Prikazi - Recenzije ::: Knjige

bell hooks

Centar za enske studije, Zagreb, 2004., 158 str.

FEMINIZAM JE ZA SVE: STRASTVENA POLITIKA

Anja Gvozdanovi

to je zapravo feminizam? Tko su feministkinje i za to se bore? Odgovarajui znatieljnicima na ova pitanja, bell hooks je poeljela imati prirunik koji bi sadravao jasne i koncizne odgovore namijenjene svakome, bez obzira na prethodno (ne)znanje o feminizmu. Zato je napisala Feminizam je za sve: strastvena politika u kojem je iznijela sve glavne ideje i ciljeve feministikog pokreta* u namjeri da tu tematiku priblii iroj publici. hooks daje pregled razliitih tema poput braka, klase, roda, nasilja, sestrinstva, braka, spolnosti, ljepote te odnosa prema vlastitom tijelu iz feministike perspektive. U svakom od 19 poglavlja konstruktivno raspravlja o ciljevima feminizma, tako da prirunik vrvi idejama te prijedlozima kako neke od njih provesti u djelo. Primjerice, smatra da je feministiko obrazovanje kljuno za svu djecu pa predlae otvaranje vrtia u kojem e djeca biti slobodna od socijalno konstruiranih rodnih ogranienja; ili pak spominje potrebu zakupa termina televizijskog programa koji e se ozbiljnije baviti feministikim temama te ih na taj nain pribliiti veem broju ljudi. Feministiko djelovanje unijelo je mnoge pozitivne pomake u svakodnevnom ivotu ena. Autorica nas na to podsjea, podastirui postignua feministike borbe iz nedavne prolosti koja se mlaim enama danas mogu uiniti neprijepornima i samorazumljivima. Oslobaanje enskih tijela od neudobne i nezdrave odjee te proizvodnja udobne

odjee za rad i svakodnevicu samo su jedan primjer utjecaja pokreta na enino zdravlje i ivotni stil. Dodue, uz sve dosadanje promjene nabolje, pred feministikim pokretom stoji jo puno rada na promjeni poloaja ene u drutvu. bell hooks ne pie samo prirunik koji na pristupaan nain informira itatelja o feminizmu. Ona daje, izmeu ostalog, i pregled jednog perioda svog ivota od 70ih, kada se pridruuje pokretu, do otprilike poetka 90.-ih. itatelj moe saznati vie o problemima i frakcijama unutar feministikog pokreta, njegove oscilacije, razvoj te sazrijevanje u odnosu prema odreenim drutvenim pitanjima. Feministiki pokret nastaje u zajednicama, tonije u grupama za osvjetavanje ena. Meusobne potpore i analize drutvene iskljuenosti, nevidljivosti, seksualnih zlostavljanja ena navele su sudionice na konkretnije akcije. Primjerice, zahtijevale su obnovu enske povijesti i stvaranje enske literature. Glas o feminizmu se iri kroz institucionalizaciju enskih studija tako da se feministika misao akademizira i odvaja od feministikog pokreta. Sukladno tome, pokret gubi politiku dimenziju i slabi, zasjenjen karijerizmom i oportunizmom sudionica. Osim rodne, hooks naglaava i vanost klasne i rasne pripadnosti te dimenziju seksualne orijentacije i njihove povezanosti sa statusom aktivistica unutar pokreta. Feministkinje poznate i priznate u javnosti

1 Ne postoji jedan feministiki pokret niti samo jedna feministika teorija, ve feministiki pokreti i pripadajue teorije. No u prikazu sam zanemarila koritenje ovih pojmova u mnoini poto ni autorica nije inzistirala na tome u knjizi.

- svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

133

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

70ih godina u SAD-u, iskljuivo su bile heteroseksualne bjelkinje iji je jedini cilj bio postii ravnopravnost na tritu rada, ne zadirui dalje od inkorporiranja plaene enske radne snage u patrijarhalni sustav. Rjeenje, meutim, nije u reformama ve u ruenju itavog sustava - bijelog, kapitalistikog patrijarhata, kulture dominacije i nasilja. Mnoge ene, samozvane feministkinje, zapravo se nisu rijeile vlastitog seksizma i dominacije nad drugim enama kroz klasnu i rasnu pripadnost. Seksizam ena prema enama se jasno vidi u privrenosti klasnom elitizmu unutar pokreta. Feministkinje ne mogu biti uspjene u borbi protiv patrijarhata sve dok se ne rijei pitanje klase unutar pokreta, zakljuuje hooks te dodaje kako feminizam kao borbu protiv seksizma trebaju prigrliti svi, i mukarci i ene te ju provoditi u svakom trenutku tek onda se mogu uspostaviti ravnopravni odnosi meu svim ljudima. Autorica eli destigmatizirati feministiki pokret kao antimuki. Smatra da bi se mukarci trebali pridruiti feministikom pokretu i prihvatiti ideje antiseksizma. S druge strane, feminizam bi trebao ponuditi

alternativnu sliku mukosti temeljenu na samopotovanju, a ne na dominaciji. Glavna ideja knjige je u naslovu feminizam kao pokret za okonanje seksizma, seksistikog izrabljivanja i ugnjetavanja (str. 8) jest za sve, bez obzira na postojee bioloke i socijalne kategorije. Prirunik je solidno polazite za daljnja prouavanja feministikih ideja u okviru patrijarhalne strukture u kojoj ivimo. Naime, autorica nam je, uz osnovne ideje i postignua, opisala i pregled previranja unutar samog pokreta. Isprva, spomenuto zadiranje u sukobe unutar pokreta mi se nije inilo primjereno namjeri prirunika. No ipak, smatram da je to izvrstan nain ukazivanja na duboku i snanu, esto dobro prikrivenu, ukorijenjenost patrijarhalnih razmiljanja i odnosa u svakodnevnim ivotima ljudi. bell hooks, ime pisano malim poetnim slovima pseudonim je Glorie Jean Watkins, amerike spisateljice, feministike teoretiarke i kulturne kritiarke. Takoer, kao intelektualka i socijalna aktivistkinja jedna je od najutjecajnijih suvremenih crnih kritiarki bijelog mukog kapitalistikog patrijarhata.

Draen Lali

Jesenski i Turk, 2003., str. 350

SPLIT KONTRA SPLITA. POGLED SOCIOLOGA NA PROBLEME JEDNOG GRADA

od sociolokog prouavanja pojedinanih gradova gotovo su rijetke studije koje se mogu pohvaliti, barem u Hrvatskoj, sveobuhvatnou prikaza i autentinou detektiranog problema. Bavei se fenomenom Splita i njegovom recentnom urbanom tranzicijom najreprezentativniji tuma i gotovo kolski
134

Ivica Bakota

uinjen udbenik predstavljala bi knjiga, (budui da sa svojom trodijelnom formom teko moe lijegati u ladice kakvog striktno znanstvenog anra), Draena Lalia Split kontra Splita. Ono to ini reprezentativnim njegovu knjigu nije toliko pokuaj sveobuhvatnosti njegova predmeta - problematike grada
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

Splita - koje se on odrie na poetku, koliko sadrajna partikularnost raznih drugih znalaca Splita koje Lali pokuava slijediti, citirati i odati im potovanje. Na poetku uvoda naglaava kako je njihovo prouavanje Splita bilo preteito usmjereno na historijski, historiografski, umjetniki plan, a njegova intervencija o problematici Splita trebala bi ih naravno revitalizirati kroz vlastitu metodu. Na metarazini prouavanja, ili da parafraziramo podnaslov (pogled sociologa na probleme jednog grada), pogleda na jedan grad autor odrie potpunu usredotoenost na predmet :Ova knjiga je o jednom gradu i jednom ovjeku: grada koji je ve dugo izloen razliitim nedaama; ovjeka kojemu je uistinu stalo do grada u kojem ivi, pa stoga trpi (najvie zbog velike ljubavi) zbog njegovih tekoa. Grad je Split, druga po veliini urbana sredina u Hrvatskoj. ovjek sam ja , sociolog i politolog (str. 9). Naglaavajui ovaj odlomak s pozicije nezavisnog i objektivnog promatraa na znanstvenika koji potpuno unosi svoju autorsku poziciju, moe se stei dojam znanstvene inkompetentnosti, naroito kada taj pogled zalazi u opisivanje najsvakodnevnijih marginalija, a pojaana literarizacija teksta (koja je vidljiva takoer u gore navedenom citatu) skree pozornost s problema na nain njegova iznoenja. Naslov knjige Split kontra Splita sugerira i na autorov angaman oko razdora, protuslovlja, podijeljenosti. Zanimljivo je spomenuti kako rije split na engleskom jeziku odreuje upravo ovakva znaenja, to bi upuivalo na viu simboliku zasnovanost Splita-u-problemu, ili obratno. S pozicije pogleda - onog istog od kojeg polazi Lali - ovaj simboliki oznaitelj gotovo je ravnopravan sa svim ostalim simbolima kao motivacijama za promatranje (teoretiziranje) koji se pojavljuju u Lalievom tekstu kao
1

