jrgen habermas strukturna promjena javnosti predgovor metoda rada ovdje = uvjetovana specifinim tekoama samog predmeta on naime

me ne doputa primjenu metoda samo jedne discipline. on e taj pojam pokuati promatrat s jedne strane socioloki, a s druge historijski. graanska javnost = kategorija tipina za odreenu epohu vezana za 'graansko drutvo'. ne moemo nehistorijski uopiti ovaj pojam. istraivanje e se ograniiti samo na strukturu i funkciju li eralnog modela graanske javnosti! na njegov postanak i promjenu. pritom e se zanemariti varijantu 'ple ejske javnosti' koja je u povijesnom procesu uguena. 1. uvod: propedeutiko razgraniavanje pojma graanske jav nosti glava 1. polazno pitanje pojmovi javno i javnost imaju veliki roj ravnopravnih znaenja koja su vezana uz razliite historijske faze. meutim niti kolokvijalna upotre a! a ni znanstvena! nije pronala neke preciznije termine javnima nazivamo priredbe (za razliku od zatvorenih drutava) koje su pristupane svakome. meutim pojam javna zgrada "dravna# ne znai nuno da je ona dostupna svakome. ona je javna jer je drava javna vlast " rine se za javno! ope do ro svih graana#. najea upotre a pojma$ javno mnijenje = javnost koja je dobro obavijetena ili koja negoduje. subjekt te javnosti, nosioc javnog mnijenja = publika. ovi pojmovi dakle sadre vie historijskih jezinih slojeva. u njemakom se pojavljuje tek u %&.st. kao ffentlichkeit u analogiji s engleskim publicity i francuskim publicit. dakle oito je da prije %&.st. u njemakoj nije ni postojala neka sfera koja i tre ala takvo ime. ali, kae, sam pojam postoji od prije antika grka pod javnim se podrazumijeva sfera polisa koja je strogo odvojena od sfere oikosa. javnost se konstruira u razgovoru$ savjetovanje! sud! opi poslovi "voenje rata! or ene igre#. poloaj u polisu se zasn iva na poloaju glave obitelji u javnosti nemoe sudjelovati onaj koji nije gospodar oikosa. meutim samo u polisu! sferi javnog! graani realiziraju slo odu! vrline... ovo striktno odvajanje javnog i privatnog odralo se kroz cijeli srednji vijek u definicijama rimskog prava. javnost je prenesena kao res publica. ali kae$ stvarnu primjenu pojam javnosti do iva tek s pojavom modernog graanskog drutva odvojenog od drave.

glava 2. o pojmu reprezentativne javnosti u srednjem vijeku rimskopravna suprotnost publicus i prvatus nema ustaljeno znaenje. razlog tome privredna organizacija proizvodnje (odnosi feudalnog zemljoposjeda) ne doputa postojan je suprotnosti ovih dviju sfera$ kua feudalnog fospodara = sredite svih odnosa vlasti. feudalni gospodar se ne moe usporediti s grkim oikodespotom koji privatno raspolae. njegovo se pravo ne moe uklopiti u suprotnost privatnog raspolaganja ( dominium) i javne autonomije (imperium). ovdje naprosto ne postoji privatnopravno status iz kojeg bi privatne osobe mogle stupiti u javnost. objanjenje vlast na zemlji je javna s o zirom na tu zemlju! ali ona je vlast drugog reda koja s o zirom na njoj nadreenu vlast ostaje privatna. germanska suprotnost gemein (common) i sunderlich (particular# ope i pose no. ovo podsjea na distinkciju javno privatno. meutim u feudalnom poretku znaenja ovih pojmova su o rnuta$ posebno odnosi se na onog tko je nosioc posebnih prava, imuniteta, privilegija. ovo je sutina zemljoposjeda, a time i pojma javno. ope (common) odnosi se na 'o inog ovjeka' privatnog bez ranga, posjeda, bez prava da zapovijeda. kasni srednji vijek kralj = javna reprezentacija gospodstva. meutim ovdje se pojam 'javno' ne shvaa kao socijalno podruje! sfera javnosti! nego kao o iljeje statusa. pojmovi$ dostojanstvo! velianstvo! visost = izraavaju ovu sposo nost reprezentacije. pritom ova reprezentacija ne znai reprezentaciju nacije ne p redstavlja se nekog drugog predstavlja se svoju vlast. manifestacija reprezentativne javnosti vezano je uz atri ute linosti kodeks plemikog ponaanja vrline! vitetvo. ovo je uvijek vezano i uz fiziku stranu$ ona se posebno pokazuje kroz viteke turnire. ovaj kodeks ponaanja nije sfera politike komunikacije. ona ukazuje na socijalni status. taj kodeks plemstvo mora potovati u svakom trenutku jer oni uvijek i svuda reprezentiraju svoja gospodarska prava. danas je od ovih reprezentativnih javnosti preostala samo crkva sa svojim ritualima i ceremonijama . ovo je do ro ilustrirano i odnosom laika prema sveenstvu$ oni pripadaju crkvi! ali su iskljueni iz reprezentacije. reprezentacija dvorsko!viteke javnosti nakon "#.st. koncentrira se na (kne evski# dvor. mo reprezentacije zemaljskog plemstva sla i. ovo je zapravo kraj feudalnog poretka. kae$ manifestacije reprezentativne javnosti rascjetavaju se jo jednom sim oliki za kraj u dvorskim aroknim sveanostima. meutim i same te sveanosti gu e svoj element javnosti koji su imale u srednjem vijeku ne odvijaju se vie na trgovima i ulicama nego u parkovima i dvoranama. dakle dvorski ivot se odvaja od vanjskog svijeta. ipak ovdje i dalje postoji element reprezentativne javnosti velike sveanosti slue prije svega demonstriranju veliine njenih prireivaa! a pritom se najvie za avlja narod koji ima ulogu promatraa. dakle on jo uvijek nije sasvim iskljuen$

primjer$ spavaa so a luja %'. ureena kao pozornica s prostorom za promatrae. t ako i kraljevo ustajanje dobiva znaaj javne reprezentacije. pritom je meutim skoro posve nestala vlast zemljoposjednika. dvorska aristokracija slui reprezentiranju vlesti kralja. s druge strane razvija se kapitalistika privreda. tako pomalo javna reprezentacija ostaje ograniena na dvor koji sve vie do iva krakteristiku odvojenog drutva. pojam privatno$ u njemakom se pojavljuje kao privat u %(.st! a oznaava onog koji je ' ez javne slu e'! izvan sfere dravnog aparata. javno$ se uz ovo shvaa kao vezano uz dravu "sada ve apsolutistiku# publika = javna vlast (nasuprot privatnosti). javni su slubenici, njihovi poslovi, dravne zgrade, institucije vlast slui javnom dobru podanici idu za svojim privatnim interesima do kraja "$.st. reprezentativna vlast se u potpunosti dezintegrira raspada se na privatne i javne elemente reformacijom religija postaje privatna stvar polarizacija kneevske vlasti se obiljeava odvajanje m javnog udeta od privatnog domainstva institucije javne vlasti (vojska, birokracija, sudstvo) se objektiviraju prema sferi dvora koja postaje sve vie privatna feudalno!staleki elementi se razdvajaju iz stalea u organe javne vlasti parlament, sudstvo profesionalno)staleki elementi razvijaju se u sferi graanskog drutva koje stoji nasuprot javnoj vlasti kao autentino podruje privatne autonomije ekskurs: kraj reprezentativne javnosti ilustriran na primjeru wilhelma meistera %&ilhelm meister% goetheovo djelo iz kojeg autor sad izvodi paradigmatian primjer$ plemi je autoritet samim time to ga prikazuje. on ga utjelovljuje u svojoj linosti! a samim time je on javna osoba pritom je kljuno njegovo dranje! maniri... kae goethe graanstvo vie ne moe reprezentirati ne moe se e izdii do reprezentativne javnosti. plemi je ono to on sam reprezentira! a graanin je ono to proizvodi. zato je itno da plemi 'izgleda'! a za graanina je samo itno da ' ude'. glava 3. o genezi graanske javnosti rani kapitalizam koji se razvija u gradovima kompati ilan je sa feudalnim reimom vlasti. on sta ilizira taj reim. s druge strane on razvija elemente u koje e se feudalni poredak jednom razloiti$ a) razmjena robe u gradovima se odravaju sajmovi! strogo kontrlirani od vlasti. on s vremenom prerastaju u trajne sajmove. usprkos utjecaju politike vlasti ovdje se razvija iroka mrea ekonomskih zavisnosti "horizontalnih# trite vrijednosnih papira... ovim nastaje sve vei prostor koji je nezavisan od stalekih privrednih odnosa. b) razmjena informacija irenjem trgovine "meu ostalim i prekomorske# potre ne su sve preciznije informacije o z ivanjima na udaljenim prostorima. veliki gradovi postaju centri za razmjenu informacija. pota i tisak uspostavljaju trajne komunikacije. ta sredstva komuniciranja 3

su vezana uz vlast (reprezentativnu javnost) i nisu javna, ali to zadovoljava potrebe dvorskih slubi i trgovaca. javna dostupnost sredstava komuniciranja pojavljuje se tek u "'.st. svoju pravu snagu kapitalizam razvija pojavom merkantilizma nacionalna i teritorijalna privreda formira se zajedno s modernom dravom trgovinske kompanije se vie ne zadovoljavaju s ogranienim tritima! a u takvim uvjetima potre ne su im jake politike garancije. tako se stara gradska osnova privrede i trgovine gubi, a zamjenjuje ju nacionalna. u ovom sistemu raste dravna irokracija i drava ima sve vee financijske potre e potre na je uspostava efikasnog poreznog sustava. kae$ financijska politi ka je sama sutina moderne drave. iz ovog, dalje, dolazi do odvajanja vladarske privatne imovine od dravne. nestankom stare reprezentativne javnosti nastaje prostor za novu sferu sferu javne vlasti ona se objektivizira u stalnoj upravi i stajaoj vojsci stalnosti kontakata u razmjeni robe i informacija odgovara kontinurana djelatnost drave tako pojam javno postaje sinonim za dravno. ovo vie nije atribut reprezentativnog dvora, nego djelovanje aparata s monopolom legitimne upotrebe sile prema kompetencijama koje su ureene zakonom. vlast plemia postaje 'policija' privatni ljudi podinjeni javnoj vlasti poimaju se kao publika razvoj merkantilistike politike pomalo dovodi do novog cilja uprave$ razvoj kapitalistike proizvodnje. uz ovo se konstituira graansko drutvo privatizirana privredna djelatnost se orijentira prema robnoj razmjeni koja je pod javnim upravljanjem i nadzorom. ekonomski uvjeti pod kojima se ovo deava po prvi puta postaju od opeg interesa$ pojavljuje se privatna sfera koja je javno relevantna "ovo je glavna razlika od antike sfere oikosa). h.arendt ova javno relevantna privatna sfera = %socijalno%. javlja se drutvo kao oblik skupnog ivota u kojem se djelatnosti koje slue odravanju ivota pojavljuju u j avnosti i odreuju fizionomiju javnog prostora. ovaj razvoj uvjetuje i promjenu pojma ekonomije. ekonomija vie nije vezana za krug aktivnosti oikodespota. glavna sfera ekonomije nije vie oikos nego trite. uloga drugog elementa ranog kapitalizma tiska prve novine = privatne informacije (pisani oblik) obavijesti vezane uz djelovanje drave, trgovinu. korisnicima ovih informacija nije u interesu da one postanu javne. njima se bave %trgovci za novine% (cusodes novellarum uvari novosti#. javno se objavljuju samo manje vrijedne informacije (tisak). one su prethodno filtrirane od trgovaca infomacija i dravne cenzure. razlog zato je uope dolo i do javnog o javljivanja novina$ poveanje trita informacija je u interesu onih koji te inform acije proizvode. interes vlasti za koritenjem tiska$ vlasti se slue ovim instrumentom za o javljivanje nareenja! ureda a komunikaciju s publikom. tako su se pomalo oglasne novine koje su prvobitno sluile za razmjenu trgovinskih informacija pretvorene u instrument vlade vrlo esto vlada jednostavno preuzima informacijske urede i njihove listove pretvara u slu ene.

publika s kojom vlast ovdje komunicira meutim nije o ian ovjek nego o razovani graanin "= nova elita$ inovnici! ljenici! sve enici, oficiri, profesori...). pritom su graani u starom smislu "zanatlije! sitni trgovci# izgu ili znaaj. osim graanske elite izrasta jo jedan novi sloj$ krupni trgovci! ankari! manufakturisti koji se neposredno povezuju s dravom. oni se meutim ne integriraju u staru dvorsku strukturu, kao to se to deavalo u prethodnim razdobljima taj novi graanski sloj! pu lika! postaje svjestan se e kao partnera! kao graanske javnosti. uz to to vlast uvia da je privatna sfera graanskog drutva od javnog interesa! i sami graani uviaju da je ta sfera od njihovog interesa. dakle$ drutvo koje stoji nasuprot dravi s jedne strane jasno odvaja privatnu domenu od javne vlasti! a s druge! reprodukciju ivota podie iz okvira privatnog domainstva na nivo pojave od javnog interesa. ovo uvjetuje nastanak pu like koja slo odno! trezveno rasuuje o upravnim poslovima. instrument za ovo = tisak. od %*.st. se osim novina "kojima se prvo trguje! a zatim postaju slu ena glasila# poinju pojavljivati asopisi (namjenjeni prije svega inteligenciji) ne donose samo informacije, nego i pedagoke pouke, kritike, recenzije... ovdje se poinju pojavljivati i 'historijska razmatranja' raznih profesora. na ovo vladari odgovaraju zabranama (primjer friedrich 2. "'$( privatna osoba nema prava suditi o radnjama, postupcima, mjerama vladara i ostalih ustanova drave niti te sudove iriti preko tiska. to pravo nema jer mu nedostaje potpuno poznavanje okolnosti i motiva). ovakvo potiskivanje rasuivanja se naziva 'javni obzir% (dakle obzir na sferu javne vlasti). meutim nakon ovog se deava preokret. promjena koja se desila je ostavila traga i na samoj rijei$ pojam svijet (world...# ili italaki svijet "lesewelt) u svim se jezicima zamjenjuje s publikum. ono to se publikumu podnosi na uvid dobiva publicity. krajem "$. st. se pojavljuje pojam javnog mnijenja. (public opinion, ffentliche meinung). 2. socijalne strukture javnosti glava 4. osnova graanska javnost sfera privatnih ljudi koji okupljeni ine pu liku. njima je potre na javnost regulirana propisima vlasti i od poetka usmjerena protiv same javne vlasti da i s ovom raistili raune o opim pravilima openja u naelno privatiziranoj! ali javno relevantnoj sferi$ ro nog prometa i drutvenog rada. javno rezoniranje$ medij ovog o rauna$ graana i javne vlasti. kae u vrijeme feudalizma suprotne tenje za vlau izmeu vladara i feudalaca su se rjeavale uravnoteavanjem$ ograniavanjem stalekih slo oda! monarhove vlasti. meutim pojava treeg stalea raz ija tu ravnoteu$ trei stale se ne moe ustoliiiti kao vladajui$ raspolaganje privatnim vlasnitvom je nepolitiko. graanska elita tako ni ne tei da se s njom podijeli vlast. ona tei tome da ima uvid! kontrolu javnih poslova.

