Poglavlje 3

BRANE I PRATEI OBJEKTI

1.OPENITO O BRANAMA
1.1 Namjena brana stvaranje akumulacijskih bazena za izravnavanje protoka u rijenoj dolini stvaraju uspor za kontrolirano zahvaanje vode iz vodotoka omoguavaju koncentraciju pada kod pribranskih hidroelektrana pad stvoren branom moe se iskoristiti za gravitacijsku vodoopskrbu naselja, industrije i drugih korisnika, kao i za odravanje razine potrebne za plovidbu

Brane spadaju meu najstarije hidrotehnike graevine, i meu najstarije graevine uope. Pojava brana protee se unatrag do prvih dana civilizacije. Tehnologija projektiranja i izgradnje brana i dalje napreduje, mada se moe rei da je doivjela vrhunac u prvoj polovici 20-tog stoljea. Smatra se da trenutno u svijetu postoji oko 300 000 brana, od kojih je preko 30 000 tzv. visokih brana. Brane se prouavaju ne samo zbog svog znaaja i zastupljenosti, ve i da bi se na njihovom primjeru sagledali problemi, optereenja, i mogua rjeenja u projektiranju i izgradnji ostalih hidrotehnikih objekata. Tako su nasute brane sline nasipima, a betonske gravitacijske brane mogu biti primjer projektiranju veeg broja betonskih hidrotehnikih konstrukcija.

1.2. Tipovi brana Postoji vie podjela brana, a ovdje emo navesti samo najopenitije: a) Prema nainu prenoenja optereenja brane se dijele na: 1) Gravitacijske, koje se suprotstavljaju optereenju vlastitom teinom koju, zajedno s optereenjem, prenose na tlo u temelju. 2) Lune, koje se opiru optereenju lunim djelovanjem, a sile (optereenje) prenose u bokove i dno doline. 3) Kontraforne, koje se opiru optereenju grednim djelovanjem, a grede (koje mogu biti armirano-betonska platna, zatvarai-ustave, ili svodovilukovi) prenose optereenje na zidove kontrafore, koji ga dalje prenose u temelj. 4) Kombinirane: Olakane i Luno gravitacijske

b) Prema materijalu od koga se grade brane mogu biti: 1) Betonske (od klasinog betona ili "valjanog" betona - "rolkrita") 2) Nasute zemljane brane 3) Nasute kamene brane (od kamenog nabaaja ili " valjanog " kamena) 4) Zidane brane (od kamena vezanog cementnim malterom) 5) Drvene brane 6) Metalne brane Od prethodno nabrojanih tipova najzastupljenije su nasute i betonske brane pa e se one prouavati u daljem izlaganju. Statistika pokazuje da je oko 90% brana u svijetu nasutih, bilo od zemlje ili kamenog nabaaja posljedica dobrih osobina nasutih brana : - mali zahtjevi za nosivou temelja, - laka dostupnost prirodnog materijala za nasip,...

c) Prema konvenciji meunarodnog udruenja za visoke brane ICOLD ( International Commission on Large Dams) brane se po veliini mogu svrstati u: 1) Visoke brane graevinska visina (od najnie kote temelja do krune) prelazi 15 m
(Visoke brane mogu biti i nie od 15 m, ako im je duina u kruni vea od

500 m, ili stvaraju akumulaciju veu od 100 000 m3 , ili su im evakuacijski organi dimenzionirani na protok vei od 2000 m3/s). 2)Niske brane

d) Prema nainu evakuacije velikih voda brane mogu biti: 1) Preljevne, kod kojih se voda preljeva (pri evakuaciji velikih voda) preko posebno oblikovanog preljevnog dijela. 2) Nepreljevne, koje nisu predviene za prelijevanje pa se za evakuaciju velikih voda koristi poseban objekt (pr. preljevna brana) 3) Preljevno-nepreljevne, kod koji je dio brane preliven, dok ostatak konstrukcije nije predvien za prelijevanje (betonske brane).