obini graani, s unaprijed zadanom, upravo zbog tih simbola, prepatetiziranu predodbu o znaaju problema, ljudi pa i grada. U podnaslovu se pokuava docirati obinu urbanost koje po knjigu imaju dvosjeklo opravdanje. U prvom redu, pokuava se izbjei autentinost, nezamjenjiva kontekstualnost problema budui da autor uvia kako se ne moe diskursom njegove domene obuhvatiti specinost grada kada se kao protuslovni faktori uzimaju injenice koje su znaajne i za puno iri kontekst. Nabrojimo pojednostavljeno: droga, rat, imigracija... imbenici su koji i po opisanim posljedicama imaju istu znaajnost kao i u primjerima Zadra i ibenika ija bi se razornost ili benignost mogla samo statistiki diferencirati. Otuda, moda, pokuaj pomalo naivne literarizacije prvog dijela knjige, dnevnika, iz kojeg, po uzoru na suvremenu ameriku praksu znanstvenog pristupa 1 saznajemo tek ekstenzivno smjetenost situacija koje autor prolazi. U drugom redu, ne ini mi se da je autor izbjegao, ili ako nije htio, barem se znanstveno distancirao od prenaglaavanja samobitnosti grada, kroz susrete s razliitim ljudima i njihovim miljenjima koje esto vodi svojevrstan kampanilizam i ksenofobija. On nekritiki proputa iznositi samozadanu, pretpostavljenu vanost grada, gdjegod ak povlaujui miljenju kako ovaj ludi grad moe u startu koliko drugi u zaletu (str. 129). Ve spomenuta trodiobna struktura knjige: dnevnik, analiza iskustvene grae i metodoloke biljeke pokuava, meusobno se nadopunjujui, iscrpsti suvremenu splitsku situaciju ukljetenu kroz proces gospodarsko-politike tranzicije. Dnevnik u sedam poglavlja, od kojih svako prati razdoblje od rujna 2001. do ljeta 2002. u vlastitom tematskom okviru.

Praksa s takoer istaknutim Ja-pristupom, koja, u dodiru s institucijama koje vitaliziraju grad, pokuava objektivno prikazati uinke i specinosti.
- svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

135

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

Naslovi poglavlja gotovo su izvaeni iz konteksta koji dotino poglavlje eli obraditi i markiraju osobiti ulini stav puka prema krucijalnim temama.2 Njihovu tematiku moemo podijeliti na: politiku svijest (Politika je unosan biznis), ekonomiju (Ne daj lovu redikulima), snalaenje u uvjetima gospodarske krize (Moli baba dvi kune), korumpiranost (Od ega e oni ivit), bespravna gradnja (Ugrizi bespravne i pravne gradnje), problem navijaa (Zaeljeli ste se nereda), stav o gradu (Ne mo ubrat ovi grad). Izgleda da se prava sr problema otkriva iza fasade koju oblikuju mediji i javno mnijenje.. Svi ulini razgovori zavravaju u kalkulacijama o moguim vezama i interesima. Da bi priblino pokuao opisati pojavnost tih razornih elemenata autor koristi vlastitu povezanost s nekim kljunim pozicijama u gradskim dogaajima koje uredno biljei i rijetko pokuava komentirati dalje od injenica. Ondje gdje bi trebao dati miljenje o situaciji, preputa sudionicima da svojim kratkim i partikularnim komentarima zaokrue istu priu o velikim problemima. Tamo gdje se hvata komentara izbjegava bilo kakav sintetski i originalan pouak, ve neke provjerene i samorazumljive vrijednosti reda radi ispraa svojim pohvalama. Kako autorov kompetencijski krug u vitalnim gradskim funkcijama nije malen to nam on obilato dokazuje sprovodi nas po nekim vanijim institucijama u gradu i upoznaje nas s njihovim glavnim sluenicima, budui da je i sam bio ili je njihov poasni predsjednik, direktor ili ih naprosto sve osobno poznaje. Ono to Lalia kroz panoramu gradskih zbivanja fascinira jest nesalomljiv trud i ljubav ljudi, u poslu u kojem ne nalaze potrebne potpore. KUM (Koalicija udruenja
2

mladei), Pomorski muzej, Festival novog filma neki su primjerci koji zanimljivo egzistiraju zahvaljujui marnim djelatnicima koji usprkos svemu vide budunost u tim poslovima. Valjalo bi strogo razluiti kako svaku kulturnu instituciju, kojoj je autor blii, krasi takav ressentiment iz ega bi se dalo zakljuiti kako osim malenog mara politikog vrha za njihov ivot postoji interes za njihovo postojanje, to je, kako postavlja Lali, za ovaj grad veoma dobro. Tu se moramo sloiti s njim da je oit problem dekulturacije koja grad u tranziciji uestalo unazauje. U Splitu teko da emo, barem po Dnevniku naii na jak, tzv. underground u koji se povukla gradski opredijeljena supkultura. One su sve, kako nas informira, aktivistiki usmjerene tek na moljakanje odreenih sredstava od grada da bi uope neto napravili, a nasuprot vlastitoj neuinkovitosti osim dobrog opravdanja za to, imaju i stabilno svjetonazorsko uporite. Pripadnici su najrecentnijih svjetsko-glazbenih trendova i barem su to se tie upuenosti u aktivistika zbivanja u pristojnom raskoraku s naprednim europskim dravama i SADom. Lali, tumaei njihovu politiku zainteresiranost ne proputa naglasiti leeran nain komunikacije i elan kada su u pitanju problemi koji ih oekuju. Glavna preokupacija koja se kroz itav Dnevnik vrti , moe se saeti na slavnu prolost, tmurnu sadanjost i neizvjesnu budunost. Veina ispitanika i sugovornika trai paralelu Split: sada - prije. Citirajui poznatog splitskog novinara, J. Paviia kako ovo to sad imamo grad betonskih kubusa, alunga, nedovrenih potleuica i ljunanih ledina-u punom 3 smislu nije Split . A Kudrjaveva i mnoge druge uglednike, Lali daje ozbiljnost suvremenosti grada pod Marjanom.

Stil kojim Lali zapisuje malu kroniku pokazuje pribliavanje novinskom anru kako senzacionalistikim odnosom prema naslovima tako i zaokupljenou didaktinou, parabolinou vlastitih primjera. 3 str. 133. (Moli baba dvi kune)

136

svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

Teorijsko-pojmovna osnova analize, realizira, kako se naglaava, vodee, krovno poglavlje u znanstvenu metodologiju. Nakon krae povijesti izuavanja urbanog u sociologiji, istie Louisa Wirtha i njegov tekst Urbanizam kao nain ivljenja i Roberta E. Parka kao najvanije predstavnike ikake kole. Split obrauje kroz suvremenost problema i gore predloeni aparat. Kontekstualizacija fenomena Split ide u tri smjera: proces modernizacije, proces tranzicije i rat. Najvei problemi suvremenog Splita se mogu, na osnovu iskustvene grae prikupljene istraivanjima u Dnevniku podijeliti na 13 podruja : propadanje gospodarstva, nezaposlenost, socijalna ugroenost, nasilje, narkomanija, prometna izoliranost, urbanistika devastacija, korupcija, problemi pravosua, kriza kulturnog ivota, politike podjele i tenzije, politiki ekstremizam. Da se sad ne pokuavamo dotai svih stvari iz katalokog pregleda problema, valjalo bi se osvrnuti na politike podjele i tenzije, odnosno, na politiki ekstremizam. Posljednjeg desetljea se u Splitu esto mogla uti nostalgija za autoritarnim politikim sustavima i ideologijama razliite provenijencije. Imamo, rekao bih, izrazito eksplozivnu i brzu desnu ustaku politiku ikonografiju i ideologiju, ali i latentnu i oprezniju autonomaku, orjunaku, komunistiku ideologiju. Dok je prva jako vidljiva (moe se rei posredstvom medija 4 gotovo prenaglaena ) druga lagano izviruje iz medijski obino sosticiranijih tekstova i nema fokusiranu i koherentnu ideologiju ve crpe ideologeme iz autonomake i/ili komunistike prolosti.
4