dakle publika vladavinu eli podiniti mjerilima uma! zakona. socioloki smisao ovog otkriva se tek u analizi graanske javnosti i injenice da njeni lanovi kao privatni ljudi uzajamno ope. prije nego to je javnost postala politika javnost koja osporava javnost vlasti! pojavila se jedna nepolitika javnost$ knjievni prethodni oblik javnosti koja politiki djeluje "dakle ovdje je rije o javnosti koja prati razne kulturne proizvode# . ona nastaje kad kultura postaje javno dostupna i postaje oblik robe. u ovoj javnosti graanska avangarda do iva vjetinu javnog rezoniranja. ovo se! kae! ne deava potpuno u diskontinuitetu s reprezentativnom javnosti kneevog dvora graanska elita svoje vjetine djelomino ui upravo od dvorskog plemstva. ova literarna javnost nastaje kao u engleskim kavanama! francuskim salonima i njemakim kavanskim drutvima. tu dolazi do dodira starog o lika dvorske javnosti i predo lika graanske. habermasova shema podjele javne i privatne sfere kakva je postojala u "$.st. privatna sfera a) privatno podruje 1. graansko drutvo u uem smislu$ robni promet i drutveni rad 2. intimna sfera obitelji b) javnost 1. literarna javnost 2. politika javnost "proizala iz literarne# posreduje dravi potre e drutva javna sfera a) javna vlast "drava! podruje policije# b) dvor "dvorsko drutvo plemia# glava . institucije javnosti francuska le public u francuskoj u "'.st = gledaoci, sluaoci, auditorij. pod tim se podrazumijeva publika umjetnosti sastavljena prije svega od dvorskog plemstva i neto malo graanske elite. pojavljuje se salon kao glavno mjesto okupljanja gradski i dvorski aristokrati, gradska elita, umjetnici. filip orleanski seli svoju rezidenciju iz versaillesa u pariz. time nestaje dvor kao mjesto javnosti grad preuzima njegove funkcije. pritom dvorski ivot sve vie sla i poinje nalikovati na privatni graanski. engleska iako ovdje dvor nikada nije imao takav znaaj kao u francuskoj ovdje ipak sjaj dvora sla i nakon revolucije. kraljevska o itelj postaje povuena. dakle$ i u engleskoj i u francuskoj se uvruje nadmo grada kroz institucije kavana u engleskoj (")$*!"'+*) i salona u francuskoj "vrijeme izmeu regentstva i revolucije#. ovo postaju sredita drutvene! a onda i politike kritike i komunikacije aristokracije i visokog graanskog drutva meu kojima se uspostavlja jednakost u o razovanju. razlika ove dvije institucije 6

 kavana u engleskoj ovdje aristokracija jo uvijek ima drutvene funkcije, a u kavanama se preteno okupljaju mukarci. drutvo je relativno otvoreno za svakog (pa i siromanije trgovce) salon u francuskoj ovdje aristokracija kao ni graani nema nikakve javne funkcije! a u drutvu prevladavaju ene. ovdje je drutvo zatvoreno ove institucje postaju sve vanija mjesta svako novo djelo literarno, filozofsko, glazbeno... se prvo daje na uvid ovom forumu. njemaka ovdje za razliku od francuske i engleske i dalje postoji nadmo dvora. ipak se u gradovima razvija slian o lik kavanske literarne javnosti " tischgesellschaften). osim toga se razvijaju jezikoslovna drutva, komore, akademije koje okupljaju pripadnike svih stalea. ideja ovog z liavanje i meuso no razumijevanje pripadnika raznih stalea na osnovi jednakosti "ali ne politike#. meutim ova drutva su djelovala tajno.

ez o zira na razlike ova sva drutva pokazuju tendenciju organizacije permanentne diskusije meu privatnim oso ama. zato polijeu nizu zajednikih institucionalnih kriterija 1. trai se jedna vrsta drutvenog ophoenja koja ne pretpostavlja jednakost statusa! nego apstrahira od statusa. 2. diskusija u okviru ove publike se deava u okvirima tema o kojima se do tada nije raspravljalo. kae kad umjetnost postaje ro a! pristupana mnogima! privatnim ljudima! ona postaje predmet njihovog racionalnog sporazumijevanja. oni trae njegov smisao i time iskazuju ono to je prije lio neizrecivo. !illiams pokazuje kako umjetnost tek u "$.st. dobiva svoje moderno znaenje! odvojeno od reprodukcije drutvenog ivota. 3. otvaranje diskusije o umjetnosti vodi znanstvenoj otvorenosti publike. tako se poinje raspravljati o opim pitanjima i s pretpostavkom ope pristupanosti rasprave "iako ona naravno nije ope pristupana#. ove skupnine postaju potencijalno javne korporacije$ o raaju se sredini koja ih okruuje. ipak stvarna vanjska pu lika ovih drutava je relativno mala (ljudi su siromani i nepismeni). ali kae uz ovu publiku %visokog drutva% nastaje i publika niih slojeva u "$.st. u engleskoj i francuskoj puk dobiva pristup u kazalita. u ovom razdoblju umjetnost gubi svoju funkciju drutvene reprezentacije ne proizvodi se vie po narudbi dvorova nego kao roba za trite. ovo naravno znai i emancipaciju umjetnika od mecena. umjetnost tako postaje predmet slobodnog izbora i promjenjive naklonosti upravlja se prema ukusu. svatko u publici ima pravo suditi o umjetnosti $ institucionalizacija laikog suda o umjetnosti. iz ovog izrasta i profesionalna umjetnika kritika. ona u rzo izlazi iz okvira salona i kavana$ u tiskane asopise. s porastom roja kavana i njihovih posjetitelja ovi asopisi pomalo postaju jedina veza izmeu tih kavanskih drutava. glava ". graanska obitelj i institucionalizacija privatnosti okrenute publici publika koja se formira u kazalitima i oko tjednih asopisa = prevladavajue graanska privatne osobe. njihovo porijeklo je sfera patrijarhalne ue o itelji. za razliku od graana! gradsko plemstvo ne njeguje intimnost graanskog ivota.

ipak i kod plemstva i kod drugih drutvenih grupa moe se promatrati privatizacija ivota. sad autor to ilustrira promjenom arhitekture stambenih objekata sve je manje prostorija za zajedniu upotrebu i za goste, a sve vie manjih, privatnih prostorija za same stanare. nestaje velika dvorana za goste, a nastaje dnevna soba u kojoj boravi samo ua obitelj. kae sfera intimnosti ue obitelji, neovisna od irih drutvenih odnosa koja se razvija u "$.st. izvor je humanosti i uspostave %ljudskog% odnosa, ravnopravnog. sad dalje pokazuje kako razvoj pisma kao o lika komunikacije doprinosi su jektiviranju pojedinaca i kako ono s druge strane privatnost okree javnosti$ itaju se tua pisma! nekad se o javljuju! a ponekad se ak i piu s namjerom da udu otisnuta (romani u pismima goethe i dr.). ovo pretvara odnos pisca i itatelja u intiman odnos nove vrste. kae sfera pu like nastaje u irim slojevima graanstva kao proirenje i d opuna intimne sfere ue obitelji. irenjem tiska "asopisa i novina# itanje postaje uo iajena navika ne samo viih nego i niih graanskih slojeva. iri se onaj tip literarne pu like kakav je prvo itno nastao u kavanama i salonima. oni ine javnost li terarnog rezoniranja u kojem se subjektivnost koja ima porijeklo u intimnosti ue obitelji sporazumijeva sa samom sobom o samoj sebi. glava #. literarna javnost u odnosu prema politikoj javnosti preobrazba ove literarne javnosti u sferu kritike javne vlasti deava se kao promjena njenih funkcija u okviru ve postojeih institucija. u nastajuu politiku javnost ulazi ve formirani kompleks privatnosti okrenute prema javnosti. glavno podruje u kojem se deava kritiko rezoniranje graana = sfera socijalnog "javno relevantno privatno#! a ne podruje res publica "glavno podruje avljenja antike javnosti#. ova javnost se, kae suprotstavlja uspostavjenom monarhijskom autoritetu. ona ima privatan i polemiki karakter. razlika ovog i antikog graanina$ njegov privatni status zasniva se na vlasti ez ikakvog privida slo ode posredovanog prisnou njegova borba je samo borba protiv vanjskih neprijatelja. nema borbe protiv vlastite vlade dimenzija polemike koja u %&.st. o likuje politiku javnost razvija se ve nekoliko stoljea prije u dravnopravnoj kontroverzi oko naela apsolutne vladavine. jedan od bitnih momenata apsolutne vladavine tajnost postupaka. e kae ovom principu tajnosti ( arcana imperii), suprotstavlja se princip javnosti. milslioci ove graanske polemike$ montes$uieu, hobbes, locke. glavno naelo koje se proklamira$ pojam zakona kao ope i apstraktne pravne norme i vlasti koja se svodi na izvravanje ovakvih zakona. ovo je direktno u suprotnosti s arcana imperii. naelu voluntas se suprotstavlja naelo ratio. kae$ u graanskoj javnosti razvija se politika svijest koja nasuprot apsolutnoj vladavini razvija pojam opih i apstraktnih zakona i zahtjev prema njima i na kraju potvruje se e samu kao! tj. javno mnijenje kao jedini legitimni izvor zakona. 8

e sad$ kako ovi kriteriji oposti i apstraktnosti izviru iz literarne javnosti privatnih ljudi koji se u meuso noj komunikaciji uvjeravaju u vlastiti su jektivitet proiza ao iz intimne sfere, odg 1. literarna javnost je uspostavila naela jednakosti! a iz ovog proizlazi rezoniranje koje ima opi karakter 2. iz javnog rezoniranja proizlazi i racionalnost $ u o rani vlastite ideje jedino to vrijedi je jai argument. ovom nainu miljenja se eli prilagoditi i same zakone oni treba da budu a) formalno$ ope i apstraknte pravne norme b) materijalno racionalni u skladu s prirodom stvari zajednika svojstva politike i literarne javnosti o je su pu like privatnih ljudi ija autonomija predstavljena privatnim vlasnitvom tei da se predstavi u sferi graanske o itelji intimno se ostvaruje kao humanitet ambivalentnost privatne sfere ona je s jedne strane intimna sfera obitelji, ljudskih odnosa, a s druge sfera robnog prometa i drutvenog rada. u ovoj sferi je oso a istovremeno ovjek " homme# i graanin "bourgeois). s ovim se donekle preklapaju dvije vrste javnosti u kojima osobe sudjeluju u literarnoj se sporazumijevaju o iskustvima svoje subjektivnosti kao ljudi u politikoj se sporazumijevaju kao vlasnici o reguliranju svoje privatne sfere a s druge strane u ove dvije publike se radi o istim osobama i jedinstvenom javnom mnijenju. locke odranje vlasnitva nad ivotom, slobodom i imanjem ilustrira ovu vezu za htjev graanina kao vlasnika i kao ovjeka. 3. politike funkcije javnosti glava %. engleski obrazac razvoja ovdje se prva formira politiki angairana javnost "kraj %*! poetak %&.st.# . snage koje tee da dou do utjecaja na odluivanje dravne vlasti o raaju se pu lici koja rezonira. staleka skuptina se kroz jedno stoljee preo raava u moderni parlament. razlog zato se ovo najprije deava u engleskoj ovdje se prije razvio kapitalistiki nain proizvodnje! a tek s njim je mogue da literarna javnost postane politiki angairana " aza)nadgradnja#. u engleskoj naime nije postojao konflikt izmeu zemljoposjeda i industrije! nego izmeu trgovinsko)financijskog kapitala s jedne strane i industrijskog s druge. ovaj spor je u engleskoj zahvatio ire slojeve nego bilokoji spor na kontinentu. tri vana dogaaja koji ovo prate "krajem %*.st.#$ 1. osnivanje engleske anke$ o eava uvrivanje sistema aziranog na kapitalistikom nainu proizvodnje (najamni rad), a ne samo na trgovinskom prometu 2. ukidanje instituta preventivne cenzure$ omoguuje prodor "politikog# rezoniranja u tisak. ovo ipak ne znai potpunu slo odu tiska! ali ova slo oda je znatno vea nego na kontinentu. s vremenom novine i asopisi postaju relativno samostalni i profiliraju se kao glavni kritiki organi pu like. novine postaju etvrti zakonodavni stale " fourth estate). 3. uspostava prve ka inetske vlade$ vodi parlamentarizaciji dravne vlasti i na kraju ukljuivanja politiki angairane javnosti u dravnu vlast.

u drugoj polovici "$.st. faktiki je ukinuto iskljuenje javnosti iz rada parlamenta$ novine po prvi put smiju pisati o sadraju parlamentarnih rasprava. meutim izvetavanje iz parlamenta formalno je doputeno tek %&+'. o strankama prisustvo javnog rezoniranja u parlamentarnom radu prisiljava stranke da se suko ljavaju racionalnim argumentima. tako se uspostavlja sistem opozicije i vlasti u kojem opozicija vie ne znai graanski rat. pritom se opozicija u raspravama esto poziva na raspoloenje naroda. ovo naravno jo nije prava vladavina javnog mnijenja. ipak do kraja "$.st. se poinju o likovati izvanparlamentarne organizacije stranaka. "'-.. u parlamentu se po prvi put spominje javno mnijenje! a do poetka %,.st. javno rezoniranje se do te mjere razvilo da postaje relevantan partner u politikoj raspravi. glava &. kontinentalne varijante francuska$ ovdje se javnost koja politiki rezonira formira sredinom %&.st. meutim z og jake cenzure! kritika javnost se ne uspjeva institucionalizirati nema slobodnog tiska nema staleke skuptine koja bi se mogla pretvoriti u narodno predstavnitvo nema socijalne baze ovakvih institucija plemstvo je ekonomski zavisno od krune "ne avi se nikakvim graanskim nainima privreivanja )/ ogati graani kupuju plemike titule i privilegije. tako zapravo! ma ime se lanovi drutva smatrali! svi osim krune spadaju u graansko! privatno drutvo! zavisno od krune. pritom su graani i plemstvo strogo odvojeni. politika javnost kao i u engleskoj nastaje iz literarne, salonske filozofi iz beletrista postaju ekonomisti, a nazivaju se fiziokrati ($uesna', mirabeau, turgot). tek pred samu revoluciju najznaajniji predstavnici fiziokrata ulaze u vladu kao prvi eksp onenti javnog mnijenja. pomalo se doputa javno rezoniranje o javnim poslovima. ovo pak vodi sazivanju dravnih stalea. dalje je pria poznata$ na ovom stupnju razvoja dravni stalei ne mogu drugo nego oformiti se kao moderni parlament. revolucijom se ovdje odmah institucionalizira i pravno normira politika javnost "razliitood engleskog razvoja#! a politike funkcije javnosti kako su kodificirane u revolucionarnom ustavu se brzo pretvaraju u parole koje se ire po cijelom kontinentu. deklaracija o pravima ovjeka i graanina ("'$-.) %slobodno izraavanje misli i miljenja jedno je od najdragocjenijih prava ovjeka. svatko moe slobodno govoriti, pisati, tiskati, uz obavezu odgovornosti za zloupotrebu ove slobode u zakonom predvienim sluajevima % ipak ova kodificirana prava nisu tako brzo zaivjela. "$**. napoleon u potpunosti ukida slobodu tiska. njemaka ovdje se nakon francuske revolucije obnavljaju staleka tijela s ponekom funkcijom parlamenta, ali ovdje se prilike ipak bitno razlikuju od engleskih i francuskih. apsolutizam je itno jai staleke granice izmeu plemstva i graanstva su vrste. plemstvo je naime ovisno o kneevskim dvorovima i nema priliku formirati rezonirajuu javnost zajedno s graanima 10

