji ne obiljeavaju mevlud ne raduju njegovom roenju!? Jel misli da se ta radost manifestuje zajednikim okupljanjem jednom ili nekoliko puta godinje!? S druge strane, odakle si iskopao da se spomenuti ajet odnosi na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?94 Mi ne sumnjamo da je Poslanik, sallallau alejhi ve sellem, jedna od Allahovih milosti svjetovima, ali to ne znai da ajete moemo tumaiti proizvoljno i po linom nahoenju. Najpoznatiji mufessiri poput Ibn Derira, Begavija, Kurtubija, Nesefija, Ibn Kesira i dr., nije naveo da se Allahova blagodat i milost spomenuta u ajetu odnosi na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego su svi jednoglasni da se misli na Islam i Kuran.95 Ali, ako bi rekli da se u ajetu misli na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i pored toga u tome nema nikakvog dokaza o utemeljenosti mevluda. Biti radostan s Allahovim Poslanikom, alejhis-selam, ne znai radovati se na dan njegovog roenja, jer ako kaemo tako, time potvaramo sve Muhadire i Ensarije da se nisu radovali. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bez sumnje Allahova milost svjetovima, ali ta milost nije se desila njegovim roenjem, nego poslanstvom i uputom s kojom je doao, kao to kae Uzvieni: a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (El-Enbija, 107), a nije rekao stvorili! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: Ja, doista, nisam poslat da proklinjem, nego sam poslat kao milost. 96 Nigdje u Kuranu i Sunnetu ne stoji da je njegovo roenje samo po sebi milost, nego je njegovo poslanstvo milost. Kae spec. Deko: Deseti dokaz: Allah, d.., kae: I napomeni ih na Allahove dane. (Ibrahim, 5.) Dan roenja posljednjeg Boijeg Poslanika, a.s., je dan koji treba spominjati. Allah, d.., je u tom danu dao posebne dogaaje koji se spominju u knjigama istorije dajui vanost tom danu. Iz tog razloga iskazivanje radosti zbog tog dana je slijeenje Allahove opte naredbe spomenute u ovom ajetu. Odgovor: I dalje se spec. Deko slui obmanama, ali ta drugo da radi kad nema dokaza!? Zanimljivo je da nije naveo ajet u potpunosti, pa onda s njim pokuao dokazati, a razlog tome je svima poznat.

94

Takvo tumaenje preneseno je od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, ali nevjerodostojnim lancima prenosioca, pa se ne mogu uzeti u obzir. 95 Vidi: Tefsir Ibn Derir, 15/105, Tefsir Begavi, 4/138, Tefsir Kurtubi, 8/353, Tefsir Nesefi, 2/28, Tefsir Ibn Kesir, 4/275, 96 Biljei ga Muslim, br. 2599, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu.

159

Ajet glasi ovako: I Musaa smo poslali s dokazima Naim: Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima! To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan. (Ibrahim, 5) Znai, rije je o Musau, alejhis-selam, i Israelanima, a ne o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom ummetu. Dio mufessira kae da se pod Allahovim danima misli na posebne dane koji su bili poznati meu njima, a to su dani u kojima ih je Allah izbavio od faraona i unitio ga zajedno s njegovom vojskom. Drugi dio smatra da se s tim aludira na blagodati kojima su poaeni poput Tevrata, hrane u izobilju i td. Trei kau da se te rijei odnose na dane u kojima je Allah kaznio prijanje narode, tj. da s njima zastrai svoj narod.97 Zatim, ako bi i rekli da je ajet openitog karaktera, pa nigdje u njemu nije nareeno da se iskazuje radost, slavi, posebno organizuje, obiljeava i sl. Nadam se da spec. Deko barem moe uoiti razliku izmeu opomene i podsjeanja na odreene dane i izmeu neutemeljenog obiljeavanje tih dana ibadetima. Rije je o opomeni, a ne o slavlju i proslavi! Gdje je u ajetu reeno da spominjanje tih dana treba da bude na taan datum kada su se dogodili!? Ovakvo tumaenje ajeta i hadisa je krajnje drsko i pravi zloin spram Allahove plemenite vjere, te jasno suprostavljanje Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i la na njegov Sunnet. Nadam se da spec. Deko ima jo kojeg dokera o mevludu u rukavima, jer inae tekst kojeg je priredio je prava ljaga na njega, a ujedno i na sve njegove istomiljenike. Allahu na, ti zna ono to ljudi javno ispoljavaju, a i ono to u sebi taje, uputi na Pravi put onoga ko iskreno traga za istinom, a prema spletkaroima i smutljivcima budi pravedan. Gospodaru na, oprosti nama o brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, ti si, zaista, dobar i milostiv! (El-Har, 10) Allah, delle anuh, najbolje zna! Napisao: Amir I. Smaji Medina, 16. rebiul-evvel 1435 h.g.

97

Vidi: Tefsir Ibn Derir, 16/519, Tefsir Begavi, 4/335-336, Tefsir Ibn Kesir, 4/478.

160

Kratak osvrt na sufizam i sufijske tarikate

Islamski uenjaci razilaze se na nekoliko miljenja kada je u pitanju osnova iz koje je izvedena rije ''sufizam''. Jedni smatraju da je rije ''sufizam'' izvedenica iz rijei es -safa to oznaava bistrinu i istou uma i srca. Drugi smatraju da je rije sufizam izvedenica iz rijei es-saff, zbog toga to su u pitanju ljudi koji su uvijek u prvom saffu pred Allahom, delle anuhu. Trei kau da je sufijom nazivan svaki onaj koji je liio na siromane ashabe koji su bili ehlu-suffa (siromani stanovnici Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, damije). etvrti kau da su sufije nazvane tim imenom zbog toga to su nosili odjeu od sufa vune. Peti kau da je rije "sufizam" preuzeta iz grkog jezika od rijei "SOPH" (sofisti), to u prijevodu znai mudrost. Sve u svemu, za ivota Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije zabiljeeno nikakvo postojanje imena sufija tesavvuf tekija itd. Sve su to imena i termini koji su nastali nakon njegove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao i njegovi ashabi, znali su samo za damije mesdide. ''Tekija'' je za njih bila nepoznanica! ''Sufijski tarikat'' u poetku je bila kola koja se koncentrira oko misli i smjernica nekog uenjaka koji ima poseban metod u usmjeravanju uenika ka usavravanju znanja i prakse. Kada su se pojavili ovi tarikati, u poetku su to bile samo kole duhovnih, moralnih i metodolokih smjernica. Nisu bili u meusobnoj kontradiktornosti u odnosu na akaidske i erijatske propise. Razlika je bila samo u nainu vaspitanja i dovoenja uenika do puta Istine, kao i moralnog savrenstva to se kasnije gotovo sve izvitoperilo! to se tie onoga po emu su sufije dervii u globalu postali poznati, poput: odvajanje od svijeta, odlazak u zabaena mjesta, celibat i neenstvo, nerad i ljenarenje, konzumiranje duhana i alkohola, putanje brkova a brijanje brada, pisanje hamajlija, huktanje, skakanje, tresenje, probadanje tijela eljeznim predmetima, kult mrtvaca i turbeta primijetit emo da je sav taj ''sufijski nauk'' mahom preuzet od kranskih sveenika, hinduskih brahmana, jehudskih monaha i budistikih isposnika, a nikako od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, r.a.! Omiljena sufijska mjesta su turbeta i kaburi evlija. Gdje god oni vode glavnu rije, oni podiu kabure, ograuju ih, uljepavaju i osvjetljavaju, a poznato je da se u islamskom svijetu irk najvie ini kod kabura. Kod njih prizivaju mrtve ejhove od kojih se trai porod, opskrba, kia, srea, uspjeh i sl. Allah, subhanehu ve teala, onima koji tako misle poruuje: "Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i lai smiljate. Oni, kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha traite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! Njemu ete se vratiti." (el-Ankebut, 17.); Iskreno ispovijedanje vjere dug je prema Allahu! A onima koji pored Njega sebi uzimaju evlije (zatitnike), i govore: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili" Allah e njima, zaista, presuditi o onome u emu su se oni razilazili." (Ez-Zumer, 3.)
161

ejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kae: ''Fanatizam i pretjerivanje karakteristino je za dvije skupine islamskog ummeta: za jedan dio zabludjelih iija koji poslanicima i imamima iz ehlul-bejta pripisuju Allahovo, delle anuhu, svojstvo uluhijjeta (oboavanja), kao i jedan dio sufija dahila koji takoer gaje slino ubjeenje po pitanju Allahovih poslanika i dobrih ljudi.'' (Pogledaj: Medmu'ul-fetava, 1/66.) ejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kae: ''Apologetiari se najvie bave potvrdom ili negacijom, postajanjem ili nestankom, kao i pitanjima ubjeenja i vjerovanja, i njihov krajnji cilj je tasdik/potvrda, ilm/znanje i haber/obavijetenost. Za razliku od njih, sufije svoj akcenat stavljaju na ljubav i mrnju, elju i mrskost, fizike pokrete i praksu, i njihov krajnji cilj je ljubav, podlonost, djelo i volja. to se tie spaene skupine ehlul-ilma i imana pobornika znanja i vjere, pravih vjernika, oni su u svom ivotu spojili oboje: naunu spoznaju i vjerovanje i praktino djelovanje i rad utemeljen na ljubavi, pa je njihovo vjerovanje izgraeno na znanju, kao i rad i ljubav koji su takoer zasnovani na znanju. Oni su se spasili devijacija apologetiara i sufija, postiui ono to su obje skupine zagubile: 1. govor bez znanja ako je u pitanju apologetiar, i rad bez znanja ako je u pitanju sufija, to je sve zajedno prouzrokovalo niz teorijsko-praktinih novotarija koje su u suprotnosti s Kur'anom i sunnetom; 2. apologetiari su ostali bez djela, a sufije bez rijei. Sljedbenici sunneta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako onog nutarnjeg tako i onog vanjskog, njihove rijei i njihova djela, kako javna tako i tajna, zasnovana su i utemeljena na ilmu i znanju, i njihova svaka rije ili postupak su u meusobnoj sprezi, i to su istinski i pravi muslimani, koji su na Pravome putu, na putu onih kojima je Allah blagodat Svoju darovao, a ne na putu onih na koje se rasrdio, a niti na putu onih koji su zalutali! Devijantni apologetiari ugledali su se na jevreje, dok su se devijantne sufije ugledale na krane, pa su zbog toga na prve (apologetiare jevreje) najvei utjecaj imala slova/huruf, i ono na to ukazuju njihova znaenja, poput znanja i ubjeenja, dok su na druge vei utjecaj imali glasovi/asvat, kao i ono to ti glasovi izazivaju i proizvode od osjeaja i pokreta.'' (Medmu'ul-fetava, 2/41.) ejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kae: ''Izmiljanje neispravnih ibadeta koji u sebi imaju primjese irka i slinog specifika je krana, ali i onih koji se ugledae na njih poput devijantnih pobonjaka i sufija, kao i izmiljanje neispravnih zabrana/tahrimata, to je specifika jevreja i devijantnih toboe fakiha i pravnika koji se u tome ugledae na njih (jevreje)!'' (Pogledaj: Medmu'ul-fetava, 1/87.) ejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kae: ''Kod devijantnih sufija vie dominira elja za sluanjem pjesama i stihova negoli elja za sluanjem Kur'ana i zikra!'' (Pogledaj: Medmu'ulfetava, 2/43.)

162

ejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kae: ''Veliki broj sufija kudi razum i smatra ga niskim i nitavnim, i smatraju da se visoka stanja i stepeni ne postiu razumom, ve ba njegovim nestankom i gubitkom. Prihvataju i potvruju stvari koje zdrav razum nikada ne bi prihvatio, i esto znaju hvaliti opijenost i ludilo...'' (Pogledaj: Medmu'ul-fetava, 3/338.) Neki od najpoznatijih sufijskih tarikata 1. Kadirijski tarikat vee se za ejha Abdul-Kadira el-Dejlanija, koji je umro 1166. g. Kretao se po Perziji, Iraku i Bagdadu gdje je i ukopan. ejh Abdul-Kadir el-Dejlani, rhm., daleko je od onih koji mu se pripisuju isto kao to je Isa, a.s., veoma daleko od krana, koji ga oboavaju mimo Allaha, delle anuhu! Danas ih najvie ima po Siriji, Turskoj, u nekim dijelovima Afrike, posebno u Kamerunu, Kongu, Mauritaniji i Tanzaniji. Ima ih i u Kavkazu, eeniji i u nekim dijelovima Rusije. 2. Rufa'ijski tarikat vee se za Ebul-Abbasa Ahmeda el-Rufa'ija, koji je umro 1182. g., u Basri. Rufa'ije svoje "keramete" dokazuju probadanjem sabljama. Zajedniko im je sa iijama to to i jedni i drugi vjeruju u Daferov kitab, u dvanaest imama, da je trinaesti imam Ahmed er-Rufa'i, i jedni i drugi oplakuju auru. Ovaj tarikat se podijelio na tri sekte: bazije, melekije i hubejbije. Danas ih najvie ima po Egiptu, Siriji, turskoj Anadoliji, istonoj Evropi, Kavkazu, kao i u Sjevernoj Americi. 3. Bedevijsko-ahmedijski tarikat vee se za Ahmeda el-Bedeviju, koji je roen u jednoj iitsko-iranskoj porodici, a umro 624. h.g. u Iraku, gdje je ukopan i iji kabur svake godine posjeti preko 3 miliona bedevija-ahmedija. Njihovo uenje zatrovano je mnotvom idolatrije i novotarija od kojih je islam potpuno ist. Ima ih u Egiptu, ali i u nekim dijelovima Evrope. Tarikat im se pocijepao na esnaest sekti. 4. azilijski tarikat vee se za Ebul-Hasena el-azilija, koji je umro 1258. g. Ovo je jedan od veih sufijskih tarikata. Danas su rasprostranjeni u sjevernoj Africi, Egiptu, Keniji, Tanzaniji, Bliskom istoku, ri Lanki, kao i u zapadnoj i Sjevernoj Americi. 5. Mevlevijski tarikat vee se za iranskog pjesnika Mevlanu Delaluddina er-Rumija, koji je umro 1273. g., i ukopan je u Konji. Najvie ih ima u turskoj Anadoliji, Siriji, kao i u Sjevernoj Americi. Poznatiji su kao vrtei dervii, zbog toga to se prilikom obavljanja zikra vrte ukrug!? 6. Nakibendijski tarikat vee se za Behauddina Nakibenda iz Buhare, koji je umro 1390. g. Najvie ih ima u centralnoj Aziji, Iranu, na Kavkazu, sjeverozapadnoj i jugozapadnoj Kini, Indoneziji, Indiji, turskoj, Evropi i Sjevernoj Americi. 7. Bektaijski tarikat vee se za hadi Bektaa iz Horosana, koji je umro 1338. g. Ovaj sufijski tarikat karakteristian je po iitskim idejama, ubjeenjima i stavovima. Ima ih po turskoj Anadoliji, Albaniji i Americi.

163

8. Ni'imetullah tarikat vee se za Nuruddina Muhammeda Ni'imetullaha, koji je umro 1431. g., u mjestu Mehan blizu Kermana u jugozapadnom Iranu. Najvie ih ima u Iranu i Indiji. 9. Tidanijski tarikat vee se za Abbasa Ahmeda b. et-Tidanija, alirskog berbera, koji je umro 1815. g. Iz Alira su se najvie rasprostrli prema jugu i Sahari, kao i prema zapadnom i centralnom Sudanu, Egiptu, Senegalu, zapadnoj Africi i sjevernoj Nigeriji. Ima ih i u zapadnoj i Sjevernoj Americi. 10. Derrahijski tarikat vee se za Nuruddina Muhammeda el-Derraha iz Istanbula, koji je umro 1720. g. Najvie ih ima u Turskoj, sa malim grupicama po zapadnoj i Sjevernoj Americi. U Bosni su najzastupljeniji sljedei tarikati: - Nakibendijski tarikat: Sarajevo, Visoko, Busovaa, Fojnica, Bilalovac, Milodrae, Merdani, Gorica, Kakanj, Zenica, Riica, Teanj, Travnik, Mostar, Tuzla, Gornja Tuz la, Olovo, ivinice, Kladanj, Banovii, Graanica kod Tuzle, Zvornik, Klju, Buim, Cazin. - Kaderijski tarikat: Sarajevo, Travnik, Pazari. - Rufa'ijski tarikat: Sarajevo, Vare, Srebrenik. - azilijski tarikat: Tuzla Dubrave. (Pogledaj: Pregled mjesta odravanja zikra u BiH, novine Kelamul-ifa, br. 9, proljee 2006.) to se tie Sandaka, ne biljei se da igdje danas u njemu postoji iva tekija koja vue svoje korijene od ranije, niti da postoji neki organizovan tarikat koji vue svoje korijene od ranije. Sandake golgote samo su preivjele damije! Postoje pokuaji izvjesnih pojedinaca koji ele nanovo oformiti neke tekije i tarikate, posebno u Novom Pazaru, ali su to sve elje i nezvanini pokuaji pojedinaca. U ranijem periodu sufije su bile dostatno zastupljene na teritoriji Sandaka jer se to d primijetiti po mnotvu turbeta koje su ostavili iza sebe, u gotovo svakom sandakom gradu izuzev Plava (el-hamdulillah, to ne znai da u Plavu nije bilo dobrih ljudi!). Jedini ispravni tarikat pravac Jedini ispravni tarikat jeste tarikat i pravac ehli-sunneta vel-demata koji se ogleda u doslovnom slijeenju potvrene prakse Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako javno tako i tajno, kako svojom nutrinom tako i svojom vanjtinom, kao i slijeenju puta i staze prvaka ove vjere muhadira i ensarija. Sljedbenici tarikata ehli-sunneta vel-demata dre se vasijjeta i oporuke posljednjeg Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: ''Strogo se pridravajte mog sunneta, kao i sunneta pravovjerno upuenih halifa nakon mene; vrsto se drite toga, i prihvatite se toga onjacima svojim! Strogo se uvajte izmiljotina, jer je svaka izmiljotina novotarija, a svaka novotarija vodi u Vatru!'' (Sahih: Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Made, Ahmed)
164

Sljedbenici tarikata ehli-sunneta vel-demata znaju da je najvredniji govor Allahova, delle anuhu, Knjiga, i da je najbolja uputa uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem Oni daju prednost Allahovim, delle anuhu, rijeima nad bilo ijim drugim govorom, i daju prednost sunnetu i praksi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nad bilo ijom drugom i drugaijom praksom! Zbog ovoga se zovu ehlul-Kur'an i ehli-sunnet! Ehli-dematom su nazvani zbog toga to se pridravaju konsenzusa i idma'a ashaba i sve sunnetske uleme nakon njih, i zbog toga to su to pravi uvari demata muslimana i oni koji su u stanju ginuti za njega, i braniti ga od napada nevjernika, za razliku od svih ostalih novotarskih skupina koje su najprepoznatljivije po tome to redovno udaraju po dematu muslimana, to se dijele na razne frakcije i skupine, pomagajui esto svojom praksom nevjernike protiv muslimana! Ehli-sunnet vel-demat posmatra sebe, ali i sve druge kroz lupu Kur'ana, sunneta i idma'a, pa sve to se poklapa s njima to podravaju, a sve to se suprotstavlja njima protiv toga se bore. Ehli-sunnet vel-demat su oni koji trae da se ini dobro, a od zla odvraaju, onako kako to erijat zahtijeva, i smatraju da e se hadd, dihad, dume i bajram-namazi obavljati za emirima i voama bili oni dobri ili loi. Ehli-sunnet vel-demat su uvari damijskih demata, i na svoju vjeru gledaju kao na nasihat. Uvijek su svjesni Allahovih, delle anuhu, rijei: ''Vjernici su meu sobom poput vrste graevine iji se dijelovi meusobno podupiru!'', ili: ''Vjernici su poput jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ svi ostali organi pate od temperature i nesanice!'' Ehli-sunnet vel-demat trai od muslimana sabur i strpljenje pri belaju i iskuenjima, kao i ukr i zahvalu prilikom rahatluka i uivanja; trai i raziluk i zadovoljstvo Allahovim, delle anuhu, kada' i kaderom, tj. sudbom i odredbama! Ehli-sunnet vel-demat pozivaju visokom moralu i dobrim djelima, i ne zaboravljaju rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: ''Najsavrenijeg i najljepeg imana su oni koji su najljepeg ponaanja i ahlaka! Ehli-sunnet vel-demat pozivaju na odravanje rodbinskih veza, i da da onome ko tebi ne daje, i da oprosti onome ko ti je zulum nanio, i da si pokoran roditeljima svojim, i da odrava dobrosusjedske odnose, i da si dobroinitelj siroadima, i siromanima, i putnicima, i robovima... Ehli-sunnet vel-demat zabranjuju oholjenje i uzdizanje nad drugima, nanoenje nepravde, nasilja i zuluma drugima s pravom ili bez prava! Dakle, ehli-sunnet vel-demat su ljudi koji slijede Kur'an i sahih-sunnet, onako kako su ga prve generacije islama (selef), tumaile i slijedile, a ne kako ga tumae ili praktikuju oni koji nisu selef ovoga ummeta! Molimo Allaha, delle anuhu, da nas uputi istini i Pravome putu! Amin! Priredio: Sead ef. Jasavi, prof. fikha
165

Kratki dosje o sirijskim Alevitima/Nusajritima

Pie: Mr. Emir Demir Arapsko proljee u Siriji daleko je izazovnije i kompliciranije od skoranjih revolucija koje su se odigrale u arapskim zemljama. Svrgavanje sirijskog reima oznaava i odlazak itave tiranske hunte, koja ve decenijama, pod platom islama i sunnizma, ispija krv nevinom sirijskom sunnitskom narodu. Ako se pogleda historijska, ideoloka i religijska pozadina, iz ijeg miljea potjee sirijski sistem, kao i dinastija Asadovih, uistinu e se tada shvatiti da sirijska borba za slobodu nije samo puka borba izmeu reima i naroda, tiranina i obespravljenih, bogatih i siromanih, ve i borba za povrat izgubljenog dostojanstva i asti koji su prije vie decenija nasilno i nizom manipulacija oduzeti od veinskog sunnitskog naroda Sirije i predati posredstvom francuskog kolonizatora zastranjeloj sekti nusajrita. Drugi aspekat teine sukoba u Siriji jeste injenica da je sirijski reim dio bliskoistonog sveiitskog projekta ekspanzije, ime je unutranji sukob dobio i meunarodne razmjere, zasada barem na diplomatskom nivou. Osnovni podaci o alevitskoj sekti Nusajriti su ezoterijski (batinijski) pokret koji se pojavio u treem hidretskom stoljeu. Pripadnici ovog pokreta svrstani su u ekstremne iite otpadnike koji zagovaraju utjelovljenje Boga i Njegovo prisustvo u Alijju. Strateki cilj im je destrukcija islama i umanjivanje njegove moi, pa su, stoga, uvijek bili na strani onih koji su vojno pohodili muslimanske zemlje. Francuski kolonizatori Sirije dali su im naziv al-alaviyyin aleviti (alijevci) kako bi prikrili njihovu stvarnu ezoterijsko-rafidijsku pripadnost i porijeklo. Najpoznatije linosti ove sekte 1. Osniva ove sekte je Ebu uajb Muhammed b. Nusajr el-Basri en-Numejri (um. 270. h.g). ivio je u vremenu trojice iitskih imama, a oni su Alijj el-Hadi (deseti), El-Hasen el-Askeri (jedanaesti) i Muhammed el-Mehdi (fiktivni, dvanaesti). Muhamed b. Nusajr je za sebe tvrdio da predstavlja vrata putem kojih se prilazi imamu El-Hasenu el-Askeriju, da je naslijedio njegovo znanje, da je izvor argumentacije i vjerski autoritet iita poslije ElAskerija, te da je epitet vjerskog autoriteta preao na njega poslije nestanka imama ElMehdija. Pripisivao je sebi poslanstvo i vjerovjesnitvo, te je ekstremno gledao na imame davajui im stepen boanstvenosti. Njegov nasljednik u vostvu sekte bio je Muhammed b. Dundub. 2. Ebu Muhammed Abdullah b. Muhammed el-Dinan el-Dunbulani (235. 287. h.g.) koji vodi porijeklo iz mjesta Dunbula u Perziji. Njegove pristalice nazvale su ga

166

brojnim nadimcima, poput: Pobonjak, Asketa , Perzijanac. Putovao je u Egipat, te je tamo svoju vjersku misiju predstavio El-Hasisiju. 3. Husejn b. Alijj b. El-Husejn b. Hamdan el-Hasisi roen je 260. h.g. i egipatskog je porijekla. Doao je sa svojim uiteljem Abdullahom b. Muhammedom el-Dunbulanijem iz Egipta u Dunbulu. Naslijedio je svoga uitelja u predvodnitvu sekte. ivio je pod protekcijom hamdanijske drave u Halepu, te nusajritima osnovao dva centra: prvi u Halepu, iji je predvodnik bio Muhammed Alijj el-Halebi, a drugi u Bagdagu, na ijem elu je bio ElDisri. Umro je u Halepu i njegov grob je i danas tamo poznat. Napisao je neka djela vezana za nusajritsku sektu u kojima je posebno hvalio ehlul-bejt. Posebno je u tim djelima zagovarao reinkarnaciju dua i utjelovljenje Boga. Centar u Bagdadu je s vremenom ieznuo nakon pohoda Hulagua. Centar u Halepu je kasnije premjeten u Latakiju, a njegov predvodnik bio je Ebu Sa'd el-Mejmuni Surur b. Kasim et-Taberani (358. 427. h.g.). Napadi Kurda i Turaka protiv njih postajali su sve ei, pa je to bio povod da zatrae pomo od Hasana el-Mekzona es-Sendarija (583. 638. h.g.), te je ovo podruje vojno pohodio dva puta. U prvom pokuaju nije uspio, ali je u drugom uspio duboko udarajui temelje nusajritske sekte u brdima Latakije. Meu njima se kasnije pojavio i istakao Ismetud-devle Hatim et-Tuban (700. h.g. / 1300. g.) koji je napisao Kiparsku poslanicu. Takoer, u sekti se istakao i Hasan Adret iz podruja Eana, a umro je u Latakiji 836. h. / 1432. g. U kasnijem periodu mogu se nai mnogobrojni predvodnici nusajritskih skupina, kao npr. skupina koju je utemeljio pjesnik Muhammed b. Junus Kelazi 1011. h.g. / 1603. g. u blizini dananje Antakije, te imena poput Alijja el-Mahusa, Nasira Nesifijs, Jusufa Ubejdija i dr. 4. Sulejman Efendi el-Uzuni roen je u Antakiji 1250. h.g. Preuzeo je uenje ove sekte, ali je neto kasnije preao na kranstvo pred jednim kranskim misionarom, te je pobjegao u Bejrut u kojem je izdao knjigu El-Bakure es-Sulejmanijje, otkrivajui tako sve tajne nusajritske sekte. Nusajriti su ga kasnije lukavo navuklii davajui mu garancije, a kada se vratio u Anatakiju, svi su skoili na njega, zadavili ga, te ga spalili na jednom trgu u Latakiji. Alevitska sekta je u historiji poznata pod nazivom nusajriti, to im je originalni naziv, ali prilikom formiranja jedne politike partije u Siriji pod nazivom Patriotski blok, ista partija je eljela pridobiti nusajrite, pa ih je nazvala alevitima, to je i odgovaralo njihovim dalekosenim ambicijama, pa danas posebno insistiraju na tom nazivu. Francuski kolonizatori dali su im posebnu dravu pod nazivom Alevitska drava koja je postojala od 1920. do 1936. g.

167

5. Muhammed Emin Galib et-Tavil je poznata nusajritska linost. Bio je jedan od vojnih zapovjednika u doba francuske okupacije Sirije. Napisao je knjigu Historija alevita u kojoj je pojasnio korijene ove sekte. 6. Sulejman el-Murid bio je oban. Francuzi su ga prihvatili i pomogli ga u promoviranju vlastite boanstvenosti. Odredio je sebi i poslanika Sulejmana el-Mideha, koji je bio takoer oban. Nezavisna sirijska vlada ga je 1946. g. osudila i pogubila vjeanjem. Poslije njega je vostvo sekte preuzeo njegov sin Mudib, koji je, takoer, prizivao boanstvenost, pa je uskoro ubijen rukom direktora sirijske obavjetajne slube 1951. g. ak i danas nusajritska sekta El-Mevahise spominju njegove ime prilikom klanja svojih ivotinja i rtava. Prialo se da je drugi sin Sulejmana el-Murida po imenu Mugis naslijedio navodnu boanstvenost svoga oca. Nakon toga nusajriti su uspjeli prodrijeti u dravne institucije u Siriji. Njihov poseban utjecaj na vlast u Siriji, pod platom sunnizma, poveao se 1965. g., da bi kasnije Blok prosperiteta, sastavljen od komunista, nacionalista i basista putem Pokreta revolucije doao na vlast 12. 3. 1971. g., ime su aleviti zauzeli poziciju predsjedavanja dravom. Najvanija obiljeja alevitske doktrine Nusajriti su Alijja uzeli za boga. Rekli su da je njegovo duhovno prikazivanje u prolaznoj tjelesnoj formi poput prikazivanje Dibrila u likovima nekih ljudi. Alijjevo prikazivanje u ljudskoj naravi bilo je samo da bi pridobio stvorenja i robove. Izrazito vole Abdurrahmana b. Muldima, ubicu imama Alijja, na kojeg prizivaju Boije zadovoljstvo, tvrdei da je on spasio Alijjevu boansku prirodu od njegove ljudske prirode, te smatraju grjenicima one koji ga proklinju. Neki od njih tvrde da Alijj ivi u oblacima nakon to je izaao iz pojavnog svijeta koji ga je ograniavao. Zato kada iznad njih proe oblak, govore: Neka je mir s tobom, o Ebu Hasane! Tvrde da je grom njegov glas, a munja njegov bi. Nose uvjerenje da je Alijj stvorio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a da je Muhammed stvorio Selmana el-Farisija, a Selman el-Farisi pet jetima, a oni su: -El-Mikdad b. El-Esved, kojeg smatraju gospodarom ljudi, njihovim tvorcem i zaduenim da puca gromove; -Ebu Zerr el-Gifari, koji je zaduen za kruenje zvijezda i planeta; -Abdullah b. Revvaha, koji je zaduen za pokretanje vjetrova i uzimanje dua; -Osman b. Maz'un, koji je zaduen za stomake, tjelesnu temperaturu i ljudske bolesti; -Kamber b. Kadan, zaduen je za udahnjivanje dua u tijela. Nusajriti imaju jednu no u kojoj grupno, bez ikakvih ogranienja, seksualno orgijaju, kao to je to obiaj nekih ezoterijskih sekti.