Dok Lali inzistira na problemu desnog ekstremizma koji je napadniji, nije nepotrebno naglasiti meusobnu povezanost i uzrokovanost oba ekstremizma. Poziciju lijevog, potpomognutu desniarenjem, ali i distanciranjem sjevera i juga Hrvatske, tee je uoiti jer jo nema nasilnikih 5 pokazivanja vlastitih stavova. Nevolja je to jo uvijek jedan od glavnih poticaja za politiku zainteresiranost dolazi od ovih ekstremistikih (utopijskih) stajalita koja osim radikalizmom prisvajaju simbolikom podlogom. Nakon posttreesijeanjskih reakcija, koncerata Thompsona i nove promjene vlasti, borba obaju ekstremizama se povukla iz fizikog u javni prostor. Reducirana na nekoliko plaidoyera naih svetinja, ostatke nekad predrevolucionarne volje moemo vidjeti plakatiranjem slika netom uhvaenog generala, ili s druge strane, kroz novinske lanke upozorenja na ekstremizam i 6 kroatosaurski totalitarizam. Imajui u vidu tematiku, a ne toliko nain obrade moemo izostaviti Metodoloke biljeke koje imaju moda jedino beletristiku vrijednost, takoer i poglavlje reakcije graana na problem grada jer tu Lali vie preskriptivno iznosi tipove stajalita koja openiti graanin moe imati o openitom gradu. Moemo sumirati Laliev pokuaj prikaza problema na odnos mita i znanstvene analize koja bi mit eljela staviti u Prokrustovu postelju (inae je teko objasniti dnevniko zapisivanje i metodoloke biljeke koji vrve pokuajima hvatanja, barem znanstveno gledano neuhvatljivog, duha koji oblikuje Split u razlici spram ostalih gradova, posebice Zagreba u kojem Lali i ivi, a iz kojeg proizlazi podosta mita o najluem gradu na svitu).

U Zadru su se pokazali puno vei ekstremistiki ispadi ali je medijska utnja to sve uredno popila kroz ratnu optereenost Zadra i kroz veu zastupljenost Srba, naroito u okolini. 5 Iako ga je upitno zbog ideoloki zbrkanijeg fenomena tako nazvati, lijevim ga moe potkrijepiti injenica to je nastao kao kontragens desnog. 6 Citat naslova iz Feral Tribunea, 9mj. 2004.
- svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

137

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

Ono to Split ini Splitom i ini ga autentinim, nemogue je, ini se, ikakvom analizom obuhvatiti. Ta znanstvena metoda otkriva mogue uzroke stanja, koji se ine, gledajui tako apstraktno, zajedniki s mnotvom drugih, primorskih, socijalistiki i ratno deformiranih, luih gradova. Zato knjigu Split kontra Splita moemo itati u beletristikijem, proizvoljnijem kljuu (koji nam se ini opravdanim naroito

zbog puno blieg suodnosa kroniara s vlastitom priom i dvije treine knjige koje nemaju znanstvenu pretenziju ve se mogu shvatiti kao izvorite) u kojem emo zasigurno naii na detalje koji e nam potvrditi narazaberivo i ivo. U svakom sluaju dokaz neuhvatljivosti mita o Splitu je dokaz njegove, usprkos mnogim urbocidnim pokuajima , vitalnosti i samoouvanja.

Thomas Nagel

KruZak, Zagreb, 2002., 95 str.

TO SVE TO ZNAI? VRLO KRATAK UVOD U FILOZOFIJU

Simon Blackburn
AGM, Zagreb, 2002., 240 str.

POZIV NA MISAO. POTICAJNI UVOD U FILOZOFIJU

Jerko Bakotin

Hrvatskoj je openito iznimno slabo zastupljena analitika lozo ja, npr. logiki atomizam, logiki empirizam, filozofija uma, filozofija obinog jezika, politika lozoja Rawlsa i Nozicka, analitiki marksizam, itd. Zato sam vrlo rado prihvatio priliku da recenziram dva nedavno objavljena uvoda u analitiku lozoju. Nagelovo djelo to sve to znai? Vrlo kratak uvod u filozofiju je zaista kratak i jasno pisan uvod u analitiku filozofiju. Autor obrauje devet tema u devet poglavlja, s naglaskom da se radi o uvodu u lozoju za one koji o njoj ne znaju nita (str. 1). Takoer, odbija se ikakvo pozivanje na povijest miljenja; u skladu s tim u tekstu nema referenci na druge lozofe ili njihova djela. Po Nagelu, glavni zadatak lozoje je (...) ispitati i razumjeti ideje kojima se svakodnevno koristimo, a da o njima ne
138

razmiljamo (str. 2). Problemi kojima se bavi su znanje o svijetu izvan naeg uma, znanje o tuim umovima, odnos uma i tijela, problem jezika, sloboda volje, pitanje morala, problem pravednosti, smrt te smisao ivota. Jezik kojim Nagel pie je suptilan, duhovit i na prvi pogled vrlo jednostavan, no on u biti iznosi vrlo sloene lozofske probleme te polemizira o njima, iznosei stajalita raznih filozofskih pravaca. Pri tom se sam Nagel suzdrava od uvjeravanja itatelja ili nametanja svojeg miljenja jer (...) moje je osobno miljenje da veina tih problema nije rijeena i da moda neki od njih nikada nee biti. (str. 3). Preteito, on se ograniava na to da izloi mogue alternativne pristupe problemu te nabaci mogue rjeenje problema za koje se on zalae. Autor obino pone od neega to se smatra oitim, na primjer stvarnog
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

postojanja drugih umova (osim vlastitog) te u sokratovskoj majeutikoj maniri razbija uvrijeena uvjerenja te zavri u nekom vidu ogranienog skepticizma. Nagel svoje miljenje gradi oko Descartove sumnje u mogunost objektivnog znanja o vanjskom svijetu: prvo poglavlje (Znamo li ita?) poinje tezom da je sadraj naeg vlastitog uma jedino u to moemo biti sigurni. Takoer zalae se za povlateni autoritet prvog lica subjekta koji proivljava odreeno iskustvo; impresivna je npr. slika u kojoj opisuje ekscentrinog znanstvenika koji eli doznati kakav okus za odreenog subjekta ima sladoled od okolade. ak i da znanstvenik otvori subjektov mozak i lie ga, on nikada ne moe znati kakav je okus sladoleda za dotinog subjekta . Nagel navodi i druge argumente, npr. onaj panpsihizma, ili onaj obrnutog spektra dvoje ljudi razliito vide istu boju, ali nikada ne mogu utvrditi razliku u iskustvu. Nagelovo poimanje pravednosti je na tragu Rawlsa ako biramo u kakvom emo drutvu ivjeti, a da ne znamo koju poziciju emo u njemu zauzeti, racionalno je odabrati drutvo s najmanjim socijalnim razlikama; dakle, opravdano je zauzimati se za egalitarizam. Problem moralnog relativizma se rjeava univerzalizacijom. Moral se brani u klasinom pitanju o njegovoj mogunosti: ako napravim neto dobro, zar nije motivacija to to u se osjeati dobro, dakle iz isto egoistinih, a ne moralnih razloga? Nagel odgovara jasnom tvrdnjom da se ne bi osjeali dobro ako ne bi vjerovali da ne postoji neki drugi, vii razlog zbog ega je neto dobro uiniti . Dakle, uvodi se vii razlog, mogue skup pounutrenih pravila. Nagelovo demonstriranje univerzalizma je neto uvjerljivije mi svi mislimo kada patimo da to nije loe za nas, ve loe naprosto (str. 53), tj. kako Platon kae, ak i razbojnici meu sobom moraju imati odreenu dozu pravednosti. No tu se otvara problematika koja izlazi iz okvira Nagelove
- svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