 graanska elita (koja sebe definira preko obrazovanja) se strogo distancira od naroda ( volk) seljaci, radnici, sitni trgovci, zanatlije. ove se ne u raja u graane. dakle jedina rezonirajua pu lika se formira u okviru graanske elite. a ta elita ne uspijeva ostvariti znaajnija prava na izraavanje kritikih stavova. glava 10. graansko drutvo kao sfera privatne autonomije: privatno pravo i liberalizirano trite prikazivanjem ovih institucionalizacija politike javnosti ne moe se pokazati koje su prirode politike funkcije te javnosti. priroda politike funkcije javnosti! kae! se moe shvatiti samo iz promatranja specifine faze historijskog razvoja cjeline graanskog drutva u kojoj se ro na razmjena i drutveni rad znaajno emancipiraju od dravnih direktiva. politiki angairana javnost do iva normativni status organa samoposredovanja graanskog drutva sa dravnom vlau koja odgovara njegovim potrebama . drutvena pretpostavka ovog = liberalizirano trite promet u sferi drutvene reprodukcije se pretvara u internu stvar privatnika. graansko drutvo se privatizira. veza merkantilizma i privatizacije graanskog drutva s jedne strane merkantilizam ne doputa ovu privatizaciju jer je drava glavni regulator s druge strane merkantilizam svojom favorizac ijom kapitalistikog naina proizvodnje "uvoz sirovina izvoz proizvoda# razvija trite i njegovu autonomiju. razvoj autonomije trita u doba merkantilizma vidljiv je i iz povijesti privatnog ( graanskog prava) meusobni odnosi privatnih osoba svode se na privatne ugovore uspostavljeni kao odnos razmjene prema zakonima slobodnog prometa na tritu. dakle odnos razmjene postaje osnovni model ugovornog odnosa. iz ovakvog uspostavljanja ugovornog odnosa formira se i kategorija ope pravne sposo nosti. ona nije ovisna o nikakvim posebnim obiljejima. sustavom ugovornih odnosa po uzoru na odnos razmjene nestaju posebna statusna obiljeja, a na njihovo mjesto dolazi samo jedan status prirodni status koji se pripisuje svakom pravnom subjektu. dakle jednakost "analogna s jednakou vlasnika i jednakou o razovanih#. ovakvo graansko pravo uspostavlja strogu privatnu sferu$ meuso ni promet privatnih oso a oslo aa se stalekog i dravnog mijeanja. garantira se institucija privatnog vlasnitva osnovna sloboda ugovora sloboda rada pravo nasljeivanja ovaj razvoj graanskog prava se u engleskoj deava itno ranije nego u zemljama kontinentalne rimskopravne tradicije. ipak u prvoj polovici %,.st. ak i austrija do iva svoj graanski zakonik. ali kae$ ovi graanski zakonici ne samo da su doneseni u interesu graanskog drutva nego je graanska javnost posvuda sudjelovala u njihovom formuliranju. uspostava modernog graanskog prava postaje mogua tek raspadanjem tradicionalnih pravnih formi$ vladajui stalei! cehovi... rimsko pravo kakvo je na kontinentu ilo 11

usvojeno sa svojim privatnim pravom nije ilo dovoljna podloga za uspostavu modernog graanskog. ovo privatno pravo je prepuno kneevskih i korporativnih propisa s ostacima feudalnog prava, propisivanjem pravednih cijena... ova promjena prema modernom graanskom pravu = razvoj od statusa prema ugovoru from status to contract (maine) = liberalizacija. kae jedino podruje gdje je li eralizacija dola sporije je podruje vanjske trgovine "carine! ogranienja#. ovo si je takoer prva mogla dopustiti engleska kao najjaa trina sila. slobodna trgovina i konkurencija na principima laissez fairea su tako u svojoj najioj formi uspostavljene samo u engleskoj krajem "$.st. (vrhunac liberalne faze). u drugim zemljama to nije ilo ni pri lino ovako. usprkos tome stvorena je navika da se it kapitalizma izvodi iz upravo ovog njegovog specifinog vida. dakle liberalizacija kroz graansko pravo i emancipacija graanskog drutva kao privatne sfere od direktiva javne vlasti stvara uvjete za potpuni razvoj politike javnosti. glava 11. proturjena institucionalizacija javnosti u graanskoj pravnoj dravi glavna pretpostavka buroazije o sistemu konkurencije on se moe sam regulirati pod pretpostavkom da izvanekonomske instance ne interveniraju. u proces razmjene, a rezultat neinterveniranja je blagostanje za sve. drava koja intervenira odbacuje se jer to stvara nepredvidivost koje nije spojiva s racionalnou. zadatak drave u ovom = pravna sigurnost, zatita ustrojstva slobodnog trita. ona mora potovati granice nadlenosti! pravne forme! a operativno ovo znai racionalnost uprave i nezavisnost sudstva. e kae ovo su kriteriji graanske pravne drave. logika na kojoj se temelje zakoni ista je logika na kojoj je temeljeno i slobodno trite 1. nema izuzetaka za nikoga 2. zakonima ne mogu manipulirati pojedinci isto kao ni cijenom (objektivnost) 3. zakoni nisu namjenjeni odreenim pojedincima kao ni trite kae sama ideja pravne drave ne pretpostavlja nuno postojanje konstitucionalizirane javnosti i parlamentarnog oblika vladavine. problem je samo da u takvoj pravnoj dravi nita ne garantira da e zakoni iti na korist graanskog prometa. dakle ipak je nuno da se uspostavi javnost kao dravni organ. iz ovog proturjeje dva suprotna poimanja zakona 1. ako politiki zakon pretpostavlja suradnju narodnog predstavnitva onda je kriterij da neto bude zakon narodno predstavnitvo. dakle vladavina zakona = vladavina narodnog predstavnitva. zakon ( volja 2. odreenje zakona koje proizlazi iz njegovog poimanja kao izraza uma$ zakon nije volja jednog ili vie ljudi! on je ono 'umno)ope'. zakon ( ratio. ideja vladavine zakona dakle nosi u se i ideju ukidanja vladavine. ovo je takoer tipino graanska ideja$ politika garancija privatne sfere koja se emancipira od politikog ne i tre ala iti vladavina. starim autorima montes$uieuu i lockeu se tako ini da mo zakonodavstva koju graani do ivaju zapravo i nije vlast (nego legislative power odnosno pouvoir). ono nije vlast jer se ne radi o ispoljavanju politike volje nego racionalne suglasnosti. 12

rousseau premjeta suverenost s monarha na narod. meutim niti pojam suverenosti niti lockeov i montes$uieuov pojam ne rjeava problem funkcije javnog mnijenja. javno mnijenje nije ni izvor vlasti, a pogotovo ne vlast, a nije ni power. stari dravnopravni pojmovi nam ovdje ne mogu pomoi. funkcija javnosti ona treba da pretvori voluntas u ratio koji se uspostavlja u javnoj konkurenciji privatnih argumenata kao suglasnost o onom praktino nunom koje je u opem interesu. u kontinentalnoevropskim pravnim sistemima gdje postoje pisani ustavi moemo nai precizno artikulirane funkcije javnosti$ osnovna prava 1. grupa odnose se na a) sferu publike koja rezonira (sloboda miljenja, govora, tiska, okupljanja, udruivanja) b) na politiku funkciju privatnih oso a u ovoj javnosti (pravo peticije, jednako pravo glasa i izbora) 2. grupa odnosi se na slobodni status pojedinca zasnovan u intimnoj sferi patrijarhalne ue obitelji (osobna sloboda, nepovredivost stana) 3. grupa odnosi se na promet meu privatnim vlasnicima u sferi graanskog drutva "jednakos pred zakonom! zatita privatnog vlasnitva# dakle ovim se jame$ 1. sfere javnosti i privatnosti 2. institucije i instrumenti javnosti (stranke 0 tisak) i privatnosti (obitelj 0 vlasnitvo) 3. funkcije privatnih oso a$ politike kao graana! ekonomske kao vlasnika! individualne komunikacije kao ljudi. logina posljedica javnosti i njenih funkcija = javnost kao organizacijski princip za postupak samih dravnih organa u smislu publicitet javnost parlamentarne rasprave javnost sudskog postupka. kae$ samo javnost jami nezavisnost sudskog postupka od privatonog utjecaja i od utjecaja izvrne vlasti javnost uprave. ovom je najdue trebalo da se razvije, prije svega jer je irokracija ila glavna organizirana mo u rukama vladara. ustavno fiksiranje politike javnosti postoji zapravo samo u lanku koji kae da sva vlast proizlazi iz naroda. ovo je jedino mjesto na kojem se povezuje poredak s javnosti. meutim graanska pravna drava pretendira na organizaciju javne vlasti koja osigurava potinjavanje javnosti potre ama privatne sfere. kae tako realnost ovog drutva ne odgovara ustavnim normama. i dalje zapravo je ta javnost s kojom pravna drava "rije je o %,.st.# rauna samo neznatna manjina. zakoni vae za ljude openito! ali samo ako im je organizacijski princip javnost, tj. ako sudjeluju u javnosti, publici. ovdje je opet rije o proturjeju$ ako je pravna drava usmjerena prije svega na zatitu privatne sfere onih koji su ukljueni u javnost! nema vlasti koja proizlazi iz naroda jer je veina naroda iskljuena nije obrazovana i nema vlasnitva. kae bilo da se uzima obrazovni ili porezni cenzus za pristup javnosti on pogaa iste ljude. oni koji imaju vlasnitvo imaju i obrazovanje, a oni koji nemaju nemaju nijedno. kako se ovo opravdava javnost je osigurana ako ekonomski i socijalni uvjeti pruaju svakome jednake anse da zadovolji kriterije za pristup da stekne kvalifikacije privatne autonomije. 13

(bentham, a.smith). dakle ovo opravdanje proizlazi iz ekonomske logike klasine ekonomije$ 1. garancija slobodnog natjecanja 2. ro e se razmijenjuju putem vrijednosti koja se izraunava koliinom rada potre nom za proizvodnju. ovo ukljuuje da svaki ponua svoju ro u proizvodi sam i da svaki radnik posjeduje sredstva za proizvodnju. dakle ovo se temelji na sociolokoj prepostavci drutva s mnotvom sitnih proizvoaa. ovo je vezano i uz prvu pretpostavku skroz slobodno natjecanje je mogue ako je vlasnitvo sredstava za proizvodnju ravnomjerno rasporeeno. 3. sa'ov zakon pri potpunoj mobilnosti proizvoaa! proizvoda i kapitala ponuda i potranja se stalno izravnavaju. svi resursi su u potpunosti iskoriteni. ovo je stanje ravnotee. e kae pod ovim pretpostavkama i samo pod njima stvarno svak ima jednake anse. u protivnom ni opravdanje za cenzus ne vai. a te pretpostavke nikad i nigdje nisu bile ispunjene. liberalni princip privrede i drutva je ostvaren u onoj mjeri da su se inte resi graanske klase mogli identificirati s opim interesima i da se trei stale mogao konstituirati kao nacija. kae$ samo su graani ili sposo ni o likovati pu liku koja je mogla tititi zakonodavne osnove postojeeg vlasnikog poretka. za izvravanje svoje javne uloge oni naime nisu morali izlaziti iz svoje privatne egzistencije$ ako si kao ovjek (homme) vlasnik onda kao graanin (citoyen) moe tititi vlasniki poredak! a da cijelo vrijeme djeluje u istom interesu. ipak ova klasa je razvila pol itike institucije koje za svoj o jektivni smisao uzimaju ideju vlastitog ukidanja. meutim vladavina nije ukinuta.

4. graanska javnost

ideja i ideologija

glava 12. public opinion opinion publi$ue )ffentliche meinung javno mnijenje: o predpovijesti pojma smisao funkcije graanske javnosti kristaliziran je u pojmu$ javno mnijenje. sad emo ovdje o tom pojmu$ opinion preuzima u engleskom i francuskom znaenje latinske rijei opinio = pomalo nesiguran, ne potpuno dokazan sud. drugo znaenje! ovdje vanije$ opinion kao reputation = glas! ugled! ono to oso a znai u miljenju drugih. dakle ve sam pojam opinion sugerira da se radi o kolektivnom fenomenu. zato su dodaci koji govore o kolektivnosti tog mnijenja pleonazam ( common opinion, general opinion, public opinion). izvorno znaenje iz ova dva pojma! meutim ne govori o razlonosti takvog mnijenja "public opinion kao razlono mnijenje ne pojavljuje se prije "$.st.). hobbes identificira conscience (svijest i savjest) sa opinion. u %leviathanu% on uvodi vlast koja je konfesionalno neutralna vjeroispovjest je za dravu irelevantna. savjest nije nita drugo nego mnijenje. kae njegovo zanemarivanje religioznog miljenja vodi u stvari afirmaciji privatnog uvjerenja. 14

locke %law of opinion and reputation %. pokazuje kako je zakon mnijenja istog ranga kao dravni ili boji zakon filozofski zakon. njegovo razumijevanje opinion = neformalni splet miljenja sredine ija je indirektna socijalna kontrola efikasnija od formalne cenzure s prethodnim dravnim ili crkvenim sankcijama. ovaj zakon on naziva i law of private censure. ovaj opinion meutim nije public, a to nije namjerno on ne nastaje kroz raspravu nego preutnim tajnim pristankom. kod lockea takoer ovaj pojam gu i vezu s pojmom predrasude "prejudice). be'le on koristi pojam critique. ovaj pojam liava historijsko!filozofskog porijekla i pretvara ga u kritiku kao takvu odmjeravanje za i protiv... kritika je ovdje shvaena kao strogo privatna stvar$ podruje uma ostaje zatvoreno! suprotstavljeno javnom podruju drave i podinjeno u odnosu na njega. rousseau u %raspravi o umjetnosti i znanosti% po prvi put koristi pojam opinion publique. pritom opinion koristi u svojem starom znaenju$ 'kritiari potkopavaju osnove vjere i unitavaju vrlinu, posveuju svoj talent i svoju filozofiju razaranju i podrivanju svega onoga to je ovjeku najsvetije. oni se okreu protiv javnog mnijenja%. bolingbroke koristi pojam 'public spirit' da naroda. i izrazio vezu politike opozicije i miljenja

burke prvi uoio prave razlike. koristi pojam general opinion. govori o tome da se ni jedan zakonodavni akt nee moi provesti ako se ne uzme u o zir op e mnijenje onih kojima se vlada. kod njega po prvi put mnijenje nije puka naklonost nego proizlazi iz razmiljanja i javne diskusije. fiziokrati prvi u francuskoj formulirali opinion publique kao mnijenje koje je kritikom diskusijom u javnosti proieno u istinsko miljenje. oni su uklonili suprotnost koja je u francuskom postojala izmeu opinion (= miljenje naroda noeno tradicijom i zdravim razumom, predrasuda) i critique. fiziokratski sistem = prelazni izmeu feudalizma i kapitalizma$ feudalna baza vladavine poljoprivreda = jedini produktivni rad taj rad se meutim gleda sa stanovita kapitalistike proizvodnje uvid u zakone prirodnog poretka ima public clair, prosvjeena javnost, koja utjee na opinion publique. ovdje je rije o uenim ljudima monarh uva prirodni poredak pritom se ravna prema zakljucima strunog rezoniranja pu like "dakle uenih ljudi iz prethodne toke#. dakle ovo je neko uenje o dva autoriteta$ uma i volje. tako fiziokrati interpretiraju poloaj publike koja politiki rezonira! a pritom ne izlaze iz okvira postojeeg poretka . naime ovdje javno mnijenje ne obvezuje zakonodavca. rousseau vezuje svoju openitu volju sa opinion publique u starom smislu ( nereflektirano mnijenje). drutvenim ugovorom se premouje jaz izmeu ovjeka i graanina$ svatko podreuje zajednici svoju oso u i vlasnitvo sa svim pravima da i u udue posredovanjem openite volje imao udjela u pravima i dunostima svih. kod rousseaua je vlasnitvo istovremeno javno i privatno onako kako je svako pojedinac kao parcijalni nositelj openite volje nadreen sam se i. openita volja ne proizlazi iz konkurencije privatnih interesa ona nije volja svih (zbroj). ovo bi kae odgovaralo liberalnom modelu pod pretpostavkom privatne autonomije koja zapravo ukida model drutvenog ugovora. openita volja je tako neka vrsta instinkta ovjeanstva on je usaen u opinion o iaji! naravi! mnijenje naroda. kljuna razlika rousseauovog opinion publique od modernog znaenja$ nema diskusije volont gnrale nije suglasnost argumenata nego srca. kod njega na olju vladu ima drutvo u 15