168

Posebno respektiraju vino i pridaju mu poseban znaaj, a time i vinovoj lozi. Posebno su uasnuti ukoliko neko iupa ili posijee vinovu lozu, jer od nje dolazi vino koje nazivaju nur. Dnevno se mole pet puta, ali njihova je molitva drugaija po broju rekata od muslimanske, te ne sadri padanje elom na tlo, iako nekada ima pregibanja. Ne klanjaju dumu, niti uzimaju abdest, niti se kupaju od dunupluka. Nemaju javne bogomolje, ve se mole u svojim kuama. Njihove tjelesne molitve popraene su citiranjem besmislica. Ne priznaju obred hadda, ve smatraju da je obavljanje hadda u Mekki ravno nevjerstvu i oboavanju kipova. Ne priznaju zekat, obavezu koju inae izvravaju muslimanu, ve plaaju porez svojim poglavarima u iznosu petine onoga to posjeduju. Post za njih je sustezanje od openja sa enama tokom cijelog mjeseca ramazana. Izrazito mrze ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i proklinju Ebu Bekra, Omera i Osmana, radijallahu anhum. Tvrde da vjerovanje ima svoju vanjtinu i skrivenu nutrinu, te da jedino oni znaju tajne te nutrine, kao npr.: -Dunupluk: oznaava ljubav prema suprotnosti i neznanje o ezoterijskoj nauci. -istoa: oznaava neprijateljstvo prema suprotnosti i poznavanje ezoterijskog znanja. -Post: oznaava uvanje tajne koja je vezana za trideset ljudi i trideset ena. -Zekat: simbolizira Selmanovu linost. -Dihad: oznaava izljev prokletstva na protivnike i one koji otkrivaju tajnu. -Tutorstvo: oznaava iskreni odnos prema nusajritskoj dinastiji i mrnju prema njenim protivnicima. -ehadet: oznaava formu ajn, mim, sin. -Kur'an: oznaava uvod za poduavanje iskrenosti prema Alijju, a Selman je pod Dibrilovim imenom poduio Muhammeda Kur'anu. -Namaz: oznaava pet imena, a oni su: Alijj, Hasan, Husejn, Muhsin, Fatima. Muhsin predstavlja skrivenu tajnu, jer tvrde da je on nedonoe koje je odbacila Fatima. Spominjanje ovih imena nadomjeta erijatsko kupanje i abdest. Muslimanski uenjaci su iznijeli svoj konsenzus da nije dozvoljeno sa nusajritima stupati u brak, jesti ono to zakolju, klanjati denazu njihovim umrlim, ukopavati ih u muslimanska groblja, te unajmljivati za uvanje granica i utvrda. ejhul-islam Ibn Tejmijje kae: Ovi ljudi, koji se nazivaju nusajritima, te ostale kategorije karamita, ezoterista, vei su nevjernici od idova i krana, pa zapravo i od samih idolopoklonika. teta koja od njih dolazi vea je od tete ratobornih nevjernika, poput Tatara, Franaka i ostalih. Oni su uvijek bili na strani neprijatelja muslimana. Kada zatreba, oni su kranima protiv muslimana, a najvea nedaa za njih bila je kada su muslimani izvojevali pobjedu nad Tatarima. Takoer, Tatari ne bi dospjeli na muslimanska podruja i ubili halifu u Bagdadu, te ostale muslimanske vladare, da nije bilo pomoi nusajrita.
169

Nusajritski praznici Oni imaju mnogo praznika koji su olienje njihovog openitog doktrinarnog sklopa, a neki od njih su: Praznik Nevroz 4. aprila, to je prvi dan perzijske nove godine. Praznik El-Ghadir , praznik El-Fira, Aura, desetog dana muharrema dan sjeanja na pogibiju El-Husejna na Kerbeli. Dan prizivanja prokletstva (mubahela) ili dan El-Kisa , a to je deveti dan rebiul-evvela, kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao krane iz Nedrana na proklinjanje. Dan rtve (njihov Kurban-bajram) koji kod njih poinje 12. zul-hiddeta. Takoer, slave i neke kranske praznike poput Dan bogojavljenja, Dan duhova, Dan svetice Barbare, Boi, Dan krsta, koji uzimaju kao datum za poetak sjetve, ubiranja plodova, etve, trgovakih poslova, ugovora o zakupu. Slave dan Delam, a to je 9. rebiul-evvel, dan pogibije Omera b. El-Hattaba, radijallahu anhu, kada izraavaju svoju radost i zadovoljtinu osvetom. Ideoloki i doktrinarni korijeni ove sekte Naela svoga vjerovanja preuzeli su iz starog idolopoklonstva, pa tako oboavaju zvijezde i planete, smatrajui da su one stanite imama Alijja. Na njih je ostavio utjecaj neoplatonizam iz kojeg su preuzeli teoriju iluminatorne emanacije. Svoja uvjerenja su izgradili sukladno pravcu zoroastrijanskih filozofa. Veliki dio uenja preuzeli su iz kranstva, poput: trojstva, svetaca, dozvole alkohola. Od Hindusa i naroda Dalekog istoka preuzeli su vjerovanje u reinkarnaciju dua i Boije utjelovljenje u ljudima. Takoer, svrstani su u ekstremne iite, jer mnoga uvjerenja koja nose su iitskog porijekla, a izrazito ona koja zastupaju rafiditi u openitom smislu, poput sebeovaca sljedbenika idova Abdullaha b. Sebea. irenje sekte i centri moi Nastanjeni su u brdima Latakije u Siriji. U zadnje vrijeme su se proirili po okolnim sirijskim gradovima. Vee skupine nusajrita takoer se mogu nai u zapadnom dijelu Anadolije, a tamo nose ime tahtediti i hattabiti, dok se u istonoj Anadoliji nazivaju kazalbaiti. U drugim dijelovima Turske i Albanije nazivaju ih bektaitima. Neke nusajritske skupine nastanjene su u Iranu i Turkestanu pod nazivom aliilahiti. Izvjestan broj ih ivi u Libanu i Palestini.

170

Isjeak iz dokumenta koji su aleviti 1936. godine proslijedili francuskoj vladi povodom pregovora o nezavisnosti Sirije Mi, poglavari familija, voe i alevitski predstavnici poruujemo sljedee: Francusko namjesnitvo (tj. kolonizacija) dolo je u nae krajeve, a mi smo, snagom naeg oruja i prkosom naih brda, bili neovisni od bilo koje vlasti u svijetu. Ova uroena neovisnost potakla je na poetku jednu nau manju skupinu da krene u borbu protiv francuske vojske, ali je vea skupina ukazala svoje povjerenje Francuskoj i njenoj historiji, te smo, tako, pruili nau ruku francuskom namjesnitvu koje je potivalo ovo ukazano povjerenje i sauvalo nau neovisnost i njene kodekse. Od toga vremena neizmjerno vjerujemo Francuskoj, a to povjerenje se jo vie povealo uz znanje da su nai izaslanici otvoreno svrstavali ime Francuske u okrilje ove neovisnosti i njenoga ouvanja. Takoer, mi prihvatismo sva obeanja i obaveze kao to prihvatamo i Boiji govor, jer nam nije nikada moglo ni naumpasti da bi neki namjesnik Francuz mogao predstavljati svoju vladu i dati obeanje, a zatim ga prekriti. Koliko smo samo bili iznenaeni kada smo vidjeli francuske predstavnike koji su zaboravili sve prethodne dogovore davajui Sirijcima slubena obeanja da e nas prikljuiti Siriji? Naa neovisnost je bila dar od Francuske, koji ona daje kada hoe i uskrauje kada hoe. Ali, jo vie smo iznenaeni to naa problematika, naalost, prilikom pregovora izmeu Francuske i Sirije nije uzeta u obzir, nije joj se posvetila panja od strane Francuza, koji su trebali ispuniti svoje obeanje, ve je naa problematika bila predmet cjenkanja, kao to su potvrdila sredstva informiranja. A zapravo, i vie od toga klasina kupoprodaja afrikih robova koji se bez vlastitog pristanka dodjeljuju njihovim gospodarima. To ni u snovima nismo mogli zamisliti! S obzirom na to, elimo precizirati na stav prema Vama sa krajnom otvorenou, jer stojimo pred velikom katastrofom i pogibijom na popritu asti. Traimo od velike Francuske da sauva nau fiziku egzistenciju i dostojanstvenost naih odluka, a tome dodajemo, takoer, da neemo dozvoliti ak ni plemenitoj i dobroj Francuskoj da upravlja naom neovisnou dodjeljujui je kome eli, zaboravljajui tako nau iskrenost, portvovanje i nae ukazano povjerenje prema francuskim obeanjima i potvrdama, a koje nikada nisu bile naruene tokom zajednike historije. Moja gospodo, dodajui ovo obraanje naim prethodnim telegramima i pismima, ast nam je saopiti vam sljedee: Aleviti, koji predstavljaju ogromnu veinu stanovnika u Latakiji, kategorki odbijaju vratiti se u islamske sirijske tokove, i podsjeaju Vas, kao i izaslanike u francuskom parlamentu i francuske stranke, na obeanja namjesnika da e potivati neovisnost alevita i da nee donositi nikakve izmjene osim nakon konsultacija i saglasnosti alevita. Ova obeanja i ugovori, u najmanju ruku, s naeg stanovita su od koristi cijeloj francuskoj vladi, kao to su od koristi Francuskoj i njenoj plemenitosti i asti.
171

Mi Vam povodom francusko-sirijskih pregovora posebno naglaavamo da svaki dogovor sa Sirijcima nautrb naih interesa, koliko god bio mizeran, nee nas apsolutno niim obavezati, niti emo ga priznati, niti e biti ozakonjen, ve emo ga, zapravo, smatrati atakom francuskih pregovaraa na principe uzviene Francuske i njena obeanja, a povrh svega na principe humanosti koja ne dozvoljava jednom narodu da upravlja budunou drugog naroda bez njegove volje. Uvjereni smo da je nemogue da Francuska, koju predstavljaju parlamentarne stranke, legalizira ropstvo jednog malog prijateljskog naroda njihovim historijskim i vjerskim neprijateljima! Kako biste potvrdili koliki je rascjep izmeu nas i Sirijaca, i kako biste znali koliko e biti bolna katastrofa koja nam je zakucala na vrata, molimo Vas da poaljete komisiju koja e ispitati trenutno stanje, te uvidjeti da li uope postoji mogunost da se aleviti prikljue Siriji bez njihovoga izlaganja krvavoj tragediji, a to e biti crna taka u historiji Francuske! Ovo nas nee sprijeiti da ustrajemo, kao i prije, da poaljemo nae izaslanstvo u Pariz i ponovimo Vam da neemo priznati, bez obzira na posljedice, svako rjeenje ili svaki ugovor vezano za nas, osim ukoliko se bude uzelo u obzir i nae miljenje i naa saglasnost sa njim. Ukoliko, uistinu, elite primijeniti Vae humane principe na sunnitskom sirijskom narodu, uprkos njihovom neprijateljstvu prema Vama, onda imamo vrstu nadu da ete to primijeniti prema nama alevitima, jer smo Vam mi najiskreniji prijatelji! Izraavamo Vam najvee potovanje.

172

urevdan (Jurjevo) i Omaha

Priredio: Irfan Kasumovi Obiljeja i karakteristike urevdana: urevdan (Jurjevo) je kransko-romski praznik koji se proslavlja 6. maja (23. aprila po starom kranskom kalendaru), ime se obiljeava uspomena na "Svetog" ora. ore ili Georgije (Juraj) bio je rimski vojnik u gardi cara Dioklecijana, koji je ubijen tokom progona krana. [ razvoju legende govori P. J. Hogarth, "St. George: The Evolution of a Saint and His Dragon", History Today (30. April 1980:17-22)] U kranstvu se slavi kao "Sveti" ore (Juraj). U umjetnosti se esto prikazuje kako ubija adahu. "Sveti" ore je svakako zauzeo mjesto starog srpskog boanstva plodnosti Jarila i njegovog praznika. Crkva na ovaj dan obiljeava pogubljenje "Svetog" Georgija koje se desilo 23. aprila 303. [Vladika Nikolaj Prolog za 23. april] Za malo koji praznik kod Srba je vezano toliko obiaja i vjerovanja, pa i magijskih radnji. Prema tvrdnjama etnologa, urevdan je paganski praznik i sinteza vie boanstava: vode i vatre. Glavni obiaji u povodu urevdana su: - pletenje vijenaca od bilja, - umivanje vodom u koju je namoeno bilje, - kupanje u rijeci. Uveer, uoi urevdana, neko od ukuana ubere zelenih granica u najblioj umi i njima okiti vrata i prozore na kui i ostalim zgradama, kao i ulazne vratnice i kapije. Ovo se ini (po kranskom vjerovanju, op.a.) da bi godina i dom bili "berietni" "da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru". Takoer, opletu se vjenii od "urevskog cvijea": urevka, mleike i drugog, i njime se okite ulazna vrata na dvoritu i kui. Ti vijenci stoje iznad vrata itavu godinu, do sljedeeg urevdana. [Milan Vukovi, 1985., str. 112] Uoi urevdana, domaica ubaci u posudu punu vode razno proljetno bilje: dren, pa za njim zdravac, i na kraju grabe i crveno jaje, uvarkuu [Randelj, 2006., i Milan Vukovi, 1985., str. 112], a to se zatim stavi pod ruu u bati da prenoi. Ujutru se svi redom umivaju vodom: (po kranskom vjerovanju, op.a.) djeca - "da budu zdrava kao dren", djevojke - "da se momci grabe oko njih", stariji - "da budu zdravi",

173

domain "da mu kua bude dobro uvana" itd. Svaki prema svojim potrebama i eljama. [Milan Vukovi, 1985., str. 113] Veliku vanost ima i kupanje u rijeci, prije izlaska sunca (ponekad se u rijeku bacaju vijenci od raznog cvijea ili se sipa mlijeko). [Veselin ajkanovi] Zatim, urevdan je i najvei praznik veine Roma (Ederlezi) kojim se slavi povratak proljea. Na taj dan mnogi Romi se osobito sveano odijevaju, stavlja se nakit, odjekuje romska glazba i plee se romsko kolo. Domovi se ukraavaju cvijeem i raspupanim granicama u znak dobrodolice proljeu. Obredi ovog praznika ukljuuju kupanje u vodi s cvjetovima, a ponegdje se i zidovi kua peru vodom. Obino s na ovaj dan jede jagnjee meso. Kao tradicionalno nomadski narod, Romi su ovim blagdanom obiljeavali prekid zimovanja i, pokreui svoje erge, ponovno polazili na put. Na veliku alost, meu neukim Bonjacima na prostorima Bosne i Sandaka uvuklo se praktikovanje ovog kransko-paganskog obiaja, a meu sufijama je urevdan (Jurjevo) poznat pod nazivom Rozi-Hidr ili Hidr-Elez ... U veini krajeva Bosne, skupljala se "omaha", voda sa slapova ili vodenikih kola, a ponegdje se donosila sa izvora i to predveer, uoi Jurjeva. Djevojke su takoer dan uoi Jurjeva brale miloduh, koji bi naveer stavile u prikupljenu "omahu" i na Jurjevo, u zoru, tom vodom prale tijelo i lice. Uoi Jurjeva, kod djevojaka su postojale i brojne gatke, koje su se uglavnom odnosile na stvari vezane za njihovu udaju. Na sam dan Jurjeva, ilo se na teferie (izlete), uglavnom pored izvora ili rijeka. Iako se na teferie ilo uglavnom porodino, omladina se na njima posebno zabavljala poznate su jurjevske ljuljake. U nekim krajevima, postojao je obiaj da se rano ujutro, prije nego to e se krenuti na teferi, djeca "are" koprivom po nogama, zapravo da se koprivom istjeraju iz postelja, a drugdje su se u dvoritu pred kuom palile dvije vatre ili postavljale dvije "ike" ara, izmeu kojih bi prolazili ukuani i provoeni "mal" (stoka), radi zatite od uroka i zmija. Na Jurjevo se, inae, izbjegavalo bilo ta raditi Takoer i u Sandaku se obiljeava ovaj "praznik" te se organizuju vaari, zvani ''Omaha'', koji se svake godine 5. maja, uoi urevdana, odravaju pored rijeka ili izvora. U predveerje se odlazi da se natoi voda ispod starih vodenica, u koju se stavlja brano i razliite vrste biljaka. Takvom vodom, koja je prethodne noi bila u cvijetnjaku, ranom zorom na urevdan, stariji lanovi porodice posipaju svoje ukuane, te se umivaju vjerujui da e im to donositi sreu tokom cijele godine. Tamo odlaze i oni koji ''Omahu'' doivljavaju samo kao proljetni izlet i priliku za masovnu etnju, igru, razonodu i dobru priliku za trgovinu ili opijanje, a samim tim nesvjesno uestvuju u proslavi ovog praznika. Kud svi, tu i mali Mujo...

174

Islamski stav o obiljeavanju urevdana (Jurjeva) i ''Omahe'', i prisustvovanju na mjestima svetkovanja ovih praznika alosno je da veina naih Bonjaka ne poznaje osnovne propise svoje vjere tako da mnogi i ne znaju da je islam jedina ispravna vjera, pored koje Allah nee nikome drugu primiti. Islam je derogirao sve prijanje vjere, i nakon njegovog objavljivanja nitavno je postupati po vjeri krana, a ni njima nije dozvoljeno da nakon islama budu krani. Ko ipak na tom njihovom ubjeenju ostane, on je nevjernik, pa makar bio i spaen od svih iskrivljenja i promjena koje su se u kranstvu desile. Kakvo je onda stanje ako znamo da su krani iskrivili svoju vjeru i da su ubijeeni da je Bog jedan od trojice, ili da je Mesih sin Boiji, ili da je Bog ustvari Mesih, sin Merjemin uzvien neka je Allah od svega to oni smatraju! Svaki ovjek koji za sebe tvrdi da je musliman, mora biti svjestan sljedeih injenica: Allah je uinio ovaj Kur'an dominirajuim nad svim ostalim knjigama, muslimane je uinio svjedocima za sve ostale ljude, a poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svjedokom za muslimane. Uzvieni je rekao: Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju. (En-Nahl, 89) Takoer je kazao: Ovaj Kuran vodi jedinom ispravnom putu (El-Isra, 9) Kae Uzvieni: Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ete vi otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih ve se bojte Mene. Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (El-Maide, 3) Allah je oporuio da se vrsto drimo islama sve dok smo ivi, te da u islamu okonamo svoj ivot. Kae Uzvieni: O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznou i umirite samo kao muslimani! (Ali Imran, 102) Jer, islam je jedini put spasa na ahiretu: A onaj koji eli neku drugu vjeru osim islama, nee mu biti primljena, i on e na onom svijetu nastradati. (Ali Imran, 85) urevdan (Jurjevo) je neislamski praznik i nema nikakve potpore u Kur'anu i praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sami sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dokida sve nevjernike praznike. Enes b. Malik, r.a., kae: Dahili su za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imali dva godinja praznika, u kojima bi se veselili i igrali, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah po dolasku u Medinu, rekao: 'Imali ste dva dana u kojima ste se veselili i

175

igrali. Allah vam je vaa dva (dahilijjetska) praznika zamijenio Ramazanskim i Kurbanskim bajramom!' (Hadis je sahih. Sunen Nesai, br. 1556.) Allah, d.., nam je svaku neispravnost, haram i zlo, zamijenio onim to je za nas korisnije i bolje, i izmeu ostalog, Allah, d.., nam je islamskim praznicima zamijenio praznike mnogoboaca, krana i jevreja, vatropoklonika, sabejaca i ostalih idolopoklonika. Hafiz Ibn Hader el-Askalani, rhm., kae: Ovaj hadis nas upuuje na to da je zabranjeno radovati se i veseliti na nemuslimanskim praznicima, kao i na to da je zabranjeno poistovjeivati se s njima! Takoer, onaj koji bude slijedio i preuzimao obiaje od nevjernikih naroda, takav se sa njima poistovjeuje! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Ko se poistovjeti sa nekim narodom, on njima pripada! I rekao je: Nije od nas onaj koji se bude poistovjeivao sa nekim mimo nas! Ove rijei nas upuuju na zabranjenost poistovjeivanja sa nevjernicima u svim stvarima koje su posebno vezane za njih, dakle u pogledu njihovih obiaja i ibadeta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na poistovjeivanje sa njima i obznanio je da je svemu tome loa zavrnica i nesnosiva patnja. Upozorio nas je da ne uestvujemo u obiljeavanju nevjernikih praznika i na sveanostima koje oni organizuju i proslavljaju. Vrhovni muftija i najvii dunosnik sultana Sulejmana Velianstvenog Mehmet Ebu Suud Efendi (1490. 1574.) u jednoj svojoj fetvi osuuje sve one koji proslavljaju Jurjevo (urevdan) i sline svetkovine, obiljeavajui to odmorom, odlaskom na izlete, pripremanjem razliitih jela i sl. Ova fetva glasi: Pitanje: Ako neki muslimani i njihove supruge budu obiljeavali dane koje inae obiljeavaju krani, npr. ako ne budu radili nedjeljom, na Boi, Jurjevo i drugim slinim danima, ponaajui se kao krani: odlazei na izlete, pripremajui posebna jela, i proglaavajui te dane neradnima kakav je za njih propis u erijatu?'' Odgovor: Ovakvi ljudi smatrat e se nevjernicima sve dok se ne pokaju, obnove vjerovanje i brak. Ako se ne osvijeste, neka se toliko vremena (u originalu nedostaje glagol), dok se ne obaveu da nee uvaavati te dane. To je nevaljalo stanje, da Bog sauva. Napisao Ebu Su'ud. [Muhamed Hadijahi, Sinkretistiki elementi u islamu u Bosni i Hercegovini,POF, 2829/1978-9,VOL.28-29, Sarajevo, 1980. godine, str. 302]
176

Jahja Zade, koji u ivio prvoj polovini prolog stoljea, pie: Meu na muslimanski svijet uvukle su se mnogobrojne bajke, praznovjerja i gatke, koje su vjerovatno naslijeene jo iz paganskog doba. Ovo praznovjerje prisutno je jo i sada u narodu, uprkos tolikim dokazima da je to u opreci sa islamskim propisima i odredbama. Boiji poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izriito je zabranio muslimanima uestvovati u nemuslimanskim svetkovinama, a kamoli, da ih jo sami muslimani kao svoje praznike svetkuju. Jedna od tih nemuslimanskih svetkovina jeste i urevdan, 6. maja svake godine. Mislim da ovdje ne treba komentara. Stoga se ilmijja upozorava da je pozvana i duna muslimanski svijet spaavati iz ovakih oiglednih zabluda, kako ne bi i dalje nasjedala. Ako se tome doda jo i to koliko se ispusti vaktova sabah-namaza odlazei na ovake uranke i izlete i koliko se u beznaajne svrhe i harame novaca potroi onda za uesnike postaje slika jo alosnija. (Jahja Zade, urevski uranak, El-Hidaje, br. 7-8. Sarajevo, juni/juli 1937. godina, str. 113.) Hanefijski alim, ejh Ebu Hafs el-Kebir el-Nesefi, rhm., bio je najstroiji po pitanju proslavljanja nevjernikih praznika, rekavi: 'Ko tog dana pokloni nemuslimanu samo jedno jaje iz potovanja prema tom danu uznevjerovao je u Allaha, d.., i propalo mu je djelo!' (Fethul-Bari, 2/442.) Kadija Ebul-Mehasin Hasen b. Mensur el-Haneki, rhm., rekao je: Ko toga dana kupi neto to nije kupovao prijanjih dana, ili pokloni drugome poklon ako je time elio veliati dotini dan kao to ga veliaju nevjernici uznevjerovao je, a ako je kupovinom neega elio samo uivanje, a poklanjanjem poklona obino iskazivanje ljubavi prema nekome takvo to se nee smatrati nevjerstvom, ali e biti mekruh i pokueno isto koliko je pokueno i poistovjeivanje s nevjernicima, ega se treba uvati! (Avnul-Ma'abud, 3/342.) ejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., bio je upitan o postupcima nekih muslimana koji u danima nevjernikih svetkovina spravljaju posebna kranska jela, kao i o prodavanju odreenih stvari bez kojih se ovi praznici ne mogu ispotovati je li ita od navedenog dozvoljeno muslimanima, pa je rekao: ''Elhamdulillah, muslimanima nije dozvoljeno da se poistovjeuju s nemuslimanima u bilo emu to je vezano za njihove praznike, niti u hrani, niti u odijevanju, niti u kupanju, niti u paljenju vatri, niti u mijenjanju ustaljenog reda ivljenja, ibadeta i sl. Nije dozvoljeno spravljanje peenja, niti poklanjanje poklona, a niti prodavanje onoga ime e se posebno pomagati nevjernici u svojim svetkovinama i slavama, niti e se djeci dozvoljavati da uestvuju s njima u igrama prireenim posebno za taj dan, ili da se ukraavaju i kite posebno za taj dan. Sve u svemu, nevjernike praznike ne smijemo niim posebno obiljeavati; taj dan e za muslimana biti kao i svaki drugi obini dan! (Medmu'ul-Fetava, 25/329.) Omer b. El-Hattab, r.a., rekao je: Klonite se Allahovih neprijatelja na dan njihovih praznika! (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br. 18641.), i rekao je: ''... nemojte ulaziti u murike
177

bogomolje na dan njihovih praznika, jer tada se srdba Allahova sputa na njih! (Sunen el Bejheki el-Kubra, br. 18640.) Abdullah b. Amr, r.a., rekao je: Ko se bude oenio u nemuslimanskoj sredini i proslavljao njihove praznike i s njima se poistovjetio, sve dok kao takav i ne preseli bit e proivljen zajedno s njima na Sudnjemu danu! (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br. 18642.) ejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, spomenuo je djela, kao to je sudjelovanje i poistovjeivanje sa nevjernicima u njihovim praznicima, a to ine neke neznalice iz redova muslimana, ili oni koji, uope, ne obraaju panju na vjeru,te je kazao: ''Takvi ostavljanju slubeni posao, poput trgovine i proizvodnje, ili halke znanja (mislei na ostavljanje kole) ili slino tome, a taj dan se smatra danom odmora, veselja i igre sa konjima ili neim drugim, a sve kako bi se taj dan razlikovao od ostalih dana. Nakon toga, ejhul-islam, Allah mu se smilovao, ukazao je na dunost muslimana u pogledu nevjernikih praznika, rekavi: Pravilo je da se u njemu nita, temeljno, ne deava! ak, taj dan treba smatrati kao i ostale dane. Mi smo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, saznali da je on zabranio praznovanje dva posebna dana koji su bili odreeni kao dani za igranje u dahilijjetu. On je zabranio i da se kolje kurban na mjestima gdje su murici svetkovali. O Allahovi robovi, muslimanima je obaveza da budu ponosni sa islamom jer je on univerzalna vjera. Islam je uzdignuta vjera i nikada nee biti potlaen, a njegovi sljedbenici su najponosniji ljudi i bit e svjedoci protiv svih ostalih ljudi. Kae Uzvieni: I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok. (El-Bekare, 143) Dakle, ko god bude traio ponos i uzdignue u neemu mimo islama, Allah e ga poniziti, kako je kazao i voa pravovjernih Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu: Mi smo zajednica koju je Allah uzvisio islamom, pa kada god budemo traili ponos u neem mimo njega, Allah e nas poniziti. Naravno, islam je vjera ponosa i na dunjaluku i na ahiretu. To je univerzalna vjera koja ini uspjenim onoga ko se pridrava njenih principa. Ova vjera savreno je uredila i organizovala svaki segment ivota i ne postoji nijedno dobro a da nas nije uputila na njega, niti ijedna pokuena stvar a da nas nije upozorila i odvratila od toga. Islam je savren kada je u pitanju vjerovanje, ibadet, politika, meuljudski odnosi, moral i karakter Savren je za sve ljude u svakom vremenu i na svakom mjestu. U njemu je Allah obznanio i najmanju stvaricu za kojom ovjek ima neku potrebu. Allah je posvjedoio savrenost vjere islama rekavi: Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (El-Maide, 3)
178

Zijaret i ljubljenje dlake Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, izmeu sunneta i bid'ata...
Urve b. Mes'ud ustade od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vidje kako se njegovi ashabi prema njemu ophode: Ne uzme abdesta a da mu ashabi vodu meusobno na razdijele, ne pljune pljuvake a da je oni ne uzmu, niti dlaka sa njega spadne a da je oni ne uzmu...! (Hasen. Pogledaj: Musned Ahmeda, br.18930.) Ibnu Sirin kae: Rekoh Ubejdi: Imamo dlake od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje smo dobili od Enesa, radijallahu anhu, tj. od familije Enesove, pa Ubejde ree: Kad bih samo jednu njegovu dlaku imao bilo bi mi drae od cijela dunjaluka sa svim to je na njemu! (Sahihul-Buhari, br.168.) Enes b. Malik, radijallahu anhu, kae: Kad je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zavrio sa bacanjem kamenia na demretima, i kada je zaklao svoj kurban obrijao se, dajui berberinu desnu stranu svoje glave nakon ega pozva Ebu Talhu el-Ensarija, radijallahu anhu, kojem dade kosu, zatim obrija i lijevu stranu glave i dade kosu Ebu Talhi, rekavi mu: Razdijeli ovo ljudima. (Muslim, br.1305.; Ibnu Hibban, br.3879.) Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je njegova majka: Ummu Sulejm radijallahu anha, prostirala neku prostirku Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi poslijepodne malo prespavao (kajlula), pa kad bi on, sallallahu alejhi ve sellem, zaspao, ona bi uzela od njegova znoja i njegovih dlaka, i to bi uvala u nekoj boici i mirisu, pa kad se primakla smrt Enes b. Maliku, radijallahu anhu, on ostavi u oporuku da mu u vodu s kojom e ga gasuliti od toga stave, to su i uinili. (Sahihul-Buhari, br.5925.) Imam el-'Ajni kae: Dozvoljeno je voama i uenjacima da idu u posjetu svojim prijateljima i pouzdanim osobama to je jedan vid jaanja prijateljstva i ljubavi; dlake i kosa od ovjeka su iste i ako su spale sa ovjeka; Ummu Sulejm, radijallahu anha, je uzela dlake i znoj od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, radi berieta, i sa mirisom ga pomjeala kako se ne bi zagubio, a Enes b. Malik, radijallahu anhu, je traio da mu se to pomjea sa vodom od gasula kako bi se sauvao od posmrtnih nedaa. (Pogledaj: Umdetul-Kari, 22/264.) Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi: Kada je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, htio da se obrije, Ebu Talha radijallahu anhu, je rukom svojom prihvatio jedan dio njegove kose, i tu kosu je uzeo, i donio je Ummu Sulejmi radijallahu anhu, koju je ona odmah stavila u svoj miris. (Sahih. Musned Ahmed, br.12505-13532) Hafiz Ibn Hader el-Askalani kae: Kad se Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, oelao na Mini, Ebu Talha, radijallahu anhu, uzeo je i ljudima razdijelio kosu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Pogledaj: Fethul-Bari, 3/565.) Osman b. Abdullah b. Mevhib kae: Ummu Seleme radijallahu anha, imala je jednu srebrenu kutiju u kojoj je drala dlake od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,

179

koje bi znala potopiti u vodu radi pijenja i uzimanja abdesta ovjeku koji bi se poalio da ga neto mui ili nekome ko je obolio od uroka. (Musned Ishak b. Rahivejh, br.145.) Osman b. Abdullah b. Mevhib kae: Moja familija me posla sa posudom vode do Ummu Seleme, radijallahu anha, a ljudi su znali da joj poalju sud sa vodom kada im oboli neko, pa bi ona izvadila dlake od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje je drala u srebrenoj kutiji, koje bi ona zamoila u vodu, koju bi bolesnik kasnije pio. Osman kae: Nadnio sam se nad srebrnom kutijom i vidjeh u njoj nekoliko crvenih dlaka. (ejh Albani ovu predaju ocjenjuje sahihom. Pogledaj: Mikatul-Mesabih, br.4568.) Hafiz Ibn Hader el-Askalani kae. Kada bi se neko poalio da ga neto mui, ljudi bi poslali posudu sa vodom Ummi Selemi radijallahu anha, u koju bi ona zamoila dlake Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u vodi bi ih preprala, koje bi nakon toga natrag u kutijicu vratila, a vodu bi poslala bolesniku da pije ili da se njome okupa radi lijeka, kojeg bi ljudi i dobijali zbog berieta dlaka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Pogledaj: FethulBari, 10/353.) ejh Ibnu Usejmin na pitanje: Kakav je status traenja berieta u tragovima i posmrtnoj ostavtini Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput dlaka sa njegove glave i sl. kae: Nikako nije mogue ustvrditi i dokazati da je odreena dlaka Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, dlaka, i ono to se spominje da u egipatskom muzeju postoji jedan njen primjerak to nije istina i to nije tano. Od ashaba se ne biljei da su poklanjali panju ovom segmentu izuzev onoga to se prenosi od Ummu Seleme, radijallahu anha, da je ona imala kod sebe nekoliko dlaka od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje je drala u srebrnoj kutiji, pa bi, kada bi neko obolio, nalili vode preko dlake te bi tom vodom prskali i kupali bolesnika, i davali bi mu od nje da pije, ali, i pored ovoga, mi nemamo dokaza da je odreena dlaka, danas, Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, dlaka. Nama su najbitniji eseri i zaostavtina Objave koju nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio, a ostala zaostavtina je materijalnog tipa. (Pogledaj: Delesat ve Fetava, 1/23.; el-Fetava esSelasijja, 1/23.; Durus, 2/64.) ejh Nasiruddin el-Albani kae: Zaostavtina Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vidu odjee ili dlaka ili drugih ostataka je tijekom proteklih stoljea zagubljena, i niko ne moe sahih lancem ustvrditi da je odreena stvar koja se pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ba i sigurno njegova! (Pogledaj: Et-Tevessul, str.146.) ejh Salih el-Muneddid kae: Biljei se da je imam Ahmed ljubio dlaku od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali je to on inio zbog toga to je sigurno znao da je to bila dlaka od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali mi danas nemamo sahih dokaza da je neto autentino od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kako bi ga mogli ljubiti. (SilsiletulAdab el-Islamijja, 18/25.) Dr. Abdullah el-Fekih kae: Nemamo sahih dokaza koji nam potvruju to da i dan danas postoje dlake od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a ako bi imali sahih dokaze koji bi nam takvo to potvrdili bilo bi nam dozvoljeno da preko njih traimo berieta kao to
180

su to inili i ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a to se tie tavafa i etanja te dlake meu demate i damije kako bi narod traio sebi berieta preko nje takvo to se ne biljei da je iko od selefa inio. Ne biljei se da je iko od ashaba koji su imali dlake Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, iznosio iste ljudima radi traenja berieta i lijeka. (Pogledaj: Fetava e-ebeketi el-islamijje, 10/3480.) Kada se navedenoj praksi ljubljenja i zijareta Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dlaka pridodaju i pogrena ubjeenja tipa da ta dlaka uva sela i gradove od raznih muka i katastrofa, da uvanje tih dlaka donosi sreu, nafaku i djecu, te da ih obilaze i ljube i nemuslimani i fasici - grijenici raznih vrsta, pogotovu oni koji ne klanjaju i ne poste onda je sve to veliki znak da je u pitanju neto to nije svojstveno iskrenim i pravim muslimanima!

