SADRAJ: Branko Belan: MEA ZAUVIJEK MEU ZVIJEZDAMA Murray Leinster: ETVERODIMENZIONALNI DEMONSTRATOR 5.

mini YU SIRIUS
Mani: ONI SU TAKVI; Dragievi: DARWINOV DAN; Vukevi: PRE SVEGA RAZUM; Tomc: POETAK PRAVE POVIJESTI OVJEANSTVA; Vuini: ZATVOREN U SOBI; Bartoli: POVIJEST BUDUNOSTI

str.

29 43

Jack Vance: NIIJA ZEMLJA James Blish: PARALELNO VRIJEME

65

94

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: Elite Prelom: MasterYoda www.sftim.com

SIRIUS broj 50 kolovoz 1980. Urednik: Borivoj Jurkovi U ureivanju ovog broja Siriusa sudjelovali su elimir Koevi i in. Damir Mikulii. Grafika oprema: Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj.

SIRIUS, biblioteka znanstvene fantastike izlazi svakog petog u mjesecu. Izdava: SOUR Vjesnik, OOUR Informativnorevijalna izdanja, Redakcija: Romani i stripovi, Zagreb, Avenija bratstva jedinstva 4. Predsjednik izdavakog savjeta redakcije: prof. Dr Adolf Dragievi, Struni savjet redakcije: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike SFera Zavoda za kulturu i obrazovanje Zagreb, Ivanigradska 42a. Direktor OOUR-a: Sead Saraevi. Glavni i odgovorni urednik: Borivoj Jurkovi. Adresa urednitva: SIRlUS, Redakcija Romani i stripovi, Vjesnik, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Telefon (041) 515-555. Cijena pojedinom primjerku SIRIUSA 20 dinara. Pretplata: za jednu godinu 240 dinara (s popustom 10% 216 dinara), za est mjeseci 120 dinara (s popustom 108 dinara). Samo unaprijed uplaena pretplata osigurava popust od deset posto. Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101-833-42 s oznakom za Sirius. Tisak: RO tamparske djelatnosti Vjesnik OOUR-i Novinsko-revijalna tamparija i TM.

Rije urednika
Dragi itatelju, najprije Vam se najsrdanije zahvaljujem na brojnim estitkama za 50. broj SIRIUSA. Uz opasku: SIRIUS je nae zajedniko djelo, Vas i urednitva, a glavninu zasluge za njegovo pedesetmjeseno izlaenje ipak zavreujete Vi, dragi itatelju: da nije bilo Vae podrke kupovanjem SIRIUSA, ni urednitvo ni ja ne bismo ga mogli izdavati. Prema tome, dragi itatelju, primite moje najiskrenije estittke u povodu pedesetog broja SIRIUSA! Pedeset brojeva je i mnogo i malo. Mnogo kad se sjetim da je trebalo za njih odvojitit 750 dinara, nerijetko od tankog sludentstkog budeta ili uenikog deparca. Mnogo kad se sjetim da sam morao proitati barem tri tisue pria, od kojih sam odabrao vie od 700, koliko ih je objavljeno dosad u SIRIUSU. Malo, kad pomislim koliko jo ima izvrsnih pria za koje ni ne znam, ili za koje znam a ne mogu ih objaviti u SIRIUSU jer su cijene autorskih prava previsoke za skroman predraun SIRIUSA (koji se uvijek, od prvog broja, prodavao bez dinara dobitka za izdavaa, kako bi mu cijena bila to pristupanija Vama, dragi itatelju). Malo, kad pogledam na debelu omotnicu s tridesetak Vaih pria, koje ekaju u repu da budu objavljene u SIRIUSU iako i Vi i ja moemo biti ponosni na vie od 120 pria objavljenih u dosadanjim SIRIUSIMA i potpisanih domaim, jugoslavenskim imenima te napisanih u svim republikama i pokrajinama nae zemlje. Pravi ste slavljenik dakle Vi, dragi itatelju svojom upornou i povjerenjem Vi ste mi davali poticaja da ne klonem ni nakon nekog loijeg broja, svojim kritikim primjedbama (koje su mi dragocjenije od pohvala!) sprijeili ste me da padnem u euforiju nakon nekog uspjelijeg SIRIUSA. Slavljenik je i in. Damir Mikulii, koji je dvije godine prije izlaska prvoga broja SIRIUSU izmislio ime i namjenu, slavljenik je i SOUR Vjesnik bez ije podrke, kako rekoh, SIRIUS ne bi bio pristupaan Vaem depu. Slavljenik je i SFera, zagrebaki klub prijatelja znanstvene fantastike, iji su mi lanovi uvelike pomagali prilikom izbora materijala za SIRIUS, naroito za njegove prve brojeve. Da ne duljim prigodniarski: ovaj, pedeseti broj SIRIUSA nije ni na koji nain (osim ovih nekoliko redaka) koncipiran jubilarno, obian je i prosjean broj. Moja je, a vjerujem i Vaa elja, dragi itatelju, da iduih pedeset SIRIUSA budu iznad toga prosjeka. Va BORIVOJ JURKOVI

Branko Belan:
3

Mea zauvijek meu zvijezdama

Homonumer CEL 1070 izuzetno je zadovoljila svim testovima kojima ju je mentor podvrgao ispitujui njene uvjetne reflekse. Kad joj je dao znak mirovanja, posve sluajno je podigao pogled i tako opazio na njenu licu traak svijesti. CEL 1070 nije stajala umrtvljeno kao to treba da stoji ovjek-broj, zapravo u biolokom smislu ovjek, ali tvorniki sveden na ovjekoliku napravu. Ona je ako je uope smisleno upotrebljavati linu zamjenicu ekala. U njenu je stajanju bilo odreene psihike napetosti, pa je mentor zastao u trenutku prije negoli e na tablici ispisati indeksni broj. Zastao je jer nije ni izbliza mogao pretpostaviti da e ugledati ita drugo do li primjerak homonumera enskog spola, posve nalik na tisue primjeraka koji su pred njim defilirali uvijek jednaki uzorku modeliranom tako da uspjeno obavlja zadatke za koje e biti pripremljen u gimnazijumu neke proizvodne jedinice, ustanove ili ureda. Traak psihike napetosti koji je CEL 1070 odvojio od tipskog homonumera, mogao je opaziti jedino mentor koji je sluajno podigao pogled i u kojem je zaostao suosjeaj, tonije rudiment suosjeaja, ne moda i radoznalosti. Istina, homonumeri su bili lijepo oblikovani: od grke skladnosti koju je znao isklesati u mramoru jedino Fidija, homonumeri su se razlikovali tek neto duljim i vitkijim prstima, rukama i nogama, a od ovjeka sa svijeu o sebi, tek veom osjetljivou osjetila, i da su bili djelo prirode, a ne genetiara, svakako bi izazvali divljenje, ali proizvedeni u serijama zamarali su svojom jednolikou. Ljudi koji su se njima koristili ak 4

su izbjegavali da ih gledaju, to su psiholozi tumaili kao atavistiki ostatak grizoduja, jer su s homonumerima dijelili isto podrijetlo: utrobu ene-majke. Mentor je inae vaio kao hladno uman i razborit ovjek, to i jesu odlike municipalnog funkcionara koji procjenom odreuje kojoj e slubi biti upuen pojedini primjerak homonumera. Zato se trudio da proui lice CEL 1070 raoznalou znanstvenika koji je naiao na izuzetak tamo gdje ga nipoto nije smjelo biti. Moda se ipak u ovom sluaju potkrala greka, mislio je. Kakva greka? U kojem trenutku? Ili kad joj je u treoj godini ivota oduzeta osobnost, jer nije (nije?) ispunila uvjete da bude podvrgnuta sloenom ustrojavanju duhovnih i socijalnih osobina buduih graana municipija, ili u tijeku uklanjanja memorije i razvijanja uvjetnih refleksa, kad genetiari ustvrde da pojedinac ne moe dosei donji limes traenih osobina? Mentor je bio nezadovoljan to ga uznemiruju pitanja, ali u sluaju CEL 1070 nije se mogao osloboditi pomisli da joj indeksom ipak predodreuje sudbinnu. Sudbinu? Homonumeri je ne bi trebalo da imaju. Njihovo biti nije ivot ve trajanje. Njihova su osjetila u slubi vanjskih poticaja: obavljaju zadatke po zahtjevu mimetikih, taktilnih i fonetskih poruka onih kojima e biti dodijeljeni kad u gimnazijumu steknu specijalnost. to odjednom znai ovo posve ljudsko ekanje homonumera CEL 1070? Nju kao da negdje duboko u nutrini uznemiruje to e dalje biti s njom. Mentor je znao da e s najviim indeksom, 100, biti upuena u gimnazijum specijaliziranja za jednu od slubi koje trae maksimum ispravno primljenih poruka, to e u ljudskom smislu znaiti da e joj trajanje biti teko. Dospije li u kakav laboratorij bit e izloena tisuama zamki: krhkim menzurama, retortama, Kippovim aparatima, soxletima, centrifugama, Erlenmeyerovim tikvicama, oitavanju kompjutorskih zapisa, opasnim kemikalijama eksplozivima, strujnim tokovima i sve tome slino. Dospije li u neku operacionu dvoranu, zamke e biti manje opasne po nju, ali kazne bolnije. Pogrijei li trenutak ili mjesto kad ruci kirurga prua pincetu, skalpel, kiretu, elektrokoagulator, trepan, vacuum pumpu nelagodnost e je opriti kao udarac bia. Ima i gorih slubi. to se to tie njega, mentora? to ga se tie da e homonumer CEL 1070 s indeksom 100, primjerak s rudimentom svijesti, izvjesno grijeiti, jer e se u njene uvjetne reflekse vjerojatno uplitati pitanja? A kad se to dogodi ako se mentor ne vara! bit e upuena na reprogramiranje, ovaj put kao ispitni kuni u jedan od medicinskih istraivakih centara, ili kao mjerni instrument u depozitu kakve 5

A-centrale, gdje e biti izloena zraenju, dakle neumitnom sporom kvarenju. Postojao je jedan jedini nain da se mentor, oslobodi neugodnih pitanja koja su ga opsjedala. Pritisnuo je taster oznaen sa 100. Od tog istog trenutka mentor se nije mogao osloboditi dojma da je u neku ruku ubojica neega to je u CEL 1070 ostatak ljudskosti ili moda poetak patnji koje nisu vie poznavali municipalni graani treeg milenija. *** Miguel Tonio Alpa, instruktor u gimnazijumu Glavnog policijskog arhiva, drao je kaiprstom i palcem tablicu homonumera CEL 1070, sada oznaenog s PA 100, i gledao u prazno. Bio je mlad, ponosan i stalno uvrijeen. U gimnazijumu smjetenom etrnaest katova ispod razine zemlje, s velianstvenom osunanom zgradom policije iznad, dospio je po kazni: istjeran je prije nekoliko godina, jer je pokazivao odvie slabosti, pa ak i razumijevanja prema osumnjienicima koji nisu mogli odoljeti primamljivosti stranputica ili su neslaganjem ugroavali djelotvornost mudrih odluka oeva minicipija. to je bilo jo gore, uporno se borio protiv sistema homonumera, jer jednostavno nije mogao podnijeti suoavanje sa sebi nalik ljudima-brojevima, naroito kad bi za deurstava morao silaziti u arhiv i o nalazima izvjetavati allinspektora. Nije mogao odoljeti a da ne predlae uvoenje kibernetske manipulacije ili bar robotsku poslugu. Odbijan je uz nervozu i opravdanje da su homonumeri neusporedivo jeftiniji, da su i oni u neku ruku roboti, uz to prikladniji od mehanikih, jer troe jeftinije gorivo, jer se ne kvare, jer ne zapinju, tovie, ako su dobro programirani, u stanju su ispravljati eventualne krive poruke. Maruka Libua Gutea, te godine proglaena idealnim policajcem, vodila je protiv Tonio Alpe zakuastu kampanju s maskom slatke briljivosti kojom je skrivala bolno razoaranje u neuspjelim pokuajima da mu se zavue u krevet. Da bi se smirila u osveti, zavukla se u krevet allinspektoru Chirilu Axentu Felicianusu i slatko mu gugutala to bi trebalo uiniti s Alpom. Nemoj ga udaljiti, on je ipak policajac, tek nekako... zna i sam.... I uspjela je. Felicianus je neopozivo presudio: Nitko nas ne smije nekanjeno gurati u nerede koji su vladali u prolom mileniju. Budui da Miguel Tonio Alpa, kao to to dokazuje njegova nebudnost u povjerenim mu istragama, nee da vidi gdje su zaeci opasnosti po municipij, a u isto vrijeme pokazuje neobinu panju prema homo-numerima, odluio sam da mu povjerim gimnaziium. On je to zasluio. 6

Bilo je u tome paklena sumpora. Felicianus je to u sebi nazvao homoepatskom medicinom. Udvorice su mu estitali, a Maruka Libua mu je iste veeri u krevetu gugutala: Lijepo je od tebe, dragi, da ga nisi udaljio, ve pokopao. U etrnaestom podzemnom traktu smirit e se kao bubica. Tvojom e zaslugom biti izlijeen priznao je allinspektor velikoduno... Da, ne zaboravi u svojim izvjetajima napomenuti kako napreduje u stjecanju duevne ravnotee. Sa zadovoljstvom gugutne Maruka Libua, preuujui da je i dalje vie zanima Alpina fizika ravnotea, a to se tie duevne, vie ga je voljela neuravnoteena. *** Miguel Tonio Alpa bio je u gimnazijumu duhovno sve manje uravnoteen, ali ne na nain koji bi odgovarao Maruki Libui, koja u svojim ljubavnim uspjesima nikako da iskusi bar jedan latinoiberski falus. Kako joj je teko padala takva praznina, njeni su izvjetaji bili sve nepovoljniji po instruktora, koji je iz dana u dan bio sve tuplji i umorniji. Iscijedilo ga je instruiranje i programiranje homonumera koje je trebalo osposobiti kao manipulante kompjutorskih perfo-traka, videotape kaseta, mikrofilmova, fono i foto zapisa i fascikla u kojima je svaki pojedini graanin ivio svoj drugi ivot u tragovima za koje nije znao da ih ostavlja diui, govorei, mislei, sanjajui, kopulirajui, kao i u tragovima to ih nije ostavljao, jer nije poduzimao radnje koje bi im bile povod, pa ih nije bilo teko izmisliti za potrebe uspinjanja na policijskoj hijerarhijskoj ljestvici. Ogavan posao, govorio je sam sebi Tonio Alpa, premda mu je PA 100 obeavao materijal predaha; homonumeri s tako visokim indeksom bili su prava rijetkost. U njegovoj je praksi to bio prvi sluaj, pa je primjerak pogledao da vidi nee li biti drukiji od onih najeih koji u tako znaajnom arhivu nisu smjeli biti ispod 70, ali nisu prelazili 90. I tako je na svoje veliko zaprepatenje ustanovio da se na licu PA 100 ocrtava neto nalik na nemir. Da nije meu prstima imao tablicu na kojoj su uz indeks bile sve ifre preenog puta do gimnazijuma, pa i znak dizajnera koji ju je oblikovao, otelo bi mu se pitanje: to radite ovdje? ili Tko ste vi? i udio bi se licu zalutale djevojke, tako neugodno lijepom da bi je ovjek mogao zamijeniti s homonumerom. Miguel Tonio ju je gledao ne snalazei se. Zaista je bio iscrpen. Neto nije bilo u redu s njim. Istina, u susretu s homonumerima uvijek je iznova iskuavao ono to je u sebi nazivao zloinom preobrazbe ovjeka u napravu, ali to se zbivalo u svijetu njegova frustrirana intelekta, a homonumeri su ostajali injenica; neizmjenljiva injenica. 7

I metor je bio uznemiren, ali on je ipak bio postojana estica atoma u molekuli megalopolisa, znanstvenik koji se pritiskom tastera 100 oslobodio svih pitanja za koja nije nalazio odgovor, dok je Miguel Tonio bio bombardirana estica koja je zaglavila u putanji pod svodom etrnaestog podzemnog trakta, u gimnazijumu, gdje je ostajao ovjek u nekom zastarjelom smislu te rijei. Kao takav bio je nalik kukcu opnokrilcu to se suludo razmrskava o stakleni zid, hotei udovoljiti potrebi da se iz tame tvrdih, neprobojnih i neprijateljskih zapreka vine u sunevo svjetlo i zelenilo. Osim toga, mentorov susret sa zbunjujuom CEL 1070 bio je poetni i zavrni; za instruktora je bivi CEL 1070, sada PA 100, bio poetni. Gledao ju je, prestao razmiljati o sebi i odjednom mu je sinulo: PA 100 je zraila okruenjem. Ma koliko god bilo nevjerojatno, u njenu je postojim dakle jesam ostao traak onoga to ini ovjeka odreena sa mislim dakle jesam, to je bilo nespojivo s oblikom tvornikog proizvoda kojem je svojstvo praznina. I ljepota ovjeka bi bila kao i ona homonumera, ali ta ljepota nije u besprijekornosti razmjera, ve u metafizikom zraenju duha to izbija negdje na povrinu epiderme i svjedoi napetost koja je osjetilni odgovor na iskustvo trenutka u kojem se povijesno susree sa sadanjou. Kad je u ii trenutka susjed, odgovor je ili smirenje u sukladnosti ritmike frekvencije bliskih stanja, ili raa sukobe to se ispranjuju u suprotnostima nesukladnih varnica, u antipatiji. Jer ljepota je ovjeka u slijepom sluaju prirode, dok je ona homonumera oblikovana umjetno i zato posve vanjska. Iznenaen otkriem, Miguel Toiio je priao homonumeru PA 100 vie u namjeri da sam sebe demantira negoli potvrdi, ali dogodilo se ono drugo: na njenu se licu odrazila sjenka promjene. Tako nije smjelo biti. Bez odgovarajueg znaka homonumer je u stanju nepokretnosti i u tom stanju ostaje sve dok ne potroi akumuliranu bioenergiju. Samo dvije stvari mogu pokrenuti homonumera: promjena u fizikom svijetu za koju je programirana i glad koja e poremetiti izvrenje zadatka, kao to prekid dotoka energije zaustavlja stroj. Ipak je trebalo provjeriti nije li rtva nekih dotad nepoznatih stjecaja okolnosti. Priao joj je blie negoli je nuno komuniciranju. Trebalo je da se ona odmakne za viak udaljenosti. Uili su je tome uporno. Ipak nije tako postupila. Fiksirao ju je ravno u oi. Je li trepnula ili se to samo njemu uinilo? Podigao je ruku i rairio prste. Bio je to poziv na davanje taktilnih poruka. Ona je uinila to isto da bi primila poruku. Jagodice prstiju bile su spremne. Dao joj je znak ekaj!, iako je to bilo besmisleno jer je mirovala. Uinio je to namjerno: ako je u njoj zaostao crvuljak svijesti, besmislenost znaka 8

uzrokovat e u njoj zabunu. I uzrokovao je. Bio je to rudiment zabune, tek sjenka u oima, neto nalik pitanju. to da radim, pitao se. Odjednom se sjeti sluha. U meufazi, prije negoli mu je poslana, uvjebana je da reagira jedino na his master's voice, na njegov glas. Stao se okretati oko nje i vikati: Ubili su te!... Ubijam te!... Ubijena si! Pokuavala je slijediti njegovo kretanje i podsjeala je na dijete koje je tek prohodalo ili na igraku kojoj je zatajio mehanizam, ali ona sjenka nalik pitanju postajala je uoljivija. Miguel Tonio sjedne prezirui se zbog sumnji. Sluaj govorio joj je ne znajui obraa li se samo sebi ili i njoj. Iz kojih se tamnih dubina tvoje razorene due pojavljuju i trepte, poput slabih iskara zvijezda udaljenih milijune svjetlosnih godina, zagonetne osjetilne reakcije od kojih u poludjeti? Odgovori! I gle! Njegova je vika promijenila sjenku; nije vie bila ni pitanje ni zabuna, bila je neto to se moda moglo imenovati tugom. Miguel Tonio ne izdri izazov zagonetke. Izgubio je nadzor nad samim sobom, ustao je, priao joj je, snano je unuo da bi sebi dokazao kako nije poludio. PA 100 je od siline udarca izgubila ravnoteu, ali vrlo brzo je ponovno stajala uspravno, ovaj put ukoenije, jer je u njenu nagonu prevladala samozatita od fizike prijetnje. Bol nije mogla osjetiti osim ako poslije pogrenog uvjetnog refleksa ne primi znak Krivo!. uka je za nju bila sudar s predmetom. Miguel Tonio poali to se zaboravio. Oprosti! Ote mu se. Ja jesam lud. Sada e vidjeti do koje sam mjere lud! doda i uhvati je za ramena. Trebalo je da ustukne i podigne ruku da bi primila poruku jagodica prstiju, ali ona to nije uinila. S njena lica nestane ukoenosti, premda je ukoenost morala trajati, jer je ovjekove ruke na svojim ramenima, ako ne uspije odstupiti morala doivjeti kao ugroavanje. To je Miguel Tonija navelo da polako sklizne rukama niz njene nadlaktice, niz laktove, niz podlaktice, sve do tankih, dugih i odjednom drhtavih prstiju, koji vie nisu bili instrumenti komunikacije jer ih je neto omelo da to budu. Sada su to bili prsti ene, a ne homonumera, ali tinjanje enstvenosti nije bilo svjesnije od lista biljke to poslije suna razdoblja oivljuje utjecajem plododajne kie. Dodir to ga je iskuavala bio bi za homonumera upozorenje pred opasnou, da se nije umijeala ugodnost koju zna, premda drukiju, kad se prethodno objavi znakom nagrade, jer homonumer je poput dresirane ivotinje: im primijeti da se zbiva neto poslije ega slijedi hrana, ivotinja se radosno uznemiruje. PA 100 se suprotno od uvjebana refleksa primicala instruktoru, 9

slijedei nagon koji je mogao potjecati jedino od spolnosti, primicala se i dospjela tako blizu da je instruktor osjetio toplotni val libida i tog ga je trenutka jedino saaljenje sprijeilo da je ne zloupotrijebi. Sanjam li, pitao je i sebe i nju, u sebi ili naglas, ili je ipak istina da su te zaboravili osloboditi spolnosti? Iz nehata? Iz zaboravljivosti? Iz zabune? Svejedno! Ako sam prvi koji te dodiruje kao to mukarac dodiruje enu, onda si ti od sada najsretnije bie na svijetu, u isto vrijeme i najsretnije u otkriu ljubavi. A ja? to u s tobom? Mogu te zadrati tri mjeseca. Toliko mi je dano vremena da te osposobim da bude naprava, koja e na fonetski nalog nekog idiota iz sunanih katova ove zgrade, pronai arhivsku jedinicu i otpremiti je nalogodavcu kroz usisnu cijev. S indeksom 100 bila bi nepogreiva i uz to nepokvarljiva, ali ja sam te dodirnuo i pokvario, grijeit e. Uvukao sam ti se pod kou... a i ti meni... Grijeit u i ja. Grijeit emo oboje. Ja u s tobom promaiti kao instruktor, a ti e sa mnom promaiti kao homonumer. Izmeu mojih programa i tvojih refleksa umijeat e se slijepi, moda i ne slijepi nagon tvojeg tijela eljnog zasienja u prianjanju kojem je ovaj dodir dalek ali nesavladiv poziv. Hoe li da ti dokaem? Miguel Tonio je pusti i malko se udalji. Za nju to nije smjelo nita znaiti, ali ga je slijedila eljom kojoj se opruge tijela nisu znale povinuti, ali oi su joj se irile kao da se njegovim udaljavanjem sputa mrak, a kad bi joj krenuo u susret, suavale su se kao da se brane od svjetla. Nije bilo vie sumnje: PA 100 je poput kukca vodencvijeta u kukuljici, kad izie, ivjet e svega nekoliko sati za kojih e se u suludom lijetu pariti, a zatim izgorjeti. Miguel Tonio je mora pripremiti da izgara, ali da ne izgori. Podigao je ruke i rairio prste. Poziv komuniciranja! Ona se smjesta odazove. Dao joj je znak: Hodaj i ne zaustavljaj se! Odmaknuo se da joj ne smeta. Ona je hodala moda nevoljko, korak joj je jo bio nesiguran, jer nisu prestajale sile to su prokljuvale u tajanstvenoj elji pribliavanja. Odabirala je sredinu izmeu zapreka predmeta i pokustva i tako je morala hodati sve dok ne primi novi znak ili dok ne naie na nesavladivu zapreku ispred koje e zastati i hodati na mjestu dok ne primi novi znak. Ali korak joj je bio ometan. Ono neto u njoj mijenjalo je osnovni program: pokazivala je namjeru da bude blie Miguelu Toniju, blie fiziki, blie bar onoliko koliko koji joj je doputao primljeni znak, pa i neto blie od toga, tako da je ponekad udarala u zapreke, to se dogaalo kad se ono neto opiralo udaljavanju od instruktora. Osim toga, njen pogled nije slijedio putove kretanja da bi je zatitio od smetnji, bar ne dovoljno, jer joj se lice okretalo malko u stranu, prema instruktoru. On je od 10

vremena do vremena presijecao njenu putanju da bi je stavljao u jo teu kunju. I ona bi svaki put vie ili manje iznevjeravala primljeni znak. Kad se Miguel Tonio zaustavio ispred nje, posve joj onemoguivi dalje kretanje, ona se jednostavno priljubila uza nj. On ne izdri. Zagrlio ju je i pripio usta na njena. Od tog trenutka u njoj prestane djelovati znak. Koljena su joj zaklecala. enstvenost je savladavala homonumera. Kad ju je pustio, skljokala se na pod. On klekne do nje i stade je ljubiti u posvemanjem zaboravu, i da joj tijelo nije mirovalo pretvorio bi je u vodencvijet, ali mirovalo je, jer nije nalazilo puta do prianjanja. Mijenjalo se jedino okruenje kao da joj se osjetilima epiderme otkriva neto poput omamljujue vagnerijanske glazbe to joj se glasa u dnu nutrine i zbunjeno trai labirintni put do svijesti gdje e se iskazati usprkos svim zabranama i neznanju o tome to se zbiva s njom. Orgulje njena bia koje nije znalo za manuale i pedale, kao ni za manubrije i labiume, stale su se kopulantno odazivati pod utjecajem usana kalkanta i sviraa Miguela Tonija, ali same su sebe mogle uti jedino kao vibracije nespoznate slutnje velikog gra. Jedno se osakaeno bie stalo buditi u tminama grobnice. Miguel Tonio je odluio ukrasti PA 100. Bio je to naum onkraj granice mogunosti. Kad je homo-numer prenijet na radno mjesto, ostat e kao naprava u sklopu prostora i namjene kojoj slui. Ne udovolji li, bit e prenijet drugdje, priuen prethodno u odgovarajuem gimnazijumu za laki zadatak, gdje e trajati dok se ne istroi. Ali arhiv je municipalne policije top-secret; ako tu ne udovolji, biva uniten zbog opreznosti. PA 100 kao naprava optereena spolnou nee udovoljiti. Miguel Tonio morao je zadrati neumoljivu ruku municipalnog establishmenta. Nije to bio jedino moral ovjeka koji se opirao oneovjeenju ovjeka. Koliko god to bilo smijeno-glupo, jo je tako smatrao, on se zaljubio u PA 100. Ne samo u enu skrivenu homonumerom, ne samo u feminu, ne samo u orgulje. Zaljubio se u njenu nemo. Nije bilo lako izvesti homonumera iz zgrade. Svaki je od njih registriran prema podacima s tablice koja mu visi o vratu. Pri unoenju u zgradu, kompjutor upamti podatke, a pri neovlatenom iznoenju, tablica emitira alarm i poloaj na koordinantnoj ploi prostora. To je zato to svaki od njih nosi u podsvijesti, kao u trezoru, otisak svega to je vidio i uo. Oni tako mogu biti, poslije sloenih postupaka pranja mozga, ono to su u prolom mileniju bile videotape kasete, ureaji za prislukivanje i laserska holografija 11

zatvorena kruga. pijuni su to koristili, pa je zato i uveden sistem alarma. Homonumer nije mogao izai ni bez tablice, jer u tom sluaju kompjutor reagira grafikim znakom na monitoru u portirnici. Zato su i ljudi koji ulaze i izlaze dobivali tablice, ali na ove, ako se radilo o ovlatenim osobama, kompjutor nije reagirao znakom alarma. S takvom je tablicom trebalo snabdjeti PA 100, a do takve je tablice Miguel Tonio mogao doi jedino ako je skine s vrata ovlatene osobe. Kako? " Jednom dnevno silazili su u podzemne trakte deurni inspektori. Nestane li u podzemlju jedan od njih, PA 100 e dobiti propusnicu. Nestane li? Jedini nain da neki inspektor nestane bio je umorstvo. U moralnom smislu nije Miguel Tonio osjeao smetnje. Sve ono ozgo on je mrzio. Bilo je dovoljno ako ga srea poslui da se s inspektorom nae u dvadeset i drugom podzemnom traktu, gdje e ga onesposobiti ili onesposobljena donijeti i ubaciti u aeropurifikacioni ureaj, eventualno u mlin za krute otpatke. Tu e se nepovratno razloiti u sirovine. Jedina su zapreka mogli biti homo-numeri koji nadziru i rukuju smrtonosnim drijelima, jer je zatita ovjeka primarni uvjetni refleks za koji su programirani prije negoli dou u gimnazijum. Ali i za to je bilo lijeka. Homonumeri su u dvadeset i drugom podzemnom traktu niska indeksa; ne traju dugo. rtvu e umrtviti, neprepoznatljivo umotati, odnijeti do ureaja i ubaciti, a nove homonu-mere privii da taj postupak prime kao uobiajen. Prije svega toga to ga je ekalo, trebalo je bar donekle oovjeiti PA 100 da ne bi zatajila pod utjecajima neiskuanih inzulta dnevna svjetla, mnotva na ulici, mobila, zgrada, buke... Nestanak jednog inspektora mora se poklopiti s danom pripreme PA 100. Jedino ega se Miguel Tonio straio, bilo je da se ba tog dana ne pojavi neki od inspektora kojeg nije dovoljno mrzio; zadrhtao bi, odustao ili poinio greku. Ne dogodi li se tako neto, inspektorov e nestanak pokrenuti traganje. Da bi se saznalo kuda se kretao i gdje je nestao, ponekad je potreban cijeli sat preispitivanja elektronskih ureaja u kojima su tragovi njegova kretanja. Zatim je potrebno jo toliko vremena da se testiraju uvjetni refleksi homonumera nadziratelja, da bi se saznalo kako se moglo dogoditi da poine zloin, ili da ga ne sprijee, ili da ne otklone nesretan sluaj. Za to vrijeme Miguel Tonio e s PA 100 biti izvan dohvata. Nije vjerojatno da e se ikada saznati prava istina o nestanku inspektora. U tami ostaje jedan jedini odgovor: hoe li sluaj uskladiti vremena u kojima se ovaj plan mora postupno ostvarivati? 12

Odgovori PA 100 bili su sve vie i vie ometani blizinom Miguela Tonija. Kretala se u krivuljama pod utjecajem dviju sila: jedne koja je bila odaziv nalogu i druge koja je bila odaziv spolu. Kad bi se Miguel Tonio povukao iz njena vidna polja, bila je poput magnetske igle koja se drhtavo usmjeruje prema njemu ma gdje se skrivao. Mogao je izostaviti pripreme koje e je osposobiti za manipulacije u arhivi, ali to nije smio, jer bi neki od deurnih inspektora lako otkrili da je homonumer PA 100 dospio na krivo mjesto. Ne bi mu bilo muno pretrpjeti bilo kakvo ponienje to zatajuje u instruiranju PA 100, ali ona bi tada mogla biti otpremljena ak i u otpad. Maruka Libua Gutea izotrila bi sve svoje noeve da ga ukopa jo dublje, a mogue je da bi otkrila kako PA 100 zapinje kao homonumer, jer je instruktor uvjebava za posve druge svrhe. Maruki Libui ne bi bilo teko to i dokazati, a zloupotreba homonumera kao seksualne igrake baca na krivca ljagu koja za sobom povlai izgon iz municipija. Prognanik nije vie ovjek. On je bezimena lutalica po tijesnim prostorima koje jo nije iskoristila civilizacija nijednog municipija. Miguel Tonio prihvatio bi i sam izgon kad bi mogao povesti sa sobom PA 100. Trebalo je nai rjeenje i Miguel Tonio ga je naao. U gimnazijumu je pripremao PA 100 kao manipulanta arhiva, a u svojoj je radnoj sobi pripremao njeno oovjeenje. U toj je sobi ona postajala Mea, a on Tuo. Nije potroio mnogo vremena da shvati to se od nje trai u dvorani gimnazijuma i u arhivskim hodnicima, a to u sobi. Kao to se ivotinje u cirkusu dresiraju davanjem ili uskratom hrane, kao nagradom ili kaznom, tako je i on nagraivao ili kanjavao Meu poljubivi je ili uskrativi joj poljubac. Ljubavna se igra tako pokazala kao pouzdan poticatelj u savladavanju svega to je morala nauiti i u prvoj i u drugoj ulozi. Tekou je predstavljala tenja Mee da to dulje ostane u sobi, a to krae izvan nje. Kanjavanje taktilnim znakom krivo za Meu nije bilo dovoljno djelotvorno. On je u tome vidio buenje njene svijesti, to mu je u isto vrijeme oteavalo naum i opravdavalo trud. Mea je iz dana u dan sve vie bila ovjek: kao i svaki drugi homonumer ispravljala je greke poinjene pri manipulaciji s arhivskim jedinicama, ali kad bi znak krivo uslijedio zato to bi krenula prema sobi, oi bi joj se ljudski ovlaile. U sobi je Mea traila dodir, a kazna je bila uskrata. Nauio ju je da ga trai povlaenjem kaiprsta po njegovu ramenu. Zatim je morala ekati odgovor. Bio je to za nju najmuniji trenutak: ekanje da se zadri kod nje, da je zagrli. Za ekanja postajala bi neodapeta strelica kojoj nedostaje svega jedan gotovo besteinski pritisak da bi 13

se oslobodila. Ako bi se Tuo povukao, luk bi njena bia klonuo presjeeno kao ustrijeljena ptica. Ako se ne bi povukao, ako bi se jedva primjetljivo sagnuo prema njoj, oteo bi joj se tanan, staklen kliktaj, prionula bi uza nj, ogrlila ga mekanim ticalima epiderme, omatala velovima svojih udova teei svadbenom letu kojem se mora odazvati, kao to su se mitski mornari morali odazvati omamljujuem pjevu sirena to ih je vodio u slatku smrt. Ali Tuo ju je za svadbena leta ostavljao gladnu. Znao je: frustracija, kojoj se i sam podvrgavao, bila je zalog uspjeha, jer u Mei se zidao ovjek po stepenicama neudovoljena zanosu. Popusti li samo jednom prije negoli shvati to je, vie nee biti homonumer, ali nee biti ni ovjek. Uskraujui joj smirenje u orgazmu, utirao je vododerine kroz koje e njeni zapjenjeni brzaci, ne znajui, traiti dolinu negdje drugdje, ne u njegovoj sobi za odmor, nego onamo gdje e je voditi njegovi znakovi. Samo luda ljubav, to ju je koilo udno isposnitvo zaeto jakom eljom spasenja, davala mu je snage da Meinu neobuzdanu potrebu kopulacije razloi na neljudski odmjerene djelie od kojih je svaki bio po jedna lekcija u pothvatu bijega iz mraka podzemna trakta. U tom je Tuo bio poput vrsna trenera kobile koju priprema za najviu preponu upravljajui njenim napetim i nestrpljivim tetivama sad biem, sad eerom. Grand-prix mu nije smio izmai. *** Da bi otklonio ili bar ublaio ok koji bi Meu mogao kataleptizirati kad je izvede iz podzemlja, Miguel Tonio joj je za odmor prikazivao mikrofilmove: u suncu okupane prizore iz nadzemnih hodnika i atrija, uurbanost u aulama, ulice pod udarcima razdirue buke megalopolisa, plonike po kojima su se tiskali hodilci, kolnike i rijeke mobila, lica u krupnim planovima, lica, lica, lica... U jednim mjestima, zatvorenim, u kojima se do tada kretala nije susretala osobe to ine mnotvo, raznolikost njihovih odijela, ponaanja, uzrasta. Prvih dana projiciranja sve ju je to ostavljalo gotovo ravnodunom. Gledala je prizore koji se nisu ucrtavali u njenu svijest i nisu gradili njeno iskustvo. elja za njegovim zagrljajima posve ju je zaokupljala, ali on joj je sve vie uskraivao dodir da bi tu neispunjenu elju iskoritavao kao poticaj, prebacujui je tako u stanje napetosti i otrei joj zametke dosjetljivosti kako smiriti napetost. Isprva je bila nalik na maku to dremucka na jastuku i podie umoran pogled samo da bi vidjela to e uiniti gospodar koji se pomaknuo u njenoj blizini. Ne prilazi li joj da je pomiluje ili moda nestaje? U tim trenucima trepnula bi u njenim oima radost ili pak razoaranje. Nagraivao ju je tek kad bi gledala u projicirani 14

prizor, ali kad bi to ovla uinila, nije pokazivala namjeru da krene u prostor trodimenzionalne slike u stvarnim bojama, pa ni onda kad bi joj dao znak Kreni!. Posluala bi, ali zaustavljala se prije negoli bi je mogao zadrati zid-ekran i nastavljala bi hodati na mjestu. Miguel Tonio je zdvajao. Htio je da iskusi razliku izmeu stvarnosti i zbilje, ali nije uspijevao. Tek kad je projicirao prizor u kojem je i sam bio nazoan, Mea je uoila njegovu dvostrukost i bila je posve smetena, na to ju je on snano gurnuo prema ekranu od kojeg je pokuala uzmaknuti, ali on ju je pritisnuo o nepropusnu zapreku da bi spoznala razliku. Tako je razbio njenu obeshrabrujuu nezainteresiranost. Malo-pomalo, prizori s ekrana postajali su projicirani prizori, poticatelji njenih uvjetnih, ali i svjesnih odgovora. Na tome je zidao sve bogatiji rjenik fonetskih i taktilnih poruka: ja Tuo, ti Mea, hodaj! tri! prolazi! ulazi! gledaj! zastani! miruj! ne osvri se!... podeavajui znakove tako da odgovaraju onim moguim situacijama u kojima e se nai u odlunim trenucima. Da bi se osigurao od svih moguih iznenaenja, snimio je skrivenom kamerom (okularni tv-stereolaser) cijeli put od sobe u gimnazijumu do svojega stana, a u stanu onaj isti leaj koji je prethodno iz sobe za odmor prenio tamo gdje e biti mamac. Tu je snimku ponovljeno projicirao uz uvijek iste komunikacijske znakove koji su Meu silili na kretanje i ponaanje kakvo je od nje oekivao za vrijeme bijega. Kad je poslije nekoliko tjedana ustanovio da Mea unaprijed iekuje znak, pa ak da u stanovitim trenucima postupa, a da znak nije ni primila, bio je s pravom uvjeren da je na dobrom putu. Mea je nauila to treba raditi da bi dola do leaja na kojem e se odigrati ono slatko i nepoznato prema emu je tako snano vue tajanstvo njene enskosti. Tek tada je donio odijelo koje e nositi. Bilo je neprilika kad joj je svlaio homonumenski triko. Nagon samoobrane vrlo je razvijen kod homonumera; nadvladao je i samu milinu dodira, ali usputna milovanja u stankama ipak su je stiavala, premda su joj reakcije bile poremeene. Tek kad ju je privikao da samu sebe poistovjeuje s osobama koje se kreu plonicima u projiciranim prizorima, smirila se i dapae pokuavala da sama svlai triko, kako bi to bre dolazilo do milovanja pri oblaenju. I od toga ju je trebalo odvii. im bi se pokuala odjenuti za bijeg, smjesta ju je kanjavao. Smjela je to uiniti tek kad bi joj on dopustio, jer je u gimnazijumu morala biti homonumer i nita drugo. Slijedei pothvat sastojao se u tome da shvati ulogu novog odijela, kretanje ulicama i stizanje do leaja. Da bi provjeravao do koje je mjere shvatila tu vezu i ulogu, poeo ju je u novom odijelu 15

voditi kroz gimnazijum i zamrene labirinte arhivskih hodnika sve do izlaza iz podzemna trakta, to nije predstavljalo nikakvu opasnost jer su susretali jedino homo-numere zaposlene traenjem i otpremanjem arhivskih jedinica, a za njih je Mea u tim sluajevima bila deurni inspektor. U slijedea dva tjedna izlazaka, Mea ga je poela slijediti bez naloga. Jo vie od toga! Znala je za izlaz, i da je nije nasilno zaustavljao, ona bi nastavila put do leaja u njegovu stanu, ali nikada ne bi dospjela do cilja, jer bi upala u kontrolnu mreu nepogreivog elektronskog oka to uva izlaz i ulaz, registrirajui tablicu koju je nosila, a koja jo nije bila ona to osigurava mirno prolaenje. Mea je bila pripremljena. Trebalo je samo ekati da se steknu svi ostali uvjeti. Homonumeri moraju biti na broju u hranilnicama i spavaonicama. Prvi korak Miguel Tonia bio je izvjetaj da je jedan od homonumera na slubi kod aeropurifikatora jednostavno nestao, to je deurni inspektor primio s izvjesnim nezadovoljstvom, jer se do tada nikada nije dogodilo da homonumera progutaju ureaji koji su mu povjereni i koje je programiran. Miguel Tonio se opravdao navodei da je greka funkcioniranju ureaja, to je znailo da bi se takav sluaj mogao ponoviti. Od nestanka homonumera, Meu je Tonio Alpa hranio u svojoj sobi, a tu je i spavala, pa je kontrola broja homonumera bila u redu. U meuvremenu raistio je sam sa sobom i moralnu krizu u vezi s izborom rtve. Odluio je priekati deurstvo Maruke Libue Gutea. Jedino ona nee uznemiriti njegovu savjest. Deurstva se nisu smjenjivala ustaljenim redom, jer je allinspektor u svojoj premudrosti otklanjao predvidljivost, ali vjerojatnost da nee dugo ekati Maruku Libuu temeljila se na injenici da je meu inspektorima bilo manje ena, te da su se najvie one koristile u deurstvima: manje su razmiljale o smislenosti svojih strogih dunosti, nisu bile sklone preispitivanju motiva eventualnih greaka na koje su nailazile, savjesnije su zavirivale u svaki kutak, marljivo su provjeravale kako homonumeri obavljaju svoje zadatke i posebno koliko im je desetinki sekunde potrebno da ih obave. ene inspektori najmarljivije su sabirale podatke o zakasnjelim ili krivo odaslanim arhivskim jedinicama da bi homonumera koji je zatajio vratile u gimnazijum na ponovno programiranje, a u tome je Maruka Libua prednjaila poneto zbog svoje gadne naravi, poneto zbog osvetoljubivosti prema Miguelu Toniju, a poneto iz potrebe da bi ga uz ucjenu moda ipak naknadno armirala. 16

Sretan trenutak odigrao se svega dva dana kasnije. Na svojem je monitoru ugledao Maruku Libuu u arhivskom hodniku. Davala je jednom homonumeru taktilni znak koji ponitava poruku koju je primio ozgor, da bi se uvjerila hoe li, kao to mora, pokrenuti alarm. Miguela Tonija nije zanimao ishod kunje. Odmah je Mei povikao Bijeg! na to se ona odjenula za izlaz. Trebalo je da ih inspektor zatee u hodniku. Predvidio je to e se tada dogoditi i nije se prevario ni u jednoj pojedinosti. im se Maruka Libua suoila sa enom koja je bila homonumer po obliju, ali ne i po umrtvljenom licu, zastala je kao da je otkrila neto to je unaprijed traila, ali premjerivi je od glave do pete, odbacila je sumnju kao nemoguu, jer Mea nije bila u radnom odijelu homonumera, ve u graanskom, za izlaz. Tko ste vi? ote joj se. Objasnit u ti polako e Miguel Tonio. Mea krene ispruenih ruku prema Maruki Libui, ne posve sigurna radi li se o Stereovizijskom prizoru ili o biu koje je stvarno ispred nje, ali Miguel Tonio je zadri. Mea! oglasi se bivi homonumer. Miguel Tonio bio je svjestan da Mein odgovor na inspektoriino pitanje nema znaenja, ali je zadrhtao od radosti, jer je to bilo prvi put da treem licu iskazuje svijest o svojoj osobnosti. Kako je dospjela ovdje? zapita Maruka Libua prijetei. Misli li moda da za tebe ne vrijede zabrane? Jesi li svjestan kazne? Objasnit u ti ponovi Miguel Tonio i krene prema svojoj sobi. Mea se drala uz njega, a Maruka Libua ih je slijedila. Ostani i ekaj! rekao je Mei, otvarajui vrata. Uslijedio je jo jedan radostan trenutak. Mea je pokazivala nesklonost da ga ne poslua u emu je Miguel Tonio naslutio ljubomoru. Morao je ponoviti nalog stroim glasom. Mea se nevoljko zadri na mjestu, a Maruka Libua zakorai u sobu, bacivi jo jedan pogled na Meu. Bila je uvjerena da napokon ima Miguela Toni ja u rukama. Vrata se zatvore. Da ujem?! zlobno e Maruka Libua. Pogaa li tko je ona? Hm!... Tko je?... Lijepa, ali jeftina makica. Uvijek sve zna. To moe biti opasno. Za koga, Miguele Tonio? rugala mu se. 17