knjiice. Druga knjiga Blackburnov Poziv na misao je znatno ambicioznije djelo; premda se bavi donekle istim/slinim temama (znanje, duh, slobodna volja, sebstvo, bog, rasuivanje, svijet, to uiniti) ne preza od pozivanja na lozofsku tradiciju i diskutiranje s njom. No prvo neto o odreenju filozofije - po Blackburnu ona prouava strukturu miljenja, rije je o svojevrsnom konceptualnom inenjeringu. Samo ovakvo odreenje zvui pomalo udno za nekoga upuenog samo u kontinentalnu lozo ju, no Blackburn je vrlo uvjerljiv pozivajui se na lozofske klasike. Prvi dio knjige se bavi problemom uma, znanja, duha i sebstva ponovno se polazi od Descartesovog stanovita (racionalni fundacionalizam) koje se secira te prokazuje kao nekonzekventno; zatim se izlau mogue alternative: prirodni fundacionalizam (Hume), koherentizam, skepticizam. U poglavlju o duhu se analizira mogunost postojanja mutanata i zombija; zatim se raspravlja o okazionalizmu, zikalizmu, teoriji psihike istovjetnosti, itd; dakle openito o lozoji uma. to se volje tie, ini se da je Blackburn, za razliku od Nagela, skloniji kompatibilizmu (premda se i on uglavnom ustee od inzistiranja na jednom miljenju); Kompatibilizam pokuava razviti pravilno shvaanje kontrole polazei od misli da bi pod drukijim uvjetima akter drukije postupio. (str. 85). Blackburnov konceptualni inenjering ipak navodi ljude na odreena ponaanja; na primjer dokazuje se vanost djelovanja, za razliku od pasivnog prihvaanja sudbine, koje je posljedica loe filozofije i lijenog sofizma. Poglavlje o sebstvu se bavi odravanjem identiteta sebstva i kontinuiteta osobnosti (npr. raspravlja se o mogunosti da jedna osoba postane druga, a da ostane isto ljudsko bie), koherentizmu, preslagivanju due; uglavnom o raznim konceptima sebstva. Slijedei dio djela
139

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

bavi se postojanjem boga i religijom. Blackburn uglavnom slijedi i komentira Humeovo dekonstruiranje razlike izmeu teizma i ateizma (str. 136), u skladu s Wittgeinsteinovom postavkom - neto o emu se nita ne moe izrei je istovjetno niemu. Slijedi poglavlje o rasuivanju, koje se bavi logikim primjerima, teorijom vjerojatnosti, Bayesovim formulama i indukcijom, kao i znanstvenom metodom. Autor se ponovno oslanja na Humea, koji pokapa racionalistiki ideal i zamjenjuje ih vie manje poznatim sustavima, ime se otvara mjesto odreenoj dozi relativizma. Openito, itavo djelo je u duhu Humeovog

ublaenog skepticizma (str. 232). Posljednje poglavlje se bavi moralom i djelovanjem, analizom elja i briga i njihovom razlikom. ini mi se da, kao i Hannah Arendt, Blackburn zastupa tezu o su-uvjetovanosti ljudskog djelovanja i postojanja te zbog toga primoranosti da uzmemo u obzir tue elje i brige zbog njih samih (Kant - drugi nikada ne smiju biti sredstvo, nego cilj po sebi). Na kraju, mogu pohvaliti oba navedena djela, s opaskom da bi bilo uputno prvo proitati Nagela; ako se itatelj dubinom obrade problema ne zadovolji moe prei na Blackburna-kojeg naroito preporuam.

Anelka Mili (ur.)

Institut za socioloka istraivanja Filozofskog fakulteta u Beogradu, Beograd, 2004., 464 str

DRUTVENA TRANSFORMACIJA I STRATEGIJE DRUTVENIH GRUPA: SVAKODNEVICA SRBIJE NA POETKU TREEG MILENIJA

Milja poljar

vojevrsni amalgam raznoraznih fenomenoloko-drutvenih ekstrema logian je rezultat dugotrajne i, u odreenim razdobljima tokom 90-ih, potpune izolacije srpskog drutva. Reaktiviravi nakon pada Miloevia svoj tranzicijski proces, Srbija se ve nekoliko godina bacaka po neoliberalnoj smjesi korupcije i privatizacijskog kriminala. Reformska kanjenja i izrazita politika nestabilnost razlogom su neuravnoteenih privredno-strukturalnih promjena, a takva se neuravnoteenost izravno odraava u nejasno koncipiranim mikro i makro strategijama ili pak njihovom potpunom odsutstvu. Zbornik je podijeljen u dva dijela: prvi dio rezultat je analiza globalnih institucionalnih orijentacija, dok se u drugom dijelu, na manje ili vie minuciozan nain, pokuava zahvatiti svakodnevica pojedinaca, njihovi strateki
140

pomaci i zastoji kao produkti raznoraznih analitikih operacija, no jednako tako i kao produkti bourdieuovski eksibilnijih i manje racionalnih aktivnosti. Tako prvi dio tretira sadanje pokuaje modernizacije Srbije (Slobodan Antoni) te sluaj blokirane postsocijalistike transformacije (Mladen Lazi i Slobodan Cveji), zatim stavove o privatizaciji krajem 20. i poetkom 21. stoljea (Vera Vratua unji), nove radne orijentacije postsocijalistike Srbije (Silvano Boli) uz partikularan osvrt na gradsku i seosku omladinu (Duan Moji) i naposljetku, urbane promjene (Sreten Vujovi) nasuprot srpskom selu kao primjeru izrazito regresivnih trendova i mukotrpnih pokuaja remodernizacije (Milovan Mitrovi). Tekst Sretena Vujovia Akteri urbanih promena u Srbiji u ovom je
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

dijelu najzanimljiviji. Ekasnost planiranja urbanog razvoja procijenjena je u novim uvjetima izrazite regionalne polarizacije gdje Beograd postaje gotovo jedinim gradom sa znaajnijim promjenama u svojoj unutranjoj strukturi i vanjskoj poslovnoj politici, no isto tako i glavnim gradom konsenzualnog haosa (str. 185.) ili organizovane neodgovornosti (str. 185.), kako to naziva Vujovi, koji se oituju u divljoj gradnji i itavom nizu graevinskog orgijanja u zoni sive ekonomije. Vujovi je u tekstu kao aktere urbanih promjena zasebno analizirao graane, politiare, strunjake za prostor i poduzetnike. Anketa provedena meu graanima smjeta politiare prema stupnju utjecaja na prvo mjesto (87,6 %), a graane na posljednje (2,6 %). Na drugom su mjestu, dakako, poduzetnici kao dokaz o pragmatinoj simbiozi izrazito karakteristinoj za postsocijalistika drutva. Iza ovih podataka Vujovi spretno biljei strateku logiku jednog (ne)civilnog, pasivnog drutva optereenog popularnom fikcijom malog ovjeka , ali ipak mnogo ee iskustvenom neekasnou vlastitih inova. Tako saznajemo o drutvu gdje graanin stie utisak da je u gradu mogue izgraditi sve, a ne odgovarati ni za ta. ini se da pravila vie nema: sve je na tritu. (str. 183.) Osim toga, Vujovi je jedan od rijetkih autora iji tekst nije zatrpan esto suhoparnim postocima koji teko da uspijevaju ispuniti svoju funkciju svojevrsnih analitikih orijentira, pa se deava da nakon statistikog prikaza slijedi tek puka konstatacija, a podvrgavanje dobivenih rezultata bilo kakvoj vrsti istananije i izazovnije analize u potpunosti izostaje. To se posebice osjeti u drugom dijelu gdje je rije o mikroperspektivi i svakodnevnim strategijama preivljavanja ekonomske strategije domainstava (Marija Babovi), stambeni poloaj i stambene strategije domainstava (Mina Petrovi),
- svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

transformacija porodice i domainstava (Anelka Mili), roditeljstvo u transformaciji (Smiljka Tomanovi), transformacija braka (Mirjana Bobi), strategije upravljanja rodnim/enskim rizicima (Vesna MiletiStepanovi) i strategije porodinog zbrinjavanja i njege starije populacije (Andjelka Mili) - a gdje je odsutstvo teorijske elastinosti utoliko zamjetljivije to je rije o fleksibilnijem i intimistikijem anru. Jedan od razloga zato je tomu tako zasigurno je ogranienost metodolokog postupka ankete ija struktura ne doputa kompleksniji uvid u socijalno-psiholoke karakteristike odreenih strategija, kao ni u jasno razgranienje svjesnog i manje svjesnog u njima. Meutim, ta ogranienost kompenzirana je na razne naine u sjajnim tekstovima Anelke Mili Transformacija porodice i domainstava - zastoj i strategija preivljavanja i Vesne Mileti-Stepanovi Strategije upravljanja rodnim/enskim rizicima u Srbiji. Iako se moderna europska porodica uspjela zadrati unutar jedne paradigme ponaanja naslijeene iz prolosti (tako da mnogi sociolozi govore o neznatnim razlikama u porodinom ivotu), velike demografske promjene ukazuju na ogroman strukturalni zaokret. Rezultat tog zaokreta novi su oblici i strukture zajednikog ivota i itav niz ne porodinih formi. Kao najjai adut mikrostrategijskih porodinih manevriranja sociolozi istiu socijalni kapital, odnosno stepen u kome ljudi dele oseaj zajednikog identiteta. (str. 318.), a unutar sfere socijalnog kapitala obnavlja se zanimanje za srodnike relacije koje su u modernizacijskim tokovima kotirale kao optereujui segment nuklearne porodice. Srbija je sve do 90-ih nekako i uspijevala pratiti suvremene trendove porodinih strategija; meutim, nakon 1991. gotovo se u potpunosti priklonila patrijarhalnim oblicima porodinog ivota, a proces retradicionalizacije jo uvijek traje. Mala
141

