LANCI AGRESIJA, SAMOOBRANA I ANTICIPATORNA SAMOOBRANA1 Prof. dr. sc. Maja Seri * UDK 341.312.

5 Izvorni znanstveni rad Primljeno: veljaa 2007. U radu se razmatraju me.unarodnopravni koncepti samoobrane, oruanog napada (agresije) i anticipatorne samoobrane. Posebna pozornost posveuje se definiciji oruanog napada (agresije) te se, uz relevantne me.unarodnopravne dokumente, ispituju stajalipta me.unarodne sudske prakse te praksa drava i organa UN. Analizira se dopustivost anticipatorne samoobrane prema obiajnom pravu i ispituje utjecaj nove amerike doktrine na postojee me.unarodno pravo. Kljune rijei: agresija, samoobrana, anticipatorna samoobrana, sluaj Caroline, preventivni udar 1. UVODNE NAPOMENE Samoobrana je jedina Poveljom UN i opim me.unarodnim pravom priznata iznimka od zabrane uporabe sile, preciznije reeno jedina dopuptena jed nostrana uporaba sile. Poveljom je ure.ena i uporaba sile uz dopuptenje i koordinaciju Vijea sigurnosti UN, a uz nju vei broj autora smatra da je dijelom opeg obiajnog prava postala i uporaba sile u sluajevima tzv. humanitarne intervencije, ako je dopusti Vijee sigurnosti. Uvjeti, opseg i ogranienja ostvarivanja prava na samoobranu esto su bili predmet interesa u doktrini i praksi drava, a rasprave su se posebno intenziviral e nakon pokupaja uvo.enja tzv. Bushove doktrine preventivnog udara. Ovaj rad proizapao je iz znanstvenog projekta (Suvremeni razvoj me.unarodnog pra va na globalnoj i regionalnoj razini) provedenog uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i pporta Republike Hrvatske. * Dr. sc. Maja Seri, profesorica Pravnog fakulteta Sveuilipta u Zagrebu, Trg marpala Tita 14, Zagreb

Maja Seri: Agresija, samoobrana i anticipatorna samoobrana U radu raspravljamo o konceptu samoobrane, oruanom napadu (agresiji) kao preduvjetu dopustivosti samoobrane, tzv. anticipatornoj samoobrani, te tzv. Bushovoj doktrini preventivnog udara. Posebno nas zanima je li pravni koncept samoobrane pretrpio izmjene nakon teroristikih napada na SAD 11. rujna 2001. 2. KONCEPTI SAMOOBRANE I prije bujanja me.unarodnog terorizma u danapnjem obliku, u doktrini i stajaliptima drava postojala su dva suprotstavljena gledipta glede tumaenja l. 51. Povelje UN. Veina autora tumaila je navedeni lanak Povelje restriktivno, naime da pravo samoobrane, kao jedina iznimka od zabrane uporabe sile, postoji samo ako je doplo do oruanog napada. Manji dio autora podravao je piroko pravo na samoobranu koje ide preko prava na odgovor na oruani napad na teritorij drave te tvrdio da je lanak 51. Povelje UN putem rijei prirodno (koja se odnosi na pravo na samoobranu)2 sauvao sadraj obiajnog prava na samoobranu koje je, uz odgovor na oruani napad, ukljuivalo i zaptitu vlastitih dravljana te tzv. anticipatornu samoobranu. 3 Autori koji zastupaju usku defi niciju prava na samoobranu odgovaraju da to nije mogue jer je obiajno pravo ve u vrijeme donopenja l. 51. Povelje dopuptalo samoobranu jedino u sluaju oruanog napada.4 U praksi drava mali se broj njih svega nekoliko puta pri svojim intervencijama u stranim dravama pozivao na piroko pravo samoobrane koje bi ukljuivalo i zaptitu vlastitih dravljana u stranoj dravi bez pristanka te drave kao 2 lanak 51. Povelje UN glasi: Nipta u ovoj Povelji ne dira u prirodno pravo individu alne ili kolektivne samoobrane u sluaju oruanog napada na nekoga lana Ujedinjenih naroda sve dok Vijee sigurnosti ne poduzme mjere potrebne za odravanje me.unarodnog mira i sigurnosti. Mjere koje lanovi poduzmu u vrpenju toga prava samoobrane odma h se dojavljuju Vijeu sigurnosti i nipopto ne diraju u ovlasti i dunosti Vijea sigurn osti da na temelju ove Povelje djeluje svakog asa na nain koji smatra potrebnim za odravanj e ili uspostavljanje me.unarodnog mira i sigurnosti. 3 V. npr. D.W. Bowett, Self-Defence in International Law, 1958., str. 182; Schwebe l, Aggression, Intervention and Self-Defence in Modern International Law, Recueil des cours, Acadmie de Droit international (dalje: RC), 1972-II, str. 463. 4 V. npr. I. Brownlie, International Law and the Use of Force by States, 1963.

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007) i tzv. anticipatornu samoobranu. Tipina je npr. izjava SAD, pri intervenciji u Panami, da l. 51. daje prirodno pravo samoobrane da se zaptite ameriki ivoti.5 Glede tzv. anticipatorne samoobrane esto se navodi sluaj Izraela koji je 1981. napao iraki reaktor u gradnji, pozivajui se pri tome na tzv. anticipatorn u samoobranu. Akciju je, naime, pravdao nunopu da ukloni nuklearnu prijetnju opstanku Izraela budui da je iraki reaktor trebao posluiti za izradu nuklearnih bombi cilj kojih je trebao biti Izrael. Vijee sigurnosti osudilo je taj in Izraela kao protivan Povelji, ali se nije izjasnilo o naelnoj dopustivosti anticipatorne samoobrane.6 Dok se do eskalacije me.unarodnog terorizma u novom mileniju samo nekoliko drava, predvo.eno trenutano najmonijom silom, u nekoliko navrata pozivalo na piroki koncept samoobrane, velika veina ostala je na stajaliptu uske koncepcije samoobrane, koja pretpostavlja postojanje oruanog napada. I same drave koje su rabile oruanu silu najepe su se pritom pozivale na svoje pravo samoobrane, ne objapnjavajui koji sadraj daju tom pravu. Takvo pozivanje na pravo samoobrane i u sluajevima kad se nije o njoj radilo Me.unarodni je sud u sluaju Nicaragua protumaio kao potvrdu postojanja obiajnog prava o zabrani uporabe sile ili intervencije u unutrapnje poslove drugih drava. U svojoj poznatoj izreci Sud je istaknuo: Ako drava djeluje na nain prima facie nespojiv s priznatim pravilom, ali brani svoje ponapanje pozivajui se na iznimke ili opravdanja sadrane u samom tom pravilu, tada, bez obzira na to moe li se ili ne ponapanje drave pravdati na taj nain, to znai potvrdu pravila, a ne njegovo slabljenje.7 Drugim rijeima, Sud je, razmipljajui realno, ustvrdio da pozivanje drava na samoobranu i kad za to ne postoje uvjeti znai da su one svjesne da je sa 5 V. pismo amerikog stalnog predstavnika pri UN predsjedniku Vijea sigurnosti, UN dok. S/21035 od 20. prosinca 1989. 6 V. rezoluciju Vijea sigurnosti 487 od 19. lipnja 1981. Treba istaknuti da neki au tori taj sluaj navode kao primjer dopustive anticipatorne samoobrane, v. npr. A. D'Amato , Israel's Air Strike upon the Iraqui Nuclear Reactor, American Journal of Internati onal Law (dalje: AJIL), sv. 77, 1983., str. 584, i Israel's Air Strike Against the Osiraq R eactor: A Retrospective, Temple International and Comparative Law Journal, sv. 10, 1996., str. 259, 262-63. 7 V. Case Concerning Military and Paramilitary Activities in and against Nicaragua (Nicaragua v. United States of America), International Court of Justice, Reports of Judgeme nts, Advisory Opinions and Orders (dalje: ICJ Reports), 1986., st. 186.