On ne odgovori. Za tebe i za nju odgovori ona mjesto njega. Dosta si toga zamutio, Miguele Tonio. Za mene bi bilo opasno jedino ako bih preutjela otkrie. Odjednom je govorila pod pritiskom svojih neudovoljenih strasti s Miguelom Tonijem kao svojim objektom. Moda bi utnja bila za tebe pravo na nagradu ree Miguel Tonio slutei odakle nesigurnost njena glasa. Odvie se utvara, Miguele Tonio prene se ona. Dobro je za tebe da se samo utvaram. Dobro je i za mene. Ne razumijem te. I to je dobro za tebe. Bar jo koji trenutak. Misli li moda da bih pristala spasiti tebe, a rtvovati samo nju? Ah, to nikako ne, nikako ne! smijala se. Nisam to mislio. A to si mislio, Miguele Tonio? Zar misli da e se spasiti ako sebe rtvuje na njen oltar? U kojem ti to mileniju ivi? U prolom? Ti si bonzo smijala se ona jo runije. A ti e mi podmetnuti vatru na kojoj u se spaliti? I hou! Ali razmisli zato i kako. Nemam vie vremena! odjednom e posve drukijim glasom Miguel Tonio. Izvukao je odapinja i sasuo u Maruku Libuu Gutea cijeli arer smrtonosnih igala, strgnuo joj s vrata identifikacionu tablicu, zamotao le u pripremljenu ceradu koja ne proputa zrake i tako onemoguava foto-detektoru da naknadno slijedi njeno kretanje po tragovima toplotnih mrlja, s lesom je uao u svoj lift i prenio ga osam katova nie. Dolje se homonumeri nisu osvrtali na njegovu nazonost, jer ih je na vrijeme programirao da prime bez reagiranja ubacivanje zamotka u aeropurifikacioni ureaj, gdje e biti razloen na osnovne sirovine i kroz odgovarajue cijevi otpremljene u tvornike tankove da bi posluile u svrhe za koje Miguel Tonio nije htio znati. Za sat dva Maruka Libua bit e tvar u stotinjak predmeta, lijekova, higijenskih potreptina i tko zna ega jo. U svijesti ivih bia bit e samo uspomena pretvorena u zagonetku. Netko e se slubeno, a netko znanstveno-teorijski baviti neko vrijeme pitanjem kako je nestala inspektor Maruka Libua Gutea, koja je sila u etrnaesti podzemni trakt da se vie nikada ne pojavi s izvjetajem o tome kako su funkcionirali homonumeri programirani za otpremu i pohranu arhivskih jedinica. Tuo i Mea proli su izlaz iz trakta u 13,22,04. 18

Bijeg Tonija s Meom protekao je po planu, bez zapreke. Jedino je Mea pred izlazom iz podzemna trakta zastala uvjerena da je nepropustan kao i ekran u njegovoj sobi, ali on ju je zgrabio za ruku i svom silinom povukao. Shvatila je. Zid je na udesan nain nestao i projicirani prizori postali su stvarnost. Isto tako je stvarnost postao hodnik okupan dnevnom svjetlou, zatim atrij, pa onda ulica megalopolisa, promet, buka, susretani ljudi, zgrade... On joj je za sve vrijeme izgovarao reenice kojih je smisao znala, jer je bilo nuno da joj se lice mijenja, da joj oi oivljuju, da iskazuju sad pristajanje, sad otpor, da se ponekad zaustavi da bi vidjela neki izlog to ga je poznavala s ekrana. Ponekad se smijao da bi se i ona smijala, a ponekad bi joj aputao: Mea, Mea, Mea... da bi ona odgovarala: Tuo, Tuo, Tuo... etrdeset minuta hodanja i bili su u njegovu stanu. Na vratima sobe u kojoj je bio njen i njegov leaj, jo jednom je zastala, jer je to bio najei prizor, najprivlaniji, u isto vrijeme i prizor koji ju je uvlaio u se, ali kad god se nije mogla oprijeti uvlaenju, uslijedila bi najgrublja kazna. I tu je Tuo morao biti surov. Zgrabio ju je, bacio u sobu, sruio na leaj i poljubio. Njen je strah bio samo kratko vrijeme jai od siline ljubavnog nagona. Tuo! povikala je u udu nesavladive omame, ali on je znao da vrijeme jo nije zrelo. Morao se to prije vratiti u gimnazijum, a morat e svaki dan odlaziti, dolaziti, odlaziti, dolaziti, odlaziti, dolaziti. Mea to mora prihvatiti kao neizbjeno. Koliko god ju je elio i koliko god je mogao sada zasititi i svoju i njenu strast, ipak je bio svjestan da je zakoraio tek na jo jednu stepenicu njena oovjeenja. Kad bi na tome ostalo, Mea bi se od homonumera razlikovala jedino po tome to je uz samostalnost zasienja gladi, stekla i samostalnost zasienja libida. U tom bi sluaju on bio vei zloinac od onih koje je osuivao. Mea je bila poput djeteta kojem su genetiari ubrzali fiziki razvoj do pune zrelosti, a on tom djetetu mora ubrzati duhovni razvoj, poklanjajui joj se u mjeri nagrade, koju svaki put mora zaraditi savladavi viu stepenicu u tom razvoju. I dok je ona usoptano govorila: Mea, Tuo, Mea, Tuo, Mea, Tuo... on ju je morao najprije kazniti, a zatim, smirenu, povesti do hladnjaka da bi znala gdje je hrana, pa onda do zahoda i kupaonice. Udovoljavanju gladi i higijeni uvjebali su je jo prije negoli je dopremljena u gimnazijum. Tu nije bilo tekoa. Uostalom, raspored joj je bio i te kako poznat iz ponavljanih projekcija. Novo je bilo ogledalo. Kad je u prolazu ugledala samu sebe, zaprepateno je zastala. Tuo je na to bio zaboravio. Ona je mislila da vidi neko strano bie, jer je samu sebe prvi put ugledala. Kad se Tuo pojavio iza njenih lea, ali u ogledalu ispred nje takoer, preseneeno se 19

okrenula. To vie nisu bile reakcije homonumera za kojega svaka nova pojava kao da i ne postoji. Bile su to reakcije djeteta koje e se najprije prestraiti, a onda nastojati da pojavu svede u koordinate uma, da njome ovlada prizivajui razloge i namjene. Ono to je Tuo do tog trenutka postigao nije bilo mnogo, ali bilo je dovoljno da ga podri u uvjerenju o smislu i etici pothvata to ga je poduzeo. Kad je spoznao da je shvatila to je to ogledalo u predmetnom svijetu, bio je toliko ganut da ju je toplo zagrlio. Za nju je to bio znak koji sve ostale brie. Odjednom je, osloboena zagonetki neiskuana zbivanja, kliknula u nesavladivom nagonu i pripila se uza nj kao krinousnica. Tuo se jedva savladao. Bojao se njena ponaanja kad uslijedi njen prvi orgazam. Mnogo vanije je bilo da prihvati njegov odlazak. Kad izae iz stana, ona mora znati da e se vratiti. Inae ne bi ekala. Ona bi... Sutradan, u sedam ujutro, allinspektor Chiril Axent Felicianus na svojem je stolu naao praznu rubriku u kojoj je moralo biti teledaktilski upisano sve o stanju u arhivu i tehnikoj slubi zgrade. Bio je jo jedan razlog to je blesavo piljio u praznu rubriku. Juer su iz Centra za genetiku i homo-numerizaciju ponovno traili da ih obavijesti kako se vlada homonumer kojem je ostavljena nedirnuta spolnost da bi se ispitao utjecaj libida na uvjetne reflekse. Budui da je centar traio da se sluaj tretira kao top-secret, Chiril Axent Felicianus ograniio se jedino na deurnima: da otvore oba oka i oba uha te da ga potanko izvijeste ako ita izuzetno zamijete u tehnikim slubama, naroito u arhivu. Kako su izvjetaji koji su slijedili bili negativni, juer je u deurstvo poslao Libuu Natau Guteu, smatrajui je najsposobnijom da otkrije ako ima to dostojna otkria. I otvori oba oka i oba uha rekao joj je. Misli da Miguel Tonio Alpa... Nita ne mislim prekine je. A to se tie Tonija Alpe, znam da bi ti radije otvorila obje noge. Za koga me dri? Kad govorim-slubeno neumjesno je mijeati privatne stvari. Spomenula sam ga slubeno. Znam da je sumnjiv otkad je nestao homonumer u dvadeset i drugom traktu; njegov homonumer. Ono to ja slubeno spomenem, jedino je to treba da zna. Moe otii! Maruka Libua izala je vrsto odluivi da Miguela Tonija stavi na apotekarsku vagu svih svojih inspekcijskih vrlina. Ako ita naem sumnjiva, Miguel Tonio je moj, mislila je. Platit e mi! 20

Kad je Maruka Libua izala, allinspektor se dao na itanje ostalih teledaktilskih izvjetaja. Sve je bilo u redu kao to je to i oekivao, smatrajui da municipij ba njemu zahvaljuje na savrenom funkcioniranju establimenta. Jedina crna toka, uostalom zanemariva, bila je najnovija urgencija iz Centra za genetiku i homonumerizaciju. Neki tamo znanstvenik uporno je tvrdio da ipak jedan od homonumera poslanih u arhiv mora pokazivati znakove izuzetne hitrine i tonosti, jer libido, neutroen u svojoj primarnoj biolokoj funkciji, ne moe a da se ne ispolji u drugim, primjerku dostiivim djelatnostima, i to kao pozitivan inilac. Allinspektor nije u to bio uvjeren, ne zato to bi se razumio u genetiku, ve zato to u izvjetajima deurnih inspektora nije bilo ni spomena o nekom izuzetku. Jedini izuzetak u posljednje vrijeme bio je homonumer nestao u dvadeset i drugom podzemnom traktu. Nije valjda homonumer s libidom poinio samoubojstvo skoivi u aeropurifikacionu cijev? Glupost! Otkrio u sebi potrebu da se spari, a onda skoio u cijev? Ako zmija Maruka Libua nita ne otkrije, a ona je u stanju zatvorenih oiju na milju daljenosti nanjuiti je li netko muko ili ensko, onda tu zaista nema nita. To je bilo ba ono to je Chiril Axel htio znati iz njenog teledaktilskog zapisa, koji je sada pred njim zjapio prazan. *** Kako se nikada nije dogodilo da bi nedostajao izvjetaj deurnog, allinspektor pritisne odgovarajue dugme interne komunikacije i zaurla: Maruka Libua! Slijedio je pripremljen odgovor: Inspektor Maruka Libua Gutea izala je iz etrnaestog podzemnog trakta u 13,22,04 i prema biljeci glavne portirnice napustila zgradu u 13,29,01 u pratnji instruktora. Napustila zgradu? U pratnji instruktora? I dalje? Nije bilo naloga da se prati njeno kretanje. Allinspektor pritisne dugme komunikacije sa etrnaestim Molim podatke o kretanju deurnog u traktu. Odgovor je ekao petnaest minuta. Deurni je ula u trak u 7,03,28, kretala se hodnikom 1-12 A, susrela instruktora, krenula prema gimnazijumu, u 7,21,08 ukopala prislukiva. Emitiramo fond-zapis: Mea. Kako je dospjela ovdje? Objasnit u ti. Stanka. Koraci. 21

Da ujem! Pogaa li tko je ona? Hm!... Tko je ona?... Lijepa, ali jeftina makica. Uvijek sve zna. To moe biti opasno. Za koga, Miguele Tonio? Stanka. Za tebe i za nju. Dosta si toga zamutio, Miguele Tonio. Za mene bi bilo opasno jedino ako bih preutjela otkrie. Moda bi utnja bila za tebe pravo na nagradu. Odvie se utvara, Miguel Tonio. Dobro je za tebe da se samo utvaram. Dobro je i za mene. Ne razumijem te. I to je dobro za tebe. Barem jo koji trenutak. Misli li moda da bih pristala spasiti tebe, a rtvovati samo nju? Ah, to nikako ne, nikako ne! Smijeh. Nisam to mislio. A to si mislio, Miguele Tonio? Zar misli da e se spasiti ako sebe rtvuje na njen oltar? Ti si bonzo. Smijeh. A ti e podmetnuti vatru na kojoj u se spaliti? I hou! Ali razmisli zato i kako? Nemam vie vremena. Fono-zapis je prekinut. Razgovor od Da ujem! do Nemam vie vremena vodio se u radnoj sobi instruktora u gimnazijumu. Iza zatvorenih vrata. Jeste li uli um zatvaranja vrata? Allinspektoru se nije mililo da odgovara. Prekinuo je komunikaciju i zapoeo razmiljati brzinom svjetlosti: Da spasi jeftinu makicu, koju je nekako uvukao u arhiv (kako, utvrdit e naknadno) Miguel Tonio je smotao Maruku Libuu ili je ona smotala njega kao cijenu za utnju, a kad ga je ve smotala, nije ga isputala cijelo jutro i podne... Zna je on! Kad se napokon smirila (kako je Miguel Tonio izdrao tako dugo?) pobjegla je s njim iz zgrade, moda u njegov stan, moda negdje drugdje, ali on e je pronai pa makar se skrila u krevet presjednika municipija. ekaj, ekaj... Onaj glasi Mea?... Pa onda Pogaa li tko je ona?... Napokon Miguelova prijetnja: To moe biti opasno!? A to moe biti opasnije od...? Ah, tu te imam, Miguele Tonio Alpa! Od homonumera s libidom nainio si lijepu, ali jeftinu makicu! Maruka Libua je to otkrila, a ti si kupio njenu utnju ili je ona naplatila utnju, poslije ega je uz tvoju pomo pobjegla, jer je znala to je eka, a ono to je eka i doekat e jel Imbecil iz Centra imat e svoj izvjetaj o tome emu slui libido u homonumeru! Tako je to! Pametniji sam negoli sam mislio da jesam! Allinspektor uspostavi komunikaciju s gimnazijumom. Miguel Tonio Alpa! 22

 Izvolite, allinspektore! Znam sve. A to je to sve? Znam to je Mea, a to se tie Maruke Libue otkrit u je pa da si je otpremio na sjeverni pol da spava s Eskimima. Nisam nimalo sumnjao u vae sposobnosti, allinspektore. Primjerak jo nije dovren i zato sam ga skrivao od deurnih. Od Libue Natae nita se ne moe skriti! Ne znam o emu govorite. Rekao sam ti da znam sve. Imam fono-zapis razgovora to si ga s njom vodio sve dok je nisi uutkao zagrljajem... Zaboravila ga je izbrisati... Dovedi mi primjerak da... Sada je i Miguel Tonio Alpa znao sve. Nije se sjetio da bi Libua Nataa mogla ukopati fono-zapis. Allinspektora nije vie sluao. Dovest u je za desetak minuta izgovorio je ne znajui slua li ga jo allinspektor. Da je odredio vie od desetak minuta, allinspektor bi bilo sumnjivo i vjerojatno bi pokrenuo svoje ljude da ga dovedu s Meom, kao to e to uiniti poslije petnaestak minuta, a to je bilo dovoljno vrijeme da mobilom doe da svojega stana, zgrabi Meu i negdje je skrije Gdje, o tome e misliti dok bude jurio. Da ne upadne u vremenski tjesnac i da izbjegne deurnog koji je moda bio na komunikacijskom kanalu, u kojem bi ga sluaju zaustavio i traio da mu objasni zato ne vodi primjerak, popeo se svojim dizalom do treeg podzemnog trakta u kojem je bio parkiran njegov mobil. Bilo mu je dovoljno tri minute da se nae u prometnom tunelu, na traki koja je doputala 150 kilometara na sat. Allinspektoru Chirilu Axelu Felicianusu bilo je sumnjivo to mu je Miguel Tonio rekao da e primjerak dovesti za desetak minuta, ne objanjavajui razlog zato odlae nalog, kad je izriito traio da dode odmah, to je izmaklo Miguelu Toniju jer vie nije sluao. Oduzmite instruktoru gimnazijuma identifikacijsku tablicu obavijestio je deurnog. To nee biti lako, allinspektore. Ako je uskrati... ako se fiziki opre... homonumeri e mene onemoguiti... Glupane! Uini kao to ti kaem; u njegovoj radnoj sobi, s odapinjaem u ruci!... Odmah!... I dri ga pod prijetnjom. Ja silazim... 23

Allinspektor je odmah krenuo dolje. Deurnog je naao u instruktorovoj sobi. Instruktora nema nigdje! alosno e deurni. A primjerak? Kakav primjerak? Idiote! povikne allinspektor i odmah dade nalog: Zatvarajte sva vrata zgrade! Prekasno! Ni Miguela Tonija, ni primjerka nije bilo u zgradi. Da to sazna trebalo je vie od pet minuta komuniciranja sa vratarima. Miguel Tonio Alpa je u 08,11,07 krenuo svojim mobilom iz treeg podzemnog i uao u tunel S9. Allinspektor riknu u alarmni komunikacijski kanal: Zaustaviti pod svaku cijenu mobil UP 521-808 MZ. Blokirati stan Miguela Tonija Alpe. Izvjetaj svake minute. Allinspektor. Tako je zapoela bitka s vremenom izmeu gonitelja i progonjenog. *** Miguel Tonio je imao neto malo sree. Ve poslije nekoliko prijeenih kilometara naiao je na prazan policijski mobil, zaustavio svoj i preao u nj. Nije sumnjao da ga gone. U policijskom e mobilu sluati naloge i izvjetaje. To mu moe biti od pomoi. Zaista. Uskoro je uo: Patrola 31 kree prema stanu miguela Tonija Alpe. U policijskom mobilu imao je prednost na traci i pravo na punu brzinu. Bio je u prednosti jedino ako se patrola 31 ne nalazi blie njegovu stanu negoli on. Nije mogao znati odakle je poslala izvjetaj da kree. Odmah zatim gotovo nevjerojatno brzo, uo je izvjetaj: Mobil UP 521-808 MZ naen na punktu 711 tunela S 9. Prazan. To e ih posve zbuniti, pomisli. U tunelu mi nita ne prijeti. U stanu? Ponovno je Miguel Tonio imao neto malo sree. Bio je bri od patrole 31. Uao je u stan i zatekao Meu pri jelu. Nije se osvrtala na nj. Hraniti se bio je za nju, dok se ne zasiti, jai nagon od parenja. Nova jela su drakala njene calliculae gustatoriae tako neodoljivo da joj je morao dati i taktilni fonetski znak prestani jesti!. Bila je vjerojatno dovoljno sita, jer se odmah okrenula prema njemu i mazno ga zagrlila, vukui ga prema leaju. U njenom je okruenju zraila radost. Oi su joj blistale u srei. Jo nije doao trenutak, Mea! Najprije bijeg! rekao joj je neuobiajeno strogo. Bijeg ponovi ona kao jeka. 24

Trebalo mu je vremena da je izvue iz kue i da se s njom izgubi u ulinoj vrevi, gdje e ostati toliko dugo koliko je potrebno da ga nau ma gdje ga traili. Usput e na to udaljenija mjesta odbaciti identifikacijske tablice, svoju i onu Libue Natae, da bi radijacija obmanula policijske mobile snabdjevene geigermesnerovim brojaima. Bijeg! on e jo stroe, vukui je prema hodniku, ali im je doao u predsoblje ugledao je kroz polarizirana staklena ulazna vrata tri policajca u graanskim odijelima, patrolu 31. Jedan od njih je ispitivao svoj broja. Unutra su Miguel Tonio Alpa i Libua Nataa Gutea obavijestio je ostale. Drugi pozvoni. Miguel Tonio ukopa sigurnosni ureaj. Imali su sredstva da ga otklone, ali prije toga moraju traiti doputenje od allinspektora. Izlaza vie nije bilo. Od taktilna, vidna, ujna i sluna svijeta to se ravna po iskonskim uzrocima i nikad dovrenim posljedicama (jer su i, one uzroci), povijest prihvaa samo najkrupnije dogaaje, dok se prema svemu ostalom odnosi kao prema pomaku zrnca pijeska u pustinji Gobi. Zato e povijest biti posve neosjetljiva prema panici u Meinim oima, prema znaku Miruj! to ga je primila od Miguela Tonija, prema nestanku panike pred kliktajem radosti, kad ju je Tuo naglo povukao natrag do leaja. Jedan od patrole 31 traio je instrukcije sluei se telekomunikacijom. Mea je bila gladna ljubavi. Tuo takoer. Strgao je sa sebe i s nje svaki djeli odjee. Mea je ponovno bila krinousnica. Pripila se uz nj ustima, grudima, bedrima, pupkom, slabinama i vlanim dubinama vagine koja je vritala u potrebi da bude slatko usmrena falusom, to e je ritmom trzaja prikovati na nonom nebu gdje e trajati kao zvijezda to pijevno klike u radosti samounitenja. Mea, Tuo, Mea, Tuo, Mea, Tuo, Mea, Tuo... dahtavo je aputala. Akord svemira. Iz predsoblja je jedva ujno dospijevao uketav zvuk. Patrola 31 dobila je doputenje i sada je uklanjala osiguranje ulaza. Za Meu taj zvuk nije imao nikakva znaenja. Sve njeno bie napeto je oslukivalo partnera kopulacije u silnoj brizi da ne omete 25

valovito gibanje vlati kojima se preputa kao lomai. Vlati su ve palucale. Onaj zvuk se vie nije uo. Patrola 31 polako, na prstima, sa svim oprezima, ulazila je u svetilite, skrnavei ga. Sjeme kalkanta Miguela Tonija Alpe brizgalo je u naletima i bivalo pohlepno usisavano mistinim ustrojem matere. uvi korake u hodniku, kalkant je oslobodio jednu ruku, primio za drak smrtonosni odapinja, podigao ga do Meina tjemena, pritisnuo oroz i njeno je tijelo u apogeju orgazma ostalo zauvijek meu zvijezdama. Koraci su se zaustavili posve blizu. Miguel Tonio uo je njihovo disanje. U fizikom je svijetu tiina prepasti bila sasvim nalik na zamrlu koronu himne.

26

Murray Leinster:

The Fourth-dimensional Demonstrator

Prevela Nada Kralj

etverodimenzionalni demonstrator
Pete Davidson bio je zaruen s Daisy Manners, plesaicom u nonom lokalu Zeleni raj. Upravo je ovih dana naslijedio svu imovinu svoga strica koji je bio uveni znanstvenik a podruju otkria etvrte dimenzije. Takoer je imao zadaak da uva miroljubiva klokana po imenu Arthur. Ipak, nije bio sretan; pokazalo se to ovoga jutra. Pete je sjedio u strievu laboratoriju i nefo arao po apiru. Dok je zbrajao neke raune, oajniki je rukom prolazio kroz kosu. Zatim je stao oduzimati, pa dijeliti i mnoiti. Rezultati nikako nisu bili ispravni i Pete duboko uzdahne. S vremena na vrijems na vratima bi se pojavljivalo dobroudno dugoljasto lice koje ga je promatralo sa strahopotovanjem. Bio je to Thomas, striev posluitelj, kojeg je 27

Pete takoer naslijedio od strica meu ostalim, njemu smijenim napravama. Oprostite, mladi gospodaru paljivo e Thomas. Pete se izgubljeno nasloni na stolicu. to je, Thomase? Zar je Arthur neto uinio? Ah, nita naroito. Brsti dalije u cvjetnjaku. Htio sam vas upitati to da danas pripremim za objed? Bilo to odgovori Pete. Sasvim mi je svejedno. Ipak, nije! Palo mi je na pamet da bih trebao konzumirati neto to bi mi razbistrilo mozak pa da se detaljnije pozabavim strievim zavrzlamama u raunima. Priredi mi neto to je bogato fosforom i vitaminima. Bit e mi potrebno. Razumijem odgovori Thomas. Ali, trgovac mjeovitom robom... znate... Zar opet? nemono zavapi Pete. Na alost, da odgovori Thomas i tek sada ue u laboratorij. Nadao sam se da e nam krenuti nabolje. Pete zatrese glavom i utueno pogleda na gomilu rauna. Ipak, nije krenulo nabolje. Novac kojim bismo platili dugove trgovcu, zasada je samo jo san. Pa to je strano, Thomase. Sjeam se kako je mom stricu novac jednostavno curio sa sviju strana. Oduvijek sam mislio da je etvrta dimenzija ista matematika a ne ovakva razuzdanost. Tko zna kako se stric Robert snalazio u svemu tome i tako dobro zaraivao. Bojim se da neu imati ime platiti sudsku raspravu oko nasljedstva, a kamoli zaraivati za ivot. Thomas neto promrmlja. Zvualo je kao suosjeanje. Sam bih jo nekako i preivio muklo e Pete. ak i Arthur sa svojim jednostavnim klokanskim srcem gura nekako. Ali, Daisy! Tu je problem! Daisy! Daisy? Moja zarunica ree Pete. Ona je plesaica u Zelenom raju. Ona je, zapravo vlasnica Arthura. Thomase, rekao sam Daisy da sam naslijedio silno bogatstvo. Razoarat e se strano! To je loe saaljivo e Thomas. Ova tvoja izjava je tako patetina, Thomase. Daisy nije osoba koja tako lako prima razoaranja. Kada joj objasnim da je sve bogatstvo strica u nekakvoj etvrtoj dimenziji koju ja ne znam 28

materijalizirati, Daisy e biti uzrujana i prestat e me sluati. to mi je initi? A to emo s rukom...? Moramo ga neim platiti, do vraga! zagrmi Pete. Thomase, ja ovog asa imam u depu svega etrdeset centi. Arthur ipak ne smije izgladnjeti. To se ne bi svidjelo Daisy, Da vidimo. Die se sa stolice i pogledom obuhvati cijeli laboratorij.Nije nimalo nalikovao na obiteljsko mjesto. Peteov se pogled ustavi na kosturastoj spravi nainjenoj od eljeznih ipki, Thomas je rekao da je to kvadraton model kocke koja ima etiri, a ne tri dimenzije. Peteu je vie nalikovala na srednjovjekovnu spravu za muenje heretika, pa nije mogao zamisliti nikoga tko bi elio kupiti ovakvo neto. Osim njegova strica. U laboratoriju je bilo jo bezbroj udesnih naprava. Nalikovale su na stvari u koje je netko uloio silnu koliinu novca i strpljenja da bi postigao nekakav cilj, a ispada da sve to nije vrijedno ni novaca ni truda toliko su mu besmisleno izgledale te naprave. Ovdje nema niega to bih mogao zaloiti utueno e Pete. ak ni nekog instrumenta s kojim bih stao na ulicu i zajedno s Arthurom svirao i zaradio za ruak. A demonstrator? s nadom u glasu prozbori Thomas Va ga je stric dovrio neposredno prije smrti. Ba zgodno. A to je to demonstrator? emu bi trebalo da slui? Pa on pokazuje kako djeluje etvrta dimenzija znaajno e Thomas. To je ivotno djelo vaeg strica. Dobro. Pogledajmo ga ree Pete. Moda bismo se mogli izdravati tako da po raznim izlozima pokazujemo etvrtu dimenziju u reklamne svrhe. Ipak, nisam siguran da e to veseliti Daisy. Thomas, ozbiljna lica, prie zavjesi iza pisaeg stola. Pete je mislio da je iza zavjese nekakav ormar. Thomas povue prekriva i pred njima se ukae velika, udesna naprava. Vidjelo se da je tek zavrena jer su svi metalni dijelovi jo bili sjajni i netaknuti. Imala je oblik limene potkove visoke oko dva metra. Doimala se uplje, ali Pete opazi da joj je unutranjost ispunjena cijelim nizom zupanika i kotaia. Pri dnu naprave nalazila se velika okrugla ploa od debela stakla. inilo se da joj je namjena bila da se okree oko svoje osi. Ispod ploe bile su nekakve bakrene cijevi koje su izlazile iz rashladnog ureaja naprave. Pete jo nije bio siguran da je sve to dobro shvatio u svojoj glavi. 29

Thomas ukljui napravu i zau se tiho brujanje. Motor je bio u pogonu. Pete je gledao. Va je stric vrlo esto naglas priao sam sa sobom dok je ovaj stroj stavljao u pogon ree Thomas. Zakljuujem da je to vrlo znaajna znanstvena sprava. Vidite, ovdje je etvrta dimenzija, vrijeme. Drago mi je to sam dobio ovako jednostavno objanjenje ironino e Pete. Pa, to je, u stvari, tako. Koliko sam ja shvatio od svega ovog, to bi vam bilo kao da netko automobilom prolazi kraj zgodne djevojke koja toga asa samo to nije zakoraila na koru od banane. U elji da je upozori da stane i ne zakorai, ovjeku je potrebno nekoliko trenutaka da shvati i reagira, dakle upozori djevojku. Za to vrijeme ve se udaljio vozilom oko pola kilometra i dok se vratio... ...mlada je djevojka ve stala na koru banane ree Pete. Kod ovog se stroja to ne bi dogodilo. Vidite, da bi ovjek upozorio djevojku, bilo mu je potrebno odreeno vrijeme i pola kilometra preena naprijed i opet natrag. Drugim rijeima, prekasno. Ova sprava djeluje tako da se u spomenutom sluaju ne bismo samo vratili pola kilometra unatrag, ve i one protekle sekunde. Drugim rijeima, vraa vrijeme. To je sjajno djelo vaeg strica... Dakle, da je tom ovjeku bio stroj pri ruci, djevojka ne bi stala na koru banane. Smijeno, Thomase. Pa tko bi to stalno vukao za sobom? Ja, zapravo, ne vidim kako bi se ovaj demonstrator mogao primijeniti u praksi. Od kakve bi on koristi mogao biti nama, sada, ovog asa kad smo u kripcu? U tom je asu prestao zujati motor. Thomas dohvati ibicu. Dopustite mi da ovo tumaenje zavrimo praktinom demonstracijom. Evo, zapalio sam ibicu a sada u je ugasiti. Thomas puhne i plamen se ugasi. Stavit u izgorjelu ibicu na krunu plou i ukljuiti je. Motor je ve dovoljno zagrijan, dakle moralo bi uspjeti. Thomas stavi izgorjelu ibicu na krunu plou i pritisne dugme. Ploa se okrenula za osminu okretaja oko svoje osi. Neto zatropoe. Zaas opet sve utihne. Na staklenoj ploi nalazila se jo jedna izgorjela ibica. Thomas se smijeio trijumfalno. Jeste li vidjeli? zadovoljno e Thomas. Stroj je proizveo jo jednu dogorjelu ibicu. Izvukao ju je iz prolosti, iz prolog vremena. Na staklenoj je ploi bila ona prva ibica i dok je ploa rotirala, vratila se tih nekoliko sekundi unatrag u vremenu i proizvela istu takvu ibicu. Tako vam je, vjerojatno, postala jasnija ona pria o djevojci i kori banane. Naprava se vratila na mjesto gdje 30

je bila ibica, a zatim se vratila i vremenski unatrag i donijela objekt u sadanje vrijeme. Ploa se opet zarotirala za osminu svoje osi. Naprava zatropoe i zazuji. Potom utihne. Na staklenoj se ploi nalazila i trea dogorjela ibica. Za nekoliko sukundi, naprava opet zabruji. Opet nova dogorjela ibica. I to bi moglo ii tako u beskonanost ree Thomas glasom punim nade i iekivanja. Poinjem uviati istinsku veliinu moderne znanosti ree Pete. Naprava koja ima svega dvije tone lima i elika i u koju je uloeno svega nekoliko stotina tisua dolara i trud cijelog jednog ljudskog vijeka, to je djelo mog strica Roberta. Zaista me usreio s dogorjelim ibicama kojih u imati na tone cijelog svog ivota. Thomase, ovaj stroj je pravi trijumf znanosti! ironino e Pete. Thomas je zraio od zadovoljstva. Sjajno! Tako sam sretan da ste se uvjerili u istinitost mojih rijei. Nego, to emo s rukom? Pete je zamiljeno gledao u posluitelja i stao traiti po depu preostalih etrdeset centi. Toga asa stroj zabruji i pojavi se esta ibica. Pete je nijemo buljio u stroj. Imajui znanost na umu, ovog asa trenutak kasnije progovori Pete imam vrlo dobru poslovnu zamisao. Upravo mi je sinula jedna ideja. Nestani na desetak minuta, Thomase. Bit u zaokupljen tom idejom. Thomas se udalji. Pete iskljui demonstrator. Poskida s krune staklene ploe dogorjele ibice i stavi na plou jedinu kovanicu koju je imao te ukljui stroj. Naprava opet zazuji i staklena ploa se zavrti. Pete nervozno proe rukom kroz kosu. Ploa se zaustavi: na njoj su bile dvije kovanice. Pete podie kovanice, stavi jednu na drugu i opet ih poloi na plou. Za nekoliko asaka na ploi se nalazilo dva puta po dvije kovanice. Pete euforino stavi opet sve na jedan kup. U daljim rotacijama ploe pojavljivalo se onoliko kovanica koliko je postavio na plou. Piramida kovanica je rasla. Nakon desetak minuta Thomas plaho pokuca na vrata. Oprostite promrmlja doao sam vas upitati to emo s objedom... Pete iskljui stroj. Blistao je od zadovoljstva. Thomase progovori Pete naoko mirnim glasom doputam ti da sam sastavi dananji jelovnik. Uzmi ovu gomilu 31

sitnia, stavi u neku koaricu i podi u kupovinu. Thomase, ekaj. Ima li bilo koju kovanicu ili papirnati novac? elio bih napraviti neto odista impresivno kada doe Daisy. *** Daisy Manners nije bila od onih osoba koju bi ideja o etverodimenzionalnom stroju mogla naroito odueviti. Pitanje koje je postavila svome zaruniku bilo je koliko iznosi njegovo nasljedstvo. Rezultati modernih znanstvenih istraivanja njoj nisu znaili nita. Kad se toga poslijepodneva pojavila kod Petea, on je povede u laboratorij. Povue navlaku sa stroja. Ovo su moji dragulji znaajno e Pete. Draga, bit e to pravi ok za tebe. Ima li kojim sluajem etvrt dolara kod sebe? Ba si duhovit kad me pita za novac ree mu Daisy. Ako si ve naslijedio nekakav novac... Pete joj se smijeio blago. Izvue vlastitu kovanicu iz depa. Sada gledaj, draga moja. Ovo radim za tebe! Pete ukljui spravu i samozadovoljno stane tumaiti kako ona funkcionira. Kad se motor zagrijao i staklena ploa podigla u ispravni poloaj, Pete poloi kovanicu na nju. Za nekoliko asaka, poto je ploa zarotirala, Daisy opazi na njoj dvije kovanice. Zatim Pete stavi jednu na drugu. Zaas su na ploi bile etiri. Pete nastavi slagati kovanice na jedan kup. Sada ih je ve bilo osam, pa esnaest, pa trideset dvije, ezdeset etiri, stotinu dvadeset osam... Kod ove koliine, toranj kovanica se srui i Pete iskljui demonstrator. Jesi li se sada uvjerila? Sve je ovo za tebe! I to zahvaljujui etvrtoj dimenziji. Stric je to izumio, ja naslijedio, a ti raspolai time kako ti drago. Daisy nije djelovala razoarano. Naprotiv! Od sada pa nadalje zadovoljno e Pete kada god ti zatreba novac, doi ovamo, ukljui stroj i evo ti ga! Zar to nije divno? Meni sada treba novaca ree Daisy. Moram nabaviti svadbenu opremu. Drago mi je to misli na to nadobudno e Pete. Hajde! Samo naprijed! Pete ukljui demonstrator. Daisy izvue novanicu i postavi je na staklenu krunu plou. Banknote su se poele mnoiti. Nisam elio stvarati nikakve konane planove prije no to se posavjetujem s tobom objasni Pete. elio bih da se u miru dogovorimo i sredimo sve oko vjenanja. Zaboravio sam ti rei da je s Arthurom sve u redu. Odista sam se pobrinuo za njega. Ti zna 32

kako on voli cigarete. Jede ih naveliko! Koliko god to zvualo udno kad je u pitanju jedan klokan, ini se da mu zaista prijaju. Ovim demonstratorom pribavio sam mu cijelo brdo cigareta. I pri tom sam vodio rauna da to bude njegova omiljena vrsta. Razmiljao sam i o tome da umnoim svu silu novanica i da kupim kuu na Park Aveniji. Ipak, nisam se jo odluio za to. Bojim se da bi nekome moglo biti sumnjivo da sam se za kratko vrijeme silno obogatio. Svi znaju da mi je stric ostavio samo hrpu sprava i strojeva u laboratoriju, ali ne i raun u banci. Ba si glup suho e Daisy. to? Ba te briga to drugi misle. Umjesto to si cijelo jutro umnoavao hrpu sitnia, mogao si ve imati brdo krupnih novanica. Uope nisi bistar. Draga blago e Pete zar je vano koliko posjedujem novaca kad imam tebe? Uostalom, nije kasno ni za novac jer nam je ta sprava neprestano na raspolaganju. Ima pravo oprezno e Daisy. Malo sam pretjerala. Sada se zacijelo ljuti na mene. Nikako! usprotivi se Pete. Prije no to ti je sinula ideja o novanicama, Thomas i ja smo umnoili toliko kovanica od etvrt i pola dolara da smo ih morali staviti u veliku koaru za ugljen. Jo su tamo. Bilo bi sjajno imati hrp hrpu zlatnika predloi Daisy zamiljeno. Kad bismo samo mogli nabaviti jedan uzorak! Sto ti misli? Sjajna ideja ree Pete. Samo, ja nemam nikakav zlatnik... Sjetio sam se. Thomas ima zub ispunjen zlatom. Mogli bismo ga iupati i umnoiti dok ne dobijemo, recimo, oko pola kilograma zlata. Tada bismo ga pretopili u zlatnu opeku koju bismo ponovo postavili na demonstartor. to misli o hrpi zlatnih opeka? A nakit? upita Daisy. Onaj najdragocjeniji. Tada bismo se jo bre obogatili. Nego, Pete, to misli da se sada odmah vjenamo. Hoe li? Jo pita! Ah, tako sam sretan! Idem nabaviti automobil i ono najosnovnije to nam je potrebno. Pohitaj, dragi zacvrkue Daisy. Ja u u meuvremenu nadgledati tu spravicu. Pete je blistao od sree. Poljubi je u obraz i pohita iz laboratorija u sobu. Pozvoni Thomasu. Nitko se ne pojavi. Pozvoni 33

jo jednom, pa jo jednom. Tek tada se pojavi Thomas, sporo hodajui, blijed u licu. Zvali ste ste? Moda elite da vam spakujem kovege za put? Mi emo se... Kovege? emu? Uskoro e nas uhapsiti skrhanim e glasom Thomas. Bez vaeg sam znanja umnoio nekoliko novanica da ne vuem onaj silni sitni u koari. Kupovao sam namirnice na nekoliko mjesta. ini se da su otkrili da su krivotvorene. Jedan znanac iz policije doapnuo mi je da svi tragovi vode u nau kuu i da e nas uskoro posjetiti istraitelj sa straarima. Mislio sam da bi bilo pametno da se to prije spakujemo i nestanemo. Thomase, da ti nisi neto popio? Na alost, nisam tugaljivo e Thomas. Jo nisam. Ali, to vam je sjajna ideja. Bit e mi lake ako malo popijem. Ali, pustimo sad to. Rije je o novanicama. Umnoio sam novanice od jednog, pet i deset dolara. U redu. to je u tome loe? Zaboravili smo da svaka novanica ima svoj serijski broj. Budui da smo umnoavali uvijek iste novanice, dobivali smo uvijek iste serijske brojeve. A to ne moe biti. Upravo se ovih dana traga za nekim falsifikatorima u gradu. Trgovci su oprezni i diskretno provjeravaju brojeve novanica. Jedan je tako uoio nekoliko novanica s istim serijskim brojem s kojima sam ja kupovao. Ubrzo se otkrilo odakle potjeu i... samo to nisu doli da nas uhapse. Pete je nijemo buljio u Thomasa. Dakle promrmlja on tiho proglasit e nas falsifikatorima. Tko zna koliko nas godina zatvora eka? A Daisy? Nimalo joj se nee dopasti ako zavrim u zatvoru. Zacijelo e me se odrei. Idem joj odmah priopiti tu stranu vijest. Uputivi se prema laboratoriju, Pete zauje Daisyn glas. Kao da se ljutila na neto. Trenutak kasnije glas joj je postao buniji, dok konano nije poela vikati. Pete utri u laboratorij. Bio je osupnut. Stroj je jo bio u pogonu. Daisy je slagala novanice onako kako je to radio Pete. Kad se hrpa novanica poela ruiti i padati uokolo, gramzivo je vrisnula i skoila na veliku staklenu plohu da pokupi razletjele novanice. Sprava se i dalje vrtjela, a Daisy je zakoraila upravo na krunu plou. Kada je Pete uao u laboratorij, pred njim su ve bile tri identine Daisy. Dok je stajao zgranut od iznenaenja, stvorila se i 34

etvrta. Stroj je i dalje funkcionirao posluno. Kad se na ploi pojavila i peta Daisy, Pete se nekako pribere i poleti da iskljui stroj. Ipak, malo je zakasnio. esta se Daisy ve pridruila svojim prethodnicama. Stroj je proizveo pet savrenih Daisy Manners, plesaica u Zelenom raju. Koliko god Peteovo srce bilo veliko i eljno ljubavi svoje drage Daisy, ovo mu je ipak bilo previe. Jer, sve su Daisy bile iste, i to ne samo po izgledu, ili bolje rei, serijskom broju, ve i iste naravi i raspoloenja. I svaka je od est Daisy bila uvjerena da upravo njoj pripada gomila razbacanih novanica. Svih est pokualo je da ih se to prije doepa. Daisy se, zapravo, estoko prepirala sama sa sobom. Govorila je sebi u lice ono to o sebi misli, a uz pomo est razliitih usta. *** Arthur je mirno brstio dalije u vrtu i svako malo pogledao na visoku ogradu u nadi da e naii bar neki pas i zalajati na njega. Ako ve ne naie pas, da bar neki pua odbaci u prolazu opuak koji bi on, Arthur, sa zadovoljstvom spasio od zaborava. Ve pri samom dolasku u ovu kuu, Arthur je imao sree da mu se ostvare ti snovi. Neupozoreni prolaznik, kad bi se uz rub ograde pojavio visoki klokan, uglavnom bi od straha i zaprepatenja ispustio ono to dri u ruci. Na Arthurovu sreu, to su esto bile cigarete. U susjedstvu je bilo i pasa, ali ini se da ba nisu bili raspoloeni da se igraju s Arthurom. Arthur je uivao u tome da ih dohvati svojim prednjim apama, a onda odbaci uvis poput lopte. Pse nije nimalo oduevljavala takva igra i radije su ga izbjegavali. Arthur je brstio cvijee i pomalo se dosaivao. Upravo zbog te nesnosne dosade bio je voljan prihvatiti se bilo kakve igre, uo je graju i viku iz laboratorija, ali Arthur nije puno mario za obiteljske prepirke. Neusporedivo mu se vie dopala pojava dvojica vladinih slubenika koji su se pribliavali ulaznim vratima. Stigli su u otvorenu dvosjedu, ostavili ga pred ogradom i urno koraali prema ulazu. Sretan to su se pojavila nova lica u njegovu pustom ivotu, Arthur im prie iz stranje strane dvorita u asu kad su energino zalupali na vrata. U dva dugaka skoka pojavio se pred dvojicom posjetilaca i znatieljno se uspravio na stranje noge. Oh, nebesa... prozbori prvi i toga mu asa iz usta ispadne cigareta. Htjede dohvatiti revolver. Bila je to pogreka. Arthur je oboavao cigarete. Ova koja je upravo ispala iz ovjekovih usta bila je svega nekoliko metara 35

udaljena od Arthura. Arthur se propne i u jednom skoku nae se na mjestu gdje je leala. ovjek od zakona krikne videi Arthura u zraku kako se okomio ravno na njega. Opali iz revolvera ali promai. Arthura nije uzbudio hitac. Za njega je to bio zvuk kao i svaki drugi. Poput zvukova koje isputa automobil iji bi rasplinja valjalo popraviti. Arthur se spusti tik do ovjekove noge u elji da dohvati cigaretu, a ovaj ga panino udari drkom revolvera po glavi. Arthur je vio vrlo miroljubiv klokan, ali nije podnosio da ga tuku. Niski, zdepasti dravni slubenik vrisne ponovo. Ovoga puta u asu kad ga je Arthur dohvatio prednjim apama. Njegov je kolega, stisnut uz ulazna vrata, skamenjeno stajao i ekao da na njega doe red. A tada jer dvije su se stvari odigrale odjednom dok se Arthur spremao da odbaci onog prvog zdepastog slubenika, Thomas pokorno otvori vrata uvi lupu. Drugi slubenik, koji se u strahu priljubio uz vrata, pade kao klada na prag. Dobrih petnaest minuta bilo je potrebno da se stvari srede i da slubenici dou k sebi. Zdepasti slubenik prvi progovori: Hvala vam to ste me oslobodili kopita onog udovita i to ste mom kolegi Caseyu dali pie i osvijestili ga. Mi, zapravo, progonimo krivotvoritelje novanica a svi su tragovi vodili u vau kuu. Ali, da ste odista vi krivci, ve biste nas bili ukokali i ne biste nam pomogli maloas. Dakle, bili smo na krivom tragu. Morat emo poeti sve iz poetka. Bojim se prizna Pete da e vas tragovi ponovo dovesti ovamo. Moda biste vi, budui da ste vladini slubenici, mogli uiniti neto sa etverodimenzionalnim strojem. On je stvarni krivac. Pokazat u vam i uvjeriti vas u to. Odvede ih prema laboratoriju. Pojavio se i Arthur, znatieljno ispitujui to se to dogaa. Dvojica slubenika pokazala su zanimanje za ono to im je Pete izgovorio, iako jo nisu shvaali o emu je rije. Smetalo ih je, ipak, to im se, makar sada miroljubiv, Arthur opet naao u blizini. Preporuio bih vam da mu date jednu cigaretu ree Pete. On ih jede. Postat e vam vjeni prijatelj. Oh, ne zacvili mali, zdepasti slubenik. Stanite izmeu njega i mene i titite me. Moda se Casey eli sprijaiteljiti s njim. Nemam cigarete bojaljivo e Casey. Hoe li mu cigara biti dobra? 36