1.3. Osnovni elementi brane Neovisno o tipu, veliini i namjeni, veina brana ima odreene obvezne elemente, koji su prikazani na slici 1.3: 1. Nepreljevni dio brane, je sama brana pregrada za stvaranje akumulacije. 2. Evakuacijski organ je objekt koji omoguava kontroliranu evakuaciju velikih voda (moe biti u sklopu tijela brane, ili neovisan objekt). 3. Umiriva energije je sastavni dio evakuacijskog organa, koji smiruje energiju preljevne vode, kako ne bi dolo do potkopavanja temelja, i ruenja brane 4. Temeljni ispust omoguava pranjenje akumulacije i ispiranje nanosa 5. Zahvat omoguava kontrolirano zahvaanje vode za korisnike iz akumulacije

6. Temelj sainjava sredina (stijena ili tlo) ispod i oko objekta, koja je uslijed optereenja i prisustva vode, kao i uslijed geotehnikih radova (injektiranje, dreniranje), promijenila naponsko i fiziko stanje. 7. Kruna brane je horizontalna traka na vrhu brane du koje je omoguen promet preko brane 8. Drenani sustav omoguava smanjenje uzgona u brani i temelju, i kontrolirano odvoenje filtracijske vode iz brane i temelja. Sastoji se od drenanih buotina, galerija (po potrebi, pumpi i ostale neophodne opreme) ili slojeva tucanika zatienog filtrom, ovisno o tipu brane i tipu drenae. 9. Injekcijska zavjesa i/ili zastor spreava ili produava put filtracijskoj vodi, ime smanjuje uzgon i filtracijski protok kroz branu i temelj. Pored nabrojenih elemenata brane treba spomenuti i : 10. Nanos koji se, kako je naprijed objanjeno, ne moe izbjei, i na koji uvijek treba raunati.

11. Akumulacijski bazen zbog kojega se brana gradi. 12. Upravna zgrada za upravljanje branom i prateim objektima. 13. Objekti za skretanje rijeke tijekom gradnje, koji omoguavaju kontrolirano skretanje vode uz korita u kojem se nalazi temeljna jama. Potrebno je jo definirati i: 14. Os brane, kao zamiljenu ravan du brane 15. Graevinsku visinu barane, kao razliku izmeu kote krune brane i najnie kote u temelju. 16. Hidrauliku visinu brane, kao razliku izmeu kote maksimalnog uspora kote dna rijeke u profilu brane prije izgradnje. 17. Duinu brane u kruni, kao udaljenost izmeu obala, mjereno po osi brane.

1.4. Izbor pregradnog profila pregradni profil mjesto na kojem e se brana podii : Prvi je zadatak pri projektiranju svake brane brane odreuje mogui volumen akumulacije i veliinu sliva, a time i hidroloki potencijal raspoloiv za moguu potronju. Geoloke i geomehanike karakteristike tla na mjestu pregradnog profila bitno utjeu na uvijete fundiranja, koji su jedan od najvanijih initelja za odreivanje tipa brane. Zato je neophodno da odabrani profil bude optimalan. Zahtjeva se da volumen akumulacije bude to vei, a sa to jeftinijom branom. Trai se da mjesto brane omogui zahvaanje dovoljne koliine vode za podmirenje potreba korisnika, to jest da pokrije to vei sliv. Treba zadovoljiti tehniki dio zahtjeva: stabilnost objekta je, svakako, najvanija, ali se ne smije zaboraviti ni vododrivost, kao ni dostupnost graevinskih materijala.

Ekonomskom analizom svih potencijalnih profila, a na osnovi uinjenih tehnikih rjeenja, dolazi se do optimalnog pregradnog profila. Rezultat ekonomske analize nije jedini mjerodavan za izbor profila. esto odluku donose faktori okoline (ekologija i kulturno naslijee), kao i politiki initelj. Prema gore navedenom, najvaniji initelji pri izboru pregradnog profila (profila brane) su: 1. Koliina vode na profilu (koja, uz odgovarajue izravnavanje, treba da zadovolji zahtjeve korisnika). Kako bi se utvrdila koliina vode neophodni su pouzdani hidroloki podaci kojima se dokazuje postojanje oekivanih protoka niz srednjih mjesenih (tjednih) protoka za period od najmanje 20 godina (poeljno je 40 i vie godina). Pored koliine vode bitna je i kvaliteta pa se odgovarajuim analizama mora utvrditi: a) Da li je voda dobra za uporabu, i b) Da li je voda agresivna za objekt.

