Bauk izgubljene budunosti

Larisa Kurtovi
09/02/2014

protesti u BiHspinmedijske manipulacijegraanski aktivizam "Nezadovoljstvo je kao zvijer, nemona kad se rodi, strana kad ojaa. (Mea Selimovi, Dervi i Smrt) U moru medijskih izvjetaja i komentara kojima smo bili bombardovani posljednjih nekoliko dana, jedna od tema koja je naila na veliko interesovanje, posebno u Sarajevu, je pitanje da li su ovido sada najradikalniji protesti u BiHbili iscenirani i rezultat politike manipulacije. Lekcije nauene iz prolosti dovele su do toga da prosjean graanin nae zemlje neminovno gaji visok stepen nepovjerenja prema slubenim prikazima dogaajasvi su ubijeeni da se istina krije iza kulisa, da je prikaz realnosti kakav se nudi samo privid, te da su graani uvijek rtvea kojekavih manipulacija i zavjera. S obzirom na medijsko i politiko spinovanje kojeim smo bili svjedoci ovih dana, ovakva kritika analiza ima svoje mjesto. Meutim, u sluaju ovih protesta bitno je naglasiti neosporivu injenicu da ak i ako su nasilne taktike koje su demonstranti upotrijebili dijelom bile motivisane privatnim politikim interesima, ono to se u Bosni i Hercegovini desilo u proteklih par dana, apsolutno prevazilazi okvir te navodne manipulacije. ak i ako su pred organe vlasti dovedeni kojekakvi plaeni nasilnici, ostaje jednostavna, neoporeciva istina: da su se u gradovima irom nae zemlje, u istom asu na ulicama pojavile hiljade, ponekad desetine hiljada, obespravljenih, zgaenih, ponienih i poraenih radnika, penzionera, omladine i graana, jedna masa koja je toliko arolika u svojim politikim stavovima, miljenjima, strahovima i nadama, da ju je jedino mogao spojiti zajedniki, dugo taloeni i prije svega opravdani bijes. Rat i postratna nona mora BiH Ono emu smo svjedoili u proteklih par dana bio je odgovor na vie od dvije decenije viestrukog, brutalnog politikog nasilja kojem su stanovnici ove zemlje bili izloeni od strane kriminalnih,

arogantnih, nesposobnih i za njihove probleme nezainteresovanih politikih struktura, koje je su se grdno obogatile raznosei drzavnu imovinu, fabrike, firme i javno dobro koje nam je svima pripadalo. Povrh svega toga, graani Bosne i Hercegovine, najskuplje su platili krah bive zajednike drave, ne samo kroz golgotu koju su izdrali u ratu, ve i kroz postratnu nonu moru koja ih je saekala snene, izbezumljene i pune nade da ce dejtonski mir voditi ka nekom normalnom ivotu i budunosti kojoj se vrijedi nadati. Rei da je ono to se desilo samo skica iz politike scenografije stranaka koje se nadaju dobiti predstojee izbore, znai zanemariti i kolektivni gnjev (koji je gotovo univerzalan, bez obzira na razliite stavove o nasilnim metodama) i politiki znaaj ogromne nepravde i otimaine koja se na ovim prostorima desila pod platom etnonaciolnazima i postdejtonske toboe narodnooslobodilake raspodjele vlasti. Novi kolektivni politiki subjekt Protesti su otvorili prostor ne samo za prestrojavanje u redovima politikih partija, ije smo prozirne poteze mogli i oekivati, nego i za artikulaciju jedne nove politike platforme koja e istinski sluiti interesima graana ove zemlje. Po prvi put u nekoliko decenija, mogue je zamisliti kolektivni politiki subjekt koji nije izjednaen sa etnosom ili nacijom, koji ujedinjuje razliite socijalne i generacijske slojeve, i ima potencijal da se uspjeno suprotstavi vladajuim strukturama. Taj potencijal mora biti iskoriten, jer e u protivnom da zavlada jo vee beznae. U ovom smislu, najvie su napredovali Tuzlaci, koji su vlastima ponudili jasnu listu zahtjeva, zajedno sa prijedlozima njihove realizacije. Za njima kaskaju svi ostali protestni centri, a naroito Sarajevo, gdje su na snazi rasprave o tome da li je nasilje bilo opravdano, te da li su huligani realni pripadnici ili prijetnja cjelokupnoj politikoj zajednici. Dio javnosti prepoznaje da su ti mladi demonstranti i sami rtve sistema u kojem su odrasli, te da su lice jedne nove, agresivne i razjarene generacije koja vie nema nita izgubiti, jer joj nista nije ni ponueno. Kod drugih se opet budi vrlo poznati arijski impuls za iskljuivanjem onih koji se ne uklapaju u tu besmislenu mitologiji o sSarajevskom duhu (npr. seljaci, papci, pa sad i huligani). Uz malograansko licemjerstvo, pojavljuje se i evidentni strah kod mnogih koje prizori iz centra grada previeprevise i suvie bolno podsjeaju