 Pa, malo je preteka budui da jo nije ruao primijeti Pete. Ipak, pokuajte. Casey izvue cigaru. Arthur se ve propeo na stranje noge. Casey je s oitim strahom baci na pod. Slijedeeg je asa ve bila u Arthurovoj gubici. Vidite veselo e Pete dopada mu se. Hajdemo! Produe prema laboratoriju. Kada su uli, opaze Thomasa kako stoji pokraj ukljuenog stroja. Thomas je, blijed i prestraen, nadzirao kako se poveava broj novanica postavljenih na krunoj staklenoj ploi. Svaki put kad bi se ploa zaustavila, Thomas je prikupljao novonastali kup novca i dodavao ga Daisy, zapravo njima est, koje su stajale poredane i jedna po jedna primala kupove novca i stavljale ga u koare. Daisy se neprestano svaala sama sa sobom, jer je svakog asa jedna ili druga ona pokuala varati pri raspodjeli novca. Ovo su mirno e Pete moje zarunice. Niski, zdepasti inovnik nije ga uo. Bila ga je zaokupila gomila novca koji je izvirao tko zna odakle. Izvue kratak, plosnat revolver. Iza ovog udovinog stroja mora da imate cijelu tampariju, ha? strogim e glasom slubenik. Tamo negdje iza zida. Idem se sam uvjeriti u to. Hitro se uputi prema stroju, odgurne Thomasa i zakorai na veliku staklenu krunu plou u nadi da e tako prijei na drugu stranu i vidjeti tko to tampa novac ili ga pak kuje, kada su tu ve i kovanice. Pete, zgranut, pohita da iskljui stroj. Ali, bilo je prekasno. Kruna je ploa ve nainila kret za osminu svoje osi. U asu kada je Pete dotakao prekida, na ploi se nalazio slubenikov dvojnik. Oba su slubenika zurila u udu jedan u drugoga. Casey je zanijemio. Osjetio je kako mu se kosa na glavi lagano podie. U tom asu Arthur blago spusti prednju nogu na Caseyevo rame. Arthuru se odista dopala cigara. Doao je zamoliti jo jednu. Za Caseyeve je ivce to bilo previe. Slijedeeg se trena onesvijestio i stropotao na tlo. Arthur je bio miroljubiv klokan, ali Caseyev ispad, u trenutku uasa, razljutio ga je. Klokan je elio svoju cigaru i nije imao vremena za suosjeaje. Odlui da je potrai od drugog slubenika, sada u duplikatu, skamenjenog na staklenoj ploi stroja. Arthur u skoku gurne Petea, ovaj padne na prekida stroja i tako ga nehotice opet ukljui. Dva niska, zdepasta slubenika, videi da Arthur hrli prema njima, skoe s ploe u stranu, u asu kada je Arthur stupio na plou i kada je ova poela svoju uobiajenu vrtnju. 37

Kopija niskog slubenika pojuri kao bez glave kroz vrata laboratorija. Pete se rvao s onim drugim, pravim, koji ga je bijesno pritezao k sebi urlajui i traei objanjenje za sve to se dogaa. Pete mu je elio rastumaiti sistem rada stroja priom o djevojci i kori banane, ali slubenik oito nije bio zadovoljan tim tumaenjem. I dalje je histerino vikao, kad mu se kraj nogu pojavi drugi Arthur. Na ploi se u meuvremenu pojavio i trei, a zamalo i etvrti, peti, esti pa i sedmi Arthur. Svi na staklenoj ploi. Tko zna koliko bi jo dugo slubenik bio vikao da ga nije prekinuo vrisak svih est Daisy i upozorio ga na staklenu plou na kojoj su jednostavno nicali Arthuri dvometrai. Svi oni su bili zadovoljni novonastalom situacijom i odmah se pokuali sporazumjeti i dogovoriti za zajedniku igru. Arthur je jedini pokazao svoju pravu prirodu. Izdvojen od svoje vrste, postajao je nekako izopaen i neprirodan. Sada kad su se nali na okupu toliki predstavnici njegova roda, on je ivnuo i zaboravio gdje se nalazi. Veselo je skoio kroz otvoreni prozor na livadu, a cijelo stado njegove obitelji radosno mu se pridruilo. U tom veselom skakanju i graji opet su se vratili u laboratorij i izazvali pravi mete. Jedan od Arthura je za svoju igru odabrao motor stroja. Tko zna u to je dirnuo, ali jedna ga je poluga snano udarila pomaknuvi se iz leita. Arthur zacvili od boli i poleti prema prozoru. Ostali Arthuri su ga slijedili i zaas su opet bili vani, sada bez namjere da se vrate. Kad su mnogobrojni klokani napustili laboratorij, naas nasta tajac. Samo je uporni rad motora stroja naruavao tu tiinu. Casey se lagano pomakne na podu, ali i ne pokua da se podigne. Zbunjeno je promatrao to se dogaa oko njega. U prostoriji je sada bio samo jedan niski, zdepasti slubenik. Ostao je gotovo bez daha. Daisy je bila previe ljuta da bi mogla ispustiti glas. Svih est bile su bijesne i utjele su. Samo je Pete bio prividno smiren i razuman. E, pa stane on filozofirati ini se da se stvari poinju pomalo sreivati. Ipak, bojim se da se neto dogodilo sa strojem u asu kad je jedan od Arthura kopkao po motoru i tipkama. ao mi je ponizno e Thomas, jo blijed u licu ali ja se stvarno ne razumijem u tehniku. Jedna od Daisy ljutito povika na drugu Daisy: Stvarno si drska! Novac na ploi je moj! 38

Obje se upute prema ploi stroja. Ostale tri su ih protestirajui slijedile. esta, Peteu se uinilo da je to ona prava, iskoristila je trenutak kad su se pomakle sa svojih mjesta i gramzivo poela sakupljati njihove kupove novca slaui sve na svoju hrpu. U meuvremenu, stroj je isputao nekakav udni zvuk. Pete shvati to se dogodilo. Jedan od Arthura, kopkajui po napravi, pomaknuo je sklopku koja je oito trebala kontrolirati brzinu kretanja motora. Sluajno pritisnuvi ruicu, stroj je poeo raditi u obrnutom smjeru i vraati prolo vrijeme u sadanje. Pete je to shvatio onog asa kad se pet Daisy pojavilo na ploi grevito se borei za preostalu hrpu novca. Pete je isprva, sav oajan pomislio da e se pojaviti novih pet Daisy, kad tamo, svih je pet nestalo. Prene ga grubi slubenikov glas: Haj, znai da ipak tamo, negdje straga drite neko tajno spremite, a postavili ste mi, oito, namjetena zrcala tako da sam vidio sebe duplog. Idem smjesta osobno kroz ta tajna vrata na koja su se izgubile one djevojke maloas. Ako naiem na bilo to sumnjivo, teko vama! Slubenik, Peteu se uinilo da je ovaj ovdje bio kopija onog pravog, stupi na sada ve praznu plou stroja. Ploa se pokrene za osminu svoje osi, ali ovaj put unatrag. Slubenik nestane. U asu. Sasvim. Kako god se pojavio iz prolosti prvi put, sada se opet tamo vratio. Oba puta pukim sluajem. Prvi put kada je slubenik stupio na plou u elji da otkrije to se nalazi iza nje, a ne znajui kako stroj funkcionira i kako je programiran. Sada je bio programiran tako da vraa prolost tamo gdje je bila i slubenik i pet Daisy su nestali. Vratili se. Pete je znao kako i kamo su otili. Tako e i sva sila onog umnoenog novca otii. Pete uzdahne s olakanjem. Casey se uspio podii i nijemo se uputio prema izlazu. U dvoritu opazi svoga kolegu kako sjedi bespomono u dvosjedu, dok oko njega veselo skakue krdo klokana Arthura. Uto se pojavio Pete i dozvao k sebi Arthure. Casey je brzo sjeo do svog kolege i slijedeeg su trena ve jurili niz ulicu. Ne vjerujem da e se ova dvojica ikada pojaviti s nadom u glasu izusti Thitnas. Ni ja ne vjerujem odvrati Pete mirnim glasom. Okrene se prema preostaloj Daisy, koja, iako jo zbunjena, nije skrivala tragove srdbe. Draga njeno e joj Pete. Sav onaj novac je krivotvoren, tako je bar ispalo iz svega ovoga. Morat emo vratiti sve novanice. Jedino emo zadrati koare s kovanim novcem. Pa, ve emo nekako izgurati sa sitniem. 39

 Ti zaista nisi pri zdravoj pameti ljutito e Daisy. Ipak opreznije nastavi bolje i to...

5. mini

Aleksandar Mani:

ONI SU TAKVI
Izgledalo je potpuno nemogue, a bilo je istinito. Celo popodne nisam izlazio, niti sam kome telefonirao. Iz jednostavnog razloga. Nekome bih morao sve da ispriam, a ne bi mi verovali. Uostalom, skoro da i ja ne verujem. Povukao sam poslednji dim iz cigarete i, normalno, odmah je ubacio u tu kutiju. Zatvorio sam vrataca i posle tano dve sekunde (vreme mereno topericom) ona se otvorie,unutranjost je bila prazna. Naravno to sam i oekivao. Ali, prvi put sam se iznenadio. Iznenadio to je blago reeno. Kutiju sam naao sasvim sluajno u parku. Poneo sam je kui. Smatrao sam da e mi posluiti za neto. Oistio sam je i, ni sam ne znam zato, strpao unutra neke sitnice. Naime, to je bila kocka spoljane ivice 21 santimetar, zidova debelih 3 santimetra (utvreno kasnije merenjem), tako da vie nije ni moglo da stane u nju. 40

Poavi po jo neke stvarice, zakaih vrataca i ona se zalupie. Nisam na to obratio panju. Najzad, otvoriu ih kad se vratim. Meutim, kad sam se vratio kutija je bila otvorena i prazna. Pogledah oko stola, ispod stola ali, mojih stvarica nigde. Paljivo pregledah pipajui unutranjost kutije. Rezultat isti. Ogledao sam se oko sebe u udu. Tada mi sinu ideja. Moda postoji neko skrovite u zidu kutije. Zatvorih je oekujui povratno dejstvo. Brojao sam u sebi do deset, a onda otvorio. Prazno. Nisam verovao. Odluih se za jo jednu probu. Stavio sam unutra kutiju ibica i zatvorio. Trenutak kasnije vrata se otvorie i ukaza se prazna unutranjost. Skidoh naoare. Imao sam utisak da su se zamaglile. U grlu sam oseao neto krupno. Jedva ga progutah. Oprezno sam se odmicao od stola. Gde su ibice? Kakva je ovo naprava? Uplaeno sam se osvrtao. Kao da sam oekivao da se pojave svi avoli ovog sveta. Sruio sam se na stolicu neprekidno buljei u kutiju. Predmeti nestaju? To nije mogue. Oprezno dohvatih nekakvu krpu sa stola, ubacih je u kutiju i zatvorih. Eto, nita se nee dogoditi, ubeivao sam sebe, mada nisam u to verovao. Desilo se kao i malo pre prazno. To me je potpuno dotuklo. Sedeo sam u tiini i gledao prema stolu. Oseao sam neki gr u stomaku. I odjednom poeh da se smejem. Pa ovo je divno! Materija se pretvara u energiju. Skakao sam po sebi od radosti. Dohvatih olovku i ubacih je. Nestala je, a za njom prazna kutija cigareta, pepeljara, dve kaiice, nekoliko zguvanih listova, kutija keksa i evo sada, ko zna koji opuak. Talas veselog raspoloenja me je proao. Ponovo sam se uplaio. Gde su sve te stvari? Dezintegrator ih emituje kao energiju, a gdje sematerijalizuju? Moda negde na Zemlji, a moda i ne? A ta da ja radim s tom stvaricom? Jedino da je upotrebim za sitnije otpatke; tuno se osmehnuh. Neko bi je bolje iskoristio. A ko li ju je napravio? zapitah se. Vojska? Ne. Ne bi je bacila u park. Neki ludi naunik? To se samo deava u treerazrednim romanima. Ko je? A, da nisu ONI? marci mi pooe uz kimu. Prioh dezintegratoru i bolje ga zagledah. Zaista, napravljen je od meni nepoznatog materijala. Neto 41

kao plastika, ali hladno kao metal. Unutranjost je bila od neeg slinog mutnom staklu. A i sama poluga za otvaranje vrataca bila je vrlo udna. Pokuah da ga ogrebem noem. Ni spolja, ni iznutra ne ostavih ni zarez. *** Verovao sam da e ovde, u institutu za fiziku, vie znati od mene. Priao sam jednom plavokosom, mlaem oveku s bradicom. Ovaj, ja imam neto zanimljivo... Pitao bih nekog, ali ne znam kome da se obratim. ovek me zaueno pogleda. ta to? Evo u ovom paketu rekoh pokazujui na spakovan dezintegrator na stolici. Ja sam asistent na katedri za fiziku. Pa ako hoe a ti pomognem, ja sam spreman. Kimnuh glavom, uzeh paket i pooh za njim. Uli smo u laboratoriju. On sede za veliki sto, a ja razmotah paket. Uzeo sam jednu cigaretu i stavio je u dezintegrator. Obratite panju rekoh zatvarajui vrata. Dve sekunde kasnije vrata se otvorie. Unutra nije bilo niega. Asistent je gledao u dezintegrator, a zatim me uasnut pogleda. ta je ovo? Ja mislim da je ovo nekakav dezintegrator materije. On drhtavim rukama zguva komad hartije i ubaci ga unutra. I on je nestao. Asistent brzo poe da opipava unutranjost dezintegratora. Skoro da je oekivao neki trik. Odakle vam ovo? Naao sam u parku. On me pogleda razrogaenih oiju. Ovo je neka prevara! Nije. Pokuajte jo jednom, jo pet puta. Uvek isti efekat. Zaista on je pokuao jo jednom i to ga uveri u istinitost mojih rei. Najednom skoi i pojuri prema vratima. Dolazim odmah. Saekajte... Desetak minuta kasnije ue sa jednim niskim ovekom pedesetih godina. Ovaj me je merkao paljivo se pribliavajui stolu. 42

 To je taj... dezintegrator ree vie za sebe. Kimnuh glavom. On prie i poe da ga zagleda. Slobodno pogledajte, funkcionie samo kada mu se zatvore vrata ohrabrih ga ja. Profesor (pretpostavljao sam da je to) ga opipa oprezno. Videlo se da nije ubeen u verodostojnost mog ohrabrenja. Uzeh jo jednu cigaretu, reen da je rtvujem za dobrobit nauke. Ponovih opit po ko zna koji put. Profesoru se opusti donja vilica. Nesigurnom rukom je obrisao oznojeno elo. Evo, probajte vi rekoh mu galantno i dohvatih nekakve novine sa stolice. On ih stavi unutra, zatvori vrata. I zaista novine su otile za cigaretom. Bez ikakvog traga i uma. Profesor je ponovo opipao u unutranjost drhtavim rukama. Onda se tre i izjuri napolje. Brzo se vratio i kroz zube promrsi neto, kao da e doi neki njegov kolega. ekali smo u tiini. Ja sam je prekidao neki put palei cigaretu ili ubacujui opuak u dezintegrator. Najzad je doao i kolega. Uao je brzim koracima i brzo pozdravio. Bilo je neeg vojnikog u njemu. Ponovih sve to sam do sada priao i izvrih mu nekoliko demonstracija. Gledao je stisnutih usana i vrlo bled. Zatim apnu neto profesoru, a ovaj mu glasno odvrati da ide u kabinet. Predoseao sam ta e biti. Petnaestak minuta kasnije, naj to je doao poslednji i ja bili smo u kolima sa dvojicom krupnih, utljivih momaka, na putu za ni sada ne znam gde. Doveli su me u neku veliku, lepu kuu i ja odoh na jednu stranu, a dezintegrator na drugu. Tu su ve bili neki ljudi i poe ispitivanje. Trajalo je tri dana sa prekidima za odmor i jelo. Iz ispitivanja sam shvatio da sumnjaju da sam, valjda, nekakav strani pijun ili ko zna ta. Zaudilo me je koliko znaju o meni (kasnije sam saznao da su mi pretresli stan). Poslednjeg dana doe onaj profesorov kolega. Priao je neto poluglasno sa ovekom koji me je ispitivao. uh neke odlomke. ... nita na rendgenskom snimanju... A, materijal? Ne postoji takva tehnologija na Zemlji. Tog dana sam bio puten, normalno, bez dezintegratora, ali sa upozorenjem da drim jezik za zubima i da nee biti nikakvih problema. 43

Na tome se sve zavrilo. *** Eksperiment potpuno uspeo zau se glas imamo zbirku svakojakih predmeta, to potvruje moju tezu. ta ste jo saznali? Imamo pribline podatke o njihovoj visini. Bilo je lako zakljuiti iz analize ovih predmeta. Da, imamo i nekoliko ivih organizama, ali to nisu oni. Ovo su nekakve sitne ivotinje. Sledei korak? Pa, onaj dezintegrator moe da poslui jo desetak puta, a onda e se i sam dematerijalizovati. Poslaemo im jo jedan, ali prema njihovoj veliini. Mislite da e uspeti? Siguran sam. Oni su takvi... svi, bez razlike. Znai, ubrzo emo imati i nekoliko ivih primeraka? Ja vam garantujem za to. Drago mi je. Karte su ve rasprodane. Imam jo nekoliko, pa, ako ih niste nabavili... Zahvaljujem... Odavno sam to sredio. Ne bih dozvolio da deca ne vide ive primerke sa te... Zemlje. Da, sa Zemlje. Nikako da upamtim. Tek sam danas saznao za to ime iz njihove, kako je oni nazivaju, dnevne tampe. Diana Dragievi:

DARWINOV DAN
Probudio sam se napetih miia mnogo ranije nego to je trebalo. Kako izdrati te sate ekanja? Jedino jutro u godini kad nisam morao raditi. Ba zato, to da uinim sa sobom? Da popijem onu jedinu au vode na koju imam pravo do objeda? Ne treba biti rasipan to je, uostalom, pisalo svuda po gradu. Da sluam muziku? Ne smije se troiti elektrina energija na zabavu. O tome djeca ue ve u zabavitu. Da poem u etnju? Zar onim ulicama punim smrada i smea? Nisam imao puno izbora. Kina zatvorena, kazalita ne rade, televizija emitira samo nauno-popularne serije za prosjene graane i specijalne naune emisije za nadarene ljude. 44

Odavno se shvatilo da je umjetnost samo gubljenje vremena. Ona je tetna, uvijek je razdvajala ljude. Ni dva pojedinca nisu imala isto miljenje o umjetnosti. Diskusije o estetskim pitanjima, rasprave o umjetnikim pravcima kakvo gubljenje psihike energije. Dobro je da su ljudi tu stvar postavili na pravo mjesto. Danas se djeci koja pokau naklonost za tu tetnu djelatnost ukazuje posebna panja. Za njih postoji odgoj vrste ruke, u specijalnim kolama. Ona se moraju izvesti na pravi put, za svoje dobro i za dobro Zajednice. Ne radi se to silom. Za jedan ili dva bombona dijete e odbaciti kist ili plastelin kojim se do tada bavilo i zadubit e se u konstrukciju mosta. Tu je vana i odgojiteljica. Ona raspolae kolekcijom ukusnih nagrada koje se ne mogu dobiti na drugom mjestu komadi okolade, keks, jabuka, aa mlijeka. Jo osjeam u ustima onaj divni okus kolovanja. Moda za svoj uspjeh koji e, nadam se, danas biti okrunjen, mogu zahvaliti i svojoj lakomosti. Oduvijek sam bio lud za hranom, iako su me sa svih strana opominjali da nije lijepo biti sebian. Misli na druge to je bilo prvo to sam proitao kada sam nauio raspoznavati slova. Nikada mi nije bila jasna ta demagogija. Kako da mislim na druge, kad je od samog djejeg vrtia poinjalo ukusno natjecanje? Kad god nas je odgojiteljica uspjela zainteresirati za gradnju kua, mostova, za sastavljanje aviona, vlakova odjednom su joj depovi postali prazniji. Radili smo i radili nadajui se slatkiu, ali su rijetki bili oni sretnici koji bi ga dobili. Samo za naroite napore i uspjehe odgovarala je odgojiteljica poznatom parolom na nae molbe. I mi smo se sve vie trudili. Svakog mjeseca rjeavali smo testove inteligencije. Samo oni koji bi najvie napredovali u usporedbi sa svojim ranijim rezultatima, dobivali bi liicu torte. To je bilo boanstveno. I nikada mi nije promakla ta nagrada za naroito intelektualno napredovanje. Kako sam rastao, usta su mi postajala sve vea, ali je liica ostajala ista. Mislim da sam tada shvatio to je to nepravda. Ali, nisam imao izbora. Razvijajte svoje psihike moi. Svrha mi je postala jasna tek mnogo kasnije. Jednom sam upitao majku, koju sam rijetko viao (svi su neto itali, uili i prouavali, a za to je potrebna samoa), gdje je otac. Umro je odgovorila je. Mislim da sam u to vrijeme iao u osnovnu kolu, to je to smrt? upitao sam. Smrt je prirodna pojava zavretka ivota, koja moe, ali i ne mora da ti se dogodi rekla je majka i opet se zadubila u neku jednainu. To zavisi od tebe dodala je ne diui glavu. Uvijek je bila krta na rijeima. I ostali odrasli, koje sam povremeno viao, bili su utljivi. Uvijek izgubljena pogleda, zamiljeni, hodali bi ulicom, dok im se misao 45

bavila nekim nedokuivim stvarima. Ponetko bi se spotakao na stare novine, praznu kutiju. Otpadaka hrane nije bilo. O tome kako su ljudi nekad padali, okliznuvi se na koru od banane, priale su se bajke. Osnovnu kolu pamtim i po tome to sam se posvaao s najboljim drugom. Nije to bila svaa u pravom smislu rijei. Djeak s kojim sam dijelio ljubav prema biljkama, to je kasnije postalo glavni predmet mog naunog prouavanja, naljutio se na mene zbog obinog sladoleda. Istina da smo sladoled dobivali moda jedanput godinje, ali mislim da to nije dovoljan razlog da nikada vie ne progovori sa mnom, i da mi ak petnaest godina kasnije ukrade rezultate otkria kojim sam se kandidirao za Darwinovu nagradu. Sve se dobro zavrilo. Redari naunog progresa pronali su krivca i on je doivotno izgubio ansu da se natjee za Novi ivot. ao mi je, ali zakon se mora potovati. Na startu svi imamo iste mogunosti, ali nismo jednaki po sposobnostima. Da sam mu tada, toga dana naeg djetinjstva, dao malo sladoleda u velikom kornetu, koji se polako topio ispod krune od tuenog vrhnja, moj bi ivot izgubio svaki smisao. Time bih svog druga nagradio za lijenost i tako ugrozio itav Program evolucije. Ne, nisam mogao nita, ve samo da zaslueno uivam u svim nijansama estobojnog sladoleda i da se pravim da ne osjeam poglede pune udnje i zavisti. Dan kasnije svi su uenici poboljali svoje rezultate. Pravu istinu o ivotu otkrio sam na satovima biologije, iako sam i prije neto nasluivao iz mozainih sliica svakodnevnog ivota i iz napisa to sam ih viao po gradu. Te poruke razlikovale su se od onih koje apeliraju na infantilne i sentimentalne ljude. Recimo: Razvijajte um i bit ete opet dijete, Radite za budunost i dobit ete linu prolost do poruka koje se obraaju idealistima: Budite korisna karika u lancu Evolucije, ili pitanje: Moda ste Vi spasitelj ovjeanstva? Na te plakate nitko vie nije obraao panju. Stajali su nedirnuti jo od dana kada je Nobelova nagrada zamijenjena Darwinovom nagradom, dakle, mnogo godina prije mog roenja. Moda su se u meni i prije raala neka pitanja, ali nisam imao vremena da traim odgovore. Trebalo je raditi, uiti, stalno se dokazivati na intelektualnom planu, iji razvoj je bio najbri u razredu. Bio sam perspektivan sladokusac. Sve te prie o umiranju biljnih i ivotinjskih vrsta, o nestajanju energetskih rezervi na Zemlji, o demografskoj eksploziji, primio sam kao gotove injenice. Dovoljno je bilo pogledati oko sebe, pa shvatiti da su istinite. Bilo je ak zabranjeno drati kune ljubimce jer je 46

svaki zalogaj hrane dragocjen. Ja sam, dodue, potajno gajio jednu buhu, ali sam i sam podnosio rtve hranei je. Nismo jo uspjeli rijeiti energetske probleme i nismo se jo vinuli do zvijezda. Rjeenje je, kao i uvijek, bilo u ovjeku. Njega je trebalo poboljati, opremiti novim intelektualnim oruem kojim e uspjeti rijeiti svoje probleme. Situacija je zahtijevala brzu akciju. Da smo se prepustili normalnom toku Evolucije, ovjek bi se prije uguio u vlastitom smeu nego to bi doekao roenje spasitelja. Evoluciju je trebalo ubrzati. Grozniavo se radilo na svim naunim podrujima, a naroito na polju genetike. Kloniranje je napokon usavreno i to je postao arobni tapi koji je goleme mase ljudi izbacio iz letargije, u kojoj su ivjeli do tada nadajui se udu s neba. U ljudima se probudila nada u neku bolju budunost. Svake godine na Darwinov dan, kompjutorski se ocjenjuje rad uenjaka iz svih podruja. Oni koji su najvie zaduili ovjeanstvo dobivaju dozvolu za kloniranje, medalju u obliku slova D i tortu. Kakvo blaenstvo! Osjeao sam bockanje po cijelom tijelu od silne udnje za tim nagradama.. Objave ti ime, stavi Darwinovu medalju koja ti osigurava doivotan imunitet. Nitko te ne smije uvrijediti, a jo manje udariti, opljakati, ili o, uasa ubiti. Nedavno je neki manijak nasrnuo na nosioca D-medalje, iako se blistala izdaleka. Nesretnik je proglaen za neprijatelja Zajednice, izbrisan je iz svih slubenih akata i s lica Zemlje. Bilo je to kratko suenje, ali dobra prilika da se opet govori o potrebi ubrzavanja Programa evolucije. Vode je bilo sve manje. Nekako tih dana uspjeli su mi pokusi na kojima sam radio jo od srednje kole. Vjetakim odabiranjem doao sam do biljne vrste koja daje mnogo vie kisika nego to bi to laik ikada mogao pretpostaviti. To e biti velika pomo u borbi sa zagaenom atmosferom. Zato sam na elu ovogodinje liste kandidata. A tek torta! Sama ta rije dovoljna je da mi ruke zadrhte i da u elucu osjetim valove plime. Ove godine to je sedmoslojna fantazija od ananasa sa tri vrste vonog preljeva. Mnogi umru, a da to nikad ne okuse. Cijela torta samo za jednog sretnika koji uz to dobiva i dan odmora da bi joj se na miru mogao posvetiti. Na kloniranje treba malo priekati. Rasipno je unitavati tijelo u punoj snazi. Ponovljena ontogeneza. ovjek mora rasti kao kvas, dok gleda svoj duplikat, kako mu se stvara pred oima. Cijela me ta organizacija novog raanja oduevljava. Koliko sam samo vremena i psihike energije utedio. Nisam morao tragati za enom koju u voljeti. Nisam se morao boriti sa sumnjama da li e mi brak biti uspjean. Nije bilo nesporazuma koji se pojavljuju u zajednikom ivotu. Nema straha o toku trudnoe, ishodu poroaja. Zamiljao 47

sam to malo bie kako nastaje u Savrenoj majci i ve sam se osjeao kraljevski. To je preblaga rije za onu radost i ponos koji su me obasjali iznutra. Nikad se nisam osjeao tako nadmono. Prijenos pamenja rutinski je postupak i nije daleko dan kada e mi mozak ponovo oivjeti, kad e kvantumi mog pamenja opet poeti da vode zamrenu igru stvaranja novih ideja. Sve e ponovo biti u slubi nauke. Sva moja znanja i sposobnosti dobit e osvjeavajue poticaje mladog organizma. Staro vino u novoj boci razvit e svoj plodni buket. To novo bie predstavljat e moju genetsku kopiju. Uivat u u poklonjenom djetinjstvu. Zar to nije mnogo bolje od matanja o vremeplovu? Na putu do kompjutorskog centra sreem samo nekoliko radoznalaca iz susjedstva koji mi se smijee i ele sreu. Nije to mala stvar. Ja sam jedan od njih budui Klon. U njihovim se zadivljenim pogledima ogledam 29 godina, izraeni miii, gibak hod, sivozelen odluan pogled. Ideal Zajednice. Na ulazu u kompjutorski centar pozdravljen sam kao veliki favorit. Ne mogu rei da je to obavljeno na formalni nain, ali se u dranju lanova Savjeta osjea naroita naklonost. Obavija me majinska njenost. Licemjerno se pravim da ne primjeujem u kakvom se povlatenom poloaju nalazim dok mi eludac pjeva od radosti. Kakva e to biti romansa torta i ja sami! Dok u toploj tami kompjutori zbrajaju bodove uz tihe zvuke Himne radosti, zijevam od dosade. Sve je to tako predvidljivo. Najzad ustajem i hodam prema podiju. Pribliavam se tribini s nagradama. Torta se sve jasnije prelijeva u duginim bojama, emu doprinosi i nestana igra svjetlosti. Ve sam blizu Mjeraa zdravlja. Odjednom neka slutnja, neki nejasni strah, oteava mi korak. Odlino se osjeam, u ivotnoj sam formi, pa ipak. Ne stiem da dovrim misao. To ini Mjera zdravlja prodornim alarmom. Zar ipak... ali zato... pa to ne moe biti... Posljednjim naporom itam na tablici rijei koje se ve oglaavaju preko zvunika: Budui Klon br. 1 zabrinjavajui velik procenat eera u krvi opasnost od eerne bolesti stroga dijeta svi slatkii strogo zabranjeni radi zdravlja pojedinaca i napretka Zajednice.

Veselin V. Vukevi:

PRE SVEGA RAZUM

48

Dok ovo piem RACIO I se posljednji put samoprogramira a bezbroj svethh takica se gasi zauvek. No, da pokuam da vam ispriam ono to sam uo, video i shvatio. Zemlja, ovakva kakvu je sada vidite, prevazila je sve krize samounitenja. Ogroman energetski potencijal stavljen je u slubu dobra. Velike koliine strogo kontrolisane energije postale su posluna snaga ovjeka voenog razumom. Generacije su birale najrazumnije i najodgovornije da kontroliu energetske komplekse. Koliko je to dugo trajalo teko je ustanoviti, jer biti najrazumniji i najodgovorniji, ubijati se od posla i obaveza, dok su okolo mase oseajnih i bezbrinih ljudi uivali u ivotu bilo je bez obzira na ugled koji su imali izabrani naporno i ludo. Vodei, kako su ih zvali ostali stanovnici dugo su bili rtve svoje izuzetnosti. Voeni razumom i potrebom da uestvuju u lepem delu ivota, konstruisali su RACIO I, ovaj pred kojim stojim i preneli na njega sve svoje obaveze. Povremeno su ga obilazili, kontrolisali, usavravali, pa je i to s vremenom prestalo. Nije imalo svrhe konstrolisati RACIO I, ija je odgovornost bila usavrena do perfekcije, a posedovao je i sposobnost sveobuhvatne koncentracije. ta se to dogodilo u RACIU I da je svoje osobine eleo projektovati na ljude, moe se samo pretpostaviti. Nedostatak energije ili elja da ljude sklone slabostima, zadovoljstvima i oseajnosti podigne na vii nivo, na svoj racionalni. Poelo je optim popisom stanovnitva i markiranjem, a kako se kasnije pokazalo marker je bio minijaturni indikator ljudskih oseanja. Dugo je trebalo da ljudi shvate da su nesnosni bolovi koji nastaju kad se prepuste mati ili zadovoljstvima proizvod markera, odnosno RACIA I. Ovog se nisu mogli osloboditi celog svog dugog ivota. Novoroenad su odmah markirana. Bilo je to vreme totalne kontrole razumom. RACIO I je sve to inio da ljude uini razumnima i da utedi i sakupi energiju toliko potrebnu sistemu. Svakodnevno se dogaalo da se ovek na ulici pone previjati u bolovima zato to je na trenutak zaboravio svoje obaveze i poeleo malo ludosti. Znam jo dosta o tom vremenu ali je za vas ovo najvanije: ... Iseak MEM. Energetska jedinica WY. ... Stanovnici WY-010 su reprodukovali. Nov primerak stanovnika markiran. Broj: WY-011. ... Isjeak TOD. Energetska jedinica WY. Stanovnici WY-010 dematerijalizovani. Primerak WY-011 kooptiran. 49

Ovako je RACIO I zapisao roenje i smrt. Moje roenje i smrt mojih roditelja. ta se dogodilo?! pria Simon P., najstariji stanovnik naeg bloka. Ita i Ulis iveli su u usamljenoj, lepo ureenoj kuici na kraju stambenog bloka. Bili su divni mladi ljudi. Ulis je esto dobivao napade bola. Znali smo ta to znai. Bio je buntovnik i RACIO I ga je esto kanjavao. Gledali smo kako povremeno dolaze INKVI (metalni opsluivai) i unitavaju batu punu raznovrsnog cvea i rue ogradu, dok se Ulis previjao u strahovitim bolovima. Trajalo je to dugo, ali je uestalo kada je Itu zahvatio proces reprodukcije. INKVI su bili stalno u blizini; zadatak im je bio da markiraju novog stanovnika. Moda ga je prisustvo ovih robota razdraivalo, tek Ulis nije bio ni trenutka miran. Konano se i reprodukcija zavrila Ita je rodila, nov primerak markiran, a Ulisu je bilo jednako loe. Istog dana uvee kuica, Ita i Ulis su dematerijalizovani, a Ulitisa smo nali na sigurnoj daljini paljivo omotanog sa svim potrebnim sitnicama. Na vratu je imao medaljon. Ulitisa sam uzeo ja i othranio ga. udno dete je bio. U svemu je nalikovao na oca, samo nikada nije bio kanjen. udno... Jednog dana je nestao, otiao... ta se stvarno dogodilo? Ita se porodila. INKVI su obavili posao i otili. Malo prerano jer je Ita desetak minuta kasnije rodila i drugog sina. Ulis je, previjajui se od bolova svojim rukama zadavio markirano dete, izvadio indikator koji vie nee registrovati navalu krvi kroz aortu i stavio ga u medaljon drugoroenom sinu. INKVI e ga posluivati kao ostale. Paljivo ga je nahranio, i uvio, izneo do sigurnog mesta, a zatim se vratio i dematerijalizovao kuicu. Itu, sebe i rtvovano dete. Ulitis je rastao slobodno i udio se gledajui ostalu decu. Deca su ivela u stalnom strahu od iznenadnog bola iji je izaziva bio negde daleko ili duboko, nedohvatljiv. Od ivota imali su precizno izraunate obroke i pakete odee. U vreme zrelosti dolazili su INKVI i umesto venanja, u nastavku elijskog stambenog bloka dodavali jo jednu eliju i na vrlo prozaian nain smetali novoizabran par. Zauzvrat, ljudi su uvek i svuda nosili energetski prsluk koji je preuzimao vei deo njihove energije, a ovu je RACIO I skupljao i njome hranio sebe, INKVE i energetski sistem. RACIO I siguran u svom svetu, branjen minijaturnim indikatorom koji je slamao volju ljudi nesnosnim i raznovrsnim bolovima smeten u strogo kontrolisanoj zoni bez straara i ograde. Tu, ali nedohvatljiv! 50

Ja, Ulitis, znao sam dosta o njegovoj moi Prie Simona P. o prolosti i elja da zagrlim Ivonu nasmejanu i srenu a ne rastrganu bolovima dovela me ovde. I ovu priu piem stojei za pultom na kome su nekada i davno radili Vodei dok nisu nepromiljeno predali svet ovom udovitu koje upravo nameravam unititi. Gregor Tomc:

Sastanak Ministarstva za sirovine vlade Udruenih naroda bio je u mnogo emu presudan za dalji razvoj. Na njemu je pala konana odluka o sudbini dvaju planeta, o sirovinskoj sudbini Zemlje i egzistencijalnoj sudbini planeta Waron. *** Zato da dalje raspravljamo? Mislim da je svima jasno da nema izbora. Ili mi ili oni. Waron je bogat sirovinama koje su nama prijeko potrebne, a prije svega tu mislim na uran. Mislim da smo dovoljno dugo raspravljali rekao je predsjedajui dr Tone Demar. Vidim da sam jedini koji je izrazio dvoumljenje u vezi s eksploatacijom Warona. Dopustite mi da se jo jedanput najodlunije suprotstavim planiranom projektu dr Deakins je bio vrlo uzbuen i u takvim je prilikama obiavao nekontrolirano mucati. Previe je vremena bilo potrebno da dovri svoju misao pa su prisutni poeli nervozno kaljucati. I to s oba gledita, s gledita nas Zemljana kao i Waronaca. Svakim svojim djelom definiramo sami sebe. Ponosimo se svojom civiliziranou a ja... (sljedee rijei nije nikako mogao istisnuti iz sebe pa je zavrio na brzinu)... to je obini planetarni egoizam. Nemojmo moralizirati. Svi mi mnogo volimo Waronce. Ali situacija zahtijeva brzu i konkretnu odluku. Potpuno se slaem s doktorom Demarom. Ili mi ili oni. Ja osobno sam za nas, a tako misli i veina ovdje prisutnih. Predlaem da prijeeno na iduu toku dnevnog reda, na izbore rekao je geolog Johansson. *** Ne, ne razumije. Znam da nije bilo izbora i da smo morali odluiti onako kako smo odluili. Tu nema dileme. Stvar je, meutim, u tome da nisam uvjeren da je naa odluka bila prihvatljiva i s nekog ireg... ako ba hoe... etikog stajalita. Pri tom se ipak 51

POETAK PRAVE POVIJESTI OVJEANSTVA

nikako ne slaem s Deakinsom koji je, ini se, zauzeo najugodnije stajalite i sav teret odluke prebacio na nas. Iako nije bilo alternative, ipak mislim da nismo ostali potpuno iste savjesti, razumije li me sada? Vrlo vas dobro razumijem, doktore Demaru. I to unato tome to nisam dovoljno bistra da bih mogla prisustvovati vaem sastanku. Vrlo je dobro razumijem. Ti eli da preuzmem dio tereta za svinjariju koju ste preuzeli na sebe. Da bi jadni Tone poslije toga mogao lake spavati. Da se ne bi osjeao suvie odgovornim za tisue nevinih rtava koje zahtijeva neizbjeni vojni pohod. Hvala lijepo! Ako ste me ve proglasili drugorazrednim podanikom, koji samo slui eliti radi uitka, ne oekujte od mene da u se osjeati odgovornom za vae odluke. Krasno! eli sav komfor a bez svake odgovornosti. Takvih luaka ima mnogo. Zaboravlja da ste me vi proglasili luakinjom. Ja ne mogu uope nita zahtijevati. Dobivam samo ono to mi se daje, jesi li to zaboravio? Nedavno sam itala u novinama, u onima za nas gluplje u kojima se upotrebljava oskudniji rjenik a stvari jednostavnije objanjavaju, lanak nekog lovca. Pisao je o tome kako je pravome lovcu uvijek ao kad uhvati plijen. Da, upotrijebio je ba taj izraz: uhvatiti plijen. A zatim, kad uhvati plijen, on mu se uvijek ispriava i uope mu je vrlo ao. Jadan ovjek! Te su mu godine ivotinje vjerojatno esto upropastile noni san. Taj tip je nama budalama pokuao dokazati da je sudbina lovca mnogo gora nego ubijene divljai. Moe li zamisliti koliko su lovci morali pretrpjeti prije nego su poslali na drugi svijet cijele ivotinjske vrste. I koliko ete morati vi pretrpjeti prije nego pobijete sve Waronce. Da, zaista te alim, Tone. Marija je upalila nonu svjetiljku, obukla se i bijesno otila. Nije ju ni pokuao zaustaviti. Samo je pomislio: morat u si potraiti neku gluplju djevojku. Nee mi ba svatko soliti pamet. *** Deakins je pokuao stvar trijezno i nesentimentalno analizirati. Nema sumnje da je ivot na Zemlji skokovito napredovao. Ali i ivot na Waronu je u odreenom smislu bio potpun. Moda je ba on bio najpozvaniji da o tome sudi. Dugo je godina ivio na Waronu i prouavao njegovu kulturu. Obje su se civilizacije osnivale na potpuno razliitim temeljima. Zemljani su ili za stalnim napretkom, promjenom, ekspanzijom, eksploatacijom. Waronci su opet ivjeli u skladu s okolinom, ideal su vidjeli u stabilnosti i odsutnosti promjena. Ono to je bio raj za Zemljane bio je pakao za Waronce. 52