Maja Seri: Agresija, samoobrana i anticipatorna samoobrana moobrana jedina iznimka od zabrane uporabe sile, koja je mogua dok Vijee sigurnosti UN jop nije donijelo odluku o kolektivnoj uporabi sile. Sud je dodao da se ne moe oekivati da je primjena obiajnih pravila potpuna, tj. da se drave u potpunosti suzdravaju od zabrane uporabe sile i zabrane intervencije. Da bi se neko pravilo ustanovilo kao obiajno, nastavio je Sud, praksa ne mora biti u apsolutnom, beziznimnom skladu s tim pravilom. Dovoljno je da je ponapanje drava naelno u skladu s odre.enim pravilom, a da se suprotno ponapanje openito tretira kao njegova povreda, a ne kao indikacije stvaranja novog pravila.8 To kljuno pravilo - jednostavno formulirano, no koje u praksi nije uvijek lako primijeniti - imat emo na umu pri daljnjoj analizi. Iako su se pozivale na samoobranu, akcije drava koje su jednostrano rabile silu (uglavnom SAD i Izrael) sve su vipe nalikovale (zabranjenim) represalijama, s obzirom na to da su samoobranom poele zvati i oruane odgovore na prople teroristike napade. Akcije su usmjeravane na drave koje su navodno pruale utoipte teroristima, a kao cilj navodila se prevencija buduih napada (npr. uporaba sile od strane Izraela u Bejrutu 1968. i Tunisu 1985. te od strane SAD u Libiji 1986., Iraku 1993., Sudanu i Afganistanu 1998.). Nakon 11. rujna 2001. SAD su krenule i dalje i tzv. Bushova doktrina preventivne samoobrane (preventivnog udara) smatra da su u borbi protiv terorizma dopuptene i iste preventivne akcije, dakle i bez prethodnog ili prijeteeg (teroristikog ili drugog) napada. Je li praksa na temelju te doktrine utrla put za stvaranje novog obiajnog pravila, pokupavamo odgovoriti u nastavku rada, nakon pto analiziramo prethodno relevantne kategorije na kojima zakljuak mora poivati. 3. ORUANI NAPAD U nedostatku defi nicije samoobrane, kljunim se pokazuje pojam oruanog napada (agresije) koji daje pravo na samoobranu. Taj je pojam bio u srediptu razmatranja Me.unarodnog suda u presudi u sluaju Nicaragua 1986., a Sud se bavio njime i u novijim presudama, npr. u sluaju naftnih platformi 2003., izme.u SAD i Irana (v. dalje). U presudi u sluaju Nicaragua Sjedinjene Drave opravdavale su uporabu sile protiv Nikaragve kao kolektivnu samoobranu protiv oruanih napada Ibid.

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007) Nikaragve na Kostariku, Honduras i Salvador. Sud to nije prihvatio, ustvrdivpi da nije bilo oruanog napada od strane Nikaragve. Sud je ispitivao mora li napad izvrpiti regularna vojska da bi se radilo o oruanom napadu druge drave. Oslanjajui se na Defi niciju agresije (sadranu u rezoluciji Ope skupptine 3314 (XXIX) od 14. prosinca 1974.),9 za koju je ustvrdio da odraava obiajno me.unarodno pravo, Sud je konstatirao da oruani napad moe biti i upuivanje od strane ili u ime neke drave, oruanih odreda ili skupina, neregularnih snaga ili plaenika, koji poduzimaju protiv neke druge drave oruane ine takve ozbiljnosti da se izjednauju s gore navedenim inima ili se sadrajno mogu njima obuhvatiti.10 U teoriji i u praksi drava ope je prihvaeno da se slanje oruanih grupa - koje nisu regularne oruane snage - u drugu dravu moe smatrati agresijom. No, postoji neslaganje glede stupnja umijepanosti drave koji je potreban da bi se akcije mogle njoj pripisati i oruano djelovanje protiv nje pravdati kao samoobrana. Svjestan toga, Sud je u presudi u sluaju Nicaragua pozornost usmjerio na navedeno sporno pitanje. Istaknuo je da se zabrana oruanog na pada moe primijeniti na slanje oruanih skupina na teritorij druge drave ako se takva operacija, s obzirom na opseg i uinke, moe smatrati oruanim napadom, a ne graninim incidentom, kad bi je izvele regularne oruane snage. Pomo pobunjenicima u obliku dostave oruja ili logistike ili druge potpore, po mipljenju Suda, ne moe se smatrati oruanim napadom, nego prije prijetnjom ili upotrebom sile ili nedopuptenom intervencijom u unutrapnje ili vanjske poslove drugih drava.11 Iz navedenog razmatranja Suda proizlaze dvije vane konstatacije i s njima povezana pitanja. Prvo, ako se pomo pobunjenicima u obliku dobave oruja, logistike i financijske pomoi ne moe izjednaiti s oruanim napadom, postavlja se pitanje koji se stupanj involviranosti drave u djela pojedinaca moe smatrati oruanim napadom na drugu dravu. Drugo, iz navedene izreke Suda i njegove analize na drugim mjestima u presudi u sluaju Nicaragua razvidno je razlikovanje izme.u oruanog napada 9 Rezolucija je prihvaena konsenzusom. Tekst na hrvatskom jeziku v. u: D. Lapap, T. M. opi (ur.), Me.unarodno javno pravo - izbor dokumenata, Zagreb, 2005. V. vipe J. Andrassy, B. Bakoti, M. Seri, B. Vukas, Me.unarodno pravo 3, Zagreb, 2006., str. 10 2 i d. 10 l. 3. t. g) Defi nicije agresije. 11 Presuda u sluaju Nicaragua, o.c., st.195.