181

Istina o Homeiniju
Homeini je otvoren i jasan ovjek. Jasan je u svojoj mrnji, u svome neprijateljstvu i u svome uvjerenju (dogmi). On svoga itaoca ne ostavlja u nedoumici, kada ovaj stvara sliku o njemu, o njegovom vjerovanju (dogmi) i stavovima, jer sva njegova miljenja i uvjerenja potpuno otvoreno i jasno su sadrana u njegovim knjigama i hutbama (govorima). Stoga proitajmo ove stranice kako bismo saznali pravu istinu o Homeiniju i predstavili ga u stvarnoj slici. Njegovi sljedbenici stalno pokuavaju da pred svijetom prikriju pravu istinu o njemu, suprotnu onoj koju on sam eli i stalno ga zasipaju pohvalama i opisuju velianstvenim i uzvienim svojstvima, tako da su ga uinili jedinstvenim kljuem za spoznaju islamskog vjerovanja. Stoga smo mislili da je najbolje obratiti se samom Homeiniju, kako bismo, daleko od svih glasina koje su o njemu izreene, upoznali pravu istinu, a nema sumnje da su njegova pisana djela prepuna injenica koje nam otkrivaju njegov stvarni lik. Zato smo odluili pustiti njegove knjige da govore, i kao rezultat toga, nastale su ove stranice. 1. Homeini kae: Mi ne oboavamo boga koji podie visoko zdanje sazdano od pobonosti, pravde i religioznosti, a zatim ga svojom rukom rui... Mi oboavamo boga za kojeg znamo da su sva njegova djela racionalna, koji ne ini nita to je suprotno razumu. Mi ne oboavamo boga koji podie visoko zdanje (islamsku vlast hilafet) sazdano od pobonosti, pravinosti i religioznosti, a zatim ga svojom rukom rui i vlast daje Jezidu, Muaviji, Osmanu i njima slinim meu muhadirima, ne odredivi ljudima ta se od njih trai nakon Poslanika, za sva vremena i zauvijek, kako ne bi pomagao podizanje zdanja nepravde i nasilja. (Keful-esrar, 116-117.) 2. Homeini priznaje postojanje izmjena (tahrif) u Kuranu Onaj koji jedini moe da preuzme i primi ovaj Kuran jeste asno bie, Allahov apsolutni evlija (tienik), Alija ibn Ebu Talib. Niko drugi nije u stanju da preuzme i p onese ovu Istinu, osim da se iz skrivenog svijeta (gajba) spusti u pojavni svijet, da proe kroz faze i da se okiti ovosvjetskim izrazima i znakovima (harfovima). I ovo je jedno od znaenja iskrivljenosti i izmjena koje su se desile u svim Boijim knjigama, pa ak i u asnom Kuranu, i to u svim asnim ajetima. Ova istina uinjena je dostupnom i ljudima, ali nakon to je pretrpjela brojne izmjene (tahrif), shodno stupnjevima i etapama kroz koje je prola, od blizine uzvienosti pa do pojavnog svijeta i posljednje stanice. Broj stupnjeva iskrivljenosti potpuno je isti sa brojem poglavlja Kurana, kao to su dvije nanule potpuno iste jedna sa drugom. (El-Kuran babu marifetillah, str. 50.) (Komentar: Homeini na jedan filozofski nain govori o iskrivljenosti Kurana, ali u iju korist i za ije interese? Ako je time elio postii dvosmislenost, nije uspio, jer potpuno je jasno i vidljivo da on Kuran smatra iskrivljenim i izmijenjenim.) 3. Homeini pogreno interpretira Allahove ajete i, komentariui ajet: ...da biste se uvjerili da ete pred Gospodara svoga stati (Er-Rad, 2), kae: Vaeg Gospodara, znai, imama (voe, mislei na Aliju).
182

Kae Homeini: Uzvieni je Allah rekao: On upravlja svime i potanko izlae dokaze (ajete), da biste se uvjerili da ete pred Gospodara svoga stati (Er-Rad, 2). Rijei vaeg Gospodara znae: vaeg imama (vou). Pogledaj kako je Allahov govor detaljan i pun tanosti i kako je savreno i precizno Allahovo stvaranje! (Misbahul-hidaje ilel-hilafeti velvilaje, str. 145.) (Komentar: Pogledajmo kako Homeini pogreno i heretiki interpretira Allahov govor i otvoreno mijenja njegovo pravo znaenje i pogledajmo kako u svome govoru tano, precizno i detaljno iznosi rijei koje znae pretjerivanje i irk!) 4. Homeini kae da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uspio u svojoj misiji (davi) Pitanje odsutnosti imama (gajbetul-imam) veoma je vano pitanje, koje nam objanjava mnoge stvari. Izmeu ostalog, otkriva nam da za ostvarivanje i realizaciju velikog zadatka i misije kao to je ova a to je sprovedba istinske pravde u cijelom svijetu od svih ljudi, niko za to nije bio sposoban, osim oekivanog Mehdije neka je Allahov spas na njega kojeg je Uzvieni Allah sauvao i ostavio za ovjeanstvo. Svaki vjerovjesnik doao je da uspostavi pravdu i njegov cilj bio je da je praktino u svijetu i sprovede, meutim, nijedan od njih u tome nije uspio, pa ak ni Peat svih vjerovjesnika, koji je, takoer, poslan radi reforme i popravljanja ovjeanstva, moralnog odgoja ljudi i praktinog uspostavljanja pravde. Meutim, i on u tome nije uspio. Onaj ko e uspjeti u pravom smislu te rijei i praktino uspostaviti pravdu u svim dijelovima svijeta jeste Mehdi. (Muhtarat min ehadisi ve hitabat el-imam El-Homeini, 2/43.) (Komentar: Da li ima veeg poniavanja i omalovaavanja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, od ovog poniavanja i da li u rijeima dumana islama ima bestidnijih i odvratnijih rijei od ovih?) 5. Homeini optuuje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako, iz bojazni da se u Kuranu ne desi iskrivljavanje (tahrif), nije prenio ono to mu je Allah naredio (po pitanju imameta vodstva) Iz svih ovih dokaza i prenesenih hadisa jasno je da se Vjerovjesnik (sallallahu alejhi ve sellem) bojao prenijeti i obznaniti istinu o imametu (vodstvu). Svako onaj ko se obrati na historiju i historijske predaje, saznat e da je Vjerovjesnikova (sallallahu alejhi ve sellem) bojazan bila potpuno opravdana, iako mu je Allah naredio da dostavi istinu o tome i obeao mu da e ga zatititi. (Keful-esrar, 150.) Na poetku ovoga govora utvrdili smo da je Vjerovjesnik (sallallahu alejhi ve sellem) odustao od otvaranja pitanja imameta (vodstva) u Kuranu, iz bojazni da se nakon njega u Kuranu ne dese izmjene (tahrif). (Keful-esrar, 149.) (Komentar: Ovdje je Homeini dostigao vrhunac drskosti i bestidnosti. Nije mu bilo dovoljno to to je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, opisao kao bojaljivog i straljivog, nego mu je izmislio i opravdanje koje ne bi na pamet palo ni muslimanu, a kamoli licemjeru. Ako bismo i prihvatili da se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zaista i pobojao a on
183

je daleko od toga da se boji pokorno izvriti Allahovu naredbu pitamo se, pa zar razlog njegove bojazni moe biti strah da se u budunosti ne dese izmjene u Kuranu? Zar je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaboravio a on je daleko od toga da je Uzvieni Allah obeao i zagarantovao da e Kuran ostati sauvan od izmjena, ili je moda Poslanik u to posumnjao to je takoer nemogue i neprihvatljivo. Homeini je, radi interesa svoga miljenja, spreman napadati i vrijeati i Uzvienog Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez da ikoga potuje i respektuje.) 6. Homeini optuuje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da nije uspio dostaviti poslanicu (risalu) Jedno je jasno. Da je Vjerovjesnik (sallallahu alejhi ve sellem) dostavio istinu o pitanju imameta (vodstva), onako kako mu je Allah naredio, i na tom polju uloio maksimalan trud, ne bi se u islamskim zemljama desila sva ova razilaenja, neprijateljstva i borbe, i ne bi se pojavila razliita miljenja u temeljnim i u sporednim pitanjima vjere. (Keful-esrar, str. 155.) Svi vjerovjesnici su doli da postave temelje pravde u svijetu, ali u tome nisu uspjeli. ak i vjerovjesnik Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem), peat svih vjerovjesnika, doao je da izvri reformu ovjeanstva i da sprovede pravdu, meutim, i on u tome nije uspio. (Dio hutbe koju je odrao povodom roenja skrivenog Mehdija, 1400. h.g. Vidjeti knjigu Nehd od Homeinija, str. 46.) (Komentar: Kako je mogue da jedan alim (uenjak), a da ne govorimo o erijatskom autoritetu koji tvrdi da je musliman, Vjerovjesnika islama, sallallahu alejhi ve sellem, optuuje da nije dostavio istinu onako kako je to od njega elio Uzvieni Allah? Pitamo se: Ako dostavljanje istine nije bilo u skladu sa Allahovom voljom, s ijom je to voljom onda bilo? Homeini nije dao odgovor na ovo pitanje. Prvobitno je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, optuio za strah, a sada, nakon to se usudio i obznanio svoje miljenje, optuuje ga, takoer, i za neuspjeh. Kakve vjere je ovaj ovjek i o kakvom imanu se radi?! Zbog ovoga su islamski uenjaci kazali: Ove njegove rijei su rijei heretika, a nikako rijei muslimanskog uenjaka. 7. Homeini kae: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio u mogunosti da ostvari vlast koju je elio alim zbog dvije stvari. Zbog jedne alim vie nego zbog druge. Prva stvar je da od samog poetka islama i poslanstva i neposredno nakon tog vremena, muslimani nisu bili ostavljeni na miru, kako bi uspostavili vlast onakvu kakvu islam eli. U vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao rezultat svih tih problema, ratova i pobuna, nije uspostavljen oblik vlasti koji je elio sam Poslanik. (Muhtarat min ehadisi ve hitabat el imam El-Homejni, 2/520.) 8. Homeini potvruje postojanje drugog poslanika kojemu je dolazila objava, a od te objave je i predaja o Homeinijevoj revoluciji

184

Fatima ez-Zehra, nakon oeve smrti (tj. Poslanikove), sedamdeset pet dana provela je tuna i potitena, a Dibrli Emin dolazio joj je kako bi je utjeio i izrazio joj sauee, i obavjetavao je o stvarima koje e se desiti u budunosti. Jasno je iz predaje da je Dibril u toku ovih sedamdeset pet dana esto kod nje navraao. Ne vjerujem da se ovo to se prenosi u predaji desilo ikome od vjerovjesnika, osim vjerovjesnicima velikanima. Imam Alija je zapisivao sve ono to joj je Dibril prenosio, pa je mogue da su i Iranska pitanja (Iranska revolucija) od onih pitanja koja su joj prenesena. (Iz Homeinijevog govora povodom Dana ene u Iranu, 2. 3. 1986. godine. Govor je prenio i Radio Teheran, kao i arapske novinske agencije.) (Komentar: Ne smatramo da je uope potrebno komentarisati ove njegove rijei, ali u svakom sluaju zahvaljujemo Allahu to nam je podario pamet i razum, i molimo Ga da nas sauva od duboke starosti!) 9. Homeini tvrdi da pored Kurani-kerima postoji neki novi mushaf Nakon smrti Vjerovjesnika, Dibril, alejhis-selam, dolazio je Fatimi sa vijestima i stvarima iz svijeta gajba (skrivenog svijeta), a vladar pravovejrnih, (Alija) sve je to biljeio, i tako je nastao Fatimin mushaf. (Keful-esrar, 134.) 10. Homeini tvrdi da Alija, radijallahu anhu, bdije nad djelima svih ljudi Njemu (Aliji), alejhis-selam, pripada apsolutna vlast (vilaja mutlaka)... On je na poziciji sveobuhvatne vlasti (vilaja kullijja), on bdije nad djelima svih ljudi i sva njihova djela su mu poznata. On je uz svaku stvar prisutan, stalnim, neprekidnim i boanskim prisustvom. (Homeini, Misbahul-hidaje ilel-hilafeti vel-vilaje, str. 153.) 11. Homeini kae: Da se Alija pojavio prije Vjerovjesnika, sigurno bi doao sa erijatom (vjerozakonom) i zasigurno bi bio poslan kao vjerovjesnik Da se Alija, alejhis-selam, kojim sluajem pojavio prije Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi, sigruno bi doao sa erijatom (vjerozakonom), kao to je doao i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve alihi, i zasigurno bi bio poslan kao vjerovjesnik. To je iz razloga to im je obojici zajednika duhovna svetost, i to su na istim duhovnim i materijalnim stupnjevima i pozicijama. (Homeini, Misbahul-hidaje ilel-hilafeti vel-vilaje, str. 153.) 12. Homeini kae: Alija za nas predstavlja sve i zauzima prvu poziciju u svim ljudskim dimenzijama i vrijednostima i zato smo svi duni slijediti ga Obavezni ste da sve vae duhovne dimenzije potinite odgojnim vjebama i treninzima. Pogledajte Aliju, alejhis-selam! Gdje god da krenemo nai emo njegovo ime. Kod uenjaka (fakiha) ujemo o Alijinom znanju, kod pobonjaka ujemo o Alijinoj pobonosti i skromnosti, kod sufija ujemo o Alijinom misticizmu, kada odemo kod sportista ujemo ih kako ponavljaju Alijino ime i kako svoje treninge poinju s njegovim imenom. Ovaj Alija za nas predstavlja sve i zauzima prvu poziciju u svim ljudskim dimenzijama i vrijednostima i zato smo svi duni slijediti ga. Njegov ibadet bio je iznad ibadeta svih
185

pobonjaka, u odricanju i isposnitvu nadmaio je sve askete, u borbi i ratovanju nadmaio je sve ratnike, a u snazi je nadmaio sve snagatore. Bio je udo koje je objedinjavalo suprotnosti. (Muhtarat min ehadisi ve hitabat el-imam El-Homeini, 1/294.) (Komentar: Onaj ko je izrekao ove rijei, ne vjeruje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik, bez obzira koliko to tvrdio. Razumom obdarene pitamo: Da li jo zahtijevate provjeru istinitosti izjave Emin je iznevjerio98, koju je Homeini svojim jezikom izrekao i svojim rukama zapisao?) 13. Homeini vjeruje da imami (voe) uivaju privilegiju da svojim znanjem i prisutnou sve obuhvataju. Vjerovjesnici i odabranici, alejhimus-selam, imaju visok poloaj duhovne svetosti, koji se naziva Ruhul-kudus (Duh sveti), preko kojeg uivaju jednu posebnu privilegiju, a to je da svojim sveobuhvatnim znanjem i budnom prisutnou, obuhvataju sva stvorenja, ak i njihove najsitnije djelie. (Homeini, El-Erbeune hadisen, str. 597.) 14. Homeini kae: Niko ne moe postii stepen imama, ni Allahu bliski melek, ni poslani vjerovjesnik Od stvari koje je u naem mezhebu nuno poznavati i u njih vjerovati jeste i to da niko ne moe postii duhovne stepene imama (voa), pa ak ni (Allahu) bliski melek, niti poslani vjerovjesnik. (El-Hukumetul-islamijje, str. 93.) 15. Homeini kae: Imami su prisutni nad ljudima kada umiru Kao to mi vjerujemo, tako i oni vjeruju a o tome govore i predaje da vladar pravovjernih, (Alija) alejhis-selam, prisustvuje kod ljudi kada umiru, bili oni vjernici, nevjernici ili licemjeri. (Homeini, El-Miad fi nezari el-imam Homeini, str. 177.) (Komentar: Neemo se osvrtati na to to su ove rijei u suprotnosti sa stvarima koje su poznate kao nunosti vjere, meutim, Homeini nam nije kazao da li tim prizorima prisustvuje i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili je to monopol koji pripada samo Aliji, radijallahu anhu?) 16. Homeini kae: Stranice naih djela predoavaju se iitskom Mehdiji Mi moemo otkriti ta je na stranicama naih djela, prije negoli budu poslane Uzvienom Gospodaru i prije negoli budu predoene Imamu vremena, (Mehdiji), alejhisselam. Prema predanju, stranice naih djela se dva puta sedmino predoavaju Imamu vremena (Mehdiji), alejhis-selam. (Homeini, El-Mead fi nezari imam El-Homeini, str. 368.) 17. Homeini smatra da je praznik povodom roenja Mehdija vei i vaniji od praznika povodom roenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem
Pod sintagmom Emin je iznevjerio misli se na Homeinijevu izjavu u kojoj navodi da je Dibril -i-Emin dostavio Objavu Muhammedu, sallallahu alejhi ve sllem, umjesto Aliji, radijallahu anhu, ime je iznevjerio emanet. (nap. prev.)
98

186

Roendan imama Mehdija za muslimane je veliki praznik i smatra se veim praznikom od roendana vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. (VesijjetulHomeini, str. 47.) (Komentar: Ovo je mjesto koje Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zauzima u dui ovjeka, koji sebe smatra nadahniteljem naroda i pokretaem svjetske revolucije protiv oholih nasilnika. Mi smo sigurni da Homeini nije od onih ljudi koje jezik vara. Ovo to govori, njegova je akida (dogma), kojom se ponosi i koju javno pred svima iznosi. Njemu je potpuno jasno i poznato ta sve povlae njegove rijei, da je Mehdi vredniji od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.) 18. Homeini smatra nevjernicima Ebu Bekra i Omera i naziva ih neznalicama, glupacima, lacima i hereticima Mi ovdje nemamo nita sa dvojicom staraca (Ebu Bekrom i Omerom), sa njihovim prijestupima i suprotstavljanjima Kuranu i poigravanjima sa Boanskim propisima, niti s tim to su neke stvari sami od sebe ohalalili, a neke oharamili, kao to nemamo nita ni sa nepravdom koju su inili. Meutim, mi samo elimo da ukaemo na njihovo neznanje o Boanskim i vjerskim propisima. Pojedinci kao to su ove neznalice, glupaci, laci i nepravednici, ne zasluuju da budu voe (imami), niti da budu vlastodrci. (Keful -esrar, 107-108.) (Komentar: ta je Homeini rulji meu svojim sljedbenicima ostavio da kau? Ako njihov nadahnuti voa i autoritet, pokreta njihove revolucije, psuje, grdi i vrijea ashabe, ako je on runog ponaanja, pokvarenog jezika i srca, ta je onda sa njegovim sljedbenicima, kakvo je njihovo stanje? Ove njegove rijei, takoer, probudile su one koji pozivaju zbliavanju (izmeu iita i sunnita), a koji su bili obmanjeni njime i njegovom misijom, da vide njegov stav o najodabranijim ashabima. I na kraju, najudnovatije je to to osoba koja je izrekla ove klevete o ashabima velikanima, poziva Svjetskom danu Kudsa i Sedmici svjetskoga jedinstva!! Pa stanite malo, vi koji zbliavanju pozivate!!) 19. Homeini kae: Muslimanima e na ahiretu biti uskraena Allahova dobrota i milost, a bit e ukazana samo iitima Homeini iz djela Emalis-saduk prenosi hadis o tumaenju kuranskog ajeta: Allah e njihova loa djela u dobra promijeniti, a Allah prata i samilostan je (El-Furkan, 70). U hadisu navodno stoji da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: Na Sudnjem danu dovest e se vjernik-grjenik na mjesto polaganja rauna. Uzvieni Allah e ga ispitivati o njegovim djelima i nikome od ljudi njegova djela nee biti otkrivena. Upoznavat e ga sa njegovim grijesima, pa kada prizna svoja nevaljala djela, Allah e kazati melekima pisarima: Zamijenite ih u dobra djela i kao takva pokaite ih ljudima. Tada e ljudi rei: Ovaj rob nije imao nijedno loe djelo. Zatim e Allah narediti da ga vode u Dennet. Ovo je tumaenje ajeta i odnosi se samo na grjenike od naih sljedbenika (iita). Homeini je prokomentarisao ovu predaju i rekao: Poznato je da se ova milost odnosi samo na iite iz ehlul-bejta (Poslanikove loze) dok e drugima biti uskraena, jer istinsko vjerovanje (iman) ne moe se
187

ostvariti osim posredstvom Alijine vlasti i vlasti njegovih odabranih, bezgrjenih i istih nasljednika, neka je na njih spas Boiji. ak tavie, bez ove vlasti nee biti primljeno ni vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika, o emu emo govoriti u narednom poglavlju. (ElErbeune hadisen, str. 511.) 20. Homeini kae: Narod Irana bolji je od naroda Hidaza u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Smjelo tvrdim da je iranski milionski narod u ovome vremenu vredniji i bolji od stanovnika Hidaza u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je isto tako vredniji i od stanovnika Iraka i Kufe u vrijeme Vladara pravovjernih (Alije) i Husejna bin Alije, neka je na sve njih Allahov mir i blagoslov.... Stanovnici Iraka i Kufe su se nerijetko loe ponijeli prema Vladaru pravovjernih i bili mu neposluni. Poznate su Imamove albe na njih u djelima tradicije i povijesti. Muslimani Iraka i Kufe uinili su ono to su uinili sa predvodnikom svih ehida Husejnom ibn Alijom. Oni koji nisu direktno poinili grijeh njegovog ubistva, ili su pobjegli sa bojnog polja ili su ostali inertni sve dok se nije desio taj historijski zloin. (El-Imam Homeini, El-Vesijjetus-sijasijjetul-ilahijje, str. 27.) (Komentar: Zamislimo da je Homeini iv, pa da vidi milionske demonstracije (generacija koje su se odgojile na kulturi njegove revolucije i obrazovale prema njenim programima), na kojima demonstranti spaljuju njegovu sliku i gaze je nogama. Da li bi ih i tada opisivao ovim epitetima ili bi ih nazvao nasibijama, sljedbenicima Emevija i Abasija?) 21. Homeini dozvoljava analni odnos sa enom i seksualno naslaivanje sa dojenetom Pitanje 11 Prihvatljivije i jae miljenje jeste da je analni odnos sa enom dozvoljen, ali strogo pokuen (mekruh). Sigurnije je i bolje da se to izbjegava, a naroito ako supruga s tim nije zadovoljna. Pitanje 12 Nije dozvoljeno spolno opiti sa suprugom prije nego ona napuni devet godina, bez obzira radilo se o stalnom ili nestalnom braku. to se tie drugih vidova seksualnog naslaivanja, poput strastvenog milovanja, grljenja i naslaivanja meu stegnima ene, to nije zabranjeno, pa ak i sa djevojicom dojenetom. (Tahrirul-vesile, str. 221.) (Komentar: Kod ovoga ovjeka, nastranosti nemaju granica. U akidi, on je pun krivovjerja i zastranjivanja, tvrdoglav je i pun mrnje, a u pravnim (fikhskim) seksualnim pitanjima, on je nastran, razuzdan i popustljiv. Nije nita udno, to je Homeini, voa zabludjele revolucije.) 22. Homeini izdaje fetvu (pravnu deciziju) da je imetak sunnije dozvoljeno prisvojiti, da mu nije dozvoljeno klanjati denazu i da je neist Da, po ovome pitanju u obzir se uzima to da imetak ne smije biti otet od muslimana, od zimmije (onaj ko je pod zatitom islamske drave), od onoga ko je pod ugovorom sa muslimanima i njima slinih, iji se imetak treba cijeniti i potivati. A to se tie imetka sunnije, najjae miljenje je da za njih vae isti propisi kao i za one koji su sa nama u ratu, u smislu da je od njih dozvoljeno uzeti imetak kao ratni plijen i da se za njega veu i propisi o
188

petini plijena (koja pripada Allahu i Poslaniku). ak tavie, jasno je i oito da je od njega (sunnije) dozvoljeno uzeti imetak gdje god da se nalazi i to na bilo koji nain. (Tahrirul vesile, 1/251.) Nije dozvoljeno klanjati denazu nijednoj vrsti nevjernika, ni odmetniku od vjere, ni onima koji su proglaeni za nevjernike, kao to su nasibije-sunnije i haridije, koji su plagirali i prisvojili islam. (Tahrirul-vesile, 1/80.) Nasibije-sunnije i haridije, Allah ih Uzvieni prokleo, neisti su bez ikakve dileme. (Tahrirul-vesile, 1/118.) (Komentar: Nije nepoznato da voa koji poziva zbliavanju i jednistvu, pod nasibijama99, misli na sunnije. Kod njega su nasibije i ashabi i Buharija i Muslim, kao i svi ostali muslimanski uenjaci. Moe se uoiti da on pravi razliku izmeu nasibija i haridija, to upuuje na to da se radi o dvije razliite sekte. To znai da su nasibije, posebna sekta mimo haridija, a to mogu biti samo sljedbenici sunneta (sunnije). Zato pouku uzmite, vi koji pameti imate!) 23. Homeini kae: Stavljanje desne ruke preko lijeve u namazu kvari namaz, osim u stanju tukje (prikrivanja i pretvaranja pred sunnijama) Druga stvar koja kvari namaz jeste tzv. Tekfir, a to je stavljanje jedne ruke preko druge u namazu, kako to rade neki drugi mimo nas. Taj in, prema najjaem miljenju, kvari namaz ako se radi namjerno, a ne kvari ako se uini nehotice, iako je i u ovome sluaju namaz bolje ponoviti. Nema smetnje da se ruke stavljaju jedna preko druge, ako smo u stanju potrebe za tukjom (pretvaranjem). (Tahrirul-vesile, 1/166.) 24. Homeini podstie Iransku republikansku gardu na ubijanje hadija koji su doli posjetiti Allahovu svetu kuu Bejtullah estoga zul-hiddeta 1407. hidretske godine (2. avgusta 1987. g.) desila se velika smutnja koja je potresla svijet. Heroj i potpiriva te smutnje bio je Allahov sveti duh, Homeini, pobonjak i asketa, koji je i pored svih upozorenja i preklinjanja, bio ustrajan da se ona dogodi. Svijet je bio svjedokom kako su pripadnici Iranske republikanske garde, prikriveni u odjei hadija, koji su doli posjetiti Bejtullah, skrnavili nepovredivost Svete zemlje i prouzroili smutnju usljed koje je na stotine hadija ubijeno i na hiljade ranjeno. Smutnja je prvobitno poela u vidu, naizgled, mirnih demonstracija, koje su se nakon toga preobrazile u oruanu pobunu u kojoj su demonstranti nosili noeve, sjekire, otre predmete i benzin, i uzdizali slike Homeinija, onoga ko je ovu smutnju potpirivao i rasplamsavao. (Komentar: Onaj ko poznaje Homeinijevu akidu (dogmu) i dubinu njegove mrnje prema svetinjama muslimana, nikako nee biti iznenaen ovim uzastopnim zloinima. Homeini, kao zvanini autoritet i pravni zastupnik drave za koju se misli da potuje zakon, inio je teror i teroristika djela, kao to ih ine i naoruane grupe i milicije koje su izvan
99

Pod nasibijama Homeini misli na Alijine, radijallahu anhu, neistomiljenike, odnosno na sunije. (nap. prev.)

189

zakona. Ovdje je Homeini u potpunosti uinio isto ono to je uinio i Ebreha el-Habei (koji je sa slonovima krenuo na da srui Kabu). Stoga za Homeinija nakon svega ovoga ne moemo kazati da je zastupnik zakona, nego drski i bezoni Ebreha.) 25. Homeini je tradicionalni autoritet u diktatorskom ruhu Homeini je na razliite naine ubijao i zastraivao svoje protivnike i to sve pod izgovorom da je on Allahova sjena (zastupnik) na Zemlji! Iran je uinio jednim velikim istranim zatvorom, u kojem se istrauju i osuuju ljudske namjere. Sunnijama je nametnuo kuni pritvor, kako njihovim voama i ejhovima, tako i liderima, i nije im dozvolio da se bave bilo kakvim misionarskim (davetskim) i politikim aktivnostima. Njegova mrnja dola je do tog stepena da je sunnijama u Teheranu zabranio gradnju damija i mesdida, a sunnijskog muftiju Ahmeda Zadu strpao je u zatvor gdje je ostao sve do smrti. U isto vrijeme dok je nad sunnijama vrio razliite pritiske i torture, sa jevrejima i kranima bio je vrlo tolerantan, te im je izgradio bogomolje i crkve i njima samima to nije zabranjivao. Ovo je to se tie njegovih unutardravnih aktivnosti, a na spoljnopolitikom planu, dok je uzdizao lane parole, kao to su pomaganje potlaenih i odbrana muslimana, u isto vrijeme je sklapao unosne poslove kupovine oruja sa Amerikom i Izraelom. Afera zvana Iran gate100 (Iranska vrata) napravila je jak odjek kako na samog Homeinija, tako i na njegov reim i njegovu neporonost. Svemu tome dodajmo i njegovu kapitulaciju pred irakom vojskom, koja je napredovala na bojnom polju, kada mu nisu pomogli ni osveta (oplakivanje) Husejna, a ni traenje pomoi od lanoga Mehdija (Spasitelja). Preveo sa arapskog: Abdulvaris Ribo - Za vie informacija o Homeiniju obratite se na: www.khomainy.com

U vrijeme amerikog predsjednika Regana, amerika vlast je tajno prodavala oruje Iranu i pored postojeeg embarga i od te zarade naoruavala teroristike grupe u Nikaragvi. Ove tajne aktivnosti bile su poznate kao Iran gate (Iranska vrata), a afera je otkrivena 1986. godine. (nap. prev.)
100

190

ta prigovarate Amru Halidu

Zahvala pripada Uzvienom Allahu, azze ve delle, i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu asnu porodicu, plemenite ashabe i sve iskrene sljedbenike. Temim ed-Dari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Vjera je savjet! Rekli smo: Kome, o Allahov Poslanie? Ree: Allahu, Njegovom Poslaniku, Njegovoj knjizi, muslimanskim voama i obinom narodu. Biljei ga Muslim. ejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: isto tako i pojanjavanje greke onoga ko je pogrijeio u odrenom vjerskom pitanju, svejedno radilo se o teoriji ili praksi, ako bi ovjek na to upozorio sa znanjem i pravdnou i sa ciljem savjetovanja, bie nagraen za to kod uzvienog Allaha. Pogotovo, ako se radi o onome koji poziva u odreenu novotariju ili zabludu, obaveza je ljude upozoriti na njegovo stanje, jer je otklanjanje njegovog zla od ljudi pree i vee od suzbijanja zla drumskih razbojnika. (Minhadus-sunne, 5/146) Jedna od osoba na koje je obaveza upozoriti muslimansku populaciju je poznati daija dr. AMR HALID iz Misra (Egipta). Njegova predavanja i literatura izrazito su rasprostranjeni i praeni od strane velikog broja muslimana u Svijetu. Pored toga, redovno gostuje na najpoznatijim arapskim kanalima i uestvuje na raznim svjetskim seminarima. Na alost, ni nae govorno podruje nije zaobieno njegovog aktivnog djelovanja, kao to je svima poznato. Na bosanski jezik prevedena su mnoga njegova djela: Riznica Kuranskih mudrosti, Stopama Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, Namjesnik na zemlji, Lijeenje srca, Ibadeti vjernika, Moral vjernika, Govor srca, U tvoje ime ivimo, Halife Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Otvorili su duu i srce itd. Dr. AMR HALID, Allah ga uputio, pored injenice da nije kompententan da tumai vjeru i vjerske propise, pri sebi ima mnoge zablude i devijacije, koje su, opet, samo plod nedovoljne vjerske edukacije. To to neko posjeduje odreene kvalifikacije i sposobnosti, niukom sluaju ne daje mu pravo da proizvoljno tumai Allahovu vjeru i pria o vjerskim propisima bez znanja, naprotiv, da je nakaradno tumai po svom slobodnom razumu i strastima. Glavna primjedba dr. AMRU HALIDU kao izrazito popularnom daiji jeste to zapostavlja pitanja akideta, u emu je glavna tajna njegove popularnosti i uspjeha. Akida (islamsko vjerovanje) je sr misije svih Allahovih Poslanika, alejhimus-selam, i radi nje su slati svojim narodima. Allah, delle enuh, kae: Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato Mene oboavajte! (Prijevod znaenja, ElEnbija, 25) Ibn Abbas, radijallahu anuhma, rekao je: Svako mjesto u Kuranu gdje Allah nareuje da se oboava pod tim se misli da Mu se ispovjeda tevhid. ( Haije Selasetil-usul, str. 22-23)
191

Radi ovog TEVHIDA stvorena su stvorenja, poslati vjerovjesnici, sputene knjige. Radi njega su ljudi razdvojeni na vjernike i nevjernike, sretne koji su stanovnici Denneta i nesretne koji su stanovnici Vatre. Kao rezultat njegove bitnosti i vrijednosti Allah, Uzvieni, zabranio je i svetim uinio krv, imetak i ast onoga koji ga istinski uspostavi i ostvari. Ibn-Tejmijje, rahimehullah, kae: Nema korisnije stvari za srce ovjeka od tevhida i ihlasa (iskrenosti), niti ima tetnije stvari po njegovo srce od irka. (Medmuul-fetava, 10/7523) Neke od zabluda dr. AMRA HALIDA: 1. Smatra da ejtan, Allah ga prokleo, nije poinio nevjerstvo, jer je priznao da je Allah njegov gospodar, nego je samo odbio da uini seddu pozdrava Ademu, alejhi-selam. 2. Kae da je svaki ovjek slobodan da izabere vjeru koju hoe i da oboava ono to eli. 3. Smatra da je Kuran stvoren, a Kuran je Allahov plemeniti govor, i govor je od Allahovih stalnih i vjenih osobina i nije stvoren. Ono to je stvoreno nije postojalo, a Allahov govor je oduvjek postojao, kao i Allah, delle enuh, i onaj koji govori je potpuni od onoga koji ne govori. Oni koji vjeruju da je Allahov govor stvoren, smatraju da Allah nekada nije govorio pa je naknadno stvorio govor i time, direktno, kau da je Uzvieni Allah nekada bio manjkavih osobina neka je On daleko i uzvien od toga. 4. esto slobodno opisuje Allahove poslanike, alejhimus-selam, onim to im ne dolikuje i koristi neprilagodne izraze. 5. Smatra da je od kerameta Ebu Ejjuba el-Ensarija, radijallahu anhu, koji je preselio na ahiret u Turskoj to to na hiljade muslimana klanja prema njegovom mesdidu i kaburu, a sve to kao nagrada to je ugostio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je doao kao muhadir u Medinu iz Mekke. 6. Kae da je glavni cilj onoga koji zijareti Medinu posjeta kabura Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. radi toga putuje u Medinu, a ne radi obavljanja namaza u njegovom mesdidu. 7. ini tevessul sa stvorenjima, tj. trai od Allaha da mu se odazove na dovu radi najbogobojaznijeg ovjeka meu njima i sl. 8. Ismijava se sa pojedinim hadisima, koje njegov zaostali razum ne moe da shvati. Npr. hadis Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, kada se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posle bajram-namaza obratio enama i rekao: Nisam vidio nikog poput vas, kratke pameti i vjere, a tako lahko ostavite mukarca bez razuma. Kae AMR HALID: Samo malo, kratke pameti i vjere? Kada je to rekao Poslanik? Na dan bajrama, kada se vraao sa namaza, prvo ime se obratio gospoama, koje su takoer izlazile sa namaza tako vam Allaha, na jutro, dan bajrama, a gospoe su prisustvovale bajramu, nije da nisu dole, Poslanik, koji je mudar i milostiv, prvo ime se obraa gospoama da su kratke pameti i vjere, na dan bajrama, na dan veselja i radosti?!!! Ja vam otvoreno kaem da ovi lani hadisi ne idu, ne prolaze,..
192

Hadis za kojeg AMR HALID kae da je laan zabiljeili su Buhari i Muslim!!! 9. Kae da je erijatski hidab i pokrivanje eninog lica nepravda prema eni, uz to poruuje: Moda to niste ba dobro shvatili! tj. propise hidaba. 10. Smatra da je uslov primanja dobrih djela da ovjek bude dobre udi (ahlaka), pa kae: Slobodno mogu rei da je ahlak bitniji i od namaza, i od posta, i od zikra, i od dove, i od hadda Kako? Ahlak bitniji?! Brao, glavni i osnovni cilj ibadeta koje obavljamo, jeste da uspostavimo norme ahlaka 11. Kae da se pokajanje ne prima ovjeku osim ako se odmah pokaje nakon grijeha. 12. Smatra da je umjetnost put Allahovih poslanika, alejhimus-selam. Allahov Poslanik se nije naljutio kada su ga stanovnici Medine doekali sa muzikom i pjevali Talealbedru alejna.., zato to je vjerovao da umjetnost pomae u napretku zajednice. 13. Prati, gleda i hvali filmove i serije u kojima glume nevjernici i veliki grjenici. 14. Poziva na pomjeano sjedenje mukaraca i ena, te to praksom najbolje pokazuje. 15. U svojim predavanjima navodi neutentine predaje. 16. Svojim izgledom oponaa vatropoklonike, tj. brije bradu i puta brkove to je zabranjeno sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. 17. Kae da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao 26 neuspjeha u svojoj poslanikoj misiji. I mnoge druge zablude, da nas Allah sauva. Onaj kome spomenuto nije dovoljno ili se eli uvjeriti u istinitost toga neka se vrati na lanak Maza tenkimune ala Amr Halid od dr. Muhammeda b. Rizka Tarhunija, ili saeak istog lanka Vakafat mea Amr Halid od ejha Abdur-Rahmana b. Sada e-esrija. Pa kako, pored spomenutog, neko ima hrabrosti za njega rei da je Daija za 21. vijek. Na kraju, savjetujem muslimane da se klone literature i predavanja AMRA HALIDA, Allah ga uputio, i svih drugih neznalica, poput TARIKA SUVEJDANA i IMRANA HUSAJNA, te da znanje uzimaju od islamskih uenjaka kojima ummet svjedoi znanje i uputu. Allah, azze ve delle, najbolje zna.