Deakins je tono znao na ijoj je strani. Na onoj drugoj. esto se sjeao vremena koje je proveo meu njima. U poetku samo kao vanjski promatra, a zatim sve vie i kao jedan od njih. Ostao bi na Waronu ali se nije usudio prkositi nareenju koje je dolo sa zemlje. Waronci nisu poznavali ni lov ni zemljoradnju. Hranili su se ve otpalim plodovima i uginulim ivotinjama. U takvoj privredi broj stanovnitva nije se mogao poveavati. Ukupno ih je bilo svega dvadesetak tisua, a ivjeli su u manjim skupinama koje su bile vrlo ratrkane. U naoj nauci vlada pogreno miljenje da ljudi na takvu stupnju razvoja moraju vei dio svog vremena troiti na traenje hrane. Deakins je znao da to nije istina. Hranu su traili tri, najvie etiri sata dnevno. A slobodno je vrijeme svatko koristio u skladu s vlastitim potrebama i eljama. *** Waronci vjeruju da ive na glavi nekog bia, a zvijezde na nebu su njegovi preostali dijelovi na kojima ive druga bia. A kako su svi komadii koji plove po svemiru uistinu samo dijelovi jednog i istog bia, svi su stanovnici svemira braa i sestre. Waronci su bili uvjereni da e budunost donijeti ponovno sjedinjavanje. *** Opet su doli Zemljani. Osjeam da ovaj put dolaze s drugaijim namjerama. Ako su nas prije nagovarali, sada postavljaju uvjete. Pokuajmo im dokazati da za nas nema izbora: ili mi Zemlja. Ne shvaaju da je Zemlja dio nas, da onaj tko rani Zemlju ranjava dio sebe. Oni to ne razumiju. Kau da su cio svoj planet prekopali i izbuili a nita im se nije dogodilo. Zato ne razumiju nas koji cvilimo od boli dok oni kopaju Zemlju svojim strojevima. Mislim da nam uope ne vjeruju kad im govorimo da nikako ne moemo prihvatiti njihove uvjete. Samo, kako da im dopustimo da razbiju glavu na kojoj ivimo? Brao i sestre, mislim da nam se blii kraj. Dobro me poznajete i znate da po naravi nisam pesimist, ali da ne vjerujem ni u uda. Naili smo na bia koja su fanatino uvjerena da imaju pravo kad istjeruju pravdu na raun drugih, i koja, kao djeca, ne odustaju od neke potrebe dok je ne zadovolje u cijelosti. Ne moemo im se oduprijeti ako ne odstupimo od svojih principa. A i tada emo izgubiti. Za razliku od Zemljana, mi nemamo nikakva izbora. Znai li to da Zemljani nisu naa braa? I ako nisu, znai li to da nae uenje nije istinito? Ne znam. No, ini mi se da previe hladno razmilja. Prava mudrost lei u toplini. Po mom miljenju, stvari se ne postavljaju neprijateljske same od sebe, tako ih moemo postaviti 53

samo mi sami. A ako eli odgovor: da, mislim da su nam Zemljani braa. I da su se, zbog nekog meni nepoznatog razloga, poeli razvijati potpuno nenormalno. Sjetio sam se na jabuku u mome vrtu. Jedne je godine rodila toliko da su se pod teinom plodova poele lomiti grane. Neto slino vrijedi i za Zemljane. Sami su sebi poeli nanositi tetu. I ne samo sebi samima nego i drugima. Dakako, oni sami nisu za to krivi. Oni su neprilagoena vrsta koja prodire sve sa ime doe u dodir. I kod nas ima bolesnih pojedinaca, no kod njih je bolesno cijelo drutvo. Mislim da su nastali grekom. Ne znam, ali mi se ini da mi nismo njihove prve rtve ali ni posljednje. ekaj malo! to ako je u tome i odgovor? Da, moda smo nali pravi odgovor. Moda e ba oni svojim besmislenim unitavanjem svega to je drugaije i slabije dovesti do reinkarnacije Jednoga. *** Doao je trenutak konane odluke. Ministarstvo za sirovine dalo je odobrenje koje je uskoro potvrdila i vlada. To se moglo i oekivati jer se vlada rijetko kada mijeala u odluke strunjaka. Problem je jo bio samo kada i kako. O tomu je morao donijeti odluku Izvrni odbor. U njemu su sjedili najistaknutiji strunjaci za vojna pitanja. Potrebno nam je neto brzo i isto. Posljednja stvar koju elimo jest da izazovemo neprijateljstvo kakvog drutva prijatelja ivotinja ili nekog slinog rekao je general Nolnok. Da, cijeli taj projekt mora ostati u najveoj tajnosti. Ta znate kakvi su ljudi: suprotstavili bi se vojnoj akciji a energiju bi svejedno zahtijevali general Marana je slegnuo ramenima kao da hoe istai: ljudi su zaista udni. Prijeimo, prijatelji, na stvar. Jo nismo odgovorili na pitanje: kada i kako ponovio je Nolnok. Konana je odluka pala tek poslije viesatne rasprave. *** Napad nervnim plinovima zatekao je neprijatelja potpuno nespremnog. Suprotno od prognoza vojnih strunjaka, on nije pruio nikakav otpor. Dodue, protiv takvog oruja protivnik i nije poznavao neku djelotvornu obranu. Bitka je zavrila poslije nekoliko sati. Mnogo due je trajalo brojenje malih grupa Waronaca koje su bile ratrkane po cijelom planetu. Sva mrtva tijela vjerojatno nisu nikad ni naena. Broj rtava meu Waroncima ocijenjen je na dvadeset jednu tisuu, dok su 54

Zemljani imali samo dva mrtva. Kod obojice su poslije utvrdili kvar na plinskoj maski. Neki su tvrdili da je to bila Pirova pobjeda jer je koncentracija otrovnih plinova u atmosferi Warona bila tako velika da je sredina postala nepogodnom za bilo koji oblik ivota. Time je cijena uranove rude toliko porasla da je prestala biti ekonomina. Strunjaci su izraunali da e dekontaminacija trajati otprilike dvadeset godina. Istraivaki su brodovi, meutim, jo prije otkrili prilino velike zalihe urana na dvama nenaseljenim satelitima planeta. Zalihe su bile dovoljne za dvadesetak godina ak i ako bi porasla potranja za uranom. Znai da je ono o Pirovoj pobjedi bilo potpuno neosnovano. Dalji razvoj civilizacije na Zemlji bio je osiguran. (Izvorni naslov: Zaetek prave zgodovine lovetva Preveo: Krunoslav Poljak) Drago Vuini:

ZATVOREN U SOBI
Halo.,. Halo! Pa bogamu, to je to? Halo!... Gledaj sad ovo; veze nema, pa nema. ini se da danas na centrali nema nikoga, u najmanju ruku kao da je smak svijeta. Halo!... Nita. Pa ovo ve postaje smijeno, zapravo tragikomino. Sad sigurno slave, ili su tek poeli slaviti tu velianstvenu pobjedu ovjejeg uma nad prirodnim zakonitostima, pobjedu koja e iznova dokazati svim nevjernim Tomama nau mo, golemu ovjekovu mo, kako bi ponosno deklamirao na direktor prigodom kakvog naeg veeg uspjeha. Halo... da li me ujete? Mora da je negdje prekinuta linija. Ali ne, tada se ne bi uli ovi kratki signali to mi tako fino struu u uhu i to me dovode do ludila, tako da bih najradije razbio telefon i... halooo! Oh, oprostite, molim vas, ali, hitno bih trebao... Da, izvolite! govorio je glas s druge strane ice vjerojatno ste dugo ekali na vezu. Molim vas ne ljutite se. Jo jednom, oprostite, ali estitke nam stiu sa svih strana, tako da su sve nae telefonske linije zauzete. Znate, kako je to ve... Znam, znam prekinuo sam ga, budui da znam iz iskustva, da bi ovaj kompjutor sada izverglao itavu seriju svih moguih isprika; ta upravo je za to i bio programiran, ali ja nisam 55

imao ni sekunde vremena, a ni strpljenja. Dajte mi glavnog direktora. ao mi je, gospodine, to je nemogue, u ovom trenutku potpuno nemogue. Nazovite sutra. Razgovor je bio zavren. Bezobraznik je spustio slualicu. Glupi kompjutor. Oduvijek sam ih mrzio. Ne znam kako ti uenjaci mogu imati u njih povjerenja. Ne razumijem ih. Oni su sposobni samo da grijee, da u odlunom momentu iznevjere, kao to je i dokazao ovaj kompjutor... Zatvoriti vrata, i ne moi izai. I sve to zbog greke tog malog sobnog kompjutora koji ne mogu popraviti jednostavno zato to ne znam i zbog kojeg glavni kompjutor registrira potpuno normalno stanje u sobi, pa oni gore misle da je sve u redu. to da radim, to da radim? A ve sam zbog tih glupih kompjutora, ne ovih ovdje, ve i drugih, i prije imao neprilika. Samo tada te situacije nisu bile tako hitne i beznadne kao ova sada. Poludjet u, jednostavno poludjet u. Pa dobro, ako je ve pogrijeio ovaj sobni, zato je onaj prekinuo vezu, zato me nije spojio s direktorom. Moda... Ma ne, nije zbog toga. A zbog ega onda? ekaj... pa da, prvo sam mu trebao rei svoje ime... Kako sam samo to zaboravio. Birao sam broj. Jo nije kasno. Halo, Halooo! *** U velikoj sali, na vratima koje je pisalo Glavni tab, vladala je uobiajena nervoza; kao da se radi o obinom rutinskom letu, a ne letu prvog prosjenog ovjeka, koji nije proao ni jednu jedinu vjebu iz irokog sklopa vjebi, inae obaveznih za astronaute, a koji e u svemirskoj letjelici Zvuk 2 pokuati i sigurno ostvariti ono to do danas nije ostvario ni jedan neastronaut; on e se za deset dana spustiti na Mjesec... dakle, vladala je nervoza koja je svakom minutom, to se vie bliio as starta svemirskog broda, ipak postajala sve sveanija. Dovravali su se posljednji, preostali poslovi, veinom formalne naravi, kontrolirali su elektronske ureaje, provjeravali zavrne proraune, podeavali mjerne instrumente; ukratko, na desetine i desetine sitnih radnji odvijalo se pred oima znatieljnih novinara i televizijskih kamermana. Televizijski prijenos zakupile su sve zemlje svijeta. Golemi auditorij gledao je u ekrane televizora, kina, sportskih dvorana i ekao trenutak kad e iz letjelice prosukljati vatreni pramen, obavijen gustim dimom, i kada e ljudi u sebi poeljeti sreu tom sretniku koji e ostvariti njihov davni san. Potovani direktore obraao se televizijski voditelj oniskom, proelavom stariu, glavnom direktoru Svemirskog centra 56

 da li biste bili ljubazni odgovoriti, na nekoliko pitanja, ali kratko, jer je preostalo jo samo malo vremena, a nae gledaoce ti odgovori sigurno zanimaju. Dakle, koja je svrha ovog projekta? Kad se ovaj projekt ostvari, a to e biti za deset dana, omoguit e se svim ljudima koji ele posjetiti rodbinu, prijatelje ili provesti godinji odmor, da putuju na Mjesec bez ikakvih psihofizikih priprema. Poet e era svemirskih autobusa, s tim, da e se putnik osjeati kao da putuje iz Londona u New York s tom razlikom, to je ovo putovanje dugotrajnije. Hoe li se vidjeti Taboov ulazak u svemirski brod? Nee, iz praktinog razloga. Naime, vrata letjelice su odmah uz vrata malog hodnika to vodi iz Taboove sobe. To je zbog toga jer elimo da se Tabo osjea spokojno, nadasve sigurno, kao da se uope ne radi o ulasku u letjelicu za tako daleko i moram rei riskantno putovanje, mada iskljuujem greku bilo kakve prirode, ve kao da je rije o prelasku iz dnevnog boravka u spavau sobu. Shvaate, to je stoga da bi se postigla kuna atmosfera. Panja, panja! Svi na svoja mjesta! uo se glas iz zvunika. Od tog trenutka uzbuenje je naglo poraslo. Struno osoblje: uenjaci, inenjeri, tehniari zauzimali su svoja mjesta. Svi su pogledom pratili signale s ekrana pred sobom drei prste na dugmiima instrumenata. Novinari su grozniavo pisali u svoje notese pazei da im nita ne umakne. Jo pet minuta upozoravao je isti glas iz zvunika. amor je postao glasniji. Jo tri minute. amor je utihnuo. Direktore, da li biste naim gledaocima doarali sve one vanije radnje koje e u te tri minute Tabo obaviti? Vrlo rado. Dakle, Tabo je ve ustao, obukao jaknu i uzeo svoju torbu. U njoj ima sve ono to i svaki drugi putnik nosi kad polazi na due putovanje. Rekoh sve, osim hrane koja je, normalno, u obliku pilula i nalazi se u hladnjaku letjelice. Tamo su jo i pilule za spavanje. Sada on otvara vrata i prolazi hodnikom sluajui svakodnevnu muziku s radija. Zaustavlja se pred vratima hodnika i gleda na zidni sat. Ako kazaljke pokazuju da je do starta preostalo jo dvije minute, on pritie dugme za otvaranje vrata hodnika, a zatim i za otvaranje vrata letjelice. Sada odlae torbu, sjeda u udobni naslonja i vee se sigurnosnim pojasom. Ako ne eli gledati start letjelice, Tabo moe uzeti pilulu koja e ga uspavati samo na desetak minuta. No, on ima 57

na izbor i jae pilule koje e ga uspavati onoliko vremena, koliko eli... Oprostite, direktore, to vas ometam u razgovoru, ali ne moemo uspostaviti vezu s Taboom. Da li instrumenti na letjelici rade besprijekorno? Rade. E onda, moj inenjeru nema razloga da se zabrinjavate. Tabo je ili budan, ali zbog napetosti nije ukljuio vezu a moda je to zaboravio uiniti, ili je uzeo pilulu za spavanje pa zbog toga ne moe ukljuiti vezu. Bilo kako bilo, vjerujem da je s njim sve u redu. Poinje odbrojavanje uzbueno je najavio glas iz zvunika. Tajac. Deset, devet, osam, sedam, est, pet, etiri, tri, dva, jedan, nula. Start. Jaka grmljavina potrese zgradu; naas se uinilo da je cijelo uzletite u plamenu, a onda postepeno nestade zaglune buke. Iz grudi svih prisutnih ote se uzvik oduevljenja i velianstveno zaori dvoranom ispraajui svemirski brod na njegovu povijesnu misiju. Milijarde uzbuenih i planih ljudskih srca stopilo se u jedno jedino veliko, ponosno i gordo srce, na ijim je stijenkama Tabou bila ispisana iskrena elja na svim jezicima svijeta: Sretan put! Svemirski brod Zvuk 2 krenuo je na slavno putovanje 12. svibnja 2015. godine, datum koji e biti ispisan krupnim slovima na stranicama historije. *** Sjedio sam u udobnom naslonjau i gledao kako moj svemirski brod nestaje u plavetnilu proljetnog neba. Bio sam potpuno miran kad je letjelica nestala iz objektiva televizijske kamere. Komedija je zavrena! Ba me zanima kakvo e lice napraviti direktor i ostale uene glave kad uju da sam grekom kompjutora ostao na Zemlji, zakljuan u svojoj sobi. Zdravko Bartoli:

POVIJEST BUDUNOSTI
58

Dugo sam se, ali odluno pripremao za svoj novi ivot. Novi ivot! To nikako nije puka fraza. Unajmio sam prostranu, zranu sobu na breuljku iznad grada. S jednog su se prozora vidjele tihe etvrti stoljetnih zgrada, s drugog tamnozelene crnogorine ume i jezero u daljini iskriava modrina. Ambijent kao stvoren za moje novo zanimanje. Sjeo sam za radni stol i nakon nekoliko sati prebiranja po tipkama pisaeg stroja imao tri zavrene prie, s kojima sam u potpunosti bio zadovoljan. Odnio sam ih uredniku. Na moje dosadno navaljivanje ovjek ih je odmah proitao, gunajui u poetku kako ga eka vaan sastanak. U poetku! Kako je njegov pogled skretao na nove i nove redove, sve se vie obuzet sadrajem zanosio; u isto vrijeme njegov je poslovni duh likovao smatrao me svojim ivotnim otkriem! Nekoliko tjedana kasnije prie su bile objavljene u desecima asopisa irom svijeta, izale u posebnim izdanjima fantastinih naklada. Dakle, mogao sam ustvrditi da je i posljednji test uspio. Otiao sam u dubinu ume i uvukao se u svoj vremeplov. Bez imalo sentimentalnosti unitio sam dio upravljakog mehanizma povratka vie nije bilo! A zato bih se i vratio? U 1980. sam mogao udisati prirodan zrak, jesti prirodnu hranu, hodati zemljom bez zatitne opreme, odabrati to u raditi, kako u ivjeti i s kime... Kad bi Zemaljskom vijeu dosadilo upravljati proizvodnjom milijarde ljudi i njihovim slanjem na nove i nove planete, planirati sve strasnija oruja za obranu od nepoznatih bia koja se nikako nisu pojavljivala, obiavalo je u dokolici smisliti neto neobino za svoju zabavu. Sva je znanost uglavnom bila potinjena ispunjavanju tih hirova. Jednom se sjetie i putovanja u prolost. Kao najcjenjenijem u klasi znanstvenika bilo mi je povjereno konstruiranje vremeplova. Osmjehnula mi se srea! Tisue suradnika, savrena pomagala... posao i nije bio tako teak. Ipak, nikada dotad s takvim arom nisam radio. Vodila me jedina misao: pobjei to prije! Najstariji datum kojim je zanemareno prouavanje prolosti raspolagalo bila je 2047. godina kraj nuklearnog rata i poetak novog poretka sa zastraujuim Zemaljskim vijeem na elu. 1980. nasumce sam odabrao; nije bila ni preblizu ni predaleko od 2047., 59

tako da sam mogao raunati na nekoliko godina pristojnog ivljenja u dovoljno razvijenom drutvu. Naravno, prije odlaska unitio sam sve dokumente pa me nee uspjeti ubrzo pronai... ako Zemaljsko vijee oarano naseljavanju novootkrivenog planeta ne zaboravi cijeli projekt. Radujui se pobjedi, potrah za drhtavim zecom. Pred ulazom u grad sustigla me no kako divno vrijeme za rad! Sjeo sam za radni stol i napisao novu znanstveno-fantastinu priu. Novi ivot! Da li e itko pomisliti da piem povijest budunosti?

60

Jack Vance:

The World Between

Prevela Vesna Kesi

Niija zemlja
Posadu izviakog broda Blauelm poeli su zahvaati najneugodniji oblici psiho-ivane napetosti. Nije vie imalo smisla produljivati ekspediciju koja je ionako trajala tri mjeseca dulje nego to je bilo predvieno. Izvia Bernitsy naredi povratak na Plavu Zvijezdu. No, ni to nije podiglo moral, niti je razvedrilo duhove. Nepopravljiva teta je ve nastupila: zbog prenapetosti, savreno prilagoeni tehniari zapali su u mrzovoljnu apatiju i nepomino sjedili buljei poput andromorfa. Jeli su malo, jo manje govorili. Bernitsy je iskuao razliita lukavstva: natjecanje, suptilnu glazbu, pikantnu hranu, ali nita nije pomagalo. Iao je i dalje: naredio je da se ene za zabavu zakljuaju u svoje odaje i pjevaju erotine pjesme koje su se razglasom irile po cijelom brodu. Kad je i to propalo. Bernitsy se naao pred pravom dilemom. U pitanju je bio identitet njegova vrlo smiljeno sastavljenog tima. Svaki je lan posade bio posebno odabran: taj i taj meteorolog radio je s tim i tim kemiarom; odreeni botaniar s odreenim virusologom. Bernitsy odmahne svojom golemom glavom na pomisao da bi se s tako demoraliziranim timom trebao vratiti na Plavu Zvijezdu. To bi bio kraj pothvata broda Blauelm. Ostanimo onda jo predloi Berel, njegova miljenica meu enama za zabavu. 61

Bernitsy odmahne glavom pomislivi kako je ovom prilikom iznevjerila Berelina uobiajena inteligencija. Time bismo samo pogorali ionako lou situaciju. to namjerava uraditi? Bernitsy joj prizna da nema pojma i udalji se da bi mogao u miru razmiljati. Kasnije, u toku dana, odlui se na rjeenje ije su posljedice bile nepredvidive. Skrenuo je s putanje prema Kay sistemu. Ako ita moe popraviti raspoloenje njegovih ljudi, onda je to bio pogled na Kay. Skretanje je moglo izazvati manje opasnosti, ali ne i vee tekoe. ar poduhvata bio je u tome to e vidjeti udne stanovnike Kay sistema, neobine Kay gradove, bizarno drutveno ureenje Kaya u kojem je sve ono to je za njih bilo uobiajeno, predstavljalo tabu. Zvijezda Kay pulsirala je i bljetala pred njihovim oima i Bernitsy uvidje da je njegov pothvat doveo do eljenih rezultata. Ponovo se uo razgovor, ale i svaa odzvanjali su po sivim elinim hodnicima broda. Blauelm je klizio iznad Kay ekliptike. Razliiti svjetovi prolazili su tako blizu da se na ekranima moglo vidjeti svaki pokret, gradsku vrevu, dinamian puls radova u radionicama. Bili su tu Kith i Kelmeth naikani zdanjima Karnfray, Koblenz, Kavanaf, zatim sredinja zvijezda sunca Kay, pa Kool, suvie vru za ivot i Konbald i Kinsle, amonijani giganti, smrznuti i mrtvi. Kay sistem ostajao je polako iza njih. Bernitsy je napeto iekivao. Hoe li ih ponovo obuzeti bezvoljnost, ili e intelektualni impulsi koje su ljudi primili dostajati za ostatak puta? Do Plave Zvijezde preostalo je jo tjedan dana putovanja. Na putu je bila jo samo jedna uta zvijezda bez naroitog znaenja. No, tek kad su se pribliili utoj zvijezdi pokazale su se prave posljedice Bernitsvjeve dosjetke da se razgleda Kay sistem. Planet povie kartograf. Takav uzvik sam po sebi nije izazivao naroito uzbuenje. Za posljednjih osam mjeseci mnogo je puta odjekivao Blauelmom i uvijek se pokazalo da je planet tako vreo da se u njegovoj blizini topi eljezo, tako leden da se smrzavaju plinovi, tako otrovan da oteuje kou, ili mu toliko nedostaje zraka da se ovjeku sasue plua. Uzvik planet nije vie bio nikakav poticaj. Atmosfera nastavi kartograf. Meteorolog mu zainteresirano prie. Osnovna temperatura 24 stupnja. Bernitsy im pristupi i sam izmjeri atmosferu. 62

 Jedno cijelo deset, normalna... On kimne glavom navigatoru kojem je to bio dovoljan znak da se pripremi za slijetanje. Bernitsy je promatrao obrise planeta na ekranu. Tu neto nije u redu. Ili mi, ili Kayevci morali smo provjeriti stotinu puta, nalazi se tono izmeu nas. Nema nikakvih zapisa o tom planetu, Bernitsy odvrati knjiniar prekapajui ustro po svojim vrpcama i stoerima. Nema nikakvih tragova istraivanja, nieg. Bez sumnje je poznato da zvijezda postoji primijeti Bernitsy s blagim sarkazmom. Da, naravno, mi je nazivamo Maraplexa, a Kayevci Mellifle. Ali ne postoje podaci da ju je bilo koji sistem istraivao ili nastanjivao. U atmosferi je oglasi se meteorolog metan, ugljik, dioksid, amonijak, vodena para. Nije za disanje, ali je tipa 6-D, potencijalno upotrebljiva. Nema klorofila, hemofila, niti apsorpcije petradaina promrmlja botaniar, drei oko na spektroskopu. Jednom rijei, nema prirodne vegetacije. Priekajte malo da se snaem ree Bernitsy. Temperatura, gravitacija i pritisak pogodni? Pogodni. Nema korozivnih plinova? Nema. Nema prirodnog ivota? Ni traga. I nikakvih podataka o istraivanju, nastanjivanju, ili razvijanju? Ne. Znai povie Bernitsy pobjedniki da se mi useljavamo. Obrati se radistu: Poalji obavijest o naoj namjeri svim svjetovima i Arhivskoj stanici. Od ovog asa Plava Zvijezda razvija Maraplexu. Blauelm uspori i klizne prema tlu. Bernitsy je sjedio pored Berel i promatrao prizor. Ali zato, zato, zato?! prepirao se navigator Blandwich s kartografom. Zato je Kayevci nisu poeli razvijati? Oito, zbog istih razloga zbog kojih nismo ni mi. Gledali smo suvie daleko. Proeljali smo rubove galaksije primijeti Berel pogledavi Bernitsvja ispod oka i prosijali kuglaste mase. 63

 A ovdje nastavi Bernitsy u naem najbliem susjedstvu, nalazi se svijet kojem je potrebno minimalno modificirati atmosferu da bi ga pretvorili u plodni vrt. Ali, to e rei Kayovci Blandwick je bio uporan. A to nam mogu? To e im teko pasti. Tim gore za njih. Zahtijevat e pravo prvenstva. Ne mogu ga niim dokazati. Osim toga... Bernitsy ga prekine. Blandwick, idi i ispucaj svoj jed kod djevojaka. Dosaivat e se dok ostali mukarci rade, pa e drage volje sasluati tvoju kuknjavu. Poznajem Kayevce mrmljao je dalje Blandwick. Nikada nee pristati na neto to smatraju poniavajuim, na zaostajanje za Plavom Zvijezdom. Nemaju izbora. Moraju pristati izjavi Berel uz bezbrian smijeak kojim je svojedobno i privukla Bernitsyjevu panju. Vara se povika Blandwick oajniki. Bernitsy podigne ruku da bi unio reda. Vidjet emo, vidjet emo. U to Bufco, radist, donese tri poruke. Prva je bila sa Centralne Plave Zvijezde i izraavala estitke, druga iz Arhivske stanice koja je potvrivala prijem informacije o novom otkriu, a trea s Kerrykirka. Bila je to ishitrena improvizacija u kojoj je stajalo da Kay sistem ve dugo Maraplexu smatra neutralnim planetom, niijom zemljom izmeu dva sistema i da se njeno prisvajanje od strane Plave Zvijezde ne prihvaa s odobravanjem. Bernitsy pogleda sve tri poruke, posljednju s najveom panjom. Njihovi istraivai pozelenjeli su od jala. Nova podruja potrebnija su im nego nama. to je s njihovim novim sojem? Nalikuju prije na nakot praia nego na prave ljude dobaci Berel prezrivo. Ako se moe vjerovati legendi, oni su pravi ljudi. Legenda kae da svi potjeemo s istog planeta, svi iz istog udaljenog i sada ve pustog svijeta. Legenda lijepo zvui, ali gdje je taj svijet, ta Stara Zemlja iz bajke? Bernitsy slagne ramenima. Ne drim mnogo do mitova, a ovdje ispod nas nalazi se na novi svijet. 64

 Kako e ga nazvati? Bernitsy razmisli. Nai emo ime kad doe vrijeme. Moda Nova Zemlja u ast naeg pradoma. Neizvjebanom se oku Nova Zemlja mogla priiniti oporim, golim i divljim planetom. Snani vjetrovi zavijali su po planinama i dolinama, a suneva se svjetlost rasipala pustinjama i bijelim alkaloidnim morima. Za Bernitsyja je, meutim, Nova Zemlja bila nebrueni dijamant. Klasian primjer svijeta prikladnog za modifikacije. Radijacija je bila pogodna, gravitacija takoer, u atmosferi nije bilo halogena, niti korozivnih sastojaka, na tlu nije uspijevao nikakav ivot osnovan na stranim proteinima koji bi mogli biti jo otrovniji od halogena. eui vjetrovitom povrinom, raspravljao je s Berel o tome. Upravo na ovakvom tlu uzgajaju se najbolji vrtovi. A iz ovakvih planina on upre prstom na udaljene uzvisine mogu potei rijeke. Ako postoje atmosferske vode od kojih se moe proizvesti kia primijeti Berel. To je detalj, sitnica. Moemo li sebe nazivati ekolozima ako nam tako nevana stvar zadaje tekoe? Ja sam djevojka za zabavu, a ne ekolog. Osim u irem smislu rijei. Tisue milijuna tona vode ne mogu se smatrati sitnicom. Bernitsy se nasmije. Ii emo postepeno. Najprije emo izolirati i smanjiti koliinu ugljinog dioksida. Zbog toga smo danas i posijali standard 6-D, primarnu grahoricu po tlu. Ali kako e disati? Zar biljke ne trebaju kisik? Pogledaj. Iz Blauelma se prosuo oblak smee-zelenog dima i krenuo niz vjetar. To su spore simbiotikog liaja tipa Z koje na grahorici stvaraju nakupine kisika. Tip RS nije fotosintetian, on povezuje metan s kisikom da bi nastala voda koju grahorice koriste za rast. Tipovi 6-D, Z i RS standardni su i zajedno se upotrebljavaju za razvijanje ovakvih svjetova. Berel je promatrala pranjavi horizont. Pretpostavljam da e se sve razvijati kako ti predvia. Ne mogu se dovoljno nadiviti. Za tri tjedna zazelenjet e se povrine, za et tjedana potpuno e se razviti grahorica i liajevi, a za et mjeseci cio planet obrast e dva metra visokom vegetacijom. Kroz godinu dana poet emo razvijati cjelovitu ekologiju planeta. 65

 Ako nam to dopuste Kayevci. Kayevci to ne mogu sprijeiti. Planet je na. Berel baci pogled na krna ramena i otar Bernitsyjev profil. Govori s mukom samouvjerenou po kojoj sve ovisi i temelji se na tradiciji Arhivske stanice. Ja nisam tako sigurna, moj pogled na stvari ispunjen je sumnjiavou i nesigurnou. Ti djeluje intuitivno, a ja racionalno. Razum razmiljala je Berel ti govori da e se Kay podvrgnuti zakonima Arhive. Moja intuicija govori mi suprotno. Ali, to nam oni mogu? Napasti nas? Otjerati? Tko zna. Bernitsy odbrusi: Oni se to nikada ne bi usudili. Koliko dugo emo ovdje ekati? Dok se ne uvjerimo da je grahorica iznikla, a onda se vraamo na Plavu Zvijezdu. A zatim? Zatim emo se vratiti ponovo ovamo da razvijemo itavu ekoloku skalu. *** Botaniar Bartenbrock vratio se s vjetrovitih sadita iscrpen i pokazao prve proklijale mladice. Bili su to mali blijedi izdanci sa caklinastim listiima na vrhu. Bernitsy je paljivo razgledao stapke. Uz rub su se pripile dvije male kesice u dvije boje, blijedozelena i bijela. On ih pokae Berel. Zelena je spremite kisika, a bijela vode. Znai ree Berel da je Nova Zemlja ve poela stvarati vlastitu atmosferu. Jo za svojega ivota vidjet emo gradove Plave Zvijezde svuda po Novoj Zemlji. Ne znam zato, ali ne vjerujem sasvim u to. U to se oglasi glavni razglas: Bernitsv, ovdje radist Bufco. Tri broda oblijeu planet. Odbijaju da potvrde prijem signala. Bernitsy ispusti mladice na tlo. To su Kayevci. Berel ga pogleda. Gdje su ti sada gradovi Plave Zvijezde? Bernitsy odjuri ne ogovorivi joj. Berel poe u kontrolnu prostoriju Blauelma gdje je Bernitsy ugaao ekran. Gdje su? upita. Upravo se pribliavaju ispitujui planet. Kakve brodove imaju? 66

 Patrolne napadae. Kay dizajn. Evo ih, dolaze. Na ekranu se pojave tri tamne sjene. Bernitsy se obrati Bufcou. Poalji im univerzalni pozdravni kod. Da, Bernitsy. Bernitsy je napeto promatrao Bufcoa dok je ovaj govorio univerzalnim arhainim jezikom. Brodovi su zastali, skrenuli i nastavili se pribliavati. ini se ree Berel tiho da slijeu. Da. Naoruani su, mogu nas unititi. Mogu, ali se nee usuditi. Mislim da ne razumije potpuno psihu Kayevaca. Ti razumije odbrusi Bernitsy. Ona potvrdi: Prije nego sam zala u djevojatvo, studirala sam. Sada, kad se mome djevojatvu pribliava kraj, namjeravam nastaviti studije. Produktivnija si kao djevojka. Dok bi ti studirala i razbijala svoju lijepu glavicu naukom, morao bih traiti novu suputnicu za svoja istraivanja. Ona pokae prema tamnim brodovima to su se pribliavali. Ako jo uope bude istraivanja za bilo koga od nas. Bufco se paljivo nagne prema svojim instrumentima iz kojih se razglijegao glas. Bernitsy je oslukivao slogove koje nije razumio, ali mu je i njihov odluni ton neto govorio. to kau? Zahtijevaju da napustimo planet, kau da pripada Kayu. Reci mu neka ga on napusti, reci mu da je lud... Ne, radije im reci da se obrate Arhivskoj stanici. Bufco progovori arhainim jezikom. Uskoro se zauo i odgovor. Sletjet e. ini se da su vrlo odluni. Neka slete, neka budu odluni. Na posjed potvren je i zagarantiran na Arhivskoj stanici. Bernitsy ipak nabije kacigu i izae iz broda da bi promatrao brodove Kaya kako se sputaju. Trgne se pomislivi da bi zraenja mogla unititi mladu grahovicu koju je posadio. Iza njegovih se lea netko pokrene. Bila je to Berel. to radi ovdje upita je otro. Ovo nije mjesto za djevojku za zabavu. Dolazim kao student. 67

Bernitsy se nasmije. Pomisao na Berel kao ozbiljnog radnika inila mu se kominom. Smijeno ti je? Dobro, dopusti da govorim s Kayevcima. Ti? Poznajem oba jezika, Kay i univerzalni. Bernitsy se zagleda u nju i onda kimne. Dobro, moe prevoditi. Kroz otvorena vrata brodova izalo je osam Kayevaca. Bernitsy se prvi put oi u oi susreo s ljudima sa stranih sistema i na prvi pogled uinili su mu se upravo onako bizarnima kakvima ih je i zamiljao. Bili su visoki i tanki, na sebi su imali crne ogrtae to su se klatarali. Imali su glatko obrijane glave, a na lubanjama teke sjajne dekoracije ljubiaste i crne boje, Bez sumnje proape Berel i mi njima izgledamo podjednako udno. Bernitsy nita ne odgovori. Nikada prije nije pomislio da bi on mogao biti udan. Osmoro ljudi zastane na udaljenosti od oko pedeset metara. Buljili su u Bernitsyja zauenim, hladnim i neprijateljskim pogledima. Svi su bili naoruani. Berel progovori. Tamne oi iznenaeno je pogledae. Onaj koji im je bio najblie odgovori. to kae nestrpljivo upade Bernitsy. Berel se nasmije. Pitaju jesam li ja, ena, voa ekspedicije. Bernitsy se namrti i zajapuri. Reci im da zapovijedam ja, istraiva Bernitsy. Berel je govorila neto due nego to se inilo potrebnim da prevede njegovu poruku. Kayevci odgovorie. Kau da moramo otii. Posjeduju nalog s Kerrykirka da oiste planet, silom ako je potrebno. Bernitsy pokae prema govorniku: Pitaj ga kako se zove ree da bi dobio nekoliko trenutaka na vremenu. Berel progovori i dobije hladan odgovor. On je neka vrst komodora, ne mogu ga potpuno razumjeti. Zove se Kallish ili Kallis... Tvrdi da smo mi na Kayevu tlu, da su Kayevci odavno istraili ovaj svijet, ali nisu prijavili istraivanje. Smatra da emo mi biti krivi ako doe do rata. eli nas zbuniti promrmlja Bernitsy. No, u igri moe sudjelovati dvoje. On izvue svoje oruje i pranjavi oblai podie se nekoliko stopa ispred Kallishovih nogu. 68

Kallish je reagirao brzo. Dograbio je svoje oruje, a i ostali u pratnji. Bernitsy promrmlja ponovo stisnutih usta: Reci im neka odu, neka se vrate na Kerrykirk ako ne ele snop zraka oko svojih nogu... Berel prevede nastojei da joj glas ne bude napet. Kao odgovor, Kallish uperi svoje oruje i ispred Bernitsvjevih nogu nastade naranasta mrlja. Berel zabrinuto prevede njegovu poruku. Kae neka mi odemo. Bernitsy polako usmjeri jo nekoliko zraka u prainu, jo malo blie crno obuvenim nogama. Sam je to traio. Berel ree zabrinuto: Bernitsy, potcjenjuje Kayevce, oni su tvrdi poput stijena, vrlo odluni. Oni potcjenjuju Bernitsyja. Zauje e brzi, isprekidani razgovor meu Kayevcima. Zatim Kallish, maui svojom okienom glavom, opali jo jednom. Zamalo u Bernitsyjeve none prste. Bernitsy malo poskoi, zatim se stisnutih zuba, usmjeri prema njima. Ovo je opasna igra povie Berel. Bernitsy nacilja, a vrela se praina podigne oko Kallishevih nogu. Kallish odstupi za korak, u njegovoj pratnji zauju se povici. Kallish namrgoena i okamenjena lica polako usmjeri svoje oruje u pravcu Bernitsyjevih lanaka. Bernitsy se trebao pomai, ili je Kallish morao skrenuti snop svojih zraka... Berel zanijemi. Zraka je ila ravno, Bernitsy je stajao mirno poput stijene. Zraka mu je prola preko stopala. Bernitsy je stajao mirno, na licu mu je bio bijes. Podigne svoje oruje. Kallish se okrene na peti i krene prema brodu. Crna odora leprala mu je na vjetru. Bernitsy je nepomino gledao za njim s izrazom lica na kojem se mijeao bol, bijes i osjeaj trijumfa. Berel je ekala. Nije se usudila govoriti. Trenuci su prolazili, Kayevi brodovi odmicali su se od pranjave povrine Nove Zemlje, a zraenje iz brodova spalilo je jo jedan dio osjetljivih mladih klica grahorice. Berel se okrene Bernitsyju koji je posrtao. Lice mu je bilo blijedo. Ona ga uhvati ispod pazuha. Iz Blauelma dolazili su 69

Balndwick i lijenik. Poloili su Bernitsyja na nosila i prenijeli ga u stacionar za bolesnike. Dok je lijenik uklanjao kou i tkaninu sa spaljene noge, Bernitsy se s mukom obrati Berel: Danas sam ja pobijedio. S njima jo nismo svrili... Ali danas sam pobijedio ja. To te je stajalo stopala. Izrast e mi novo stopalo Bernitsy je jecao i znojio se dok je lijenik doticao ive zavretke ivaca ali ne bih mogao stvoriti nov planet. Suprotno Bernitsyjevim predvianjima, Kayevci se vie nisu sputali na Novu Zemlju. Dani su, u stvari, prolazili u prividnom miru. Sunce je izlazilo, sjalo neko vrijeme nad smee-uto-sivim krajolikom i zalazilo za zapadne crveno-zelene pjeare. Vjetar se smirivao i nad pustu povrinu sputao se udan mir. Lijeniku je uspjelo, pomou probranih hormona, cijepljenog tkiva i kalcija obnoviti Bernitsyjevo stopalo. U meuvremenu, skakutao je uokolo u naroitim cipelama ne udaljavajui se od Blauelma. est dana nakon posjeta Kayevaca, s Plave Zvijezde stigao je Beaudry. Na njemu je bio kompletan ekoloki laboratorij sa zalihama sjemenja, spora, jajaca, sperme, s ikrama, lukovicama, eksperimentalnim stanicama i embrijima, liinkama, larvama svih vrsta, amebama, bakterijama, virusima i s kulturama koje pruaju mogunost prehrane. Stigli su i instrumenti za manipuliranje uzgojenim vrstama i za njihovu mutaciju. Bila je tu i odreena koliina neobraenog nukleina, neodreenih tkiva, iste protoplazme iz kojih se mogu dizajnirati i uzgojiti jednostavniji oblici ivota. Bernitsy je trebao odluiti hoe li se s Blauelmom vratiti na Plavu Zvijezdu ili e ostati i upravljati razvojem Nove Zemlje. Ne razmiljajui mnogo, odluio je da ostane. S njim je ostalo gotovo dvije treine posade. Dan nakon dolaska Beaudryja, Blauelm je uzletio za Plavu Zvijezdu. Taj je dan bio znaajan zbog nekoliko razloga. Oznaio je velike promjene u Bernitsyjevu ivotu, od relativno jednostavnijeg poziva istraivaa promoviran je u visokospecijaliziranog vrhunskog ekologa. Uz to je, naravno, napredovao i u statusu. Tog istog dana Nova je Zemlja zadobila izgled nastanjiva svijeta za razliku od prijanje smjese stijenja i plinova. Grahorica je na zasijanim povrinama izrasla i stvorilo se smee-zeleno more iarano nabubrjelim liajevima. Uskoro e dozreti i prvo sjemenje. Liajevi su se sporali ve nekoliko puta. Za sada jo nije bilo primjetljivih promjena u atmosferi Nove Zemlje, koja se jo sastojala od ugljinog dioksida, metana i amonijaka s tragovima vodene pare i inertnih 70

plinova, ali su efekti djelovanja grahorice rasli geometrijskom brzinom iako je sveukupna koliina vegetacije bila jo malena u usporedbi s onim to e tek izrasti. Trei znaajan dogaaj toga dana bila je pojava Kathryn. Doletjela je malom svemirskom letjelicom i sletjela na nain koji je ukazivao, ili na nedostatak vjetine, ili na fiziku nemo. Bernitsy je promatrao slijetanje sa stranje promenade Beaudryja, a Berel se oslanjala na njegovo rame. Kayev brod ree Berel uznemireno. Bernitsy je zaueno pogleda. Zato to kae? Mogao bi biti brod s Alvana, ili Kanopusa, ili s Graemerskog sistema, ili letjelica Danijaca iz Kopenhaga. Ne. Kayev je. Kako zna? Iz broda je izalo neto to je obrisima nalikovalo na mladu enu. I iz daljine moglo se vidjeti da je vrlo lijepa, kretala se samouvjereno s lakom gracioznou. Nosila je kacigu, ali malo to drugo. Bernitsy osjeti kako se Berel tre. Ljubomora? Nikada nije bila ljubomorna dok se on zabavljao s drugim djevojkama. Da li je sad osjetila veu opasnost? Berel progovori suhim glasom. Ona je pijunka, pijunka s Kaya. Otjeraj je! Bernitsy navue kacigu. Nekoliko trenutaka kasnije kretao se pranjavim tlom u susret djevojci koja se polako probijala uz vjetar. Bernitsy zastane i paljivo je odmjeri. Bila je vitka, njenije grae od veine ena s Plave Zvijezde, glava joj je bila pokrivena gustim tamnim kovrama, koa blijeda i sjajna poput starog pergamenta, oi velike i tamne. Bernitsy osjeti kako mu neto udno klizi niz grlo, bio je to osjeaj nelagode i zatitnitva istovremeno, to ni Berel, ni jedna druga ena ranije nisu u njemu izazivale. Berel je bila iza njega, a Bernitsy i udna ena osjeali su njezino neprijateljstvo i antagonizam. Berel ree: Ona je pijunka, sigurna sam. Otjeraj je! Pitaj je to hoe ree Bernitsy. U to progovori i nepoznata ena: Ja poznajem va jezik, Bernitsy, sam me moe pitati. U redu. Tko si? to radi ovdje? Zovem se Kathryn... 71

 Ona je Kayevka povie Berel. Ja sam kriminalka. Izbjegla sam kaznu i poletjela u ovom smjeru. Doi ree Bernitsy. Podrobnije u te ispitati. U Beaudryju je ispriala svoju priu dok su je prisutni sluali sa zanimanjem. Tvrdila je da je kerka Kirkassianca slobodnjaka. to je to? upita Berel skeptinim glasom. Kathryn je odgovarala blago. Nekolicina Kirkassianaca jo uvaju svoje utvrde u brdima Keviota. To su potomci davnih razbojnika. Ti si, dakle, ki razbojnika? I vie. Ja sam kriminalka koja je u pravu. Kathryn je i dalje bila umilna. Bernitsy nije vie mogao suzdravati znatielju. to si zapravo uradila, djevojko? to si uradila? Poinila sam zloin... djevojka je upotrijebila rije na Kay jeziku koju Bernitsy nije razumio. Bereline namrtene obrve govorile su da ni njoj nije jasno o emu se radi. Nakon toga oskvrnula sam neko svetite. Da sam osjetila kajanje i krivicu, ostala bih i primila kaznu, ali kako nisam, doletjela sam ovamo. Nevjerojatno ree Berel zgranuta. Bernitsy ju je zainteresirano promatrao. Djevojko, ovdje su svi uvjereni da si ti kayevska pijunka. to kae na to? I da jesam i da nisam, zanijekala bih u oba sluaja. Ti to znai porie? Kathrynino se lice razgali i ona prasne u glasan smijeh. Ne, priznajem, ja sam pijun s Kaya. Znala sam, znala sam. uti, eno ree Bernitsy i okrene svoje zaueno lice Kathryn. Priznaje, dakle, da si pijun? Da li mi ti vjeruje? Sto mu gromova, ni sam vie ne znam u to vjerujem. Ona je lukava varalica grmjela je Berel. Vjeto te vue za nos. Mir! rikne Bernitsy. Daj mi mira da razmislim. On se okrene Kathryn. Samo bi luak priznao da je pijun. Moda ja i jesam luakinja odvrati ona zauujuom bezbrinou. Bernitsy podigne ruke. 72

 U redu, to nita ne mijenja. Kao prvo ovdje nema nikakvih tajni. Ako eli pijunirati, pijuniraj, javno ili prikriveno, kako ti odgovara. Ako samo trai skrovite, i to ti je omogueno. Ovo tlo pripada Plavoj Zvijezdi. Zahvaljujem ti, Bernitsy. *** Bernitsy je poletio s Broderickom, kartografom da bi snimili, istraili i openito pregledali Novu Zemlju. Krajolik je bio svuda jednak: gola, neravna povrina nalik na unutranjost izgorjele pei za vapno. Posvuda se prostirala pusta ravnica vjetrom nanesena pijeska, ponegdje presijecana otrim stijenjem. Pogledaj! Broderick upozori Bernitsyja. Bernitsy ugleda tri jedva obiljeena etverokuta u pustinji ispod njih. Bile su to prostrane povrine drobljena kamena pokrivena pijeskom to ga je nanio vjetar. To su ili najvei kristali koje je svijet ikada vidio, ili mi nismo prva inteligentna bia koja su kroila na ovaj planet ree Bernitsy. Da sletimo? Bernitsy je teleskopom promatrao etverokute. Nema se to vidjeti... Ostavit emo ih arheolozima. Pozvat u ih da dou s Plave Zvijezde. Dok su se vraali prema Beaudryju, Bernitsy odjednom povie: Stani!. Spustili su letjelicu. Bernitsy je izaao i pregledao smeezelenu vegetaciju bazinu 6 D grahoricu obavijenu simbiotikim liajem koji ju je hranio kisikom i vodom. Jo est tjedana ree on i sve e biti pokriveno ovim biljem. Broderick se zapilji u jedan list iz blizine. to su ove crvenkaste mrlje? Crvene mrlje? Bernitsy pogleda paljivo. Izgleda poput snijeti, gljive. Je li to dobro? Ne, naravno da nije! Vrlo je loe... Ne shvaam to. Planet je, kad smo stigli, bio sterilan. Spore mogu doi i iz svemira primijeti Broderick. Bernitsy kimne. I putem svemirskih brodova. Brzo, vratimo se na Beaudry. Ima li koordinate ovog mjesta? Na centimetar. 73

 Nita zato. Unitit u ovu koloniju. I Bernitsy je spalio povrinu na kojoj je uspijevala grahorica kojom se toliko ponosio. Na Beaudry su se vraali tiho nadlijeui ravnice koje su ve bile debelo pokrivene biljem. Siavi s letjelice, Bernitsy nije krenuo ka Beaudryju ve prema najbliem bunu grahorice i pregledao lie. Ovdje ga nema, ovdje ga nema! Bernitsy! Bernitsy se okrene. Prilazio mu je botaniar Baron ozbiljna lica. Bernitsyju zadrhta srce. ini se da je dolo do neoprostive nemarnosti. Snijet? Snijet. Unitava grahoricu. Bernitsy se uspravi na prste. Ima li primjerke? U laboratoriju ve radimo na antiagensima. Dobro. Ali snijet je bila otporna. Pokazalo se da je vrlo teko proizvesti agens koji bi je unitio, a ne bi tetio grahorici i liaju. Jedan za drugim unitavani su primjerci virusa, bakterija, gljiva i liajeva koji nisu davali zadovoljavajue rezultate. U meuvremenu, boja grahorice mijenjala se od smee-zelene u crveno-zelenu do boje joda. Ponosna biljka odjednom je poela naglo venuti i propadati. Bernitsy je hodao uokolo ne sklopivi oka, proklinjui i opominjui tehniare. I vi sebe nazivate ekolozima? Vi, nitarije, ne uspijeva vam najjednostavnija stvar, odvojiti snijet od grahorice. Daj ovamo, daj mi tu kulturu! Bernitsy zgrabi stakla s primjercima gljivica iz Baronovih ruku koji je i sam bio iscrpen i crvenih oiju. Konano je pronaen traeni agens. Bila je to jedna vrsta sluzi. Prola su jo dva dana dok su izolirani isti primjerci i ispitani na saditima. Grahorica je ve istrunula, a liaj je leao rasut poput jesenjeg lia. Na Beaudryju odvijala se grozniava aktivnost. Posude pune spasonosne kulture zatrpale su laboratorije i hodnike. U salonu i u knjinici suile su se spore na tacama. Bernitsy je opet jednom postao svjestan prisutnosti Kathryn. Opazio ju je kako grebe osuene spore u kutije za distribuciju. Zastao je i promatrao je neko vrijeme. Osjetio je da joj se panja sa zadatka pomie prema njemu. Ali bio je preumoran za razgovor. Samo je kimnuo, okrenuo se i vratio u laboratorij. Sluz je rasprostranjena ali, oito, prekasno.