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

nuklearna porodica u dramatinom je padu, a posebno zabrinjavajui oblik - oblik vertikalno proirene porodice - popeo se ak na 30%. Mili govori o nepodudaranju forme i sadraja porodinog ivota, pa tako u Srbiji imamo situaciju gdje, primjerice, unutranje porodine vrijednosti izrazito cijene pojedinci iz vanbranih zajednica i celibateri, dok na materijalne vrijednosti najvie ukazuju pojedinci iz vertikalno proirenih porodica. Sve to je i vie nego dovoljan simptom frustracije i jake elje za promjenom. Vesna Mileti-Stepanovi u svome tekstu Strategije upravljanja rodnim/enskim rizicima u Srbiji bavi se strategijskim orijentacijama reprodukcije patrijarhata: od patrilokalnosti i patrilinearnosti, preko rada u domainstvu kao potpuno obezvrijeene naturalne proizvodnje feudalnog tipa, pa sve do subjektivne integriranosti ena u patrijarhat, odnosno internalizacije inferiornosti. I Mileti-Stepanovi upozorava na vertikalno proirene porodice kao na idealne strukturalne platforme za svaku vrst voluntaristikog iivljavanja i manipulacije enom. to se pak tie tradicionalne podjele kunog rada (gdje sve radi supruga/majka ili gdje radi vie ena u domu), ona je u odnosu na rezultate istraivanja iz 1991. duplirana i sada iznosi 68,8%. Osim toga,

nakon raspada Jugoslavije koja je po pitanju institucionalizacije ovog dijela privatne sfere (besplatni vrtii i restorani drutvene ishrane) zaista i bila socijalna drava (neusporedivo vie nego to su to Hrvatska ili Srbija danas), proces retradicionalizacije i uruavanja cjelokupnog sistema veinu je institucijskih, odnosno javnih nadlenosti povratio u obitelj. Ako se prisjetimo kunog rada i brojke od gotovo 70%, lako je zakljuiti da je srpski mukarac utekao svakodnevici porodinog ivota, a da je na eni pregolem teret obaveza. S druge strane, podatak iz 2002. o rairenom nasilju protiv ena u preko 80% porodica, tjera da se zapitamo jesu li ikakve promjene uope i mogue. Za kraj posluit u se recenzijom s korica zbornika kao zavretkom posebno namijenjenim onima koji itaju samo krajeve tekstova: (...) Radovi u ovom zborniku imaju onaj kvalitet koji je svojstven razvijenoj drutvenoj nauci. U njima se odgovorno pristupa temi, stavovi autora se zasnivaju na injenicama i sugerie se mogua korekcija postojeeg. Bilo bi poeljno da se naa struna i ira javnost upozna sa tezama iz njihovih radova, dok bi institucije drave i nevladine organizacije u njima mogle imati predloak za svoje programe i strategije. (iz recenzije prof. Gordane Tripkovi).

Peter Singer

IBIS Graka, Zagreb, 2005., 233 str.

JEDAN SVIJET - ETIKA GLOBALIZACIJE

anas se teko moe zamisliti neka rasprava o modernom drutvu, a da se ne postavi pitanje globalizacije. Pojam globalizacije se obino vee uz slobodnu trgovinu i princip laissez faire , koji je
142

Maja Watz

ujedno i glavni princip prevladavajue ekonomske doktrine- neoliberalizma. Takvo uvrijeeno miljenje navelo je velik broj ljudi da se okrenu protiv globalizacije. Ipak, globalizacija nije nuno povezana s
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

modelom slobodnog trita, niti ju je mogue izbjei. Bit globalizacije je povezivanje sve veeg broja ljudi i sve vea informiranost pojedinaca. P. Singer u knjizi Jedan svijet ne postavlja pitanje: Globalizacija - da ili ne? ve raspravlja o mogunostima kako da globalizaciju iskoristimo kao neto pozitivno. Peter Singer je australski etiar i lozof. Radi kao profesor bioetike na Sveuilitu Princeton, te od 2006. i kao profesor u centru za primijenjenu lozoju i javnu etiku na Sveuilitu Melbourne. Poznati je svjetski etiar, kojeg je javnost najvie zapazila po kontroverznim stavovima o eutanaziji, abortusu i pravima ivotinja. Knjiga Jedan svijet izvrstan je uvod u temu globalizacije, ali i dobar moralni vodi. Singer je htio ukazati na potrebu stvaranja jedinstvene etike koja bi vodila sve nacije u odabiru svojih politika. Osobito je kritian prema Sjedinjenim Amerikim Dravama koje, kako kae, imaju jedno mjerilo za svoje graane a drugo za sve ostale. U dijelu knjige pod nazivom Jedna atmosfera raspravlja o posljedicama industrijalizacije koje se odraavaju na atmosferu i postavlja pitanje tko bi trebao preuzeti odgovornost. Daje nekoliko rjeenja na to pitanje. Rjeenje zagaiva plaa itatelju e se uiniti kao najpravednije. Ipak, autor je odabrao realno rjeenje prema naelu trenutnog stanja na koje se mogu nadovezati i utilitaristika naela. Ali ak ni takvo rjeenje danas ne prolazi. Bush je na predizbornoj kampanji 2000. godine izjavio: Neu dopustiti da na SAD padne teret ienja zraka na Zemlji, kao to je to trebalo biti prema sporazumu iz Kyota. Kina i Indija bile su izuzete iz sporazuma. Smatram da moramo biti ravnomjerniji. Ne znam jedino to to Bush podrazumijeva pod ravnomjernou. Istina je da Indija i Kina nisu ravnomjerne SAD-u. Naime, obje zemlje su puno siromanije, a po glavi
1

stanovnika zagauju 10 puta manje! Singer predlae trgovanje emisijama kao jedan od naina da se smanji zagaenje. Oni koji zagauju manje od propisane granice mogli bi prodati onima koji zagauju vie. Problem nastaje kad se pokua mjeriti zagaenje. Singer, naalost, preolako shvaa taj problem, pa kae da one (emisije) ne moraju biti tone u tonu i rauna da e znanstvenici vrlo brzo otkriti nain kako ih mjeriti. Rekla bih da je lo protok informacija u ovom sluaju najvei problem i da najvei zagaivai nee tako lako priznati krivicu i kupiti emisije od onih koji manje zagauju. Naravno, tu jo postoji i dilema da li treba sva zagaenja isto vrednovati. Da li e se isto mjeriti zagaenje koje nastaje zbog grijanja sto milijuna Rusa kako bi zimi uope preivjeli i ono nastalo za proizvodnju nuklearnog oruja? Raspravu o trgovini Singer nastavlja i u narednom dijelu knjige Jedna ekonomija, gdje analizira etiri glavne kritike na raun Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Prva optuba glasi da WTO daje prednost ekonomskim pitanjima nad svim drugim. Singer se poziva na lanak XX iz GATTa (The General Agreement on Tariffs and Trade) koji daje iznimku slobodne trgovine ako se radi o mjerama koje su potrebne da se zatiti ljudski, ivotinjski ili biljni ivot i zdravlje, mjerama koje tite javni moral ili onima koje se tiu ouvanja iscrpivih resursa. Unato tom lanku, WTO iznosi presude kao da ga nema. Opravdanje kojim se na takve optube WTO slui jednako je jako kao i kritika: bogate bi zemlje lanak XX zloupotrijebile za zabranu uvoza robe iz siromanijih zemalja koje jo ne mogu dosei potrebnu kvalitetu procesa proizvodnje. Daljnje optube idu na raun mijeanja WTO-a u nacionalni suverenitet, nedemokratinosti i nepravedne raspodjele dohotka. Za ovo posljednje Singer nije naao neosporive dokaze - razliita istraivanja daju razliite
1

Podaci s www.eia.doe.gov.
- svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

143

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

podatke. Ipak, to je jedna od najee spominjanih kritika WTO-a. U poglavlju Jedno pravo Singer pie o genocidu i ratnim zloinima. Smatra da druge drave ne bi trebale intervenirati ukoliko bi proraunati krajnji ishod bio gori od ishoda poinjenog zloina bez intervencije. To zvui razumno, ali tko je taj koji e izraunati i odluiti koji bi ishod bio bolji? Da li je to ishod gdje pogine manje ljudi, gdje se potroi manje novaca ili koji e manje omesti aktualnu svjetsku politiku? Tko moe uope sa sigurnou rei kako e koji ishod zavriti da bi rekao koji je bolji? Na samom kraju knjige Singer pokuava djelovati na itatelja stavljajui ga pred moralnu dilemu. ovjek se naao na raskriju gdje mora birati izmeu svog dobrog auta i ivota razigranog djeteta.