Priredio: Amir I. Smaji Medina, 22. 04. 1434 h. g.

193

194

UENJACI I VELIKANI UMMETA

195

196

Islamski uenjaci prisutni u Medini

Zahvala pripada Allahu, delle e'nuh, koji objavi u Svojoj Plemenitoj knjizi: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!" (Prijevod znaenja, Ez-Zumer, 9). Neka je salavat i selam na najodabranijeg i posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda, koji ukaza na vrijednost uenjaka kada ree: "Doista za alima oprosta trae oni koji su na nebesima i zemlji, ak i ribe u moru. Prednost uenjaka nad pobonjakom je kao prednost mjeseca koji je pun nad ostalim zvjezdama. I doista su uenjaci naslijednici vjerovjesnika, a doista vjerovjesnici nisu ostavili kao naslijedstvo ni dinare ni dirheme nego su ostavili znanje pa ko ga uzme uzeo je za veliki udio."101 U narednih nekoliko redova emo spomenuti neke od najpoznatijih islamskih uenjaka koji borave u gradu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su bez imalo sumnje najistaknutiji uenjaci dananjice zajedno sa ostalim uenjacima ispravne akide i menheda. Izdvajamo uenjake Medine zato to veina naih studenata koji odlaze uiti erijatsko znanje upravo dolaze u Medinu i imaju priliku da se susretnu sa ovim imenima i da uzimaju od njih isto i izvorno znanje o Allahovoj, delle e'nuh, vjeri, a, takoer, esto imamo i priliku da ujemo kako se isti napadaju i potvaraju sa raznim potvorama. Neki govore da su to uenjaci koji poduavaju irdau, ili da su to uenjaci vladara i sultana, ili uenjaci hajza i nifasa. Neki idu ak dotle da raspravljaju da li su oni uopte muslimani, i slino od lai i potvora koji se iznose na Allahove odabrane robove, ali takvi ne tete osim sebi i na sebe tovare ljagu i sramotu da budu upisani u historiji islama da su od onih koji su runo govorili o predvodnicima ehli-sunneta u svakoj generaciji, a za to e prije svega odgovarati pred Uzvienim Allahom, pa neka pripreme odgovarajui odgovor. Mi im ni u kom sluaju ne pripisujemo nepogreivost, naprotiv, kaemo da su skloni grekama kao i svi drugi ljudi, jer apsolutna nepogreivost pripada samo Uzvienom Allahu, a nepogreivost u dostavljanju vjere vjerovjesnicima i poslanicima, ali, kaemo da nekoliko ili vie greaka ne umanjuje njihov stepen i vrijednost kod Allaha, delle delaluh, niti daje pravo drugima, a pogotovo neznalicama, da napadaju na njihovu ast i vjeru.

Hadis su zabiljeili Ahmed (21715), Ebu Davud (3643), Tirmizi (2682), Ibn Madeh (223) i drugi od Ebu Derda'a, radijallahu anhu, s dobrim lancem prenosilaca.
101

197

Allah, Uzvieni, rekao je: "... i Allah e na visoke stepene uzdignuti one meu vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.A Allah dobro zna ono to radite." (Prijevod znaenja, El-Mudadele, 11) Abdul-Muhsin b. Hamed El-Abbad El-Bedr - Muhaddis Medine. Predava u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, preko 30 godina. Prvi koji je odrao predavanje na Islamskom Univerzitetu u Medini i do ovog trenutka je redovni profesor na Fakultetu erijata (to je preko 50 godina aktivnog rada). Trenutno u svojim redovnim predavanjima u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon akam namaza komentira "Sahih" imama Buharije, nakon to je prethodno prokomentarisao svih est poznatih hadiskih zbirki (Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesa'i i Ibn Made). Obavljao je funkciju zamjenika rektora Islamskog Univerziteta u Medini. Abdullah b. Muhammed El-Gunejman Jedan od velikih strunjaka iz oblasti islamskog vjerovanja (akideta) i frakcija u islamu danas. Takoer, on je veliki poznavaoc dijela ejhul-islama Ibn Tejmijje, Ibnul-Kajjima, Muhammed b. Abdul-Vehhaba i njegovih unuka. Predava u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, preko 20 godina. Obavljao funkciju predsjednika odsjeka za postdiplomske studije na Islamskom Univerzitetu u Medini. ejh trenutno boravi u Kasimu, odakle je i porijeklom, ali svakog mjeseca i na raspustima dri predavanja u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Muhammed b. Muhammed b. Muhtar E-enkiti Veliki strunjak iz oblasti islamskog prava (fikha) na emu je odbranio i svoju doktorsku disertaciju. Predava u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, preko 15 godina, na ijim predavanjima prisustvuje veliki broj uenika iz Medine i drugih gradova. Dugi niz godina bio je redovni profesor fikha na Fakultetu erijata na Islamskom Univerzitetu u Medini, nakon ega je samovoljno napustio mjesto profesora. lan je Vijea velikih uenjaka u KSA od skorijeg vremena. Abdur-Rezzak b. Abdul-Muhsin El-Bedr Sin poznatog ejha muhaddisa AbdulMuhsina El-Abbada. Strunjak iz oblasti islamskog vjerovanja (akideta) na emu je odbranio i svoju doktorsku disertaciju. Dugi niz godina predava u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Redovni profesor akideta na postdiplomskim studijama pri Fakultetu Dave i Usuli dina na na Islamskom Univerzitetu u Medini.

198

Jahja b. Abdul-Aziz El-Jahja Muhaddis. Strunjak iz oblasti hadisa. Poznat po veoma jakom pamenju. Pamti preko 10 000 hadisa, koje je citirao iz pamenja na stolici sa koje je drao predavanja u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Takoer, poznat po mnogo ibadeta i malo govora. Pdgovorni urednik i osniva sekcije uenja sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, napamet, iz koje je veliki broj uenika iz raznih zemalja izalo sa hiljadama nauenih hadisa napamet. Jahja b. Ibrahim El-Jahja Poznat po veoma pounim predavanjima iz ivotopisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (sire). Jedan od glavnih i odgovornih predstavnika Svjetske Organizacije za upoznavanje sa islamom WOPI (World Organization for Presenting Islam) pri Islamskoj Svjetskoj Ligi (Rabiti). Muhammed b. Nasir Es-Suhejban Predava u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dugi niz godina. Poznat po veoma strunim i preciznim odgovorima na fetve. Obavljao funkciju redovnog profesora fikha na Fakuletu erijata pri Islamskom Univerzitetu u Medini. Ebu Bekr El-Dezairi ejh poznat irom islamskog svjeta. Predava u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, preko 50 godina, gdje redovno dri predavanja od akama do jacije iz oblasti tefsira, fikha, akideta, sire, ahlaka i dr. Autor poznate knjge "Minhadul-muslim" (Put pravog muslimana) koja je prevedena i na Bosanski jezik. Obavljao funkciju redovnog profesora tefsira i fikha na Fakuletetima erijata i Kur'ana pri Islamskom Univerzitetu u Medini. Abdullah b. Muhammed El-Emin E-enkiti Sin poznatog alima dananjice Muhammeda El-Emina E-enkitija. Strunjak iz oblasti tefsira. Povremeni predava u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Redovni profesor tefsira na Islamskom Univerzitetu u Medini. Obnaao funkciju dekana Fakulteta Kur'anil-kerima. Alijj b. Se'id El-Gamidi - Veliki poznavaoc islamskog prava (fikha). Dugi niz godina je bio predava u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Trenutno radi kao erijatski advokat. Salih b. Hamid Er-Rifa'i Strunjak iz hadiskih oblasti i poznati znanstveni istraiva. Abdullah b. Muhammed Ez-Zahim Veliki strunjak iz oblasti islamskog prava (fikha) na emu je odbranio svoju doktorsku disertaciju. Redovni profesor fikha na Fakultetu erijata pri Islamskom Univerzitetu u Medini, na kojem je i obavljao funkciju dekana.
199

Alijj b. Muhammed El-Fekihi - Veliki poznavaoc islamskog vjerovanja (akide). Muderris u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nekada radio kao redovni profesor akide na Fakultetu Dave i Usuli-dina pri Islamskom Univerzitetu u Medini. Salih b. Avad El-Megamisi Strunjak iz oblasti tefsira. Poznat po voma korisnim i dirljivim predavanjma. Imam i hatib u mesdidu Kuba u Medini. Abdul-Aziz b. Abdul-Fettah El-Kari Veliki strunjak iz oblasti kiraeta. Takoer, jak poznavaoc Hanefijskog i Hanbelijskog fikha. Obavljao funkciju dekana na Fakultetu Kur'anil-kerima na kojem je bio i redovni profesor. Bio je predsjednik komisije za pregledanje mushafa pri Kompleksu kralja Fahda za tampanje asnog Kur'ana u Medini. Dugi niz godina bio hatib u mesdidu Kuba. Ali b. Abdur-Rahman El-Huzejfi Imam i hatib u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, preko 15 godina. Poznat po veoma preciznom i tenom uenju Kur'ana. Poznavaoc iz oblasti kiraeta i islamskog prava. Dugi niz godina obavljao funkciju redovnog profesora fikha na Fakultetu erijata i kiraeta na Fakultetu Kur'anil -kerima. Trenutno je pomoni profesor kiraeta na Fakultetu Kur'anil-kerima pri Islamskom Univerzitetu u Medini i predsjednik komisije za pregledanje mushafa pri Kompleksu kralja Fahda za tampanje asnog Kur'ana u Medini. Abdul-Muhsin b. Muhammed el-Kasim sin poznatog ejha Muhammeda ibnu Abdur-Rahmana ibnu Kasima, imam, hatib, i predava u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, kadija u erijatskoj sudnici u Medini, jak poznavaoc iz oblasti akideta, fikha (na emu je odbranio i svoju doktorsku dizertaciju), i arapskog jezika. Salah b. Muhammed El-Budejr Imam i hatib u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i kadija u erijatskoj sudnici u Medini. Poznat po jako melodinom uenju Kur'ana. Husejn b. Abul-Aziz Alu ejh - Imam, hatib i predava u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kadija u erijatskoj sudnici u Medini. Strun je poznavaoc oblasti kadiluka (islamkog sudstva) na emu je odbranio i svoju doktorsku disertaciju. Abdul-Bari Es-Subejti - Imam u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

200

Enis b. Ahmed Tahir Demal Strunjak iz oblasti hadisa a posebno nauke o hadiskim prenosiocima. Redovan profesor na Fakultetu Hadisi-erifa i na odsjeku za posdiplomske studije. Jedan od hatiba u mesdidu na Islamskom Univerzitetu u Medini, poznat po jezgrovitom i dirljivom govoru. Od nedavno je povremeni predava u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Muhammed Ejjub b. Muhammed Jusuf Poznati ua Kur'ana. Dugi niz godina predvodio kao imam teravih namaze u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Trenutno je redovni profesor tefsira na fakultetu Da'we i Usuli dina na Islamskom Univerzitetu u Medini. Muhammed Temim Ez-Zu'bi Poznati strunjak iz oblasti kiraeta. Uitelj Kur'ana u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i lan komisije za pregledanje mushafa pri Kompleksu kralja Fahda za tampanje asnog Kur'ana u Medini. Abdul-Hakim el-Hatir - Poznati strunjak iz oblasti kiraeta, uitelj Kur'ana u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i lan komisije za pregledanje mushafa pri Kompleksu kralja Fahda za tampanje asnog Kur'ana u Medini. Bio je redovni pofesor kiraeta na Fakultetu Kur'anil-kerima na Islamskom Univerzitetu u Medini. Ibrahim El-Ehdar - Poznati strunjak iz oblasti kiraeta i uitelj Kur'ana u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Bio je jedan od imama teravih namaza u mesdidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Muhammed b. Husejn El-Dizani - Strunjak iz oblasti usuli-fikha (fikske terminologije). Profesor na Fakultetu erijata na Islamskom Univerzitetu u Medini. i mnogi drugi... Molim Uzvienog Allaha da dadne koristi u spomenutom i neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda, njegovu asnu porodicu, ashabe i sve istinske sljedbenike. Amin! Priredio: Amir I. Smaji

201

Najpoznatiji uenjaci selefijske da've danas

Priredio: Amir Smaji Zahvala pripada Allahu, delle e'nuh, Jednom i Jedinom. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu asnu porodicu i sve ashabe. Allah, Uzvieni, rekao je: "Pitajte uene ako ne znate." (Prijevod znaenja, ElEnbija, 7) I rekao je: "Reci: Zar su isti oni koji znaju i koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!" (Prijevod znaenja, Ez-Zumer, 9) I rekao je: "Allah vam zapovijeda da odgovorne slube onima koji su ih dostojni povjeravate..." (Prijevod znaenja, En-Nisa, 58) Ibn Sirin, rahimehullah, jedan od poznatih tab'ina, rekao je: "Doista, ovo znanje je vjera, pa dobro gledajte od koga ete vjeru uzimati." Predaju je zabiljeio imam Muslim u uvodu poznatog "Sahiha". U poslednje vrijeme, esto imamo priliku da itamo ili sluamo, na pojedinim webportalima, kako odreeni tumai islama bivaju prestavljeni kao islamski uenjaci dananjice i tako nametnuti vjernicima naeg govornog podruija. Istina je, da ti i takvi nisu pravi islamski uenjaci, koje treba slijediti, nego priueni tumai islama ili zabludjeli uenjaci, koji pozivaju u odreene, islamom prezrene, zablude i krajnosti. Nema sumnje da je naa domovina dosta da'vetski zapostavljena, pa se nije uditi kako mnogi od tih postanu brzo poznati kod nekih od onih koji tragaju za istinom. Nije se uditi kada, pored ispravne velike uleme, neki istiu Ebu Muhammeda El-Makdisija, Ebu Basiru, Ebu Katadu, Ebu Hamzu, Ebu Merjema, Jusufa El-Kardavija, Muhammeda Ramadana ElButija, Amra Halida, Imrana El-Husajna, Rebi'u El-Medhalija i dr. Neki od njih su blii istini a neki dalji, ali svi su upali u neke od krajnosti, kao pretjerivanje ili poputanje. Neki od najpoznatijih islamskih uenjaka dananjice, srednjeg pravca, bez krajnosti, kojima ummet svjedoi znanje i bogobojaznost, a od kojih je obaveza uzimati znanje, su sledei: 1. Muhammed b. Ibrahim Alu ejh, rhm., 2. Abdullah b. Humejd, rhm., 3. Muhammed El-Emin E-enkiti, rhm.,
202

4. Abdur-Rahman b. Nasir Es-Sa'di, rhm., 5. Ahmed b. Muhammed akir, rhm., 6. Tekijjuddin El-Hilali, rhm., 7. Hafiz b. Ahmed El-Hakemi, rhm., 8. Abdul-Aziz b. Abdullah b. Baz, rhm., 9. Muhammed Nasiruddin El-Albani, rhm., 10. Muhammed b. Salih El-Usejmin, rhm., 11. Abudr-Rezzak El-Afifi, rhm., 12. Hammad El-Ensari, rhm., 13. Abdullah b. Abdur-Rahman El-Dibrin, rhm., 14. Abdullah b. Muhammed El-Gudejan, rhm., 15. Abdul-Kadir El-Arnaut, rhm., 16. Bekr b. Abdullah Ebu Zejd, rhm., 17. Hamud b. Abudullah El-Tuvejdiri, rhm., 18. Salih b. Fevzan El-Fevzan, 19. Abdur-Rahman b. Nasir El-Berrak, 20. Abdul-Muhsin El-Abbad El-Bedr, 21. Abdullah b. Muhammed El-Gunejman, 22. Abdul-Kerim b. Muhammed El-Hudajr, 23. Abdullah b. Salih El-Fevzan, 24. Abdul-Aziz b. Abdullah Er-Radihi, 25. Nasir b. Sulejman El-Umer, 26. Sefer b. Abdur-Rahman El-Havali, 27. Muhammed b. Muhammed El-Muhtar E-enkiti, 28. Sulejman b. Nasir El-Ulvan, 29. Sa'd b. Nasir E-esri,
203

30. Halid b. Usman Es-Sebt, 31. Abdullah b. Muhammed El-Hunejn, 32. Ebu Ishak El-Huvejni, 33. Abdullah b. Abdur-Rahman Es-Sa'd, 34. Abdur-Rahman b. Salih El-Mahmud, 35. Abdullah b. Nasir Es-Silmi, 36. Abdul-Aziz b. Merzuk Et-Tarifi, 37. Abdul-Aziz b. Muhammed El-Abdul-Latif, 38. Jusuf El-Gafis, 39. Abdur-Rezzak b. Abdul-Muhsin El-Bedr, 40. Jahja b. Abdul-Aziz El-Jahja, 41. Muhammed b. Husejn El-Dizani, 42. Mensur b. Abdul-Aziz Es-Simari, 43. Halid b. Ali El-Muejkih, 44. Halid b. Abdullah El-Muslih i mnogi drugi. Allah, delle e'nuh, najbolje zna i On upuuje na pravi put. Medina, 16.07.1432 god. po H.

204

ejh Ahmed akir

ejh Ahmed akir je jedan od najveih muhaddisa dvadesetog stoljea koji je dao veliki doprinos hadiskoj nauci i valorizaciji islamskog naslijea. Puno ime mu je Ahmed ibn Muhammed akir ibn Ahmed ibn Abdul-Kadir, a njegova loza ide do Husejna ibn Alije, radijallahu anhuma. Roen je u Kairu, u petak, 29. dumadel-ahire 1309. h.g. (1892.), u oevom domu, gdje je odrastao u duhu islamskog odgoja. Iste godine roen je jo jedan od velikih uenjaka i pomagaa sunneta dvadesetog stoljea, a kasnije i prisni prijatelj Ahmeda akira, Muhammed Hamid el-Feki. Ahmedov otac Muhammed akir bio je jedan od velikih uenjaka, pa je na najljepi nain obavljao ulogu Ahmedovog odgajanja i poduavanja, poduivi ga glavnim principima islama, itanju, pisanju i Kuranu, koji je Ahmed ve znao napamet prije svoje osme godine. Kada je napunio osam godina, njegov otac je imenovan za kadiju u Sudanu, te je otputovao sa njim u prijestolnicu Sudana, Hurtum, gdje je upisao koled Gurdun. Poslije etiri godine (1904.), vratio se sa ocem u Aleksandriju gdje je njegov otac imenovan za predsjednika uleme Aleksandrije. Otac ga je tada upisao na Vjerski institut Aleksandrije, iji je plan i program uraen po ugledu na plan i program sa Azhara. Talentovani mladi Ahmed potpuno se posvetio stjecanju znanja iz erijatskih nauka i arapskog jezika na Institutu, ali njegove ambicije su prevazilazile ono to se tu nudilo, pa se povezao sa ejhom Mahmudom Ebu Dekikom, jednim od profesora na Institutu i lanom velikih uenjaka Azhara. Ovaj uenjak je Ahmedu omilio uenje fikha i usuli fikha, nauka koje je Ahmed usavrio pred ovim ejhom. Kod svog oca je prisustvovao predavanjima iz tefsira, koji je svojim uenicima predavao Nesefijev i Begavijev tefsir, ali i Muslimov Sahih, Tirmizijin Sunen i dio Buharijinog Sahiha. Predavao je i djelo Demul-devami, erhul-isnevi alelmenahid fi usulil-fikh, El-Hidaje fil-fikhil-hanefi, kao to im je predavao i arapsku stilistiku i logiku. Povratak u Kairo ejh Ahmed akir se poslije est godina provedenih u Aleksandriji vratio u Kairo (1909.), kada je njegov otac imenovan za povjerenika Vijea uenjaka Azhara. U Kairu su se pred Ahmedom proirile mogunosti stjecanja znanja i povezivanja sa ulemom, bilo da su to uenjaci Azhara ili oni koji su dolazili u Kairo. im bi uo da je neki uenjak doao u Kairo, Ahmed bi se povezao sa njim. Tako je poeo posjeivati velikog uenjaka Abdullaha ibn Idrisa es-Senusija, muhaddisa Maroka, i uio je pred njim el-kutubus-sitte. Takoer se povezao sa ejhom Muhammedom Eminom e-enkitijem, Ahmedom ibn emsom eenkitijem, akirom el-Irakijem, Tahirom el-Dezairijem, Muhammedom Reidom Ridom, Selimom el-Birijem, ejhom Azhara. Svi navedeni ejhovi dali su mu idaze da moe od njih prenositi knjige sunneta. Njegovi susreti sa uenjacima hadisa i uenje pred njima pripremili su ga da se istakne u hadiskim naukama i da postane najvei muhaddis u Misru, uenjak bez premca. Godine 1917. dobio je diplomu uenjaka, e-ehadetul-alimijje, na Azharu, koja
205

odgovara dananjem magistarskom zvanju, i zaposlio se kao profesor kratak vremenski period, a zatim je radio u sudstvu i uspinjao se na pozicijama sudstva dok nije postao zamjenik predsjednika Vieg erijatskog suda, da bi se penzionisao 1951. godine. Nauni doprinos Nauni rad ejha Ahmeda akira temelji se na dvije osnovne stvari: oivljavanje i distribuiranje islamskog naslijea i pisanje naunih studija. ejh je puno truda uloio u oivljavanje islamskog naslijea, a afijino djelo Er-Risale bila je prva knjiga koju je tampao i distribuirao sa svojom valorizacijom. Njegova valorizacija nije bila poput valorizacija na koje su ljudi do tada navikli, a koje su pisali orijentalisti, ve je njegova valorizacija imala poseban stil i bila primjer naune valorizacije. On se u valorizaciji ovog afijinog djela oslonio na stari manuskript ove knjige koju je napisao Rebi ibn Sulejman, afijin uenik, i to dok je afija bio iv, napisavi obiman i veoma koristan predgovor knjizi na sto stranica. Nauno precizno je valorizirao hadise ovog djela, sa opaskama, komentarima i sveobuhvatnim indeksom, to ukazuje na obim njegovog znanja. Zatim se posvetio valorizaciji el-kutubus-sitte, temeljnih hadiskih zbirki, obradivi dva toma Tirmizijinog Sunena, jedan tom Ibn Hibbanovog Sahiha i saetak Ebu Davudovog Sunena. Najvie napora je uloio u valorizaciju Musneda Ahmeda ibn Hanbela, najvee hadiske zbirke, to je iziskivalo veliko i temeljito znanje, a valorizacija Musneda je predstavljala veliku potekou velikim muhaddisima. ejh Ahmed akir izvrio je vrhunsku valorizaciju prvih petnaest tomova Musneda obogativi ih svojih komentarima i preciznim indeksima. Njegov nauni doprinos nije se ograniio samo na knjige sunneta, koje je vrhunski valorizirao i tampao u najljepem i najboljem izdanju, ve je obuhvatio i knjige iz oblasti arapskog jezika i knjievnosti. Valorizirao je djelo E-iru ve-uara od Ibn Kutejbe, Lubabul-adab od Usame ibn Munkiza, El-Mureb od Devalikija, a u saradnji sa profesorom Abdusselamom Harunom valorizirao je djela El-Mufadlejat, El-Asmeijjat i Islahul-mentik. Valorizirao je veliki dio Taberijevog tefsira, djelo El-Ahkam od Ibn Hazma, dva toma djela El-Muhalla od Ibn Hazma, El-Umde fil-ahkam od Abdul-Ganijja el-Makdisija, tefsir imama Muinuddina, Kitabut-tevhid i El-Usulus-selase imama Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba. Njegova najvanija autorska djela su: Nizamut-talak fil-islam Sistem razvoda u islamu, njegovo najvanije autorsko djelo koje ukazuje na njegovo veliko znanje i nepristrasnost odreenom mezhebu u deriviranju propisa iz Kurana i sunneta, kao i slijeenje prvih generacija u razumijevanju Kurana i sunneta. U ovom djelu je podrao stavove ejhul-islama Ibn Tejmijje. Ovo djelo je izazvalo veliku buru meu uenjacima tog vremena, pogotovo pristrasnim sljedbenicima odreenih mezheba i neprijateljima Ibn Tejmijje, kao to je Muhammed Zahid el-Kevseri, koji je svoj ivot proveo u pobijanju mezheba selefa i uzdizanju pravca dehmijja i kuburija.
206

 Evailu-uhuril-arebijjeti poeci arapskih mjeseci; ovo je nauna studija koja obrauje tematiku astronomskog raunanja poetka mjeseci hidretskog kalendara. Ebhas fi ahkam (fikh, kada ve kanun) studije o propisima (fikh, sudstvo i zakon). Ovo je djelo na koje su se vraali sudije, advokati i tuitelji u erijatskim sudnicama, a koje istrauje razne drutvene probleme od velike vanosti. U uvodu ovog djela kae: ''Nai e da se u nekim propisima neko raziao sa mnom, pa nisam vidio problem u tome da spomenem njegovo miljenje i svoj komentar na njega koji e pojasniti moju taku gledita, potvrujui istinu ondje gdje se nalazi, ne iz ljubavi prema raspravi, niti iz pristrasnosti prema mom miljenju. Kao to potujem miljenje drugog, potujem i svoje miljenje, i ne odstupam od onoga u ta vrsto vjerujem osim uz kategorian dokaz. El-Kitabu ves-sunneh jedibu en jekuna masdarel-kavanin Kuran i sunnet moraju biti izvor zakona u Misru. Osnova ovog djela je predavanje koje je odrao ejh Ahmed akir, a u kojem istie vanost uzimanja Kurana i sunneta za izvor zakonodavstva i opasnost uvoenja sekularnih zakona u muslimanske zemlje. Es-Semu vet-taah sluanje i pokoravanje. U ovoj knjizi govori o erijatskim pravilima kada je u pitanju pokoravanje pretpostavljenima, spominjui greke na tom polju. Kelimetul-fasl fi katli mudemminil-hamr najispravniji govor o ubistvu alkoholiara. U ovoj knjizi odgovara onima koji dozvoljavaju pijenje alkoholnih pia pod raznim izgovorima, i koji uenjake nazivaju zaostalim zbog njihovog zabranjivanja alkohola u svakoj situaciji. Kelimet hakkin rije istine. U ovoj knjizi govori o raznim ''kakljivim'' temama tog vremena koje su bile predmet spora meu ljudima, bilo masama ili intelektualnim krugovima, istiui istinu u njima, svidjelo se to nekome ili ne. E-eru vel-lugah erijat i jezik. Ovo djelo je odgovor Abdul-Azizu Fehmiju Pai koji je predloio pisanje arapskog jezika latininim pismom. Nauni opus ejha Ahmeda akira obuhvata i mnoga druga djela, kao to su: Umdetuttefsir, saetak Ibn Kesirovog tefsira, zatim djelo El-Baisul-hasis, komentar Ibn Kesirovog djela Ihtisaru ulumil-hadis, a napisao je i komentar Sujutijeve Elfijje iz hadisa. ejh Ahmed akir bio je jedan od prvih uenjaka koji su se pridruili dematu Ensarus-sunnetil-muhammedijje uz osnivaa ovog demata Muhammeda Hamida el-Fekijja, rahimehullah. ejh je redovno pisao za zvanini asopis ovog demata - El-Hedjun-nebevijju, branei akidu selefa u vremenu kada su sufije i earije predstavljale apsolutnu veinu. ejh Ahmed akir je uz Muhammeda Hamida el-Fekijja, Muhibbuddina el-Hatiba, Sadika Arnusa i drugih bio na elu pokreta za irenje ispravnog poimanja tevhida i akide meu egipatskim
207

stanovnitvom. ejh Ahmed akir je jedan od prvih koji je govorio o vanosti suenja po Allahovom zakonu i obaveznosti njegove primjene u ivotu muslimana, i o ovoj temi je govorio u mnogim svojim djelima, pogotovo saetku Ibn Kesirovog tefsira Umdetut-tefsir. ejh je pokrenuo mnoga novonastala pitanja u ummetu istiui da je jedino rjeenje za njih u primjeni islamskog erijata. Pojanjavao je posebnost islama u odnosu na druge civilizacije i ideologije, upozorivi na opasnost slijepog slijeenja Zapada. Bio je jedan od najveih boraca protiv prvih sekularista koji su pokuavali vesternizaciju muslimanskih zemalja, razotkrivajui istinu o nekim sumnjivim organizacijama u Misru koje se bore protiv islama. ejh Ahmed akir radio je kao erijatski sudija trideset godina u Viem erijatskom sudu, i bio je svjedokom dogaaja ukidanja erijatskih sudnica u Misru, 1374. godine, i uvoenja sekularnih zakona, to mu je veoma teko palo. Njegova smrt ejh je dostigao veliki stepen poznavanja islamskih nauka, posebno Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, to su dostigli samo rijetki velikani u njegovom vremenu, i uspeo se do vrha nauke o valorizaciji knjiga sunneta. Uenjaci su ga smatrali voom u oivljavanju hadiskih djela, u emu su ga mnogi slijedili pridruivi mu se u tom mubarek poslu. Dijapazon njegovog djelovanja obuhvatao je i druge nauke poput fikha, usuli fikha, tefsira, akide i jezika, a njegova djela iz ovih oblasti ukazuju na ogromno znanje i duboko razumijevanje koje je iz njih posjedovao. ejh je radio na dovravanju svojih djela kada mu je doao edel, 14. juna 1957. godine.
Priredio: Ersan Grahovac

208

RAZNO

209

210

Kada se petkom usliava dova?