74

 Dobro ree Bernitsy ponovo emo zasijati bazino sjeme 6 D grahorice. Sada znamo kakva nam opasnost prijeti i imamo naina da se zatitimo. Nova je grahorica rasla, oporavio se i jedan dio starih sadnica. Sluz je, kad je nestalo snijeti, poela i sama propadati, osim nekoliko mutiranih primjeraka koji su napali liaj. S vremenom se inilo da e biti jednako tako opasna kao i snijet, ali na Beaudryju su stvorili virus koji je unitavao sluz. Kad je upotrijebljen, nestalo je sluzi. Bernitsy je ipak bio mrzovoljan. Na jednom sastanku, gdje se okupila itava posada, rekao je: Umjesto tri kulture, grahorice i dva liaja, sada imamo est ako ubrojimo snijet, sluz i virus. to vie oblika ivota, to je tee drati kontrolu. Istiem da je neophodan velik oprez i potpuna antiseptinost. Unato oprezu, snijet se ponovo pojavila, ovaj put crna vrsta. Ali, Bernitsy je bio spreman. Za dva dana kontraagens je ve bio na saditima. Snijet je nestala, a grahorica sjajno napredovala. Gotovo po cijelom planetu prostirao se smee-zeleni pokriva. Na nekim mjestima, stabljike su se uspinjale, isprepleui se i do metar visine. Biljka se uspinjala uz granitne stijene, uvlaila u sve udubine. Svakoga su se dana tone ugljinog dioksida pretvarale u kisik, metana u vodu i jo ugljinog dioksida. Bernitsy je budno pratio analizu atmosfere. Jednog dana postotak kisika u zraku porastao je iz kategorije neprihvatljivo u kategoriju vrlo blizu prihvatljivom. Taj je dan Bernitsy proglasio praznikom i priredio banket. Na Plavoj Zvijezdi obiaji su nalagali da mukarci i ene jedu odvojeno jer se pogled na otvorena usta u koja se gura hrana smatrao nepristojnim. No, ovo je bila posebna okolnost, zavladalo je ope drugarstvo i slavlje i Bernitsy, koji nije bio naroito krut niti osjetljiv na obiaje, naredi da se ovom prilikom prekri pravilo. Tako je banket poeo u veseloj i malo rasputenoj atmosferi. to je slavlje trajalo due, hrana i pie inili su svoje i veselje je postajalo sve bunije, a oputenost sve primjetnija. Berel je sjedila pored Bernitsyja pa, iako je u proteklih nekoliko grozniavih tjedana dijelila s njim postelju, osjeala je da on svoju panju ne posveuje samo njoj, da mu ne predstavlja nita vie od djevojke za zabavu. Kad je shvatila da mu se pogled dulje zadrava na Kathryninu rumenom licu nego na njoj, samo to nije zaplakala. To mora prestati govorila je u sebi. Za nekoliko mjeseci neu vie biti djevojka za zabavu, ponovo u studirati. Tada 75

mogu biti s onim koga ja izaberem, a zacijelo neu izabrati ovog kosmatog, egoistinog, bezosjeajnog Bernitsyja I Bernitsyjevom glavom vrzmale su se udne misli. Berel je ugodna i draga, razmiljao je, ali Kathryn! Kakva svjeina! Kakav duh! Osjeajui na sebi njezin pogled, zacrvenio se poput kolarca. U tome trenutku Broderick, kartograf, zajapuren, teturajui prie Kathryn uhvati je za ramena i privue da bi je poljubio. Ona se odmakne pogledajui moleivo prema Bernitsyju. To je bilo dovoljno. Bernitsy je bio pored nje, podie je i ponese do svoje stolice, jo uvijek skakuui na novom stopalu. Njezin ga je miris opijao isto koliko i vino. Nije ni opazio Berelin bijesan pogled. To se ne smije dogoditi, razmiljala je Berel u oaju. I tada joj sine ideja. Bernitsy, Bernitsy potapa ga po ramenu. Bernitsy okrene glavu. Izvoli. Snijet. Sjetila sam se kako je stigla na planet. Spore su dole iz svemira. Dole su na Kathryninu brodu. Ona nije pijun, ona je diverzant. U svem svom bijesu Berel se morala diviti bezazlenoj nevinosti Kathrynina izraza. Ona je agent Kaya, neprijatelj. Ma hajde promrmlja Bernitsy. To su enske brbljarije. Brbljarije, je li? vrisne Berel. to misli to se sada dogaa dok se ti tu natee i ljubaka? ona rukom upre u Kathryn. Ova, ova... metla! Ja te ne razumijem ree Bernitsy zapanjeno gledajui sad u jednu sad u drugu enu. Dok ti sjedi ovdje i poigrava se s njom, Kayevci siju nametnike i unitavaju sve to uzgoji na Novoj Zemlji. to sad ovo znai? Bernitsy je i dalje motrio dvije ene i odjednom se osjeti glupo i bespomono. Kathryn se pomakne na njegovu krilu. Glas joj je i dalje bio miran, ali tijelo joj se odjednom ukoi. Ako joj vjeruje, zato ne provjeri ovo to govori na svojim radarima i ekranima? Bernitsy osjeti olakanje. Oh, nema veze. Ne, ne, ne povika Berel. Ona ti je zamraila um. Bernitsy se okrene Bufcou: Provjeri radare tada i sam ustane Idem s tobom. 76

 Ti joj valjda ne vjeruje... zapoe Kathryn. Ne vjerujem ni u to dok ne vidim. Bufco okrene prekidae i podesi ekrane. Na jednom od njih pojavi se mala tokica svjetlosti. Brod! Dolazi ili odlazi? Upravo odlazi. Gdje su video-snimci? Bufco izvue snimke. Bernitsy se nagne nad njih i namrti obrve. udno. Bufco ga je gledao upitno. Vrlo udno. to je bilo? Letjelica se, im je stigla, gotovo istog trena, okrenula i odletjela. Bufco je paljivo promatrao snimke. To se dogodilo tono prije etiri minute i 30 sekundi. U trenutku kad smo napustili salon. Misli li da... Ne znam to da mislim. Kao da su primili poruku, neko upozorenje. Ali kako? Od koga? Bernitsy je oklijevao. Prirodno je da sumnja pada otpoe polako na Kathryn. Bufco ga je promatrao, a u oima mu se iskrila znatielja. Sto e uraditi s njom? Nisam rekao da je kriva, primijetio sam samo da je ona prirodni objekt sumnje... Ponovo je ubacio snimke pod skener. Da vidimo to je napravljeno. Kakva nas sada poast ugroava... Na izgled, nije bilo nikakve prijetnje. Povrine su bile iste, zelenkasto-ute, grahorica je rasla normalno. Bernitsy se vratio na Beaudry i dao Blandwicku upute. Ovaj je izviakim brodom krenuo u kontrolu i vratio se sat kasnije donijevi sa sobom siune svilene vreice. Ne znam to je ovo ree Blandwick. Sasvim sigurno nita dobro ree Bernitsy. Odnio je vreice u laboratorij i promatrao dok su dva botaniara, dva mikologa i etiri entomologa prouavala sadraj vreice. Entomolozi uspjeli su identificirati sadraj vreica. Ovo su jajaca nekih malih insekata. Bernitsy kimne. Mrzovoljno je promatrao ljude oko sebe. Moram li vam rei to sada da radite? Ne morate. 77

Bernitsy se vrati u svoj ured i odmah pozove Berel. Upita je bez oklijevanja. Kako si znala da dolazi kayevski brod? Berel ga je gledala izazivaki. Nisam znala. Pogodila sam. Bernitsy ju je trenutak promatrao utke. Da, u tebi je progovorila tvoja intuicija. To nije bila intuicija otro odvrati Berel ve obian zdrav razum. Sve je potpuno jasno. Pojavila se pijunka s Kaya. Isti as poeli su i problemi s biljem, najprije crvena, zatim crna snijet. Potamanio si snijet, proslavlja to, dakle, opustio si se. Ima li pogodnijeg trenutka da se poslije neka nova poast? Bernitsy je polako nadopuni: Zaista, nisu mogli odabrati bolji trenutak. I to su nam sada poslali? Biljne ui. Moemo ih unititi i prije nego to se proire. A onda? ini se da su Kayevci odluili da nas izmore do daske, kad nas ve nisu uspjeli uplaiti i otjerati. ini se da je tako. Hoe li im i uspjeti? Ne znam kako bismo ih mogli sprijeiti. Lako je proizvesti nametnike, a teko ih se osloboditi. Uto se pojavi Banta, glavni entomolog, nosei staklenu epruvetu. Ovdje ima nekoliko primjeraka koji su su izlegli. Tako brzo? Malo smo ih pourili. Mogu li ivjeti u ovoj atmosferi? Nema mnogo kisika, a ima dosta amonijaka. Upravo na tome uspijevaju i sada to udiu. Bernitsy paljivo pregleda epruvetu. A ovo to jedu je naa lijepa grahorica. Berel baci pogled preko njegova ramena. to emo poduzeti? Banta je bio zamiljen u sumnjiav. Prirodni su mu neprijatelji izvjesni paraziti, virusi, konjici i jedna vrsta kukaca koji vrlo brzo napreduje. Mislim da bi bilo najbolje da se pozabavimo njime. U stvari, ve smo poeli razvijati najrazliitije vrste i pokuavamo pronai soj koji e najbolje podnijeti ovu atmosferu. 78

 Bravo, Banta ree Bernitsy i ustane. Kamo e? upita Berel. Da pregledam grahoricu. Idem s tobom. Vani je Bernitsy bio vie zauzet promatranjem neba nego grahorice. to trai? upita Berel. Bernitsy pokae rukom. Vidi li tamo onu maglicu? Oblak? Za sada je to tek malo mraza, nekoliko grozdova ledenih kristala... Ali to je poetak! Naa prva kina oluja bit e pravi dogaaj. Ako metan i kisik ne eksplodiraju i ne otpreme nas sve zajedno na neki drugi svijet. Da, da promrmlja Bernitsy. Morat emo dopremiti nove metanofile. A kako e se rijeiti tog amonijaka? Postoji u Salsiberyju movarna biljka koja pod odgovarajuim okolnostima proizvodi ovakav spoj: 12NHs + 90s = 18 H2O + NO2 To mi izgleda kao, prilino gubljenje vremena odvrati Berel. to time dobivamo? To je samo jedna od mogunosti. to dobivamo smijehom? I to je tek jedno od moguih ponaanja. Neto vrlo ugodno, ali nekorisno. Bernitsy je sada usmjerio panju na grahoricu. Evo pogledaj poleinu ovog lista. Skinuo je nekoliko uiju, malih ukastih stvorenja. Kad e biti gotovi tvoji kukci? Banta je ve polovicu pustio van, moda e se ovdje razvijati i bre nego u laboratoriju. Da li... da li Kathryn zna za kukce? Jo sumnja u nju, ha? Mislim da je pijunka. Bernitsy odgovori mirno: Ne mogu se dosjetiti kako je jedna od vas dvije stupila u vezu s Kayevim brodovima. Jedna od nas dvije! Netko ih je upozorio. Logino je da sumnja pada na Kathryn. ali i ti si znala da su ovdje. Berel se okrene na petama i odjuri prema Beaudrvju. 79

Kukci su poeli unitavati ui. U stvari, u poetku se populacija i jednih i drugih poveala, a zatim su gotovo iezli i jedni i drugi. Nakon toga, grahorica je narasla jo vea i jaa. U zraku je sad ve bilo dovoljno kisika i botaniari su zasadili tucet novih vrsta: biljke velikih i debelih listova koje su proizvodile kisik, fiksirale duik i apsorbirale amonijak; iz mladih, metanom bogatih svjetova, dopremili su metanofile koji su, povezujui kisik i metan, izrastali u velike bijele utvrde nalik na kule od bjelokosti. Bernitsyjevo je stopalo ponovo izraslo, ali je bilo neto vee, pa je morao baciti stare udobne izme i zamijeniti ih novim, napravljenim od tvrde plave koe. Kathryn se poigravala pomaui mu da ugura nogu u novu, tvrdu obuu. Kao sluajno, Bernitsy ree: Ba me zanima, Kathryn, kako se obraa Kayevcima? Ona zastane, pogleda ga iroko otvorenim moleivim pogledom, poput uhvaena kunia, a zatim se nasmije: Isto kao i tebi, govorom. Kada? Oh, svakog dana, po prilici u ovo vrijeme. Bilo bi mi drago da te promatram dok to radi. Ona prie prozoru i pone neto govoriti zvonkim Kay jezikom. to si im rekla znatieljno je upita Bernitsy. Rekla sam im da su ui promaile, da je na Beaudryju dobar moral i da si ti dobar voa, divan ovjek. Nisi im preporuila to da dalje poduzmu? Ona se neodluno nasmije. Ja nisam ekolog, ni graditelj, ni ruitelj. U redu ree Bernitsy stojei u svojim novim izmama vidjet emo. Sljedeeg dana na radarskim vrpcama, ostalo je zabiljeeno da su ih ponovo posjetila dva broda. Bio je to kratak posjet, samo su nadletjeli Ali to je dovoljno da ispuste svoj ubitani teret, raportirao je Bufco Bernitsyju. Pokazalo se da teret sadri jaja vio prodrljive plave ose koja se hrani kukcima to tamane ui. Kukci su iezli, ui se ponovo namnoile, a grahorica poela povijati pod teretom bezbrojnih nametnika. Bernitsy je dao nalog da se ispuste jata lebdeih plaviastih pahuljica. Larva plave ose razmnoavala se u malim smeim pahuljastim gljivicama. Plaviaste pahulje potamanile su smee i osa je nemajui se gdje razmnoavati, iezla. Kukci uoderi ponovo su se razmnoili, prodirali ui. 80

Kayevci su napadali na najirem planu. Jedne noi proletjela su tri ovea broda i kao iz vjetijeg lonca posijala najrazliitije vrste gmazova, kukaca, paukova, zemljanih rakova, tucet kojekakvih nametnika za koje nisu jo ni postojala prava imena. Ljudstvo na Beaudryju nije bilo doraslo tom izazovu. Poeli su posustajati, i sami izbodeni aokama kojekakvih kukaca. Jedan se botaniar razbolio od pulsirajue bijelo-plave gangrene koju je dobio od uboda otrovnog pauka. Podneblje Nove Zemlje nije vie bio ugodan pejza na kojem uspijeva grahorica i liajevi i puu pjeani vjetrovi. Nastala je prava prauma. Insekti su se irili, ak mnoili meusobno i stvarali nove vrste vrlo prilagoene atmosferi. Bilo je pauka i gutera veliine make, korpioni su u hodu zvonili poput zvona, pojavili su se dugonogi jastozi, otrovni leptiri, jedna vrst divovske muhe koja je u pogodnoj okolini narasla jo vea. Na Beaudryju zavladalo je potpuno beznae. Bernitsy je epesao po brodu, pri emu je epanje bilo vie posljedica navike nego li stvarne potrebe. Problem je preteak za samo jedan mozak, razmiljao je, ili za samo jedan tim ljudskih mozgova. Po pustim uvalama planeta nicali su najrazliitiji oblici ivota od kojih je svaki jo i evoluirao, mutirao i pretvarao se u neto emu se nije bilo moglo predvidjeti posljedice. Bilo je tu suvie mogunosti i za cio tim elektronskih kompjutora. Meteorolog Blandwick podnio je dnevni izvjetaj. Bernitsy ipak osjeti blago zadovoljstvo, iako koncentracija kisika i vodene pare nije znaajno porasla, ali nije se ni smanjila. Zapravo ree Blandwick svi ti nametnici i kukci apsorbiraju golemu koliinu vode. Bernitsy potvrdno kimne glavom. A potpuno su nekorisni i tamane grahoricu bre nego to ih mi unitavamo. Nove vrste pojavljuju se bre nego to ih mi uspijemo otkriti. Kayevci se ne dre normalnih shema u proizvodnji tih nametnika. Blandwick se namrti. Ne, istovaruju nam sve to bi moglo djelovati razorno. Zato i mi ne upotrijebimo istu tehniku? Umjesto to selektivno uzgajamo antivrste, mogli bismo ostvariti itav na bioloki program. Revolverska taktika. Bernitsy napravi nekoliko epavih kretnja. Pa, zato ne? Konani uinak mogao bi biti poeljan... Svakako, manje tetan od ovoga to se dogaa. Suoeni smo s 81

nepredvidivim okolnostima, a to je u suprotnosti s osnovama moje logike. Ni jedan na uspjeh do sada nije bilo mogue predvidjeti. Beriitsy se neprimjetno namrti, jer Blandwickova opaska nije odgovarala injenicama. U redu, Blandwick ree ivahno prihvatimo se posla. Ako uspije, prvo naselje na planetu nazvat emo Blandwick. Svaki inkubator, epruveta, taca, staklo, posuda i mreica u laboratoriju bili su ispunjeni. im su njihovi sadraji dostigli stupanj prilagodljivosti na atmosferu jo punu duika, putani su napolje. Bilo je tu biljaka, liajeva, mahovina, bakterija, insekata, Ijuskara, gmizavaca, pa ak i nekih primarnih vrsta sisavaca koji su svi zajedno poticali sa vie od tri tuceta razliitih svjetova. Ako je Nova Zemlja prije bila bojite, sada je postala luda kua. Jedna vrsta palmi fantastino je uspijevala. Za dva mjeseca prekrila je cio krajolik. Izmeu njih lebdjela je nekakva udnovata pauina. Ispod granja i meu grmljem sve se komealo od nicanja, rasta, ubijanja, prodiranja, kretanja, lepranja, umiranja od ivota. Bernitsy je bio zadovoljan i ponovo dobro raspoloen. Tapao je Blandwicka po leima. Ne samo da emo grad nazvati po tebi, ve emo tvoje ime nadjenuti cijelom jednom sistemu: Blandwick metoda. Blandwicka priznanje nije nimalo ganulo. Unato uspjehu Blandwickove metode, kako ti to naziva, Kayevci jo imaju to rei. to oni jo mogu? svadljivo e Bernitsy. Ne mogu stvoriti jo nepoznatije i prodrljivije vrste od ovih naih. Sve to oni poalju na Novu Zemlju, ve se nalazi u prirodi naeg antisistema. Blandwick se kiselo nasmijei. Vjeruje da e tako lako odustati? Bernitsy osjeti nelagodu i krene da potrai Berel. Onda, djevojko za zabavu, to tvoja intuicija kae na sve ovo? Kae odbrusi mu ona da se uvijek kad si ti suvie optimistiki raspoloen, Kayevci spremaju za novi, strasniji i razorniji napad. Na Bernitsyjevu licu pojavi se podrugljiva grimasa. I, kada e doi do novog napada? Pitaj svoju pijunku, ona im slobodno dostavlja informacije. U redu odvrati Bernitsy. Izvoli je pronai i poslati k meni. 82

Uto se pojavi Kathryn. Evo me, Bernitsy. Zanima me to dojavljuje Kayevcima? Kathryn se koketno nasmije. Javljam im da Bernitsy pobjeuje, da se odrvao njihovim najgorim prijateljima. A to oni kau? Nita. I, to im preporuuje? Savjetujem im da te unite jednim jedinim odlunim potezom, ili da odustanu. Kako im to kae? Katrhyn se glasno nasmije pokazujui svoje bijele zube. Razgovaram s njima isto tako kao to sada razgovaram s tobom. to misli, kad e napasti? Ne znam... ini se da ve prilino kasne. to ti misli? Slaem se s tobom odvrati Bernitsy i okrene se prema radistu Bufcou koji je upravo prilazio. Brodovi s Kaya! Njih desetak. Napravili su krug i udaljili se. Dakle ree Bernitsy to je to. Okrene se prema Kathryn i pogleda je hladnim sumnjiavim pogledom, a na njezinu se licu ponovo pojavi frivolan smijeak na koji su se oboje ve poeli privikavati. Kroz tri dana, sve to je ivjelo ia Novoj Zemlji, postalo je ne samo mrtvo, ve razgraeno u viskozni sivi sirup koji je polijegao po tlu, pretvarao se u prah i nestajao u vjetar. Posljedice su bile stravine. Tamo gdje je prauma prekrivala zemlju, sada je ostala samo zemlja, a vjetar je uokolo raznosio oblake praine. U sveopoj pustoi bio je samo jedan izuzetak: nekim udom, ili pomou kemijskih prilagodbi, preivjeli su gigantski leptiri-moljci koji su sada vijorili zajedno s vjetrom poput stravinih lebdeih sjena koje trae svoja ranija obitovalita, a ne pronalaze nita osim pustinje. Na palubi Beaudryja najprije je zavladao bijes, zatim snudenost, pa onda tupost koja nije nalazila oduka, dok konano Bernitsy nije zaspao dubokim snom. Probudi se naglo, osjetivi nelagodu i zabrinutost. Je li to zbog upropatene ekologije Nove Zemlje? Ne. Dogaalo se neto drugo, neto u neposrednoj blizini. Uskoi u svoje odijelo i pouri prema 83

salonu. Bio je gotovo pun, svi lanovi posade bili su tu, a napetost i prijetnja osjeali su se u zraku. Kathryn je blijeda i napeta sjedila u stolici. Iza nje stajao je Banta drei ue. Bilo je oigledno da je namjerava zadaviti, a da ostatak posade surauje s njim. Bernitsy projuri kroz salon i raspali ga po bradi, slomivi pri tome prst. Kathryn je i dalje sjedila mirno, utke ga gledajui. Vi bijedni izdajice zapoe Bernitsy, ali gledajui oko sebe ne opazi pokornost na njihovim licima, ve gnjev i prkos. to se to dogaa ovdje? Ona je izdajica javi se Berel. Smaknut emo je. Kako ona moe biti izdajica? Nikada nam nije obeala vjernost. Ona je pijunka. . Bernitsy se nasmije. Nikada nije poricala da kontaktira s Kayevcima, kako onda moe biti pijunka? Nitko mu ne odgovori. Na licima im se polako pojavljivala nelagoda, a odluni im pogledi ponikoe. Bernitsy udari Bantaa koji se poeo uspravljati. Gubi se, ti gade... U svojoj posadi ne elim ubojice i linere! Berel krikne: Ona nas je izdaia. Kako nas je mogla izdati? Nikada nije ni traila da joj ukaemo povjerenje. ak obrnuto, dola je i priznala da je s Kaya, otvoreno govori da je s njima u vezi. Ali kako? rogoborila je Berel. Tvrdi da s njima razgovara ne bi li ti povjerovao da se ali. Bernitsy prodorno pogleda Kathryn. Ako se ne varam, ona nikada ne lae. To je njezina jedina obrana. Ako kae da razgovara s Kayevcima, onda je to tono... Donesi infraskop obrati se Bernitsy lijeniku. Infraskop je otkrio udne tamne sjene u Kathryninu tijelu, siuno dugme pored larinksa, dvije tanke kutijice uz dijagrafmu i dvije ice ispod koe svake noge. to je to udei se upita lijenik. Ugraeni radio ree Bufco. Dugme snima njezin glas, a ice u nogama slue kao antene. Nemogue je zamisliti bolju pijunsku opremu. 84

 Kaem vam da nije pijun bijesnio je Bernitsy. Krivica nije na njoj nego na meni. Ona mi je rekla. Da sam je pitao kako njezin glas stie na Kay, ona bi mi iskreno i otvoreno priznala. Nisam je nikada pitao, radije sam itavu stvar shvaao kao igru. Ako nekoga morate zadaviti, zadavite mene. Ja sam izdajica, a ne ona. Berel se okrene i izae iz prostorije. Ostali su poli za njom. Bernitsy prie Kathryn. to e sada poduzeti? Tvoj pothvat je bio vrlo uspjean. Da odvrati Kathryn vrlo i poput ostalih napusti prostoriju. Bernitsy znatieljno poe za njom. Prila je vanjskom izlazu, navukla kacigu, otvorila vrata i izala u pusto. Bernitsy ju je promatrao kroz prozor. Kamo e? Nikamo... Odlazila je u pusto poput nekoga tko ulazi u valovito more i pliva prema puini. Nad glavom su joj lebdjeli golemi leptiri-moljci noeni vjetrom. Kathryn pogleda iznad sebe i Bernitsy spazi kako se izvila. Pored nje prolijetao je jedan leptir, dovoljno velik da je ponese. Kathryn se skvri, a leptir je dohvati nogama. Vjetar ponese njegova razapeta krila... Bernitsy zagrize usnu a onda se nasmije. avo odnio sve, avo odnio Kay i... posegnuo je za svojom kacigom. Bufco ga uhvati za ruku. Bernitsy, kamo e? Ona je hrabra, postojana. Zato da umre? Ona nam je neprijatelj! Vie volim hrabre neprijatelje nego prijatelje kukavice Udaljavao se od broda zapinjui po mekanom tlu koje je sada bilo pokriveno osuenim liajem. Leptiri su lebdjeli, vjetar ih je bacio na sve strane. Kathryn se borila, golim rukama udarala je veliko gnjecavo stvorenje. Nad Bernitsyjem su se nadvile sjene, vidio je purpurno crvene velike oi kako svjetlucaju u tami. Isprui pesnicu i osjeti kako neto pucketa. Otra bol podsjeti ga da je ruku ve ozlijedio na Bantaavoj bradi. Kathryn je lebdjela zajedno s leptirom koji ju je opipavao svojim dugakim ticalom i derao s nje plastinu i platnenu odjeu. Bernitsy povika uz vjetar ne bi li je ohrabrio, a jedna od sjena svali mu se na lea i obori ga na tlo. Prevrtao se i udarao oko sebe. Pridie se, skoi na noge, pojuri i dograbi leptira koji je drao Kathryn, kidajui mu krila i drobei glavu.

85

Okrene se da bi se uhvatio ukotac s ostalim leptirima koji su se obarali na njih, no u to je s broda stigao naoruani Bufco i poeo gaati preostale sjene koje su ih okruivale. Bernitsy ponese Kathryn na brod. Odvede je u ordinaciju i poloi na stol. Izvadi taj radio iz nje naredi kirurgu. Ako e i nakon toga dostavljati informacije na Kay, onda su ih i zasluili. U svojim odajama pronaao je Berel kako lei u oskudnoj odjei i zavodnikoj pozi. Pogledao ju je nezainteresirano. Borei se s vlastitom tatinom, Berel ga upita: to e se sada dogoditi, Bernitsy? Poinjemo iz poetka. Iz poetka? Pa, Kayevci tako lako unitavaju svaki na pokuaj. Ovaj put radit emo drugaije. Kako? Poznaje li ekologiju Kerrykirka, glavnog graa Kaya? Ne poznajem. Za est mjeseci, Nova Zemlja bit e ekoloki blizanac Kerrykirka, koliko je to mogue. Ali, to je besmisleno. Kayevci najbolje poznaju poasti koje djeluju u njihovu sistemu. Ja o tome imam svoje miljenje. Bernitsy se brzo vratio u ambulantu. Lijenik mu je predao radio koji je izvadio iz Kathryn. to su ove male arulje? upita Bernitsy. To su nagovarai odvrati lijenik. Sredstvo za prisiljavanje na odreene postupke, lako ih se stavlja u pogon pomou crvenih valova. Je li ona pri svijesti? Jest. Bernitsy pogleda Kathrynino blijedo lice. Vie nema radio. Znam. Hoe li i dalje pijunirati za njih? Ne. Dajem ti svoju lojalnost i svoju ljubav. Bernitsy kimne, dodirne joj lice, okrene se i napusti prostoriju da bi izdao nova nareenja. Naruio je nove sadnice s Plave Zvijezde: floru i faunu Kerrykirka naroito prilagoenu uvjetima na Novoj Zemlji; Prola su 86

tri mjeseca a da se nita nije dogodilo. Bilje s Kerrykirka je napredovalo, na Novu Zemlju pala je prva kia. Biljke i ivotinje napredovale su i mnoile se pojaane hormonima rasta, trava s Kerrykirka pokrila je tlo do visine koljena. Tada su se ponovo pojavili brodovi s Kay a, ali ovoga puta ponaali su se kao da se poigravaju, svjesni svoje moi. Njihovi prvi posjeti bili su tek blaga dodijavanja. Bernitsy se nije obazirao i u novonastale movare pustio je prve vodozemce. Brodovi s Kaya dolazili su u redovitim intervalima i svaki put putali sve pogubnije i jae poasti. Tehniari s Beauderyja radili su neprestano borei se s uspjenim napadima s Kaya. Bio je to pravi hazard. Bernitsy je onima koji su to eljeli dopustio da se vrate na Plavu Zvijezdu. Otila je i Berel, njezino razdoblje djevojke za zabavu je isteklo. Bernitsy je osjetio blagu grinju savjesti dok se dostojanstveno s njim opratala. Kad se vratio u svoje odaje i tamo pronaao Kathryn, nestalo je osjeaja krivice. Ponovo su doli brodovi s Kaya i ispustili novu hordu prodrljivih sveunitavajuih stvorova. Neke od lanova posade zahvatila je malodunost. Kako e sve to zavriti? To postaje besmisleno, okanimo se tog nezahvalnog zadatka govorili su. Drugi su pomiljali na rat: Zar Nova Zemlja ve nije ratite? Bernitsy je bezbrino odmahivao rukom. Strpljenja, strpljenja, samo jo jedan mjesec. Zato jo jedan mjesec? Zar ne shvaate? Kayevci su pretrpali svoje laboratorije uzgajajui sve te poasti! Ah! Proao je jo jedan mjesec, Kayevci su ih u meuvremenu jo jednom posjetili. Pala je i jo jedna kia nakon koje je ivot naglo prohujao na Novoj Zemlji. Sada! ree Bernitsy. Tehniari s Beudryja dobili su i posljednju poiljku, mnogo djelotvorniju odprijanjih. Bilo je to ve uzgojeno sjemenje, spore, jajaca, sve razvrstano, paljivo pohranjeno i pakovano. Uskoro je s Nove Zemlje u smjeru Kerrykirka poletio brod natovaren najjaim sredstvima za unitavanje ivota na Kerrykirku koja su znanstvenici uspjeli uzgojiti. Brod se na Novu Zemlju vratio bez tereta. Tek za est mjeseci cenzura s Kaya propustila je vijest o najveoj poasti u povijesti tog sistema. 87

Za to vrijeme na Novu Zemlju nisu dolazili posjetioci s Kaya. Ako su razboriti govorio je Bernitsy ovjeku ozbiljna lica koji je doao s Plave Zvijezde da ga zamijeni nee vie nikada ni doi. Sigurni smo sve dok uzgajamo ekologiju s Kerrykirka, jer su oni suvie ranjivi na svoje vlastite tetoine. Tu ekologiju mogli bismo nazvati zatitnom vrstom odvrati novi guverner Nove Zemlje smijeei se stisnutih usnica. Da, mogli bismo. to e ti sada, Bernitsy? Bernitsy osluhne. Do njih je stizao udaljeni zvuk. To je ree Bernitsy Blauelm koji stie s Plave Zvijezde. Pripada meni za nove letove, nova istraivanja. Trai jo jednu Novu Zemlju? Njegova stisnuta usta rastvorila su se u iroki smijeak pokazujui nesvjesnu nadmo to je stalno nastanjeni ljudi osjeaju prema lutalicama. Moda u ak pronai i Staru Zemlju... Hej, to je ovo... Bernitsy podie komadi crvenog stakla na kojem su bila utisnuta slova ZAUSTAVI SE... udnog li komadia.

88

James Blish:

Common Time
Prevela Mirjana ivkovi

Paralelno vrijeme
...dani se lagano niu u krug, beskrajni i bez zbivanja poput kozmikih ciklusa. Vrijeme i ure! Koliko je stoljea odbrojala moja visea lealjka; poput klatna ona je njie uz jednolino ljuljanje broda i otkucava sate i vjekove. Herman Melville, Mardi Ne mii se. Bila je prva misao koja je Garrardu pala na pamet kad se probudio i moda mu je ona spasila ivot. Ostao je leati nepomino, privezan za oblogu lealjke, oslukujui ciklino zujanje motora. Ve sama ta injenica nije bila u redu: uope nije smio uti natpogon. U glavi mu sinu: zar je ve poelo? Inae, sve ostalo izgledalo je normalno, DFC-3 preao je na meuzvjezdanu brzinu, a on je jo bio iv, odnosno brod je i dalje funkcionirao. U ovom trenutku letjelica bi se trebala kretati 22,4 puta bre od svjetlosti to znai 4,157.000 milja u sekundi. Garrard zbog neega uope nije sumnjao da je odista tako. Na oba ranija putovanja brod je bio odbaen prema Alfi Kentaura istog trenutka kad je trebalo da natpogon pone djelovati; spektroskopska analiza posljednje primljene slike, koja je trajala samo djeli 89

sekunde, ukazala je na Dopplerov pomak koji se podudarao s ubrzanjem, to ga je za taj trenutak bio previdio Haertel. Nevolja nije bila u tome to Brown i Cellini nisu otili kako treba, ve jednostavno to nakon toga nisu vie dali ni glasa od sebe. Sasvim lagano on otvori oi. Oni kapci uinie mu se zastraujue teki. Koliko je mogao procijeniti na temelju pritiska kojim mu je lealjka djelovala na kou, sila tea bila je normalna; pa ipak, pomicati vjee inilo se gotovo nemogue. Nakon duge koncentracije, on ih konano sasvim podie. Postolje s instrumentima nalazilo se neposredno pred njim, pruajui se preko njegove dijafragme. I dalje ne pokreui nita drugo osim oiju a i njih tek uz mnogo strpljenja on provjeri svaki mjerni ureaj. Brzina: 22,4 c. Radna temperatura: normalna. Brodska temperatura: 37 9C. Zrani pritisak: 778 mm. Gorivo: rezervoar broj jedan pun, rezervoar broj dva pun, rezervoar broj tri pun, rezervoar broj etiri devet desetina pun. Sila tee? 1 G. Kalendar: zaustavljen. On ga potanje promotri, premda se inilo da mu i oi ulaze u iu vrlo sporo. Posrijedi je, razumije se, bila naprava mnogo sloenija od kalendara svenamjenska ura, predviena da mu pokazuje protok sekundi, kao i deset mjeseci, koliko je trebalo trajati njegovo putovanje do dvostruke zvijezde. Ali nije bilo nikakve sumnje: sekundna kazaljka stajala je nepomino. Bila je to druga nenormalnost. Garrard zaeli da se pridigne i vidi moe li ponovo staviti sat u pokret. Moda je nevolja bila privremena. Istog trenutka u glavi mu odjeknu uputa kojom je kljukao sebe cijeli mjesec prije no to je krenuo na putovanje: Ne mii se! Ne mii se sve dok ne upozna prilike u mjeri u kojoj to moe bez pokretanja. Ma ta da je bilo ono to je Browna i Cellinija neopozivo istrglo izvan ljudskog domaaja, bilo je mono i potpuno nepredvidivo. Obojica su bili izvrsni pojedinci, inteligentni, snalaljivi, uvjebani do maksimuma jednom rijei: najbolji ljudi u projektu. Mjere opreza za svaku poznatu vrst neprilike bile su ugraene u njihove brodove, ba kao i u DFC-3. Prema tome, ako bi ipak neto krenulo loe, ono se moglo javiti samo u nekom poznatom okviru i to samo jednom. On oslunu zujanje. Bilo je jednolino i prigueno, ne odve resko, ali ipak mu je veoma smetalo. Natpogon se nije smio uti; trake snimljene prilikom prvog, oglednog leta bez ljudske posade nisu zabiljeile nikakvo zujanje. No, inilo se da zujanje ne utjee na 90

rad natpogona, niti da ukazuje na neki kvar. Bila je to jednostavno beznaajnost za koju on nije uspio pronai nikakvo objanjenje. Objanjenje je, meutim, postojalo. Prije no to se upusti u njegovo dokuivanje Bernard je odluio da sebi dopusti napor i jednom duboko udahne zrak. A onda s nevjericom shvati da jo nijednom nije udahnuo od kada je doao k svijesti. Iako se zbog toga nije osjeao ni najmanje nelagodno, ovo otkrie ispunilo ga je tako silnom panikom da on umalo to se naglo nije uspravio na lealjci. Sreom ili se bar tako inilo, poto je panika poela jenjavati neobina umrtvljenost koja mu je djelovala na vjee kao da mu je obuhvaala i cijelo tijelo, budui da je impuls da se pridigne minuo mnogo prije no to je on smogao snage da odgovori na njega. A i panika, ma koliko bila emerna u prvom trenutku, sada je izgledala krajnje intelektualna. Ve idueg asa nevolja s disanjem vie ga se ni na koji nain neposredno nije ticala bio je to jednostavno problem koji je valjalo rijeiti... On je, dodue, mogao da ga ubije. Ali to jo nije uinio. Zujanje motora; oteali kapci; odsutnost disanja; zaustavljen kalendar. etiri injenice koje su ostale bez objanjenja. Iskuenje da pomakne neto pa bio to makar i palac na nozi djelovalo je snano, ali Garrard mu se odupro. Bio je budan sasvim kratko, najvie pola sata, i ve je zapazio etiri nenormalnosti. Moralo ih je biti jo nepravilnosti mnogo tananije od ove etiri, ali i takve koje su se mogle detaljno ispitati prije no to bude obavezan da se pokrene. Istina, nije ga ekalo nita posebno to je valjalo uiniti, osim da izie u susret svojim eljama; pod pretpostavkom da je Brownov i Cellinijev neuspjeh da se vrate proistekao iz njihova nepravilnog rukovanja natpogonom, odlueno je da u DFC-3 sve bude preputeno kontroli kompjutora. Ba sve. Garrard je jednostavno bio uzgredan putnik. Tek kad bi natpogon bio iskljuen, on bi mogao da... Klik. Bio je to tih, priguen zvuk, kao kad ep isklizne iz boce s vinom. inilo se da je dopro s desne strane kontrolne ploe. estokim naporom volje uspio je obuzdati iznenadnu elju da naglo pokrene glavu na jastuku u tom pravcu. Lagano, on pokrenu vjee nadesno. Nije uspio opaziti nita to je moglo izazvati onaj zvuk. Mjera brodske temperature nije pokazivao nikakvu promjenu, to je iskljuivalo mogunost toplotne buke uslijed razlika u sakupljanju i irenju jedino mogue objanjenje koje mu je palo na pamet. 91

Od zaklopi oi proces koji je pokazao da je u podjednakoj mjeri teak kao i otvaranje i pokua se sjetiti to je pokazivao kalendar u trenutku kad se on povratio iz anestezije. Kad mu je pred zatvorene oi stala jasna i bio je gotovo siguran u to tona slika, Garrard ih ponovo otvori. Zvuk je poticao od kalendara, koji je oznaio protok jedne sekunde. Sada je ponovo bio nepomian, kao da uope ne radi. Nije imao pojma koliko je sekundnoj kazaljci normalno potrebno da naini jedan skok; nikada mu tako neto nije palo na pamet. Sam skok, kad doe do kraja svake sekunde, zacijelo je bio prebrz da bi ga oko moglo uloviti. Sa zakanjenjem, on shvati koliko ga je sve dosadanje razmiljanje stajalo s obzirom na bitne informacije. Kalendar se pokrenuo. Iznad svega i prije svega drugog mora saznati koliko e tono protei vremena prije no to se ponovo pokrene... Poe brojati, arbitrarno dopustivi gubitak od pet sekundi. est, sedam, osam.... Garrard je samo dotle odmakao kad se iznenada nae usred pakla. Najprije i to bez ikakva razloga estok strah brzo mu se razli ilama, postajui sve snaniji. Utroba mu se poe griti beskrajno polako. Cijelo mu se tijelo pretvori u polje malih, sporih impulsa koji ga nisu toliko potresali, ali su mu zato neskladno drmusali udove, nagonei mu kou da se mreka pod odjeom. Uz zujanja oglasi se jo jedan zvuk, gotovo podzvuna tutnjava koja kao da mu je dopirala iz glave. Plima straha i dalje je rasla, a s njim je dola i bol, naponi daskoliko ukruivanje miia, naroito trbunih i ramenih, ali i onih na podlakticama, gotovo podjednako snano. Osjeao je kako poinje, sasvim postupno, da se savija u pasu, kretnja koju nikako nije mogao sprijeiti uasna vrst dinamine paralize... *** Trajalo je satima. Na vrhuncu procesa, Garrardov mozak, ak sama njegova linost bili su potpuno izbrisani; predstavljao je samo stjecite uasa. Kada su se prve, rijetke iskre razuma poele vraati u usplamtjelu pusto neobuzdanih osjeaja, ustanovio je da sjedi na lealjci, kao i da je jednom rukom odgurnuo kontrolnu plou, tako da mu vie nije prianjala uz tijelo. Odjea mu je bila mokra od znoja, koji je tvrdoglavo odbijao da ispari ili da ga rashladi. A plua su ga malo boljela, iako jo nije bio u stanju da otkrije ni trag od disanja. ta se, za ime boje, dogodilo? Da li je ovo ubilo Browna i Cellinija? I Garrarda bi ubilo bio je siguran u to ako bi se 92

dogaalo ee. Ubilo bi ga ak i ako bi se ponovilo jo samo dvaput, a gotovo sigurno ako bi uslijedilo neposredno nakon ovog prvog napada. U najboljem sluaju, iziao bi iz cijele stvari kao nedotupavni idiot; ak i ako bi kompjuteru uspjelo Garrarda i brod vratiti na Zemlju, on ne bi mogao nita ispriati ljudima iz projekta o ovom tornadu besmislena straha. Prema kalendaru, ova vjenost u paklu trajala je svega tri sekunde. Kada je bacio pogled prema njemu s akademskim prezirom, kalendar je nainio novo klik, tako da je ukupni interval iznosio etiri sekunde. Uz sumornu rijeenost, Bernard poe ponovo brojati. Nastojao je da to ini to ravnomjernije, automatski proces koji nee prestati negdje u zaelju njegova mozga bez obzira na druge probleme s kojima bi se eventualno uhvatio ukotac, kao i na mogue emocionalne tajfune koji bi ga prekidali. Istinski kompulzivno brojanje niim se ne moe zaustaviti ni voenjem ljubavi, ni agonijama carstva. Garrard je bio svjestan opasnosti koje proistjeu iz aktiviranja jednog takvog mehanizma u mozgu, ali takoer je znao koliko mu je oajniki potrebno da izmjeri razmak izmeu dva otkucaja sata. Poeo je uviati ta mu se dogodilo ali morao je obaviti to tonije mjerenje prije no to pokua iskoristiti tu novu spoznaju. Razumije se, bilo je mnogo nagaanja o moguem djelovanju natpogona na subjektivno vrijeme pilota, ali nijedno nije otilo ovoliko daleko. Pri bilo kojoj brzini ispod svjetlosne, subjektivno i objektivno vrijeme potpuno su istovjetni za pilota. Za promatraa na Zemlji, meutim, vrijeme na brodu koji se kree gotovo brzinom svjetlosti izgledalo bi vrlo sporo: no, pilot ne bi opazio nikakvu razliku. S obzirom na to da je let bri od svjetlosti nemogu premda iz donekle drugaijih razloga prema obje vaee teorije relativnosti, nijedna od njih nije istupila s pretpostavkom o tome to bi se dogaalo na brodu koji se kree nadsvjetlosnom brzinom. Te teorije, naime, uope ne doputaju mogunost postojanja takva broda. Haertelova transformacija, na kojoj se, zapravo, temeljilo DFC-3, bila je nerelativistika: ona je pokazivala da prividni protok vremena nadsvjetlosnog putovanja treba da bude istovjetan prema brodskom kronometru i prema kronometru promatraa na oba kraja trase. A budui da su brod i pilot dijelovi istog sistema, obuhvaeni istim izrazom u Haertelovoj jednadbi, nikome nije palo na pamet da za pilota i brod mogu vrijediti razliita vremena. Takva pomisao izgledala je smijeno. 93