Izabrao je svoj auto. itatelju postavlja pitanje da li bi uinio isto i pretpostavlja da je odgovor negativan. Svaki dan umire 30 000 djece od neishranjenosti ili neke inae lako izljeive bolesti. Kada bi pojedinac sa prosjenim prihodom odvojio 200$2, uspio bi spasiti jedno dijete. Knjiga Jedan svijet uokvirila je sve aktualne teme vezane za globalizaciju: od zagaivanja okolia do meunarodnog suenja ratnim zloincima. Kroz sve te teme Singer provlai jednu misao stvaranje 3 nove etike kakvu e svi narodi na Zemlji prihvatiti. Sve teme o kojima Singer pie na drugim su mjestima puno detaljnije obraene, tako da ova knjiga moe posluiti kao dobar uvod i izvor referenci za daljnje istraivanje globalizacije.

Dannie M. Martin i Peter Y. Sussman

Prol International, Zagreb, 2003., str 357.

POINIO SAM NOVINARSTVO- ZATVORSKI ZAPISI CRVENOG PRASCA

Sanja Milovac

oinio sam novinarstvo- Zatvorski zapisi Crvenog Prasca , Dannie M. Martina i Petera Y. Sussmana, temeljit je prikaz sluaja koji je krajem 80-ih godina ovog stoljea zaokupio ameriku javnost, te postao sredite sudskog postupka o 1. amandmanu Ustava SAD-a bez presedana. Dannie M. Martin, dugogodinji osuenik, meu kanjenicima poznat kao Crveni Prasac, 1986. godine prvi puta zapoinje suradnju s asopisom San Francisco Cronicle, kada tekstom o AIDS-u, na jednostavan i osebujan nain iznosi problematiku irenja bolesti i

zakazivanja Vladinih mjera opreza. Pria izala u rubrici Sunday Punch urednika Petera Y. Sussmana, plasira Martina kao individualnog i inteligentnog suradnika koji ubrzo dobiva naklonost velikog broja itatelja. Spomenutim esejom, zapoinje suradnja kojom kanjenik i urednik javnosti nastoje pribliiti pravu sliku zatvora, bez uljepavanja, snano prolirajui likove u njihovoj sociolokoj i psiholokoj analizi. Za veinu itatelja eseji su bili prozor u skriveni svijet, a za stanovnike tog svijeta bili su armacija njihova postojanja. Rije

2 3

Singer je u tih 200 amerikih dolara uraunao i mogue malverzacije.

Dakako, epitet nova ne znai da takve ideje nisu iznoene u prolosti, ve da nikada nisu bile ope prihvaene.

144

svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

je o jednom od do tada posve uobiajenih postupaka suradnje zatvorenika s medijima, koji se izdvaja po tome to je slijedom dogaaja i nainom iznoenja injenica o ivotu iza reetaka, potaknuo zatvorsku Upravu na niz represivnih mjera i nemilosrdan pokuaj cenzure. Time je u pitanje stavljena ne samo sloboda govora nego i sloboda medija, kao i pravo javnosti da zna, to su jedne od temeljnih postavki modernog demokratskog drutva. Bio sam kriminalac po svim poznatim definicijama . Dannie M. Martin, osoba je koja je veinu ivota, preko trideset godina provela po razliitim popravnim domovima, kaznionicama i zatvorima. Kao dijete iz siromane obitelji i rastavljenih roditelja, Dannie vrlo rano otkriva svijet kriminala, alkohola i droge. Iako je imao provjereno visok kvocijent inteligencije, ak je preskoio dva razreda osnovne kole, srednjokolsku diplomu dobiva tek u zatvoru. Odluka da ivi kao delikvent temeljila se prvenstveno, kako je isticao, na injenici zaziranja od drutvenih normi i rada. Na putu borbe protiv autoriteta i zakona, s trinaest godina doivljava prvo zatvorsko iskustvo u maloljetnikom zatvoru. Od tada vie vremena provodi po popravnim i kanjenikim institucijama nego na slobodi, to mu se snano odraava na linost. Druga faza ivota vidljiva je u dvadeset i prvoj godini kada upoznaje buduu enu Lindu s kojom ima ker. U tom periodu pokuava se uklopiti u drutvo i radi kao prodava, no prolost i navike ipak su jai. Ve s dvadeset i dvije godine izdrava kazne po najzloglasnijim zatvorima. Trideset mjeseci bio je najdui period koji sam kao odrasla osoba proveo van zatvora. Godine 1980. zavrava se dugogodinja povijest pljakanja banki. Uhien je i prilikom izdravanja kazne u Lompacu razvija neke od, kako e se kasnije pokazati, najbitnijih socijalnih kontakata; prvo s odvjetnikom Schwabom, pa sa socijalnom radnicom
- svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

Osland. Prijateljstvo s dvije drutveno progresivne osobe potaknulo ga je da zapone proces resocijalizacije. Ukljuio se u Program itanja kojim ulazi u svijet knjievnosti i lozoje, a inspiracija velikim autorima sauvala mu je osjeaje koji se u zatvoru otupljuju i gube. Kako je rekao, zatvorski ivot ui osuenike da preziru i da se izruguju osjeajima. Nije bio dug put od itanja do samoaktualizacije kroz pisanje. injenica da netko vjeruje u njega, bila je kljuna stvar. Poinio sam kazneno djelo i strpali su me u zatvor. Bili su u pravu. Onda sam poinio novinarstvo, a strpali su me u samicu. Bili su u KRIVU. SAD je drava s najveim postotkom ljudi iza reetaka. Kroz zakone se razvija kruta politika postupanja prema zloinima, pri emu se vrlo esto kre osnovna ljudska prava i gubi svaki oblik humanosti. Martin je u namjeri da nae uzroke i posljedice demotivirajueg okruenja, svojim sustanarima dao crtu ljudskosti. Pisma koja sam dobio od ljudi na slobodi, pomogla su mi da shvatim do koje mjere ti ljudi nemaju pojma to se dogaa u glavi jednog kriminalca . Osvrnuo se, izmeu ostalog, na nemogunost sudjelovanja u svakodnevnim aktivnostima, nedovoljno razvijene programe koji su zagueni birokracijom i papirologijom, te nerazumijevanje vanosti svakodnevne rutine koja, kada se poremeti, zatvorenike baca u stanje razdraljivosti. Odlino su razraeni neki za nas banalni primjeri poput rekreacijskog dvorita. ovjek koji mora u zatvoru odsjediti 10 ili vie godina zatvoren 24 sata u svojoj eliji, zasigurno nije ovjek kojeg bih poelio za prvog susjeda. Bilo bi pogreno rei da je stajao samo na strani kojoj je on pripadao. Naime, u esejima je stvorio i jake osvrte na uvare. Zatvor je oslikan realno, kao neprirodno okruenje za bilo koju vrstu pojedinca. Ve u samom poetku dobiva odlian kredibilitet u javnosti. Snana interakcija s itateljima,
145