Pitanje: Es-selamu alejkum! Saznao sam da petkom postoji vrijeme u kojem se dova usliava, ali sam uo razliita miljenja u kojem dijelu dana je to vrijeme i kada ga traiti. Volio bih da mi to pojasnite, Allah vas nagradio! Odgovor: Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorei o vrlinama petka, dana u kojem se obavlja duma-namaz, rekao: U njemu se nalazi jedan as, nee se desiti da u tom asu Allahov rob, musliman, dok klanjajui moli, zatrai neto od Allaha a da mu Allah to ne podari. Pri tome je Allahov Poslanik, alejhissalatu ves-selam, svojom rukom iaretio ukazujui na kratkou tog asa. (El-Buhari, br. 935) U preciziranju tog asa u kojem se molitva usliava, uenjaci imaju razliita miljenja od kojih su po jaini argumenta najizraenija dva: prvo, to je vrijeme nakon to imam sjedne na minberu pa sve do zavretka dumanamaza; drugo, to je vrijeme nakon ikindija-namaza pa do zalaska sunca, a naroito neposredno pred zalazak. Za oba miljenja navode se dokazi u sunnetu i svako od njih odabrala je skupina istaknutih uenjaka. Dokaz za prvo miljenje jeste hadis koji prenosi Ebu Musa el-Eari, radijallahu anhu, u kojem navodi da je uo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da o tom vremenu kae: To je vrijeme nakon to imam sjedne (na minber) pa sve dok se namaz ne zavri. (Muslim, br. 853) Ovo miljenje odabrali su brojni uenjaci od kojih su ElBejheki, Ibnul-Arebi, El-Kurtubi i En-Nevevi. (En-Nevevi, El-Medmu, 4/541, i IbnulHader, Fethul-Bari, 2/421) Dokaz za drugo miljenje jeste hadis Dabira, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Dan duma-namaza (petak) ima dvanaest sati, i nema nijednog muslimana koji e (u vremenu uslienja dove) traiti neto od Allaha a da mu Allah to nee usliati. To vrijeme traite u zadnjem satu nakon ikindija-namaza. (Biljee Ebu Davud, br. 1048, i En-Nesai, br. 1389, a hadis je vjerodostojan po ocjeni EnNevevija i Albanija) Ovo miljenje zastupaju brojni uenjaci na ijem je elu poznati ashab Abdullah b. Selam, radijallahu anhu. Ibn Hader kae: Drugi su preferirali miljenje Abdullaha b. Selama, a Et-Tirmizi prenosi od Ahmeda da je rekao: Najvie hadisa na to ukazuje. Ibn Abdul-Berr veli: To je najjae miljenje o ovom pitanju. Seid b. Mensur vjerodostojnim senedom prenosi od Ebu Seleme b. Abdurrahmana da se jednom prilikom skupina ashaba sastala te su se prisjeali tog vremena na dan dume, u kojem se dova usliava, a zatim su, prije nego to su se razili, sloili se da je to zadnji sat t og dana. To miljenje preferirali su mnogi imami, poput Ahmeda i Ishaka. (Fethul-Bari, 2/421) U oba spomenuta vremena nadati se da e dova biti usliana. U tom smislu Ibnul Kajjim, nakon to je naveo argumente da je taj as nakon ikindija-namaza, kae: Smatram da je vrijeme u kojem se obavlja namaz (duma) takoer vrijeme u kojem se dova usliava, i oba
211

vremena su vrijeme uslienja, iako je odreeno vrijeme za to zadnje vrijeme nakon ikindijanamaza, jer to je fiksno vrijeme u danu, ne pomjera se naprijed ili nazad, dok vrijeme namaza prati sam namaz, klanjao se ranije ili kasnije. Vrijeme namaza je vrijeme u kojem se usliava dova, jer skup muslimana, njihov namaz i skrueno obraanje Allahu ostavlja trag na uslianje dove, prema tome, vrijeme tog skupljanja je vrijeme u kojem se oekuje uslianje dove. Na ovakav nain usklauju se svi hadisi, a Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, podsticao je svoj ummet na upuivanje dove i skrueno obraanje Allahu u oba spomenuta vremena. (Zadulmead, 1/394) Ovdje je neophodno navesti jo dvije napomene: Prva napomena: Nakon to imam sjedne na minber, pa sve dok se ne klanja dumanamaz, to je vrijeme u kojem se usliava dova, meutim, kada imam ustane i pone drati hutbu, klanjai su duni utjeti i sluati imamov govor. Imajui to u vidu, postavlja se pitanje, pa kada onda da dove? Nakon to se proui ezan i prije nego to imam pone sa hutbom, propisano je moliti dovom koja se ui nakon ezana, kao to je to prilika za bilo koju dovu, jer je to, pored mogunosti da bude as uslianja petkom, i vrijeme izmeu ezana i ikameta u kojem se prima dova. Takoer se moe doviti u vremenu kada imam sjedne izmeu dvije hutbe, te za vrijeme sedde u namazu, jer sedda je stanje u kojem je rob najblii svom Gospodaru, te je, nakon to se izgovori propisani zikr na seddi, pohvalno doviti. Takoer, na sjedenju u namazu, prije predaje selama, propisano je doviti i traiti dobro ovog i budueg svijeta. Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, u hadisu Ibn Mesuda, radijallahu anhu, nakon to je ukazao na obavezu uenja et-teehhuda na sjedenju u namazu, rekao je: A zatim neka izabere koju god dovu eli. (Muslim, br. 402) Druga napomena: Prema drugom miljenju, as uslianja je nakon ikindija-namaza pa do zalaska sunca, a to je vrijeme u kojem nije propisano klanjati nafila-namaz, meutim, u spomenutom hadisu Ebu Hurejre navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tom asu rekao: ...dok klanjajui moli. Odgovarajui na ovu nejasnou, uenjaci su kazali da je osoba koja iekuje namaz ustvari u namazu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o takvom kazao: Neprestano je u namazu sve dok iekuje namaz (Buharija, br. 647). U jednoj predaji spominje se kako je Ebu Hurejre kazivao ovaj hadis u prisustvu Abdullaha b. Selama, Allah bio zadovoljan njima, nakon ega je Abdullah rekao: Ja doista znam kada je taj as!, a Ebu Hurejre povika: Obavijesti me kada je taj as! Abdullah ree: To su posljednji trenuci pred zavretak dana dume. Ebu Hurejre priupita: Kako da to budu posljednji trenuci petka kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nee se desiti da u tom asu Allahov rob musliman, dok klanjajui moli..., a u tom vremenu se ne klanja? Na to Abdullah ree: Zar Allahov Poslanik nije rekao: Ko sjedne na svom mjestu ekajui namaz, on je u namazu sve dok ne klanja? Naravno, ree Ebu Hurejre, a Abdullah kaza: To je to! (Biljee Ebu Davud, br. 1046, En-Nesai, br. 1430, i drugi, a predaja je sahih po ocjeni Albanija)

212

Takoer je mogue da se rijei Poslanika: ...dok klanjajui moli..., odnose na molitvu uopeno, bio onaj ko dovi u namazu ili ne, jer u arapskom jeziku rije klanjati znai doviti. Onaj ko eli traiti vrijeme uslianja dove petkom nakon ikindija-namaza, moe to uiniti na vie naina: prvi, da nakon to klanja ikindiju ostane u mesdidu i vrijeme provede u dovi i ibadetu sve do zalaska sunca, a naroito neposredno pred zalazak sunca. Ovo je najpotpuniji oblik; drugi, da prije akama ode u mesdid, te klanja tehijetul-mesdid, a zatim ostane i dovi sve do akama; trei, da petkom pred zalazak sunca, gdje god se nalazio, dovi i moli svog Gospodara. Ibn Baz, rahimehullah, upitan je o tome kako da postupi onaj ko eli doviti petkom pred zalazak sunca, da li treba biti u damiji ili to moe uiniti i kod kue, pa je kazao: Hadisi koji o tome govore uopeni su i svojim doslovnim znaenjem obuhvataju svakog ko dovi u vremenu kada se dova usliava. Stoga, nadati se da e biti usliano svakome ko dovi u tom vremenu, meutim, onome ko ostane u damiji iekujui akam-namaz pree je da mu dova bude usliana, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: ...dok klanjajui moli..., a onaj ko iekuje namaz poput je onoga ko je u namazu. Ako se, pak, radi o bolesniku, koji dovi u svojoj postelji, ili eni koja u svojoj kui, ekajui akam-namaz, na mjestu gdje klanja, upuuje dove petkom nakon ikindija-namaza, nadati se, takoer, da e im biti usliano. (Fetava Ibn Baz, 30/271) Allah najbolje zna! Odgovorio: Mr. Hakija Kanuri

213

Imam Ibn Betta o stanju ljudi svoga vakta

Imam E-atibi, rahimehullah, kae slijedee: "Proivljavao sam slinu situaciju i stanje koje je proivljavao i kroz koje je prolazio poznati imam, hafiz Abdurrahman ibn Betta102, rahimehullah, sa ljudima svoga vakta. Govorei o sebi, kae slijedee: "udio sam se mom halu, ne bitno bio na putu ili kod kue, sa blinjim ljudima, ili daljnjim, sa poznanicima ili nepoznanicima. Kada bih se naao u Mekki, ili Horosanu, ili ostalim mjestima, veina onih s kojima sam se susretao, bilo da su u pitanju moji istomiljenici ili neistomiljenici, svi su me pozivali slijeenju onoga to govore i zastupaju, i tome da srano prihvatim njihovu priu i da posvjedoim njihovu istinitost. Ako potvrdim neiju priu i posvjedoim istinitost njegova govora, to veina ljudi ovog vremena radi, u tom sluaju bivam nazvan istomiljenikom! Ako zastanem na jednom slovu njegova govora ili se kritiki osvrnem na neki njegov postupak, u tom sluaju nazove me neistomiljenikom! Ako nekome od njih spomenem da Qur'an ili sunnet govore suprotno onome to on govori ili radi, nazvae me haridijom!? Ako mu navedem neki hadis o tevhidu, nazvae me muebbihom!? Ako bude u pitanju govor o snu, nazvae me salimijjom!? Ako bude u pitanju iman, nazvae me murdijom!? Ako se radi o djelima, nazvae me kaderijom!? Ako je u pitanju govor o ma'arifi (sranoj spoznaji neega), nazvae me kerramijom!? Ako bude u pitanju govor o vrijednosti Ebu Bekra i Omera, nazvae me nasibijjom!? Ako bude u pitanju govor o vrijednosti Ehlu-Bejta, nazvae me rafidijom!? Ako preutim tefsir nekog ajeta ili hadisa, i ne kaem nita vie od onoga kako sami ajet ili hadis glase, nazvae me zahirijom!? Ako ih prokomentariem neim drugim, nazvae me batinijom!? Ako odgovorim te'evil om, nazvae me e'arijom!? Ako ih poreknem, nazvae me mu'tezilom!? Ako bude u pitanju govor o nekim sunnetima, poput kira'eta, nazvae me afijom!? Ako bude u pitanju govor o kunut dovi, nazvae me hanefijom!? Ako bude u pitanju govor o Qur'anu, nazvae me hanbelijom!? Ako preferiram miljenje nekog od imama, optuie me da se loe ophodim prema drugim imamima i da ih podcjenjujem?! Da zlo bude jo gore, ovakva i slina imena mi daju onda kada iitaju odreene hadise Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, preda mnom, i koliko god se sloio u miljenju sa jednim, neprijateljstvo prema meni ispolji drugi, a ako budem kroz prste progledao njihovom dematu, rasrdiu i naljutiti Allaha, subhanehu ve te'ala, i tada me od Njega niko nee moi zatiti! Ja u se vrsto drati Qur'ana i sunneta, a oprost u od Allaha traiti, pored kojeg drugog boga nema. On prata i milostiv je! (E-atibi, El-Iatisam, Mektebetut-tevhid, Bahrejn, tom 1. str. 22.-23.)

Imam Ibnu Betta, rahimehullah, lijep je primjer i uzor, poznati uenjak, muhaddis, ejhul -Irak, Ebu Abdullah Ubejdullah ibn Muhammed ibn Muhammed ibn Hamdan el-Ekberi el-Hanbeli. Autor je poznatog djela ElIbanetul-kubra, sastavljenog u tri toma. Roen je 304. h.g., a umro je u mjesecu muharremu 387. h.g. ( Sijeru e'alamin-nubela', 16/529)
102

214

Istina o ubistvu Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, unuka Husejna, radijallahu anhu
Autor: ejh Osman el-Hamis S obzirom da se mnogo govori o ubistvu velikana, ehida, Poslanikovog, alejhisselam, unuka, Huseina ibn Alije, radijallahu anhuma, odluio sam iznijeti na vidjelo istinu o tom dogaaju, koju su potvrdili povjerljivi islamski uenjaci u svojim knjigama, te su prenijeli ovo to u navesti u narednim redovima. Prenosi se od stanovnika Iraka da je Husein, radijallahu anhu, 60. godine po Hidri, odbio dati prisegu Jezidu ibn Muaviji (tadanjem halifi, op. prev.). Stanovnici Iraka tada su poslali Huseinu mnoge izaslanike i pisma u kojima ga pozivaju da mu daju prisegu, te ga obavjetavaju da ne ele Jezida za halifu, niti njegovog oca, niti Osmana, niti Omera, niti Ebu Bekra, niti bilo koga drugog osim Alije i njegovih potomaka. Preneseno je da je tih pisama, koja su stigla Huseinu, bilo vie od pet stotina. Zbog toga, Husein odlui da poalje svoga amidia Muslima ibn Akila u Irak, kako bi istraio o emu se radi i da ispita stvarno stanje i namjere tih ljudi po pitanju prisege koju ele da mu daju. Kad je Muslim stigao u Kufu (grad u Iraku, op. prev.), uvjerio se da narod zaista eli dati prisegu Huseinu, te su dali prisegu Muslimu kao njegovom opunomoeniku. Ovaj dogaaj (prisega) desio se u kui Hanija ibn Urve. Kada je vijest o tome stigla do Jezida ibn Muavije u am, on posla Ubejdullaha ibn Zijada (valiju Basre) da popravi novonastalu situaciju u Kufi, te da zabrani njenim stanovnicima pobunu protiv halife sa Huseinom, radijallahu anhu. Ubejdullah ibn Zijad je doao u Kufu i poeo da istrauje sluaj, sve dok nije saznao da je kua Hanija ibn Urve centar i okupljalite Muslim ibn Akila, i da su stanovnici Kufe u njoj dali prisegu. Naredio je da mu dovedu Hanija. Kada su ga doveli, Ubejdullah ga je ispitivao o Muslimu, sve dok nije shvatio da je on, ustvari, o svemu obavijeten. Tada je Hani izrekao svoje poznate rijei koje ukazuju na njegovu hrabrost: Tako mi Allaha, da se Muslim nalazi ispod ove moje dvije stope, ne bih ih podigao (ne bih ga otkrio). Na te njegove rijei Ubejdullah ga udari i naredi da ga zatvore. Vijest o Hanijevom hapenju uskoro je dola do Muslima, te on podie vojsku Kufljana, njih 4.000, i opkoli dvorac Ubejdullaha ibn Zijada. Ubejdullah je izaao pred njih i obratio im se govorom koji je zastraio Kufljane. Zastraio ih je vojskom koja e doi iz ama da im se suprotstavi, te ih podsticao da se raziu. Tada poee da bjee, sve dok Muslim nije ostao sa samo 30 vojnika. Kada je zalo sunce, Muslim je stajao potpuno sam ispred dvorca. Niti jedan od Kufljana nije ostao uz njega! (Iako su mu dali prisegu kao Huseinovom opunomoeniku kratko vrijeme prije toga, da bi ga na ovaj dan izdali i napustili svi do jednog). Tada ga uhapsie, a Ubejdullah naredi da ga ubiju. Muslim zamoli Ubejdullaha da mu dozvoli, prije nego ga ubiju, da poalje Huseinu pismo, to

215

mu ovaj i dozvoli. Tekst pisma glasi: Vrati se sa svojom porodicom i ne dozvoli da te Kufljani zavaraju. Zaista su Kufljani slagali i tebi i meni, a laovu se ne moe vjerovati. Zatim, Ubejdullah naredi da ubiju Muslima. Ovo se desilo na dan Arefata. Treba napomenuti da je Muslim, kada je po dolasku u Kufu vidio da Kufljani ele Huseina, poslao mu pismo da doe, da bi se poslije pokajao, o emu je i obavijestio Huseina u gore navedenom pismu prije njegovog ubistva. Kada je Husein dobio to prvo pismo, krenuo je prema Kufi naputajui Mekku na dan oblaenja ihrama za poetak obreda hada (8.dan mjeseca zul-hidde, op.prev.). Kada je Husein odluio da napusti Mekku i zaputi se prema Kufi, mnogi od ashaba savjetovali su ga da odustane od svoje namjere, a neki od tih ashaba su: Ibn Abbas, Ibn Omer, Ibn Zubejr, Ebu Seid el-Hudri, Ibn Amr i njegov brat Muhammed ibn Hanefije i drugi. Ebu Seid el-Hudri mu je tada rekao: O Ebu Abdullah, ja sam ti, zaista, iskren savjetnik i suosjeam sa vama (ehlul-bejtom). Ja sam, uistinu uo da su ti pisma pisali ljudi iz vae stranke (koji su bili na strani Alije u njegovom sporu sa Muavijom, op.prev.) iz Kufe i da te pozivaju da im ode (bude im halifa), pa te ja savjetujem da ne ide. Zaista sam uo tvoga oca (Aliju, radijallahu anhu) da je u Kufi rekao za njene stanovnike: Tako mi Allaha, dosadili su mi i omrzli, a i ja sam njima dosadio i omrznuo sam im. Nikada od njih nisam osjetio nimalo vjernosti niti pouzdanosti. Ko se bori uz njih, izdaju ga. Tako mi Allaha, oni niti imaju namjere niti odlunosti da potuju naredbe, niti su strpljivi na sablji. A ovo je Huseinu rekao Ibn Omer: Kazat u ti jedan hadis: Zaista je Dibril doao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je ponudio da bira izmeu dunjaluka i ahireta, pa je odabrao ahiret ne elei dunjaluk. Ti si, zaista, dio njega (dio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem). I, tako mi Allaha, nikad niko od vas dunjaluku nije davao prednost a Allah ga nije udaljio od vas, osim onome za koga je to bilo bolje. I nakon ovoga, Husein je odbio da se vrati i da ne ide, pa ga je Ibn Omer zagrlio i rekao: Opratam se Allahovim imenom od tebe, prije nego te ubiju. Stiglo je Huseinu pismo od Muslima koje mu je poslao prije smrti, a on je ve bio u putu prema Kufi. Kada ga je proitao, poeo je da razmilja o povratku u Mekku, ali sinovi Muslima ibn Akila koji su bili sa Huseinom pobunie se i rekoe: Ne vraaj se sve dok ne osvetimo naeg oca. uvi to, Husein je odluio da bude kako oni ele, kao to su oni stali uz njega kada je krenuo prema Kufi. U isto vrijeme, Ubejdullah ibn Zijad poslao je brigadu od 1.000 vojnika na ijem je elu bio El-Hurr ibn Jezid el-Temimi, kako bi zaustavili Huseinovo napredovanje prema Kufi. El-Hurrova vojska srela se sa Huseinom u mjestu El-Kadisija, i pokuali su da mu zabrane da nastavi put prema Kufi. Husein se obratio El-Hurru rijeima: Odmakni se od mene, izgubila te majka, na ta je El-Hurr odgovorio: Tako mi Allaha, da mi je to rekao bilo ko drugi od Arapa, osvetio bih mu se, a majka bi mu plakala jer bi ga izgubila, ali ta da kaem tebi, a majka ti je gospoa svih ena, Allah bio zadovoljan njome. Poslije ovog, El-Hurr je nastavio put sa Huseinom. Kada su doputovali u mjesto zvano Kerbela, presreo ih je ostatak vojske Ubejdullaha ibn Zijada. Brojali su 4.000 vojnika, a na njihovom elu bio je Omer ibn Sad. Husein je
216

upitao: Koje je ovo mjesto? Odgovorie: Ovo je Kerbela. Husein ree: Kerb (alost, tuga) i bela (belaj, problem). Kada je Husein vidio veliinu i snagu vojske i shvatio da on nema snage sa svojom grupom ljudi da im se suprotstavi, ree: Predlaem vam jednu od ove dvije stvari: da se vratim nazad ili da me pustite da odem Jezidu u am. Omer ibn Sad mu ree: Ti poalji izaslanika Jezidu, a ja u poslati svog izaslanika Ubejdullahu. Husein je odbio da poalje izaslanika Jezidu, a Omer je poslao Ubejdullahu, koji je odbio sve mogunosti osim hapenja Huseina. Obavijestili su Huseina o Ubejdullahovoj naredbi da ga uhapse, to je on to kategoriki odbio. Jedino je ostalo da se bore. U toj bitki sudjelovale su 73 Huseinove pristalice protiv 5.000 vojnika. Huseinu se prikljuilo jo 30 vojnika iz El-Hurrove grupe s njim na elu. Zbog ove odluke, neki od njegovih ljudi su mu prigovorili, na ta im je on odgovorio rijeima: Tako mi Allaha, ja sam, izmeu Denneta i Vatre, za sebe odabrao Dennet. Nema sumnje da je ova bitka bila neravnopravna po broju vojnika i na jednoj i na drugoj strani. U bitki su poginuli svi Huseinovi drugovi, Allah bio zadovoljan njime i njima, branei ga. Husein je jedini ostao iv borei se poput lava, ali broj ove vojske bio je ogroman. Svi vojnici su izbjegavali da ubiju Huseina bojei se da budu iskuani njegovom krvlju. On je bio krv Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!!! Dolazili bi do Huseina, pa bi se okretali se od njega, sve dok nije doao ovjek pokvarenjak koji se zvao emr ibn Zil-Duen. Bacio je koplje prema Huseinu koje ga je oborilo na zemlju. Tada su se vojnici okupili oko Huseina i ubili su ga. Preselio je plemeniti Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, unuk kao ehid. Jedni kau da je emr ibn Zil-Duen odsjekao Huseinovu glavu, a drugi da je to uradio Sinan ibn Enes el-Nahi, a Allah najbolje zna! to se tie prie da Huseinu nisu dali vode, te da je preselio edan i sl., to su pretjerivanja koja ele jo vie podstai osjeaje i tugu, a te prie nigdje nisu potvrene niti su tane. Nema sumnje da je ova pria tuna i bolna za svakog muslimana. Izgubljen je onaj koji je uestvovao u ubistvu Huseina i pao je pod Allahovu srdbu. S druge strane, Allah se smilovao i zadovoljan je Huseinom i onima koji su bili s njim. Ko je sve poginuo sa Huseinom - Od sinova Alije ibn Ebi Taliba: Ebu Bekr, Muhammed, Osman, Dafer, El-Abbas, - od Huseinovih sinova: Alij el-Ekber i Abdullah, - od Hasanovih sinova: Ebi Bekr, Abdullah i El-Kasim, - od Akilovih sinova: Dafer, Abdullah, Abdurrahman, Abdullah ibn Muslim ibn Akil, - od sinova Abdullaha ibn Dafera: Avn i Muhammed. Uz njih su, dakle, poginuli Husein i Muslim ibn Akil, radijallahu anhuma demian.

217

Od Ummu Seleme prenosi se da je kazala: Dibril je bio kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a ja sam uvala Huseina koji je poeo da plae, pa sam ga pustila, a on je uao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pribliio mu se. Dibril tada ree: Voli li ga, o Muhammede? Poslanik odgovori: Da. Dibril ree: Zaista e ga ljudi iz tvog ummeta ubiti, i ako eli, pokazat u ti mjesto na kome e biti ubijen. Pa mu je pokazao mjesto koje se zove Kerbela. (zabiljeio ga je Ahmed u svom djelu Fadailu el -Sahabe, sa dobrim lancem prenosilaca) Postoje predaje koje kau da je poela padati kia od krvi, ili da se nije mogao nai kamen ispod kojeg se nalazila krv zbog ubistva Huseina. Ovo su prie koje su proizale iz osjeaja i tuge ljudi, a one neistinite i njihovi lanci prenosilaca su neispravni. Propis izlaska Huseina prema Kufi U Huseinovom pohodu prema Kufi nije bilo nikakve koristi, niti vjerske, niti dunjaluke. Zato su ga mnogi ashabi pokuavali zaustaviti. On sam je htio da se vrati kada mu je stiglo drugo pismo u kojem su opisane prave osobine Kufljana, ali je nastavio put zbog Muslimovih sinova. Pored svega, zloinci su ih sve pobili, pa i njega, Poslanikovog unuka. Taj pohod bio je uzrok mnogih nereda koji se ne bi desili da Husein nije krenuo ka Kufi. Ali to Allah, tebareke ve teala, odredi, to se mora desiti, pa makar ljudi ne bili zadovoljni time. Ako pogledamo unazad, vidjet emo da Husein nije najvei ovjek koji je ubijen. Ubijani su i bolji od njega, kao to su vjerovjesnici. Zar nije muki ubijen Jahja, alejhis selam? Zar nije ubijen Zekerijja, alejhis-selam? Zar nisu mnogi vjerovjesnici ubijeni, kao to kae Allah Uzvieni: ...reci: I prije mene su vam poslanici jasne dokaze donosili, a i taj o kome govorite, pa zato ste ih, ako istinu govorite, ubijali? Isto tako su ubijeni i Omer i Osman, Allah bio zadovoljan njima. Kako se postaviti prema ovom dogaaju? Nije dozvoljeno, onome koji se boji Allaha, kada se sjeti ubistva Huseina i onih koji su bili s njim, da se udara po licu i tijelu, da upa kosu, cijepa odjeu, narie i radi stvari sline tome! Preneseno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je kazao: Nije od nas onaj koji se udara po licu i cijepa svoju odjeu (Buharija); Ja se odriem onoga koji podie svoj glas (narie), brije svoju glavu (radi musibeta) i cijepa svoju odjeu (Muslim). Svakom pametnom muslimanu vadib je, ako se sjeti neeg poput ovog dogaaja, da kae ono to nam je naredio Uzvieni Allah: One koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kau: Mi smo Allahovi i mi emo se Njemu vratiti! A znamo da Alija, Huseinov sin, ili njegov sin Muhammed, ili njegov sin Dafer, ili Musa, sin Daferov, Allah bio zadovoljan svima njima, ili neko drugi od islamskih prvaka, nije naricao, niti cijepao odjeu, niti se udarao po licu, a svi oni su nai uzori.

218

Jezidov stav prema ubistvu Huseina Jezidove ruke nisu uprljane krvlju Huseina, radijallahu anhu, i ovom konstatacijom ne elimo braniti Jezida, nego istinu, a Jezid nas uope ne zanima po ovom pitanju. Rekao je ejhul-islam Ibn Tejmijje: Jezid nije naredio ubistvo Huseina prema konsenzusu prenosilaca prie o ovom dogaaju. Ono to je uradio jeste da je obavijestio Ubejdullaha ibn Zijada da mu zabrani da zavlada Irakom. Kada je Jezid stigao, Husein je ve bio ubijen. ak se zatvorio u svoju kuu i plakao zbog njegovog ubistva, i nije runo govorio o enama iz njegove porodice, kao to mu se eli podmetnuti. Naprotiv, bio je plemenit prema njima. Ovo podupiru dokazi da su lanovi Jezidove familije potovali pleme Benu Haim, iz kojeg je Poslanik, alejhis-selam, te su se enili od njih. Huseinova glava Nije potvreno, niti ima ikakvih dokaza da je Huseinova glava poslana Jezidu u am. Istina je da je Husein ubijen u Kerbeli, a da mu je glava odnesena Ubejdullahu ibn Zijadu u Kufu. Ne zna se mjesto kabura, niti mjesto gdje je zakopana Huseinova glava, radijallahu anhu. A, Allah Uzvieni najbolje zna, i neka je Allahov salavat na naeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe!

219

Isukana sablja na one koji kaljaju ast Muavije, radijallahu anhu

Zahvala pripada Allahu, azze ve delle, i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika, asnu porodicu i sve plemenite ashabe bez izuzetka. Ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripada veliki stepen u islamskom vjerovanju i muslimanskoj tradiciji. Mnogi su ajeti i hadisi u kojima se nareuje njihovo uvaavanje, potivanje, isticanje i sl., i to je praksa muslimana u svim vremenima i mjestima kroz sve generacije ovog blagoslovljenog ummeta. Ashabi, radijallahu anhum, su plemeniti drugovi i pomagai Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su prvi potvrdili istinitost Poslanice, svoju krv, ast, imetak i sve voljeno zaloili su u pomaganju ove vjere i Poslanika islama. Uzvieni, delle enuh, odlikovao ih je nad svim ostalim generacijama: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraate, i u Allaha vjerujete. (Alu Imran, 110.) To je narod s kojim je Allah, azze ve delle, zadovoljan: Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela inei, a i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio dennetske bae kroz koje rijeke teku, i oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh. (Et-Tevbe, 100.) Pored mnogih odlika i vrlina kojima su u tekstovima objave okarakterisani plemeniti ashabi, Allah bio s njima zadovoljan, postoji skupina ljudi pokvarenih srca, prljavih dua, kratkih pameti, ejtan ih je zaveo pa nikako da pameti dou, koji se s vremena na vrijeme pogrdno izraavaju o pojedinim ashabima, radijallahu anhum. Ti maloumnici, propalice i heretici nisu nali u 15 stoljea islama ljude, mimo ashaba, s ijim mahanama se treba baviti, ali, Kome Allah ukae na pravi put bie na pravom putu, a koga ostavi u zabludi taj e izgubljen biti. (El-Earaf, 178.) Svaki musliman i muslimanka obavezni su, shodno znanju i mogunosti, da stanu u odbranu asti ashaba, radijallahu anhum, isto kao to brane svoju ast i ast svojih blinjih, a ashabi su nam, ili bi trebali biti, prei i drai. Ashabi, radijallahu anhu, nisu svi istog stepena, neki su odlikovaniji i bolji od drugih. Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Ebu Ubejde, Abdur-Rahman b. Auf, Talha, Zubejr, Sad b. Ebi Vekkas, Seid b. Zejd, Hamza, Ibn Abbas, Ibn Omer i drugi, radijallahu anhum, koji su primili islam od samog poetka bolji su od ashaba koji su islam primili naknadno. Muhadiri su u globalu bolji od ensarija, uesnici u bitci na Bedru bolji su od onih koji su uestvovali u drugim bitkama i td., ali sve zajedno ih krasi vrlina druenja s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. O tome Uzvieni kae: Nisu jednaki meu vama koji su udjeljivali imetke prije pobjede i lino se borili oni su na viem stupnju od onih koji su poslije udjeljivali i lino se borili, a Allah svima obeava nagradu najljepu; Allah dobro zna ono to radite. (El-Hadid, 10.)
220

Jedan od tih ashaba, koji je opisan nekolicinom vrlina i ijim oima je pripala neizmjerna poast da gledaju i vjeruju u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je plemeniti ashab Muavija b. Ebi Sufijan, radijallahu anhuma, pisar objave i daida svih vjernika. Muavija, radijallahu anhu, iako ne pripada sloju ashaba koji su pretekli druge u primanju islama i borbi s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, to ne utie na njegov stepen koji mu pripada u srcima muslimana. Dovoljna je injenica da se smatra ashabom, i da se sve vrline i pohvale koje su spomenute u kontekstu ashaba zasigurno odnose i na njega, a pored toga ima i drugih vrlina koje ga krase, radijallahu anhu, kao to e biti spomenuto. ije, ili ispravnije rei Rafidije, uljezi i bakterije koje napadaju ovaj ummet, najee svoje otrovne strijele usmjeravaju ka ovom plemenitom ashabu, udarajui na njegovu ast, opisujui ga epitetima koji mogu samo biti direktna objava od njihovog zatitnika Iblisa, laanehullah, izmiljaju lai i iznose svakojake potvore, a sve to, kao to kau a lau s ciljem odbrane asti alul-bejta (porodice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem). Oni, Allah im dao ono to zasluuju, smatraju veliku veinu ashaba nevjernicima i otpadnicima od islama, pokvarenjacima i laovima, na elu sa Ebu Bekrom, Omerom i Osmanom, pa sve do Muavije, kojeg izrazito vie mrze od ostalih radi njegovog spora sa Alijom, radijallahu anhu, kojeg ije diu na stepen boanstva da nas Allah sauva zablude i oprosti svim ashabima. U zadnje vrijeme iskuani smo, pored mnogih drugih iskuenja, sa aktivnim djelovanjem rafidijskih misionara i u naoj domovini, koji su u tom kontekstu marljivo iskoristili liberalan odnos IVZ-a prema njihovim dogmama s jedne, i nemarnost i meusobnu razjedinjenost sljedbenika Ehlis-sunneta s druge strane, uz globalnu neobrazovanost muslimana o temeljnim islamskim principima. Nije se ni uditi, to je samo plod dugogodinjeg ulaganja i zalaganja potomaka Perzijskog carstva, Irana Allah ga vratio u ruke muslimana u radu s naom omladinom, izvodei ih iz tmina neznanja u zablude nevjerstva i paganstva. Nakon to je veliki broj nae omladine stekao obrazovanje u Iranskim prosvetnim institucijama, bilo u Iranu ili kod nas u BiH, imamo priliku da iz dana u dan sve vie i na naem jeziku itamo proklinjanje, tekfir i ljaganje ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te onih koji ih slijede u dobroinstvu i uputi, iako je takvo neto nepoznato i neprihvatljivo u islamskoj tradiciji Bonjaka. Ljudi su po pitanju Muavije, radijallahu anhu, dvije krajnosti i srednji put, koji je naravno, kao i uvjek, put Ehlis-sunneta vel-demaata. Izmeu onih koji ga uzdiu na stepen koji mu ne dolikuje, neki ga ak vrednuju nad Alijom, radijallahu anhu, dok ga drugi smatraju otpadnikom od islama ili munafikom, da nas Allah sauva. Istina je umjereni put, na kojem su bile ispravne generacije, tj. da je Alija, radijallahu anhu, bez sumnje, daleko bolji od Muavije, ali to ne znai da Muavija nije vrijedan i da ne zasluuje pohvalu.