Maja Seri: Agresija, samoobrana i anticipatorna samoobrana i graninih incidenata odnosno manje ozbiljnih oblika uporabe sile.12 Postavlja se pitanje koje su pravne posljedice tog razlikovanja. Glede prvonavedenog pitanja, Sud je u sluaju Nicaragua izrekao da sve vrste sudjelovanja SAD - u financiranju, organizaciji, obuci, opskrbi i opremanju cont rasa - ak i opa kontrola nad snagama contrasa i visok stupanj ovisnosti tih snaga o SAD ne bi sami po sebi, bez daljnjih dokaza, znaili da su SAD naredile poinjenje djela protivna ljudskim pravima i humanitarnom pravu... Da bi se SAD smatrale odgovornima za takvo ponapanje, moralo bi se, u naelu, dokazati da je ta drava imala efektivnu kontrolu nad vojnim ili paravojnim operacijama u tijeku kojih su navodne povrede poinjene.13 Dakle, Sud je smatrao da se drava moe iznimno smatrati odgovornom za djela privatnih osoba (koje tada djeluju kao de facto organi drave) ne samo ako privatne osobe plaa drava i njihove akcije koordinira i nadgleda ta drava nego da je potrebno i da djeluju po izravnim instrukcijama te drave. Za ispitivanje postojanja navedenih uvjeta u literaturi se uvrijeio naziv Nicaragua test ili test efektivne kontrole. Na tem elju takvoga testa Sud je zakljuio da se djela contrasa ne mogu pripisati SAD.14 Iako SAD ne mogu odgovarati za djela contrasa, to ne znai da SAD nisu odgovorne za nedopuptenu intervenciju i druge protupravne ine u Nikaragvi. Stupanj ukljuenosti drave u akcije oruanih skupina u drugoj dravi bio je predmet razmatranja pred Me.unarodnim kaznenim sudom za bivpu Jugoslaviju (MKSJ), i to prvi put detaljnije pred prizivnim vijeem u sluaju Tadi. Vijee je ispitivalo stupanj kontrole Jugoslavije nad srpskim snagama u Bosni i Hercegovini radi odre.ivanja je li se u Bosni i Hercegovini radilo o me.unarodnom ili neme.unarodnom sukobu. Ako se djelovanje srpskih snaga u Bosni i Hercegovini moglo pripisati Jugoslaviji, tada se radilo o me.unarodnom sukobu i mogu se primjenjivati pravna pravila koja ure.uju takve sukobe, ukljuujui ona o ratnim zloinima. U nastavku teksta razmatramo analizu prizivnog vijea MKSJ u sluaju Tadi, iako valja istaknuti da taj sud, ovlapten suditi pojedincima, nije bio nadlean ispitivati elemente odgovornosti drave (pripisivost dravi djela pojedinaca), jer bi za to trebao pristanak drave. Dakle, 12 V.npr. i ibid., st. 191, u kojem Sud upuuje na potrebu razlikovanja najozbiljn ijih oblika uporabe sile (one koje ine oruani napad) i ostalih manje ozbiljnih oblika. 13 Ibid., st. 115. 14 Uvjetima navedenog testa udovoljili su, po mipljenju Suda, pripadnici tzv. UCLA (od Unilaterally Controlled Latino Assets), koji su bili ili pripadnici vojske SAD i li latinskoameriki dravljani plaeni od SAD i pod njihovim stalnim nadzorom, a k tome su i djelovali pod izravnim instrukcijama SAD, ibid., st. 75. i 80. te st. 6. izreke presude, s tr. 147.

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007) iako se zakljuci Suda glede tih pitanja mogu smatrati pravno nepostojeim, ovdje ih navodimo jer nas zanimaju s aspekta me.unarodnopravne znanosti. Naime, i u ovom se sluaju, kao i u sluaju Nicaragua, radilo o ispitivanju uvjeta za pripisivost djela pojedinaca dravi. Prizivno vijee u sluaju Tadi, iako nenadleno, nije se libilo kritizirati razmatranje Me.unarodnog suda u sluaju Nicaragua, smatrajui da Nicaragua test nije uvjerljiv jer nije u skladu sa samom logikom cijelog sustava me.unarodnog prava o odgovornosti drave niti sa sudskom i dravnom praksom. Naela me.unarodnog prava o pripisivanju dravi djela privatnih osoba, istaknulo je Vijee, nisu zasnova na na rigidnim i uniformnim kriterijima. Zahtjev koji me.unarodno pravo postavlja za pripisivanje dravi ina privatnih osoba, istaknulo je Vijee, jest da drava ima nadzor nad tim osobama, a stupanj kontrole razlikuje se prema okolnostima svakog sluaja. Prema mipljenju Vijea, treba razlikovati sluaj pojedinaca ili neorga niziranih skupina pojedinaca koje drava angaira za obavljanje nedopuptenih akcija na podruju druge drave (npr. otmice, atentati, sabotae) od sluaja organiziranih i hijerarhijski strukturiranih grupa, kao pto su npr. vojne jedini ce ili naoruane grupe plaenika, paravojnih formacija ili pobunjenika, koje neka drava organizira i nadzire. Ti sluajevi razlikuju se i u sudskoj i dravnoj praksi. U prvom sluaju, da bi drava bila me.unarodnopravno odgovorna, potrebno je dokazati da je davala izravne upute pojedincima za pojedina protupravna djela il i da je ex post facto preuzela ili odobrila poduzimanje tih djela kako bi se pokaz alo da su pojedinci djelovali kao de facto organ te drave. U drugom sluaju, Vijee je smatralo da je drava me.unarodnopravno odgovorna za djela koja poine osobe koji ine organiziranu grupu pod njezinom kontrolom i pritom nije uvijek nuno da je drava dala posebne instrukcije tim osobama glede pojedinih protupravnih djela. Da bi se, dakle, djela organizirane grupe pripisala dravi, potrebno je dok azati da je grupa kao cjelina bila pod sveukupnom kontrolom drave, ne samo time pto je drava financirala i opremala grupu nego i koordinirala i pomagala ope planiranje djelatnosti grupe. Te dvije situacije treba razlikovati jer kod organiziranih grupa postoji odgovor na komanda, vanjski simboli i disciplina te lan takve grupe ne djeluje samostalno, smatralo je Vijee. Ako bi se i kod organiziranih grupa traile izravne instrukcije drave za njezinu me.unarodnopravnu odgovornost, drava bi, istaknulo je Vijee, mogla lako izbjei odgovornost dokazujui da izravne instrukcije nisu postojale.15 15 International Legal Materials (dalje: ILM), 1999., sv. 38, br. 4, str. 1540-1 546.