kojem zakoni odgovaraju ve ukorijenjenim o iajima "opinions). ovo sve funkcionira dobro dok nema luksuza. luksuz korumpira razborit u jednostavnost! a pritom prosvijeena pu lika sa svojim mnijenjem "isto opinion) i diskusijom podjarmljuje grupu jednostavnih, neobrazovanih. tako je zapravo diskusija i javno mnijenje kod rousseaua tetno i loe, a o iaji! opinion jednostavnih i priprostih dobar. rousseauov pojam javnog mnijenja je po definiciji vrlo lian lockeovom law of opinion. ono je zakon iji izvritelj je cenzor. on vri neki tip drutvene kontrole. opinion publique takoer o vezuje zakonodavca. pri tome svemu ne moe biti diskusije. dakle rousseauova direktna demokracija funkcionira tako da je suveren cijelo vrijeme okupljen. zato je njegov opinion opinion publique (jer se smatra da je uvijek kolektivan). ovi graani su okupljeni radi aklamacije! a ne rezoniranja. usporedba rousseau fiziokrati svaki od njih ima jedostran, nepotpun pojam javnog mnijenja kod rousseaua javno mnijenje vlada, ali nema diskusije, kritike kod fiziokrata javno mnijenje supostoji s apsolutizmom! ali ukljuuje kritiku javnost. bentham po prvi puta izlae vezu javnosti i javnog mnijenja u monografskoj formi. kae$ itno je da vrenje politike vlasti ude izloeno nadzoru pu like. sud pu like je naime! iako je takoer u moguneost da pogrijei! nepodmitljiv. javnost parlamentarnih rasprava osigurat e zajedniki duh "dakle ovo je kao neka integrativna funkcija#. guizot ("$.*.) kako sistem postaje reprezentativan 1. diskusijom koja o avezuje vlast da zajedniki trai istinu 2. pu licitetom koji omoguava graanima da udno prate rad vlasti angairane u traenju istine 3. slo odom tiska koja potie graane da i sami trae istinu f.g.forster u njemakoj krajem %&.st. po prvi put uveo prevod francuskog opinion publique ffentliche meinung. u to vrijeme ovaj pojam je ve do kraja formuliran u modernom smislu. osim ovog on uvodi i pojam opeg duha "gemeingeist). !ieland donosi u njemaki definiciju javnog mnijenja "modernu#. ali njegovo poimanje javnog mnijenja zadrava neto od rousseauovog! a ovo ostaje u njemakom poimanju. ponovno ga oivljava politika romantika$ javno mnijenje kao nijemi narodni duh "a ne kao rezoniranje#. glava 13. publicitet kao princip posredovanja politike i morala *kant+ ideja graanske javnosti je kod kanta razraena i prije nego to sam pojam javnog mnijenja dolazi do njemake. u "$.st. kritiki proces rezoniranja protiv apsolutne vlasti smatra se nepolitikim. smatra se da javno mnijenje racionalizira politiku u ime morala. pojam moralno se pritom izjedna ava s umno. kant prinuda se ne moe vriti u obliku osobne vladavine ili nasilnog samopotvrivanja nego samo tako da jedino um ima vlast. pritom je rezoniranje po pravilima o iajnosti zakon praktinog uma. da bi politika mogla biti u skladu s moralom, javnost mora iti ukljuena u politike funkcije posredovanja drave i drutva. 16

ova javnost je princip pravnog poretka i metoda prosvjeivanja. pritom prosvjeenost znai sposo nost da se misli samostalno i to samo stalno miljenje javno izraava = javna upotreba uma. kant javnu upotre u uma prije svega vidi kao stvar uenih onih koji imaju posla s principima istog uma filozofima. dakle stvar izgleda tako da filozofi vode raspravu pred oima vlade! ali i naroda i time i jedne i druge pouava. tako se narod pomalo isto konstituira kao publika koja samostalo misli. privatna upotreba uma = ona koju netko ini vrei neku povjerenu mu graansku slu u ili dunost. ovdje nema rezoniranja! nego se mora sluati. javna upotreba uma = upotre a uma koju netko ini pred cijelom pu likom italakg svijeta. ovdje se pojmom ' svijet' konstituira javnost kao sfera. ovdje je rije o pu lici koja rezonira! italakoj pu lici. ova rezonirajua pu lika iju osnovnu jedinicu ini ovjek! kada pone rezonirati o opoj stvari postaje pu lika graana. u repu likanskom ureenju ova politika javnost postaje organizacijski princip li eralne pravne drave. u toj dravi gransko drutvo se uspostavlja kao sfera privatne autonomije svatko moe traiti svoju sreu na nain koji mu se ini koristan. zakonodavstvo se ovdje svodi na narodnu volju ije je porijeklo u umu zakoni naime potjeu iz javne suglasnosti pu like koja rezonira. ti zakoni su po kantu javni zakoni. argumentacija oko volje iz koje proizlazi zakon prati rousseauovu osim u jednoj toki$ princip narodnog suvereniteta se moe realizirati samo pod pretpostavkom javne upotrebe uma. u 'kritici istog uma' kant javnoj suglasnosti ljudi pripisuje funkciju p ragmatine kontrole$ izvanjski kriterij za ocjenu da li je neko priznavanje istinitosti uvjerenje ili puki nagovor je u mogunosti da se ono saopi i da se uvidi vrijedi li ono za um svakog ovjeka. on ovo kasnije naziva suglasnost svih sudova bez obzira n a razlike meu su jektima. ovo je dakle javno mnijenje iako ga kant tako ne zove. kod kanta pu lici koja politiki rezonira imaju pristup samo privatni vlasnici jer njihova autonomija ima korijen u sferi ro nog prometa i zato je vezana u z interes za njeno odranje kao privatne sfere. ovo iskljuuje samo oni koji prodaju svoje snage! a ukljuuje one koji prodaju svoje sposo nosti kao ro u. kae ovo je manjkavo razlikovanje. ono kod kanta vrijedi samo ako postoje jednake anse za stjecanje (dakle isti oni zamiljeni ekonomski uvjeti). dakle oni koji nemaju vlasnitva su pod zatitom zakona ali ne mogu na njega utjecati. oni nisu graani! ali imaju anse postati graani. kae ovdje dakle fikcija pravednosti imanentne slobodnom robnom prome tu zavodi na izjednaavanje graanina s ovjekom! odnosno zainteresiranih privatnih vlasnika i autonomnih individua. kae u kantovoj politikoj filozofiji se mogu uoiti dvije verzije$ 1. slubena slui se konstrukcijom svjetskog poretka koji se zasniva jedino na pririodnoj nunosti$ pravna teorija moe izvoditi politike radnje slino moralnim radnjama. ako pravno stanje postoji onda moralna politika ne znai drugo nego postupanje u skladu s dunostima. vladavina zakona se osigurava posredstvom javnosti. 2. neslubena (filozofija povijesti# polazi od toga da se politika tek tre a oriti za uspostavu pravnog stanja. politika se ne moe shvatiti iskljuivo kao moralna! kao postupanje po 17

dunosti u okviru pozitivnih zakona. naime pozitiviranje zakona s e dobiva tek uzimanjem u obzir kolektivne volje. ovo pak se osigurava posredstvom javnosti. glava 14. o dijalektici javnosti *hegel i mar,+ kant %javno usuglaavanje% deava se u publici privatnih ljudi koji rezoniraju. ovo javno usuglaavanje hegel naziva javno mnijenje = empirijska openitost nazora i misli mnogih. funkcija ovog javnog mnijenja kod njega$ racionalizacija vladavine "ovo je tipino za %&.st.#. on kao i kant uzima javno mnijenje kao test istinitosti. ali kod njega javno mnijenje ne moe iti mnjijenje uenih ljudi. znanost kae ne potpada pod javno mnijenje. hegel raz ija li eralne fikcije na kojima se zasnivala samosvijest javnog mnijenja kao istog uma. on naime otkriva du oku podijeljenost graanskog drutva$ ono ne samo da ne ukida nejednakost nego je uzdie do nejednakosti intelektualne i moralne obrazovanosti. uopavanjem sveze ljudi usljed njihovih potre a "dakle pretvaranjem interesa graana u opi interes# poveava se nagomilavanje ogatstva i ograniavanje i nuda klase koja je vezana uz rad. tako hegel pokazuje kako javno mnijenje privatnih ljudi okupljenih u publiku nema vie osnove za svoje jedinstvo ono pada na nivo subjektivnog mnijenja mnogih. i dalje graansko drutvo "drutvo privatnih vlasnika# je dezorganizirano! a kad se drava zamijeni s tim graanskim drutvom "to se u li eralnom poimanju deava# , dakle kad se privatni stale kao takav u zakonodavnoj vlasti uzdie do uea u opoj stvari! onda se dezorganizacija koja mu je svojstvena prenosi na dravu. e a da se to ne bi desilo, tj. da se sistem potreba ne bi razbio u posebne interese potrebno je primijeniti policijske mjere (dakle dravna intervencija) i udruivanje u korporacije. ovime je hegel definitivno preao granicu liberalizma. kod hegela javno mnijenje ima oblik zdravog razuma i proireno je u narodu u obliku predrasuda (rousseau,,). ono dolazi k pravoj svijesti kroz javnost skuptinskih rasprava. javnost skuptinskih rasprava ne slui povezivanju parlamentarne rasprave s rezoniranjem publike koja kontrolira i kritizira. javnost parlamentarne rasprave je metoda integracije dravljana odozgo. javno mnijenje ovom javnou rasprave dolazi do istinskih spoznaja o stanju i pojmu drave. ono time ui potivati dravne poslove i njihove nosioce. dakle javnost parlamentarne rasprave ne slu-i da bi obrazovani mogli kritizirati vlast nego da bi obrazovala javno mnijenje . to znai da javnost vie ne vai kao princip prosvijeenosti i kao sfera o stvarenja uma. njena svrha je integracija subjektivnog miljenja u objektivitet (dravu). javno mnijenje nema u se i sposo nost razlikovanja i dolaenja do odreenog znanja. zato je nezavisnost od javnog mnijenja prvi formalni uvjet za neto umno "u z iljn osti i znanosti). javno mnijenje je dakle ovdje opet shvaeno kao mnijenje "opinion), a ne %umno%. hegel od acuje graansku javnost jer anarhino i antagonistiko drutvo ne predstavlja sferu autonomnih privatnih ljudi koja se emancipirala od vlasti! u kojoj je sila neutralizirana i na kojoj i kao osnovi privatni ljudi mogli pretvoriti politiki autoritet u racionalni. graansko drutvo z og svoje dezorganizacije tre a integraciju posredstvom politike vlasti. mar, (mladi) javno mnijenje = lana svijest. ono pred samim sobom krije svoj istinski karakter maske buroaskih klasnih interesa. mar, kritizira ekonomske pretpostavke na kojima se temelji samosvijest javnosti 18

1. kapitalistiki sistem se ne moe! preputen sam se i reproducirati kao prirodan poredak! ez kriza 2. proces oploivanja kapitala poiva na prisvajanju vika vrijednosti stvorenog vikom rada onih koji raspolau vlastitom radnom snagom kao jedinom robom. tako se deava raslojavanje, odvajanje klasa koje smanjuje anse za uspon. 3. u procesu akumulacije trita se oligopolistiki deformiraju tako da se na kraju vie ne moe raunati sa slo odnim formiranjem cijena. dakle ukidanjem dravne intervencije se ne dolazi do neutralizacije sile u prometu meu o inim ljudima! nego samo do uspostave novih odnosa snaga izmeu vlasnika i najamnih radnika. mar, ovim pokazuje kako pretpostavke na kojima je javnost ope dostupna "jednakost ansi# i na kojima se onda ona moe identificirati s nacijom! tj. na kojima se graansko drutvo moe identificirati s drutvom u cjelini ne stojeisto tako nije odriva ni postavka o jednakosti ovjeka i privatnog vlasnika$ naime ako su vlasnici suprotstavljeni klasi najamnih radnika, onda interes vlasnika za odranje sfere robnog prometa i drutvanog rada nije nita drugo nego partikularni interes1 da bi bourgeois zastupao istinski dravni interes morao bi istupiti iz svoje buroaske stvarnosti. nema identiteta njegovog privatnog i interesa drave1 kae u "-.st. se moglo predvidjeti da e javnost "jednom uspostavljena od graana! koja je dospjela do svoje politike funkcije$ u javnost okupljeni privatni ljudi postavljaju kao temu politiko sankcionianje drutva kao privatne sfere )! z og svoje unutranje dijalektike "partikularni interes koji pretendira da ude opi# iti zaposjednuta od grupa koje nemaju nikakvog interesa za odranje drutva kao privatne sfere jer ne raspolau privatnim vlasnitvom kao osnovom privatne autonomije. e i onda! kad javnost ude stvarno ukljuivala sve postoji mogunost da se ostvari ono to je predstavljeno kao njen cilj$ racionalizacija vladavine, nestanak vladavine ljudi nad ljudima. mar, kae racionalizacija vladavine "nestanak politikog karaktera vladavine# = nestanak klasnih razlika cijela proizvodnja je koncentrirana u rukama udruenih individua ovo je zapravo socijalistiko preformuliranje li eralne ideje vladavine zakona (vladavine koja prestaje iti politika#. engels %umjesto vladanja nad ljudima nastupit e upravljanje stvarima i rukovoenje proizvodnim procesima%! a ovo je mogue ako udrueni proizvoai racionalno urede svoj promet materije s prirodom$ ako ga dovedu pod zajedni ku kontrolu umjesto da taj promet njima gospodari kao neka slijepa sila. dakle upravljanje stvarima = kolektivno vlasnitvo sredstava proizvodnje i ukidanje trinih mehanizama. konzekvenca ovog po pojam javnosti o re se klasini odnos javnosti i privatne sfere. kritika i kontrola javnosti protee se na onaj dio graanske privatne sfere koji je prije "raspolaganjem sredstvima za proizvodnju# io preputen privatnim ljudima$ to je podruje drutveno potrebnog rada. autonomija ona se vie ne temelji na privatnom vlasnitvu! niti se uope nalazi u privatnoj sferi. autonomnija se nalazi u samoj javnosti. na mjesto identiteta bourgeois i homme stupa identitet homme i citoyen1 javnost ne posreduje vie drutvo privatnih vlasnika dravi nego autonomna publika osigurava sebi kao privatnim ljudima sferu osobne slobode. time nastaje %stvarno privatno% izvueno iz prinude drutvenog rada. 19

kae i mar, i engels smatraju da je neki odnos samo onda privatan ako je potpuno oslo oen oravnog normiranja. glava 1!. ambivalentno toc$ueville% s"vaanje javnosti u teoriji liberalizma #mill i