221

Neke od vrlina Muavije, radijallahu anhu: 1. Njegovo primanje islama i slijeenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nema sumnje da je islam navea od svih vrlina i vaga svih ostalih djela. Islamski uenjaci jednoglasni su da je Muavija b. Ebi Sufijan, radijallahu anhu, primio islam, ali se spore kada je se to desilo: u godini Hudejbijje, ili nakon umre, ili nakon osvojenja Mekke, a spominje se da je tada imao oko 18 godina ili prilino tome. 2. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije imao prigovora na njegov ahlak i vjeru. Kada su Muavija i Ebu Dehm, radijallahu anhuma, zaprosili Fatimu bint Kajs, radijallahu anha, otila je kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zatraila od njega savjet za kojeg od njih dvojice da se uda. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavjestio ju je da je Ebu Dehm ovjek koji ima obiaj da tue ene, a da je Muavija siromah i da nema imetka, te je uputio da se uda za Usamu b. Zejda, radijallahu anhuma. Hadis je zabiljeio Muslim (1480). Da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao neki drugi prigovor Muaviji, bilo da se tie njegove vjere ili ahlaka, sigurno bi ga spomenuo, jer takve stvari nije dozvoljeno skrivati prilikom prosidbe, ali nije spomenuo osim da je siromaan, to nam ukazuje da je, sallallahu alejhi ve sellem, bio zadovoljan njegovim islamom, radijallahu anhu. 3. Muavija je bio ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ibn Ebi Mulejke kae: Muavija je jednom prilikom nakon jacije namaza ustao i klanjao vitr samo jedan rekat, a kod njega je bio tienik Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, nakon ega je otiao i obavjestio Ibn Abbasa o njegovom postupku, a on mu je na to odgovorio: Ostavi ga, on je doista bio od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!. Biljei ga Buhari (3746). Ibnul-Kajjim, rahimehullah, rekao je: Sve vjerodostojne predaje u kojima se hvale ashabi i kurejije odnose se i na Muaviju. (El-Menarul-munif, str. 93). 4. On je bio pisar objave. Imam Muslim prenosi (2501) da je Ebu Sufjan, radijallahu anhu, zatraio od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da uini Muaviju svojim pisarom, to je on prihvatio. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kae: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mi je: Idi i pozovi mi Muaviju!, a on je bio njegov pisar, pa sam mu rekao: Odazovi se Allahovom Poslaniku, doista ima potrebu. Biljei ga Ahmed (1/291) s dobrim lancem prenosilaca, a osnova ove predaje u potpunijoj verziji je kod imama Muslima u Sahihu (2604). Ibn Tejmijje, rahimehullah, kae: On je jedan od pisara objave. (Minhadus-sunne, 4/442). injenica da je Muavija, radijallahu anhu, pisar Allahovog Poslanika, sallallahu alejh ve sellem, koji mu je povjeravao pisanje objave je velika odlika i poast za ovog plemenitog ashaba. Pored toga, Jakub b. Sufijan el-Fesevi, rahimehullah, poznati muhaddis i historiar zabiljeio je lancem prenosilaca dogaaj izmeu Muavije i Urveta b. Zubejra iz kojeg se da razumiti da je Muavija takoer bio pisar i Ebu Bekra, radijallahu anhu, to je jo jedna potvrda povjerenja i ugleda kojeg je imao ovaj plemeniti ashab kod prvih generacija. (Vidi: El-Marifetu vet-tarih, 3/373).
222

5. Muavija, radijallahu anhu, je daida vjernicima a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njegov zet. Kae Ebu Jala: Braa supruga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nazivaju se daidama vjernika. (Tenzihu halil-muminin, str. 106). Imam Ahmed, rahimehullah, bio je upitan: Da li da kaem: Muavija je daida vjernicima i Ibn Omer je daida vjernicima?, pa je odgovorio: Da, Muavija je brat Ummu Habibe kerke Ebu Sufijana i supruge Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ibn Omer je brat Hafse supruge Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Es-Sunne, 2/433). 6. Muavija, radijallahu anhu, bio je jedan od uenjaka meu ashabima. Ibn Ebi Mulejke spominje da je Ibn Abbasu, radijallahu anhuma, bilo reeno: Zato ne pogrdi vou pravovjernih Muaviju, on doista ne klanja vitr-namaz vie od jednog rekata!?, pa odgovori: On je, zaista, fekih (uenjak, onaj koji razumije vjeru,)! Biljei ga Buhari (3765). 7. Dareljivost Muavije, radijallahu anhu. Ibn Omer, radijallahu anhuma, kae: Doista, nisam vidio dareljivije osobe nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od Muavije! Bi mu reeno: Pa ak ni tvoj otac?, a on uzvrati: Moj otac, Omer, Allah mu se smilovao, je bolji od Muavije, ali je Muavija bio dareljiviji od njega. Predaju su zabiljeili El-Hallal u Es-Sunne (2/332), El-Lalekai u eru usilil-iatkad (2781) i Ibn Asakir u Tariku Dimek (59/173). 8. Dova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za njega. Abdur-Rahman b. Ebi Umejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio dovu za Muaviju rekavi: Allahu moj, uini ga od upuivaa na pravi put, od onih koji su upueni, uputi druge preko njega! Biljee ga Ahmed (17929), Tirmizi (3843), Taberani u El-Evsatu (656) i drugi. Hadis je dobar radi mnotva puteva koji ga pojaavaju. (Pogledaj odgovor na sve prigovore u djelu Sellus-sinan str. 208-216). 9. Pravednost Muavije, radijallahu anhu. Busr b. Seid prenosi da je Sad b. Ebi Vekkas, radijallahu anhu, rekao: Nisam vidio nikog nakon Osmana da sudi po istini poput vlasnika ovih vrata!, tj. Muavije. (Vidi: Tarihul-islam, Ez-Zehebi, 2/544). 10. El-Eame prenosi od Mudahida b. Debra, poznatog mufessira i uenika Ibn Abbasa, da je rekao: Da ste vidjeli Muaviju, doista bi rekli: Ovo je Mehdi! (Es-Sunne, ElHallal, str. 438). 11. Ummu Haram, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Prvoj vojsci iz mog ummeta koja bude vodila bitku na moru je obeano! Biljei ga Buhari (2766). Tj. uradili su djelo radi kojeg im je obavezan Dennet. Muhelleb, rahimehullah, je rekao: U ovom hadisu spomenuta je vrlina Muavije, jer je on prvi koji je vodio bitku na moru. (Vidi: Fethul-Bari, Ibn Hader, 2/120). 12. Muavija, radijallahu anhu, je bio pouzdan. Ibn Sirin, rahimehullah, rekao je: Niko nije osuivao Muaviju i prigovarao njegovom prenoenju hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (El-Musned, Ahmed b. Hanbel, 4/93). 13. Vrijednost njegovog dihada sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Neki je ovjek zadivljen pravednou Omera b. Abdul-Aziza, rahimehullah, upitao imama
223

Abdullaha b. el-Mubareka: Da li je bolji Muavija ili Omer b. Abdul-Aziz?, na to mu Ibnul-Mubarek odgovori: Praina koja je ula u nos Muavije sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bolja je od Omera b. Abdul-Aziza hiljadu puta! Muavija je klanjao iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je govorio u namazu: Allah uje onog koji ga hvali!, a Muavija je na to uzvraao: Gospodaru na, tebi pripada hvala!, pa zar ima neto vee od toga!? (E-eria, El-Adurri, 5/2466; Tarihu Dimek, Ibn Asakir, 59/211). Muavija, radijallahu anhu, uestvovao je sa Allahovim Poslanikom, sallallahu aljhi ve sellem, u bitci na Hunejnu, Taifu, te u po hodu na Tebuk, uz to obavio je i Oprosni hadd s njim. (Minhadus-sunne, 7/40). 14. Omer, radijallahu anhu, voa pravovjernih, drugi halifa muslimana i najbolji ovjek u ovom ummetu nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, radijallahu anhu, koji je bio poznat po svojoj pronicljivosti i pravdi, povjerio je Muaviji am i uinio ga njegovim namjesnikom, to jasno upuuje na veliko povjerenje koje je Muavja imao kod Omera. Isti sluaj je i sa Osmanom, radijallahu anhu, koji je podrao Omera i drao Muaviju kao namjesnika u amu u cijelom periodu svoje vladavine. Taj period je trajao priblino 20 godina, u kojem je Muavija uspjeno vladao amom, i nije zabiljeeno da su mu Omer ili Osman, radijallahu anhuma, prigovarali, niti je bio poznat po prevari ili nemoi. Hejsemi, rahimehullah, kae: Slaganje Omera b. el-Hattaba i Osmana b. Affana a poznato je ko su oni i kakvim su vrlinama opisani i koliki im visoki stepen pripada te su bili primjeri u bogobojaznosti, vjeri, ispravnosti miljenja i stava, zdravom razmiljanju i pronicljivosti da odrede Muaviju za nemjesnika je najvei dokaz vrijednosti Muavijepa zar treba vea vrlina i poast od ove. (Tathirul-dinan, str. 20). 15. Muavija, radijallahu anhu, je najbolji kralj u ovom ummetu. Ibn Ebil -Izz elHanefi, rahimehullah, rekao je: Prvi kralj meu muslimanima bio je Muavija, radijallahu anhu, i on je najbolji od svih muslimanskih kraljeva. (erhu akidetit-tahavijje, 2/302). 16. Ebu Derda, radijallahu anhu, rekao je: Nisam vidio da je neiji namaz sliniji namazu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od namaza ovog vaeg emira!, tj. Muavije, radijallahu anhu. Bi reeno Kajsu b. el-Harsu, jednom od ravija ove predaje: Gdje se moe njegov namaz porediti sa namazom Omera?, na to ree: Ja ne vidim osim da su njihovi namazi slini. Predaju su zabiljeili Taberani u Musnedu-amijjin (283) i Ebu Nuajm u Hiljetul-evlija (8/275) i sve ravije su pouzdane. I mnoge druge vrline koje sam izostavio radi skuenosti u prostoru. Kako se ponijeti prema onima koji omalovaavaju i grde Muaviju, radijallahu anhu? Imam Abdullah b. el-Mubarek, rahimehullah, rekao je: Muavija je za nas ispit, pa onaj koga uoimo da gleda u njega s odbojnou kod nas je optuen za cijeli narod., Tj. da eli udariti na sve ashabe. (Tarihu Dimek, Ibn Asakir, 59/211).
224

Er-Rebii b. Nafi el-Halebi, rahimehullah, kae: Muavija je zastor svih ashaba Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa ako ovjek otkrije taj zastor usudi se ii dalje. (Tarihu Bagdad, El-Hatib, 1/209). Katade prenosi da je upitao Hasana el-Basrija, rahimehullah: O, Ebu Seide! Pojedini ljudi svjedoe da e Muavija i njegovi blinji biti u Vatri! Allah ih prokleo, otkud oni znaju da e biti u Vatri! odgovor on. (E-eria, El-Adurri, 5/2467). Ibrahim b. Mejsere kae: Ne pamtim da je Omer b. Abdul-Aziz udario nekoga, osim ovjeka koji je opsovao Muaviju, njega je doista izbievao. (Tarihu Dimek, Ibn Asakir, 59/211). Abdul-Melik el-Mejmuni kae: uo sam Ahmeda b. Hanbela kako govori: ta im je, ta oni to imaju protiv Muavije, da nas Allah sauva! (Es-Sunne, El-Hallal, 2/432). Ibn Hanii je rekao: Ebu Abdullah (tj. imam Ahmed) bio je upitan o ovjeku koji grdi Muaviju, da li treba klanjati iza njega?, odgovorio je: Ne, nee se klanjati iza njega, takav nema nikakve svetosti! (Mesail Ibn Hanii, 1/60). Takoer bio je upitan o onima koji omalovaavaju Muaviju i Amra b. el-Asa, da li je ispravno rei za njih da su rafidije? Odgovrio je: Takav se nebi usudio napasti na njih da nema zlobe u prsima. Niko nije omalovaio nekog od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da nema pokvarenu unutranjost (ono to krije u prsima). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Najbolje od svih ljudi je moje stoljee (Es-Sunne, ElHallal, 2/447). Kada govorimo o vrlinama Muavije, radijallahu anhu, i drugih ashaba, branei njihovu ast od pokvarenjaka, ne znai da ih diemo na stepen nepogreivosti. Ashabi, radijallahu anhum, ipak su bili ljudi, skloni grekama, ali te greke kojih ima vrlo malo kada se usporede sa brdima dobrih djela kao da i ne postoje. Bitno je napomenuti da su mnoge greke i prijestupi koji se pripisuju Muaviji, radijallahu anhu, u stvarnosti samo obiene lai i potvore bez utemeljenja, koje su izmiljene i slagane kako bi se ukaljala ast ovog plemenitog ashaba. Neke od tih lai su: da je prodavao opojna pia, poslovao s kamatom, prodavao kipove, lano se zaklinjao i lagao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da je ubio 25 ashaba koji su uestvovali u bitci na Bedru, da je otrovao Poslanikovog unuka Hasana, da je proklinjao i psovao Aliju, radijallahu anhu, i druge od lai. Sve ove potvore su, istina je, zabiljeene u pojedinim djelima, ali lanci prenosilaca kojima su prenesene su tama nad tama: isprekidani, puni laova, rafidija i td. I na kraju, Uzvieni je rekao: Oni koji poslije njih dolaze govore: Gospodaru na, oprosti nama i brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, ti si, zaista, dobar i milostiv! (El-Har, 10.) O ovoj temi detaljnije se vratiti na djelo Sellus-sinan fiz-zebbi an Muavijete b. Ebi Sufijan, radijallahu anhu autora Sada b. Dejdana es-Sebiija sa dugim predgovorom

225

uvaenog ejha muhaddisa Abdullaha es-Sada, hafizehullah, od kojih sam se okoristio pripremajui ovaj lanak. Napisao: Amir I. Smaji Medina, 12. 07. 1434 h. g.

226

227

Ko je bio Ataturk: ovjek koji je "Allahu Ekber" promijenio u "Tanri Uludur"

Do kraja oslobodilakog rata Turske protiv Evropljana koji su zauzeli otomansku zemlju nakon Prvog svjetskog rata, Mustafa Kemal Ataturk inio se kao dobar musliman. Uestvovao je u namazu u damijama s muslimanima i drao hutbe petkom u damijama. Kleo se da e se boriti za ouvanje halifata. Hvalio je islam i Poslanika s.a.v.s., stalno. Nazivao je Kur'an "potpuno savrenom knjigom." Govorio je da je Kur'an Ustav. On je govorio sve ovo u novootvorenoj Nacionalnoj skuptini u Ankari tokom ovog rata. Dakle, muslimani su ga smatrali pouzdanim i on je dobio punu vlast za vrijeme rata. Nakon to je Turska bila osloboena, izabran je za predsjednika Turske od strane Skuptine. Nakon nekog vremena, poeo je polako svoje antiislamske reforme. ovjek koji je rekao da je "Kur'an Ustav", sada je govorio: "Mi ne primamo nae zakone s neba", mislei na Kur'anske objave. Da bi sproveo svoje antiislamske reforme, on nije oklijevao upotrijebiti silu, teror, vjeala, muenje i zatvor. Kako se ovo moglo dogoditi? Kako je ovjek koji je bio pun hvale za islam mogao ukinuti halifat i zapoeti antiislamske reforme tako na preac? Ako uporedite rijei i djela Mustafe Kemala tokom oslobodilakog rata s onima od Mustafe Kemala nakon tog rata pa sve do njegove smrti (1923-1938), primijetit ete da su one za 180 stepeni razliite. Kako je to mogue? To se ne ini smislenim, zar ne? Kako se osoba moe promijeniti toliko preko noi? Ali ako se vratitite dalje, dalje u prolost, i pogledate korijene Mustafe Kemala, to ima smisla, sve ima savrenog smisla. Shvatit ete da je promjena za 180 stepeni u njegovim rijeima i djelima neto vrlo prirodno, bilo bi neprirodno da se nije promijenio za 180 stepeni. Stoga, sada pogledajmo korijene Mustafe Kemala, njegovu porodicu iz koje je doao. A onda emo pogledati antiislamske reforme. Tada emo biti u stanju objasniti motivaciju iza svih ovih antiislamskih reformi. ...U decembru 1686, vie od tri stotine porodica prelo je na islam u Saloniki. Kao Shabtai i drugi Marranosi, oni su i dalje nastavili pohaati jevrejske vjerske obrede tajno i drali su se odreenih jevrejskih obiaja u svojim domovima. To je porijeklo jedne od najvanijih skupina, brojano i historijski, islamskih Marranosa. Vjernici muhamedanci zovu ove prikrivene Jevreje 'doenmeh', odmetnici. Tokom godina "doenmeh pokret je postao vrsto uspostavljen u Maloj Aziji. U devetnaestom stoljeu procjenjuje se da je sekta imala dvadeset hiljada lanova. Salonika je ostao njihov centar sve dok taj grad nije postao grki 1913. Iako je Jevrejska zajednica ostala da ivi tamo, pripadnici 'doenmeha' su se odselili u Konstantinopolj. U Saloniki u ranim danima ovog pokreta proglaeno je deset zapovijedi "Gospodara naega kralja i Mesije Shabtai Zvia" od strane 'doenmeha'. Ove jo uvijek ine deklaraciju vjerovanja 'doenmeha' naeg vremena.
228

 Ja u se vjerno pridravati obiaja Turaka kako ne bi izazvao njihovu sumnju. Ne samo da u potovati post ramazana, nego i sve druge muslimanske obiaje koji su vidni u javnosti. Neu stupati u brak sa nekim iz muslimanskih porodica, niti odravati bilo kakve intimne povezanosti s njima, jer su nam oni odvratni, a posebno njihove ene. S vremena na vrijeme turski guverneri Salonike, koji su primali pritube o sekti iz redova muhamedanskog svetenstva, pokuavali su istraiti udno postojanje 'doenmeha'. Njihovo izdvajanje u posebne grupe, njihovo odbijanje druenja sa porodicama muhamedanaca, i njihova brana ogranienja su postala dobro poznata injenica, koju je bilo teko sakriti od veine ljudi meu kojima su ivjeli tokom mnogih generacija. Socijalno, inili su se neprobojnima, iako su u svojoj muslimanskoj vjerskoj praksi bili besprijekorni. U stvari, esto se inilo da su ak i vie odani sljedbenici poslanika Muhameda i vie iskreni vjernici u Allaha od ostatka zajednice. Postili su tokom ramazana, i njihove voe i sljedbenici ili su u velikom, ak upadljivom broju sa hodoasnicima u Meku. Dobro je poznato da je u sedamnaestom stoljeu Josip Zvi, jedan od neposrednih sljedbenika Shabtai Zvia i jedan od njemu bliskih, preminuo na putu na svojem hodoau u Meku, a dan njegove smrti se jo uvijek obiljeava. Pobuna Mladoturaka 1908, protiv autoritarnog reima sultana Abdul Hamida poeo je meu intelektualcima Salonike. Tamo je nastala ideja o stvaranju konstitucionalnog reima. Meu voama revolucije, koja je rezultirala modernom vladom u Turskoj, nalazili su se Djavid Bey i Mustafa Kemal. Obojica su bili vatreni 'doenmehi'. Djavid Bey postaje ministar finansija; Mustafa Kemal je postao voa novog reima i prihvatio je ime Ataturk. Njegovi protivnici pokuali su iskoristiti njegovu 'doenmeh' pozadinu da bi ga zbacili, ali bez uspjeha. Previe se Mladoturaka u novoosnovanom revolucionarnom komitetu molilo Allahu, ali kao pravog poslanika imali su Shabtai Zvia, Mesiju iz Smirne.103 Strano Skrnavljenje104 Dovoljno da digne kosu na glavi kod pobonih muhamedanaca e biti prijedlog da se pokriju iroki, ravni podovi damija sa omraenim, poganim klupama. Klupe e sprijeiti pregibanje koje postoji u tradicionalnom nainu molitve. Klupe e ometati sputanje ela na pod u Allahovoj kui. Klupe bi bile grozno skrnavljenje- grozno kao kada neznaboaki krani ne bi obukli papue prije ulaska u damiju, i na taj nain zagadili pod. Meutim, budui da sadanja vladajua klasa Mladoturaka nisu poboni muhamedanci, prirodno je da je prole sedmice Komisija za vjerske reforme, nedavno imenovana od predsjednika Mustafa Kemala predloila: 1) Klupe na podu svake damije; 2) Ukidanje damijskih papua i tepiha za molitvu;
103 104

Joachim Prinz, Potajni Jevreji, 1973., str. 111.-122. TIME, 2. juli 1928, str. 17.

229

3) Postavljanje orgulja, horova. Promatrai uspjene prozapadne Mladoturske reforme Turske u udu gledaju na poslunost turskih masa, koji su napustili fes, prestali sa poligamnim brakovima, a sada su izgleda spremni mijenjati temeljne obrede svoje religije sve to u roku od deset godina. Preporuke Odbora, za ostvarenje ovih planova, su grupisane u etiri naslova. Prvi, "oblik oboavanja ', govori o potrebi za istim i urednim damijama, sa klupama i garderobom. "Ljudi moraju biti pozvani da uu u njih (damije) s istim cipelama." Drugo, 'jezik oboavanja', insistira na tome da to mora biti turski, te da sve molitve i propovijedi ne smiju biti na arapskom, ve na domaem jeziku. Trei, "karakter oboavanja", nastoji napraviti oboavanje lijepim, inspirativnim, i duhovnim. Za ovo damiji su potrebni iskusni muziari i muziki instrumenti. 'Post oji hitna potreba za modernom i svetom instrumentalnom muzikom. " etvrti, i posljednji, bavi se "misaonom stranom oboavanja '. tampane propovijedi (hutbe) moraju biti zamijenjene pravim vjerskim smjernicama, koje samo propovjednici s potrebnim filozofskim obrazovanjem mogu dati.105 Gledajui ka nebu prole sedmice, Turci su traili Mjesec. Kad ga vide ramazan e poeti. Ramazan je mistini mjesec u kojem je Kur'an objavljen poslaniku Muhamedu. Ove godine prvi bljesak mlaaka imao je poseban, straan znaaj. Turcima je nareeno od strane njihovog diktatora voe, Mustafe Kemal-pae koji ih je naveo da ostave veo i fes (TIME, 15. februar, 1926 prim.prev.), da sa poetkom ramazana vie ne smiju zvati svog Boga njegovim arapskim imenom, Allah. Nepoboan ovjek, diktator Kemal smatra da nema razloga da Turci ne zovu Allaha svojim turskim imenom Tanri. Ne postoji razlog, osim stoljetne tradicije, nema razloga osim da turski imami(svetenici) svi znaju Kur'an napamet na arapskom jeziku, a samo nekoliko njih, ako ih uopte i ima, zapamtili su ga na turskom jeziku. Strogo do take okrutnosti, doao je Kemalov prolosedmini dekret da mujezini, pozivajui vjernike na molitvu s vrha minareta Turske, moraju uiti ne "Allahu Ekber!" (Arapska rije za "Bog je velik!"), ve nepoznate rijei "Tanri Uludur!" to znai isto ali na turskom jeziku. Kada su imami zaprijetili da e obustaviti rad u damijama i sakriti molitvene prostirke, Vlada je najavila da dri 400 potpuno novih molitvenih tepiha u rezervi, i zaprijetila da e dovesti "nedavno trenirane mujezine koji znaju Kur'an na turskom i koji su spremni da popune prazninu." Dan kada e se Mjesec vidjeti se pribliavao. Ramazan je bio gotovo nad Turskom kada su slubenici Odjela za kulturu (to ukljuuje i religiju) skupili hrabrost i rekli diktatoru Kemalu da on jednostavno ne moe promijeniti ime turskog boga - barem ne prole sedmice.
105

Bernard Lewis, Nastanak moderne Turske, 1965., str. 408.

230

Ve je nekoliko mujezina baeno u zatvor zato to su najavili da e nastaviti da pozivaju sa "Allahu Ekber!" Stanovnitvo je poinjalo da biva uznemireno oigledno suosjeajui sa pristalicama zvanja Allaha. Naglo diktator Kemal je popustio "Neka ih nek se mole kako hoe, privremeno", zareao je. Njegov ministar pourio je da donese radosnu vijest samo nekoliko sati prije nego to se pojavio mlad Mjesec. "S obzirom na optu nepripremljenost mujezina i imama" uglaeno je izjavio, "molitve se mogu obavljati i uiti Kur'an na arapskom jeziku tokom ovog mjeseca ramazana, ali predavanja od strane imama moraju biti na turskom jeziku." Tokom ramazana svi muslimani su posebno razdraljivi jer ne jedu nita tokom ljetnih sati. Nakon posta Turci e biti vie pokorni, i moda e prihvatiti ime novog Boga predloeno od strane diktatora.106 Rije za Boga107 Strogi otac svoga naroda, Mustafa Kemal je rekao svojim Turcima u decembru prole godine da moraju zaboraviti Boga na arapskom jeziku (Allaha), i zvati ga na turskom (Tanri). Priznajui delikatnost preimenovanja 1300-godinjeg boga, Kemal je dao mujezinima vrijeme da naue Kur'an na turskom jeziku. Prole sedmice u pobonom gradu Bursa ("zeleni grad"), odjekivalo je "Tanri Uludur" sa jednog od minareta odakle su inae stanovnici Burse sluali "Allahu Ekber", od 14. stoljea. Razjareni na Kemal-painog boga, oni su napali mujezina i napali policiju koja je dola da ga spasi. Kako bi brzo odbranio svoju novu rije za Boga, i jo bre pokazao Turskoj sudbinu staromodnih, Kemal "Pobjednik ", obruio se na Brusu i uhapsio 60 vjernika, smijenio muftiju Ouglubjami damije i odluio da se ubudue Bog zove Tanri. Turska predstavlja danas jedno od najperspektivnijih i najizazovnijih podruja na kugli zemaljskoj za misionarsku slubu." Tako je pisao James L. Barton, misionar, u prolosedminom broju 'Kranskog Rada.' No, prvo je saeo revolucionarne promjene u Turskoj od 1923.godine. Promjene: Stotinama godina kranski misionari su se borili bez uspjeha da osvoje srca Turaka pod halifatom. Poeli su sumnjati , rekao je gospodin Barton, da su "muslimani izvan sfere rada boanske milosti.108 Tokom ranih dana Kemalove karijere, mnogi njegovi sljedbenici su bili pod dojmom da je on prvak islama i da su u borbi protiv krana. Gazi, unititelj krana je ime koje mu je dato. Da su bili svjesni njegovih stvarnih namjera, zvali bi ga Gazi, razara islama.109

106 107

TIME, 9. januar 1933, str. 64. TIME, 20.februar, 1933, str. 18. 108 TIME, 15. februar 1926, str. 15-16: 109 Emil Lengyel, Turska, 1941, str. 140.-141.

231

Puno je pio. Pie ga stimulira, daje mu energije, ali poveava njegovu razdraljivost. I u privatnom i javnom ivotu bio je sarkastian, brutalan i prek. Razbuktao bi se na najmanji vid kritike. Prekinuo bi sve pokuaje argumentacije. Pao bi u vatru na najmanji znak ot pora. Nije se povjeravao niti volio suraivati sa bilo kime. Kada mu je jedan politiar dao neke bezazlene savjete, on mu je grubo rekao da izae napolje. Kada mu je jedan asni lan kabineta sugerisao da je nedolino za turske ene da pleu u javnosti, bacio je Kur'an na njega i istjerao ga iz svog kabineta tapom.110 Petsto godina pravila i teorije arapskog eika, rekao je, i tumaenja generacija lijenih, neznalica svetenika vaili su u graanskom i kaznenom pravu u Turskoj.... Oni su odluivali oblik ustava, pojedinosti u ivotu svakog Turina, njegovu hranu, vrijeme njegovog buenja i spavanja, oblik odjee, rutinu kojom babica poraa njegovu djecu, ono to je uio u koli, njegove obiaje, njegove misli, ak i njegove najintimnije navike... Islam, ta teologija nemoralnog Arapina, je mrtva stvar. Moda bi to moglo biti pogodno za plemena nomada u pustinji. Za progresivnu dravu to nije dobro... Boja objava! Nema Boga. To je bio jedan od lanaca kojima su svetenici i loi vladari drali ljude pokornima... Vladar koji treba religiju da mu pomogne da vlada je slabi. Slabi ne treba da vlada... I svetenici! Kako ih je mrzio. Lijeni, neproduktivni svetenici koji su jeli hranu od ljudi. On e ih istjerati iz njihovih damija i samostana da rade kao mukarci... Religija! On e otrgnuti religiju iz Turske kao to se kida mlada grana drveta. 111 Nadalje, javnost je znala da je on bezvjeran, da je prekrio sva pravila pristojnosti, i da je ismijavao svete stvari. On je ak istjerao ejhu'l-islama, visokog svetenika islama, iz svog ureda i bacio Kur'an za njim. On je prisilio ene u Angori da se otkriju. On ih je hrabrio da pleu tijelo uz tijelo sa stranim ljudima i kranima.112 Kemalu nije bilo stalo do Allaha, samo se interesovao za sebe i Tursku. Mrzio je Allaha i Njega je drao odgovornim za Tursku nesreu. Allahova tiranska vladavina je paralizirala ruke Turaka. Ali on je znao da je Allah postojao za turskog seljaka, a da mu nacionalizam nije znaio nita. On je odluio stoga ukljuiti Allaha u svoju slu bu radi upravljanja publicitetom a radi svojih nacionalnih ciljeva. Kroz Allahovu pomo njegovi ljudi moraju prestati biti muhamedanci i postati Turci. Zatim, nakon to bi Allah posluio u Kemalove svrhe, on ga je mogao odbaciti.113 Za Kemala, islam i civilizacija, su protivrjeni pojmovi. "Ako bi samo", rekao je jednom cinino za Turke, "mogli da ih uinimo kranima!" On nee obnoviti islamsku dravu na koju su vjernici ekali: to e biti biti strogo organizovana drava, uz sredinju vlast jaka kao sultanova, uz potporu vojske.114

110 111 112

Grey Wolf, Mustafa Kemal, Intimna studija diktatora, HC Armstrong, 1934.

Isto, str. 241. Isto, str. 243. 113 Emil Lengyel, op. cit., str. 134. 114 Lord Kinross, Ataturk, Roenje nacije, 1965., str. 437.

232

Postojao je razlaz u njegovom muzikom ukusu u Istanbulu, gdje je nekada imao dva orkestra, jedan turski i jedan evropski, u hotelu Park. Sluao je s konstantnim prekidima, zapovijedao da se jedan zaustavi a drugi da pone. Konano, kad ga je uhvatila rakija, on je izgubio strpljenje i ustao da napusti restoran, govorei: "Sada ako elite moete svirati zajedno." Drugu no, razjaren zvukom mujezina s damije preko puta, koji se mijeao sa zvukom muzike, naredio je da se munare srui - jedan od onih naloga koji je povukao sljedeeg jutra.115 Konfuzija u vezi njegovog identiteta je potrajala jo nekoliko narednih godina. U posjeti nekim vojnicima u Anatoliji, Kemal Ataturk jednom pitao: Ko je Bog i gdje on ivi? Vojnik, u elji da udovolji, odgovorio je: Bog je Mustafa Kemal paa. ivi u Angori. A gdje je Angora?, Kemal je upitao. Angora je u Istanbulu, bio je odgovor. Dalje niz liniju pitao je jo jednog vojnika: Ko je Mustafa Kemal? Odgovor je bio: Na Sultan.116 Izvori: - asopis "TIME" - Lord Kinross, Ataturk: Roenje nacije, 1965. - Emil Lengyel, Turska, 1941. - Grey Wolf, Mustafa Kemal, Intimna studija diktatora, HC Armstrong, 1934. - Bernard Lewis, Nastanak moderne Turske, 1965. - Joachim Prinz, Potajni Jevreji, 1973.