Maja Seri: Agresija, samoobrana i anticipatorna samoobrana Test sveukupne kontrole, koje je za procjenu pripisivosti djela privatnih osoba dravi promoviralo (za to pitanje nenadleno) prizivno vijee u sluaju Tadi, ini nam se jop vipe podloan moguim zloupotrebama nego test koji je utvrdio Me.unarodni sud u sluaju Nicaragua. Ne ulazei detaljnije u komentar navedene odluke prizivnog vijea MKSJ, jer bi to prelazilo okvire ovog rada, samo bismo napomenuli da nam se ini da je rezultat uvo.enja testa sveukupne kontrole dvojben: drava postaje objektivno odgovorna za sve ine privatnih osoba koje je organizirala, opskrbila i financirala. Specifine okolnosti pojedini h sluajeva ne uzimaju se u obzir. Iako se to, laiki gledano, u nekim sluajevima moe smatrati ispravnim s aspekta moralne odgovornosti, takva odgovornost drave nije u skladu s postojeim naelima odgovornosti drava za protupravne ine (v. dalje). Pitanjem pripisivosti djela pojedinaca dravi bavila se i Komisija za me.unarodno pravo pri izradi Nacrta lanaka o odgovornosti drava za me.unarodne protupravne ine. U konanom Nacrtu iz 2001.16 tom se problematikom bave l. 8. i l. 11. l. 8. odre.uje da se djelovanje osoba ili grupe osoba smatra inom drave po me.unarodnom pravu ako oni djeluju po uputama te drave ili pod njezinim ravnanjem ili kontrolom. U komentaru te odredbe Komisija posebno istie da se pri procjeni postoje li navedeni uvjeti treba uzimat i u obzir naelo efektivnosti te traiti postojanje stvarne veze izme.u osobe ili grupe osoba koje su poinile odre.eno djelo i dravne mapinerije.17 l. 11. odre.uje da se neko djelovanje koje nije pripisivo dravi ipak smatra inom drave po me.unarodnom pravu ako (i u mjeri u kojoj) sama drava preuzme i odobri navedeno djelovanje. Kao primjer moe se navesti sluaj kad je militantna grupa iranskih studenata upala u ameriku ambasadu u Teheranu i uzela kao taoce 52 dravljana SAD. U poetku oni nisu djelovali u ime Irana, jer im iranske vlasti nisu dale instrukcije da poine ta djela niti su bili pod kontrolom iranskih vlasti. Stoga je u tom stadiju Iran mogao biti odgovoran samo za propus t da sprijei napad na zgradu ambasade SAD odnosno da zaustavi napad, ustanovio je Me.unarodni sud, kojem su SAD i Iran 1980. povjerili rjepavanje spora.18 Kasnije su iranske vlasti formalno odobrile zaposjednue ambasade 16 V. Report of the International Law Commission on the work of its fifty-third ses sion, 23 April - 1 June, 2 July - 10 August 2001, General Assembly, Official Records, Fif ty-sixt session, Supplement No. 10 (A/56/10), str. 29. V. vipe Andrassy, Bakoti, Seri, Vukas, o.c., str. 108 i d. 17 Ibid., str.104. 18 V. ICJ Reports 1980., st. 63-68.

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007) i dranje dravljana SAD kao talaca i ak naredile studentima da nastave sa svojim aktivnostima. U tom su momentu, smatrao je Sud, militantni studenti postali de facto agenti iranske drave i njihovi su ini, tj. zaposjednue ambasade i dranje talaca, postali po me.unarodnom pravu pripisivi Iranu.19 Drugo pitanje koje se namee iz razmatranja Me.unarodnog suda u presudi u sluaju Nicaragua jest pitanje pravnih posljedica razlikovanja izme.u oruanog napada i graninih incidenata odnosno manje ozbiljnih oblika uporabe sile, koje Su d spominje na vipe mjesta u presudi.20 Sud nije detaljnije razmatrao kriterije za razlikovanje navedenih kategorija, osim pto je naveo opseg i uinke operacija21 te okolnosti ... i motive uporabe sile.22 Time je u osnovi ponovio de minimis klauzulu sadranu u l. 2. defi nicije agresije iz 1974. Prema tom lanku, nakon pto neka drava prva upotrijebi oruanu silu krpei Povelju, Vijee sigurnosti moe, imajui u vidu ostale bitne okolnosti, ukljuujui injenicu da odnosni ini ili njihove posljedice nisu dovoljno ozbiljni, zakljuiti da ne bi bilo opravdano tvrditi da je izvrpen in agresije. I u navo.enju pravnih posljedica manje opasnih oblika uporabe sile Me.unarodni sud ostaje u okvirima opepoznatih naela i pravila. U odre.ivanju pravnih pravila koja se primjenjuju na takve ine Sud upuuje na Deklaraciju o naelima me.unarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji izme.u drava u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda iz 1970.,23 koja, uz formulacije koje opisuju agresiju, sadrava i one koji se odnose na manje opasne oblike uporabe sile. Tako Deklaracija, koja se uzima kao dokaz postojanja opinio iuris drava, osim ope obveze neintervencije u unutrapnje stvari druge drave, spominje npr. dunost drava da se suzdre: od svake akcije uporabom sile koja bi lipila narode izvrpavanja naela jednakih prava i samoodre.enja; od organiziranja ili ohrabrivanja organiziranja neregularnih snaga ili naoruanih skupina, ukljuujui plaenike koji bi upadali na teritorij druge drave; od organiziran ja, pomoi ili sudjelovanja u teroristikim inima u drugim dravama ili preputnom pristajanju na organiziranje aktivnosti na svom teritoriju koje bi rezultirale takvim inima. Sud zakljuuje da je jedina iznimka od opeg pravila o zabrani upotrebe sile pravo (individualne i kolektivne) samoobrane. 19 V. ibid., st.74. 20 V. npr. ICJ Reports 1986., o.c., st.191, st.195. 21 V. ibid., st.195. 22 V. ibid., st. 231. 23 V. tekst Deklaracije (koja se skraeno naziva i Deklaracija sedam naela) u rezol uciji Ope skupptine 3625 (XXV) od 24. listopada 1970.