proturjeje graanske javnosti nije otilo u onom smjeru koji su prieljkivali rani socijalisti$ proirenje politikih prava na sve drutvene kla se desilo se u okviru istog klasnog drutva. s druge strane argumenti kritiara graanske javnosti su uvjerljivo po ijedili! a ovo na neki nain priznaju i sami li eralni mislioci. tako liberalna misao sada dovodi u pitanje fundamentalne postavke koje su zajednike klasinom modelu graanske javnosti i njegovom dijalektikom protumodelu "kae$ po tome je ova li eralna misao jaa i od same socijalistike kritike#. model politiki fungirajue javnosti pretpostavlja konvergenciju javnog mnijenja i uma i smatra da je mogue prirodnim redom svesti na minimum suko e interesa i irokratske odluke i podvrgnuti ih pouzdanim kriterijima javnog prosuivanja socijalisti dokazuju da sama ideja graanske javnosti ne odgovara ovim pretpostavkama i stoga se mora promijeniti ideja javnosti da bi odgovarala pretpostavkama liberali stavljaju u sumnju same pretpostavke prirodne osnove na kojima ideja politiki fungirajue javnosti uope poiva (pretpostavka konvergencije javnosti i uma) . a onda se naravno zauzimaju za konzerviranje jednog relativiziranog pojma graanske javnosti. pojam graanske javnosti ovdje gu i o lik filozofije povijesti i postaje realistian. to se desilo pu lika se poveala. ona vie nije socijalno ekskluzivna "nema vie veza lanova pu like na temelju instituta drutvenog prometa i visokog nivoa o razovanja# u javnost izbijaju konflikti koji su ranije bili potisnuti u privatnu sferu, konflikti koji se vie ne daju rijeiti djelovanjem samoregulirajueg trita javnost koja sada posreduje ovu poveanu koliinu zahtjeva postaje poprite gru e or e interesa zakone vie ne moemo shvatiti kao rezultat suglasnosti privatnih ljudi nakon javne diskusije nego kao kompromis konkurentskih privatnih interesa. mill 0 toc$ueville i jedan i drugi zalau se za ope pravo glasa$ poredak slo odne utakmice ne odgovara vie svom o eanju da e s jednakim ansama za stjecanje privatnog vlasnitva drati otvoren pristup politi koj javnosti. princip ovog poretka zahtijeva da se otvori neposredan pristup klasama manualnih radnika proirenje politikih pravae a sad ova dvojica autora pokazuju kako je javno mnijenje ovim nunim proirenjem prestalo biti garancija uma protiv sile i postalo samo sila. mill kae u cjelini pokazuje se sve vea sklonost da se mo drutva preko moi javnog mnijenja proiri do neprihvatljivih razmjera. vladavina javnog mnijenja = vladavina mnogih i prosjenihtoc$ueville javno mnijenje = pritisak u smjeru konformizma, a ne snaga kritike. to vie graani postaju jednaki to je manja sklonost da se vjeruje jednom odreenom ovjeku! a sve 20

vea da se vjeruje masi. masa ez uvjeravanja namee miljenje! oslo aa pojedinca od o aveze da formira vlastito. tako izgleda da je javno mnijenje, iako je prvobitno postavljeno kao kontrola sile, i samo mora biti podvrgnuto kontroli. dakle ovdje je rije o zatiti manjine i drukijih u sustavu u kojem posvuda vlada veina. mill izokree stari problem slobode govora sloboda govora se vie ne mora tititi u odnosu na kneevu vlast koja ju ugroava nego u odnosu na vlast javnosti. javno mnijenje nije nita manje samovoljna vlast od kneevske1 zahtjev za tolerancijom se upuuje javnosti! a ne cenzorima. osporavanje temeljne pretpostavke modela politiki fungirajue javnosti$ jedinstvu uma i javnog mnijenja nedostaje o jektivno jamstvo drutveno ostvarenog izmirenja interesa! racionalne dokazivosti jednog opeg interesa. mill kae$ kad javno mnijenje postaje najjaa mo! tre a poeti rinuti da ona ne proguta sve druge moi. njegovo rjeenje$ politika pitanja ne tre a rjeavati pozivanjem na raz or ili volju neo avijetene gomile! nego samo prema do ro odmjerenim shvaanjima relativno malog broja osoba, specijalno obrazovanih za takve zadatke. "am ivalentnost shvaanja javnosti naslov odnosi se na suprotnost li eralizma i demokracije = slo oda miljenja nasuprot vladavini veine# toc$ueville pojam %reprezentativne vlade% ( representative government) = javnom mnijenju koje je odreeno strastima potre no je proiavanje mjerodavnom raz oritou materijalno nezavisnih graana. politika reprezentacija mora poivati na socijalnoj hijerarhiji. ovo je neka vrsta nove aristokracije$ o razovani i moni graani tre aju! u nedostatku aristokracije! initi elitnu pu liku ije rezoniranje odreuje javno mnijenje. kae habermas sad su odjednom potrebne restriktivne mjere da bi se osigurao utjecaj jednog javnog mnijenja koje se nalo u manjini prema vladajuim shvaanjima jer ono samo po se i vie ne moe drati tu poziciju. kae ovo se javno mnijenje tako nastoji obogatiti momentima reprezentativna javnosti1 toc$ueville kao liberal izrasao na neprijateljstvu prema apsolutnoj monarhiji uasava se irenja centralizirane irokratske drave koja skr i za sve oinskom vlau! ali ne s ciljem odgoja za samostalnost! nego vjenog dranja ljudi u poziciji djeteta. krajnja konzekvenca ovakvog drutva = komunizam. mar, s toc$uevilleom dijeli ovu brigu smatra da revolucija prvo mora razbiti birokratsko!vojnu mainu. e kae habermas ovo slaganje proizlazi iz postavke koja je zajednika socijalistikoj ideji i ideji graanske javnosti prirodni red drutvene reprodukcije! nestanak politike vlasti. vladavina stvarima se jednostavno moe regulirati zakonima politike ekonomije "prirodni red#. kroz sljedeih %.. godina razrjeava se pro lem javnosti i privatne sfere. pritom ni li eralni ni socijalistiki model nisu korisni za dijagnozu javnosti koja nastaje. 5. socijalno mijenjanje strukture javnosti 21

glava 1". tendencije ukr.tavanja javne sfere s privatnom domenom graanska javnost se razvija izmeu drave i dru tva, ali ostaje dio privatne domene. odvajanje drave i drutva na kojem javnost poiva znai prije svega razdvajanje drutvene reprodukcije i politike vlasti "koji su u feudalnom poretku ili spojeni#. razvojem trinih privrednih odnosa proizvodnje p osredovane razmjenom! proizvodnja se oslo aa kompetencija javnog autoriteta! a javni autoritet se rastereuje. krajem "-.st s jedne strane drutvene snage su se domogle kompetencija javnog autoriteta, s druge pojavljuje se sve vei dravni intervencionizam (%neomerkantilizam%). nijedna od ove dvije stvari same za sebe ne dovode u pitanje privatnu sferu, ali zajedno da. kae ovo je neka vrsta refeudalizacije drutva jer se ponovno spaja drutvena reprodukcija i politika vlast. ovaj dravni intervencionizam u drutvenoj sferi ide u smjeru prenoenja javnih kompetencija na privatne korporacije = podrutvljenje drave 2 etatizacija drutva. a nestanak odvojenosti drave i drutva razara graansku javnost. ovaj raspad je vidljiv iz pro mjene politikih funkcija graanske javnosti! a rezultat je strukturne promjene odnosa javne i privatne sfere. od "$'+. pomalo zavrava liberalna era koja je trajala "** godina. naputaju se free trade principi (nova faza kapitalizma) sve jai dravni protekcionizam oligopolistiko okrupnjivanje kapitala "trustovi! dionika drutva , dogovori o fiksiranju cijena). kae ono to je sa' smatrao svojstvenim kapitalistikom sistemu pokazalo se kao samo jedna povijesna faza tog sistema. pretpostavke na kojima se temelji njegov zakon ubrzo su prestale vaiti. krize koje iz ijaju pokazuju stvarnu antagonistiku strukturu drutva. u tom kontekstu jaka drava postaje prijeko potrebna suprotno od li eralne ideje noo dijske drave. ovakva "noo dijska# drava zapravo nikad nije ni postojala. ipak liberalna drava je prepustila sferu robnog prometa i drutvene proizvodnje prvobitnoj autonomiji i u tom smislu je barijera drave i drutva bila jasna. e sad kako i kada ova liberalna drava nestaje, 1. gomilanje moi u privatnoj sferi ro nog prometa 2. javnost uspostavljena kao dravni organ s institucionaliziranim o eanjem ope dostupnosti ove dvije stvari jaaju tenju ekonomski sla ijih da primjene politika sredstva protiv nadmonog partnera. iz ovog iz orna reforma = ope pravo glasa. meutim ovim se suko koji je prvo itno ekonomskog porijekla izdie na politiku razinu$ sindikati se uspostavljaju kao protutea na tritu rada, a s druge strane tee utjecaju na zakonodavstvo poduzetnici odgovaraju neposrednim pretvaranjem svoje ekonomske moi u politiku proizvod ovog$ dravne intervencije u privatnu sferu. drava prema potre i podilazi jednom ili drugom partikularnom interesu nastojei odrati ravnoteu sistema koja se ne moe uspostaviti djelovanjem slobodnog trita. tako je zapravo, paradoksalno, borba protiv 22

kapitalizma ovom sistemu osigurala opstanak naime nastavljanje sve neravnomjernije raspodjele nestalo bi trite za gotove proizvode.

ova intervencijska drava dolazi do funkcije aktivnog oblikovanja a) ekonomska zatita slabijih preraspodjela dohotka i sl. b) usmjeravanje promjene drutvene strukture mjere u korist srednjeg stalea c) kontroliranje i uravnoteavanje ukupng ekonomskog kretanja (makroekonomske politike) d) drava preuzima pruanje usluga koje su dotad bile preputene privatnoj inicijativi, a ovaj sektor ima tendenciju irenja javne zadatke povjerava privatnim osobama djelatnosti privatne privrede koordinira s okvirnim planovima sama postaje proizvoe ili distri uter tako drava du oko zahvaa u sferu ro nog prometa i drutvenog rada jer se konkurentski interesi drutvenih snaga pretvaraju u politiku dinamiku! a posredovani dravnim intervencionizmom povratno djeluju na vlastitu sferu. iz javno relevantne privatne sfere raa se jedna nova repolitizirana socijalna sfera u kojoj se dravne i drutvene institucije spajaju u kompleks u kojem vie nije mogue vriti razlikovanja na temelju klasine pravne distinkcije javno!privatno. ovo namee uvoenje pojma drutvenopravnih normi. primjer privatnopravnog odnosa koji je postao javnopravni kolektivni ugovor. ovo slui zatiti sla ije strane u ugovoru. dva pro lematina momenta$ ovo je intervencija drave u privatnopravni odnos. privatni partneri u ovom ugovoru do ivaju javnopravni znaaj. ovo prestaje iti potvrivanje privatne autonomije i postaje neki tip delegacije. kolektivni ugovor ima znaaj nekog tipa parcijalnog zakona. li eralni teoretiari ovaj prodor javnog prava u privatno nazivaju konfiskacionim zakonodavstvom! eksproprijacijom ez odtete. dakle dvije strane procesa 1. pu liciranje privatnog prava kroz nestanak ugovora u klasinom privatnopravnom smislu 2. privatizacija javnog prava kroz prenoenje zadataka javne uprave na privatne subjekte ovim se konstituira nova domena koja nije ni isto javna ni isto privatna glava 1#. polarizacija socijalne i intimne sfere i ovom procesu proimanja privatne i javne sfere! drave i drutva! intimna sfera koja je nekad ila centar privatne sfere pomie se na njenu periferiju. u li eralnoj eri ove dvije sfere su ile jadnako strukturirane. sada se poinju razvijati u suprotnom smjeru$ 1. obitelj postaje sve vie privatna 2. svijet rada i organizacije postaje sve vie javan . kae$ svijet rada se sad nalazi izmeu privatne i javne domene. ovo je meu ostalim i rezultat materijalne deprivatizacije vlasnitva sredstava za proizvodnju dionika drutva... ad .. krupno poduzee dioniko drutvo 23

 osamostaljuje se od mase dioniara gubi karakter individualne privatne sfere autonomije.veliko poduzee postaje institucija ovo poduzee prema svojim namjetenicima preuzima odre ene garancije statusa, socijalne sigurnosti pojavljuje se pojam %zaposlenika%. ovo je odnos koji vie nije definiran time prema vlasnitvu sredstava za proizvodnju (onaj koji ih nema radi u privatnoj sferi drugih), nego kao odnos prema instituciji ovo poduzee preuzima mnoge javne funkcije "ureuje parkove! gradi stanove#. ovo autor naziva %industrijski feudalizam% ad ". obitelj u ovoj deprivatizaciji profesionalne domene, privatna sfera se svodi samo na podruje o itelji! a o itelj se svodi na svoje najue okvire o itelj se iskljuuje iz funkcionalnog kompleksa drutvenog rada. u liberalnoj eri obitelj se zasnivala na obiteljskom vlasnitvu. znaaj tog vlasnitva smanjen je individualnim dohotkom lanova o itelji kao namjetenika. dakle obitelj gubi svoju funkciju u proizvodnji, ali i funkciju za proizvdnju. udui da je svedena na pojedinani prihod namjetenika! ona gu i mogunost samostalnog izdravanja! osiguranja za starost. ove funkcije naime preuzima drava i to pojedinano za svakog lana o itelji. ona gubi i funkciju podizanja i odgoja djece gu i utjecaj na ponaanje svojih lanova o itelj se pretvara u potroaku zajednicu! to stvara privid nove privatnosti i odvojenosti od javne sfere gubljenjem ekonomskih zadataka! o itelj gu i snagu za produ ljivanje prisnosti meu lanovima$ opada autoritet oca! socijalizacijska funkcija o iteljskih odnosa "ovo je sasvim logino ako polazimo od toga da su ekonomski odnosi aza svega ostalog# iz ovog promjena odnosa javne i privatne sfere privatna sfera se suava! nema distance prema javnoj "ovo sad ilustrira i arhitekturom i koritenjem ur anih prostora! u si kojima im izae iz svog stana skroz u javnosti#. tako nestaje i pu lika! a nastaje masa. bahrdt proces urbanizacije moe se opisati kao postepenu, ali stalnu polarizaciju drutvanog ivota pod aspektom javnosti ili privatnosti. nova prividna intimna sfera obitelj sa smanjenim funkcijama i irenjem neobaveznog slobodnog vremena pada pod utjecaj polujavnih instanci. ovo slobodno vrijeme danas zauzima onaj prostor koji je prije zauzimala litararna javnost kao prostor ovjekovog subjektiviranja. glava 1&. od publike koja rezonira o kulturi ka publici kao potroau kulturni" dobara dakle umjesto literarne javnosti stupa pseudojavna ili prividno privatna domena kulturne potronje. izjednaavanje bourgeois i homme u li eralnoj fazi rezultat je injenice da se (literarna) javnost razvijala iz same jezgre privatne sfere. ova literarna j avnost je ila oslo oena prinuda sfere drutvene reprodukcije. naime$ identifikacija ovjeka s vlasnikom pretpostavlja u privatnoj domeni granicu izmeu poslova reprodukcije ivota s jedne strane i openja koje ljude povezuje u pu liku s druge strane. kae inkorporacija literarne javnosti u sustav potronje brie granicu sfere ivotne nunosti i sfere openja s drugima. ovdje naime zakoni trita prodiru u podruje "slo odnog vremena# 24

koje je prije potronju.