115 116

Isto, str. 470. Isto, str. 365.

233

Koji je prijevod znaenja Kurana na bosanski jezik najvjerodostojniji i najtaniji?

Pitanje: Moete li mi rei koji je prijevod znaenja Kurana na bosanski jezik najvjerodostojniji i najtaniji? Allah vas nagradio! Odgovor: Prevoenje Kurana na bilo koji jezik veoma je zahtjevan, odgovoran i teak zadatak, a po miljenju islamskih uenjaka to je nemogue u potpunosti ostvariti zbog nadnaravnosti samog teksta i snage arapskog jezika, zato su mnogi prevoditelji naglasili da e u svom prijevodu pokuati pribliiti itatelju kuranska znaenja na odreenom jeziku i da e biti sretni ako u tome uspiju. Tokom historije prijevodi Kurana su nastajali u razliitim okolnostima, to je utjecalo i na sam prijevod, tako moemo nai da su orijentalisti, nemuslimani i neki muslimani, kranski sveenici, prevodili Kuran sa jasnim antiislamskim ciljem mijenjajui i izvrui prava znaenja, bilo u slubi kolonijalizma i pribliavanju kranstva muslimanskim masama ili pridobijanja muslimana za odreene politike ciljeve. Potom su uslijedili prijevodi islamskih linosti sa iskrenim namjerama da se muslimanima i ostalima priblie kuranska znaenja u ispravnom svjetlu. Ali, kako je ljudski rad podloan grekama i previdima, u prijevodima je mogue nai razna odstupanja od ispravnog razumijevanja prvih generacija i vjerovanja ehli-sunneta veldemata, to nije izostalo ni u prijevodima na nae jezike. Greke i odstupanja od ispravnog znaenja prisutne u prijevodima Kurana mogu biti mezhebske i jezike prirode. Mezhebske prirode su one nastale iz prevoditeljeve pripadnosti jednom ideolokom (akidetskom) ili nekom drugom pravcu. Jezike prirode su one greke nastale iz nepotpunog poznavanja jednog od jezika, arapskog i drugog na koji se prevodi, a veinom je to neupuenost u finese arapskog jezika. U svim prijevodima na nae jezike mogu se nai primjeri ovih odstupanja od razumijevanja selefus-saliha u veem ili manjem omjeru zavisno od prijevoda do prijevoda. Tako je prijevod Besima Korkuta, rahmetullahi alejhi, jeziki izvanredan zbog njegovog jako dobrog poznavanja kako arapskog tako i bosanskog jezika, a kad se doda i to da se u svom prevoenju naslanjao na tefsir tj. komentar Kurana islamskog uenjaka Zamaherija, koji je bio jedan od najjaih poznavatelja arapskog jezika etvrtog hidretskog stoljea, ovom prijevodu teko se moe nai ekvivalent sa stanovita jezikih rjeenja, ali u isto vrijeme zbog oslanjanja na ve spomenuti Zamaherijev tefsir Keaf, koji je vodei tefsir mutezilskog akidetskog pravca, moemo pronai brojna odstupanja od ispravnog vjerovanja (akideta)
234

prvih generacija muslimana, a samo kristalno jasnih vrsta odstupanja ima preko trideset, a ako dodamo i ona u kojima se moe pomiljati i ispravno i neispravno tumaenje, onda je taj broj daleko vei, pri tome treba znati da primjera (ajeta) za svaku od ovih vrsta odstupanja ima na vie mjesta u Kuranu, tako da su ta odstupanja kada se sumiraju veoma brojna. Skoro da se sa sigurnou moe rei da upravo ovaj prijevod sa akidetskog stanovita sadri najvie odstupanja od vjerovanja prvih generacija. Ostali prijevodi imaju manji broj greaka. Prijevod Kurana od Mustafe Mlive ima veoma mali broj ovih odstupanja i ona nisu mezhebske prirode, ve jezike. Sa akidetskog stanovita Mlivin prijevod je dobar, jer u svom radu nije zastupao neki od devijantnih akidetskih pravaca za razliku od ostalih, nego se bazirao na prijevod kuranskih rijei onako kako su dole u ajetu u njihovom uglavnom prvom jezikom znaenju ostavljajui tako prostora za naknadno tumaenje. Prijevod tefsira Ibn Kesira u kojem su prijevodi ajeta uglavnom iz Korkutovog prevoda sa brojnim ispravkama onih odstupanja od akideta prvih generacija do sada je najblii ispravnom razumijevanju ajeta i islamskog vjerovanja, mada se i tu mogu nai neki previdi i odstupanja koja su vjerovatno tehnike prirode. Iako je tira ovog tefsira veoma mali, bilo bi shodno da ga svaka muslimanska kua ima u svojoj biblioteci, a nadati se da se u skoroj budunosti njegovo tampanje ponovi u mnogo veem tirau i sa ispravkama svih odstupanja od ispravnog vjerovanja prisutnih u prijevodu Kurana Besima Korkuta. Potrebno je imati u vidu da su svi nai prijevodi Kurana veoma znaajni i odigrali su veliku ulogu u ouvanju islamskog identiteta muslimana cijelog Balkana pa i ire u proteklim vremenima, a posebno u dvadesetom vijeku pa do naih dana, i taj trud nemamo pravo omalovaavati, a pogotovo baciti pod noge, jer je to dio jednog postepenog procesa vjerskog islamskog prosvjeenja muslimana naih prostora. Posljednje ispravke tih prijevoda trebamo shvatiti kao konanu stepenicu sazrijevanja u tom procesu. Molim Uzvienog Allaha da nagradi muslimanske prevoditelje Kurana najboljom nagradom za njihovu iskrenost i plemeniti cilj, da umrlim od njih uini kabure prostranim, a da ivima istinu pokae istinom i uputi ih na njeno slijeenje, a neistinu neistinom da bi je se klonili. Odgovorio: Elvedin Pezi, prof.

235

Jo jedno lice ekstremizma o erijatskoj (ne)opravdanosti nikaba

Pie: Amir Durmi ''Jedino to smo htjeli pokazati ovim naim esejom jeste: Praksa pokrivanja ovjekova lica ne moe se opravdati izvorima islama, Kurnom i Hadisom.'' Ovom reenicom prof. dr. Enes Kari zavrio je svoj esej odnosno besjedu kazanu 21. aprila 2012. u Zagrebakoj damiji, u okviru meunarodnog simpozija ''Islam u Evropi stanje i perspektive''. Ova besjeda u pisanoj formi objavljena je i u listu Preporod, od 15. maja 2012., pod naslovom ''Ljudsko lice u izvorima islama''. Iako esej u sutini tretira upotrebu izraza vedh lice, u osnovnim erijatskim izvorima, tj. Kur'anu i sunnetu openito, teite cijelog izlaganja usmjereno je ka negiranju da praksa pokrivanja ovjekovog lica (tj. lica ene, muslimanke, kako je to iz eseja jasno) ima bilo kakav zdrav temelj ili uporite u primarnim izvorima islama. Prije nego to se pokuam kritiki osvrnuti na spornu tvrdnju dr. Karia, iskreno elim kazati da i ovaj esej, kao uostalom i sve to napiu njegove vrijedne i spretne ruke, odie tehnikom besprijekornou, maksimalno urednim i preciznim referenciranjem, te jezikom i stilom na kakvom mu moraju pozavidjeti svi oni koji su u ruku uzeli pero s namjerom da napiu neto vrijedno spomena. Ovakav Kariev pristup pisanju i prevoenju definitivno ga svrstava u red najnaitanijih i najpismenijih Bonjaka koje je u posljednjem stoljeu iznjedrila naa domovina. Svako ko bi mu osporio spomenute kvalitete, bio bi ili totalna neznalica ili oholi zavidnik. Zbog toga moj kritiki osvrt na njegov stav o erijatskoj neopravdanosti noenja nikaba nije pokuaj da se uvaeni profesor diskreditira ili na bilo koji nain omalovai, to bi uostalom bila nemogua misija, ve njime prvenstveno elim izraziti svoje uenje zbog profesorovog stava po ovom pitanju, a onda i razoaranost zbog istog, o e mu e kasnije biti rijei. Da, jo jednom ponavljam da me nemalo iznenadila tvrdnja dr. Karia kako u Kur'anu i sunnetu ne postoji nita ime bi se opravdala praksa noenja nikaba, zara ili ferede, jer mi zvui gotovo nevjerovatno da akademik Kari nikada nije uo niti za jedan od brojnih vjerodostojnih hadisa iz kojih se direktno ili indirektno moe zakljuiti da je praksa noenja nikaba sasvim legitimna i erijatom potvrena praksa i to jo od vremena poslanstva. Isto tako, jo nevjerovatnije mi zvui da dr. Kari nije upoznat sa injenicom da niko od uenjaka iz bilo kojeg priznatog ehli-sunnetskog mezheba nikada nije doveo u pitanje legitimnost noenja nikaba, ve da ono oko ega su se ti uenjaci kroz vijekove sporili, a oko ega se spore i danas, jeste pitanje obaveznosti odnosno obligatnosti ovog propisa, o emu u ovom osvrtu naravno nee biti rijei jer je tema vie nego iscrpljena, a lino smatram i prilino nepotrebna. Zbog toga, iako mi nije namjera pobrojati sve predaje koje na direktan ili indirektan nain dokazuju legitimnost ove prakse, smatram nunim spomenuti barem neke od njih: 1. Prepriavajui ta se desilo u dogaaju poznatom kao El-Ifk, odnosno Dogaaj potvore (kada su munafici potvorili Aiu, r.a., da je uinila blud), ona kae: ''Savladao me je
236

san, pa sam zaspala. Iza vojske (koja je ve otila) zaostao je Safvan b. Mu'attal es -Sulemi ezZekvani koji je krenuo zorom i stigao do mjesta gdje sam boravila, te je, ugledavi osobu u crnini kako spava, priao mi i prepoznao me jer me je viao i ranije, prije nego to je hidab propisan. Probudile su me njegove rijei: 'Inna lillahi ve inna ilejhi radi'un' (Svi smo Allahovi i Njemu se vraamo), koje je izgovorio nakon to me ugledao. Tada sam dilbabom prekrila svoje lice...'' (Buhari, Sahih, br. 4750, Muslim, Sahih, br. 2770) Ovaj hadis jasno ukazuje na to da je Poslanikova supruga Aia, r.a., pokrivala svoje lice pred mukarcima koji joj nisu bili mahremi. Hadis je zabiljeen u dvije najvjerodostojnije hadiske zbirke i ne moe mu biti prigovoreno ni sa strane vjerodostojnosti ni sa strane eventualne dvosmislenosti. Zanimljivo je spomenuti da dio hadisa u kojem Aia, r.a., kae da je ), u kompletnom prijevodu Buharijine ''dilbabom prekrila svoje lice...'' ( zbirke hadisa na na jezik, uope nije preveden. Naime, u treem tomu na strani 731 (hadis br. 4750) ove rijei Aie, r.a., u prijevodu su jednostavno izostavljene. Vjerujem da se radi o previdu prevodioca ili moda tamparskoj greci, za koju se nadam da e u iduem izdanju ovog vrijednog djela, uz Allahovu pomo, biti ispravljena. 2. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''ena koja ue u obrede hada nee nositi nikab niti rukavice.'' (Buhari, Sahih, br. 1838, od Ibn Omera, r.a.) Ibn Tejmijje, r.h., rekao je: ''Ovaj hadis je dokaz da je prekrivanje lica i aka bilo poznato kod ena koje nisu u obredima hada, a to opet ukazuje na legitimnost pokrivanja lica i aka.'' (Medmu'autul-fetava, 4/23, tefsir sure En-Nur) 3. Esma, kerka Ebu Bekra, r.a., kae: ''Pokrivale smo naa lica od mukaraca, a prije toga smo se eljale u ihramima.'' (Hakim, El-Mustedrek, br. 1668.) to se tie izjava islamskih uenjaka na ovu temu, one su u klasinim islamskim izvorima zastupljene u tolikom broju da bi njihovo pobrojavanje i klasificiranje zahtijevalo posebnu studiju. Od desetina takvih izjava, ciljano citiram samo dvije: 1. Ebu Hamid el-Gazali u svom kapitalnom djelu Ihjau 'ulumid-din kazao je sljedee: "Kroz stoljea mukarci su otkrivenih lica, a ene (muslimanke) izlaze napolje sa nikabima." (El-Gazali, Ihjau 'ulumid-din, 2/47.) 2. Ibn Hader, autor najpoznatijeg komentara Buharijine zbirke hadisa, potvrujui da je muslimankama dozvoljen odlazak u damije, kazao je sljedee: "Stalna praksa je da ene izlaze u damije, na pijace i putovanja sa nikabima kako ih mukarci ne bi vidjeli." (Ibn Hader, Fethul-Bari, 9/248.) Jo jedna tvrdnja koju je akademik Kari iznio u svome eseju izuzetno ''bode u oko'', a radi se o njegovom komentaru pojanjenja kur'anske sintagme ''illa ma zahere minha'' (...osim
237

onoga to je ionako spoljanje), spomenute u trideset i prvom ajetu sure En-Nur: ''A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ita osim onoga to je ionako spoljanje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje;'' (En-Nur, 31). Naime, akademik Kari tvrdi ''da postoji opi koncenzus komentatora Kurna da tu spadaju lice, ruke do iza lanaka i noge do iza lanaka'', to je vie nego sporno jer upravo uveni mufessir Et-Taberi, kojeg akademik Kari u nekim dijelovima svoga eseja i citira, u komentaru ove sintagme spominje miljenja deveterice uenjaka iz prvih generacija koji smatraju da se ''u ono to je ionako spoljanje'' ubraja vanjska tj. vidljiva odjea ili ogrta. (Ibn Derir et-Taberi, Dami'ul-bejan fi te'vililKur'an, 19/31.) Isto tako, Et-Taberi u pojanjenju ajeta: ''O Vjerovjesnie, reci enama svojim, i kerima svojim, i enama vjernika neka spuste haljine svoje niza se...'' (El-Ahzab, 59), kae: ''Kada se radi o preciziranju naina na koji (ene vjernika) trebaju niza se spustiti svoje haljine, komentatori (Kur'ana) imaju podijeljena miljenja. Neki smatraju da ene trebaju pokriti i svoja lica i svoje glave tako da im se ne vidi nita osim jednoga oka...'' (ibid, 20/324) Dakle, meu islamskim uenjacima po ovom pitanju ne postoji opi konsenzus, kako to tvrdi akademik Kari, ve nam klasini mufessiri jasno potvruju da tu itekako postoji razilaenje. Ekstremizmom protiv ekstremizma Kao student na Islamskom univerzitetu u Medini, ali i kasnije, esto sam imao priliku prisustvovati unim raspravama voenim na temu obaveznosti odnosno neobaveznosti pokrivanja lica muslimanki. Tada sam posredno ili neposredno upoznao povelik broj osoba iz naih krajeva, ali i ire, koji bi se uistinu mogli nazvati pravim ekstremima, ali ne zato to su nikab smatrali obavezom, jer su ga i prije njih obaveznim smatrali mnogi uenjaci razliitih islamskih pravnih kola, ve zato to ovakvi nisu imali nikakvog razumijevanja za one koji nisu dijelili njihovo miljenje. Za njih je obaveznost pokrivanja lica muslimanke, kao uostalom i mnogi drugi propisi u kojima se razila tradicionalna ulema, bila apsolutno neupitna stvar o kojoj uope nije trebalo biti rasprave, jer su, shodno njihovoj percepciji cijelog pitanja, dokazi koji na to upuuju bili vie nego jasni i nedvojbeni. Mnogi meu njima nisu imali nikakvog razumijevanja za onu ''drugu stranu'' koja je nikab smatrala legitimnim, ali ne i obavezujuim propisom za muslimanke, te su svoje oponente esto smatrali slabiima koji su nedovoljno ljubomorni prema svojim suprugama! Nisu marili ni za injenicu da je veina islamskih uenjaka iz prvih stoljea islama bila na stavu da punoljetnoj muslimanki pokrivanje lica i aka nije strogo obavezno, ve pohvalan i poeljan in, naroito u vremenima kada razvrat i smutnja budu sveprisutni. Svima nam je poznato da islam osuuje svaku vrstu krajnosti i pretjerivanja, a da ekstremizam u bilo kojem svom obliku ili formi, vrlo brzo ''doe glave'' prvenstveno onome ko je kroio njegovim putem. Danas, evo nakon neto vie od jedne decenije, pouen iskustvom i kao direktni svjedok ovoga o emu govorim,
238

lahko mogu zakljuiti da je ogromna veina tih iskljuivih zagovornika nikaba, onih koji do juer nisu imali ni trun razumijevanja za one koji nisu dijelili njihovo miljenje, u mnogo emu otila u jednu sasvim drugu krajnost, pa tako i po pitanju ovog propisa. Ne samo da njihove supruge vie ne nose nikabe, ve nemali broj tih ena ima svoje otvorene ili poluotvorene facebook profile sa kojih u prvom planu bljete njihova lica koja su godinama bila skrivena, kao da ovim potpuno nepotrebnim inom ele ''namiriti sve proputeno'', pokazujui se, uvjetno reeno, itavom dunjaluku. Ovakvi i ovakve postali su rtve svoje dojueranje iskljuivosti i netolerancije, premda ih veina naalost to nikada nee, niti eli priznati. Kada bi i uzeli za ozbiljno da je dolo do promjene stava po tom pitanju, ostaju duni da nam odgovore po kojem je to miljenju pohvalno i poeljno gledati u enu strankinju pa makar se radilo samo i o njenom licu? Kako e protumaiti rijei Uzvienog Allaha koji u vrlo esto citiranom ajetu iz sure En-Nur kae: ''I reci (o Muhammede) vjernicama da obore svoje poglede!'' (En-Nur, 31)? Ovdje u citirati dr. Karia koji je u svom eseju, nakon to je citirao ovaj ajet, kazao sljedee: ''...posve je jasno da se taj imperativ (o obaranju pogleda) moe, smisleno i logino, uputiti samo u vezi onih pogleda koji dolaze sa raskrivenih li ca, kao i u vezi onih pogleda koji gledaju u raskrivena lica!'' Ovaj ajet je inae i jedan od najjaih indirektnih argumenata uleme koja nikab smatra legitimnim, ali i ne strogo obaveznim propisom, ali i pored toga, naredba o obaranju pogleda (pa makar i sa lica i aka) sasvim sigurno ostaje na snazi. S druge strane, kazati da se noenje nikaba ne moe opravdati izvorima islama, kako to tvrdi dr. Kari i jo nekolicina njemu slinih, takoer je druga vrsta krajnosti i ekstremizma koja isto tako ne vodi niemu dobrom. Takav stav nije ekstreman samo zbog injenice da oponira vjerodostojnim hadisima koji se na tu temu prenose, ve i zbog toga to se takvim i slinim tvrdnjama eli kazati kako hiljade uenjaka iz prvih i potonjih generacija islamskog ummeta po ovom pitanju nisu ''potrefili'', ve da su skoro milenij i po bili u nekoj vrsti zablude, i da su uporno zagovarali i kroz vijekove afirmirali jedan pagansko-beduinski obiaj koji sa islamom nema nikakve veze, te ga kao takvog ''nametali'' muslimanskoj eni ! Sa akademikom Kariem se u potpunosti slaem da nikab nije ''neto to je sredinja stvar islama, neto oko ega se vrti sve u islamskoj vjeri, kulturi i civilizaciji!'' , i najiskrenije ja zabludjelim ekstremistom smatram svakog onog ko je ubijeen u neto tako apsurdno, meutim, nita manji ekstremista nije ni onaj ko tvrdi da nikab nema svoje mjesto ni na najzabaenijoj periferiji niti na najudaljenijoj margini islama i njegovog uenja. Na kraju, zato sam razoaran tvrdnjom dr. Karia? Pa zato to je ovim udnim i iznimnim stavom (ne)svjesno podrao sve one koji se posljednjih godina u Evropi pa i u svijetu otvoreno bore protiv nikaba, usvajajui zakone koji ga strogo brane i propisujui novane kazne za ene koje ga nose, nastojei ih na taj nain maksimalno poniziti i obezvrijediti. Ukoliko dr. Kari, kao ugledni muslimanski intelektualac te vrsni poznavalac
239

islamske kulture i civilizacije, samouvjereno tvrdi da pokrivanje lica muslimanke nije erijatski opravdan in, ''ta onda glume i ta uope hoe ovi 'novi' i njihove 'zakrabuljene' supruge?'', upitat e se mnogi. Muslimankama koje na evropskom tlu pokrivaju svoja lica kao i njihovim porodicama, slaba je utjeha to to se dr. Kari formalno ogradio od ovih zakona rekavi: ''Naravno, ljudska prava tite i one koji (koje) ele hodati pokrivena lica. Mi nipoto ne plediramo ni za kakve zakonske ili bilo koje druge restriktivne mjere protiv ena koje ele hodati u niqbu'', jer je uvaeni profesor noenje nikaba sveo na sopstveni izbor, ili bolje reeno na lini hir ili ekstravagantnu modu pojedinca, ne dovodei ga ni u kakvu vezu sa erijatom. Na ovaj nain, uvaeni akademik muslimanke pokrivenih lica djelimino izjednaava sa raznoraznim vrstama ekscentrika koji se vrlo udno ponaaju i jo udnije (ne)oblae, te kao takvi mirno hodaju uokolo jer im slobodu njihovog izbora garantiraju zakoni o ljudskim pravima. Na kraju krajeva, profesor vrlo dobro zna da ljudska prava uope ne tite one koji (koje) ele hodati pokrivena lica, ve se, kada je rije o muslimankama i nikabu, pravi izuzetak. I bez ovih diskriminirajuih zakona koje Evropa svakim danom sve vie forsira, muslimanke koje na njenom tlu nose nikabe (a i mahrame polahko dolaze na red), ionako su gotovo svakodnevno izloene otvorenom i javnom omalovaavanju i diskriminaciji, i to daleko vie od mnogih ''ugroenih grupa'' (da ih ne imenujemo) za iju zatitu se bore predstavnici raznih udruenja za ljudska prava. ak i u Bosni, na ijem tlu su sve do pedesetih godina prolog stoljea zarovi i ferede bili sasvim normalna pojava, s ime je akademik Kari vrlo dobro upoznat, danas, u istoj toj Bosni, muslimanke pokrivenih lica nailaze na buru (bolje rei cunami) nerazumijevanja, omalovaavanja pa ak i otvorene mrnje. Gotovo svaki izlazak ene u nikabu na javno mjesto, od strane okoline popraen je psovkama, (polu)glasnim prijetnjama, runim komentarima, pljuvanjima ili ''samo'' pljuckanjima, a ponekad i fizikim nasrtajima. Ovo govorim iz vlastitog, dvanaestogodinjeg iskustva koliko sam u braku sa svojom suprugom, koja od prve godine naeg braka, po vlastitoj elji i na moje zadovoljstvo, nosi nikab. Da sam uredno biljeio sve te avanture i anegdote (bolje rei grozote), vjerujem da bih tim verbalnim primitivizmom dupke ispunio barem stotinjak stranica teksta. Siguran sam da ni sa drugim slinim branim parovima situacija nije mnogo drugaija, i da i oni gotovo svakodnevno nailaze na sline probleme i ikaniranja. Niti od akademika Karia niti od bilo koga drugog ne traimo panju niti pozornost, niti oekujemo hvalospjeve, niti okivanja u zvijezde, niti se smatramo posebnim niti odabranim, jer samo Uzvieni Stvoritelj zna za nae mahane, grijehe i nedostatke, meutim, potpuno sam uvjeren da od nae brae muslimana, nosili oni akademske titule ili ne, imamo pravo traiti jedan minimum, a to je da potuju na izbor koji je, htio to neko priznati ili ne, utemeljen na sasvim zdravim i potpuno prihvatljivim, a neko bi se usudio rei, i kategorikim erijatskim argumentima.

240

Dihad, ene i ostale strahote

Ima jedna zanimljiva pojava kod muslimana dananjice, a to je evolucija raznih kompleksa inferiornosti vezanih za islam koje im namee zapadnjako drutvo i civilizacija, a u koju se oni hvataju kao u paukovu mreu pristajui dobrovoljno na utakmicu na gostujuem terenu. Time padaju u zamku sagledavanja islama i njegovih principa kroz prizmu zapadnjakog sistema vrijednosti i poimanja ivota. Uzrok ove pojave je mentalna podreenost zapadnjakoj kransko-ateistikoj percepciji koja nam je zbog nae slabosti kroz medijsku, ekonomsku i kulturoloku dominaciju nametnuta kao apsolutno mjerilo ljudskih vrijednosti. Na osnovu tih mjerila mi bi trebali od islama uzeti ono to se sa pomenutom percepcijom poklapa, a ono to je nekompatibilno umotati u stotinu celofana i staviti manu, minorizirati ili izbjegavati. Mnogi muslimani osjeaju nelagodu i mekolje se kada se spomenu neke od ovih "zabranjenih" tema koje zapad zbog silne brige za muslimane navodno zamjera islamu.. Radi se o veoma krupnoj greci jer islam nije poslan da se uklapa u zapadnoeuropsku ili ameriku demokratiju i kapitalizam nego da razvije i primjeni vlastiti sistem vrijednosti i nezavisan koncept ljudskih odnosa na osnovu vlastitih izvora i doktrina. Islamski sistem je univerzalan i vjean, a ovo to danas nazivaju demokratijom je stvar koja e ve sutra nakon drugaijih odnosa i interesa na svjetskoj pozornici biti upitna. Nabrojaemo neke od najeih udica na koje se hvatamo i svesrdno pristajemo na bespotrebnu igru zamajavanja i esto patetinog dokazivanja i indirektnog izvinjavanja zbog svoje vjere. 1. Vieenstvo Definitivno jedna od omiljenih tema svakog osvijetenog antiislamiste. ta je u stvari problem sa vieenstvom? Zato, govorei hipotetiki, problem ne bi bila monogamija? Islam uvaava svaiju odluku da ima jednu enu, ali doivljavanje vieenstva kao nekakvog spolnog zastranjenja ili ekstremne egzotike je neispravno. Pravdanje tipa kako mogu proi homoseksualci i pedofili, a poligamija ne moe je pogreno jer te stvari su neuporedive. Islamski propisi se ne mogu porediti sa razvratnou i moralnim devijacijama bez obzira to to iz perspektive prosjenog zapadnjaka djeluje slino. Moda e sutra zbog odsustva univerzalnih vrijednosti i parametara u Holandiji biti normalna pojava eniti mukarce ili ve maine. Hoemo li i tada poligamiju pokuavati relativizirati i opravdati raznoraznim retorikim egzibicijama? Polazna taka je da je u islamu vieenstvo legalna i legitimna stvar, kao i jednoenstvo. Svaka dalja pria djeluje suvina. 2. Dihad i ratovanje Islam je vjera mira, nije to ba tako kako zvui, islam znai mir na arapskom, u Indoneziju je islam doao trgovinom i tako dalje i tako ire...mnogi muslimani kao zmija noge
241

kriju neke historijske injenice i naelektriu se kad im se spomene ratovanje i sve vezano za njega. Produkt je ovo dobro nam znane antiislamske propagandne mainerije koja od muslimana pokuava napraviti Amie koji se jee na svaki spomen oruja. Dobro, ako je u Indoneziju islam doao trgovinom, kako su onda Osmanlije dole do Bea ,a Tarik ibn Zijad iz Arabije u paniju i Francusku? Islam jeste vjera mira i suivota, ali islam nije hippie pokret ve ozbiljan i cjelokupan drutveni sistem koji, kao i svaki drugi sadri i komponentu vojske i ratovanja u svrhu afirmacije i odbrane svog poretka i tu nema apsolutno nita sporno. Ljudska historija ne poznaje ni jednu civilizaciju koja je praktikovala i promovisala pacifizam, a koja je opstala due od pet minuta. Ovaj legitimni i sasvim razumljivi koncept ne treba mijeati sa laima i predrasudama kako je islamsko ratovanje divljatvo, vandalizam i puka agresija na drugo i drugaije jer to nije istina i to nam islamsko uenje, kao i historijske injenice bez sumnje potvruju. Rat nije samo latiti se puke kad ti neko pone pucati po kui i ukuanima, rat je iz islamske perspektive (kao i zapadnjake recimo, ali se poreenje vjeto izbjegava) sprijeiti nepravdu, tiraniju i pomoi nemonom. Prozivanje islama zbog dihada od strane zapadnog svijeta je isto kao da se slon r uga miu da ima velik nos jer zapadne sile na elu sa SAD-om potpomognute elinim oklopom NATO-a, sa desetinama vojnih baza irom svijeta, nuklernim orujem, redovnim agresijama na suverene zemlje kroz doktrinu "kako na stotinu i jedan nain ubiti nevinog civila" i beskrupuloznim iskoritavanjem slabijih i nemonih izgledaju zaista smijeno i licemjerno kad se stvari sagledaju objektivno. Dakle, islam je vjera mira i promovie mir kad to okolnosti dozvoljavaju. Kad ne dozvoljavaju onda muslimani postupaju onako kako postupa svako normalno drutvo tj. hvataju se oruja i bore. To, naravno, doivljavaju kao vjersku dunost i ast. 3. Famozno krivino pravo Odsjecanje ruku i kamenovanje...brrr. Muslimani kau ovako: ubijanje nevinih, dilanje narkotika, krae i blud...brrr. Totalna degradacija i umanjivanje teine kriminala i zloina, te moralno posrnue dananje civilizacije doveli su do toga da se i amar lopovu ili ubici tretira kao okrutno i nazadno djelo. Ma koliko mi pojanjavali kako su spomenute erijat ske kazne preventivne i kako je opa intencija da se izbjegnu ako je mogue, kako su obazrive i maksimalno humane u svom izvravanju i veoma rijetke, onima koji to propagiraju nije cilj da saznaju istinu nego da ire lai. Zato se ne treba lomiti da se ovo objasni svakom zlobniku, kao ni da se ove teme guraju pod tepih. Mi vjerujemo da su ti propisi od Stvoritelja i da su najbolji mogui bez obzira ta drugi lagali o njima. U islamu ljudski ivot vrijedi vie od toga da krvnik za brutalno ubistvo dobije par godina robije u sobi sa satelitskom televizijom i internetom. Ovo, naravno, ne znai da se erijatsko krivino pravo moe primjenjivati u neislamskim drutvima, kao ni da muslimani u tim sredinama trebaju kriti i ignorisati postojee zakone.
242

4. enska prava Za kraj ponovo ene. Zapadnjako doivljavanje enske slobode kroz ruenje svih etikih granica, mijenjanje njene drutvene pozicije, razgoliavanje i otklon svakog stida i moralne istoe je nakaradno, ma koliko mi utjeli o tome. Otrcane prie o prisilnom pokrivanju i teza da ena nije ena ako ne lii na meso u izlogu i uz to jo ne doktorira nuklearnu fiziku su vjerujem do sada dosadile i onima koji ih propagiraju, a kamoli muslimanima. ena u islamu ima definisano mjesto koje joj je odredio Stvoritelj, a ne njen mu ili otac. Muslimanke znaju ta to znai i ubjeene su da je to najbolje za njih. Ne treba im licemjerno duebrinitvo i ubjeivanje kako je ultimativni cilj ene na ovom svijetu da izmami to vie muke pljuvake ili sjedne za volan dumpera. To u islamu nije pravo ni sloboda ene, niti je mjerilo njene vrijednosti. Zlobne medijske propagande o tome ta je neki nomad u Pakistanu ili Somaliji uradio svojoj eni je isto kao Josefa Friztla ili Andersa Breivika pripisati kranstvu i zapadnjakim vrijednostima. Ovo su neki od najeih kratkih spojeva u muslimanskim glavama, ali svakako nisu i jedini. Sve ovo ne znai da ove stvari ne treba nikako objanjavati i na konstruktivan nain razbijati predrasude, ali s druge strane ne smijemo ih ni relativizirati i osjeati nelagodu zbog njih jer musliman mora biti zadovoljan islamom i erijatom od prvog do posljednjeg slova. Oslobodimo se stoga ovih kompleksa i traimo uvijek rjeenje u islamu, a ne rjeenje za islam u drugim stvarima. Nermin Spahi

243

Odnos medija prema "vehabijama"