Maja Seri: Agresija, samoobrana i anticipatorna samoobrana Prema postojeem me.unarodnom pravu, nastavlja Sud, drave nemaju pravo oruanog odgovora na ine koji nisu oruani napad, pa to pravo ne postoji ni u odnosu prema nedopuptenoj intervenciji.24 Radi li se o oruanoj operaciji dovoljne ozbiljnosti da se moe smatrati oruanim napadom na koji je dopuptena samoobrana, procjenjuje se od sluaja do sluaja, pa, ovisno o okolnostima, jedan te isti incident moe, ali i ne mora, biti kvalificiran oruanim napadom. Tako je u presudi u sluaju naftnih plat formi iz 2003., izme.u SAD i Irana, Sud istaknuo da ne smatra iskljuenom mogunost da se miniranje jednog ratnog broda smatra oruanim napadom i da bude dovoljno da opravda samoobranu. No, u konkretnom sluaju, s obzirom na okolnosti, to se ne moe zakljuiti. Naime, napadi SAD na iranske platforme bili su odgovor na, prema tvrdnji SAD, oruani napad Irana, koji se sastojao, izme.u ostalog, u miniranju amerikog ratnog broda. No, Sud je, uzevpi u obzir sve okolnosti, ukljuujui nedostatnost dokaza da se zaista radilo o iranskom napadu usmjerenom bap na SAD,25 zakljuio da se ameriki napadi na iranske platforme ne mogu opravdati kao samoobrana.26 Vidjeli smo da Sud u presudi u sluaju Nicaragua ne raplanjuje detaljnije razlikovanje izme.u oruanog napada i blaih oblika uporabe sile niti posljedice tog razlikovanja. Zapto mu onda posveuje toliko vremena? ini nam se da je Sud posebno istiui to razlikovanje htio naglasiti da je samoobrana, kao jedina iznimka od zabrane uporabe sile, dopuptena samo u najozbiljnijim sluajevima uporabe sile, kad je nedvojbeno rije o oruanom napadu druge drave. Time je vjerojatno htio podsjetiti drave da se ne mogu olako pozivati na pravo samoobr ane. To je osobito vano ako se pod plaptom kolektivne samoobrane u neki sukob ukljue tree drave, pto je est sluaj. Stoga je Sud i istaknuo da je jedan od uvjeta kolektivne samoobrane da je drava koja se smatra rtvom napada postavila zahtjev drugim dravama za takvom samoobranom.27 Postavlja se pitanje kakav mora biti odgovor na oruani napad da bi se smatrao dopustivom samoobranom. Prema opem obiajnom pravu, on mora biti nudan i proporcionalan. To je potvrdio Me.unarodni sud vipe puta. Tako je u savjetodavnom mipljenju o 24 V. ICJ Reports 1986., o.c., st. 193, st. 211 i d. 25 Naime, nije bilo nedvojbeno dokazano da je bap Iran postavio te mine i je li ona j tko ih je postavio imao na umu miniranje bap amerikog broda ili bilo kojeg broda koji u. e u minirano podruje. 26 ICJ Reports 2003., st. 72. 27 ICJ Reports 1986., o.c., st. 199.

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007) dopustivosti upotrebe ili prijetnje nuklearnim orujem u oruanom sukobu Sud ustvrdio da je podvrgavanje prava na samoobranu uvjetima nunosti i proporcionalnosti pravilo obiajnog prava.28 I u presudi u sluaju Nicaragua Sud je potvrdio obiajnopravni karakter pravila da samo mjere koje su nune u odgovoru na oruani napad i koje su mu proporcionalne mogu biti kvalificirane kao samoobrana.29 Nunost i proporcionalnost, kao minimalni uvjeti za odluivanje ima li neka upotreba sile znaaj samoobrane, znae da cilj samoobrane mora biti da zaustavi i odbije napad. Samoobrana ne smije imati punitivnu svrhu. Zahtjevi za nunopu i proporcionalnopu samoobrane ne znae da je drava u samoobrani ograniena na istovrsno oruje, cilj ili vrstu oruanih snaga kao i drava koja je izvrpila oruani napad, niti to znai da treba svoju akciju nuno ograniiti na vlastiti teritorij. Jedan od kriterija prema kojem se procjenjuje udovoljava li neka akcija navedenim uvjetima jest predmet, tj. cilj kojem je usmjerena. To je posebno istaknuo Me.unarodni sud u presudi u sluaju naftnih platformi iz 2003., smatrajui da ameriki napad na iranske platforme - da se zaista radilo o odgovoru na iranski oruani napad, pto nije bio sluaj -ne bi bio nudan odgovor na napad na tanker pod amerikom zastavom i miniranje amerikog ratnog broda. Prema mipljenju Suda, nije se radilo o cilju koji bi prethodno bio identificiran kao odgovarajui vojni cilj, nego o cilju koji je bio pogodan za SAD.30 Glede uvjeta proporcionalnosti Sud je smatrao - da se zaista radilo o inu samoobrane - da bi tom uvjetu bilo udovoljeno u sluaju da su snage SAD u odgovoru na miniranje tankera, prethodno upozorivpi osoblje koje je napustilo postrojenja, otvorile vatru i kasnije postavile i detonirale eksploziv na platformama koje su inile kompleks Reshadat. Naprotiv, po ocjeni Suda proporcionalnost se nije poptovala pri napadima na komplekse platformi Salman i Nasr, budui da su oni, kao dio pirih operacija, izazvali velika razaranja i ptete, a poduzeti su kao odgovor na miniranje - od neidentificiranog poinitelja - jednog jedinog amerikog ratnog broda, koji, iako opteen, nije potonuo i nitko nije stradao.31 Pri razmatranju uvjeta nunosti i proporcionalnosti samoobrane redovito se u doktrini navodi poznati sluaj Caroline, koji se ujedno smatra i prvim 28 29 30 31 ICJ Reports 1996., st. 41. ICJ Reports 1986., o.c., st. 176. ICJ Reports 2003., st. 76. Ibid., st. 76-77.

Maja Seri: Agresija, samoobrana i anticipatorna samoobrana sluajem u kojem su definirani uvjeti preventivne (anticipatorne) samoobrane (vidi dalje pod 4). Caroline je bio ameriki parobrod koji je 1837. opskrbljivao ljudstvom i materijalom iz SAD pobunjenike protiv britanske vlasti u Kanadi. Britanske oruane snage uple su na ameriki teritorij, uzaptile parobrod Caroline, zapalile ga i pustile niz slapove Nijagare, pri emu su ubile i dva amerika dravljanina koji su bili na brodu. Nakon protesta SAD, britanska vlada tvrdila je da je napa d bio opravdan jer je bio nudan za njezinu samoobranu i opstanak budui da ilegalni prelasci osoba i stvari preko kanadske granice nisu bili sprijeeni od vlasti SAD. U odgovoru na britanske tvrdnje o samoobrani dravni tajnik SAD D. Webster izjavio je 1841. da je samoobrana opravdana samo u sluaju kad je nunost samoobrane hitna, neodoljiva (overwhelming) i ne ostavlja mogunost izbora niti vrijeme za razmipljanje.32 Uz te zahtjeve, kojima se definira postoj anje neposredno prijeteeg napada (opasnosti), in koji se pravda nunopu samoobrane mora biti ogranien tom nunopu i jasno dran u njezinim okvirima, dakle ne smije biti nerazuman i pretjeran.33 Britanska vlada se ispriala i odgovorila da je akcija njezinih oruanih snaga u potpunosti ispunila navedene uvjete. SAD su primile ispriku britanske vlade, iako su izjavile da je paljenje broda bi lo nepotrebno i neproporcionalno u odnosu prema prijeteoj opasnosti.34 Navedenu formulaciju iz 1841., nastalu kao rezultat britansko-amerikog diplomatskog dopisivanja, reafirmirao je vipe od stoljea nakon sluaja Caroline Me.unarodni vojni sud u Nrnbergu koji je ustvrdio da njemaka invazija u Norvepku 1940. nije bila preventivno-obrambena jer nije postojala potreba da se sprijei neposredno prijetea invazija saveznika.35 Sud je upotrijebio identinu formulaciju kao dravni tajnik SAD Webster 1841. te se u doktrini uvrijeio naziv test Caroline kad se pri ispitivanju dopustivosti samoobrane rabe navedeni uvjeti. 32 Webster je napisao da nunost samoobrane (necessity of self-defence) mora biti: instant, overwhelming, leaving no choice of means, and no moment for deliberatio n, citirano prema: A. D. Sofaer, On the Necessity of Pre-emption, European Journal of International Law (dalje: EJIL), 2003., sv. 14, str. 219. 33 Even supposing the need to enter the territory of the US, Britain must show it di d nothing unreasonable or excessive; since the act justified by the necessity of s elf defence must be limited by that necessity, and kept clearly within it, ibid., str. 218. 34 V. vipe W. Meng, The Caroline, Encyclopedia of Public International Law, ur. R. Bernhardt, sv. 3, 1981., str. 81; J.C. Yoo, Using Force, University of Chicago Law Review 2 004., sv. 71, str. 8-9. V. i Andrassy, Me.unarodno pravo, Zagreb, 1990., str. 362.