ilo rezervirano za pu liku. iz ovog tendencija pret varanja rezoniranja u

kae privatnost okrenuta publici se direktno preokree$ sadraji koji su se prije proizvodili u okviru literarne javnosti postali su industrijska tajna patentirane kulturne industrije! iji proizvodi o javljeni preko sredstava masovne komunikacije proizvode u svijesti potroaa privid graanske privatnosti. ovo je pak vezano uz promjenu funkcije obitelji. naime nestankom temelja autonomije i intimne sfere u privatnom vlasnitvu, nova autonomija bi se morala zasnivati na n ekom tipu javnih garancija privatnosti. ova pak je mogua samo ako ljudi kao citoyen politiki ovladaju ovim uvjetima. ovo se meutim ne deava. dakle nema vie nikakvog temelja za autonomiju privatne sfere1 slabljenjem literarne javnosti i njene uloge, nestaju i saloni! klu ovi! kavane kao mjesta graanske drutvenosti. okupljanje i dalje postoji! ali ne i diskusija o politikim i kulturnim temama. nestaje kulturna publika. naime novi kulturni proizvodi su takve prirode da ne zahtijevaju nikakvu diskusiju tv, radio, kino. ali kamo se prebacuje tenja za javnim rezoniranjem koja i dalje postoji, ona se pretvara u formaliziranu, organiziranu i diferenciranu aktivnost politiki forumi! akademije, tribine, okrugli stol... promjena koja se time desila samoj diskusiji ona i sama postaje proizvod, potrono dobro. u ranoj graanskoj fazi su proizvodi kulture ve ili potrona do ra! ali je rasprava o nji ma bila izvan trita. kae$ ima neto to i dalje proizvodi izvjesnu nespojivost izmeu proizvodnje kulturnih do ara "npr. umjetnosti# i strogog podvrgavanja trinim zakonima. ipak trini zakoni pomalo prodiru u samu supstancu djela (nije jasno kakva je to autonomna supstanca djela koja bi bila tako slobodna od svih nunosti...) kae habermas %masovna kultura stjee svoje problematino ime upravo time to svoju sve veu potranju postie prilagoavanjem potrebama oputanja i razonode potroa kih grupa s relativno niskim nivoom obrazovanja, umjesto da obrnuto proirenu publiku obrazuje za istinsku kulturu (111) netaknutu u svojoj sutini% (odakle ta sutina,,,) (str..*$.) (pojam netaknute sutine kulture je jednako pogodan prilagodbi trinim zakonima, a vjerojatno nije nita drugo nego njihov proizvod. tako se npr. isticanje netaknutosti nekog djela u njegovoj sutini trinim zakonima moe shvatiti i kao nadomijetanje njegovih trinih nedostataka mistifikacijom, ili kao neki tip propagande usmjeren na potroae koji se e smatraju nadprosjenima ili pose nima. a to su gotovo svi.) treba razlikovati funkcije trita u odnosu na kulturna dobra 1. ono publici moe otvarati pristup kulturnim dobrima pojeftinjenjem tih dobara. ekonomsko olakavanje pristupa 2. ono moe utjecati na sadraj kulturnih do ara i prilagoavajui ih vlastitim potre ama. ovo je psiholoko olakavanje pristupa. potronja do ara koja su se prilagodila tritu na nain r./. "dakle sadrajem# ne uzdie potroaa ni na koji nain "ha ha.. a koja to kulturna do ra uzdiu0-0-# ve ga regrediraju. "nije jasno iz ega izvodi ideju da je sadrajno prilagoavanje kulturnih proizvoda potencijalnim potroaima svojstveno samo masovnoj kulturi! a jo manje je jasno zato i to prilagoavanje degradiralo te proizvode. po emu je itanje glupavih romantinih pria iz %,.st. vrijednije od gledanja glupavih sapunica na tv)u0). 25

smjenjivanjem itateljske pu like koja rezonira o kulturi masovnom pu likom potroaa kulturnih do ara pojavljuje se i tisak koji je namijenjen masama "petparaki ilustrirani listovi u kojima se smanjuje udio politikih sadraja! a konzumiranje se olakava optikim sredstvima takoer kao psiholoko olakavanje dostupnosti ). kae ova proirena jav nost tako gu i svoj politiki karakter. kae$ radio! tv i film savladavaju onu distancu na kojoj se itatelj nuno nalazio kad je pred so om imao pisanu rije. ta distanca je uvjetovala$ 1. privatnost usvajanja 2. javnost rezoniranja dakle ovi mediji s jedne strane direktno dopiru do tebe, a s druge, oni su jednosmjerni ne moe im odgovoriti. kae$ rezoniranje itateljske pu like se povlai pred razgovorom o ukusima i preferencijama. sredstva masovne komunikacije proizvode pseudojavnost 1. prividan je integritet privatne sfere 2. javnost se u svijesti potroake pu like privatizira ona postaje sfera o javljivanja privatnih ivotnih pria. "ovo! kae! prati i cinizam prema institucijama 1 sentimentalnost prema linostima# zakljuak rezonatorska osnova o razovanog sloja! odgojenog za javnu upotre u razuma! raspala se. pu lika se raz ila na manjine specijalista koji nejavno rezoniraju i na veliku masu potroaa koji javno primaju. time je zapravo nestao karakter komunikacije pu like. glava 1&. izblijedjele konture: razvojne linije raspada graanske javnosti kae kultura koja se iri preko masovnih medija je kultura integracije ona rie razliku izmeu literarne i politike javnosti! a ukljuuje u se e i propagandu. sve ti skupa do iva neki oblik razonode. model graanske javnosti pretpostavljao je striktnu odvojenost javne i privatne domene! pri emu se javnost privatnih ljudi okupljenih u pu liku koja dravi posreduje potrebe drutva smatrala dijelom privatne domene. ukrtavanjem javne i privatne domene pojavom repolitiziranog socijalnog koje se nemoe razumjeti pomou pravne distinkcije javno) privatno! model graanske javnosti postaje neprimjenjiv. nestaje javnost privatnih ljudi koji politiki rezoniraju. ovu javnost zamjenjuju dvije vrste institucija 1. udruenja u kojima kolektivno organizirani interesi tee da do iju politiki vid 2. stranke! srasle s organima dravne vlasti koje se o likuju iznad javnosti iji su instrument nekad ile pritom odluivanje ljudi kao potroaa i iraa "koje je jo uvijek individualno# pada pod utjecaj propagande. taj utjecaj je tim vei to je pu liciranje i ispranjavanje privatne sfere jae. e kae u ovom sistemu depolitizirana kulturna potronja takoer stupa u slu u ekonomske i politike propagande.

26

mar, je smatrao da e neo razovane mase prodorom u javnost pretvoriti ekonomske konflikte u politike! ali pritom nee razoriti javnost nego je pretvoriti u ono to je ona svojom li eralnom pojavom cijelo vrijeme o eavala. ali kae habermas zapravo je okupacija javnosti od mase nevlasnika vodilo ukrtavanju drave i drutva koje je javnosti oduzelo njenu osnovu, a nije joj dalo novu. javnost gu i svoju glavnu funkciju posredovanje izmeu drave i drutva! a tu funkciju preuzimaju institucije porijeklom iz privatne (udruenja) ili javne sfere (stranke) koje sada zajedno s dravnim aparatom vre uravnoteavanje vlasti. pritom nastoje preko masovnih medija dobiti suglasnost ili barem pasivnost publike. publicitet koji je prije jamio povezanost javnog rezoniranja sa zakonodavnim o razloenjem vlasti i sa kritikim nadzorom nad njenim vrenjem. sada on slui 1. upravljanju publikom 2. legitimaciji pred njom kritiki pu licitet se pretvara u manipulativni. li eralni pojam zakona$ njegova struktura odraava strukturu graanske javnosti = 1. opost zakona autonomija drutva kao privatne sfere doputa da se normiranje ogranii samo na ope uvjete uravnoteavanja interesa. specijalni interesi nemaju pristup zakonskoj materiji 2. ispravnost zakona javnost! u parlamentu uzdignuta do dravnog organa doputa da se u opem interesu ono to je neophodno posreduje javnom raspravom. "injenica da je ta ispravnost! opost interesa razotkrivena kao interes uroazije spada u dijalektiku ovakvog pojma zakona! a poiva na dijalektici same graanske javnosti#. kae brisanjem granice javno!privatno a) nestaje opost zakona$ normiranje socijalne stvarnosti rie razliku izmeu pojedinane mjere i opeg zakona$ s jedne strane zakonodavac donosi sve vie mjera koje imaju pojedinaan karakter (upravni) s druge iri se nadlenost uprave i njena djelatnost se teko vie moe podvesti pod isto provoenje zakona opost zakona je postala nemogua razbijanjem nezavisne privatne sfere b) na mjesto diskusije koja zavrava suglasnou i jami ispravnost! a koja je ila mogua samo meu pripadnicima jedne klase stupa nejavno izvojevani ili nametnuti kompromis sukobljenih organiziranih interesa. ak i ako su zakoni opi! ne mogu za sebe tvrditi da su ispravni. teorijsko! pozitivistiko odreenje zakona se i samo odrie njegove definicije kao opeg i ispravnog. ovo ilustrira i uvoenje distinkcije formalnog i materijalnog zakona u njemakoj pravnoj teoriji s kraha %,.st. materijalni = svaki o avezan pravni stav! neovisno je li rije o opem pravilu ili pojedinanoj mjeri formalni = svaki dokument koji je donesen u propisanoj parlamentarnoj proceduri po ovako izmijenjenom pojmu zakona vidi se da je naelo pu liciteta izgu ilo svoju vezu sa zadaom racionalizacije zakona "kako je to zamislio npr. kant).

27

6. mijenjanje politiki" funkcija javnosti glava 2/. od novinarstva privatnika koji se bave knjievno u prema javnim uslugama sredstava masovne komunikacije reklama i propaganda kao funkcija javnosti promjena funkcija javnosti temelji se na promjeni strukture javnosti. promjena strukture javnosti, pak moe se promatrati na promjeni njene najmjerodavnije institucije tiska (novinarstva). kae$ ako je danas nezavisnost institucija javnosti mogue osigurati samo politikim sredstvima! onda javnost prestaje iti iskljuivo dio privatne domene. novinarstvo ima dva vana momenta 1. ekonomski izdavanje novina usmjereno je na zaradu, prodaju informacija. 2. politiki "ovaj je neto noviji#$ novine su nosioci i voe javnog mnijenja! or eno sredstvo stranake politike. ovaj moment uvjetuje stvaranje novog dijela organizacije novinskog poduzea$ redakciju. ova dva momenta nisu nastala istovremeno razvoj novinstva kroz jednu predfazu i tri faze novine koje samo prenose vijesti i isklkuivo su trino orijentirane pojava spisateljskog urnalizma pisci se slue novinama kao medijem da bi svom rezoniranju s pedagokom intencijom dali publicitet. ove pu likacije esto zanemaruju privreivako) komercijalni element nerenta ilne su. urednik je ujedno i izdava

28

 pomalo se razdvaja funkcija urednika i izdavaa, ali jo uvijek sa sudjelovanjem autora u vlasnitvu i slabom usmjerenosti publikacija na zaradu. ovakve novine su postale institucije rezoniranja pu like$ ne samo organ prenoenja vijesti! a niti medij potroake kulture. zato ove novine nisu tako jako usmjerene na profit, zato to im je prije svega funkcija afirmiranje kritike pu like to je ve samo po sebi interes graana u kontekstu postojanja cenzure i ograniavanja. pojavom graanske pravne drave i legalizacijom politiki angairane javnosti novinarstvo se oslo aa pritiska! pa moe napustiti svoju polemiku poziciju i poet i se baviti poslovnim uspjehom (+*!te godine "-.st.). prodaje se oglaivaki prostor. kae$ novine se sada opet mogu shvatiti iskljuivo kao poduzee koje proizvodi i prodaje oglaivaki prostor. takvom komercijalizacijom novinstva! novine koje su dotad ile institucija privatnih ljudi kao pu like postaje podlona manipulaciji odreenih privilegiranih privatnih interesa. karakteristike novinstva u ovoj fazi 1. redakcijska djelatnost se pod pritiskom tehnikog napretka u prenoenju vijesti pretvara iz literarne u specijaliziranu novinarsku 2. izdava kao poduzetnik postaje centralna oso a$ angaira urednike kao zaposlenike 3. jedan dio novina postaju organi polit ikih stranaka. ove su kae slinije onim prvo itnim novinama kao organima javnog rezoniranja! ali urednik ni ovdje nije samostalan nego je odgovoran partijskoj centrali u opem trendu okrupnjivanja i koncentracije kapitala sudjeluje i novinstvo formiraj u se veliki novinski koncerni! nestaje samostalnost mnogih malih novinskih kua. meutim! uz irenje novinstva! javljaju se nova sredstva komunikacije$ radio! film! tv. u nekim zemljama su z og velike pu licistike moi ova sredstva od poetka uvedena u dravnoj reiji ili ak u potpunom dravnom vlasnitvu$ telegrafske agenture u poetku im drava daje slu eni status "i time ih dovodi u ovisnost#. pritom ne ukida njihov komercijalni karakter! nego ga iskoritava . ove agencije postaju svojevrsne javne ustanove film i novinstvo su preputeni privatnom sektoru tv posvuda u kontinentalnoj evropi organizirana kao javna ili polujavna korporacija. dakle komercijalizacija i ekonomska koncentracija novinarstva, koje je prvo itno ilo institucija javnosti privatnih oso a koja politiki rezonira , uinili su upravo injenicu da se ono nalazi u privatnim rukama! opasnou po njegovu kritiku funkciju. interesi koji u ovoj fazi imaju mogunost dominirati u masovnim sredstvima komuniciranja nisu vie ni na koji nain reprezentativni za interese privatnih ljudi kao pu like. javnost postaje medijem reklame. e kae potreba za reklamom ne nastaje naprosto iz liberalizacije prometa. ona je rezultat oligopolizacije trita na kojem se natjecanje vie ne vri cijenom. (fali stranica u knjizi, majku jebo onom koji ju je izdero1) kae na nain na koji je u prvoj polovici %,.st. izvreno odvajanje redakcijskog od oglaivakog dijela novina tako je moglo iti izvreno odvajanje pu licistikih funkcija na$ 1. javno rezoniranje privatnih ljudi kao publike 2. javnu prezentaciju individualnih ili kolektivnih privatnih interesa na ovaj nain i javnost ostala netaknuta. 29

meutim ovo se nije desilo$ od publicista privilegirani privatni interesi od poetka su povezani s politikim interesima.