2. Topografija terena koja odreuje: a) Volumen akumulacije, V, ovisno o visini brane H ( to vei odnos V/H to bolje). b) irinu pregradnog profila (duina brane) od ega zavisi volumen brane, a esto i tip i sama cijena brane. c) Dispoziciju (raspored) i tip brane i evakuacijskih organa, zahvata, i ostalih objekata. Poto je odreena makro lokacija, brana se najee projektira neto uzvodnije od najueg presjeka doline. Time se omoguava bolje upiranje bokova objekta na strane doline.

3. Geoloki i geomehaniki uvjeti koji utvruju: a) stanje sredine za temelje brane, i temelje prateih objekata. Neophodno je odrediti otpornost na smicanje, nosivost, deformabilnost i vododrivost sredine. Ove osobine su esto kljune pri izboru mikrolokacije pregradnog profila, kao i pri odreivanju najpovoljnijeg tipa brane. b) Vododrivost akumulacije moe u potpunosti kompromitirati lokaciju, a takoer se mora voditi rauna i o stabilnosti bokova akumulacije (treba imati na umu akumulaciju Vaiont, u sjevernoj Italiji, gdje je cijelo brdo sklizilo u akumulaciju i izazvalo katastrofalni poplavni val). 4. Dostupnost graevinskih materijala odgovarajue koliine i kvalitete. Laka dostupnost odreenog materijala utjee na cijenu, i moe imati presudan utjecaj na izbor profila za branu, kao i tipa brane. 5. Trokovi eksproprijacije zemljita i premjetanja naselja, industrije i prometnica. 6. Ekoloki, kulturni i politiki initelji

1.5 Izbor tipa brane Izbor tipa brane usko je povezan s izborom pregradnog profila. Za odreeni profil trai se tehniki i ekonomski najpovoljniji tip brane. (I tu ponekada utjeu drutveno politiki initelji, ili ekologija, to moe izmijeniti ekonomsku odluku). Da bi se moglo raspravljati o izboru tipa brane, neophodno je kratko upoznavanje s prednostima i nedostacima najzastupljenijih tipova brana betonske: lune i gravitacijske nasute: zemljane i kamene

Prednosti nasutih brana su: a. Minimalni zahtjevi za uvjete fundiranja (naroito kod zemljanih brana), kako sa stajalita nosivosti, tako i sa stajalita slijeganja. b. Prilagodljivost gotovo svim vrstama terena, kako geolokim tako i topografskim: od stijene do aluvija, od iroke ravniarske doline do uske klisure ( naravno pod uvjetom da se moe osigurati prostor za evakuaciju velikih voda). c. Mogunost koritenja raznovrsnog i heterogenog materijala za nasip, esto raspoloivog u blizini pregradnog profila. d. Jeftino i brzo ugraivanje koritenjem mehanizacije, to zajedno s prethodnim omoguava malu cijenu kotanja po jedinici volumena brane.

Nedostaci nasutih brana su: a. Velika osjetljivost na prelijevanje (vanjsku eroziju) b. Velika osjetljivost na nekontrolirano procjeivanje i ispiranje materijala (unutranju eroziju) c. Kao posljedica prve dvije mane: za evakuaciju velikih voda, kao za temeljni ispust i zahvat potrebni su posebni betonski objekti izvan tijela nasipa, a evakuacijski organ se mora dimenzionirati na vei protok nego kod betonskih brana zbog osjetljivosti nasipa na prelijevanje. d. Veliki opseg radova uslijed blagih kosina uzvodnog i nizvodnog lica, to se esto nadoknauje niskom jedininom cijenom.

Prednosti betonskih brana su: a. Znaajna izdrljivost na prelijevanje, istjecanje, to omoguava gradnju evakuacijskih organa i zahvata u sklopu same brane, kao i da se dimenzioniraju na manji protok (to smanjuje cijenu kotanja). b. Utroak male koliine materijala u odnosu na nasute brane, obzirom na daleko strmiji nagib kosina, posebno kod lune brane. Nedostaci betonskih brana su: a. Visoki zahtjevi za uvijete fundiranja (visoka nosivost i otpornost na smicanje, niska deformabilnost) b. Visoka jedinina cijena, obzirom na potrebu dovoenja cementa, ponekad i agregata, i na relativno spor rad, koji zahtjeva brojniju radnu snagu nego u sluaju nasutih brana. c. Kod lunih brana se, pored stabilnosti bokova i dna doline, zahtjeva jo i odgovarajui odnos visine brane i irine doline (jer je zbog naina prenoenja optereenja luna brana pogodna samo za relativno uske doline).