Tisuu sedam stotina jedan, tisuu sedam stotina dva, tisuu sedam stotina tri, tisuu sedam stotina etiri... Brod se drao brodskog vremena, koje je istovjetno kao i vrijeme promatraa. On e stii na Alfu Kentaura kroz deset mjeseci. Ali za pilota je vrijedilo Garrardovo vrijeme, to je praktino znailo da on nikada nee stii na odredite. Stvar je bila nemogua, ali i neopoziva. Neto gotovo sigurno nekakvo sasvim bezazleno, uzgredno djelovanje natpogonskog polja na ljudski metabolizam, djelovanje koje se, naravno, nije moglo unaprijed otkriti prilikom testova s robotpilotima ubrzalo je Garrardovo subjektivno poimanje vremena, i to potpuno temeljito. Sekundna kazaljka je poela sporo, uvodno podrhtavanje kad ju je unutranji mehanizam kalendara poeo opskrbljivati energijom za predstojei skok. Sedam tisua etrdeset jedan, sedam tisua etrdeset dva, sedam tisua etrdeset tri... Kada je stigao do 7058, sekundna kazaljka poe skok prema narednom razdjelku. Bilo joj je potrebno nekoliko dugih minuta da prevali siunu razdaljinu, a onda jo nekoliko da se sasvim zaustavi. Morao je proi dalji zbir sekundi prije no to je do njega doprlo resko: Klik. U grozniavosti misli, ali bez ikakva stvarnog fizikog poticaja, razum stade da mu barata brojkama. S obzirom na to da je vjerojatno due odbrojavao vee pojedinane brojke, razmak izmeu dva otkucaja kalendarskog sata po svoj prilici je bio blii 7200 sekundi, nego izbrojanih 7058. Zaokruglivi tako ukupan zbir, on brzo uspostavi jednakost za kojom je tragao: Jedna sekunda brodskog vremena iznosila je dva sata Garrardova vremena. Da li je stvarno brojao puna dva sata vlastitog vremena? Nije bilo sumnje u to. Po svemu sudei, ekao ga je veoma dugi put. Kad je izraunao tono trajanje tog putovanja kao da ga je grom oinuo. Vrijeme je za njega teklo sporije sedam tisua dvije stotine puta, to znai da e do do Alfe Kentaura stii za sedamdeset dvije tisue mjeseci. A to iznosi... est tisua godina! ***

94

Garrard je dugo vremena nakon toga ostao nepomino sjediti, obliven toplim znojem koji je uporno odbijao da se makar ohladi. Uostalom, vie nije bilo urbe. est tisua godina. Hrane, vode i zraka bit e za sve to vrijeme, pa ak i za ezdeset tisua ili est stotina tisua godina; brod e sintetizirati sve ono to mu bude potrebno, normalnim postupkom, sve dok bude goriva, a gorivo se obnavljalo samo. ak ako bi Garrard uzimao po jedan obrok svake tri sekunde objektivnog, odnosno brodskog vremena (to nee biti mogue, shvati on iznenada, budui da je brodu potrebno nekoliko sekundi objektivnog vremena da pripremi i poslui obrok poto je naruen; moe se smatrati sretnim ako bude jeo jednom na dan, mjereno njegovim vremenom), nee postojati nikakva opasnost da e ponestati zaliha. Upravo je ova mogunost kao uzrok nesree najprije pala na pamet inenjerima projekta i oni su je odmah otklonili pripremajui DFC-3. Ali nitko nije ni pomislio da osigura mehanizam koji bi beskrajno obnavljao samog Garrarda. Nakon est tisua godina od njega e preostati samo tanki sloj praine na vodoravnim povrinama tamnog sjaja letjelice DFC-3. Tijelo ga moe pretrajati izvjesno vrijeme, budui da je sam brod bio sterilan ali konano e ga izjesti bakterije koje on sam ima u probavnom traktu. Te bakterije su mu potrebne da bi sintetizirao dio neophodne koliine B vitamina za ivota, ali one e smjesta navaliti da ga prodiru, bez trunke samilosti, im prestane da bude tako sloen i precizno uravnoteen ureaj kao to je svemirski pilot ili bilo koja druga vrst ivota. Drugim rijeima, Garrad e umrijeti prije nego to se DFC-3 uope vie udalji od Sola; a kada se nakon 12.000 prividnih godina bude vratila na Zemlju, na letjelici se vie nee nalaziti ni njegova mumija. Jeza koju je iskusio pri pomisli na to inila se gotovo kao da nema veze s nainom na koji je mislio da e se osjeati zbog otkria; trajala je izuzetno dugo, a koliko je on uspio da je odredi, nalikovala je na jezu hitnje i uzbuenja nipoto na onu koju bi neizostavno osjetio pred neumitnom smrtnom presudom. Sreom, ona nije bila onako nesnosno estoka kao posljednje emocionalno pranjenje koje je iskusio; a kada se okonala, dva otkucaja sata kasnije, za njom je ostala sumnja. ta ako je ovo djelovanje produljenja vremena samo mentalne prirode? Moda za sve procese u njegovu tijelu i dalje vrijedi brodsko vrijeme; Garrardu nije padao na pamet nijedan oigledan razlog zbog ega ovo ne bi bilo tono. A ako tako stoje stvari, onda e se on moi kretati jedino po brodskom vremenu; morat e proi 95

mnogi prividni mjeseci prije no to stigne obaviti makar i najjednostavniji zadatak. Ali tada e bar ostati iv. Mozak e mu stii do Alfe Kentaura est tisua godina stariji i moda srazmjerno lui od tijela, ali bit e iv. Ako bi se, meutim, pokazalo da su mu tjelesne kretnje podjednako brze kao i mentalni procesi, morat e biti vrlo obazriv. Morat e se kretati polako i troiti to manje energije. Normalan pokret ljudske ruke, pri zadatku kao to je podizanje olovke, izvodi tu olovku iz jednog stanja mirovanja u drugo, stvarajui pri tom ubrzanje od otprilike dvije stope u sekundi na kvadrat da bi je potom, razumije se, usporio u istom razmjeru. Ako Garrard pokua da teret od dvije funte, koji se nalazi pod djelovanjem brodskog vremena, izloi ubrzanju od 14.440 stopa u sekundi na kvadrat vlastitog vremena, morat e za to uloiti silu od devet stotina funti. Stvar nije bila u tome to se to nije moglo uiniti ve u tome to se u to moralo uloiti podjednako snage kao i prilikom izvlaenja zaglibljenog dipa. Nikada nee biti kadar da podigne olovku samo snagom runih miia, ve e se morati sav unijeti u taj posao. Osim toga, ljudsko tijelo nije bilo sazdano da neogranieno dugo podnosi takva naprezanja. ak ni najmoniji diza utega, koji se tim poslom bavi profesionalno, nije obavezan da dokazuje svoju snagu svake minute svakoga dana. Klik. Bio je to ponovo kalendar; protekla je jo jedna sekunda. Ili naredna dva sata. Svakako je izgledalo due od sekunde, ali i manje od dva sata; oigledno, subjektivno vrijeme predstavljalo je vrlo sloenu mjeru. ak i u ovom svijetu mikro-vremena u kome kao da je bar Garrardov razum djelovao on je mogao subjektivno skratiti razmake izmeu otkucaja kalendara tako to bi se pomno posvetio razmatranju nekog problema. To bi bilo od pomoi, u toku sati provedenih u budnom stanju, ali jedino pod uvjetom da mu za tijelo ne vrijedi isto vrijeme kao i za mozak. Ako odista ne vrijedi, onda bi on bio u prilici da vodi nevjerojatno ali moda ne i nesnosno aktivan mentalni ivot u toku mnogih stoljea u budnom stanju, dok e podjednako dugo provesti u blaenom snu. Oba problema koliku e silu moi da razvija svojim tijelom i koliko moe oekivati da e spavati u vremenu razuma istovremeno su mu izbili na povrinu svijesti, mijeajui se i prepliui dok je i dalje nepomino sjedio na lealjci. Nakon novog otkucaja kalendara, brod ili onaj njegov dio koji se nalazio u Garrardovu vidokrugu ponovo se vrati u potpunu ukoenost. 96

Zvuk rada motora takoer se nije promijenio u pogledu frekvencije ili amplitude, bar koliko su mu ui mogle razabrati. I dalje nije disao. Nita se nije micalo, nita se nije promijenilo. Upravo injenica da jo nije mogao otkriti nikakvu kretnju dijafragme ili grudnog koa konano je prevagnula u njemu. Tijelo mu se sigurno i dalje nalazilo pod okriljem brodskog vremena jer bi inae ve odavno skonao uslijed nedostatka kisika. Ovaj zakljuak objanjavao je i ona dva nevjerojatna dugotrajna, na izgled neosnovana emocionalna stresa kroz koje je proao: oni su bili samo reakcija endokrinih lijezda na krajnje intelektualni poticaj koji je iskusio prije toga. Ustanovio je, naime, da ne die, u bunilu ga je obuzela panika i pokuao je sjesti. Dugo, poto mu je razum zaboravio ta dva impulsa, oni su prokrili sebi put od mozga preko ivaca do odgovarajuih lijezda i miia, izazvavi svoj fiziki korelat, tjelesnu paniku. Kada je to prestalo, on se naao u sjedeem poloaju, premda ga je plima adrenalina sprijeila da bude svjestan kretnje koju je nainio. Potonja jeza manje estoka i na izgled poveana s otkriem da e moda umrijeti mnogo prije no to se putovanje dovri predstavljala je, zapravo, reakciju njegova tijela na mnogo raniju mentalnu naredbu, na apstraktnu grozniavost interesa koju je iskusio dok je izraunavao vremenske razlike to su bile zaetnik cijele pojave. Oigledno e morati da bude vrlo oprezan s na izgled hladnim i intelektualnim impulsima bilo koje vrste ili e za njih morati plaati kasnije dugotrajnim i potpuno neugdnim reakcijama lijezda. No, bez obzira na ovu okolnost, otkrie ga je prilino zadovoljilo i Garrard mu dopusti da uzme maha; zacijelo mu nee koditi ako se nekoliko iduih sati bude osjeao ugodno, a ljezdana prijatnost jo se moe pokazati veoma dobrodolom ako ga zadesi u trenutku mentalne potitenosti. Uostalom, u toku est tisua godina bit e bezbroj prilika da se osjea neugodno, tako da je svakako uputno poticati sve trenutke ugode, odnosno dopustiti da naknadne reakcije traju to due. Bit e trenutaka panike, straha, sumorna raspoloenja, koje e morati odmah sprijeiti im mu se zanu u mozgu, jer ako to ne bude uinio, oni e se kasnije pretvoriti u emocionalni pakao koji moe trajati etiri, pet, est ili ak deset sati Garrardova vremena. Klik. Ovo ve nije bilo loe. Minula dva sata Garrardova vremena protekla su doslovce bez ikakvih tekoa; ni on sam nije osobito bio svjestan njihova prolaenja. Ako se odista bude mogao navii na ovakvo protjecanje vremena, moda putovanje na kraju i nee biti tako loe kako se pobojao u prvi mah. Na spavanje e otpasti velik dio, a dok bude budan moi e vraki mnogo stvaralaki razmiljati. 97

U toku samo jednog dana brodskog vremena Garrard e biti u prilici da u razmiijanju provede mnogo vie nego bilo koji zemaljski filozof u toku cijelog ivota. Ako se bude dovoljno disciplinirao, moi e jedno cijelo stoljee posvetiti ispitivanju posljedica koje nastaju samo iz jedne jedine pomisli, sve do najsitnijih pojedinosti, a da mu nakon toga jo preostanu mileniji za neku drugu misao. Kakvim e samo arsenalom ideja biti naoruan u trenutku kad se dovri putovanje dugo est tisua godina? Uz primjernu usredotoenost lako bi mogao razrijeiti problem Zla izmeu doruka i ruka samo u jednom brodskom danu, a nakon brodskog mjeseca moda e moi izii nakraj i s Prvim Uzrokom! Klik. Garrard, dodue, nije bio toliko velik optimist da oekuje kako e u toku cijelog puta ostati besprijekorno logian, pa ak i mentalno zdrav. Perspektiva je i dalje bila sumorna u mnogim pojedinostima. Ali postojale su i dobre anse. Za trenutak poali to nije Haertel koji bi i te kako umio iskoristiti ovu okolnost... Klik. ... Starac bi, naime, mnogo korisnije utroio golemo raspoloivo vrijeme, nego to e to uiniti Garrard. Situacija je zahtijevala nekoga s najviom matematikom naobrazbom, koja bi tek ovako postala u punoj mjeri iskoritena. Pa ipak, Garrard poe osjeati... Klik. ... da ni s njim nee biti ba tako loe i s lagodnou pomisli da e se (pod uvjetom da zadri bistrinu duha) vratiti... Klik. ... na Zemlju, poto protekne deset njenih mjeseci, sa znanjem koje e stoljeima biti ispred svega... Klik. ... to je znao Haertel, odnosno bilo koji drugi ovjek... Klik. ... s normalnim ivotnim vijekom. Klk. Pomisao mu je vrlo godila. Klk. ak je i otkucavanje sata sada izgledalo veselije. Klk. Ve se osjeao prilino sigurnim Klk tako da je mogao zanemariti uvrijeenu naredbu Klk da se ne kree Klk; uostalom Klk ve se Klk pokrenuo Klk i to mu Klk uope nije Klk kodilo Klk Klk Klk Klk Klk klkklkklkklkklkklkklkklk... On zijevnu, protegne se i ustade. Nije, dodue, valjalo biti odve zadovoljan. Sigurno je postojalo mnotvo tekoa s kojima je tek trebalo da se uhvati ukotac, kao to je, na primjer, kako obavljati 98

neki zadatak koji se odvija na razini brodskog vremena, dok mu istovremeno vii modani centri prate grananje nekog isto filozofskog problema. Osim toga... Osim toga, upravo se pokrenuo. I ne samo to; upravo je vlastitim tijelom izveo sloen manevar u normalnom vremenu! Prije no to je Garrard uope stigao pogledati na kalendar, poruka koju je on otkucavao probila mu se do svijesti. Dok je uivao u dugotrajnim, ljezdanim reakcijama na prijanje osjeaje zadovoljstva, propustio je primijetiti, bar na svjesnom nivou, da se ritam otkucavanja ubrzao. Zbogom golemi etiki sistemi koji bi bacili u zasjenak Grke. Zbogom prorauni eonima. Zbogom Garrardove kozmologije, prema kojima bi cio posao Svemonog izgledao nitavno. Zbogom i projektu koga se on jednom latio u koledu da, naime, opie i nabroji ljubavne poloaje, kojih je, prema neprovjerenim glasinama, bilo najmanje etrdeset osam. Garrard nikako nije uspijevao premaiti dvadeset, a upravo je izgubio vjerojatnu posljednju priliku da se jo jednom okua. *** Mikrovrijeme u kome je ivio trajalo je svega nekoliko minuta poto je brod preao na natpogon, a on iziao iz anestezije. Dugotrajna intelektualna agonija, sa svojim ljezdanim pandanom, nije urodila nikakvim plodom. Garrard se ponovo nalazio pod okriljem brodskog vremena. Ponovo je sjeo na lealjku, neodluan da li da bude tuan ili veseo. Nijedan od ova dva osjeaja nije ga u potpunosti zadovoljavao; jednostavno se osjeao nezadovoljan. Dok je trajalo, mikrovrijeme nije bilo osobito dobro; ali sada je minulo i sve je opet izgledalo normalno. Kako je neto tako prolazno moglo doi glave Brownu i Celliniju? Bili su to postojani ljudi, postojaniji, prema njegovu sudu, ak i od Garrarda. Pa ipak, samo je on preivio. Da nije moda posrijedi bilo jo neto osim ovoga? A ako je i bilo to bi onda to moglo biti? Nije bilo odgovora. Uz njegov lakat, na kontrolnoj ploi koju je odgurnuo od sebe u prvom trenutku nevjerojatno dugotrajne panike, kalendar je nastavljao otkucavati. Nestalo je uma motora. Disanje mu se vratilo i teklo je prirodnim ritmom. Osjeao se lako i snano. Brod je izgledao tih, miran, nepromijenjen. Kalendar je otkucavao sve bre i bre. Stigao je i proao prvi sat leta natpogonom, mjereno brodskim vremenom. 99

Klik. Garrard iznenaeno podie pogled. Uobiajeni zvuk sada je nainila kazaljka za sate koja je prevalila jednu jedinicu. Minutna kazaljka je ve promicala pokraj oznake za pola sata. Sekundna kazaljka se okretala poput propelera, a onda, pred njegovim oima, ubrzala do potpune nevidljivosti... Klik. Jo jedan sat. Ve je promaklo iduih pola sata. Klik. Novi sat. Klik. Jo jedan. Klik. Klik. Klik, Klik, Klik, Klik, klk-klk-klkklk-klk-klk-klk-klk-Klkklkklkklk. Kazaljke kalendara postadoe nevidljive kako je vrijeme munjevito promicalo s Garrardom. Brod se, meutim, nije mijenjao. Ostajao je isti, krut, nenaruen, neranjiv. Kada je brojanik datuma dostigao brzinu pri kojoj Garrard vie nije mogao itati brojke, otkrio je da se ponovo ne moe pokretatikao i da mu, iako mu je cijelo tijelo bilo uzdrhtalo kao u kakva kolibrija, nita suvislo ne dopire preko osjetila. U prostoriji postajalo je sve tamnije, sve crvenije; ili ne, to je bilo... Ali nikada nije vidio kraj procesa, nije mu bilo doputeno da pogleda s vrhunca makrovremena prema kome ga je vidio Haertelov natpogon. Pseudosmrt ugrabila ga je trenutak ranije. *** Samo zahvaljujui pukom sluaju, Garrard nije sasvim umro i to odmah im je DFC-3 preao na natpogon; ali on to nije znao. Zapravo, u toku neodreeno dugog razdoblja nita nije znao; samo je kruto sjedio i zurio preda se, s metabolizmom usporenim gotovo do nitice i s mozgom koji je bio gotovo potpuno neaktivan. Jedino bi s vremena na vrijeme poneki pojedinani val metabolike aktivnosti niskog stupnja prostrujao kroz njega slian onome to bi elektriari nazvali zalutala struja kao reakcija na djelovanje nekog skrovitog nagona za opstanak. Taj nagon bio je tako praiskonske prirode da mu uope nije dopirao do svijesti. Bila je to pseudosmrt. Kada je, meutim, promatra napokon stigao, Garrard se probudio. Jo nije uspijevao da se potpuno snae u onome to je vidio i osjeao. Ali jedna injenica bila je oita; natpogon je bio iskljuen as njim su prestale i lude promjene ritma protoka vremena; uz to, s jednih vrata dopiralo je snano svjetlo. Prvi dio puta bio je dovren. Upravo su ga te dvije promjene u sredini gdje se nalazio vratile u ivot. 100

A ta stvar koja ga je vratila k svijesti bila je, meutim to? Nedostajao je smisao u svemu tome. Bila je to neka naprava i to prilino krhka koja je potpuno optakala njegovu lealjku. Ne, nije bila naprava, ve oigledno neto ivo neko ivo bie, postavljeno vodoravno, koje se obavilo oko njega. Ali ne, ne jedno bie, ve vie njih. Ili moda zbir svih tih stvari. Bilo je neizvjesno kako se to nalo u brodu, ali sada je svakako bilo tu. Ili su se oni nalazili tu. Kako uje? upita stvorenje iznenada. Njegov glasili njihovi glasovi ravnomjerno je dopirao iz svih dijelova kruga, ali ne i iz neke posebne toke na njemu. Garrardu nije padalo na pamet zato bi to bilo neobino. Ja... ree on. Ili mi... mi ujemo uima. Evo, ovdje. Odgovor mu je zazvuao smijeno zbog nehotice sroenog dugakog lanca samoglasnika. Zaudio se to govori tako neobinim jezikom. Mi-oni udvarali smo se da vas-vama zavedemo ovamo ree stvorenje. Uz tresak, jedna knjiga iz bogate biblioteke broda DFC-3 pade na pod pokraj lealjke. Mi se udvarali tu-tamo mnogo. Ti si bie-Garrard. Mi-oni smo clinesterton beademung, sa svom ljubav. Sa svom ljubav ponovi Garrard. Bio je udan nain na koji se beademung koristio jezikom kojim su govorila obojica; s druge strane, Garrardu ponovo nije padalo na pamet zato bi se beademungov nain upotreba jezika morao smatrati pogrenim. Jesi... jeste li vi-oni s Alfe Kentaura? upita on zaueno. Da, mi uti dvojne radiocele, koje vide tamo iza daraotvora. Mi-oni zaveli da bie-Garrard s najveim divljenjem ove dvojne i ima um za njih, tiho i buno. Kako uje? Ovoga puta bie-Garrard shvatio je pitanje. Ja ujem Zemlju ree on. Ali veoma je tiho i ne vidi. Da ree beademung. To je sklad, ne prvi, kao na. Svegutajui slua ljubavnike tamo, ne na radiocele. Neka ja-meni zavede ti-tebe tako da ima um rodalent beademunga i drugu brau i ljubavnike na kanalu koji je opojan biu-Garrardu. Garrard je bez tekoa razumio jezik. Na pamet mu pade da razumjeti jedan jezik u pravom smislu bez prevoenja na engleski u svijesti predstavlja sposobnost koja se stjee vrlo teko i nakon dugotrajnog vjebanja. No, razum mu iznenada ree: Ali ovo je engleski to je i bilo tono. Ponuda koju je clinesterton beademung upravo izloio bila je vrlo srdana, a i on je zauzvrat 101

istupio vrlo smjerno i od ljubavi-kako na svoju, tako i na radost beademunga; stvar je gotovo prola bez rijei. *** Bilo je mnogo sparivanja brodova nakon toga, a bie-Garrard zavodio je skladove beademungena, ostavivi svoj brod s mnogo darova-otvora za Svegutajueg da ih voli, dok su beademungeni pokazivali one-njih. Pokuao je takoer kazati kako je izvan ljubavi s natpogonom, koji se udvara jedino prostorima i vremenima, stvarajui oblija. Rodalent beademung udvarao se natpogonu, ali ovaj nije zaveo njega-njih. Onda bie-Garrard shvati da je sve vrijeme progutano i ponovo mora uti Zemlju. Ja zavodim tebe-njih do najpunije ljubavi ree on beademungenima. Oboavat u radiocele Alfe i Proksime Kentaura, koji jesi na nebesima. Sada me moj-drugih natpogon mora zavesti i zadobiti i nagnati da oboavam oblije kao tiinu. Ali ponovo e biti zaveden ree clinesterton beademung. Nakon to si oboavao Zemlju. Vrijeme, Svegutajui, mnogo te voli. Mi-oni ekat emo na druge. Garrard osobno nije imao mnogo vjere, ali ree: Da, mi-oni poduzet emo novo udvaranje beademungena na nekom drugom radijantu. Sa svom ljubav. Na to beademungeni nainie zavodljivo oboavanje i usred toga ukljui se natpogon. Brod s mnogo darova-otvora i bie-Garrard on-drugi ugledae dvojne radiocele kako se rasplinjuju. A onda, ponovo, nastupi pseudosmrt. *** Kad se svjeica upalila u beskrajnoj peini Garrardova pseudoumrlog razuma, DFC-3 nalazio se ve duboko unutar Uranove putanje. S obzirom na to da je Sunce jo bilo vrlo maleno i udaljeno, nije stvaralo spektakularan prizor, tako da Garrarda nita nije probudilo iz sna poslije smrti skoro dva dana. Kompjutori su ga ekali strpljivo. Vie nisu bili imuni na njegove kontrole; sada je mogao sam vratiti brod na Zemlju, ako je to elio. Ali kompjutori su takoer bili programirani da uzmu u obzir injenicu da on stvarno moe biti mrtav u vrijeme povratku DFC-3. Pruivi mu itav tjedan, u toku kojeg je on samo spavao, oni ponovo preuzee komande. Radio-signali poee tei, podeeni na poseban kanal. 102

Sat kasnije vratio se vrlo slab signal. Bila je to samo oznaka pravca, koja nije proizvela nikakav zvuk u unutranjosti broda DFC3, ali je zato bila sasvim dovoljna da veliku letjelicu stavi ponovo u pokret. Upravo je ovo stavljanje u pokret probudilo Garrarda. Njegov svjesni um i dalje je pokrivala ledena koprena pseudo-smrti; no, kad se malo pribrao, najprije je opazio da u unutranjosti kabine nema nikakvih promjena, osim to se na podu nalazi ona knjiga... Knjiga. Clinesterton beademung ju je tu ispustio. Ali to je, za ime boga, clinesterton beademung? I zbog ega je on, Garrard, vikao? Nije bilo smisla. Maglovito se sjeao nekakva iskustva tamo, daleko, kod dvojnog Kentaura... ... dvojne radiocele... Postojala je jo jedna rije. inilo se da sve imaju grki korijen, ali on nije znao grki a i kako bi, uostalom, Kenteurijci govorili grki? On se nae naprijed i okrenu prekida kojim se uklanjao poklopac s prednjeg vizira, zapravo teleskopa s djelomino providnim video-ekranom. Na njemu se pojavi nekoliko zvijezda, kao i slabani nimbus u jednom uglu koji je mogao biti i Sunce. Na mjestu gdje bi se na satu nalazila brojka za jedan sat, na ekranu se vidio planet veliine zrna graka, koji je s obje strane imao siune projekcije, sline drkama na alici za aj. DFC-3 nije proao pokraj Sunca prilikom odlaska; a to vrijeme planet se nalazio sa suprotne strane Suneva sistema. Ali sada je bilo gotovo nemogue pobrkati ga sa nekim drugim. Garrard se vraao kui i jo je bio iv i zdrave pameti. Ili moda nije? One prikaze o Kenturijcima koje kao da su mu i dalje veoma snano djelovale na osjeaje nisu ba ile u prilog bistrine njegova uma. Ali ubrzo su jenjavale. Kada je ustanovio, posegavi u najdublje ponore osjeanja, da je mnoina od beademung beademungeni, prestao je ozbiljno razmiljati o problemu. Kentaurijci koji govore grki oigledno ne bi pravili mnoinu karakteristinu za takozvanu slabu deklinaciju njemakog jezika. Cijelu stvar je po svoj prilici zamijesila njegova podsvijest. Ali to je, u stvari, pronaao kod Kentaurovih zvijezda? Nije bilo nikakva drugog odgovora na to pitanje osim onog nerazumljivog truanja o ljubavi, Svegutajuem i beademungenima. Moda uope nije vidio Kentaurove zvijezde ve je leao tu, hladan kao skua, itavih dvadeset mjeseci. 103

Ili je moda proteklo 12.000 godina? Nakon smicalica koje je natpogon izvodio s vremenom nije bilo naina da se tono ustanovi koji je datum. Mahnitim pokretima, Garrard poe baratati oko teleskopa. Gdje je Zemlja: Poslije 12.000 godina... Zemlja je bila tu. Ali to shvati on odmah nita nije dokazivalo. Zemlja je trajala mnogo milijuna godina; razdoblje od sto dvadeset stoljea bilo je nitavo prema vijeku jednog planeta. I Mjesec je bio tu; oba tijela jasno su se vidjela, s druge strane Sunca a kada je ukljuio najjae uveanje teleskopa sasvim ih je dobro razaznao. Garrard je ak uspio opaziti odraz Suneve kugle na vodenoj plohi Atlantika, istono od Grenlanda; kompjutori su oigledno vraali DFC-3 na Zemlju pod kutem od 23" sjeverno u odnosu na ravan ekliptike. Ni Mjesec se nije promijenio. ak se mogla vidjeti na njegovu licu velika jarkobijela mrlja, koja kao da je podraavala odraz na Zemljinu oceanu; bio je to znak za sputanje, sazdan od magnezijeva hidroksida, rasutog preko Mare Vaporuma u najranijim danima svemirskog letenja; na krajnjem junom rubu nalazila se crna toka, koja je jedino mogla biti krater Monilius. Ali ni to nije nita dokazivalo. Mjesec se uope nije mijenjao. Sloj praine koju je ovjek nanio preko njegove povrine trajat e milenijima uostalom to bi ga to na Mjesecu i moglo raspriti? Signalna zona na Mare Vaporumu pruala se na povrini veoj od 4000 etvornih milja; protok stoljea nee biti u stanju rainiti tu formaciju, ba kao ni sam ovjek hotimice ili sluajno za manje od jednog stoljea. Kad zapraite jedno tako prostrano podruje na svijetu bez atmosfere, onda ono ostaje zapraeno. On provjeri zvijezde prema karti. Nisu se pomakle; ali i zato bi se to dogodilo za samo dvanaest tisua godina? Zvijezde-kazala u Velikom Medvjedu i dalje su pokazivale prema Polarisu. Drako, slian kakvom fantastinom komadu vrpce, krivudao je izmeu dva Medvjeda, Kefeja i Kasiopeje, kao to je inio odvajkada. Zvijea su mu govorila jedino to da je na sjevernoj Zemljinoj polulopti proljee. Ali proljea koje godine? *** A onda, najednom, Garrardu sinu da raspolae nainom za iznalaenje odgovora. Mjesec izaziva plime na Zemlji, a akcija i reakcija uvijek su podjednake, premda djeluju u suprotnim smjerovima. Mjesec ne moe pomjeriti stvari na Zemlji, a da pri tom i sam ne pretrpi neko djelovanje, koje se oituje u njegovu angularnom momentu. Mjeseeva udaljenost od Zemlje postojano se 104

poveava stopom od 0,6 ina svake godine, to znai da bi poslije 12.000 godina on trebao biti est stotina stopa udaljeniji. Da li je tu razliku mogue izmjeriti? Garrard je sumnjao u to, ali je ipak uzeo efemeride i estare i poeo snimati fotografije. Dok je radio, Zemlja je postajala sve blia. U asu kada je zavrio prvi proraun koji je bio prilino nepouzdan, jer je doputao pogreku veu od udaljenosti koju je poduzeo da izmjeri Zemlja i Mjesec dovoljno su mu se pribliili u teleskopskom viziru, tako da je mogao obaviti mnogo preciznija mjerenja. Ali to je, shvati on smrknuto, u meuvremenu postalo sasvim suvino. Kompjutor je vraao DFC-3 ne prema nekom uoenom suncu ili planetu, ve prema toki koja je bila tono proraunata. A kompjutor nije bio kadar pretpostaviti da se Zemlja i Mjesec nee nai blizu te toke kad se vrati DFC-3. Drugim rijeima, ve sama injenica da je Zemlja bila vidljiva odavde bila je dovoljan dokaz da nije proteklo mnogo vie vremena nego to je predvieno projektom. Garrarda to nije mnogo iznenadilo; ta je pomisao sve vrijeme poivala negdje u dnu njegova mozga. Zapravo, on se latio svih onih prorauna samo iz jednog razloga: negdje duboko u njemu postojao je mehanizam koji je nalagao brojanje mehanizam koji se sam stavljao u pogon. Davno, dok je jo pokuavao odrediti ritam rada brodskog kalendara, on je poeo kompulzivno brojanje i, kako se ini, od tada uope nije prestajao brojati. Bila je to jedna od poznatih opasnosti skopanih s hotiminim aktiviranjem jednog takvog mehanizma koji je sada poeo donositi rezultate u ovim savreno beskorisnim astronomskim vjebama. Bilo mu je lake kada je to shvatio. Doao je do grubih procjena i tog asa onaj neujni maloumnik u njegovu mozgu napokon je prestao brojati. Ve dvadeset godina pomicao je kuglice na svojoj raunaljci i Garrard je pretpostavljao da je obojici milo to se stvar konano zavrila. Najednom se oglasi radio i brino ree: DFC-3, DFC-3. Garrarde, da li me uje? Jesi li jo iv? Svi su ovdje kao na iglama. Garrarde, ako me uje, javi se! Bio je to Haertelov glas. Garrard je tako naglo sklopio estare da mu se jedna od igala zabola u stranji dio ake. Haertele, ovdje sam, projekt DFC-3. Ovdje Garrard. A onda doda, ni sam ne znajui zato: Sa svom ljubavi. *** Kad se cijela gungula oko doeka zavrila, Haertel ga je stao obasipati pitanjima vezanim za vremenske efekte. 105

 To svakako proiruje podruje mog istraivanja ree on. Ali mislim da stvar moemo obuhvatiti transformacijom. Moda ak i da joj pronaemo protudjelovanje, to bi je uklonilo bar to se tie pilota. Vidjet emo! Garrard zamiljeno napravi vrtlog na povrini koktela. Sjedei u Haertelovoj staroj, pretrpanoj kancelariji, u administrativnoj straari projekta, osjeao se nekako neobino i skueno. On ree: Ne vjerujem da bi to valjalo, Adolphe. Mislim da mi je ba ta stvar spasila ivot. Kako? Rekao sam ti da je izgledalo da sam umro. Od kada sam se vratio, mnogo sam proitao; tako sam ustanovio da psiholozi mnogo manje dre do individualnosti ljudske psihe nego to to inimo ti ili ja. Nas dvojica smo fiziari i kao takvi smatramo da je sav svijet izvan nae koe da predstavlja neto to treba promatrati, ali to ne preinauje ono bitno JA. Ali oito, to staro solipsistiko stajalite nije tono. Same nae linosti zavise, zapravo, u velikoj mjeri od svih stvari iz nae sredine, velikih i malih, to postoje izvan nae koe. Ako bi na neki nain mogao odsjei neko ljudsko bie od svih dojmova osjetila koji dopiru do njega izvana, ono bi prestalo postojati kao linost poslije samo dvije ili tri minute. Po svoj prilici ubrzo bi umrlo. Nalikuje mi na citat iz Harryja Stacka Sullivana uzvrati Haertel oporo. Pa to? Pomisli samo nastavi Garrard koliko je jednolina unutranjost svemirskog broda. Savreno kruta, nepomina, nepromjenljiva, beivotna. Na obinom meuplanetnom letu u takvoj sredini ak i najtvrdokorniji svemirac povremeno e neizbjeno popustiti. Poznate su te tipine psihoze svemiraca, kao i meni, zar ne? ovjekova linost postaje kruta ba kao i njegova sredina. On se obino pribere im stigne u neku luku i ponovo stupi u dodir s manje-vie normalnim svijetom. Ali u DFC-3 ja sam mnogo stroe bio odsjeen od svijeta koji me je okruivao. Nisam mogao pogledati van: nalazio sam se pod natpogonom, tako da se nita nije moglo vidjeti. Nisam mogao stupiti u vezu s bazom, zato to sam se kretao bre od svjetlosti. A onda sam ustanovio da se ne mogu ni pokrenuti i to vrlo dugo; vrhunac je bio kada se pokazalo da su postali nepomini i ureaji koji su u stalnom pokretu za sve druge svemirce. ak se ni oni nisu pokretali. Kad se ritam protoka vremena poeo ubrzavati, naao sam se u jo nemoguijoj krletki. Instrumenti su se, dodue, poeli pokretati, ali prebrzo, tako da ih nisam mogao pratiti. Cijela situacija postala je sada potpuno kruta i, zapravo, ja 106

sam umro. Ukrutio sam se kao i brod oko mene i ostao sam u tom stanju sve dok je bio ukljuen natpogon. Zar to ne pokazuje upita Haertel oporo da ti vremenski efekti nisu bili naklonjeni? Ba naprotiv, Adolphe. Pazi dobro. Strojevi su funkcionirali na razini subjektivnog vremena; oni su ga nagonili da varira du neprekidnih krivulja od presporog prema prebrzom a onda, bar pretpostavljam, ponovo natrag. I tako je nastala situacija stalne promjene. Promjene u njoj nisu bile dovoljno istaknute da me izbave iz pseudosmrti, ali su ipak bile dovoljne da me zatite od potpunog unitenja, to je, smatram, zadesilo Browna i Cellinija. Oni su znali da mogu iskljuiti natpogon, ako bi im uspjelo doprijeti do njega, i stradali su pokuavajui to uiniti. Ali, za razliku od njih, ja sam bio svjestan da moram nepomino sjediti i zahvaljujui velikoj srei tvoja sinusoidna krivulja promjene ritma protoka vremena omoguila mi je da preivim. Ah, ah ree Haertel. Zgodna tema za razmiljanje, premda drim da nee osobito doprinjeti popularizaciji meuzvjezdanih putovanja! On ponovo zauti, napuivi mala usta. Garrard otpi dobar gutljaj pia. Haertel konano ree: Zato te mue ti Kentaurijanci? ini mi se da si obavio dobar posao. Ne toliko to si se pokazao kao junak... svaka budala moe biti hrabra... ve zato to si razmiljao, dok su Brown i Cellini oigledno samo radili. Postoji li neka tajna u vezi s onim to si pronaao kad si stigao do dvije zvijezde? Garrard ree: Da, postoji. Ali ve sam ti kazao to je posrijedi. Kada sam iziao iz pseudosmrti, predstavljao sam samo svojevrsni palimsest na koji je svatko mogao utisnuti bilo to. Moja matina sredina, obina zemaljska sredina, bila mi je vraki tua, dok je ona, koja me je trenutno okruivala, izgledala podjednako kruto kao i prije. Kad sam se sreo s Kentaurijancima... ako se to uope dogodilo, u to nisam siguran... oni su postali najvanija stvar u mom svijetu i moja linost stala se mijenjati kako bi im se prilagodila i pokuala ih dokuiti. Bila je to promjena protiv koje sam bio potpuno nemoan. Moda sam ih i razumio. Ali ovjek koji je to vjerojatno uinio nije ovaj isti s kojim ti sada razgovara, Adolphe. Sada kada sam na Zemlji, ni ja tog ovjeka vie ne razumijem. On je ak govorio engleski na jedan vrlo udan nain. A ako ja ne mogu razumjeti samoga sebe u toku toga razdoblja... a odista ne mogu; ak drim da taj ovjek uope nije 107

bio Garrard koga ja poznajem... kakva onda imam prava da tebi ili projektu priam o Kentaurijancima? Zatekli su me u kontroliranoj sredini i promijenili su me tako to su uli u nju. Sada kad su otili, nita mi se vie ne vraa; ak mi nije jasno zato sam uvjeren da su govorili engleski! Da li su se nekako zvali? Jesu ree Garrard. Zvali su se beademungeni. Kako su izgledali? Uope ih nisam vidio. Haertel se nae naprijed. Onda... uo sam ih. Mislim. Garrard slegnu ramenima i ponovo otpi gutljaj pia. Nalazio se kod kue i bio je zadovoljan. Ali u svom gipkom umu on zau kako netko kae: koji jesi na nebesima; a onda se zau jedan drugi glas, koji je lako mogao biti njegov vlastiti (zato je pomislio njegadrugog): Kasnije je nego to misli. Adolphe ree je li ovim stvar okonana? Ili emo moda nastaviti? Koliko e nam biti potrebno da napravimo bolji brod, DFC-4? Mnogo godina uzvrati Haertel blago se osmjehnuvi. Ne uzbuuj se zbog toga, Garrarde. Ti si se vratio, a to je mnogo vie nego to je ostalima uspjelo i nitko vie nee traiti od tebe da se ponovo otisne na put. Iskreno smatram da nam nee poi za rukom da za tvoga vijeka sagradimo jo jedan brod; pa ak i ako to uinimo, neemo se ba uriti s lansiranjem. Raspolaemo sasvim skromnim podacima o tome na to si tamo, zapravo, naiao. Poi u uzvrati Garrard. Ne bojim se vratiti... ba u se radovati. Sada kada znam kako se DFC-3 vlada, mogu ponovo krenuti i donijeti vam karte, trake, fotografije. Zar stvarno misli upita ga Haertel, ije je lice najednom postalo ozbiljno da bismo smjeli ponovo poslati u misiju DFC-3? Garrarde, taj brod emo rastaviti praktino molekulu po molekulu; to je prva stvar koju valja uiniti, ako ikada elimo sagraditi DFC-4. A ni tebe vie ne moemo pustiti. Ne elim da budem grub, ali zar nisi pomislio da bi ta tvoja elja za povratkom mogla biti rezultat i nekakve posthipnotike sugestije? Ako je tako, to vie eli da poe, to si opasniji za sve nas. I tebe emo podjednako temeljito ispitati kao i brod. Ako su ti beademungeni htjeli da se vrati, zacijelo su imali i nekakav razlog za to, a mi ga moramo doznati. Garrard kimnu glavom, ali je znao da Haertelu nije promakla tanana kretnja njegovih vjea i bore koje su mu zaas nastale na 108

elu, kao i grenje siunih miia to je zaustavilo suze, ali nije uspjelo sprijeiti pojavu maske bola na njegovu licu. Ukratko ree on ne mii se. Haertel mu uputi utivo zbunjen pogled. Garrard, meutim, nita vie nije mogao kazati. Vratio se u obino vrijeme ovjeanstva i nikada ga vie nee napustiti. ak ni, prema obeanju koga se sjeao neodreeno, sa svim onim to je u njemu preostalo od ljubavi.