ili

kae ovaj politiki znaaj privrednih interesa je vidljiv u pojmu public relations ovaj pojam se razlikuje od reklamiranja po tome da se javnost tretira kao iskljuivo politiku$ adresat public relations je naime javno mnijenje privatni ljudi kao pu lika! a ne neposredno kao potroai. public relations se razlikuje od reklame po tome to ide korak dalje od nje ono zadire u proces javnog mnijenja time to planski stvara novosti ili koristi povode koji privlae panju. ovdje se spaja vijest i oglas na takav nain da samoprikazivanje privatnog interesa ude neprepoznatljivo. cilj ovog$ uenje spremnosti potroaa da prihvate neki proizvod! oso u... stvara se privid da su potroai privatni ljudi koji rezoniraju odgovorno i sudjeluju u formiranju javnog mnijenja. iako se s public relations nastoji potaknuti i olakati plasman odreenih proizvoda njihovo djelovanje ima i daljnjih implikacija$ publicitet za proizvode se stvara zao ilaznim putem! preko fingiranog opeg interesa! a time se osim profila branda i klijentele potroaa! poduzeu pri avlja tip respekta kakav se gaji prema javnim autoritetima. ali kae$ ova postignuta 'suglasnost' potroaa s javnim mnijenjem nema nikakve veze! jer u ovome ne postoji opi interes. graanska javnost koja se oblikuje posredstvom public relations ona opet dobiva feudalne crte nosioci ponude razvijaju reprezentativnu rasko lagonaklonih potencijalnih potroaa. e a kae integracija masovne zabave i reklame koja u obliku public relations do iva politiki karakter potinjava svom kodeksu i samu dravu$ drava se svojim graanima mora o raati kao potroaima. glava 21. princip publiciteta s izmijenjenom funkcijom porast snage uprave u socijalnoj dravi vodi s jedne strane njenom osamostaljivanju i preuzimanju nadlenosti koje su prije specifino pripadale privatnom sektoru! a s druge neke svoje nadlenosti prenosi na privatni sektor. tako nastaje jedna nova domena koja nije ni specifino privatna! a niti javna. ovim procesom uzajamnog proimanja drave i drutva javnost! a pose no dravni organ javnosti parlament! gu i svoje posrednike funkcije. ovom slabljenju odgovara dakle jaanje uprave (prodor drave u drutvo) jaanje udruenja i stranaka "prodor drutva u dravu# kako je do toga dolo, parlamentarno rjeavanje konflikata politikim rezoniranjem i kroz apstrakne i ope zakone je ilo mogue z og relativno homogenih intere sa privatnih vlasnika koji su bili sudionici javnosti. meutim! kada su privatni interesi! kolektivno organizirani! prinueni da uzmu politiki vid! u javnosti se poinju razrjeavati i oni konflikti koji u temelju mijenjaju strukturu politikog kompromisa. interesi koji sada pojavljuju u javnosti ne mogu se vie rijeiti parlamentarnim dogovaranjem. rijeenja se mogu postii samo cjenkanjem " bargaining). udui da su politike odluke i dalje podlone li eralnom zahtjevu da se legitimiraju opim do rom! a u novom o liku! one tom zahtijevu ne mogu udovoljiti! ovo cjenkanje se prenosi u izvanparlamentarno podruje. antagonizam interesa (poslodavci ! posloprimci) 30

naime nije mogue rjeavati prema li eralnim standardima "openitost zakona...# . stoga on izlazi iz klasinog o lika racionalne javnosti. parlament kao institucionalizaciju javnosti zamijenjuju ovdje stranke i udruenja s jedne strane i dravna uprava s druge, a dogovori se postiu izvan institucionaliziranog postupka. kako savezi i udruenja razbijaju okvire graanskog prava o udruivanju, njihov deklarirani cilj je pretvaranje privatnih interesa mnogih pojedinaca u zajedniki javni interes. zahvaljujui injenici da su privatna udru enja, oni su u poziciji da upravljaju javnim mnijenjem, a da pritom ne podlijeu njegovoj kontroli. javni rad udruenja usmjeren je na pojaavanje prestia organizacije "public relations) i reprezentaciju. pritom je ova reprezentacija = reprezentacija lanova organizacije u javnosti. kae moderna publicity je sasvim slina feudalnoj publicness. public relations se ne odnose na public opinion nego na opinion u smisli reputation. javnost postaje dvor pred ijom se pu likom moe manifestirati presti. u doba apsolutne monarhije borba za publicitet je bila borba protiv %arkanske% (tajne) politike monarha cilj publiciteta je bio podvrgavanje monarhovih politika javnom rezoniranju i kritici javnog mnijenja. danas se publicitet provodi arkanskom politikom interesenata nekoj osobi, politici ili proizvodu se stvara javni presti da bi ih se u klimi nejavnog mnijenja pripremilo za aklamaciju. jedina veza ovakve javnosti s graanskom = institucionalizirani o lici legitimacije koji su i dalje na snazi (liberalni standardi parlamentarna procedura). promjena organizacije stranaka u liberalnoj eri stranke su organizirane kao %honoracijske% ( die honorationspartei m.!eber, stranke istaknutih ljudi)$ u parlamentu postoji frakcijska grupa koja je la avo povezana s grupama! klu ovima iraa izvan parlamenta. u ovim klu ovima iraa " obrazovani, vlasnici privatni ljudi okupljeni u javnost koja politiki rezonira). organizacijske veze izmeu ovih osoba gotovo da i ne postoje. oni su vezani prije svega miljenjem, a same stranke su nezavisne od partikularnih drutvenih interesa. komunikacija izmeu zastupnika i njegovih iraa koji su lokalno organizrani izgleda tako da im poslanik na redovitim sastancima podnosi raun o svom politikom djelovanju. sredinom "-.st. stranke se s istaknutih ljudi pomalo prebacuju na masovnu bazu. ovo je prije svega rezultat irenja prava glasa. ove stranke stvaraju vru organizaciju! irokratski aparat orijentiran na ideoloku integraciju i politiku mo ilizaciju irokih masa iraa. polaganje rauna lokalnoj organizaciji ustupa mjesto sistematskoj propagandi. ovakva stranka je instrument za stvaranje raspoloenja, ali ne u rukama pu like! iraa nego u rukama stranakog vodstva. neimperativni mandat poslanika u parlamentu propagiran od burkea i blackstonea, uao u sve ustave liberalnih graanskih pravnih drava$ zastupnik je odgovoran samo svojoj savjesti i narodu kao cjelini. u prvoj li eralnoj fazi$ ova nezavisnost o jektivno nije jaka$ poslanik je nuno u estom kontaktu sa svojim iz ornim okrugom. u masovnoj stranci (koja ubrzo prestaje biti i klasna) zastupnik posve gu i izravni kontakt s iraima i ikakvu ovisnost o njima. ali on postaje u potpunosti ovisan o direktivama svoje stranke tj njene parlamentarne frakcije. ovo je zapravo opet imperativni mandat (za koji se smatra da je svojstven stalekom zastupstvu).

31

parlament, shodno ovome, prestaje biti tijelo u kojem se raspravlja i postaje tijelo u kojem se demonstrira odluke koje su prethodno donesene iza zatvorenih vrata, da bi se zadovoljila forma, ali i da bi se demonstrirala volja stranke. promjenjena funkcija javnosti ovakvog parlamenta graanskoj pravnoj dravi javnost parlamentarnih rasprava je imala funkciju da osigura kontinuitet parlamentarne i izvanparlamentarne rasprave parlament kao dio javnosti danas ove funkcije vie nema ne moe sudjelovati u raspravi koju gleda na televiziji. odluke se donose negdje drugdje, a ono to ti gleda je stilizirani show. pu licitet vie nema kritiku funkciju nego funkciju demonstracije. dakle ovdje je na djelu potroakokulturno izopaavanje javnosti$ izvre se kritiki princip pu liciteta. pu licitet zapravo slui prepariranju z ivanja za masovnu kulturu okupljenih potroaa. kae javnost koju su drutvene organizacije preuzele i koja je pod pritiskom kolektivnih privatnih interesa ojaala! moe pored suradnje na politikim kompromisima vriti funkcije politike kritike i kontrole "dakle klasine funkcije graanske javnosti# samo ako je i sama ezuvjetno podvrgnuta naelima pu liciteta. dakle drutvene organizacije (stranke, sindikati, mediji) se i same moraju podvrgnuti nadzoru javnosti. to znai$ 1. unutarnja organizacija prema principu javnosti 2. unutarstranaka demokracija "dakle rezoniranje unutar same organizacije# 3. pu licitet internih stranakih z ivanja radi uspostavljanja veza javnosti organizacija sa javnou cijele publike 4. djelatnosti organizacija na njihovom pritisku na dravni aparat! meuso nim odnosima organizacija! kao i meuso nim odnosima zavisnosti "stranake financije# potre an je pu licitet dakle sve institucije koje u javnosti imaju neki tip privilegiranog utjecaja trebaju biti podvrgnute demokratskom zahtjevu javnosti (a ne vie samo drava). kae$ ideja javnosti nekad shvaana kao racionalizacija vladavine u mediju javnog rezoniranja privatnih ljudi danas u masovnoj demokraciji pri pluralizmu organiziranih interesa moe se ostvariti kao racionaliziranje vrenja socijalne i politike vlasti pod naizmjeninom kontrolom rivalski" organizacija orijentirani" svojom unutarnjom izgradnjom odnosima s dr-avom odnosima meu samim sobom na javnost koliko je dosad ovo malo ostvareno moe se vidjeti iz same organizacije izbora. ovdje naime dominira onaj drugi publicitet public relations. glava 22. uspostavljena javnost i nejavno mnijenje: pona.anje stanovni.tva prilikom izbora kae odnos primatelja naknade prema dravi nije politiko uee nego stav zahtijevanja. ovo je kontakt koji se ostvaruje s dravnom upravom. on je apolitian i pretencio zno ravnoduan. (rije je o socijalnoj dravi). zastupanje interesa graana u ovom sistemu se nuno mora povjeriti velikim organizacijama. onaj dio koji nije o uhvaen aktivnou ovih 32

organizacija preuzimaju stranke koje periodino " za potrebe izbora) uspostavljaju neto nalik na javnost. pritom demokratski aranman parlamentarnih iz ora i dalje pretpostavlja li eralnu fikciju graanske javnosti. od iraa na iz orima se oekuje onakvo rezoniranje kakvo je ilo karakteristino za pu liku privatnih osoba u liberalnoj eri sudjelovanje u javnim raspravama obrazovanost i informiranost racionalnost orijentacija na opi interes sudjelovanje u donoenju najpravednijih mjerila za politiko djelovanje meutim odmah je vidljivo da masa stanovnitva ne odgovara ovim kriterijima. iz istraivanja je vidljiva jedna daleka veza izmeu iraa politiki fungirajue javnosti %,.st. i suvremenih iraa pokazuje se naime da osobe s socijalnim o iljejima koja odgovaraju socijalnim o iljejima pripadnika politike javnosti %,.st. u znatno veem postotku sudjeluju na iz orima$ ogatiji i o razovaniji pokazuju vie politikog interesa. tako se pokazuje da i danas postoji drutvena grupa koju bi se moglo nazvati opinion makers koja, po mnogim ponaanjima odgovara politiki fungirajuoj javnosti li eralne ere. dakle pretean dio iraa je imo iliziran. iraka jezgra jedne stranke se najee sastoji od barem dvije razliite grupe$ 1. manjina koja se moe nazvati %aktivnima% $ lanovi stranaka! drutvenih organizacija! dobro informirani opinion leaders 2. veina koja je relativno indiferentna prema svakodnevnim politikim or ama 3. grupa varirajue veliine koja se nalazi izmeu ove dvije$ individualne nepostojane grupe koje se sastoje od ljudi sklonih kompromisima ili apatinih.ovi esto ni ne izlaze na izbore. kae$ prediz orne kampanje se najee usmjeravaju na grupe /. i +. neodlunih i nezainteresiranih i to ne tako da ih se educira, nego tako da se kampanja prilagodi njihovom apolitinom potroakom ponaanju. dakle ovdje se na neki nain fingira postojanje javnosti prilagod om postojeoj masovnoj kulturi apolitinoj! ali integrirauoj kae ova kultura ima znaaj apolitine ideologije koja stupa na mjesto politikih ideologija. stoga se stranake kampanje moraju prilagoditi toj masmedijskoj ideologiji. ideologija koja proizlazi iz masovne kulture nije ideologija u pravom smislu ona nije skup dosljednih stavova, nego skup navika. to je ideologija odranja postojeeg stanja! a moe se prepoznati po sloganu %budi ono to jesi1%. ovo je vjerovanje u istu egzistenciju.. reklama u kontekstu ove ideologije masovne kulture! reklama je kljuni nain o raanja masama. stoga ga i stranke preuzimaju kao standard. stranke predstavljaju svoje politike na nain na koji poduzea predstavljaju svoje proizvode. ovo je praeno i znanstvenim razvojem istraivanja trita i mnijenja. nova javnost koja se ovdje proizvodi za potrebe izbora = manipulirana politika javnost integrirana s domenom potronje. cilj kampanje je proizvsti spremnost na aklamaciju, identifikaciju bez refleksije ! popularnost. pri stvaranju popularnosti se nerijetko mora i pod ilaziti potre ama iraa "vladajua stranka)! ali kae$ ovo vie odgovara prosvijeenom apsolutizmu nego demokraciji$ 'sve za narod! nita pomou naroda 1% 33

kae$ samo zadovoljavanje potre a iraa ni na koji nain ne jami da takva rjeenja odgovaraju njihovim o jektivnim interesima$ do naj oljeg rjeenja je mogue doi ako se potre e mogu javno artikulirati i posredstvom javnog rezoniranja formirati u javno mnijenje. a ovo se ne deava, nego se za potre e iz ora proizvodi pseudojavnost ije je mnijenje nejavno. ovo mnijenje nije javno jer ne zadovoljava dva bitna uvjeta 1. miljenja se ne formiraju racionalno nego nesvjesno kroz simbole... 2. ona se ne formiraju kroz diskusiju nema iznoenja za i protiv proturjeje socijalne drave i nejavnog mnijenja s jedne strane drava razvija socijalne uvjete privatne egzistencije koji su prije bili preputeni privatnoj autonomiji. ovakve mjere bi prema tome morale biti sredinja tema javnog mnijenja politiki rezonorajue pu like privatnih ljudi s druge strane irenje djelatnosti drave u polju privatne egzistencije postavlja sve vee zahtjeve pred rezonirajuu javnost "stvari postaju sve kompleksnije), a pritom se proizvodi privremena javnost samo u svrhu aklamacije, koja je sve manje sposobna za obavljanje ikakvih funkcija rezoniranja. glava '(. politika javnost u procesu transformacije liberalne pravne drave u socijalnu dravu nesklad izmeu funkcija koje se od javnosti danas oekuju i funkcija koje je ona stvarnos sposo na vriti vidljiv je pose no u dravama u kojima je socijalna drava izriito ustavno normirana. prvi moderni ustavi (liberalni) odreuje se pojam liberalnog modela graanske javnosti$ garantira se drutvo kao sfera privatne autonomije (sfera slobodnog prometa). privatni ljudi okuplj eni u pu liku nalaze se izmeu drutva i vlasti i posreduju vlasti potrebe tog drutva. ova sfera je emancipirana od vlasti. iz ovog negativni karakter liberalnih osno vnih prava$ spreava se posezanje drave u privatnu domenu. pozitivni uinci ovdje proizlaze iz negativnih$ 1. slobodno trite garantira socijalne odtete 2. javnost (uee u politikim ustanovama) garantira sigurnost naspram dravne moi kae zapravo je ovaj liberalni ustavni poredak (suprotno uvjerenjima) ima pred oima cjelokupni drutveni poredak, a ne samo dravu naime vjeruje se da javnost i trite sami po se i postiu povoljne uinke ako je privatna sfera autonomna. dakle ovdje nije vidljiva nikakva suprotnost izmeu demokratskih graanskih prava i li eralnih prava ovjeka. li eralna prava i demokratska graanska prava teorijski i praktino se razilaze kada postaje jasna fiktivnost drutvenog poretka "koji e posti pravedne uinke sam od se e ) i proturjeje vladavine graanstva. transformacija liberalne pravne u socijalnu dravu socijalna drava nastaje u kontinuitetu s liberalnom i jedna i druga ele osigurati ukupan pravni poredak drave i drutva. transformacija se sastoji samo u tome da se drava sama pretvara u nosioca drutvanog poretka. za ovu ulogu drave vie nije dovoljan zakon koji zadovoljava pravnodravne kriterije oposti i ispravnosti$ na mjesto formalne dolazi materijalna garancija koja komp romisima interesenata predodreuje pravila distributivne pravde. podjela vika drutvenog proizvoda sve vie pada u nadlenost drave, a or a drutvenih organizacija se deava oko kljua te raspodjele. 34