Moe se zakljuiti da e za odreivanje tipa brane od velikog utjecaja biti: a) Osobine tla na kome se brana fundira, odnosno dozvoljeni naponi u tlu, smiua vrstoa, dozvoljene deformacije temelja. b) Poveanje visine brane poveava i napone u tlu, to za slabije nosiva tla daje prednost nasutim (prvenstveno zemljanim) branama. S visinom brane se poveava i hidrauliki gradijent filtracijske vode pa time raste i opasnost od ispiranja tla nizvodno od brane. Ovo ide u prilog nasutim branama, obzirom da je kod njih hidrauliki gradijent manji, jer je irina temeljne stope, a time i duina filtracijskog puta, znatno vea. b) Debljina naslaga aluvija i/ili drobine u rijenom koritu ekonomski se ne isplati uklanjati naslage da bi se betonska brana fundirala na zdravoj stijeni (pogotovo za debljine aluvija vee od 5-6 m) pa prednost opet ima nasuta brana.

c) Blizina i dostupnost potrebnih koliina odgovarajuih graevinskih materijala. d) Dozvoljena vrijednost slijeganja brane, opet daje prednost nasutoj brani (osim ako je nasip od kamena s uzvodnim armirano-betonskim ekranom). e) Topografija terena. Uske doline od zdrave stijene dobre nosivosti esto daju znaajnu prednost lunoj brani zbog malog utroka materijala. f) Uvjeti za evakuaciju velikih voda favoriziraju betonske brane, posebno u uskim dolinama, u kojima je ogranien prostor za razvijanje preljevnog ruba (betonskih) preljevnih konstrukcija nasute brane. g) Klimatski initelji mogu znaajno utjecati na izbor . Niske temperature i veliki broj kinih dana daju prednost branama od kamena (u odnosu na zemljane i betonske brane).

1.6 Uzroci ruenja brana Najvaniji uzroci ruenja brana su: 1.Nepredvieno prelijevanje brane Do prelijevanja brane moe doi uslijed kvara na ustavama, ili greke pri upravljanju ustavama, ili uslijed nedovoljnog kapaciteta evakuacijskih organa. Betonske brane se u tom sluaju mogu "odlomiti", a nasute brane stradaju od progresivne erozije tijela brane. Kako bi se izbjeglo prelijevanje brane neophodno je : a) Osigurati pouzdane hidroloke podloge i raunati s poplavnim valom odgovarajue veliine. b) Ispravno odrediti tip i kapacitet evakuacijskih organa, i takav kapacitet postii pravilnim izvoenjem i odravanjem objekta. c) Ako se za evakuaciju velikih voda koriste preljevi s ustavama, obvezno je previdjeti vie pogonskih mehanizma, rezervna preljevna polja (u sluaju da neka od ustava otkae) kao i odgovarajui nain upravljanja ustavama i osigurati siguran prilaz ustavama.

2. Unutranja erozija materijala brane ili njenih temelja Nekontrolirano filtriranje vode kroz temelje ili tijelo brane izaziva ispiranje (unutranju eroziju) materijala, i konano ruenje objekta. esto se javlja " privilegirani " put vode pored cijevi temeljnih ispusta ili drugih " stranih " tijela u nasipu brane. Zato je neophodno: a) to potpunije poznavanje osobina sredine u kojoj se brana temelji, kao i materijala od kojeg se brana gradi. b) Izbjegavati rjeenja koja bi mogla izazvati nekontrolirano istjecanje (cijevi u tijelu nasipa brane, na pr.). c) Ispravno izvoenje, osmatranje i odravanje svih osjetljivih mjesta gdje bi mogao stvoriti "privilegirani" put vode, ako je ve neophodno da se takva mjesta (slabe toke) uope projektiraju.

