Omar rak – Različita tumačenja RITONA (obredne posude)

Alojz Benac pretpostavlja da su se ritoni mogli raditi iz starčevačkih žrtvenika sa

ravnom platformom s tim da je nestala ravna platforma zajedno sa posudom na
sredini koja se pretvara u recipijent, četiri noge su ostale i dodala se ručka. U
naselju Starčevo-Kereș Criș kulture na području Vojvodine otkriven je neobičan
riton sa šupljim nogama bez ručke. Što predstavlja oblik ritona? Maria Gimbutas
fokusira se isključivo na jedan oblik ritona i poveziva ga sa medvjedicom koja
prema njoj ima mjesto u staroslavenskoj mitologiji kao kozmička hraniteljica.
Medvjedica odlazi u zimski san (hibernacija) što su stari narodi poimali kao stanje
prividne smrti iz kojeg se ona u proljeće ponovo budi i vodi sa sobom mlade.
Medvjedica se uzima kao regenerativno načelo u prirodi, pa Gimbutas samim tim
smatra da je i uloga ritona bila da prikaže regenerativni ciklus u prirodi. Riton
dosta nalikuje na medvjeda. Za Batovića ritoni i ove posude (Smilčić-medvjed s
posudom na leđima), kao i antropomorfni riton hvarske kulture predstavljaju
obrede plodnosti i sva tri na jedna način ujedinjuju stoku i ljude u tom obredu
plodnosti. Josip Korošec smatra da je prednja strana ritona suprotna od otvora
recipijenta, a recipijent poveziva sa ženskim spolnim atributima (plodnost), dok
noge služe kao podupirači. Slaviša Pejić je interpretirao riton kao maternicu i vime
(kao i Borislav Čović). Prema Marijanoviću ritoni ne predstavljaju figuralnu
(konkretnu) formu, već neodređenu i u krajnjem slučaju apstraktnu formu. Kao
apstraktna forma, riton se mogao koristiti u mnoštvu rituala što mu daje
transformativnu osnovu. Omar Rak vidi riton kao univerzalno transformativno
načelo koje predstavlja jednu dinamičku ravnotežu u prirodi. Strukturu ritona
raščlanio je na tri dijela koja vidi u međusobnoj interakciji. Ručka bi bila aktivno
solarno, odnosno formativno muško načelo ili sunce. Recipijent (posuda) je
pasivno, lunarno, žensko načelo. Noge za razliku od apstraktnosti od drške i
unutrašnjosti recipijenta predstavljaju solidno, zemaljsko načelo. Dakle imamo
sunce, mjesec i zemlju. Vruće nebesko načelo sunca (muško) oplođuje lunarno
(žensko) načelo i iz njih sjedinjenja proizlazi zemaljsko načelo (sva živa bića).
Maternica (recipijent) je u središtu između drške i nogu, te se u njoj se događa
proces sjedinjenja sa drškom. U njoj je začeto sjeme koje rezultira nogama.
Crvenom bojom je premazivan unutarnji dio ručke, recipijenta, te nogu, što Rak
dovodi u vezu s kineskom kozmološkom simbolikom Jin-Janga odnosno dvije sile
koje stoje u dinamičkoj ravnoteži, a svaka u sebi sadrži suprotnost. Crvena boja je
povezivana sa krvlju u neolitičkim zajednicama. Radilo se o pastoznoj crvenoj boji
koja se lako otire što dovodi u vezu sa menstruacijom koja je dokaz zrelosti žene
sposobne za porod. Struktura ritona je po njemu androgena jer imamo muško i
žensko načelo (ručka i recipijent), tj. oba spola koja međusobno kopuliraju u
vječnom aktu uzajamnih privlačenja i iz njih se rađa sav vidljivi svijet. Noge su
povezane s rogom obilja iz kojeg izlazi cjelokupni vidljivi svijet. Osim toga u
ritonima su prisutna 4 elementa: zemlja (noge), voda (recipijent), vatra (drška) i
zrak kojeg predstavlja nebeski svod. Crvena boja ukazuje na sjedinjenje
suprotnosti. Spirale prema njemu predstavljaju jednu silu koja je oprečna sama
sebi, koja izivre i uvire, širi pa se sužava. Svojom strukturom i simbolikom riton je
sam simbol cjelovitog, sastavljen od dijelova koji su u međusobnoj interakciji.
Stoga ne čudi da je u primjeni u duhovnoj i kulturnoj tradiciji tadašnjih stanovnika
toga prostora od Grče do Alpa i dijela Apeninskog poluotoka.