Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: Postili smo ramazan sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.

(Poslije jacijskog farza) on sa nama nije klanjao nikakvog drugog namaza, sve do dvadeset tree noi ramazana. Tada je sa nama klanjao sve dok nije prola treina noi. U dvadeset etvrtoj noi, sa nama nita nije klanjao, da bi u dvadeset petoj noi sa nama klanjao sve do iza pola noi. Rekao sam: Allahov Poslanie, da hoe sa nama i ostatak ove noi provesti u dobrovoljnom namazu! Na to on ree: Ko klanja sa imamom sve dok on ne zavri, upisat e mu se kao da je klanjao cijelu no. Nakon toga, vie nije klanjao sa nama sve do dvadeset sedme noi u mjesecu. U toj noi sabrao je ljude, i svoju porodicu i supruge, i klanjao nam. Klanjao je s nama toliko da smo se pobojali da emo propustiti felah. Nakon to je upitan ta je to felah, Ebu Zerr odgovori: Objed pred zoru sehur, a zatim dodade: Nakon toga, vie nam nije predvodio noni namaz sve do kraja mjeseca. Ova predaja zabiljeena je u etiri Sunena, a EtTirmizi ju je ocijenio vjerodostojnom.[1] Pouke i propisi 1. Hadis potvruje propisanost teravih-namaza, kao i to da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ovaj namaz, a potom ga ostavio bojei se da muslimanima ne bude propisan kao obavezan. 2. Teravih-namaz propisan je i enama i to da ga klanjaju u dematu, zajedno sa ostalim muslimanima u damiji, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, skupio svoju porodicu, supruge i ostale ljude, i klanjao im teraviju. 3. Ko klanja sa svojim imamom sve dok on ne zavri namaz, bit e mu upisano kao da je klanjao cijelu tu no. Zato musliman ne bi trebao da bude nemaran prema ovom velikom dobru, ve se treba potruditi da svake noi u ramazanu klanja cijelu teraviju sa ostalim muslimanima. Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, upitan je: Je li bolje da ovjek klanja sa ostalim ljudima u ramazanu ili sam?, pa je odgovorio: Neka klanja sa ostalim ljudima i tako oivljava sunnet. Takoer je rekao: Bolje mu je da i teravih-namaz i vitre klanja sa imamom.[2] 4. Sunnet je da se teravih-namaz klanja u prvom dijelu noi, kao to su to inili Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, radijallahu anhum. Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, upitan je: Odgaa li teravih-namaz do zadnjeg dijela noi? Ne, odgovori, drai mi je sunnet praksa muslimana. ejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao, upitan je: Kako gledate na postupak skupine muslimana koji

su se dogovorili da klanjaju vitr-namaz na kraju noi?, pa je odgovorio: Bolji je namaz koji klanjaju na poetku noi u dematu sa ostalim muslimanima. 5. Ako ovjek ima snage i elana da ibadeti, neka klanja teravih-namaz sa muslimanima na poetku noi, a krajem noi neka klanja sam koliko eli. Na taj nain spojit e dva dobra: vrijednost klanjanja namaza sa svojim imamom sve dok on ne zavri namaz i vrijednost klanjanja namaza krajem noi. Vrijeme iftara Od Omera b. El-Hattaba, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Kada se sa ove strane primakne no, a sa one strane nestane dan, i sunce zae, tada se posta iftari. Hadis biljee El-Buhari i Muslim.[3] Od Abdullaha b. Ebu Evfe prenosi se da je rekao: Bili smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na jednom putovanju. On je postio i kada je sunce zalo, rekao je jednom od prisutnih: Razmuti nam (prekrupu s vodom)! Allahov Poslanie, ree ovaj, da si saekao mrak! Sjai i razmuti nam!, ponovio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Da si saekao mrak!, opet e onaj. Sjai i razmuti nam (napitak)!, ponovio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Pa zaista je jo dan, ree taj ovjek. Sjai i razmuti nam!, naredi mu opet Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ovaj je potom sjahao i razmutio im (napitak). Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, to je popio, a onda rekao: im vidite da se no pojavila s ove strane, postau je vrijeme za iftar. Hadis biljee El-Buhari i Muslim. U predaji koju biljei imam Muslim navodi se: pa je rukom pokazao prema istoku, dok se u predaji koju biljei imam Ahmed kae: i tada je dozvoljen iftar. U predaji koju biljei Ebu Davud kae se da je to rekao Bilalu, radijallahu anhu.[6] Rijei: Razmuti nam, znae: promijeati neto (tekuinu ili slino) uz koritenje kakvog tapia ili kaiice. Ovdje se misli na mijeanje, tanije mukanje prekrupe i vode sve dok se podjednako ne pomijeaju, tj. dok smjesa ne nadoe. Prekrupa je posebna vrsta hrane koja se pravi tako to se prvo propre penica i jeam, a zatim se samelju i pomijeaju sa nekom tekuinom.[7]