3. Neispravan statiki proraun prilikom projektiranja brane Najee je u pitanju zanemarivanje ili podcjenjivanje nekih od sila koje naruavaju stabilnost brane sile uzgona u prvom redu. Na svim znaajnim branama ugrauju se ureaji preko kojih se prati ponaanje brane u toku eksploatacijskog razdoblja (ureaji za oskultaciju). Biljei se slijeganje brane, nastanak i irenje prsnua i pukotina u brani i temelju, filtriranje i pritisak vode, i slino. Praenje i analiza promatranih veliina omoguava da se na vrijeme uoe, i po mogunosti otklone, uzroci oteenja ili ruenja brane. Trebalo bi usporediti stvarno ponaanje brane i temelja s rezultatima prorauna iz projekta, ime se stjee dragocjeno iskustvo za budue objekte.

Za svaku visoku branu obavezno je procijeniti (fizikim ili matematikim modelom) irenje poplavnog vala koji bi nastao uslijed ruenja brane Na terenu treba oznaiti granicu ugroenog podruja odakle se stanovnitvo mora evakuirati u sluaju da doe do opasnosti od ruenja brane. Danas se razvijaju specijalni kriteriji za analizu rizika. Oni su temeljeni na kvantificiranju nepouzdanosti i probabilistikom pristupu (stohastike metode).

2. Betonske gravitacijske brane Suprotstavlja se vanjskim silama vlastitom teinom. I nasute brane formalno spadaju u tip gravitacijskih brana, jer se optereenju suprotstavljaju teinom, ali je uobiajeno da se pojam "gravitacijske brane" odnosi na betonske brane. Grade se na tlu koje ima dostatnu nosivost kako bi primio teinu brane i optereenja koja brana prenosi u temelj. Popreni presjek ima oblik priblino pravokutnog trokuta, s duljom katetom kao uzvodnim licem. Ovakav oblik presjeka proizlazi iz uvjeta stabilnosti. Po pravilu su preljevno-nepreljevne, to znai da se jedan dio brane (preljevni dio) oblikuje tako da se preko njega voda moe slobodno ili kontrolirano prelijevati u nizvodno korito. esto se koriste i kao preljevni objekti (evakuacijski organi) nasutih brana.

3.1. Optereenja koja djeluju na gravitacijsku branu Prvi zadatak prilikom dimenzioniranja brana je analiza optereenja. Najvanija optereenja kod brana su: 1) Hidrostatiki pritisak na uzvodno i nizvodno lice brane. 2) Uzgon (porni pritisak vode) 3) Dinamiki pritisak vode uslijed vjetra i valova. 4) Pritisak leda. 5) Pritisak nanosa. 6) Sile od potresa. 7) Teina brane (i temelja). 8) Reakcija brane (temelja) - sila iste jaine i pravca, a suprotnog smjera od rezultante vanjskih sila (nabrojenih od 1 do 7).

Gravitacijske brane se grade kao niz vertikalnih konzolnih nosaa meusobno odvojenih razdjelnicama. Zato je svaka konzola (lamela) neovisna i mora biti stabilna za sebe. Obzirom na malu irinu konzola (obino 6 -16 m), moe se smatrati da je zadatak ravninski, pa se optereenja i stabilnost izraavaju i raunaju za 1 m duine brane. Obino se analiza optereenja provodi za presjek s najveom visinom, a po potrebi se analiziraju i drugi procesi ( u osloncima, ili na mjestu promjene uvjeta fundiranja). Zbog preglednosti, uobiajeno je svaku od promatranih sila rastaviti na horizontalnu i vertikalnu komponentu, otkuda se dobije horizontalna i vertikalna komponenta rezultante svih sila. Pri analizi optereenja pogodno je " figure" kojima se predstavljaju pritisci, teine, ili uzgon razdijeliti na jednostavne geometrijske oblike (trokut, pravokutnik, dio kruga).

2.1.1 Hidrostatski tlak Najznaajnije optereenje. Ovo je tzv. vanjski pritisak vode (unutranji pritisak vode je uzgon - porni pritisak). U nekoj toci tekuine jednak je visinskoj razlici pijezometarske kote i poloajne kote promatrane toke, pomnoeno sa specifinom teinom vode W Ako je tekuina u dodiru s atmosferom pijezometarska kota je ujedno i kota slobodne povrine tekuine ( = ZG) pa je jednak dubini vode u toci, pomnoeno sa specifinom teinom ( p = W h ). Treba imati na umu da je ovo tzv. relativni tlak, kod kojeg se izostavlja utjecaj atmosferskog tlaka (pritisak sloja zraka iz atmosfere), za razliku od apsolutnog tlaka, gdje se ukljuuje i atmosferski tlak ( pABS = p+pATM ). U praksi se najee radi s relativnim tlakom, obzirom da isti tlak djeluje u svim tokama objekta.