na rat. To je realan, opravdan bol i strah (koji autorica ovog teksta dijeli), ali i dokaz da jo uvijek vrijedi sintagma Sve je dobro dok se ne puca, koja je dijelom i sprijeavala da se ovako nesto desi jo ranije. Mogue je da ova sintagma jo uvijek ima neku mo u Sarajevu, iji stanovnici preivljavaju (da ne kaem, uivaju) najvei ivotni standard u BiH, ali u tuzlanskom kantonu gdje se nalazi najvea koncentracija nezaposlenih, izgleda da vie nema. Djelovati prije nego se vlastodrci pregrupiu Bilo kako bilo, nasilni inovi kamenovanja, paljenja i pljakanja zgrada administracije, te obrauni sa policijom, koliko god nam to bilo neugodno i nemilo, jedino je to je na trenutak uzdrmalo bahate vlastrodrce, koji do sada nisu imali potrebe reagovali na simpatine i mirne graanske proteste koji su im pokuavali skrenuti panju na probleme koji je njihov nerad ili dirigovana opstrukcija napravio u ivotima malih, obinih ljudi. Prije nego to se ti isti pregrupiua ve su poeli, svojim degutantnim izjavama kako su ba oni ti koji nisu neodgvorni niti korumpirani, i koji su ukazivali na probleme jo i prijegraani moraju djelovati. Svoj fokus trebaju preusmjeriti dalje od debata o maloljetnim huliganima, od kojih su mnogi ionako ve debelo oplakali i iji su bubrezi zaplatili, na stvaranje logistike organizacije i novog okvira djelovanja, na kreiranje dalekosene strategije i plana rada, i na artikulaciju realnih zahtjeva sa sugestijama kako ispuniti iste. U kontekstu stvaranja ovog plana za dalje djelovanje i njegove realizacije, najvanije je da ne zaborave krajnje ciljeve i motive svoje mobilizacije, i da ne zavre, kao ve nekoliko puta do sada, ulovljeni u besmislene rasprave, u ponoru frakcijaenja i unutranjih previranja, na koji politike elite itekako raunaju. Treba poeti, npr. sa pritiscima za radikalno smanjivanje plata i ostalih nadoknada u zakonodavnim i izvrnim branama vlasti na svim nivoima, te brzim i efikasnijim procesuiranjem onih optuenih ili osumljienim za politiki i ekonomski kriminal i korupciju. Iza tih zahtjeva, nasuprot onih za restrukturiranje itave drave, stati e itava javnost. Parole koje su se ule i u Banja Luci, i u Sarajevu i u Tuzli, i u drugim gradovima bile su nita drugo do: Lopovi!

FOTO: Plenum graana TK, 9.2.2014. Izbori nisu dobra opcija Za kraj, bitno je naglastii da neke predloene solucije, npr. vanredni izbori, nisu dobra opcija, jer zavise od sistema koji je ve duboko ukorijenjen u postojei status quo. Ideja da su izbori unutar ovog postdejtonskog sistema jedina prava metoda promjene najvea je la koja je plasirana u javnost od kraja rata naovamo. Na izborima, na koje ionako ne izlazi gotovo pola rezigniranog stanovnitva, birai biraju meu postojeim politikim opcijama, koje su odabrale same stranke, a koje moemo razvrstati po principu lo, loiji, najloiji. Dobro uhodane politike partije koriste se itavim arsenalom provjerenih metoda, ukljuujui zastraivanje, ucjene, obeavanje ugovora i radnih mijesta, ideoloke manipulacije, i stari dobri etnonacionalizam da bi ubijedile glasae da nemaju drugog izbora osim njih. Da apsurd bude vei, poslije izbora, ak i gubitnike stranke imaju ansu doi na bitne pozicije, samo zato to su ule u prave koalicije. Taj sistem savreno odgovara politikim strankama, koje su ujedno i gospodari sudbina i menaderi svih resursa potrebnih stanovnicima svih bh optina, i koje bez obzira na prividno natjecanje za podrku, fukncioniu u gotovo perfektnoj, perfidnoj simbiozi. Pravo na snove za sve Ono to treba da se promijeni je sutinski odnos vlastodraca prema graanima koji plaaju njihove apsurdno visoke plate za jako malo efektivnog rada, graana koji su izvor poreznih sredstava od kojih ova drzava ivi, koji su svojim radom stvorili fabrike i firme ijom su se prodajom ovi isti vladajui paraziti izgradili svoje privatne vile i kupili svoje luksuzne Audije. To su isti ti uhljebovii koji su graane doveli do ruba strpljenja, i esto do samog ruba egzistencije. Djeca ove bahate, samozadovoljne oligarhije, da naravno, imaju mnogo da izgube ali nemaju vea prava na ivot, budunost, sigurnost, na ambicije i snove od radnike djece Tuzle ili od mladih delinkvenata koji su zapalili zgrade kantonalnih vlasti i ostale objekte u petak, 7. februara. U ime te rtvovane djecezbog koje su graani ove zemlje protestvovali i 2008, i 2013 i 2014 godine, djece koju je ta

drava-hobotnica izdala time to je unitila preduzea njihovih roditelja, cjelokupan sistem socijalne zatite, zdravstvene njege, javnog obrazovanja, pa ak i bijedne mehanizme za izdavanje jedinstvenog matinog brojagraani moraju nastaviti izlaziti na ulice i promiljenim metodama zahtjevati drugaiju, bolju, budunost od ove koja im se cinino smijei iz ponora u koji gledaju poslijednje 22 godine. Bujica je krenula. Naprijed!