Pie: Amer Dihana Izvjetavanje o 'vehabijama' i neprestanim incidentima u kojima su oni akteri postalo je redovni sadraj veine bosanskohercegovakih medija proteklih mjeseci. Ako se izuzme nain izvjetavanja nekolicine medija koji su dobrim dijelom okrenuti 'vehabijskoj' grupaciji (Saff, Radio Naba, MTV Igman itd.), moglo bi se kazati da kao o malo kojem drugom drutvenom ili politikom fenomenu postoji visok stepen slinosti pristupa veine medija. Naravno, potpuni konsenzus nije postignut i ne bi se moglo kazati da svi mediji jednako izvjetavaju, dok se ponekad javljaju i razliiti pristupi unutar istih medija. Ipak, opravdano je smatrati da postoji dominantni medijski diskurs kojim su 'vehabije' i 'vehabizam' u pravilu smjeteni u negativan kontekst, a nain izvjetavanja o njima obiluje stereotipima. Iako gotovo svakodnevno mediji izvjetavaju o 'problemu vehabija', vrlo je teko razluiti ta u cijeloj prii predstavlja problem. Dok, s jedne strane, postoje opipljivi drutveno-politiki problemi kao to su revizija dravljanstava stranim borcima u BiH, odgovornosti za ratne zloine, nepotivanje zakonskih propisa, kriminalna djela, kao i fiziki incidenti ispred damija, s druge strane oigledna su nastojanja da se svim tim djelima da zajedniki imenitelj te da se 'borba' prebaci i na teren ideolokog, tj. da se obrauna sa 'vehabizmom' kao idejnim inspiratorom svih tih zloina i devijantnosti. 'Vehabizmu' je suprotstavljen drugi pol - tradicionalni bosanski islam - koji je definiran kao olienje tolerancije, a sada se naao u opasnosti i stoga ga treba braniti. Najednom, liberalni mediji staju u odbranu konzervativnih vrijednosti drutva, insistirajui na neprikosnovenosti tradicionalnog bosanskog islama i stigmatizirajui pokuaje drugaijeg tumaenja. Putem medija ozvanien je i naziv 'vehabije' unato tome to oni kojima se pripisuje ne prihvataju takvo imenovanje. Taj se naziv po potrebi pridodaje svakom onom ko se ne uklapa u zadate ideoloke obrasce, i on se u pravilu odnosi na osobu koja ve svojim izgledom (duga brada, kratke hlae itd.) sugerira da ima 'opasne namjere'. Devijantna skupina je identificirana, a javnosti se uvijek iznova prezentiraju novi 'dokazi' o zastranjenosti ove grupe, te se odailju dramatini pozivi za poduzimanjem odreenih mjera s ciljem neutraliziranja ove opasnosti. Uspostavljanje racionalnog diskursa o 'vehabizmu' i 'vehabijama' doima se sve teim jer javnom sferom prevladavaju strah i panika. Pri objanjavanju ovakvih fenomena danas se esto posee za terminom 'moralna panika', koji se iz sociolokih tekstova preselio u medijski prostor postavi vrlo popularan izraz; njime se opisuje cijeli niz drutvenih kontroverzi, poevi od imigranata i azilanata, preko nasilja meu djecom, do pedofilije i pornografije na Internetu. Pri koritenju ovog koncepta treba da imamo na umu da on ima i neka bitna ogranienja. Prije svega, moralna panika u drutvu ne moe se detektirati samo na osnovu medijskih napisa, ve bi bilo neophodno provesti istraivanja publike koja bi pokazala postoji li moralna panika i u kojem
244

obimu. Takva istraivanja bi mogla pokazati i u kojoj su mjeri mediji doprinijeli stvaranju moralne panike, odnosno u kojem je obimu percepcija pojedinaca i grupa uslovljena medijskim izvjetavanjima. No, jo bitnije, iz izvornog koncepta nije sasvim jasno ko inicira paniku niti ko 'paniari' mediji, drava ili javnost? U ovom tekstu, meutim, koncept emo i pored njegovih ogranienja koristiti u pokuaju da dijagnosticiramo ponaanje medija, imajui pri tome u vidu da je to tek jedan aspekt problema. Pojam moralne panike Pojam 'moralne panike' je razvio Stanley Cohen u svojoj knjizi Folk Devils and Moral Panics. Prema Cohenu, panika ima funkciju kontrolnog mehanizma 'kulture kontrole' (control culture). Cohen se poziva na Lemertovu definiciju opedrutvene 'kulture kontrole', a koju konstituira skup svih organiziranih reakcija spram devijantosti - zakoni, procedure, programi i organizacije koji u ime kolektiva pomau, rehabilitiraju, kanjavaju ili se na neki drugi nain ophode prema onima koji su zastranili. Masovni mediji, prema Cohenovom konceptu, djeluju kao sredstva uveliavanja devijantnosti: Poloaj, dogaaj, pojedinac ili grupa bivaju definirani kao prijetnja opedrutvenim vrijednostima i interesima; njihova priroda je predstavljena putem masovnih medija na stiliziran i stereotipski nain, moralne barikade uvaju urednici, biskupi, politiari i drugi ispravno mislei ljudi; drutveno opunomoeni eksperti objavljuju svoje dijagnoze i rjeenja, naini hvatanja ukotac s njima se razvijaju ili im se pribjegava. (Cohen, 2002:1) Dakle, jednom kada se prijetnja identificira, onda se putem medija kreira panika, te se istiu zahtjevi da se 'neto mora uraditi po tom pitanju'. S vremenom se u cijelu priu ukljue politiari, a kao krajnji rezultat vrlo esto se pojavljuje odgovarajua legislativa kojom se sankcioniraju neprihvatljiva drutvena ponaanja. U cijelom procesu mediji su ti koji osiguravaju informacije o samim dogaajima, te istovremeno uspostavljaju i propisuju obrasce devijantnosti. Cohena je prije svega interesirao nain na koji definicije drutvene realnosti stupaju na scenu, kao i uloga medija u definiranju i interpretiranju prirode i znaaja drutvene devijantnosti. Koncept 'moralne panike' dodatno je razraen, te mu je dodata i politika dimenzija u knjizi Stuarta Halla Policing the Crisis, i on oznaava jednu od osnovnih formi ideologijske svijesti putem koje je pridobijena podrka 'tihe veina' za narastajue prisilne mjere drave, i koja dodjeljuje svoj legitimitet 'vie nego uobiajenoj' primjeni kontrole. (Hall et al., 1978:221 prema Miller et al., 1998:215). Govorei o dominantnom bh. medijskom diskursu u pogledu 'vehabija' i 'vehabizma' kroz prizmu koncepta 'moralne panike', mogli bismo kazati da ovaj koncept ima deskriptivnu vrijednost u smislu opisivanja uloge koju imaju mediji pri definiranju okvira unutar kojeg se sagledavaju ovi fenomeni. S jedne strane, upravo su mediji ti koji definiraju 'vehabije' kao homogenu grupu, te povezuju odreenom logikom niz odreenih pojedinanih dogaaja. S druge strane, medijske informacije o 'vehabijama' i prateim incidentima, kao uostalom i o veini drugih pojava u drutvu, vrlo esto se javljaju kao osnovni, a ponekad i jedini izvor
245

informacija. Propitivanje uloge medija u ovom procesu iznimno je vano jer se u modernim drutvima reakcije javnosti, kao i provoditelja drutvene kontrole, spram devijantnosti baziraju na medijski posredovanim informacijama, odnosno vrlo se malo informacija o 'vehabijama' dobija iz prve ruke. To podrazumijeva da su informacije koje su objavljene o odreenim incidentima ili grupama ve prole prvi krug selekcije, u kojem su novinari i urednici na osnovu vlastitih kriterija izabrali koje injenice da objave i na koji nain da ih prezentiraju. U ovom e tekstu biti sagledani naini na koje mediji predstavljaju 'vehabije' i 'vehabizam' jer postoje odreeni indikatori da se dominantnim medijskim diskursom nastoji kreirati opa 'moralna panika' kojom se iskazuje zabrinutost ne samo zbog eskalacije odreenih incidentnih situacija ve i briga za ouvanje vrijednosti tradicionalnog bosanskog islama. 'Strano tijelo' Iako se pitanje 'vehabija' u bh. medijima tretira jo od rata naovamo, novija zabrinutost bh. medija otpoela je sa dogaajem u Novom Pazaru iz novembru prole godine, kada je dolo do pucnjave izmeu 'obinih' vjernika i 'vehabija'. Od 1. novembra 2006. pa do 11. marta 2007. u bh. tampanim medijima objavljeno je vie od stotinu lanaka koji se dotiu 'vehabija' i 'vehabizma'. Naslovne stranice dnevnih i sedminih novina vrlo su esto bile posveene ovom fenomenu, a lanke su pratile fotografije odgovarajueg nivoa dramatinosti. Pored toga, TV stanice su gotovo bez izuzetka pratile u udarnim terminima sve to se deavalo u razliitim incidentima koji su se vezivali za ovu grupu. Tako je, na primjer, u dnevniku Federalne televizije bila udarna vijest da je Jusuf Bari (jedan od najprominentijih 'vehabija') bio neljubazan prema novinarima te televizije, a tek trea ili etvrta vijest da je poginuo rudar u Zenici (Dnevnik FTV, 26/02/2007). Zabrinutost medija nije jenjavala, a pojaavala se u trenucima kada su iskrsavale incidentne situacije (Careva damija, mesdi d u ivinicama, kola u Maoi itd.). Kako ovaj tekst ne pretendira na davanje cjelovite slike medijskog diskursa o 'vehabijama' i 'vehabizmu' u BiH, izdvojit emo neke znaajke koje smatramo dominantnima. Pregledom novinskih naslova u oznaenom periodu moemo uoiti negativan stav prema ovoj grupi. O 'vehabijama' se govori kao o 'stranom tijelu' u bh. drutvu - Vehabije u BiH niko nije zvao (Dani, 10/11/2006), Vehabije osvajaju BiH (Dani, 10/11/2006); zatim da predstavljaju prijetnju po nae drutvo - Vehabije skrivena prijetnja (Nezavisne novine, 26/11/2006); Oni dolaze po nau djecu (Osloboenje, 25/11/2006); Vehabije siju strah (Nezavisne novine, 19/02/2007); te da njihovu prijetnju ne treba potcijeniti - Vehabije ne treba olako shvatiti (Slobodna Bosna, 18/01/2007). U samim tekstovima 'vehabije' se ponekad opisuju kao 'zavedeni', 'agresivni', 'osioni' (Nezavisne novine, 10/11/2006); zatim kao 'razbojnici' i 'barabe' (Slobodna Bosna, 02/11/2006 i 25/01/2007), ali i samo kao 'bradate vehabije' (Osloboenje, 24/02/2007).
246

Generalnu zabrinutost novinara 'vehabijskom' pojavom vrlo esto prati koritenje metafora iz domena vojne terminologije, ime se dramatiziraju sami dogaaji: 'Ofanziva Jusufa Baria i njegovih sljedbenika ne jenjava... upravo se na svoj radni vijek u Igasi Bari i poziva kada kree u ofanzive...' (Dani, 2/03/2007); 'Vehabijski desant na Carevu damiju: Militantni sljedbenici (...) mjesecima opsjedaju najugledniju sarajevsku damiju.' (Slobodna Bosna, 1/03/2007). U istom tonu novinar Osloboenja pita sugovornika: 'Osvajaju li vehabije Sarajevo? (24/02/2007), a novinarka Dana tvrdi da su nedobronamjerni (itaj: vehabije) u sve veem broju osvajali damije diljem BiH (Dani, 10/11/2006). Takoer, pored izvjetavanja i odreivanja spram 'vehabijskih' akcija i djela, pojedini novinari optuuju 'vehabije' za ono to bi tek mogli uraditi, odnosno otvoreno spekuliraju: ''Pravo pitanje postaje koliko su zapravo damija ve oistili i kad e na red za ienje - ako zatreba uz batine - doi i sam Rijaset.'' (Dani, 10/11/2006); ''Vehabije su se toliko osilile tako da je i u glavnom gradu BiH mogua pojava 'erijatske policije', koja rastjeruje zaljubljene parove po parkovima.'' (Nezavisne novine, 10/11/2006) U tekstovima se, dakle, ne iskazuje samo zabrinutost nad pojedinanim (incidentnim) dogaajima, ve se vrlo esto ukazuje na opasnost koju 'vehabije' sami po sebi donose. Sudei prema opisanom obrascu izvjetavanja, moglo bi se zakljuiti da su vrijednosti tradicionalnog bosanskog islama u opasnosti samo onda kada grupa 'zatucanih', 'zavedenih', 'neurednih' fanatika odlui da ponovo izazove incident. Pritom nije toliko bitno ni ta znai 'tradicionalni islam', niti kako je taj pojam uope mogue smisleno uobliiti, ni to to njegovi propag atori ne odaju ba dojam 'tradicionalista'. Otuda se 'vehabijama' na raun stavljaju razliiti 'grijesi' od toga da 'ometaju' tradicionalni nain molitve, preko toga da se udno oblae, zatim da ele boraviti u mesdidima due nego to je to uobiajeno, da imaju neprihvatljiva stajalita u pogledu pokrivanja ena, da su netolerantni, agresivni i skloni terorizmu. U izvjetavanju veine medija ba se i ne pokazuje senzibilnost razlikovanja onih koji naglas izgovaraju 'amin' u damiji od onih koji su skloni terorizmu. Svi su oni vehabije i svi su opasnost. Tako, primjerice, u tekstu objavljenom u magazinu Dani Vehabije osvajaju BiH (Dani, 10/11/2006) definirana je grupa 'nedobronamjernih' na temelju Rezolucije Rijaseta i u nju su svrstane ubice - Muamer Topalovi i Vedad Hafizovi - ali isto tako i oni 'koji su i prolog ramazana u sve veem broju osvajali damije diljem BiH (ma ta to znailo), zatim 'koji se ne libe otimati djevojice iz osnovne kole kako bi ih u branim zajednicama poduili pravom islamu, kao i oni koji su spremni da dirnu u tako potovanu bosansku tradiciju: 'koji su tu oko nas spremni da nas podue kako je sve ono to je decenijama i stoljeima njegovano kao najsvetija tradicija bosanskog i islamskog naslijea zapravo pogreno.' Dobro utimane injenice kao osnova monologa Medijsko izvjetavanje o 'vehabijama' i 'vehabizmu' odlikuje se koritenjem stiliziranog jezika, sa vrlo estom upotrebom metafora razliitog stepena dramatinosti, a
247

'vehabije' bivaju optuene ne samo za konkretna djela ve i za ono to bi tek mogli uiniti. No, injenice na koje se novinari pozivaju vrlo esto nemaju uporite u stvarnim dogaajima. Kao primjer uzet emo jedan od tekstova objavljen je u Osloboenju Na listi za 'odstrel' vie od 200 'protivnika islama'! (Osloboenje, 22.7.2006.), u kojem setvrdi da su elnici Aktivne islamske omladine sainili prije nekoliko dana spisak Bonjaka 'protivnika islama', te izdali 'fetvu' za obraun sa osobama navadenim na spisku. Ovo je saznalo Osloboenje iz izvora bliskih MUP-u FBiH. U tekstu Osloboenja se dalje navode imena novinara i politiara koji se, navodno, nalaze na toj listi. Meutim, ne samo da su izvori ove informacije obavijeni velom tajne, ve ni ta famozna lista nigdje nije objavljena. I zanimljivo, sedam mjeseci nakon to je Osloboenje objavilo ovu informaciju, nita se nije dogodilo. Nikakva zvanina istraga niti sudski postupak nisu pokrenuti, elni ljudi Aktivne islamske omladine nisu pozivani na istrane razgovore (potvreno u razgovoru sa predsjednikom AIO Alminom Foom 4. marta 2007.), a samo Osloboenje nije vie objavilo niti jedan tekst na ovu temu. U tekstu 10 vodeih vehabijskih autoriteta u BiH (Start, 21.2.2006.), a koji je utemeljen na knjizi Vehabizam/selefizam ideoloka pozadina i historijski korijeni (Merdan i Meanovi 2006.) kae se da je Jusuf Bari bh. javnosti poznat po stavu da semafori nisu dozvoljeni po islamskim zakonima. No, sama fraza 'poznat po stavu da semafori...' ne ulijeva ba povjerenje da se radi o nekoj provjerenoj injenici. Gdje je to Bari napisao ili kazao? tavie, i ako je izrazio neko miljenje o tom pitanju, trebalo bi ustvrditi ta je tano rekao. Tako je i autorica teksta Sluaj vehabije objavljenog u Pulsu demokratije zakljuila da je Jusuf Bari 'redovno prolazio kroz crveno svjetlo na semaforu'. No, takva teza nema nikakvo uporite, a autoru ovog teksta novinarka koja je intervjuirala Jusufa Baria lino je potvrdila da se vozila s njim te da je redovno stajao na svakom semaforu kada je bilo upaljeno crveno svjetlo. Sve ovo ukazuje na to da injenina utemeljenost brojnih tekstova o 'vehabijama' i 'vehabizmu' ne bi trebala biti uzimana 'zdravo za gotovo', pogotovo zato to dominantni, stilizirani nain izvjetavanja sugerira da se profesionalne norme i ne primjenjuju ba tako esto kada se govori o ovim pitanjima, ve se ponekad posee za 'injenicama' koje su deduktivno izvuene iz ideolokog okvira kojim je predstavljena 'vehabijska' grupa. Ovakvim se medijskim izvjetavanjima kreira moralna panika koja za posljedicu ima da se svako onaj ko se ve na ravni oblaenja moe identificirati s tom grupom prepoznaje kao opasnost po drutvo. Pored toga, samom pitanju 'vehabizma' prilazi se iskljuivo kao devijantnom modelu ponaanja, te se prizivaju mjere suzbijanja ili kultiviranja 'vehabija'. Oekivati da se na osnovama ovakvog diskursa nae rjeenje iluzorno je. Pogotovo putem dijaloga. Dijalog, naime, predvia preispitivanje ne samo tuih ve i vlastitih pozicija PREUZETO SA: pulsdemokratije.net

248

Opasnost relativiziranja principa vjere

Pie: Sabahuddin ef. Sijamhodi Jedna od osobina modernog vremena jeste i kriza autoriteta. Ugroen je autoritet roditelja, uitelja, imama, ejha, alima, Postalo je sve relativno. Sve se moe dovesti u pitanje. Sve su ei sluajevi da i oni koji se smatraju muslimanima dovode u pitanje propise Kurana i Sunneta na nain da ih svjesno drugaije itaju i tumae. Ono to je vano i smjerodavno se zamjenjuje sa sporednim i nebitnim. Relativiziranje kuranskih principa i principa Sunneta Muhammeda s.a.v.s. od strane nemuslimana je prisutno kroz cijelu povijest u veoj ili manjoj mjeri. Ovisno o tome koliko su muslimani bili u dodiru sa nemuslimanima i koliko su se islamski principi odnosili i imali utjecaja na njihove meusobne odnose. Vrijeme u kojem sad ivimo karakterie i injenica da se ona pitanja i erijatske postavke koja kroz 14 stoljea islamskog interpretativnog miljenja nisu dovoena u pitanje, danas relativiziraju. I to od strane onih koji bi trebali biti neupitni branitelji. Radi ilustracije navodimo nekoliko primjera. Pod pritiskom antiislamske kampanje koja se svim sredstvima vodi protiv principa islama i muslimana, muslimani su poeli drugaije iitavati i tumaiti brojne aspekte svoje vjere. Sve je ei sluaj da se islam svodi na samo ibadetski aspekt. Aspekt u kojem se islam redefinira po urneku kako treba sve vjere tretirati u modernom vremenu, a to je mainstream uenje katolike i velikih protestantskih crkava na Zapadu. Kranske crkve su davno pristale na podjelu materijalistikog kolaa po principu caru carevo, Bogu Boije gdje je crkveno uenje stjerano u zidove crkava i gdje je crkveno svetenstvo pristalo da nema mjesta u stvarno ivotu. Taj kompromis je plaen crkvenom svetenstvu i kroz povijest je imao razne oblike. Moderni oblik kupovanja crkvene utnje i njeno neukljuivanje u rjeavanje moralnih, ekonomskih, drutvenih, problema jeste budetsko finansiranje svetenstva ili tzv. crkveni porez. Tendencija slabljenja institucije Crkve na Zapadu ima za posljedicu preispitivanje ovakvog kompromisa. Znai, islamu se eli oduzeti osobina da je on komplenat nain ivota i svi neibadetski, u uem smislu rijei shvaeno, obziri islama su na udaru. Tako emo danas nai da niko ne spori da musliman moe klanjati u prostoru koji ne smije remetiti vizuelni mir naselja gdje se ti objekti nalaze (primjer vicarske i zabrane gradnje munara). Niko ne spori da musliman moe postiti sve dok njegov post ne utjee na njegovu poslovnu efektivnost. Niko ne spori da musliman daje zekat. Na taj nain pomae dravi u rjeavanju socijalnih pitanja. Obavljanje hada je neto egzotino za nemuslimane, a za muslimane sve manje prestaje biti vrhunac vjere, nego postaje popunjavanje u ivotu onoga to je jo ostalo. Drugim rijeima kazano, postaje turizam. Znai, formaliziranje ibadeta je za moderno vrijeme poeljno i njihovo dubinsko nerazumijevanje dobrodolo. Na primjer, da je had formaliziran govori i injenica da se o hadu kao godinjem kongresu muslimana skoro nikako i ne govori. Iz
249

Harema u Mekki nemate godinju poruku za kompletan ummet koja bi pomogla rjeavanje ekonomskih, socijalnih i politikih pitanja muslimana. Sa hada nemate informacije da su se tamo susreli ministri muslimanskih zemalja i tamo, pored asne Kabe potpisali ugovore o ekonomskoj saradnji i meusobnom potpomaganju. Sa hada imate formalne poruke i bezline upute. Zar ovo nisu oigledni znaci da i muslimani sami pristaju na redefiniranje islama kao kompletnog modela ivota? Islam se hoe i eli stjerati u privatnost. U zidove vlastitog doma ili zidove damija. Mnogi aspekti islama koji se tiu primjene islama u ivotima muslimana su na udaru. Na udaru je vizuelni izgled muslimana i muslimanke. Da li muslimanka nosi hid ab i kako se odjeva je postao problem. A nije problem, recimo, ovih dana na ulicama Zuricha divljanje i javno orgijanje hiljada alkoholom i drogom opijenih mladih ljudi. Ukoliko mukarac nosi bradu, pa makar i kratku, i ne fura se na markiranu odjeu postaje out u durtvu i takav se javno osuuje kao zaostao i nesposoban da se integrie u moderne i napredne tokove. Ovo je svakako sluaj sa muslimanima u nemuslimanskim drutvima. Ali ovo je sluaj u naim arijama i gradovima. Slijeenje naina odijevanja jednog naroda i njegovo imitiranje je osueno jasnim hadiskim tekstovima. Do koje mjere see relativizacija islamskih principa u naoj sredini govori i injenica da o islamu i njegovim principima govore osobe koje javno kre farzove. Zar je validno da o hidabu, na primjer, govori neko ko nema hidab? Kao to o tetnosti alkoholizm ne moe priati alkoholiar, tako je apsurdno da o hidabu govori neko ko svojom pojavom ne ispunjava uvjete hidaba jasno definirane u fikhskim djelima. Na udaru su islamski principi ishrane. Pravo muslimana da ne jedu hranu sa primjesama svinjetine i alkohola, te hranu pripremljenu u skladu sa erijatskim propisima, se osporava. Musliman koji eli jesti halal hranu je u sredini u kojoj ivi usamljenik i na njega se gleda s podozrenjem. Koliko se ovome pitanju pridaje panje govori da nakon est godina od kako djeluje Agencija za certificiranje halal kvalitete u BiH jouvijek najvei broj prozvoda na rafama trgovakih centara nema halal certifikat. I to je jo zaudnije, najvei dio certificiranih proizvoda dolazi od firmi iji vlasnici nisu muslimani. ta se sve deava s muslimanima u ovoj oblasti najbolje ilustrira nedavni dogaaj o konzumiranju svinjetine u sarajevskim vrtiima. Za taj se sluaj saznalo, a koliko je onih za koje ne znamo? Znamo li kakvo nam meso pakuju i prodaju u mesnicama? Znamo li kakava nam se hrana servira u ugostiteljstvu? Ukoliko samo pokrenete ovo pitanje i borite se za svoje pravo da jedete halal bivate predmet uenja i posmatraju vas kao da ste s Marsa, a ne musliman koji vodi rauna o principima svoje vjere.

250

Pristup kamatnom sistemu i kamatno poslovanje muslimana pojedinaca i firmi se i ne smatra kao problem. Mnoga neislamska drutva su omoguila registraciju i djelovanje erijatskih banaka gdje muslimani i nemuslimani mogu koristiti ekonomske halal usluge. erijatsko bankarstvo i profit ostvaren takvim poslovanjem premauje profit ostvaren u konvencionalnom bankarstvu. To je temeljni razlog da se ovom pitanju erijatskog prava pristupa bez predrasuda na Zapadu. Ali zato, pristupa se s predrasudama od strane muslimana. Ono to je neprihvatljivo za muslimane jeste ne postojanje mogunosti izbora da se ivi kao musliman. Hajde to je to sluaj u nemuslimanskim sredinama, ali kakvo emo opravdanje imati pred Bogom dragim da smo poslovali na kamatnim principima. Pritom ne smijemo zaboraviti hadis Poslanika s.a.v.s. u kojem kae: Kamata ima sedamdeset troja vrata (oblika). Najlaki oblik je da ovjek oeni svoju majku, a zaista je najvei grijeh napad na ast muslimana. (Hakim) Ako samo pokrenete pitanje ispravnosti kamatnog poslovanja pred muslimanima, pa i pred obrazovanim muslimanima udarite u zid ili neodobravanje. I stotinu i jedan izgovor. Ono to smatramo jako opasnim jeste i podsticanje mrnje i prezira, neopravdanog osuivanja i proklinjanja muslimana irom svijeta. esto emo se nai u prilici gdje bi trebali initi dovu za nau unesreenu brau, ali ih mi umjesto dove preziremo, osuujemo, a nerijetko ih i proklinjemo to su ovakvi ili onakvi. Pod utjecajem medija i vjeto skovanog plana neprijatelja islama, islam se eli ocrniti u oima muslimana kako bi i sami muslimani osjeali kompleks nie vrijednosti jer su muslimani. Moete misliti u kakvom su stanju muslimani koji se stide vlastite vjere i nastoje se maskirati u vlastitoj privatnosti poput kameleona. Tjeranje islama iz javnog ivota u privatnost, i osuivanje javnog prakticiranja islama see i do te mjere da muslimani, ni im ne uvjetovani, sami reduciraju islam na ibadetski obzir govorei kako islamu nije mjesto u ekonomiji, politici, obrazovanju. Neprisustvo religije, u ovome sluaju islama, u politici, ekonomiji, obrazovanju i ureenju drutva uope, ima za posljedicu gubljenje moralnih normi. Medijsko promoviranje apsolutnih individualnih sloboda i doputenosti svega ima za posljedicu ruenje autoriteta i moralnih normi. Do juer je, na primjer, homoseksualizam smatran boleu i nastranou, a danas je pod izlikom borbe za prava na izbor vlastite seksualne orjentacije, nastran i bolestan onaj ko takvo to osuuje i neodobrava. Druga dva untavajua orua u rastakanju ovjekovog duhovnog bia jestu muzika i film. Pod izlikom promoviranja umjetnosti, kroz film i muziku se ovjeku, prije svega mladima, servira takvo smee i otrov koji truje i ostavlja duboke posljedice na duama mladih. Dovoljno je samo analizirati tekstove pjesama koje danas omladina slua, i odgledati film ili seriju, i zakljuiti da se u tome veliaju blud, nemoral, prevara, pljaka, kraa, droga, alkohol Velia se irk, brana nevjera, predbrani seksualni odnosi, nerad, neznanje,
251

Na kako niske grane je ovjek pao kada mu je najbolji film onaj u kojem dominira nasilje i ubistva, a najbolja pjesma koja poziva na blud i prevaru. Zabrinjavajue je da su dananjoj djeci jedino dobri oni crtani filmovi u kojima dominiraju udovita, nasilje i smrt. Islamski poziv na moral i izgradnji moralnog drutva je na udaru. Razvrat i nemoral se odavno uselio i u muslimanske sredine i muslimanske kue. Bestidnost je postala principom modernosti i naprednosti. Stid i briga o svome moralu i moralu svojih ukuana je postala nazadna i predmet ismijavanja. Sve moralne norme su relativizirane. Nita vie nije zabranjeno i nemoralno. Model ivota koji se promovira jeste da je sve dozvoljeno. Pa je tako postalo normalno, a to je moralno dno dna, da otac i majka sa djecom u pubertetu sasvim normalno odlaze na plau ili bazene. Seksualna revolucija i njeni nosioci razvaljuju moralne utvrde muslimanske porodice. Da, moe dedo i nana nastaviti klanjati negdje u oku sobe, jer im nita drugo nije ni preostalo, kako se obino doivljavaju ibadeti starijih osoba, a u isto vrijeme e sin i snaha sa svojom punoljetnom djecom svjedoiti moralni sunovrat. Ja jo pamtim, iako imam manje od 40 godina, da se na golotinju gledalo s podozrenjem i da se dralo do morala. Besramsnost i bestidnost ide ruku pod ruku sa sve veim konzumiranjem alkohola i droga. Sve vei broj neeljenih trudnoa i van braka roene djece je direktna posljedica moralnog kraha. Moete misliti kakve psiholoke traume takva saznanja ostavljaju na njihovim mladim ivotima, kada saznaju kako su njihovi ivoti poeli. Prevara, la, lano svjedoenje, korupcija, igre na sreu, kocka, su sumorna slika muslimanskog drutva. Konstatiranje moralnog sunovrata i ukazivanje na relativizaciju autoriteta islamskih principa, nee mnogo pomoi. Ono to hoe pomoi jeste ukazivanje na put izlijeenja i moralnog oporavka. Povratak dostojanstva je jedino mogu kroz postizanje uspjeha i kreiranje pozitivnog ambijenta. Kao to je lake pasti nego ustati, pokleknuti i prepustiti se strastima nego im se suprostaviti, tako se ozdravljenje drutva ne moe brzo oekivati. Ono to je jako vano jeste biti na tom putu. Prestati padati. Napraviti zaokret. Taj put je trnovit i teak, ali u isto vrijeme astan i za vjernika jedini mogu. Naravno, kljuno je pitanje ko prvi mora napraviti zaokret? Ko prvi mora iriti rijei nade i nuditi rjeenja? Bez imalo sumnje to su imami i ulema. Rame uz rame s njima to su uitelji i profesori. Profesija imama, alima, uitelja i profesora je vie misija nego profesija. Uz injenicu da veliki broj njih nastoji initi dobro u okviru svojih mogunosti i nastoji lijeiti rane drutva u sredine u kojem ivi, potrebno je imati na umu da je jedini stvarni sudac ispravnosti tog nastojanja Kuran i Sunnet. Dok djelovanje i rad pretpostavljenih luonoa ozdravljenja i
252

preporoda drutva budu rijei Boje i sunnet Njegovog poslanika s.a.v.s., to e taj put biti uspjeniji i plodovi vidljiviji. Ono to brine jesta da neautentino, svojevoljno, ni na emu neutemeljeno, reducirano i relativizirano tumaenje islama i njegovo prilagoavanje ambijentu ne pomae, nego samo dalje gura drutvo u bezizlaznost. Islamski principi ne mogu biti predmetom rasprave niti kuranske postavke mogu postati predmetom dogovora. Imami i ulema moraju prestati prilagoavati islam muslimanima. Moraju prestati praviti kompromise sa erijatskim propisima, samo zato to su i sami stjerani u oak. Nekad ambijentom i mjestom u kojem djeluju, nekad vlastitim izborom. Poto sam i sam imam, i sve ovo to govorim i piem, sebi govorim, naglaavam da imami moraju vie poznavati svoju vjeru, vie poznavati njene principe, voditi rauna o validnim tumaenjima zabiljeenim u stoljeima pisanoj i bogatoj interpretativnoj tradiciji islama, u djelima iz oblasti hadisa, tefsira, fikha, akaida, A prestati se furati na nekakve moderne pristupe koji se ne mogu staviti u okvire erijata. Radi ibreta navodim nekoliko primjera. Kao model islama se promoviraju razna urlikanja pod platom duhovne muzike islama. Da Allah sauva Kao da islam ima muziku. Kao model se promoviraju modne revije za sestre, a da se ne naglasi da nakit i lijepa odjea muslimanke je samo hakk njenog mua, a ne arije. O ovoj temi trebaju govoriti i pisati sestre koje ispravno razumijevaju hidab i njegovu sutinu. Kao model se promovira posjeivanje javnim bazenima i plaama, ali pod uvijetom da ena ima burkini, a mukarac gae ispod koljena. Ne potee se pitanje avreta i gledanje u avret. Relativizira se i sami prostor damije. Pa ete tako nai da se mladenci nakon formalnog erijatskog vjenanja pred kamerama i poljube, i damija postane idealno mjesto za photoshooting. Intimnost suprunika u javnosti, makar bila predstavljena i zagrljajem, nije poznata prethodnim generacijama muslimana. Relativizira se asni ramazan i potreba za duhovnom pripremom za njega, kroz nekakve predramazanske koncerte i urlikanja. Zavravajui ovaj tekst u zadnjim danima ramazana, ne preostaje mi nita drugo nego da zamolim Allaha d.. da nam se smiluje i da nam nae greke oprosti, da nam u srca ulije nadu da je popravljanje naeg stanja mogue i da nas uini od onih koji e tome dati svoj doprinos. Amin!

253