35 V. AJIL 1947., sv. 41, str. 172, 205.

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007) 4. PREVENTIVNA SAMOOBRANA Prvi put mogunost preventivne akcije priznata je u me.unarodnom pravu 1837., u prije opisanom sluaju Caroline, pod striktno navedenim uvjetima. Nakon stupanja na snagu Povelje UN, mnogi autori smatrali su da doktrina preventivne akcije priznata u sluaju Caroline vipe ne vrijedi zbog ope zabrane uporabe sile i dunosti drava da se suzdravaju od prijetnje silom ili upotrebe sile koje su usmjerene protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike nezavisnost i bilo koje drave, ili su na bilo koji nain nespojive s ciljevima Ujedinjenih naroda (l. 2., st. 4. Povelje). Iako se slaemo da Povelja naelno zabranjuje anticipatornu samoobranu, ini nam se da mogu postojati iznimne situacije u kojima su preventivni udari protiv neposredno prijeteeg oruanog napada opravdani kao samoobrana. To bi npr. bila situacija kad bi drava preventivnom akcijom uniptila u drugoj dravi dalekometno oruje koje je bilo spremno za napad na njezin teritorij. Spomenuta Defi nicija agresije, usvojena rezolucijom Ope skupptine 3314 (XXIX) iz 1974., priznaje tu mogunost, smatrajui prvu uporabu oruane sile samo kao prima facie, dakle oborivi dokaz o inu agresije. Naime, Vijee sigurnosti moe, imajui u vidu ostale bitne okolnosti, zakljuiti da ne bi bilo opravdano utvrditi da je izvrpen in agresije (l. 2. Defi nicije ), nego da je npr. bila rije o otklanjanju neposredno prijeteeg napada.36 Kod preventivne akcije, kao i kod klasine samoobrane, od posebne su vanosti zahtjevi za nunopu i proporcionalnopu, koji e, uz zahtjev za postojanjem neposredno prijeteeg oruanog napada, biti kljuni za ocjenu dopustivosti preventivnog udara. Drugim rijeima, smatramo da pod uvjetima navedenim jop u sluaju Caroline, postoji i danas obiajnim pravom priznato pravo preventivne samoobrane, s time da postojanje navedenih uvjeta utvr.uje Vijee sigurnosti UN.37 Ostvarivanje prava preventivne samoobrane pod spomenutim, vrlo zahtjevnim uvjetima, nije, ini nam se, nespojivo s l. 51. Povelje UN jer se moe tvrditi da uska mogunost preventivnog udara, u opsegu definiranom u sluaju Caroline, 36 Usp. B-O, Bryde, Self-Defence, Encyclopedia of Public International Law, ur. R. Bernhardt, sv. 4, 1981., str. 213. U hrvatskom se, kao i u engleskom, za tu vrstu preventiv nih akcija rabe sljedei nazivi: preventivna samoobrana (preventive self-defence), anticipato rna samoobrana (anticipatory self-defence) i preventivni udar (pre-emptive strike). 37 Usp. npr. M. Bothe, Terrorism and the Legality of Pre-emptive force, EJIL, 2003. , sv. 14, str. 231; Y. Dinstein, War, Aggression and Self-Defence, 1988., str. 182, 244.

Maja Seri: Agresija, samoobrana i anticipatorna samoobrana proizlazi iz prirodnog prava samoobrane na koji se odnosi l. 51.,38 odnosno da pod navedenim uvjetima postoji situacija koja je ekvivalentna oruanom napadu.39 Naime, logino je da prirodno pravo samoobrane obuhvati i odgovor na sigurnu, neposredno prijeteu opasnost, neotklonjivu drugim nainom osim preventivnom (anticipatornom) akcijom. Kao i kod klasine samoobrane, bit preventivnog udara je otklanjanje napada. Ako postoji nedvojbeno saznanje o neposredno prijeteem oruanom napadu, koji se moe otkloniti preventivnom akcijom, a nunost te akcije je hitna, neodoljiva i ne ostavlja mogunost izbora niti vrijeme za razmipljanje, ne ini se loginim da pravo obvezuje ekati da se npr. zbog napada dalekometnim projektilima izgube ivoti i izvrpe velika razaranja da bi se steklo pravo na samoobranu. Navedeni uvjeti zaista situaciju maksimalno pribliavaju karakteristikama aktualnog oruanog napada. Vjerojatno bi se s tim sloio i vei broj autora koji se izjapnjava protiv postojanja prava preventivne samoobrane ili se izbjegava o tome oitovati, zbog bojazni da e drave htjeti stalno piriti tu usku mogunost preventivne akcije, navodei nove opravdane ili manje opravdane razloge. I zaista, itajui zadnjih godina politolopku, ali i me.unarodnopravnu literaturu posveenu problematici samoobrane, primjeujemo upravo tu tendenciju. Naime, dosta autora, preteno iz SAD, upozorava na nunost prilagodbe uvjeta definiranih u sluaju Caroline modernoj tehnologiji koja je pomakla granice neposredno prijetee opasnosti. Pri tome istiu da u veini sluajeva u trenutku napada ili neposredno pred napad nije mogu efikasni odgovor ili preventivna akcija zbog brzine i razornosti modernog oruja. Zbog toga bi, smatraju ti autori, trebalo elastinije procjenjivati preventivne akcije, dopuptajui ih prije no pto potencijalni napada stekne odlunu i nenadoknadivu vojnu prednost.40 Naalost, tendencije propirivanja prava preventivne samoobrane nisu se ograniile samo na doktrinu, nego ih je poela zagovarati i u praksi primjenjivati najmonija sila svijeta, pogotovo nakon teroristikih napada 11. rujna 2001.41 Ostvarujui nonu moru me.unarodnih pravnika koji se, opreza radi, naelno izjapnjavaju protiv postojanja prava na preventivnu samoobranu ili o tome pute, tzv. Bushova doktrina preventivnog udara predvi.a piroke mogunosti 38 Usp. Meng, o.c., str. 81. 39 Usp. Bothe, o.c., str. 231. 40 V. Yoo, o.c., str. 10, 18-19 et seq. V. i A. D. Sofaer, o.c., str. 209 et seq . 41 Jop su devedesetih godina XX. stoljea Sjedinjene Drave znale svoje akcije pravd ati pravom na samoobranu (npr. oruane akcije u Afganistanu i Sudanu 1998.).