Tlak integriran po povrini na koju djeluje daje silu hidrostatskog tlaka hidrostatsku silu. Horizontalna komponenta, P, hidrostatike sile na neku povrinu jednaka je hidrostatikoj sili na vertikalnu projekciju te povrine okomito na pravac djelovanja traene horizontalne komponente. Vertikalna komponenta, F, hidrostatske sile na povrinu jednaka je teini tekuine u volumenu izmeu promatrane povrine i horizontalne projekcije povrine u ravnini pijezometarske kote.

Za ravninski zadatak potrebno je odrediti silu koja djeluje na jedan duni metar povrine. Optereenje je jednako u svim ravninama okomitima na promatranu povrinu): Horizontalna komponenta hidrostatske sile po jedinici duine na uzvodnom licu brane, PG, jednaka povrini trokuta koji predstavlja raspored pritiska po dubini, pomnoeno sa specifinom teinom vode:

PG = W
Gdje je:

2 HG 2

HG - dubina gornje vode, mjerena od nivoa vode ispred brane do kote spojnice na kojoj poinje filtracija (filtracija poinje na uzvodnom rubu temeljne spojnice). G - indeks, oznaava gornju vodu Sila PG djeluje na rastojanju od 1/3 HG od kote na kojoj poinje filtracija ( u teitu povrine optereenja koje sila predstavlja zamjenjuje).

Horizontalna komponenta na nizvodnom licu, PD (horizontalna sila od donje vode) je:

2 HD PD = W 2

a, djeluje na rastojanju od 1/3 HD iznad kote spojnice na kojoj se filtracija zavrava (nizvodni rub temeljne spojnice).

Vertikalna komponenta (po jedinici duine) na uzvodnom licu brane je:

FG = W VG
i djeluje u teitu volumena - povrine, VG, (u teitu trapeza), a vertikalna sila na nizvodnom licu je:

FD = W VD
i djeluje u teitu trokuta iznad nizvodnog lica.

Kod preljevnog dijela brane obino se pretpostavlja da preljevni mlaz ne djeluje na branu. To je zbog sigurnosti, jer je pritisak na donjem rubu mlaza jednak nuli pri raunskom protoku, dok je pri manjim protocima pozitivan, to doprinosi stabilnosti. Na strani sigurnosti je i pretpostavka o hidrostatskom rasporedu tlaka na uzvodnom licu brane, jer je stvarni tzv. hidrodinamiki tlak manji.

2.1.2 Uzgon Beton i stijena su manje ili vie porozne sredine voda zavlai i filtrira kroz mnotvo povezanih mikro i makro upljina (pora, lomova , pukotina). Uzgon je optereenje kojim voda u upljinama betona i temeljne sredine potiskuje objekt prema gore. Djeluje i pri hidrostatskom stanju (kada voda u upljinama miruje), i pri hidrodinamikom (kada se kree filtrira). Pri hidrostatskim uvjetima uzgon jednak je teini vode izmeu povrine na koju djeluje (kontakt brane i tla) i horizontalne projekcije povrine u ravnini pijezometarske kote. Za ravninski zadatak, teina po jedinici duine jednaka je povrini izmeu linije dodira du koje djeluje uzgon, i pijezometarske linije, pomnoeno sa specifinom teinom vode. Pri hidrodinamikim uvjetima pijezometarska linija nije vie horizontalna, ve opada u smjeru teenja jer se energija troi na gubitke pri filtraciji vode.

U homogenoj i izotropnoj sredini brzina filtriranja vode ispod brane priblino je konstantna (osim u blizini uzvodnog i nizvodnog ruba) pa se obino uzima da tlak, odnosno pijezometarska linija, opada linearno. Ovakva pretpostavka je esto na strani sigurnosti, jer sila uzgona raunata po linearnoj teoriji, ULIN, daje vei moment prevrtanja oko nizvodnog ruba od sile raunate po potencijalnoj teoriji UPOT (krak okretanja linearnog uzgona, rLIN, vei je od odgovarajueg kraka "potencijalnog uzgona", rPOT). Primjenom linearne teorije dobit e se podcijenjene vrijednosti uzgona za dio objekta na nizvodnom kraju filtracionog puta (za dno umirujueg bazena). Pri procjeni filtracijske stabilnosti tla u temelju, treba imati na umu da se filtracijske brzine znaajno poveavaju u blizini uzvodnog i nizvodnog ruba brane.