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

posebno je znaajna u procesu koji e se voditi pred Dravnim sudom, kao i prije toga dok su nad njim vrene represivne mjere. Budui da je Dannie postao veza zatvorenicima s vanjskim svijetom, to ga je uinilo i vie nego opasnim za zatvor. Htjeli su staviti lisice i okove na moj glas . Objavljivanjem provokativne teme pod naslovom, Mentalitet Gulaga , prema Crvenom Prascu zapoinje teak oblik represije. Bez obrazloenja je smjeten u izolaciju, nakon ega su uslijedili razliiti oblici iskrivljavanja injenica. Martinovo bezrazlono premjetanje u San Diego, izazvalo je reakciju Amerike udruge za graanske slobode, to je ujedno predstavljalo i kampanju za slobodu tiska. Pokrenuta je sudska tuba protiv direktora Uprave za zatvorski sustav, Upravitelja i brojnih drugih zatvorskih slubenika. Senzibilitet javnosti u tom je periodu i vie nego izraen, s ime se paralelno niu i jedna za drugom, ugledne novinarske nagrade. Upravo na temelju njegovih izlaganja, potaknuta su dodatna istraivanja koja su u dravnim zatvorima dokumentirala ozbiljne nedostatke. U predmetu Dannie Martin i izdavaka kua Cronicle protiv upravitelja R.H. Risona, uprava pokuava provesti zabranu imena autora i plaanja lanaka. Pozivaju se na odredbu koja zabranjuje djelovanje u funkciji novinara. Vrhovni sud je prihvatio prava novinara da ureuju i objavljuju lanke, no unato vrstim dokazima, Martin i Cronicle su izgubili po svim stavkama, budui da je sigurnost zatvora stavljena na prvo mjesto. Ukratko, sudska odluka dala je Vladi dotad nezabiljeenu mo ureivanja amerikih novina i magazina . Uloena je alba, a uz nju i pismo amica curiae koje su izmeu ostalih potpisali Associated Press i Ameriko drutvo novinarskih urednika. Konano je pravomono potvreno da su izdavaka prava prekrena, da bi prizivni sud nakon est mjeseci sluaj proglasio dvojbenim.
146

Vjerujem da smo udarili temelj zatvorskom novinarstvu. Godine 1991., odobrena mu je molba za prijevremeni dopust. Pod pritiskom slobode zamalo se vratio starom nainu ivota koji se vee uz ovisnost, no dobiveno povjerenje irokog kruga ljudi i bezuvjetna pomo postavili su se kao konstruktivna obaveza. U trenucima krize itao sam pisma itatelja. Nakon to sam proitala Zatvorske zapise Crvenog Prasca, prijateljica me pitala da joj ispriam o emu se radi. Jedno je bilo ispriati priu, a puno zanimljivije potkrijepiti tezu koju ve neko vrijeme razraujem u glavi. Kada me pitaju to je za mene novinarstvo i to kao studenti dobivamo od programa koji zavravamo, odgovor je jednostavan. Novinarstvo lei u osobi. Ne mislim pri tom na skidanje vijesti sa stranica novinskih agencija, nego na istraivaku bit prema pojavama koje nas okruuju. etvrta sila svoju svrhu postie slobodom govora i pravom javnosti da zna, a ova je knjiga primjer odlune borbe i svojevrsne emancipacije novinarske profesije . Izjava koju je dao poznati profesor Dravnog sveuilita u Sonomi, direktor Project Censored, Carl Jensen: Knjiga Poinio sam novinarstvo oito bi trebala postati obavezna lektira na svim katedrama krivinog pravosua na naim sveuilitima; ipak, jo je vanije da ona bude obavezna lektira na svim katedrama novinarstva. S jedne strane, ta nam knjiga dojmljivo pokazuje koliko se ovjek mora potruditi da bi postao pravi novinar, a s druge strane, opisuje jedan savren primjer cenzure u medijima. Snano nas tjera da se podsjetimo kako nae drutvo ugroavaju manijaci koji ele sve kontrolirati...Nisam uspio kao graanin i nisam uspio kao pljaka banke. Okrenuo sam se pisanju. Moj mi je sveprisutni intelekt dao do znanja da bi bilo manje teko ne uspjeti kao pisac nego uprskati jo jednu pljaku banke. (Dannie D. Martin)
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

Charles Patterson

Genesis, Zagreb, 2005., 303 str.

VJENA TREBLINKA: NAE POSTUPANJE PREMA IVOTINJAMA I HOLOKAUST

izvornom nazivu Eternal Treblinka: Our Treatment of Animals and the Holocaust, knjiga je objavljena 2002. godine; dok je kod nas svjetlo dana ugledala 2005. godine u suradnji s udrugom Prijatelji ivotinja. Naslov knjige uzet je iz kratke prie jidikog pisca Isaaca Bashevisa Singera The Letter Writer; a ujedno mu je i posveena. Singer je dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1978. i jedan od najmonijih proivotinjskih glasova 20.stoljea. Autor kroz svoje djelo daje jasnu sliku ljudskog ponaanja kroz povijest, kreui od najranijih vremena pa do dan danas. Govori o stvarima koje mi podrazumijevamo pod normalne i koje se tako provlae kroz nau svakodnevnicu, no kada se probijemo do njihove sri (a u ovom sluaju to ini Patterson) zapravo vidimo kako one nisu nimalo ljudske i normalne. Prvotni sklad prirode bili su ovjek, ivotinja i biljka, a onda se sve promijenilo - ovjek pripitomljuje sebi ivotinje te ovjekov odnos prema drugim biima postaje odnos dominacije, moi i manipuliranja, u kojem ljudi odluuju o ivotu i smrti ivotinja (str. 30). esto puta opravdavamo malu djecu koja ne razlikuju ljude i ivotinje, pa jedni druge vrijeaju ivotinjskim nazivima; no na kraju svi ostajemo ta mala djeca. Sebe smatramo najvrjednijima, a sve ostale ivotinjama; no u pravom smislu rijei- zapravo smo mi te ivotinje. Citirajmo Hitlera koji je htio istrijebiti idove: Nemojte misliti da se moete boriti protiv rasne tuberkuloze, a da se ne pobrinete osloboditi naciju od
- svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

Tea Vidovi

organa koji je prouzrouje (str.64). Autor spominje nacistiki film Vjeni idov, koji zapoinje snimkama gomile takora koje pripovjeda objanjava rijeima: Ba kao to je takor najnia od svih ivotinja, idov je najnii od svih ljudi (str. 65). Zatim se autor osvre na klaonice diljem svijeta koje bez imalo savjesti svakodnevno ubijaju tisue ivotinja, kako bi proizveli to vie mesa za trite. Autor spominje Sinclairovu knjigu The Jungle, koja govori o putovanju jednog litavskog imigranta kroz unutranjost klaonice Union Stock Yardsa. Oni imaju svog vodia koji im pokazuje svaku potankost klanja, a to klanje je takvo da ne propadne ni najmanji djeli organske tvari (str. 82). Zanimljiva linost knjige je Henry Ford koji je kao zaetnik tekue vrpce svoj utjecaj zapoeo najprije u amerikoj klaonici, a zavrio u Auschwitzu. U svojoj biograji Ford kae kako mu je inspiracija za proizvodnju tekue vrpce dola kada je kao mladi posjetio klaonicu u Chicagu. Osim toga, izdavao je novine koje su estoko napadale idove; no mnogi pojedinci i idovske tvrtke su se pobunili protiv njega na nain da su prestali kupovati njegove automobile. Da bi to sprijeio, Ford je potpisao izjavu da nije znao o emu se pie u njegovim novinama. Zanimljivo je i to da je Hitler bio toliko zadivljen Fordom da je njegovu sliku drao uokvirenu na zidu. Koliko je ovjeanstvo napredovalo, vidi se razvojem genetike- tonije eugenikom gdje su ljudi ivotinje zamijenili sa svojom vrstom. Sada vie ne rade eksperimente na ivotinjama, ve mue jedni druge kako bi
147

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

togod novoga otkrili. Davenport, jedan od voa pokreta eugenike u Americi objanjava eugeniku kao znanost za poboljanje ljudske rase s pomou boljeg uzgoja. On smatra da bi rjeenje drutvenih problema bilo da se ljudima koji su zastranili od drutveno prihvatljivih pravila sprijei pravo na razmnoavanje (str. 101). Drugi svjetski rat i holokaust su nam dobro poznate teme, a autor u tekstu iznosi zapanjujue primjere koji su nam pak manje poznati. Zato i vrijedi proitati djelo. Na kraju spominje pojedince koji su proivjeli holokaust i danas su veliki zago-

vornici slabijih bia i vegetarijanstva. Ne jedem ivotinje jer se ne elim hraniti patnjom i umiranjem drugih bia. Trpio sam toliko da mogu osjetiti patnju drugoga kao vlastitu (str. 228) neke su od izjava. ini se da nikada neemo biti dovoljno humani dok ne spoznamo pravu bol i patnju. Knjiga svakako izvlai iz svakoga od nas neku vrstu suosjeanja, a kako emo mi to suosjeanje usmjeriti ovisi o nama. Ono to je autor htio jest da to prije stanemo na kraj svojemu okrutnom nasilnom nainu ivljenja jer e to biti bolje za sve nas- poinitelje, promatrae i rtve.