Prve dvije i po decenije anrovski samostalnog postojanja naune fantastike od 1926, kada je pokrenut prvi specijalizirani SF asopis, Amazing Stories, pa do 1950. godine, kada se dua ostvarenja naunofantastinih pisaca poinju objavljivati u knjigama, a ne vie, kao to je bilo do tada, u nastavcima u mjesenicima protekle su pod monim utjecajem dvojice izdavaaurednika, Huga Gernsbacka i Johna Campbella (prvi je osnovao ve spomenuti Amazing Stories, a drugi je ureivao od rujna

Zoran ivkovi: JAMES BLISH

1937. Astounding Stories). Iako se njihova vienja naune fantastike nisu u svemu poklapala, ona su se ipak u mnogo emu podudarala i upravo su te zajednike dodirne toke odredile opi profil amerike, pa i svjetske SF beletristike u periodu za koji mnogi jo i danas tvrde da predstavlja zlatno doba ovog anra. Meu najznaajnije odrednice ovoga tipa neumnjivo spada ona koja nalae pokuaj uspostavljanja sprege izmeu proznog naina umjetnikog

109

izraavanja i jednog novog vienja svijeta, proisteklog iz sve irih vidika to ih je otkrivala moderna nauka. No, uz ovu odrednicu ilo je odmah i jedno ogranienje. Gernsback i Campbell, naime, nisu pod kategorijom nauke razumijevali disciplinarni pluralitet empirijskog tumaenja svijeta, ve samo jedan njen segment onaj koji se odnosio na podruje fizikalnotehnolokog profila. Drugim rijeima spomenuti tandem urednika-izdavaa favorizirao je uglavnom ona ostvarenja amerikih SF pisaca iz tridesetih i etrdesetih godina u kojima se pomak od koordinata stvarnosti, kao ontoloka pretpostavka anra, dobivao uvoenjem nekog fizikalnog ili tehnolokog novuma, iz ega su potom proizlazili svi ostali inioci proznog pripovijedanja: radnja, zaplet, karakteristike likova, estetska dimenzija. Izvjesna razlika izmeu Gernsbacka i Campbella, i obzirom na taj zahtjev, oitovala se moda ponajprije u tome to je prema shvaanju prvoga sam fizikalno-tehnoloki novum predstavljao jedinu svrhu SF djela, dok je kod drugoga ve dolo do odreenog pomicanja teita s pukog iznoenja tehnikih izuma na posljedice koje ti izumi ostavljaju na ovjeka, odnosno drutvo u cjelini. No, i u jednom i u drugom sluaju gotovo da se nije izlazilo izvan okvira fizikalnih disciplina empirijske nauke, odnosno njihovih praktinih tehnolokih derivata. Poetkom pedesetih godina, meutim, ve su se poele nasluivati tematske granice ovako skuenog shvaanja naune fantastike. U toku prethodne dvije i po decenije u mnogobrojnim SF priama temeljito su pretresene gotovo sve mogunosti koje je doputala tadanja razina znanja fizikalnih nauka, pa ak i one koje su shodno toj razini a priori bile iskljuene kako u teorijskom, tako i u

praktinom pogledu. Pod krutim Campbellovim kriterijima, koje on nije htio ili nije mogao mijenjati, anr je zapao u najopasniju vrst krize: poeo se ponavljati. No, na sreu, nekako u isto vrijeme s tom krizom dolo je do jedne znaajne tehnike promjene na podruju izdavanja naune fantastike u SAD. asopisi koji su do tada suvereno vladali tamonjom SF scenom dobivaju ozbiljnu konkurenciju objavljivanjem knjiga. Izdavai knjiga nisu upravo zbog spomenute krize asopisa sputavali SF autore kembelovskim kanonima, ve su im omoguili iru stvaralaku slobodu koju je izvjestan broj autora vie nego umjeno iskoristio. Meu piscima koji su se upustili u traganje na potpuno novim oblicima naunofantastinog izraavanja, kako u tematskom, tako i u estetskom, odnosno idejnom pogledu, omoguivi tako anru da vrati izgubljenu vitalnost i svjeinu, jedan od najuspjenijih nesumnjivo je bio James Blish, autor koji je kako samim SF opusom tako i djelima posveenim teorijskom i kritikom izuavanju naune fantastike, uvjerljivo pokazao da su obzorja ovog anra potencijalno mnogo ira i obuhvatnija od onih koja su vrijedila u zlatnom dobu, odnosno gernsbekovsko-kembelovskom periodu. James Benjamin Blish roen je 23. svibnja 1921. godine u Orangeu, savezna drava New Jersey. Studirao je mikrobiologiju (koja e ga kasnije inspirirati za neka meu najizvrsnijim SF djelima) na univerzitetu u Pennsylvanijl, gdje je i diplomirao 1942. godine; odmah potom je regrutiran i ratne je godine proveo kao vojno-medicinski laboratorijski tehniar. Poslije rata. 1945. i 1946. godine Blish se posveuje postdiplomskom studiju

110

zoologije na univerzitetu Columbia u New Yorku, ali ga ne zavrava, budui da se odluio potpuno posvetiti spisateljskom pozivu. enio se dvaput, u oba navrata sa enama iz SF krugova, Virginijom Kidd i Judithom Ann Lawrence. Godine 1968. preselio se u Englesku, u kojoj je ostao sve do smrti. 30. srpnia 1975. godine. Za razliku oo nekih starijih kolega koje je John Campbell okupio oko svog asopisa izmeu 1938 i 1940 godine i koji e kasnije takoer postati znamenita SF imena, Blish se u poetku svoje karijere nije uspio probiti na stranice Astoundinga. Prema jednom objanjenju, prie koje je on poeo pisati od 1940. godine bile su odve naivne za Campbella, odnosno Blish je bio premlad i kao osoba i kao pisac za tada vodee ameriko SF glasilo. No, i ta rana ostvarenja ipak su bila objavljena, najvie zahvaljujui pripadnosti poznatoj njujorkoj grupi mladih poklonika naune fantastike koji su sebe nazivali Futurijanci i iz ijih je redova poteklo nekoliko uglednih pregalaca na polju amerike naune fantastike: Cyril Kornbluth, Frederik Pohl, Donald Wollheim, Damon Knight i drugi jo nedovoljno stasali za elitni Astounding, ovi mladi ljubitelji SF anra objavljivali su svoje poetnike radove u nekim manjim i skromnijim asopisima, koje su nerijetko sami i ureivali, kao to su Cosmic Stories, Future i Super Science Stories. Upravo u ovom posljednjem objavljena je u oujskom broju za 1940. godinu Blishova prva naunofantastina pria: Hitno punjenje rezervoara (Emergency Refueling.). Iz tog najranijeg perioda Blishova SF stvaralatva, izmeu 1940. i 1942. godine, kada je on pisao samo za poluamaterske asopise, posebnog spomena vrijedna su jo samo dva

djela, budui da u zametku sadre neke karakteristike koje e kasnije Blisha svrstati u red pisaca koji su svojim opusom i te kako zaduili naunofantastini anr. Prvo ostvarenje je pria Potonuli svemir (Sunken Universe). objavljena u svibanjskom broju za 1942. godinu asopisa Super Science Stories pod pseudonimom Arthur Merlyn. Ta storija, u kojoj se pria o borbi za opstanak jedne kolonije mikroskopskih humanoidnih stvorenja to nastanjuju vodeni svijet, znaajna je u prvom redu stoga to e iz nje kasnije izrasti nesumnjivo najpoznatija Blishova novela, Povrinski napon (Surface Tension), koja predstavlja okosnicu romana Zvjezdane spore, kapitalnog SF ostvarenja tog amerikog pisca Zaokupljenost osnovnim pozivom mikrobiologijom, dolazi do izraaja premda na sasvim drugaiji nain u drugom znaajnom Blishovu djelu iz spomenutog perioda, noveli Nee biti tame (There Shall Be No Darkness*) koja je objavljena skoro deset godina poto je napisana u travanjskom broju za 1950. godinu asopisa Thrilling Wonder Stories. Novela je zanimljiva zato to predstavlja pokuaj odvajanja od tadanjih SF obrazaca u pravcu nastojanja da se ostvari svojevrstan hibrid naunofantastinog anra i takozvanog horrora. Klasian motiv vukodlaka ovdje je predoen kroz prizmu mogueg naunog tumaenja postojanja takvih stvorenja, a sredinja poruka djela usredotoena je na to da se pokae kako su oni, zapravo, zarobljenici vlastite biologije. Po Blishovu modelu kasnije su poduzeti mnogi srodni hibridni pokuaji, meu kojima je jedan od najuspjelijih roman Richarda Mathesona Ja sam legenda (I Am Legend). Nestaica papira koju je donio rat i

111

koja je trajala i prvih poslijeratnih godina okonala je vijek gotovo svih manjih nauno-fantastinih asopisa, to je zajedno s regrutacijom prekinulo svaku spisateljsku aktivnost Futurijanaca. Kada su se, meutim, prilike malo sredile pred kruj etrdesetih godina, oni se ponovo okupljaju, ali ne vie kao puki poklonici SF anra, ve kao ljudi s profesionalnim ambicijama na ovom polju, kako u pogledu stvaralatva, tako i izdavatva. Vei broj njih zapoljava se u knjievnoj agenciji Scott Meredith, meu njima i Blish, koji se, meutim, ne posveuje toliko samom pisanju, ve preostalim vidovima profesionalnog literarnog stvaralatva u okviru djelatnosti agencije. Zakljuno sa 1949. godinom Blish je objavio srazmjerno malo nauno-fantastinih djela, pa ak i ta koja je publicirao uglavnom nije sam pisao, ve u suradnji s drugim autorima. Prvo znaajnije samostalno djelo koje je Blish objavio u toku tih godina uenja kod Scotta Mereditha bila je pria Neka se nalaza uva (Let the Finder Bevare), koja e uskoro postati osnova njegova i drugog napisanog, a prvog obljavljenog romana, Orluar (Jack of Eagles). Ameriki pisac i ovdje odstupa od kembelovskog kanona u pravcu jednog motiva koji e upravo poetkom pedesetih godina doivjeti pravi procvat u naunofantastinom anru motiva otkrivanja ovjekovih zapretanih parapsiholokih potencijala. U tom smislu, pria Neka se nalaza uva stoji usprkos izvjesnim slabostima, koje se prije svega oituju u robovanju obrascima pulp izdanja kao svojevrstna pretea nekih karika SF anra iz ove motivske grupe, kao to je, na primjer, Sturgeonov roman Vie nego ljudski (More Then Human).

Za razliku od prie, roman koji je iz nje proiziao (izvorno objavljen 1952. godine, a est godina kasnije objavljen pod promijenjenim naslovom ESPer) mnogo je cjelovitiji i detaljniji u razradi procesa dokuivanja glavnog junaka, Dannyja Caidena vlastitih intuitivnih sposobnosti. Iako ni roman nije sasvim osloboen melodramskog kliea karakteristinog za popularna izdanja Scotta Mereditha, u ijem je oblikovanju sudjelovao i sam Blish i koji je ostavio izvjesnog traga u njegovim ranim romanima, Orluar ve donosi jednu od temeljnih karakteristika F prosedea amerikog pisca; tu karakteristiku dobro je uoio Brian Stableford koji u svojoj analitikoj studiji o Blishu pod naslovom Nesuglasje simbola (A Clash of Symbols) pie povodom romana o kome je rije: Blish suvislo nastoji da preko opisanih pojava uspostavi svojevrsnu teorijsku osnovu, koja bi mogla da im poslui kao uporite. Novum, dakle, jo od poetka nije bio kod Blisha krajnja svrha djela, kako je to Gernsback htio, niti se preko njega stizalo do uproenih posljedica na drutvo, kako je to propisivao Campbell; ameriki pisac nastojat e bar u najboljim ostvarenjima da odredi krajnje ishode promjena koje uvjetuje uvoenje novuma, jer jedino tako one postaju relevantne u ukupnosti svih promjena raznih pravaca razvoja ljudskog roda. Blish je svoj drugi roman, Ratnici dana (The Warriors of Day), objavio kao samostalnu knjigu 1953. godine, ali je on dvije sezone ranije, 1951, iziao u neto izmijenjenoj verziji i pod naslovom Ma Xote (Svvord of Xota) u ljetnom broju edicije Two Complete ScienceAdventure Books. Ratnici dans svakako ne spadaju u Blishova prvorazredna ostvarenja; roman je,

112

naime graen prema jednom ve razraenom obrascu iz inventara space-opere: junak je obian ovjek koji stjecajem okolnosti dolazi u priliku da rjeava sudbine itavih svjetova; u ovom sluaju taj je junak Tipton Bond koji na planetu Xota dobiva kljunu ulogu u okraju izmeu lokalnih stanovnika i divovskih ratnika. Ne izlazei iz okvira space-opere, glavna je vrlina tog djela u nesumnjivoj knjievnoj nadarenosti autora, pa je roman mnogo suvislije i pismenije sroen od mnoaih srodnih ostvarenja. Godine 1955. izlazi iz tampe nova Blishova knjiga koja e kasnije postati znamenita kao trei dio tetralogije Letei gradovi (Cities in Flight), koja se jo naziva i Okie serija. (Izrazom Okie oznaavali su se ameriki nomadski nadniari, a naroito oni iz savezne drave Oklahome, koju je tridesetih godina ovog stoljea zadesila posebno teka ekonomska kriza; Blish se opredijelio za ovaj naziv zato to postoji oigledna paralela izmeu prvobitnih Okiea i nomadskih gradova to se otiskuju sa Zemlje u svemir u potragu za boljim ivotnim uvjetima. Posrijedi je roman Zemljanine, vrati se kni (Earthman. Come Home), nastao spajanjem etiriju prije objavljenih novela: Okie (Okie), travanjski broj za 1950. godinu asopisa Astounding, Napoliar (Bindlestiff), Astounding, prosinac 1950, Sargako more izgubljenih gradova (Sargasso of Lot Cities) Two Complete ScienceAdventure Books, proljee 1953, i Zemljanine, vrati se kui. Astounding, studeni 1953. Prvi publicirani roman iz ciklusa Letei gradovi pria o svemirskoj Odiseji grada New Yorka koji se, zahvaljujui antigravilacijskoj napravi, nazvanoj spindizzi, vinuo s matinog planeta u raskone kozmike pustolovine. U zaleu ove u osnovi

space-opere jest koncepcija o kojoj sam autor kae da je preuzeta iz uenja poznatog njemakog filozofa Oswalda Spenglera, izloenog u djelu Propast Zapada. Ova okolnost dala je povoda za esta usporeenja u kritikoj literaturi izmeu Blishove tetralogije i Asimovljeve trilogije Zadubina, koja se osniva na slinim temeljima. Godinu dana kasnije, 1956, objavljen je drugi dio ciklusa Letei gradovi, roman Oni e imati zvijezde (They Shall Have Stars) koji je takoer nainjen iz ve publiciranih storija. Ovoga puta rije je o dvjema novelama, Most (Bridge) i U orskokaku (At Death's End), tampane u februarskom broju za 1952, odnosno u oujskom Za 1954. Astoundinga. Oni e imati zvijezde, prvi roman u tetralogiji, pria o penglerovskom kraju zemaljske civilizacije, odnosno o dva istraivaka projekta koji treba da omogue zaetak novog ciklusa civilizacije; posrijedi su ve spomenuti spindizzi i jedna naroita vrst droge koja spreava starenje, omoguujui tako ljudima da steknu ivotni vijekt u skiadu s kozmikim vremenskim razmjerima kojima e se mjeriti njihova postzemaljska budunost. Isti roman pojavio se godinu dana kasnije pod izmijenjenim naslovom, Godina 2081! (Year 2081!). Iste sezone, 1957, iz tampe izlaze jo dvije Blishove knjige, od kojih e ga jedna uvrstiti u red najveih majstora naunofantastinog anra. Rije je o romanu Zvjezdane spore (The Seedling Stars) koji je, kao i ranija djela, nastao spajanjem ve pojedinano objavljenih storija. Tematska okosnica ovoga puta bila je zamisao o pantropiji sloenim genetskim mutacijama koje dovode do nastanka naroitih ljudskih sojeva, kadrih da opstanu u sredinama

113

nedostupnim normalnom ovjeku, odnosno na kozmikim svjetovima veoma razliitim od Zemlje. Ideju pantropije Blish je temeljito razradio u etiri zasebne epizode: prva storija u knjizi, Program osjemenjivanja (Seedinp Program), izvorno je objavljena pod naslovom Vrijeme za opstanak (A time to Survive) u broju za veljau 1956. asopisa Fantasy & Science Fiction; druga, Bie s tavana (The Thing in the Attic), prvo je izila u srpanjskom broju za 1954. asopisa If trea i teina, Povrinski napon (Surface Tension), publicirana prvi put kolovoza 1952. u mjeseniku Galaxy, proistekla je, kao to smo vidjeli, iz jedne od Blishovih prvih pria, Potonuo svemir; konano, etvrta storija, Razvoe (Watershed), pojavila se u svibanjskom svesku asopisa If iz 1955. godine. Zajedniki nazivnik pojedinanih ostvarenja koja ulaze u sastav serije o pantropiji je jedan opi model situacije u okviru koga dolazi do navikavanja genetski izmijenjenih izdanaka ljudskog roda na njihov novi identitet, odnosno na drugaiji doivljaj svijeta koji odatle proizlazi. Ovaj doivljaj, naime, postaje sve manje naslijeeno antropomorfistiki, a sve se vie uklapa u nove ivotne sredine, bez obzira da li je rije o ledenoj atmosferi Ganimeda, o mikroskopskom svijetu jedne lokve ili o podnoju divovske ume. Blish nagoni svoje junake da za razliku od ovjeka iz kembelovskih SF kanona ne prihvate matini svijet kao mjeru cijelog svemira, te da tako ono to je razliito od njih ne proglase udovinim. Umjesto toga, on im podaruje kroz dinamian i esto bolan proces uenja jednu neusporedivo iru i primjereniju optiku od klasine

antropomorfistike, a poruka u ovom smislu kulminira u posljednjem poglavlju knjige, ministoriji Razvoe, gdje se pria o povratku na matini planet jedne ekspedicije osjemenjivaa koji tragino otkrivaju da su se uvjeti na Zemlji u meuvremenu toliko promijenili da oni vie ne spadaju u taj svijet; kao otpadnicima ne preostaje im nita drugo nego da ostanu u umjetno odravanoj zemaljskoj sredini svog svemirskog broda i da smisao svog kasnijeg pregalatva potrae u daljem provoenju programa osjemenjivanja, prema ijim proizvodima oni osjeaju duboko uvrijeenu antropomorfistiku odbojnost. Posrijedi je izvrsna i nadasve moderna knjiga jedno od onih kapitalnih djela koja su dovela do konanog prevazilaenja zlatnog doba naune fantastike u korist jednog novog i neusporedivog suvislijeg vienja SF anra koje vie ne robuje gernsbekovsko-kembelovskim stavovima. Iste godine kad i Zvjezdane spore iz tampe izlazi jo jedan Blishov roman pod dva naslova. Rije je o Smrznutoj godini (The Frozen Year) koja je u Velikoj Britaniji objavljena pod naslovom Pala zvijezda (Fallen Star). Iako ne spada u red autorovih reprezentativnih ostvarenja, ovaj je roman znaajan u sklopu Blishova opusa ponajprije zbog toga jer je prvi koji je od poetka zamiljen kao takav, odnosno nije nastao proirivanjem neke ranije objavljene prie ili novele, ili sakupljanjem izjesnog broja tematski povezanih storija. U Smrznutoj godini pria se o ekspediciji na sjeverni pol, iji je zadatak da se pronau djelii meteora i tako doe do pretpostavke da asteroidni pojas predstavlja ostatke razorenog planeta. Dotini djelii se odista pronalaze, ali ubrzo ponovo nestaju, zajedno s jednim sporednim lanom misije, za koga se utvruje da

114

je agent Marsovaca pravih zaetnika unitenja hipotetikog planeta. Godina 1958. spada meu najplodnije i najvanije u Blishovu SF stvaralatvu. Od tri knjige objavljene te sezone, dvije nesumnjivo moemo svrstati u prvorazredna ostvarenja amerikog fantasta. za jednu od njih on e dobit: glavno godinje SF priznanje, nagradu Hugo Gernsback. Rije je o znaajnom Blishovu romanu Sluaj savjesti (A Case of Conscience) koji e kasnije postati prvi dio etvorotomne trilogije poznate pod nazivom Za takvim znanjem (After Such Knowledges. Proireni vidici postkembelovske naune fantastike nuno su se jednog trenutka poeli susretati s onim dimenzijama znanja keja se obino nazivaju krajnja pitanja. Ovi susreti najee su se dogaali na polju kozmologije, neto rjee u domeni filozofije, a Blish je s jo nekoliko autora zasluan to je dolo do sueljavanja i na terenu religije. Posezanje za krajnjim pitanjima, naime, neizostavno je aktualiziralo neke drevne religijske proturjenosti i Blish je naao razloga da se s njima uhvati ukotac. Roman Sluaj savjesti nastao je proirivanjem novele objavljene pod istim naslovom u rujanskom broju za 1953. godinu asopisa If. Glavni junak ovog djela, biolog-jezuit Ramon RuizSanshez. otkriva u stanovnicima planeta Liti je nepobitnu protuteu vlastitom katehizisu dokaz, naime, da ivot u kozmosu nastaje evolucijom, a ne boanskim uplivom. Uvjeren da to ipak ne moe biti, on zakljuuje da je posrijedi, zapravo, Sotonino djelo, kojim ovaj eli da ga dovede u iskuenje, i zbog toga poduzima in istjerivanja avola s Litije koja odista doivljavava krah, budui da joj sunce iznenada eksplodira kao nova. Zaokupljenost religijskim antinomijama nee napu

tati Blisha ni kasnije i on e kao to je reeno napisati jo tri knjige o toj temi. Mi smo, meutim, uvjereni da je u trilogiji Za takvim znanjem roman Sluaj savjesti najcjelovitiji i umjetniki najuspjeliji, mada i ostala ostvarenja iz ovog ciklusa moemo svrstati meu Blishova prvorazredna djela. (Zanimljivo je u vezi s ovim podsjetiti se da su se neposredno nakon objavljivanja prve, novelske verzije Sluaja savjesti jo dva velika pisca takoer veoma uspjeno ogledala u razmatranju religijskih proturjenosti iz naunofantastine perspektive, bili su to Arthur C. Clarke koji je godine 1955. objavio priu Zvijezda, i Isaac Asimov, koji je jednu sezonu kasnije publicirao novelu Posljednje pitanje. Dvije godine poslije izlaska iz tampe Blishova romana pojavljuje se jo jedno znamenito ostvarenje koje se kree u istim motivskim vodama roman Walters Millera Kantikulum za Leibowitza (A Canticle for Leibowitz); meu najzanimljivija tematski srodna ostvarenja novijeg datuma nesumnjivo spada novela mladog amerikog pisca Georgea R. R. Martina A Song for Lya bit e objavljena u jednom od iduih brojeva SIRIUSA. Tri od navedena etiri djela izuzetak je Asimovljevo dobila su nagradu Hugo Gernsback, to nesumnjivo potvruje da ostvarenja toga profila nalaze stalan odjek kod italake publike.) Drugi roman objavljen 1958. godine bio je Trijumf vremena (The Triumph of Time), koji e kasnije biti uvrten kao etvrti u ciklusu Letei gradovi. U njemu se pria o zavrnim pustolovinama NewYorka na putu prema stjecanju kljune uloge u Galaksiji, odnosno o predstojeem kraju svemira.

115

Zanimljivo je da Blish na kraju djela nagovjetava mogunost da novi svemir koji e uslijediti na mjestu starog nee biti optereen penglerovskim prokletstvom. I ovom romanu promijenjen je naslov prilikom tampanja u Velikoj Britaniji, gdje se pojavio kao Nesuglasje cimbala (A Clash of Cymbals). Konano, kao trei roman te sezone biva objavljen VOR (VOR), nastao proirivanjem kratke prie Slabost Rvoga (.The Weakness of Rvog), izvorno objavljene u februarskom broju za 1949. godinu asopisa Thrilling Wonder Stories, koju je Blish napisao zajedno s Darnonom Knightom. Zaplet djela osniva se na neophodnosti da se uniti jedan neunitivi izvanzemaljski robot, poto bi inae njegovi gospodari pokorili Zemlju. Posrijedi je ve razraen model siea, u okviru koga se raznim semantikim trikovima izazivaju paradoksi u elektronskoj svijesti robota (u ovoj domeni bez premca je Isaac Asimov). Jedna od dvije knjige koje je ameriki pisac objavio 1959. godine bila je njegova prva zbirka pria Galaktiko jato (Galactic Cluster). Djelo obuhvaa osam storija, prethodno publiciranih po raznim asopisima, meu kojima nam se posebno vrijedna ini pria Paralelno vrijeme (Common Time koju objavljujemo u ovom broju Siriusa). Rije je o veoma originalno sroenoj varijaciji motiva prvog kontakta, krajnje netipinoj za nazore iz kemblovske ere, kada je jedan od glavnih postulata bio da cijeli svemir govori engleski. U prii o kojoj je rije Blish se ne ustee od stvaranja jednog nadasve osobenog metajezika koji se koristi u kratkotrajnom inu kontakta, to djelo nesumnjivo ini nedostupnijim pulp publici, ali ga zato pribliava velikoj knjievnosti. Druga knjiga iz 1959. godine bio je

roman Udvostrueni ovjek (Tue Duplicated Man), najprije objavljen u kolovoskom broju za 1953. godinu asopisa Dynamic Science Fiction, nastao kao plod Blishove suradnje s Robertom Lowndesom. Posrijedi je, u osnovi, antiratna storija, koja se temelji na zamisli o uplitanju dvojice besmrtnika u zemaljske poslove, odnosno po uzoru na shemu iz romana Ratnici dana o uvoenju jednog normalnog ovjeka, Paula Dantona. u nenormalan milje, koji on uspjeno uspijeva razrijeiti zahvaljujui u prvom redu upotrebi stroja za udvostruavanje. Nakon jednogodinje pauze Blish se 1961. pojavljuje s tri nove knjige. Prva, roman Titanova ki (Titans Daughter), nastala je proirivanjem prie Stabljika graha (Beanstalk) koja je izvorno objavljena 1952. godine u antologiji Budue vrijeme (Future Tense) Kendella Crossena. Rije je ponovo o jednom od izvrsnih Blishovih ostvarenja s biolokim motivom, koje gotovo da nimalo ne zaostaje za Zvjezdanim sporama. Koncepcija djela osniva se na razlici izmeu diploida, odnosno obinih ljudi, i poliploida, ovjekovih izdanaka nastalih genetskom manipulacijom udvostruenja kromosomskog sklopa koji predstavljaju prave divove. Teite romana nije, meutim, na naunim vidovima ovog poduhvata tako neto bilo bi potpuno netipino za Blisha ve na njegovim sloenim drutvenim posljedicama, odnosno na nastojanjima dvoje glavnih poliploidnih junaka da nadu svoje mjesto pod suncem na jednom svijetu gdje je svaka razliitost drastino prokazana. Iste sezone iz tampe izlazi druga Blishova zbirka pria, Tako blizu kui (So Close to Home), kojom je obuhvaeno deset starija, od kojih samo jedna, Efekt klaonice (Abattoir Effect), nije ve ranije

116

objavljena u nekom od SF asopisa. Trea knjiga publicirana 1961. jest prvi u nizu Blishovih takozvanih omladinskih SF romana Stanovnici zvijezda (The Star Dwellers). To djelo donekle stoji po strani od glavnog toka Blishova opusa, kao i od ostalih omladinskih romana uglavnom po tome to je raeno po obrascu iji je utemeljiva i glavni korisnik bio Robert Heinlein, a teko je da postoji pisac koji u toj mjeri predstavlja protuteu autoru Zvjezdanih spora. Posrijedi je pripovijest o jednom mladom i nadasve nadobudnom kadetu koji, stjecajem okolnosti, dolazi u priliku da uspostavi most suradnje s anelima, odnosno izvanzemaljskim energetskim biima omoguivi tako veliki napredak ljudskog roda. Za razliku od ostalih Blishovih romana, koji za glavnog junaka takoer imaju nekog prosjenog ovjeka to rjeava sudbinu svijeta, Stanovnici zvijezda optereeni su tipino hajnlajnovskim moralizitorskim, pa i ideolokim naslagama, krajnje neprimjerenim uobiajenom SF prosedeu pisca Sluaja savjesti. Naredne, 1962. godine, objavio je Blish jo dva romana. Najprije su se pojavila Nona oblija (The Night Shapes), djelo koje, zapravo, ne sapda u anr naune fantastike. Rije je o uzbudljivoj pustolovnoj prozi, ija se radnja dogaa na afrikom kontinentu; no, kako je Afrika odavno prestala da bude sinonim tajanstvenog i egzotinog svijeta, roman se danas doima prilino demodirano. to je Blish htio postii stvaranjem ovog djela, pie Stableford, nije sasvim jasno, ali moda ga je najbolje shvatiti kao neuspjeli ogled iz nostalgije. Nakon Nonih oblija iz tampe izlazi roman ivot za zvijezde (A Life for Stars), koji e kasnije biti uvrten kao kronoloki druid u tetralogiji Letei gradovi; mjesto zbivanja u ovom djelu jest grad Scranton koji glavni junak

postupno upoznaje zajedno sa itaocima, a radnja je liena zamrenih politikih preplitanja, karakteristinih za prethodni roman Oni e imati zvijezde. Poslije dvije sezone svojevrsnog zatija pred buru, 1964. godine objavljene su dvije knjige od izvanrednog znaenja u okviru opusa amerikog autora, premda nijedna od njih ne spada u podruje naunofantastine proze u strogom smislu. Prva od njih, roman Doktor Mirabilis (Doctor Mirabilis), predstavlja drugi dio Blishova religijskog ciklusa Za takvim znanjem; glavni junak je Roger Bacon, znameniti teolog i filozof iz XIII stoljea, a sredinji problem djela vezan je za njegovu nedoumicu da li bi bilo heretiki upustiti se u traganje za religijskom istinom metodama eksperimentalne nauke. U stvari, kako primjeuje Bob Rickard u svom poznatom eseju o Blishovoi trilogiji (odnosno, po njegovu vienju, tetralogiji), posrijedi je odraz autorova kretanja prema agnosticizmu vjera u ispravnost religijskog tumaenja svijeta ozbiljno mu je bila poljuljana racionalistikim nazorima ve u romanu Sluaj savjesti. Kao to emo ubrzo vidjeti, ovaj raskol bit e jo vie produbljen u narednom djelu iz serije Druga znaajna Blishova knjiga iz 1964. godine je zbirka eseja o naunoj fantastici, objavljena pod naslovom Aktualni problem (The Issue At Hand) te pod pseudonimom William Atheling. Djelom je obuhvaeno trinaest tekstova, objavljenih izmeu 1952. i 1960. godine po raznim asopisima; kao autor koji nastoji da naunofantastini anr osvijetli iz teorijske, odnosno kritike perspektive, Blish se pokazao u najmanju ruku podjednako uspjean kao i kad je posrijedi bilo samo SF stvaralatvo

117

Knjiga Aktualni problem, kao i njen nastavak, Novi aktualni problemi, objavljen est godina kasnije, nesumnjivo spadaju u red najsuvislijih radova u naunoj fantastici tampanih zakljuno sa ezdesetim godinama na engleskom jeziku. Posebnu zanimljivost prve knjige predstavlja esej pod naslovom Katedrale u svemiru (Cathedrals in Space), u kome Blish veoma kritiki razmatra neke aspekte svog romana Sluaj savjesti. Naredne, 1965. godine, ameriki fantast objavljuje takoer dvije knjige od kojih prva sigurno nije osobito doprinijela njegovu ugledu. Rije je o romanu Misija u srce zvijezda (Mission to the Heart Stars) koja predstavlja nastavak omladinskog SF djela Stanovnici zvijezda, ponavljajui sve njegove slabosti. Za razliku od ove knjige, druga je bila mnogo bolje primljena i od italaca i od kritike. U pitanju je zbirka pria Najbolje naunofantastine storije Jamesa Blisha (Best Science Fiction Stories of James Blish), kojom je obuhvaeno sedam reprezentativnih, ranije ve objavljenih ostvarenja. Od pria ukljuenih u ovu zbirku eljeli bismo posebno istai Umjetniko djelo (A Work of Art); izvorno objavljena u srpanjskom broju za 1956. godinu asopisa Science Fiction Stories, ova se pria temelji na zamisli o jednom izumu koji omoguava uskrsnue umrlih osoba. Prvi izbor pada na slavnog kompozitora Richarda Straussa, koji, oivljen, komponira svoje najvee muziko ostvarenje. Na premijernom izvoenju, meutim, on u trenutku punog trijumfa uvia da gromki aplauz koji se razlijee sa svih strana nije upuen njegovu djelu, ve njemu samome kao remek-djelu nauke. Sjajna parabola o relativnosti ljudskog pregalatva. Jedino izdanje kojim se Blish pojavio pred itaocima 1966. godine bila je antologija Novi snovi jutros (New

Dreams This Morning), u kojoj je sakupio ostvarenja drugih SF pisaca. (Ameriki autor jo se dvaput okuao kao antologiar: 1970. priredit e petu knjigu pria nagraenih Nebulinom nagradom, a dvije sezone kasnije naini! e zbirku SF storija Cyrila Kornblutha Trinaesti sat /Thirteen O'clock/). Godine 1967. izlaze tri nove Blishove knjige: dva romana i zbirka novela raenih prema scenariju za poznatu televizijsku SF seriju Zvjezdane staze (Star Trek). Prvi od romana, Bujica lica (Torrent of Faces), nastao je kao plod suradnje s Normanom L. Knightom, a predstavlja nastavak ranijeg djela ovog autora, Kriza utopije (Crisis in Utopia), serijaliziranog u toku 1940. godine u Astoundingu. Roman o kome je rije sastoji se od etiri zasebna djela, od kojih su prva tri objavljena u asopisima Galaxy i Analog izmeu 1965. i 1967, i Blish se tu vraa jednom od kljunih motiva svoga opusa genetskom inenjeringu. No, kako radnja djela odmie, teite se pomie sa Tritonaca proizvoda tektogenetskih manipulacija na sumornu viziju prenaseljenog planeta koji tone u apokalipsu faistike oligarhije. Usprkos izvjesnim zamjerkama koje upuuje na raun ovog djela, Stableford ga ocjenjuje kao jedan od kljunih romana iz kratkotrajnog perioda maltuzijanske panike koja je zahvatila naunu fantastiku potkraj ezdesetih godina. Drugi roman objavljen iste sezone spada u kategoriju omladinskog SF tiva. Posrijedi je Dobro doli na Mars (Welcome on Mars), djelo koje predstavlja oigledan napredak prema dva prijanja Blishova romana omladinskog profila, u smislu da naputa hajnlajnovsko prizemno ideologiziranje i moraliziranje, a pribliava se obrascima ovog podanra koji su otjelotvoreni u opusima

118

jednog Clarkea ili Asimova. U pitanju je robinzonijada jednog mladog para na Marsu, koji za tu priliku, a pustolovine radi, biva opremljen itavim nizom neobinosti, raunajui tu i ruevine iezle civilizacije. Iste sezone Blish. poinje objavljivati novelizaciju scenarija za TV naunofantastinu seriju Zvjezdane staze. Pod njegovim imenom bit e objavljeno ukupno trinaest knjiga ove vrste, od kojih posljednja posthumno. Svaka knjiga sastoji se od literarnih verzija desetak epizoda, a Blish je pristao uglavnom iz financijskih razloga na ovaj aranman koji mu sigurno nije mogao donijeti nikakvu slavu. Ono to je on prodavao, zapravo, najee je bilo samo ime koje je izdavau i producentu jamilo dobru prou na tritu, a samom Blishu pristojan honorar. Samo u jednoj od trinaest knjiga iz serije o Zvjezdanim stazama ameriki fantast nije imao za uzor scenario, ve se javio kao samostalni autor; rije je o knjizi pod naslovom Spock mora umrijeti! (Spock Must Die!), vjerojatna najmanje stereotipna i klieizirana od svih koje su se pojavile pod Blishovim zatitnim znakom, a moda i u cijeloj mamutskoj seriji. Zaplet djela se tu osniva na neophodnosti da se uniti u dlaku istovjetna kopija jednog od glavnih junaka, Spocka, pri emu je neizvjesno tko je od dvojice original. Osim druge knjige iz serije Zvjezdane staze, 1968. godina donosi i roman Crni uskrs (Black Easter), iji ie alternativni naslov Faust Alef-Nula (Faust Aleph-Null). U pitanju je trei dio ciklusa Za takvim znanjem, u kome Blish nastavlja razmatrati neke religijske antinomije koje su ga zaokupljale i u prethodna dva romana. Kretanje amerikog autora ka ateizmu dostie ovdje vrhunac u nieanskom uskliku na kraju djela: Bog je mrtav! i u tom smislu Bob Rickard

ima pravo kad za Crni uskrs tvrdi da predstavlja literarni egzorcizam autorovih vlastitih demona. Iste sezone biva objavljena i vjerojatno najslabija Blishova knjiga, roman Nestali mlanjak, u kome je rije o potrazi po Bliskom istoku za jednim otetim podorbitalnim mlanjakom, u kome se nalaze roditelji glavnih junaka. Godine 1969. Blish objavljuje samo jednu knjigu, Zvjezdane staze broj tri, ali je zato slijedea sezona mnogo plodnija. Najprije izlazi iz tampe zbirka Bilo kada (Anywhen), koja, kao i prijanja, obuhvaa ve objavljene prie. Zatim je objavljena ve navedena jedina originalna storija amerikog fantasta iz serije Zvjezdane staze, Spock mora umrijeti, a kljuno ostvarenje te sezone nesumnjivo je takoer ve spomenuta druga zbirka eseja o naunoj fantastici Novi aktualni problemi (More Issues At Hand) koja donosi deset izvrsnih tekstova jednog nadasve nadarenog pisca i teoretiara, iza koga stoji ve tridesetogodinje iskustvo sa SF anrom. Konano, kao etvrta knjiga iz 1970. pred itaocima se pojavljuje jednotomno izdanje ciklusa Letei gradovi, Svii su segmenti rasporeeni ne po kronologiji nastanka, nego po kronologiji radnje. Naredna godina. 1971, donijela je, osim ve neizbjenog sveska Zvjezdanih staza, i dva originalna Blishova romana. Prvi, Dan poslije stranog suda (The Day After Judgment), prestavlja zavrni dio trilogije Za takvim znanjem, odnosno neposredan nastavak prethodnog djela iz ovog ciklusa. Crnog uskrsa (upravo ova injenica da su, naime, posljednja dva romana zapravo jedna cjelina nagnala je Blisha da ovu inae etvorotomnu seriju oznai kao trilogiju, mada ovakvu klasifikaciju, kao to smo

119

vidjeli, ne prihvaaju svi izuavaoci Blishova opusa). Teko je nedvosmisleno odrediti to je zavrna poruka ciklusa o kome je rije; poslije deklariranog ateizma iz Crnog uskrsa Blish ponovo postaje opsjednut nekim nesuglasnostima i na izvjestan nain vraa se na stajalite odakle je zapoeo cijelo traganje; u svakom sluaju, kao to je reeno, iz perspektive naune fantastike ovdje je najrelevantnije i najuspjelije ostvarenje prvi dio trilogije, roman Sluaj savjesti, dok neki kritiari (Stableford, na primjer) dre Doktora Mirabilisa najviim literarnim ostvarenjem u cjelokupnom opusu amerikog pisca. Drugi roman iz 1971. godine jest... A sve zvijezde poprite (... And AH The Stars a Stage), u kome se pria o bjeguncima iz jednog zvjezdanog sistema, ije je sunce postalo nova; rije je o zanimljivoj fabuli s uzbudljivim zapletom i uvjerljivo skiciranim likovima, ali na kraju kao da je autoru ponestalo snage da stvar dovri u istom maniru. Godine 1972. Blish objavljuje ak etiri knjige iz serije Zvjezdane staze (od broja pet do osam), ali one ostaju u sjenci novog romana Ivanjski vijek (Midsummer Century) koji se neposredno prije tampanja u knjikom obliku pojavio u travanjskom broju za 1972. godinu asopisa Fantasy & Science Fiction, u potpunosti posveenom Blishovu stvaralatvu. Sam je autor ovo djelo oznaio kao isto pustolovnu pripovijest, kakve se ne sreu esto u ovim preozbiljnim vremenima. No, ovo pustolovno treba shvatiti sasvim uvjetno, odnosno u bliovskom smislu, budui da je glavni junak svijest osloboena matinog tijela, premda se u zaleu prepoznaju neke klasine stavke iz inventara space-opere: putovanje kroz vrijeme, meurasni rat, globalni kompjutor, i tako dalje.

Idue sezone, ve uvelike ophrvan boleu od koje e umrijeti za dvije godine, Blish objavljuje svoj posljednji samostalni roman Kvikunks vremena (The Quicunx of Time), nastao proirivanjem prie Bdp (Beep), objavljene prije skoro dvadeset godina, u asopisu Galaxy (objavljena je i u SIRIUSU). Osnovna zamisao na kojoj se temelji djelo je mogunost prenoenja informacija nadsvjetlosnom brzinom, odakle Blish izvodi neke vrlo zanimljive kronomocijske situacije, odnosno paradokse. Godine 1973. izlaze jo dvije knjige a<merikop pisca: deveti svezak Zvjezdanih staza i novo, dopunjeno izdanje Najboljih nauno-fantastinih storija Jamesa Blisha koje donosi veoma dobar vertikalaon i horizontalan presjek Blishova SF stvaralatva u domeni prie i novele. (est godina kasnije, 1979, pojavilo se jo jedno izdanje srodnog profila, Najbolje od Jamesa Blisha (The Best of James Blish) koje se bitnije ne razlikuje od prethodnog i koje se okonava posljednjim esejom o SF anru amerikog autora, Vjerojatnomogua prolegomena za idejno-realnu historiju (Probapossible Prolegomena to Ideareal History), napisanom ve u bolesnikoj postelji). U meuvremenu, od 1973. do 1975, Blish e publicirati samo knjige iz serije Zvjezdane staze, tako da e njihov ukupan broj dostii jedanaest, ne raunajui tu potpuno samostalnu epizodu Spock mora umrijeti, te posljednji svezak koji je 1977. priredila za tampu Blishova udovica, Judith Arm Lawrence. Blish, bez sumnje, spada meu one malobrojne autore koji su svojim opusom zaduili nauno-famtastini anr. to se tie kvalitete, dodue, taj opus nije uvijek jednakovrijedan, ve se odlikuje padovima i usponima. Ameriki fantast objavljivao je i dje

120

la sasvim prosjena, a ponekad i minorna, ali je zato u svojim najviim dometima stvarao romane koji e jo dugo ostati kao paradigme velike naune fantastike. Ovo mu je polazilo za perom u pravilu onda kada se, slijedei nepogreiv instinkt izuzetne nadarenosti, uputao u traganje za novim vidovima SF istraivanja, kako u motivskom, tako i u estetskom smislu. Da je on i te kako bio svjestan ove neophodnosti stalnog proirivanja obzorja naune fantastike u svim pravcima najbolje potvruje jedan poznati odlomak iz njegove knjige Aktualni problem koji se s puno prava moe shvatiti i kao kamen temeljac njegove nadasve moderne poetike SF anra: Nauna fantastika predstav ljala je jo uvijek mladu oblast kad se

veina nas tada takoer u ranoj mladosti prvi put susrela s njom. Bilo je u ono vrijeme divno iskusiti da meuplanetni prostor nije tu samo da bismo ga gledali, nego i da bismo putovali njime. To nas je nagonilo da se osjeamo jai, jer ono to smo itali inilo je na svijet mnogo veim. No, danas ni mi, ni nauna fantastika nismo vie tako mladi, a dostigli smo i onaj nivo kada se naa fizika obzorja vie ne mogu znatnije proiriti, a da se time ve ne doe do samih granica fizikog svemira. Tu su, meutim, jo etika, moralna i filozofska obzorja koja su praktino beskonana. Uvjeren sam da upravo na tim razmeima mora leati carstvo istinske naune fantastike.