Ako se prihvati pretpostavka o linearnoj promjeni pijezometarske kote, sila uzgona, U, moe se predstaviti kao povrina mnogokutnika (pravokutnog trapeza ABCE), pomnoeno specifinom teinom vode:

HG + H D U = W B 2
Sila djeluje u teitu povrine.

Uzgon se obino razdvaja na dva dijela: a) Bazni uzgon (potisak), UBAZ, koji odgovara hidrostatskom tlaku donje vode, i b) Diferencijalni (filtracijski) uzgon, UDIF, koji odgovara pijezometarskoj razlici izmeu gornje i donje vode (H = HG - HD):

U = U BAZ + U DIF = W BH D + W B

H 2

Postoji dosta naina kojima se moe smanjiti diferencijalni uzgon (UDIF): 1) Dreniranjem vode iz pukotina i pora: smanjuje se filtracijski protok (a time i filtracijska brzina nizvodno od drenae) gubitak energije (opada pijezometarska razlika na potezu od drenae do nizvodnog lica brane). Rezultat: smanjuje se pritisak filtracijske vode tj. smanjuje diferencijalni uzgon

U stjenovitim temeljima voda se drenira mreom drenanih buotina. Drenau postaviti to blie uzvodnom licu brane, kako bi se dio presjeka na kome je pritisak umanjen uinio to veim Na dijelu presjeka uzvodno od drenae gradijent pritiska je vei nego u sluaju nepostojanja drenae (to poveava filtracijski protok na potezu od uzvodnog lica do drenae) Filtracijska voda se iz drenanih buotina odvodi u donju vodu kroz kanale u drenanoj galeriji (gravitacijom ili pumpanjem)

2) produenjem puta filtriranja vode uzvodnom horizontalnom i/ili vertikalnom zavjesom smanjit e se uzgon ispod brane: voditi rauna da se u zavjesi ne jave pukotine, inae se efekt smanjuje, ili sasvim izostaje ispod slapita (umirujueg bazena) javlja se neeljeni efekt "nizvodne" zavjese s poveanim uzgonom dreniranje slapita je rizino zbog mogunosti pojave opasnih pulzacijskih hidrodinamikih optereenja pa se slapine ploe obino osiguravaju od isplivavanja ankerima

u zoni velike vododrivosti povrina otvora kroz koje voda filtrira je mala te su otpori teenju veliki i pijezometarska linija bre opada - poveanje otpora filtriranju injektiranjem na uzvodnom dijelu presjeka - smanjenje otpora dreniranjem nizvodno od injekcijske zavjese

heterogenost materijala maksimalno smanjenje uzgona

kod stjenovitih sredina vododrivost se poveava injektiranjem kod tla (vezanog i nevezanog) vododrivost se poveava zbijanjem kod nevezanog tla esto se koriste dijafragme i priboji

Injektiranjem i dreniranjem moe se znaajno smanjiti diferencijalni dio uzgona pa se izraz za uzgon aproksimira s:

U = W BH D +

W B
2

-koeficijent kvantificira uinak drenae i zaptivanja na smanjenje diferencijalnog uzgona (0< <1) - = 0 ; idealnom sluaju kada su drenaa i injektirani zastor maksimalno uinkoviti - =1 ; za sluaj bez drenae i injektiranja javlja se pun diferencijalni uzgon

Za sloenu liniju dodira uzgon se dobije preko povrine izmeu linije dodira i pijezometarske linije. Uzgon je prikazan s obje strane linije dodira i pijezometarske linije, i s donje strane, kao optereenje koje potiskuje branu na vie .

2.1.3. Dinamiki pritisak vode uslijed vjetra i valova Valovi izazvani vjetrom znaajni su pri dimenzioniranju brane zbog odreivanja kote krune brane. Na kotu maksimalnog uspora treba dodati visinu mjerodavnog vala uz obaveznu rezervu (tzv. " freeboard") od 0.5 -1.0 m. Kao mjerodavna visina uzima se tzv. "znaajna" visina vala, hV (Smith 1995). To je visina vala koji je vii od 87% valova koju izaziva vjetar mjerodavne jaine (brzine) i pravca na razmatranoj akumulaciji. Visina vala, hV, razmjerna je brzini vjetra, VVj, i duljini vodene povrine u pravcu brzine, L0.