socijalna prava su dola kao nadopuna pravnodravnih ustavnih prava, ne kao njihova suprotnost. naime do pozitivnog djelovanja negativnih odredbi ne dolazi vie automatski, pa to pozitivno djelovanje mora osigurati drava direktno. kako promjena iz liberalne pravne u socijalnu dravu utjee na shva anje triju vrsta osnovnih prava, a) osnovna prava vezana uz jamenje politiki aktivne javnosti promjena mijenja negativne odredbe ovih osnovnih prava (kao npr. slobodu govora, miljenja, udruivanja, ukupljanja, tiska...), iako one po formulaciji ostaju jednake. naime ova prava se ne moe vie uzimati kao iskljuivo negativna ako su institucije javnosti postale drutvena snaga koja je pogodna za privilegiranje i ojkotiranje privatnih interesa onda o likovanje javnog mnijenja nije vie zajameno samom injenicom da svak ima slobodu da izrazi svoje miljenje. za realizaciju ciljeva osnovnih prava sada su potrebne dodatne regulacije drave koje obvezuju institucije javnosti (medije, stranke, organizacije) (vidi donji dio stranice +*.). b) osnovna prava vezana uz jamenje privatnog vlasnitva (osnovne slobode privatnog prava, slobodan izbor zanimanja, radnog mjesta...) ova prava se danas vie ne mogu promatrati kao garancija privatne sfere. s jedne strane ona dobivaju karakter prava koritenja, a s druge ona su ograniena drugim socijalnodravnim garancijama. time ova prava gube karakter principijelnog izdvajanja, a liberalna garancija vlasnitva je neposredno ograniena. c) osnovna prava koja jame integritet intimne o prava gube rzvojem prava na slobodan razvoj svedena na uski krug obitelji (bez ekonomskih izdvajanjem! na temelju privatnog vlasnitva! status. iteljske domene (ivot, sloboda, stan). ova linosti. naime privatna sfera, koja je sada funkcija) nije vie zatiena li eralnim pa joj je stoga potre an javno zajamen

ustavno fiksiranje privatne sfere i javnosti koja posreduje drutvo sa dravom dobiva sa novim normiranjem osnovnih prava (a), b), c)) novu vrijednost u politikoj javnosti postaju potrebne s dravom povezane drutvene organizacije stranke uprava koja obavlja drutvene zadatke privredna udruenja ove organizacije, institucije tee politikim kompromisima izmeu se e i s dravom i iskljuenju javnosti! a pritom si, razvijanjem demonstrativnog ili manipuliranog publiciteta, osiguravaju plebiscitarnu suglasnost posredovane publike. nasuprot ovim tendencijama obesnaivanja javnosti kao principa stoji razvoj socijalne drave i promjena funkcija osnovnih prava iz koje proizlazi imperativ javnosti koji vrijedi za sve organizacije koje su povezane s dravom. a sad jedan treba da na mjesto publike privatnih ljudi treba da stupi publika organiziranih privatnih ljudi. samo oni bi pod dananjim uvjetima mogli uspjeno sudjelovati u procesu javne komunikacije preko kanala javnosti u okviru samih organizacija i na osnovi publiciteta obaveznog u odnosima organizacija s dravom i meu so om. samo ovako bi se mogli legitimirati stvoreni kompromisi. dvije suprotne tendencije u okviru politike javnosti socijalne drave 1. ona je degenerirani o lik graanske javnosti koji je ustupio mjesto demonstrativnom i manipulativnom pu licitetu 35

2. ona je politiki angairana javnost u kojoj pu lika (sada) posredovana organi zacijama stavlja u pokret kritiki proces javne komunikacije. kae mjera u kojoj se ostvaruje tendencija br... = mjera demokratizacije industrijskog drutva socijalne drave = racionalizacija vr.enja socijalne i politike vlasti. e sad je pitanje u kojoj mjeri je ova racionalizacija mogua 1. tehnika prepreka$ sve veim irokratiziranjem kompetencije visoko specijaliziranih strunjaka sve vie izmiu kontroli. ova prepreka nije strana i instance kontrole se mogu visoko specijalizirati, pa onda i instance njihove kontrole, a sve zajedno se moe otvoriti javnosti 2. problem vezan uz sam pojam javnog mnijenja javno mnijenje pretpostavlja javno rezoniranje privatnih ljudi koji kroz raspravu dolaze do suglasnosti oko najbolje odluke koja je u opem interesu a time se racionalizira politika vlast. antagonizam interesa koji meutim postoji u drutvu stavlja sumnju na mogunost postizanja ikakve suglasnosti "koja je pretpostavka racionaliziranja vlasti). u naj oljem sluaju moemo imati ravnoteu interesa koja proizvodi privremenu sta ilnost. dvije tendencije koje bi mogle ublaiti problem br... a) rastom drutvenog bogatstva (kakav danas postoji na zapadu) mogli bi oslabiti antagonizmi b) rast sredstava za razaranje i potencijala za samounitenje mogao bi relativizirati divergentne interese

7. o pojmu javnog mnijenja glava 24. javno mnijenje kao dr-avnopravna fikcija i socijalnopsiholo.ko rasplinjavanje pojma dva mogua znaenja javnog mnijenja s obzirom na vid publiciteta 1. kritika instanca kroz pu licitet vrenja politike i drutvene vlasti 36

2. receptivna instanca kroz demonstrativno i manipulativno postignuti publicitet osoba, institucija, dobara u suvremenom drutvu postoje oba tipa publiciteta i oba imaju za cilj javno mnijenje. kritika i manipulativna funkcija pu liciteta nisu u odnosu idealnog i realnog nego su dijelovi suprotnih kompleksa drutvenog djelovanja 1. kritika funkcija je usmjerena na javno mnijenje. ova funkcija nije naprosto normativna ona stvarno postoji kao i njen adresat i vana je za uravnoteavanje i vrenje vlasti. empirijsko je pitanje u kojoj mjeri ona danas postoji. 2. manipulativna je usmjerena na nejavno mnijenje. isto kao to kritika funkcija nije samo norma! manipulativna nije samo injenica i nju prati specifina samosvijest koja ima svoju normativnu o veznost. kae$ zanimljivo je da ova samosvijest posuuje svoje itne elemente upravo od kritike funkcije publiciteta. dva puta za definiranje javnog mnijenja 1. vraanje na pozicije li eralizma$ pokuaj spaavanja komunikacije uskog in ternog kruga reprezentanata koji su sposobni za javnost i formiranje mnijenja spaavanje pu like koja rezonira nasuprot pu lici koja aklamira. dakle ovo znai zagovaran je ideje da kao javno mnijenje vrijedi samo ono najbolje informiranih, obrazovanih, itd. dakle neka nova aristokracija... ovdje se dakle javnost koja jami umnost spaava po cijenu oposti i ope dostupnosti. 2. definiranje pojma javnog mnijenja iskljuivo kroz institucionalne kriterije "zanemarivanje materijalnih racionalnost, reprezentiranje...). fraenkel javno mnijenje = mnijenje parlamenta koje obvezuje vladu. parlamentarnom diskusijom se obavjetava javno mnijenje o vladinoj politici, a vlada o javnom mnijenju. leibholz volja stranaka = volja aktivnih graana. stranke = javno mnijenje. u stranakoj dravi je volja naroda = volja vladajue stranke. dakle prema ovom institucionalnom pristupu javno mnijenje gotovo da i ne postoji mimo organizacija koja ga predstavljaju. a to dalje znai da nam pojam javnog mnijenja ne govori o tome da li se radi o kritikoj ili manipulativnoj javnosti. pa kae ako javno mnijenje definiramo kao u . ! zanemarujui nivo ponaanja same pu like onda je ono dravnopravna fikcija. ako pak javno mnijenje pokuavamo istraivati pomou empirijskog istraivanja i apstrahiramo od in stitucionalnih aspekata dolazimo do socijalnopsiholokog rasplinjavanja pojma. socijalnopsiholoki pojam javnog mnijenja izraz pogleda! vrijednosnih sudova ili sklonosti ope ili ilokoje specijalne pu like dakle socijalne grupe (dakle ovdje se potpuno odbacuje bilokakav institucionalni aspekt! postojanje rasprave ili pak usmjerenost na politiku vladavinu). ovdje je rije o pozitivistikom preo raaju pojma apstrakciji public je postao prvo mass, a onda group opinion je pomalo izjednaen s attitude (stavom) e kae dakle tu smo skroz izgubili pojam javno mnijenje = grupni stav. ono je naprosto nain ponaanja neke grupe. lazarsfeld kritizira socijalnopsiholoki pojam i njegovo eliminiranje sociolokih i po litikih momenata. daje sintezu koja o uhvaa i socijalnopsiholoki i institucionalni moment. kae autor 37

 pojam javnog mnijenja fiksiran na institucije politikog vrenja vlasti ne moe dosei do neformalnih procesa komunikacije pojam javnog mnijenja socijalnopsiholoki razloen u grupnim odnosima uspostavlja vrlo slabu vezu s institucionalnom dimenzijom, a pritom kao ni institucionalni pojam me govori nita o tome da li se radi o kritikoj ili manipulativnoj javnosti. kae socijalnopsiholoki pojam do te mjere ignorira intenciju politiki aktivne javnosti , da se njegovom primjenom (socijalnopsiholokog pojma) u empirijskom istraivanju ak ne i moglo pokazati ni da ona ne postoji. dakle socijalnopsiholoki pojam je potpuno zanemario operacionalizirati pojam javnog mnijenja koji je imperativ socijalne drave. schmidtchen (na tragu ovakve neutralne socijalnopsiholoke definicije) javno mnijenje = mogui otpor praksi vlade i uprave koji se moe dijagnosticirati pomou odreenih metoda i kojim se odgovarajuim sredstvima moe upravljati da bi ga se uskladilo s dravnim ciljevima. ovo mnijenje nije nuno ni politiko! ni reflektirajue! niti ukljuuje diskusiju. ono je uz politiku vezano ukoliko ukljuuje ponaanje koje je relevantno za dravnu politiku (dakle elja za friiderom je isto dio javnog mnijenja). autor ovo naravno odbacuje. glava 2 . jedan sociolo.ki pojam obja.njenja kae materijal anketnog ispitivanja ne moe se kvalificirati kao javno mnijenje samom injenicom to se vri na materiji politiki relevantnih razmiljanja. jaz izmeu dravnopravne fikcije i socijalnopsiholokog rasplinjavanja se ne moe zatrpati time da se is trauju stavovi prema politikim pitanjima. pojam javnog mnijenja 1. koji bi bio historijski osmiljen 2. koji bi normativno odgovarao zahtjevima soci jalnodravnog ureenja 3. koji bi bio teorijski jasan i upotrebljiv moe se dobiti samo iz mijenjanja strukture same javnosti i dimenzije njenog razvitka. ovo znai$ 1. uzimanje u obzir dva vida publiciteta (kritiki i manipulativni) kao mjerila demokratizacije 2. zadravanje pojma javnog mnijenja (nasuprot nejavnom) iako je ono donekle fikcija, jer socijalnu dravu moramo shvatiti kao proces ostvarivanja politiki aktivne javnosti "koja racionalizira politiku i socijalnu vlast). dakle iz ovakve dimenzije dravno)drutvenog razvoja tre a izvesti kriterije pomou kojih se miljenja mogu empirijski mjeriti prema stupnju njihove javnosti. dakle ono to treba istraivati je u kojoj mjeri postoji javno nasuprot nejavnom mnijenju, kritika nasuprot manipulativnoj javnosti! tj. u kojoj mjeri je drutvo demokratiziranodva podruja komunikacije koja se istrauju "empirijski) 1. neformalna, osobna, nejavna miljenja. ovdje razlikujemo etiri stupnja obveznosti a) kulturne datosti koje se bez diskusije i refleksije prihvaaju (stav prema smrtnoj kazni) b) verbalizacija osnovnih iskustava iz vlastitog ivota. o njima se isto rijetko diskutira (stav prema ratu) c) po sebi razumljive kulturno!povijesne dato sti o kojima se esto diskutira. d) kulturnoindustrijski proizvedene datosti. ova mnijenja se formiraju u mediju grupno od reene razmjene ukusa i sklonosti. "moda...)

38

2. sistem formalnih, institucionalno formaliziranih slubenih ili poluslubenih miljenja objave, obznane, govori... ovo su miljenja koja cirkuliraju u relativno malom krugu povrh mase stanovnitva$ mediji! politiki ili politiki relevantni organi. ova miljenja jesu javna! ali ne ispunjavaju uvjete javnog rezoniranja prema li eralnom odreenju$ ovo su institucionalno autorizirana miljenja koja ne korespondiraju s neorganiziranom masom publike. kontakt izmeu ova dva podruja komunikacije ide kroz medije ovdje se veza ostvaruje demonstrativno ili manipulativno razvijenim publicitetom (dakle nema fidbeka) postoji jo jedna sla a veza$ rezonirajua pu licistika i nekolicina pojedinaca koji nastoje literarno o likovati svoja miljenja. ovo je, kae, za javnost sposobno, ali nejavno mnijenje. kae prijanja publika privatnih ljudi iz koje je proizlazilo javno mnijenje je razbijena na dva komunikacijska kompleksa (". neformalna miljenja, nejavna i .. formalna miljenja publicist iki aktivnih institucija). javno mnijenje (u strogom smislu rijei) moe postojati samo ako su oba komunikacijska kompleksa posredovana kritikim publicitetom. ovo pak je mogue samo putem uea privatnih ljudi u procesu formalne komunikacije kojim upravlja interna javnost organizacija. !right mills kriteriji za definiciju javnog mnijenja preko definicija mase i publike a) kriteriji da bi se moglo govoriti o publici 1. gotovo isto onoliko ljudi izraava svoje miljenje koliko ih prima tua 2. sredstva javnog komuniciranja su tako organizirana da postoji mogunost da se odmah i efikasno odgovori na svako miljenje koje bi bilo izraeno u javnosti 3. miljenje koje se formira kroz takvu diskusiju lako e se pretvoriti u efektnu akciju ak i protiv ako se ukae potreba vladajueg sistema vlasti 4. autoritativne ustanove ne prodiru u redove publike koja je tako vie ili manje autonomna u svom djelovanju b) uvjeti pod kojima moemo govoriti o masi 1. daleko je manji broj ljudi koji izraavaju miljenja od onih koji ga primaju (kroz sredstva masovnog komuniciranja) 2. sistem postojeih komunikacijskih sredstava je takav da je pojedincu oteano da odgovori ili da odgovori efektno 3. provoenje miljenja u akciju kontrolira vlast koja organizira i nadgleda kanale kroz koje se akcija provodi 4. masa ne uiva autonomiju u odnosu na institucije$ povjerenici ovlatenih institucija prodiru u masu smanjujui ono malo autonomije to bi masa mogla imati ovo uklopljeno u habermasovu priu$ letri kriterija masovne komunikacije su zadovoljena u onoj mjeri u kojoj je neformalno podruje komunikacij e s formalnim povezano kanalima manipulativno ili demonstrativno razvijene javnosti (fali zadnja strana)

39