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007) preventivnih akcija. Tako npr. u Strategiji nacionalne sigurnosti,42 koju je 200 2. Kongresu podnio predsjednik Bush, stoji da se koncept neposredne opasnosti mora prilagoditi mogunostima i ciljevima danapnjih protivnika. Pravo preventivne akcije Sjedinjene Drave pridravaju si kad su one ili njihovi saveznici izloeni ozbiljnoj prijetnji, posebno ako je rije o prijetnji ili uporabi oruja za masovno uniptavanje u rukama neodgovornih drava ili terorista, koji se ne mogu zaustaviti ili odvratiti bez uporabe sile.43 Ako postoji prijetnja, kae se u Strategiji, rizino je ne djelovati i moraju se poduzeti anticipatorne akcije radi obrane, ak ako postoji nesigurnost glede vremena i mjesta napada neprijatelja. 44 Taj hibrid prava na samoobranu i naela opreza (precautionary principle) iz podruja prava okolipa daje, blago reeno, udne rezultate. Na podruju prava okolipa naelo opreza nalae da se preventivne mjere za zaptitu okolipa moraju poduzimati ve u sluaju sumnje da bi pteta mogla nastupiti, iako to jop nije sa sigurnopu znanstveno dokazano.45 Preneseno na podruje dopustivosti uporabe sile, to bi znailo: U sluaju neizvjesnosti, udari, pto je, naravno, nedopustivo i neprihvatljivo.46 Strategija, kao i suvremena, preteno amerika, uglavnom politolopka, ali dijelom i me.unarodnopravna literatura, pledira da se zahtjev za neposredno prijeteim napadom prilagodi suvremenim uvjetima. Ako se dopusti da se prijetnja naglo i u potpunosti ostvari, sve akcije e doi prekasno, istaknuo je predsjednik Bush 2003.47 branei svoju doktrinu, koja de facto zagovara neogranieno pravo preventivne akcije. Ne moe se porei da su neki argumenti koje navode autori pobornici preventivnih akcija, pa i neki navodi iz amerike Strategije, valjani. No, bez obzira na te argumente, pirenje mogunosti preventivnog udara preko ogranienog opsega priznatog postojeim obiajnim pravom ne ini se prihvatljivim, jer bi to s vremenom u decentraliziranom sustavu dovelo do ukidanja zabrane uporabe 42 V. tekst Strategije na www.whitehouse.gov/nsc/nss.pdf 43 Ibid., dio V. 44 We must adapt the concept of imminent threat to the cabapilities and objective s of today's adversariesThe greater the threat, the greater the risk of inaction - and t he more compelling the case for taking anticipatory action to defend ourselves, eve n if uncertainty remains as to the time and place of the enemy's attack. Ibid., dio I. 45 V. vipe M. Seri, Me.unarodnopravna zaptita morskog okolipa, Zagreb, 2003., str. 31 et seq. 46 V. Bothe, o.c., str. 232. 47 V. State of the Union Address iz 2003., dio 8.: Irak, www.cnn.com/2003/ALLPOL I TICS/01/28/sotu.transcript.8/index.html

Maja Seri: Agresija, samoobrana i anticipatorna samoobrana sile. Sjetimo se koncepta pravednog rata u XVIII. i XIX. stoljeu prema kojem je rat bio dopupten kad se vodio za pravednu svrhu i pravednim sredstvima. No, u praksi se tepko moglo odrediti ija je svrha pravedna, a ija nije, i svi su se pozivali na pravednu svrhu.Tako se s vremenom pravilo o pravednom ratu, koje je trebalo ograniiti posezanje za ratom, pretvorilo u suprotnost.48 Iako se, kao pto smo napomenuli, valjanost nekih argumenata u korist propirivanja mogunosti preventivne akcije ne moe zanijekati - pogotovo onih o obiljeju suvremenog oruja, dobri argumenti ne stvaraju nova pravna pravila. Tehniki, uobiajena procedura izmjene obiajnog prava - jer izmjena l. 2., st. 4. i l. 51. Povelje UN tepko da dolazi u obzir - jest ponapanje suprotno tom prav u, praeno tvrdnjama o stvaranju novog prava. Takva praksa mora biti stalna, jednoobrazna i kontinuirana te praena pravnim uvjerenjem da je upravo takva praksa (novo) pravo. Nipta ne upuuje na to da bi se novo pravilo o pirokoj dopustivosti preventivnog udara zaista razvilo ili da se razvija u praksi drava. Rije je o praksi jedne drave ili dviju drava, koju ne podupiru ostale drave, a kad i daju potporu nekom potezu, briljivo paze da ne daju naelne izjave o dopustivosti preventivnih akcija koje bi se mogle tumaiti u prilog stvaranju novog prava. Dakle, moemo sa sigurnopu zakljuiti da tzv. Bushova doktrina nije izazvala promjene u postojeem me.unarodnom pravu.49 Fundamentalne razloge zbog kojih nikako ne bismo smjeli dopustiti iznimke od zabrane uporabe sile i zapto bi one dovele do ukidanja jedne od najvanijih tekovina dvadesetog stoljea vrlo pronicljivo je uoio Bothe. On podsjea da je obiajnopravno pravilo o zabrani uporabe sile posebno osjetljivo jer se zapravo nije zapoelo razvijati u praksi drava, koju bi postupno pratila pravna svijest, nego je ovdje, na specifian nain, pravna svijest prethodila praksi. Nikad nije postojala konzistentna praksa suzdravanja od uporabe sile. Ono pto se promijenilo nakon Prvog svjetskog rata bila je reakcija relevantnih aktera na uporabu sile. Polako se javljao opinio juris da je rat pravno nedopustiv i u skl adu s tim poela se mijenjati praksa drava i slubene reakcije na uporabu sile. Do toga je doplo zbog duboke druptvene promjene, naime promjene u prosudbi druptvenih vrijednosti. Uzdrmano ljudskim patnjama prouzroenim Prvim svjetskim ratom, druptvo vipe nije bilo spremno prihvatiti rat kao soluciju. Tak o se s vremenom razvilo jedno od najveih civilizacijskih postignua - pravna za 48 V. Bothe, o.c., str. 237-238. 49 Usp. npr. C. Gray, International Law and the Use of Force, 2. izd., Oxford, New York, 2004., str. 193 et seq.