Anthony D. Smith

Biblioteka Politika misao, Zagreb, 2003., 291 str.

NACIONALIZAM I MODERNIZAM. KRITIKI PREGLED SUVREMENIH TEORIJA NACIJA I NACIONALIZMA

njiga Anthonya Smitha je, po njegovim rijeima, prvenstveno namijenjenja studentima koji se s problemom teorije nacije i nacionalizma prvi put susreu. Cilj mu je bio dati kritiki pregled novijih eksplanacijskih teorija i pristupa nacijama i nacionalizmu, temi kojoj se, unato rastu interesa za istraivanje etninosti, nacije i nacionalizma potaknutom zbivanjima u zadnjih petnaestak godina, posveuje malo panje, a postmodernistika analiza je odbacila potrebu za cjelovitim prikazima ili ih uzima kao dane to ostavlja veliki broj, za razumijevanje suvremenog svijeta, otvorenih pitanja koja prizivaju nova objanjenja i ope teorije. Knjiga je pisana u kritikom obliku, u pojedinim poglavljima se daje osnovni pregled pojedinih teorija uz njihovu kritiku. Takoer pokazuje kako su dominantne teorije nacionalizma bile
148

Ivan Dujmi

odraz razdoblja u kojem su nastajale, od modernistike optimistine vjere u model izgradnje nacije u ezdesetima, razdoblja euforije i optimizma u svjetlu liberalizacije i ekonomske ekspanzije zapada u kombinaciji sa stvaranjem novih nacija od bivih kolonija u Aziji i Africi, do dovoenja u pitanje ideje unitarne nacije s homogenim nacionalnim identitetom koji moe posluiti za zdravi nacionalni razvoj pod utjecajem velikih useljenikih valova, razvoja suvremene komunikacijske tehnologije, neuspjeha demokratskih snova u afrikim i azijskim dravama i etnikog vrenja u Europi. Poseban naglasak je stavljen na varijacije modernistikih teorija nacionalizma, kojima je posveen cijeli prvi dio knjige, a koje su jo dominantne u objanjavanju tog fenomena. Okvir za paradigmu postavili su marksizam, psihologija gomile i djela
svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

Webera i Durkheima dok su neposredni poticaj dali socioloki usmjereni povjesniari iz dvadesetih godina dvadesetog stoljea. Prema koncepciji klasinog modernizma, nacija i nacionalizam su sastavni dio modernog svijeta, nastali iz potrebe novih politikih i drutvenih okolnosti, ime se otro suprotstavlja do tada rairenom perenijalistikom stavu o drevnosti nacija. Umjesto toga dana je funkcionalistika kritika mjesta nacije u povijesti i uloge nacionalizma u svijetu kao i optimistinu viziju izgradnje nacije to ju pokreu elite. Smith razlikuje pet osnovnih vrsta modernistikih teorija: 1.teorija bazirana na onome to je nazvao kultura industrijalizma, iznesena u radu Ernsta Gellnera Thought and Change prema kojoj se nacionalizam temelji na jeziku i kulturi u vremenu kada modernizacijski procesi unitavaju tradicionalne odnose. Ta teza je naknadno preraena u knjizi Nations and Nationalism gdje je istaknuta uloga masovnog sustava visokog obrazovanja, neophodnog za funkcioniranje industrijskog drutva, koji stvara visoku kulturu. Naciju denira kao drutvo visoke kulture, a nacionalizam, koji, koristei postojee kulture uz njihove este radikalne preobrazbe ili izmiljanje, stvara nacije, kao politiko naelo koje tvrdi da politika i nacionalna jedinica trebaju biti istovjetne. Gellneru Smith zamjera nedostatak teorije etninosti i njenog odnosa s nacionalizmom pa ne moe odgovoriti koje su se nacije, gdje i na kojim osnovama razvile. U socioekonomskim modelima, baziranim na odnosu nacionalizma i kapitalizma, nacionalizam se javlja kao populistiki i romantini pokret lokalnih elita na periferiji kao odgovor na eksploataciju od strane jae razvijenog centra zbog ega se prilagoavaju pukoj kulturi i od nje stvaraju nacionalnu kulturu kako bi se stvorila meuklasna zajednica s vlastitim, mitskim, identitetom. Osnovni problem ove teorije je to se nacio- svezak VII, broj 11, lipanj 2006.

nalizam javlja i u bogatim i razvijenim podrujima. Teorija politikog modernizma - drava je izvor i okvir modernih nacija. Istie se sredinje mjesto masovne, graanske nacije, a ideologija nacionalizma ima funkciju mobilizirati stanovnitvo i legitimirati njegovu politiku ulogu. Naciju deniraju jasne i priznate dravne granice. Problem teorije je to iskljuuje mnoge faktore vane za pitanje nacionalizma, poput uloge etnija. Teorija politikog mesijanizmanacionalizam su stvorili nezadovoljnici modernim svijetom kao odgovor na krizu identiteta nastalu modernim unitavanjem starih tradicija. Te elite uspostavljaju novu religiju-nacionalizam kako bi uvjerila mase u nunost rtvovanja za razvoj nacije, kao rezultat kojega e nestati potrebe za nacionalizmom. Teorije o izmiljanju i zamiljanju. U ovoj cjelini govori o Hobsbawmovim i Andersonovim teorijama nacije. Svojim poznatim tezama o naciji kao konstruiranoj i izmiljenoj zajednici, odnosno zamiljenoj zajednici ta su dvojica autora potkopala ontoloki status nacije kao zbiljske zajednice utemeljene u povijesnom i drutvenom ivotu kulturnih kolektiviteta. Svojim radovima su signalizirali raspadanje teorije klasinog modernizma i uvoenje ogranienijih postmodernih analiza nacije. U drugom dijelu Smith pie o kritiarima i alternativama modernistikim teorijama. Dvije od njih, za koje smatra da su neodrive, ali da su nekim pitanjima ipak poveale razumijevanje dinamike nacija i nacionalizama su: primordijalizam, teorija koja nastoji razumjeti strast i portvovnost karakteristine za nacionalizam iz primordijalnih atributa kulturnih i drutvenih fenomena poput jezika, religije i srodstva i perenijalizam, iji teoretiari smatraju da su nacije dio povijesti dugog trajanja, a moderne nacije izvode iz etnikih spona a
149

Prikazi - Recenzije ::: Knjige

ne iz procesa modernizacije. Druga alternativa je etnosimbolizam koji pokazuje kako se dokazi nekog oblika nacionalnog kontinuiteta mogu nai diljem Europe od kasnog srednjeg vijeka. Takoer pronalazi socijalne formacije u predmodernim razdobljima koje se pribliavaju deniciji pojma nacije. Pod utjecajem toga i fenomena etnikih identiteta koji su u kontinuitetu postojali kroz dugo razdoblje, Smith je teite svoje analize pomaknuo s nacionalizma na nacije, pa na etnike zajednice. Prema njemu, etnije ne nastaju na temelju zikog podrijetla, nego na osjeaju kontinuiteta, zajednikog sjeanja i kolektivne sudbine, tj. kulturnoj slinosti utjelovljenoj u mitovima, sjeanjima, simbolima i vrijednostima koje odraava dana kulturna jedinica populacije. U predmodernim razdobljima etninost, osim

u kombinaciji s religijom, nije bila osnova stvaranja politike zajednice to se je u modernom svijetu izmijenilo. Tako su nacije, premda moderne tvorevine, ukorijenjene u povijesti te, prema Smithovom miljenju ne postoji suparnik koji bi mogao pobuditi osjeaje istog intenziteta meu ljudima. Postmoderne teorije o nacionalizmu i nacijama su se orijentirale samo na odreene segmente problema i ne nude, uz iznimku nekih feministikih analiza, ope objanjenje nacija i nacionalizma te ne pokuavaju otkriti mehanizme kojima su stvoreni. U zakljuku Smith raspravlja o scenarijima djelomine konvergencije meu suprotstavljenim paradigmama i potrebi za novim opim teorijama kako bi se dalje unaprijedilo nae znanje o problemu nacija i nacionalizma.

150

svezak VII, broj 11, lipanj 2006. -