PRIKAZI VIJESTI OSVRTI DOGAAJI POLEMIKE Transki festival SF filma

Osamnaesti put za redom Trst je bio domain vodeeg evropskog i jednog od najuglednijih svetskih festivala naunofantastinog filma. Za one koji jo nisu imali priliku da se upoznaju sa ovom manifestacijom neka odmah na poetku bude reeno da je posred i anrovski omeena smotra koja okuplja najbolja (ili bar ona do kojih organizator moe da doe) ostvarenja kinematografije koja su iskljuivo ili dominantno usredsreena na naunu fantastiku, nastala su u razdoblju od godinu dana izmeu dva festivala. Ova osmodnevna, reprezentativna filmska SF parada nipoto se, meutim, ne iscrpljuje samo ovim glavnim, sineastikim programom; osim njega tu su po pravilu jo i tri pratee filmske smotre, kao i itav niz takozvanih kolateralnih manifestacija, iji je zajedniki imenitelj SF anr, a koje se pruaju u domen slikarstva, knjievnosti, teorije i kritike, muzike, stripa, raznih igara i tako dalje. Ako bi trebalo pruiti svojevrsnu linu kartu osamnaestog transkog festivala naunofantastinog filma, onda bi pre svega trebalo rei da je na njemu prikazan zavidan skor od pedeset tri filmska ostvarenja iz dvanaest zemalja: Belgije, Kanade,

121

ehoslovake, Francuske, Velike Britanije. Indije (koja je ove sezone deBitovala na festivalu), Jugoslavije, Savezne Republike Nemake, Sjedinjenih Amerikih Drava, Maarske, Sovjetskog Saveza i domaina Italije. Pre no to preemo na podrobnije razmatranje sineastikih dela u kratkometranoj i dugometranoj konkurenciji, koja su posetioci velepnog zdanja San Giusto imali prilike da vide tokom osmodnevne smotre, zadrimo se prethodno na kratkom pregledu prateih manifestacija festivala, od kojih su neke privukle podjednako obimnu panju kao i glavni program. Drugi filmski program festivala, koji ie prethodnih godina dosezao po kvalitetu i obimnosti nivo prvoga (valja se setiti samo retrospektive serije o Flashu Gordonu ili panorame italijanskog SF filma), ove godine je na alost u prilinoj meri zakazao, ali ne zbog eventualne slabe vrednosti prikazanih ostvarenja, ve zato to ona pretenim delom uopte nisu spadala u domen naune fantastike. Ovde pre svega imamo na umu ciklus od etiri dugometrana filma, koji je prireen sa namerom da se prui profil francuskog reditelja Bertranda Taverniera, iji je najnoviji film, jedini koji ulazi u okvire SF anra uvren u glavni filmski program. U sklopu drugog dela prateeg filmskog programa prikazan je niz kratkih, eksperimentalnih ostvarenja mladih italijanskih sineasta, meu kojima je najzastupljeniji bio Maurizio Checcoli; bili su to uglavnom filmovi snimljeni na takozvanoj naunoj fantastici od sasvim realistikih Tavernierovih ostvarenja premda je ovo pribliavanje bilo poglavito marginalno, u smislu da su pomenuta kratkometrana ostvarenja povremeno zalazila u podruje fantastike, dok je pravog SF anra tu bilo sasvim malo. U ovom pogledu je znatno anrovski

istiji bio trei i obimom najskromniji filmski program festivala, prikazan iskljuivo za akreditovane novinare. Tri filma iz ove smotre nisu ni na koji nain tematski povezana, ali zato ih objedinjuje svojevrstan elemenat nostalginosti. Prvi od njih predstavlja kratku biografsku skicu jednog od rodonaelnika engleske utopistike i SF proze, Williama Morrisa, autora znamenitog dela Vesti niotkud (News From Nowhere). Drugi film, Elektronski lavirint THX: 1138 : 42B, zanimljiv je za poklonike SF anra po tome to predstavlja prvo naunofantastino ostvarenje budueg tvorca Zvezdanih ratova, Georgea Lucasa. Malo je poznata injenica da je ovaj petnaestominutn, film kasnije posluio kao osnova za prvo Lucasovo dugometrano SF ostvarenje, THX1138, nastalo etiri godine kasnije, 1971. Konano, povodom smrti jednog od najpoznatijih amerikih reditelja naunofantastinih filmova, Georgea Pala, prikazan je njegov uveni film iz 1955. godine. Osvajanje svemira. U sklopu poslednjeg, etvrtog filmskog programa transkog festivala prikazano je jedanaest kratkih, naunopopularnih filmova iz Sjedinjenih Amerikih Drava i Sovjetskog Saveza. Nauna domiljatost otelotvorena u veini ovih ostvarenja nesumnjivo bi nagnala nekog ortodoksnog ljubitelja SF anra da se zapita nije li moda pre njih trebalo staviti na glavni program smotre umesto nekih drugih filmova koji su tamo oigledno zalutali. Iako pisac ovih redova nije saglasan sa ortodoksnim vienjem naune fantastike, ipak ne moe porei izvesnu opravdanost i suvislost pomenutog pitanja... Od pet nefilmskih kolateralnih manifestacija festivala najvie panje privukla su izlaganja odrana u

122

okviru okruglog stola na temu Nauna fantastika i utopija. Pet autora iz tri zemlje, profesor Guglielmo Negri, profesor Pierre Kast, doktor Bruno Orlando, novinar i publicista Sandro Sandrelli i pisac ovih redova, pokuali su u svojim izlaganjima da prue pregledan vertikalni i horizontalni presek specifinog odnosa izmeu naunofantastinog anra i motiva utopije u domenu filma, stripa i knjievnosti. Druga referatska smotra, nazvana Fantasticon 2, donela je, kao i njena prologodinja verzija, niz zanimljivih rasprava vezanih za aktuelnu situaciju na polju svetske naune fantastike. Gosti ove manifestacije ovoga puta su bili dvojica vodeih italijanskih znalaca SF literature, Riccardo Valla i Vittorio Curtoni, kao i engleski pisac David G. Compton, po ijem je romanu Nespavajue oko (The unsleeping Eye) francuski redatelj Tavernier snimio film Direktan prenos smrti, prikazan na glavnom programu. Ve tradicionalna izloba slika ovoga puta okupila je radove pedeset dva umetnika iz severoistone Italije, koji su nadahnue za svoja ostvarenja poglavito traili u delima naunofantastinog anra. Ishod, dodue, ponekad nije bio anrovski ba najistiji, u smislu da ve pomenuti ortodoksni poklonici SF-a ne bi nali mnogo dodirnih taaka izmeu Halijanskih umetnika i, recimo, jednog Crisa Fossa, ali koliko smo im u prethodnom sluaju dali za pravo toliko ovde moramo da apelujemo na njihovu tolerantnost i neiskljuivost; stvar je, naime, u tome to je u domenu likovnog izraavnja verovatno najtee odrediti granicu izmeu naune fantastike i takozvane iste fantastike. Druga specijalna izloba verovatno je naila na vei odjek kod zagrienih ljubitelja SF-a, budui da je donela

fotografije iz deset amerikih i italijanskih naunofantastinih filmova, snimljenih u rasponu od 1956. do 1973. godine. No, jo je vee interesovanje pobudila trea izlobeno-prodajna smotra, prireena pod nazivom Board Games; re je, zapravo, o svojevrsnom sajmu najrazliitijih igara inspirisanih naunofantastinim motivima, koji je privukao veliki broj posetilaca, tako da su organizatori na kraju doli na ideju da prirede specijalni turnir u raznim kategorijama, za koji kau da je bio veoma uzbudljiv i da je uzburkao silne SF strasti. *** Glavni program smotre, u sklopu koga je prikazano trinaest dugometranih i devet kratkometranih filmova, otvorio je kratki italijanski film Crimiautomatico reditelja Bruna Bozzettoa; posredi je alegorija o povratnoj sprezi u odnosu oveka i maine, koji mogu da se saive jedno s drugim, ali i da se nepomirljivo zavade. Zanimljivo ostvarenje, koje je uz to duhovito napravljeno. Prvi dugometrani film prikazan na transkoj smotri bilo je ostvarenje francuskog reditelja Jeana Rollina No ukletih, u kome se pria o traginoj regresiji grupe ljudi ozraenih za vreme nekog nuklearnog eksperimenta. Ova regresija oituje se najpre u gubljenju pamenja, zatim u poremeaju centra za ravnoteu i konano u sputanju na nivo pukog vegetiranja. Radnja filma, meutim, iskazana je presporim sineastikim jezikom, a vrednost dela naruava i roditeljeva stalna tenja da pribegava reenjima iz horror anra, za ta odista nema povoda niti opravdanja. Drugi dugometrani film prikazan prvog festivalskog dana doao je iz maarskih kinematografskih studija. Tvrava reditelja Miklosa Szinetara za sve je u Trstu predstavljala pravo iznenaenje, ovoga puta u

123

pozitivnom smislu. Posredi je pre svega krajnje profesionalno i zanatski besprekorno snimljena parabola o zlu i njegovoj dubokoj uvreenosti ak i u onim ljudima koji za to izgledaju najmanje kadri. Isto tako, to je film o skrivenim igrama monih, u ijim mreama sudbine pojedinaca postaju krajnje nebitne. Na Zemlji lienoj ratova, ali ne i ratnih poriva koji i dalje postoje u mnogim ljudima, organizuju se naroite ratne igre u kojima se jedan broj plaenih komandosa bori protiv znatno vee grupe obinih graana eljnih istinskih ratnikih uzbuenja. Paradoksalnost ove situacije dostie vrhunac kada se prividno bezazleni graani pokazuju kao nesravnjivo suroviji i krvoloniji od profesionalno ogrubelih komandosa, a celo ustrojstvo poprima paranoidne razmere kada zvanina vlada, umesto da stane na put celoj stvari, reava da je iskoristi za svoje totalitaristike ciljeve. Gotovo paradigmatian primer onoga podanra koji Italijani nazivaju fantapolitica. Drugi festivalski dan takoe je doneo tri filma, ali meu njima ovoga puta bio je samo jedan dugometrani i to na alost nimalo originalan. Reditelji Luigi Cozzi (alias Lewis Coates, kako stoj: na pici ove italijansko-amerike koprodukcije) kao da se trudio da u svom filmu Kontaminacija bude to sliniji svom oiglednom uzoru, Osmom putniku (Alien). Jedina je razlika to se ovde radnja odvija na Zemlji, a ne u svemirskom brodu; inae, sve ostale osobenosti Aliena zastupljene su u obilatoj meri: tu su, na primer, velika jaja iz kojih se legu neprijateljski nastrojena udovita sa Marsa, tu je njihova matica, koja vie nego podsea na famoznog osmog putnika, glavni ljudski junak takoe je ena, i tako dalje. Ponavlja se pravilo da uspeli SF filmovi ne mogu

da prou bez itavog niza podraavalaca, a jedini kompliment koji bi se mogao dati ovome jeste da je tehniki korektno napravljen. No, ak i uz tu vrlinu, teko da e Kontaminacija uspeti da se izdigne iznad nivoa treerazrednih filmskih dvorana . . Od dva kratkometrana filma prikazana drugog festivalskog dana, ehoslovaki Neobina ptica predstavlja zanimljivu minijaturu o ekologiji, koja, meutim, nema mnogo veze sa SF anrom. No, nauna fantastika dobila je vie nego valjanu kompenzaciju u amerikoj filmskoj prii Junoafrika pustara raenoj prema noveli istog naslova iz poznate zbirke Raya Bradburyja Tetovirani ovek (Illustrated Man). Posredi je sjajno sroena sineastika storija o odljuenosti itelja idealne kue a naroito dece, koja ne prezaju od rtvovanja vlastitih roditelja zarad ouvanja svoje najdrae sobe u kojoj otelotvoruju nimalo bezazlena oblija iz, svoje deformisane mate. Film koji ie otvorio trei festivalski dan doao je iz Jugoslavije i to ve ovenan ranije obijenim priznanjima. Posredi je Riblje oko Joka Maruia, sjajna metafora o bumerangu prirode i ovekovoj nehajnosti prema vlastitoj ivotnoj sredini. No, kao i u sluaju ehoslovakog kratkog filma, ostaje otvoreno pitanje koliko jedna ovakva tematika moe da se podvede pod SF anr... to se ehoslovaka tie, oni su svoje prisustvo na festivalu naunofantastinog filma ubrzo vie nego opravdali. Jedini celoveernji film treeg festivalskog dana potekao je iz prakih kinematografskih studija, a njegovo prvo odlije ogleda se u injenici da je jedini kojim se ove godine, kada proslavljamo vek i po od roenja Julesa Vernea, odaje poast ovom velikom rodonaelniku moderne naune fantastike. Reditelj

124

Ludvig Raa snimio je svoj film Tajna elinog grada no motivima poznatog Veirneovog romana elini grad, hotimice izbegavajui svako auriranje radnje. Transpozicija literarnog uzora ovde je gotovu linearna, ali to nipoto ne umanjuje vrednost filma; naprotiv: ispostavlja se, naime, da je francuski SF klasik i te kako aktuelan jo i danas, pod uslovom da se filmski obradi na profesionalno vrhunski nain, to je nesumnjivo bio sluaj u ehoslovakom filmu. Poslednji film treeg festivalskog dana izazvao je silne polemike i nedoumice. Recimo odmah: re je o jednom eksperimentalnom i krajnje neuobiajenom filmskom ostvarenju, bez klasine radnje. No, bez obzira kako definisali film Antiasovnik britanskog rediteljskog tandema Jane Arden-Jack Bond, sasvim je izvesno da tu ne moe biti ni govora o naunoj fantastici, sem ako granice ovog anra ne elimo da proirimo u nedogled. Celu situaciju sa ovim i inae kontroverznim ostvarenjem dodatno je zapetljala Jane Arden, obrativi se pre projekcije gledaocima krajnje neumesnom tvrdnjom da njeno delo mogu da razumeju samo odabrani. Budui da nita nije shvatio, pisac ovih redova sveano priznaje da nije odabran, ali i da ne ali mnogo zbog toga... Dva dugometrana filma koja su se nala na programu etvrtog festivalskog dana nisu ostavila mesta sumnjama u pogledu anrovske pripadnosti, premda bi na ortodoksni poklonik SF-a verovatno i ovde imao ta da primeti. Ovo naroito vai za prvi film, Humanoidi iz dubine, amerike redileijice Barbare Peelers, koji je naunoiamastian samo utoliko to pribegava svojevrsnom SF alibiju kojim se obezbeduje pokrie za jednu radnju inae u potpunosti ogranienu na horror anr. U more blizu jedne

varoice baene su neke hibridne kulture ivog tkiva iz kojih se razvijaju ni manje ni vie! inteligentne humanoidne amfibije, neprijateljski nastrojene prema ljudskom ivlju. Prve etiri petine filma protiu u iznenadnim napadima ovih vodenih stvorenja napadima poglavito pravljenim po oprobanom obrascu iz Ralja na usamljene kupae, pri emu mukarci bivaju masakrirani, a ene silovane i poteene kako bi rodile nova udovita. Poslednja petina filma donosi frontalni okraj izmeu dve rase, ijeg pobednika nije teko naslutiti, s obzirom da su producenti ozbiljno raunali sa naklonou najire publike. Poslednje scene ponovo su snimljene prema Alienu: prilikom poroaja jedne od silovanih ena, udovite-potomak izlazi joj nasilno, kroz trbuh. Nema ta, sasvim dolino SF finale... Kanadski film ovek sutranjice reditelja Tibora Takacsa takoe spada u ve pomenutu podvrstu fantapolitike i nesumnjivo ide u red zapaenijih ostvarenja sa ovogodinje smotre. Re je o krajnje sumornom vienju sveta neposredne budunosti u kome totalitarna vlada nasilno stvara opoziciju da bi odvratila panju laike javnosti od svojih mranih mahinacija. Izmiljeni i nevino optueni protivnici bivaju baeni u apsolutno obezbeen zatvor, bez nade da se izbave iz njega, pa ak i da vide makar samo kroz reetke spoljnji svet. Radnja filma vezana je za sudbinu jednog zatvorenika, kome posle desetogodinjeg suanjstva konano uspeva da baci pogled prema tom famoznom spoljnjem svetu, za koijm izuzetno ezne, ali samo da bi u trenutku svojevrsne antikatarze shvatio da tog sveta, zapravo, vie nema: uniten je u totalnom atomskom ratu, a od preanje civilizacije

125

preostao je samo zatvor u kome se on nalazi, kao zlosutni simbol jednog promaenog vremena. Tenja ka orvelijanski sumornim vizijama protee se celim ustrojstvom filma, od globalne postavke, pa do nekih pojedinosti, kao to je, na primer, zatvorski broj toga kanjenika, koji nimalo sluajno glasi 984. Od tri filma prikazana petog festivalskog dana samo se jedan bez ikakvog oklevanja moe svrstati u domen naune fantastike; sa drugim bi to tek sasvim uslovno moglo biti sluaj, dok je trei izvan svake sumnje zalutao na transku smotru. Ovaj posljednji je Pokusni kunii flamanskog reditelja Guidoa Henderickxa, u kome se pria o nesrei u jednoj savremenoj hemijskoj fabrici i njenim fatalnim posledicama po radnike, koji ili umiru ili ostaju sasvim naruenog zdravlja. Iza svega stoji prilino umjetno sroena storija o nehaju monih multinacionalnih kompanija, ali s obzirom da nas od poznatih dogaaja u itaiijanskom gradiu Sevesu dele ve tri godine nije jasno zato bi ovako neposredno angaovana tema spadala u oblast naune fantastike Film koji bi eventualno mogao da se svrsta u SF okvire Pisac italijanskog reditelja Giorgioa Valentinija predstavlja, zapravo, poovski fatalistiku viziju ukletosti oveka-stvaraoca suoenog sa demonskim silama otelotvorenim u stvarima koje bi ponajpre trebalo da mu pomognu; u ovom sluaju posredi je kobni odnos izmeu jednog pisca i njegove pisae maine, koja mu sama pie priu na ijem kraju on, kao glavni junak, gine, to se kasnije uz zlosutnu neumitnost ponavlja i u realnom ivotu... Jedini ist SF film prikazan petog festivalskog dana doao je iz Sovjetskog Saveza. Posredi je ostvarenje reditelja Grigorija Kromanova Hotel

'Kod nestalog alpiniste', raen prema motivima istoimenog romana znamenitog tandema SF pisca, brae Arkadija i Borisa Strugackih. Kaemo prema motivima, budui da se film donekle razlikuje od svog literarnog uzora, bez obzira to se na pici moe proitati da su autori romana bili i autori scenarija. Ova razliitost dolazi do izraaja pre svega u pogledu prikazivanja lika glavnog junaka, policijskog inspektora, koji dolazi u jedan zabaeni planinski hotel sa namerom da rei jedan rutinski problem, ali se tu suoava se najveom zagonetkom u ivotu sa grupom Vanzemaljaca, koji od njega oekuju pomo. I dok je u romanu teite na finoj ironizaciji lika policijskog inspektora, uhvaenog u raskolu izmeu dunosti i savesti, u filmu je on prikazan kao apsolutno pozitivna linost, koja sve bespogovorno podreuje dunosti, pa ak i jedan tako izuzetan fenomen kao to je susret sa Svemircima... teta, jer mogao je to biti izuzetan film da je reditelj imao malo vie sluha za dublje slojeve kazivanja brae Strugackih. Nakon sasvim kratkog ehoslovakog animiranog filma Alternativa reditelja Ladislava Bartosa, koji se bavio razmatranjem odnosa izmeu prirode i oveka na efektan i dopadljiv nain, posetioci festivala imali su prilike da se estog dana ponovo sretnu sa jednim ostvarenjem nemakog reditelja Rainera Erlera, dugometranim filmom Meso. Da podsetimo: Erler je pre dve godine dobio glavnu nagradu transke manifestacije izvrsnim filmom Operacija Ganimed, dok je prole godine bio zastupljen zapaenim i nagraenim fantapolitikim filmom Plutonijum. Ovogodinje Erlerovo delo nije, meutim, na razini prethodna dva, a poglavito ne prvoga,

126

prevashodno zbog toga to mu nedostaje originalnost. Stvar je, naime, u tome to je gotovo u celosti isti motiv ve obraen u filmu Koma, raenom prema scenariju poznatog amerikog pisca Michaela Chrichtona. Posredi je storija o uroti grupe lekara koji hotimice ubijaju niz mladih i zdravih ljudi da bi se domogli njihovih telesnih organa i skupo ih prodali na transplataekmcj crnoj berzi. I dok je u Komi radnja filma vezana za jednu bolnicu, u Mesu se ona protee preko celog severno-amerikog kontinenta, ali teko da je ova razlika dovoljna da opravda Erlerov poduhvat. Da nije u pitanju reditelj u ije smo se izvrsne kvalitete ve viestruko osvedoili, doli bismo u iskuenje da njegov poslednji film naprosto svrstamo u red imitatorskih ostvarenja. Ovako, pre e biti da zapadnonemaki sineasta plaa danak svojoj izuzetnoj proliferantnosti. Sa tri SF filma za tri godine on je, naime, ubedljivo najplodniji evropski reditelj na polju naune fantastike, a po svoj prilici i u svetskrm razmerama. Nakon silnih peripetija i odlaganja, estog festivalskog dana konano je stigao na program indijski prvenac na transkoj smotri, film Licem u lice roditelja Raja Tilaka. U pitanju je nova verzija starog motiva o dru Jekilhi i Hydeu, ija se osobenost sastoji u preplitanju sa klasinim indijskim folklornim motivima, to filmu daje posebnu dra. Moda je za ukus evropske publike ovaj film pomalo prenaglaeno melodramskl i razvuen, ali, teko da bi mu se to moglo pripisati kao nedostatak. Uostalom, zar jedan od glavnih nauka koje smo stekli od naune fantastike nije da moramo biti popustljivi i blagonakloni prema onima koji su razliiti od nas? Sedmi festivalski dan otvoren je, ba kao i trei, jednim jugoslovenskim filmom. Posredi je estominutno

ostvarenje pod nazivom Slika reditelja Rudolfa Boreaka, iji su kvaliteti neosporni, ali takode kao i u prethodnom sluaju ostaje neizvesno koliko je ono primereno jednom festivalu naunofantastinog filma. No, neka to ostane na dui organizatora... Ista stvar vai i za drugi film sedmog dana transke smotre, Alisino ogledalo italijanskog reditelja Pierpaola Veniera; ovo neosporno zanimljivo i lepo kratkometruno ostvarenje, koje za temu ima razbuktavanje mate jedne devojice pred svojevrsnim arobnim ogledalom, moglo bi da se podvede pod naunu fantastiku tek ako potpuno uklonimo granice medu nerealistikim anrovima. No, u tom sluaju sve to nije neposredno proisteklo iz sveta stvarnosti moglo bi da nosi amblem SF, a to bi ve bila i te kako ozbiljna pogreka. Trei kratkometrani film koji se naao na programu sedmog festivalskog dana iako uopte nije naunofantastian u pogledu radnje i te kako ima veze sa SF anrom. Reditelj William Andrew Culley snimio je u svom ostvarenju pod naslovom Ameriki film: nauna fantastika poluasovno izlaganje poznatog amerikog SF autora Frederlka Pohla o sedamdeset pet godina amerikog science fiction filma. Film je obilato zainjen kratkim insertima iz najpoznatijih ostvarenja, a Pohlov komentar je jezgrovit i veoma informativan, pa ipak nae miljenje da je ovom ostvarenju pre bilo mesto na jednom od prateih filmskih programa, budui da u propozicijama glavnog stoji da u njegove okvire ulaze samo filmovi naune fantastike, a ne o naunoj fantastici. Jedini dugometrani film pretposlednjeg dana transkog festivala Direktan prenos smrti

127

ve pomenutog francuskog reditelja Bertranda Taverniera nesumnjivo spada u sam vrh ovogodinje smotre. Snimljen veoma profesionalno, po motivima jednog izuzetno uspelog SF romana i sa izvrsnom ekipom glumaca, meu kojima su prednjaili Romy Schneider i Max von Sidow, ovaj film predoava jednu antiutopijsku viziju prividno idealne budunosti u kojoj nema vie umiranja, budui da postoji lek za sve bolesti. Iza ove naizgled srene fasade krije se, meutim, jedna duboko nehumana civilizacija, potpuno u surovoj vlasti monih masovnih medija. Po nagovoru velike televizijske kompanije, koja ne preza ni od ega samo da obezbedi program pun nesvakidanjih uzbuenja i tako ostvari premo nad konkurentskom kuom, lekar ubeuje glavnu junakinju da je obolela od jedine preostale bolesti za koju jo nije pronaen lek i da je eka vrlo skora smrt Na scenu odmah stupa televizija, koja junakinji nudi ogroman honorar za njene naslednike ukoliko pristane da se vri direktan prenos njenog umiranja. Kada ona to sa gnuanjem odbija, televizija pribegava jednom tipinom SF lukavstvu. Nizom mahinacija nagoni je da se zblii sa jednim ovekom u ijim se oima nalazi implantirana mikroskopska televizijska kamera. Prenos je tako obezbeen, ali samo do onog trenutka kada u ivoj kameri ponu da dejstvuju duboko humani porivi. Pratilac glavne junakinje dobrovoljno pristaje da oslepi, samo da ne bi vie vrio svoj podli zadatak, a ona doznaje da je cela pria o njenoj bolesti potpuno izmiljena. No, kraj filma ipak nije u maniru holivudskog happyenda... Taveirnier je ostvario izuzetno lepo i u osnovi duboko humano filmsko delo, koje nesumnjivo doprinosi izvrsnosti njegovog i inae veoma

uspenog filmskog opusa (Sudija i ubica, asovniar iz Sent Pola, Neka sveanost pone). Eventualna zamerka koju bi eventualno mogao da postavi na zagrieni SF poklonik odnosi bi se pre svega na injenicu da je nauna fantastika u uem smislu tu donekle potisnuta u drugi plan, da ne dominira. Teko, meutim, da ima mesta za ovu primedbu; stvar je, naime, u tome to je SF anr ve odavno iziao iz kratkih pantalona, tako da se od njega s razlogom mogu oekivati znatno preduzimljivija poniranja u sloenije nivoe kazivanja, koji se nipoto ne iscrpljuje pustolovnim obrascem space-opere... Ortodoksni ljubitelji naune fantastike doekali su ipak svoj trenutak poslednjeg festivalskog dana, kada je kao jedini film u konkurenciji prikazano ostvarenje britanskog reditelij Piersa Haggarda Quatermassov zakljuak. Posredi je odista jedini pravi naunofantastini film u klasinom smislu na ovogodinjoj smotri (sa izuzetkom ehoslovake ekranizacije Verneovog romana, koja je, meutim, prilino zastarelog siea). Re je, zapravo, o etvrtom snimljenom filmu o famoznom profesoru Quatermassu, koji je uporedo raen i za BBC, gde e biti prikazan u etiri pedesetominutne epizode. Iako je verzija za veliki ekran gotovo dvostruko kraa, to nipoto ne umanjuje vrednosti ovog izvrsnog filma, iji sie poiva na zamisli o povratku na Zemlju posle pet hiljada godina jedne rase Svemiraca sa nimalo blagonaklonim pobudama: oni, naime, koriste proteine iz ljudskog tela kao hranu i to ponajpre iz mladih ljudskih tela. Ideja oigledno vue koren iz Wellsovog Vremeplova, ali je veoma umeno i uzbudljivo sroena, uz pomo prvorazredne glumake ekipe koju predvodi Sir John Mills. Toplo

128

preporuujemo naoj televiziji da to pre uvrsti u program ovu seriju, umesto ve uveliko jednolinih i meusobno slinih konfekcijskih proizvoda iz amerikih TV studija... A sad konano i o nagradama. Petolani meunarodni iri doneo je sledee odluke: Glavna festivalska nagrada, Zlatni asteroid, koja se dodeljuje najboljem dugometranom SF filmu, pripala je ostvarenju francuskog reditelja Bertranda Taverniera Direktan prenos smrti, a mi bismo ovome jedino dodali: sasvim zaslueno. Bio je to odista najvei doseg u ovogodinjoj konkurenciji, koji uz to otvara i neke nove puteve izraavanja u okviru filmske naune fantastike Drugu - festivalsku nagradu, Srebrni asteroid, dobila je takoe sasvim zaslueno izvrsna maarska fantapolitika parabola Tvrava reditelja Miklosa Szinetara. iri je takoe iskoristio svoje pravo da dodeli i dve specijalne nagrade za poseban doprinos razvoju SF anra u domenu sedme umetnosti; njih su dobili sovjetski film Hotel 'Kod nestalog alpiniste' i britanski Quatermassov zakljuak. Konano, u kratkometranoj konkurenciji prva nagrada, Zlatni peat grada Trsta, pripala je italijanskom kratkom igranom filmu Crimiautomatico, to predstavlja oigledan ustupak domainu festivala, budui da je od ovog ostvarenja nesumnjivo bio bolji ameriki Junoafrika pustara. No, s obzirom na korektne odluke u sluaju ostalih filmova, ovom previdu jo bi se eventualno moglo progledati kroz prste. Na kraju samo dve opaske vezane za neke osobenosti ovogodinje smotre. Na osnovu ovog prikaza moe se uiniti da je na osamnaesti transki festaval zalutao poprilian broj filmova koji ili uopte ne spadaju u

domen naune fantastike ili to ine sasvim usiovno. Za ovo ne treba, meutim, kriviti organizatore i selektore. Njihov izbor, naime zavisi od godinje svetske produkcije, koja ume da bude veoma neujednaena i promenljiva. Osim toga, velike amerike kinematografske kue i dalje nastavljaju da sistematski prenebregavaju transku smotru, to ovu prilino hendikepira. Druga opaska: broj Jugoslovena na festivalu u Trstu nalazi se u primetnom porastu. Ko zna. moda e nas jednoga dana biti ak i vie ovde, u naem neposrednom susedstvu, nego to nas po pravilu ima kada je re o festivalima u Tokiju ili San Francisku... Zoran ivkovi

A. C. Clarke: PROFILI BUDUNOSTI

(izdanje Stvarnost Zagreb, 1980) Knjiga Arthura C. Clarka PROFILI BUDUNOSTI, premda nije znanstvena fantastika u uem smislu, od osobite je vrijednosti za razumijevanje ovog knjievnog anra. Prvi puta objavljena 1962. godine, poneto je izgubila na atraktivnosti i aktuelnosti, ali poto knjiga u svojim budunjakim projekcijama zadire sve do 2100 godine, jo nam je uvijek od koristi. To vie to nije tempirana apokaliptiki poput mnogih futurolokih studija nakon ijeg itanja ostaje jo samo strah i strava od uasa to nam kao predstoji. Clarkova knjiga je razuman pristup ovoj temi, naglaen ini nam se odmah u uvodnoj

129

rijei; knjiga naime ne pokuava opisati budunost, ve odrediti granice unutar kojih moraju leati mogue budunosti. Ono to je diferencira od znanstvene fantastike, odmah je redak nie reeno; Clark naime eksplicite kae da nam detaljni zemljopis ostaje nepoznat. Zacrtavi samo njene okvirne granice, detaljni opis podruja budunosti preputa se znanstvenoj fantastici, svakako manje obaveznom istraivanju polja mogueg, ali bez sumnje imaginativnijem od diskurzivnih projekcija kao to ie ova pred nama. Ono to pored ostalog jo izdvaja knjigu Arthura C. Clarka od ostalih futurologija, jest injenica da je i sam autor ujedno jedno od prvih imena znanstvene fantastike to se za ostale futurologe ne moe rei. Knjigu emo stoga itati sa znatno veim povjerenjem od do sada objavljenih eshatologija, iji konani efekt nikada i nije bio drugo do li plaenje mirnoga svijeta. Ono to budunjake spekulacije ini posebno zanimljivim jest velikim dijelom neoekivani razvoj znanosti. Jedno je meutim ono to se u tom razvoju oekivalo; stvar je u tome to je u naem stoljeu sva znanost krenula posve neoekivanim putem nemoguim, rekli bi znanstvenici s kraja prolog stoljea. Klju poticaja imaginacije, smjelosti razmiljanja nalazi se u dosizanju granica mogueg, a to pak samo ako se odvaimo u nemogue kae Clarke. Budimo realni traimo nemogue! bila je jedna od krilatica parikog maja 1963. Izmeu pronicavog i znatieljnog Clarkova pristupa i mladenakog zanosa ezdeset i osme uoljiva je podudarnost, koja rjeito govori podjednako o samom Clarku, kao i o 1968. godini. Clarkova rasprava o mogunostima u budunosti, sve dok se kree u

zemaljskim okvirima, zanimljiva je u znan-fan kontekstu samo do izvjesne mjere. Premda obiluju izvanrednim opservacijama ova uvodna poglavlja tek su naznaka uzbudljive intelektualne avanture koju na svoj ivi nain Clarke razvija u slijedeim poglavljima. U tim se poglavljima mnogo ee javljaju i navode se primjeri iz znanstvene fantastike poticaja radi! U sredinjem dijelu knjige jedno od najzanimljivijih poglavlja rasprava je o Kontaktu, tema koja Clarka itekako zaokuplja kao pisca znanstvene fantastike. Analizirajui dosadanja ljudska iskustva u svemirskoj avanturi, Clarke je poneto skeptian prema atraktivnom izravnom kontaktu. Mnogo vie povjerenja ima prema indirektnom kontaktu, ono to se u zametku i za sada jo bez uspjeha ocrtava i u ovom naem vremenu. Clarke naime vjeruje da kozmika buka sadri signale-informacije, vrijedne pokuaja da se deifriraju. Podsjeajui na istraivanja zvjezdarnice u Greenbanku u Virginiji, autor mogunost Kontakta vidi prije svega u traganju za kodom razumijevanja signala to nam stiu iz svemira. Jednom pie Clarke moda u bliskoj budunosti, na nekoj e se katodnoj cijevi pojaviti slika s drugog svijeta. Biti e to dodiri kultura prava renesansa. Ve sama svijest o takvoj mogunosti toliko je fascinantna i poticajna da se Clarke ne ustruava biti otro kritian prema skepticima, ukljuivi tu i autoritete poput L. Mumforda. Otvoreno konstatirajui da se u sluajevima izraene skepse pokazuje zapravo nedostatak smjelosti i mate, Clarke kritizira rasipanje ljudske intelektualne energije na usavr avanje bezrazlonog dizajna, umjesto da se ta energija upotrebi u cilju ostvarenja Nove Renesanse Kontakta.

130

Idue poglavlje, koje po zanimljivosti ne zaostaje, ono je u kojem Clarke raspravlja o problemu vremena. Ovdje ima toliko fascinantnih i uzbudljivih misli da ih je nemogue sve reproducirati ili interpretirati. Radije uzmite knjigu i itajte. Ja ovdje kao recenzent odustajem. Vjerovali ili ne najbolje to se moe jest itati sam, saznanja pohraniti u pamet, a knjigu u biblioteku. Clarkova knjiga je od one vrste koja ne zastarijeva. Stvarnost iz Zagreba, koja je objavila ovu knjigu, ve nas je prije tri godine obdarila objavivi prijevod Templove knjige Tajna zvijezde Sirius. Sada smo dobili Clarkove Profile budunosti. Radovalo bi nas kada bismo u toj biblioteci referalnih djela znanstvene fantastike mogli vidjeti i koju opu povijest znanstvene fantastike; bilo od Darka Suvina, to bi nas posebno radovalo (ta od njegove posljednje knjige Od Lukijana do Lunjika prolo je ve petnaest godina), bilo od S. Lundwalla, B. Aldissa ili J. Sadoula. U krajnjoj liniji svejedno. Potrebna nam je! ELIMIR KOEVI

PLAGIJATI... Harlan Ellison i Ben Bova tuili su ABC TV kompaniju i Paramount Pictures, filmsku kompaniju, zbog plagiranja kratke prie Brillo i pravljenja pilot epizode i osam nastavaka TV serije Future Cop. Kompanije su pokuale dokazati da je znanstvena fantastika neoriginalan anr te da su ideje prezentirane u spomenutoj kratkoj prii ve razvijali Asimov, Gerrold i drugi. Takav je pristup propao i sud je presudio u korist Ellisona i Bove. Jedna od dalekosenijih posljedica ovog suenja je i odluka suda da se prema robotima iz filmova i serija odnosi kao i prema glumcima, to znai da podlijeu istim zakonima o autorskim pravima. Ovo bi se moglo odraziti i na sukob izmeu STAR WARS-a i BATTLESTAR GALACTIKE. WILLIAMSON O SF-U KOD NAS... U sijeanjskom broju LOCUSa, najpoznatijih SF novina, objavljen je lanak Jacka Williamsona o SF-u u Jugoslaviji. STRIP... Broj 10 asopisa Pitanja, od prosinca prole godine, posveen je stvaralatvu grupe Novi kvadrat. Izmeu ostalih, tu se naao i velik broj izvanrednih stripova koji po svojim tematskim preokupacijama spadaju u znanstvenu fantastiku. RHYSLING NAGRADA... Dobitnici Rhysling nagrada za najbolja ostvarenja u SF poeziji, za proteklu godinu, su: Michael Bishop za For the Lady of a Physicist u kategoriji duge poeme, John Bredon za Storybooks and Treasure Maps i Duane Ackerson za Fatalities u kategoriji kratke poeme. Nagrade dodjeljuje SF Poetry Association.

SFera javlja...
ARTHUR C CLARKE se nakon izvjesnog zatija ponovo vratio na SF scenu svojim novim romanom THE FOUNTAINS OF PARADISE (Vrtovi raja). Roman je ve dobio nagradu Nebula za ovu godinu a ni Hugo mu najvjerojatnije nee izmai. NOVI ROMAN IZ SERIJE DUNE... Frank Herbert se za izvjesno vrijeme preselio na Havaje gdje pie novi roman iz serije DUNE. SF OPERA... Ray Bradbury pie SF operu.

131

 NOVI ROMANI... Roger Zelazny predao je svoj novi roman, THE CHANGELING LAND izdavakoj kui Ballantine, a Samuel R. Delany prodao je svoja tri nova romana kui Bantam; George Turner prodao je roman VANE GLORY Faberu, Charles L. Grant roman RAVENS i Lin Carter roman KELLORY THE WARLOCK Doubledayu, Alan Dean Foster roman SPELLSINGER kompaniji Warner Books, Robert Holdstock roman WHERE TIME WINDS BLOW Faberu,

Justin Leiber (sin Friitza Leibera) svoj prvi roman BEYOND REJECTION kompaniji Del Rey, Julian May roman THIS OUR EXILE kompaniji Houghton Mifflin. HEINLEINOV ROMAN KASNI... Novi roman Roberta A. Heinleina TWE NUMBER OF THE BEAST, prodan kompaniji Fawcet za rekordnih 500.000 dolara, predvien za izlazak iz tampe u proljee ove godine, pojavit e se tek u kolovozu. Prvo izdanje sadravat e i 53 Ilustracije Richarda Powersa.

Ljubitelji znanstvene fantastike, itatelji SIRIUSA

132

Serija koju smo pokrenuli od poetka ove godine, Dvanaest velianstvenih, posveena esejima o najveim svjetskim autorima naune fantastike, doivjela je meu vama veliku popularnost. U redakciju Siriusa svakodnevno stiu pisma u kojima se hvali kako sama zamisao da se poduzme objavljivanje ovakvog ciklusa, tako i kvaliteta i obavijetenost tekstova. Zbog svega toga redakcija Siriusa i urednitvo Kentaura odluili su da vam prirede iznenaenje, za koje smo uvjereni da e vam se svidjeti. Ove dvije vodee jugoslavenske edicije za naunu fantastiku pripremaju zajedniko izdanje knjigu SAVREMENICI BUDUNOSTI kojim e biti obuhvaeni svi eseji magistra Zorana ivkovia iz ciklusa Dvanaest velianstvenih, dopunjeni tekstom o domaem SF-bardu Zvonimiru Furtingeru, kao i reprezentativne prie, karakteristine za opuse velikih majstora anra. Bit e to jedinstvena knjiga te vrste u Jugoslaviji, koju e nesumnjivo pozdraviti svaki pravi ljubitelj naune fantastike. Planirano je da knjiga izie iz tampe do 1- IV 1981. godine, a mi vas ve sada pozivamo da osigurate svoj primjerak. To moete uiniti na dva naina: pretplatom i narudbenicom. Ukoliko se opredijelite za preplatu, onda uivate specijalan popust, tako da ete knjigu SAVREMENICI BUDUNOSTI dobiti za svega 200 dinara, koje moete uplatiti u etiri rate od po 50 dinara. Oni koji odlue da knjigu nabave putem narudbenice, dobit e je pouzeem, a to znai da e prilikom primitka knjige potom platiti njenu maloprodajnu cijenu od 250 dinara. Pozivamo vas da to prije osigurate svoj primjerak na jedan od ova dva naina, jer e knjiga biti tampana u ogranienoj nakladi, a oekujemo veliko zanimanje vas, itatelja.

PRETPLATNICA
Ovim se neopozivo pretplaujem na knjigu Zorana ivkovia SAVREMENICI BUDUNOSTI. Sumu od 200 (dvjesta) dinara uplatit u odjednom, odnosno u dvije rate (nepotrebno precrtati) od po 100 (sto) dinara, odmah poto dobijem uplatnicu. IME I PREZIME ZANIMANJE..... BROJ OSOBNE KARTE .. Izdata kod SUP................................................. ADRESA

NARUDBENICA
133

Ovim neopozivo naruujem knjigu Zorana ivkovia SAVREMENICI BUDUNOST. Sumu od 250 (dvijesta pedeset) dinara platit u prilikom primanja knjige potom (pouzeem). IME I PREZIME ZANIMANJE..... BROJ OSOBNE KARTE .. Izdata kod SUP................................................. ADRESA Pretplatnice i narudbenice slati na adresu: Izdavaki zavod Jugoslavija, Nemanjina 34/11, 11000 Beograd, sa naznakom za knjigu SAVREMENICI BUDUNOSTI

134

JEDINA JUGOSLAVENSKA BIBLIOTEKA NAUNOFANTASTICNIH ROMANA 135

KENTAUR

Prosveta, OOUR Izdavaki zavod Jugoslavija

U godinjem kolu od osam knjiga KENTAUR donosi najbolja ostvarenja svetske naune fantastike. Do sada su objavljena sledea dela: 1. Riard Metison: Ja sam legenda, 2. Rene Baravel: Neoprezni putnik, 3. Filip Hoze Farmer: Ljubavnici, 4. Rej Bredberi: Tetovirani ovek, 5. Volter Tevis: ovek koji je pao na Zemlju, 6. Roberto Vaka: Smrt megalopolisa, 7. Kobo Abe: etvrto meduledeno doba, 8. Anatolij i Boris Strugacki: Gola na urvini, 9. Dord Orvel: 1984., 10. Oldos Haksli: Vrli novi svet, 11. Miel 2eri: Neodreeno vreme, 12. Anatolij i Boris Strugacki: Teko je biti bog, 13. Filip Dick: ovek u visokom dvorcu, 14. Pol Anderson: uvari vremena, 15. Erih Ko: Sneg i led, 16. Don Vindhem: Dan Trifida, 17. Kliford Simak: Grad, 18. Teodor Sterden: Vie nego ljudski, 19. Don Kristofer: Smrt trave, 20. Fred Hoil i Don Eliot: A kao Andromeda , 21. Isak Asimov: Ja, robot, 22. Stanislav Lem: Nepobedivi, 23. Artur Klark: Kraj detinjstva, 24. D. Balard: Potopljeni svet, 25. Frederik Pol i Siril Kornblut: Reklamokratija, 26. Dejms Bli: Zvezdane spore, 27. Olga Larionova: Leopard sa Kilimandara, 28. Stanislav Lem: Glas gospodara, 29. Tomas Di: Logor koncentracije, 30. Filip Kirval: ovek naopako, 31. Robert Hajnlajn: Metusalemova deca, 32. Ursula Legvin: Leva ruka tame, 33. Jevgenij Zamjatin: Mi, 34. Kurt Vonegat: Kolevka za macu U redovnom kolu KENTAURA za 1980. godinu bie objavljeno stedecih osam SF romana: 53. Ursula Legvin: Svet se kae uma, 54. Artur Klark: Rajski vodoskoci, 55. Ivan Ivanji: Na kraju ostaje re, 56. Lari Niven: Prsten, 57. Karl Ameri: Kraljevski projekat, 58. erar Klajn: Gospodari rata, 59. Sam Lundval: Nije vreme za heroje, 60. Roder Zelazni: Gospodar svetlosti Osim izdanja iz redovnog kola. KENTAUR je poeo svake godine da objavljuje i specijalno kolo od est knjiga pod nazivom Izbor iz opusa velikih majstora anra. Posebno vam skreemo panju na ovu jedinstvenu biblioteku iz dva razloga: prvo, prua vam se izuzetna prilika da na jednom mestu naete sabrana najbolja SF ostvarenja vaih ljubimaca, koji su svojim opusom veoma zaduili nauno-fantastini anr; drugo, popularnost ovih kompleta ve je uveliko doivela potvrdu kod italaca-ljubitelja naune fantastike, o emu najbolje svedoe podaci da su Asimovljeva dela bezmalo rasprodata, da se od Klarkovih vie ne moe nabaviti ni jedan primerak, kao i da vlada nezapameno interesovanje za sekstalogiju Frenka Herberta Peana planeta, koja postaje pravi bestseler. Ali odbacite svaku bojazan da ete ostati bez svojih primeraka ovih izuzetno traenih SF knjiga. Dovoljno je samo da popunite ovu narudbenicu i ostalo je briga KENTAURA. Tano je, dodue, da Klarkovog kompleta vie nema, da je Asimovljen na samom izmaku, kao i da e to po svoj prilici uskoro biti sa

136

Herbertovim, iako se tek nedavno pojavio iz tampe ali mi vas i dalje pozivamo da ih naruujete, iz prostog razloga to emo, onog asa kada sakupimo odreen minimalan broj vaih narudbenica, odmah prirediti drugo izdanje onih kompleta koji su rasprodati. U pogledu naruivanja kompleta uvodimo jednu novinu, koju su pravi ljubitelji naune fantastike ve uveliko preutno usvojili: re je, naime, o tome da predviamo naruivanje samo celih kompleta, a ne pojedinanih dela iz njih. Stvar je u tome to se rasparavanjem gubi smisao kompleta, kao koncentracije najboljih ostvarenja datog autora, koja treba da celovito predoe njegov SF opus. Osim toga, rasparavanje u sluaju Herbertove serije Peana planeta nema smisla iz jednostavnog razloga to su posredi romani koji se organski nastavljaju jedan na drugi. Konano, pre no to damo popis objavljenih dela u ediciji Izbor iz opusa velikih majstora anra, koristimo priliku da vas obavestimo da za sam poetak 1981. godine imamo u planu objavljivanje kompleta od est romana Herberta Dorda Velsa, velikog rodonaelnika moderne naune fantastike objavljivanje za koje smo uvereni da e predstavljati pravi praznik za sve poklonike SF anra. I za Velsove romane ve sada moete slati narudbenice, to je najpouzdaniji nain da doete do svojih primeraka knjiga. I) Isak Asimov 35. Zadubina 36. Zadubina i carstvo 37. Druga zadubina 38. Pod elinim nebom 39. Golo sunce 40. Kraj venosti II) Artur Klark 41. Grad i zvezde 42. S druge strane neba 43. Izgubljeni svetovi 2001. 44. Svetlost zemaljska 45. Sastanak sa Ramom 46. Matica Zemlja III) Frenk Herbert 47. Arakis 48. Muad Dib 49. Prorok 50. Mesija 51. Deca Arakisa (I) 52. Deca Arakisa (II) IV) Herbert Dord Vels 61. Vremepolov (I druge prie) 62. Prvi ljudi na Mesecu 63. Ostrvo doktora Moroa 64. Rat u vazduhu 65. Hram bogova 66. U danima komete

Napominjemo na kraju da cene navedenih knjiga nisu jednoobrazne, ve da se razlikuju u zavisnosti od godine izdanja u rasponu od 80 do 150 dinara. Taan iznos bie zaraunat prilikom slanja rauna koji ete dobiti sa knjigama (pouzee). Na sve knjige kupljene ovom narudbenicom itaoci uivaju 5% popusta.

NARUDBENICA
137

Ovim neopozivo naruujem sledee knjige (ispisati redne brojeve prema gornjem navodu): _______________________________________ ___________________________________________________________ ___________________________________________________________ ___________________________________________________________ Raun u platiti potaru prilikom isporuke knjiga. Narudbenice slati na adresu: Izdavaki zavod Jugoslavija, Nemanjina 34/Il, 11000 Beograd Ime i prezime: Adresa: ______________________________________________

___________________________________________________

Broj line karte: _________________________ SUP: _______________

138