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007) brana rata i openito uporabe sile. Pravilo se razvilo iako praksa drava ni prije ni poslije stvaranja te zabrane nije bila univerzalna. No, prema me.unarodnom pravu dovoljna je opa praksa da se stvori obiajnopravno pravilo. Protivno ponapanje drava nije prestalo ni nakon stvaranja pravila - i to kogentnog - o zabrani uporabe sile. No, takvo se ponapanje openito tretiralo kao krpenje postojeeg pravila, a ne kao naznaka stvaranja novog pravila.50 Iako je suvremeno druptvo proplo dug i trnovit put do zabrane rata i uope uporabe sile, najnovije tendencije upozoravaju nas na injenicu koju esto zaboravljamo, naime da su druptveni procesi reverzibilni. Iako smo daleko od remilitarizacije sustava vrijednosti, moramo paljivo pratiti pokupaje momentanih monika da se pravno propire mogunosti uporabe sile, koji to ine, izme.u ostalog, utjecajem na javno mnijenje tvrdnjama da je individualna preventivna akcija jedini nain borbe protiv nepoudnih reima, terorista i drava koje ih ptite. Ako se vratimo na piroke koncepte, kao pto je bio koncept pravednog rata (ili kakav je novouvedeni - pravo preventivnog udara u ratu protiv terorizma), kako bismo opravdali uporabu oruane sile, dolazimo na sklisko tlo, kojim se moemo odskliznuti nazad u devetnaesto stoljee kad je rat bio pravno dopustiv.51 5. ZAKLJUNE NAPOMENE to nam preostaje u postojeim okolnostima? Treba poi od toga da se opasnosti me.unarodnom miru i sigurnosti koje dolaze od mogunosti upotrebe oruja za masovno uniptavanje od neodgovornih vlada i od me.unarodnog terorizma ne mogu rjepavati krpenjem zabrane uporabe sile od najmonijih drava, koje se pritom pozivaju na pravo samoobrane ili preventivnog udara. To, kao pto smo svjedoci, samo vodi daljnjoj eskalaciji nasilja, a ne rjepava problem. Jedina je razumna solucija rjepavanje problema u okviru Ujedinjenih naroda. Upotreba oruja za masovno uniptavanje ili prijetnja tim orujem jasna su prijetnja me.unarodnom miru i sigurnosti u smislu lanka 39. Povelje, a Vijee sigurnosti jop od devedesetih godina XX. 50 Usp. s razmatranjima Me.unarodnog suda u sluaju Nicaragua, o.c., st. 186; v. s upra pod 2. uz bilj. 7. 51 V. Bothe, o.c., str. 238.

Maja Seri: Agresija, samoobrana i anticipatorna samoobrana stoljea terorizam kvalificira kao prijetnju me.unarodnom miru i sigurnosti u smislu navedenog lanka.52 Time je otvorena mogunost uporabe piroke palete vrlo efikasnih mjera koje UN stoje na raspolaganju. Kako bi se poduzimale u ime UN, dakle praktino svih drava svijeta, efektivnost bi im bila vea. Takav zakljuak moe - barem u ovom momentu - izgledati nerealan, jer za takvo pto jop nisu spremne najmonije drave. No, neminovno je da e ih problemi s kojima se susreu pri unilateralnim intervencijama i poslije njih, kao i javno mnijenje u vlastitim dravama, naposljetku ipak natjerati nazad pod okrilje UN, gdje, uostalom, imaju povlapten poloaj. Summary Maja Seri * AGGRESSION, SELF-DEFENCE AND ANTICIPATORY SELF-DEFENCE Prohibition of the use of force is the imperative norm of customary internationa l law, enshrined in the Charter of the UN. The only exception to this rule is the right of individual or collective self-defence, as far as unilateral use of force is conc erned, and the use of force upon authorization of the UN Security Council. The author analyzes legal concepts of self-defence, armed attack (aggression) an d anticipatory self-defence. Special attention is paid to the definition of armed attack since the legality of self-defence depends on the existence of an actual armed a ttack. In addition to the relevant international documents, the author examines the intern ational jurisprudence, practice of the UN organs as well as state practice outside the U N. The legality of the anticipatory (preventive) self-defence is also examined. The aut hor concludes that preventive action is permissible only within the restrictive conditions of the Caroline formula. Any expansion of the right of pre-emptive self-defence beyond this form ula, as 52 V. vipe o problemu terorizma u me.unarodnom pravu D. Lapap, Rat protiv terorizma i koncept me.unarodnopravnog subjektiviteta, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 2006., sv. 56, br. 6, str. 1709 et seq. * Maja Seri, Ph. D., Professor, Faculty of Law, University of Zagreb, Trg marpala Ti ta 14, Zagreb

Zbornik PFZ, 57, (2) 271-290 (2007) suggested by the recent American doctrine, is not acceptable, as it would underm ine the very prohibition of the use of force. The broadening of the right of preventive actions has not proved to be the adequ ate answer to the new threats, such as irresponsible governments in possession of nu clear weapons or international terrorism. The only solution seems to be the recourse t o the UN Security Council mandate. Key words: aggression, self-defence, anticipatory self-defence, Caroline case, p re-emptive strike Zusammenfassung Maja Seri ** AGGRESSION, SELBSTVERTEIDIGUNG UND ANTIZIPATORISCHE SELBSTVERTEIDIGUNG Das Gewaltverbot ist eine zwingende Regel des internationalen Gewohnheitsrechts, das auch in der UN-Charta verankert ist. Die einzige Ausnahme von dieser Regel i st das Recht der individuellen oder kollektiven Selbstverteidigung, soweit es sich um e inseitige Gewaltanwendung handelt, sowie Gewaltanwendung auf Grund einer Ermchtigung durch den UN-Sicherheitsrat. Die Autorin analyisiert die rechtlichen Begriffe der Selbstverteidigung, des bew affneten Angriffs (Aggression) und der antizipatorischen Selbstverteidigung. Besondere Aufmerksamkeit widmet sie der Defi nition des bewaffneten Angriffs, da die Zulssi gkeit der Selbstverteidigung vom Bestehen eines aktuellen bewaffneten Angriffs abhngt. Auer relevanten internationalen Dokumenten errtert die Autorin die internationale Rech tsprechung, die Praxis der UN-Organe und die staatliche Praxis auerhalb der UN. Auch die Zulssigkeit der antizipatorischen Selbstverteidigung wird untersucht. Die Autorin kommt zu dem Schluss, dass eine Prventivaktion lediglich unter den strengen Voraussetzu ngen der Formel aus dem Caroline-Fall zulssig ist. Jede darber hinausgehende Erweiterun g des Rechts auf einen Prventivschlag, wie von der neuen amerikanischen Rechtslehre vorgeschlagen, ist nicht annehmbar, da sie das Gewaltverbot selbst aushhlen wrde. ** Dr. Maja Seri, Professorin an der Juristischen Fakultt in Zagreb, Trg marpala Ti ta 14, Zagreb

Maja Seri: Agresija, samoobrana i anticipatorna samoobrana Die Erweiterung des Rechts auf Prventivaktionen hat sich nicht als angemessene Antwort auf neue Bedrohungen wie unverantwortliche Regierungen, die im Besitz vo n Nuklearwaffen sind, oder internationalen Terrorismus erwiesen. Als einzige Lsung bietet sich daher die Bekmpfung solcher Bedrohungen im Rahmen der Vereinten Nationen. Schlsselwrter: Aggression, Selbstverteidigung, antizipatorische Selbstverteidigung , Caroline-Fall, Prventivschlag