(Smith 1995):
1.06 hV = 0.00513 VVj (KL0 ) 0.47

0.88 LV = 0.187 VVj (KL0 )

0.56

gdje su hV i LV izraeni u [m], brzina vjetra VVj, u [km/h], a duljina pravca, L0, u [km]. Koeficijent, K, ovisi o odnosu srednje irine akumulacije i duljine pravca (W0/L0):
W0/L0 K 0,0 0,00 0,1 0,26 0,2 0,40 0,3 0,51 0,5 0,67 0,8 0,83 1,0 0,90 2,0 1,00

Jednadbe vrijede ako je voda uzvodno od brane dovoljno duboka tj. ako je HG > 1/4 LV Mjerodavna brzina i pravac vjetra biraju se s rue vjetrova. Za osnovno optereenje rauna se s vjetrom povratnog perioda od 20 godina, a za izuzetno optereenje se uzima povratni period od 50-100 godina, a usvaja se pravac koji daje najveu visinu vala. Valove stvara srednja jaina vjetra, a ne izrazito jaki udari, pa u raunu treba koristiti srednju brzinu, a ne brzinu udara.

Visina vala i sila od vala na gravitacijsku branu Val koji naie na prepreku "penje" se iznad visine koju ima u vodi udaljenoj od prepreke (obale). Ukupna visina kojom val udara (pritiska) vertikalnu prepreku: h = 1.5hV + 0.5 hV =2 hV hp visina vala iznad nivoa mirne vode pri udaru u vertikalnu prepreku dno vala ispod nivoa mirne vode

Ako se usvoji hidrostatski raspored tlakova u valu, moe se prihvatiti da je sila od vala, na 1 m duljine brane: 2

PV =

W (2hV )
2

2 = 2 W hV

Obino se uzima da sila djeluje na koti nivoa mirne vode (Smith, 1995) Ako pravac vjetra zatvara kut s pravcem osi brane, sila e biti:
2 PV = 2 W hV sin 0

U sluaju kosog uzvodnog lica (kod nasipa), penjanje vala uz konturu moe biti znatno vie nego kod vertikalnog lica. Odnos penjanja, hp, prema visini vala, hV, ovisi o nagibu kosine "m", hrapavosti podloge, i odnosa visine vala i valne duljine, hV/LV

2.1.4. Pritisak leda Led moe djelovati na brane na dva naina: a) Pritiskom vrstog pokrivaa statiki pritisak leda i b) Silom koju izaziva udar ledene sante dinamiki pritisak leda.

a) Statiki pritisak leda Nastaje uslijed irenja ledenog pokrivaa pri naglom otopljenju. Led se pri sniavanju temperature skuplja i stvara pukotine u pokrivau u koje prodire voda i stvara novi gui led. Ako nastupi naglo otopljenje, led se iri, i ukoliko nema kuda (krute stjenovite obale akumulacije) poinje pritiskati branu. Pritisak od leda se moe javiti i zbog sputanja razine vode ispod ve formiranog ledenog pokrivaa. Pritisak je proporcionalan prirastu temperature i debljini leda.

U najotrijim klimatskim uvjetima u naim podrujima, debljina ledenog pokrivaa ne moe prei = 0.4 0.6 m. Maksimalna statika sila leda s kojom bi trebalo raunati PSL 150 kN/m. Statika sila leda ne moe djelovati u isto vrijeme kada i sila vala. Led nagomilan neposredno iza ustava, razbija se i proputa u donju vodu redovnim podizanjem ustava (za krai period), to omoguava da se brana rastereti od statikog optereenja leda.

b) Dinamika sila leda Nastaje uslijed udara santi leda u branu za vrijeme topljenja leda. Za proraun dinamike sile leda koriste se empirijski izrazi. Ovdje se navodi obrazac Kuznjecova: dinamika sila leda brzina kretanja leda (m/s) povrina osnove karakteristine sante leda (m2) debljina leda (m) koeficijent koji ovisi o graninoj vrstoi leda pri drobljenju:
Granina vrstoa leda Na drobljenje (kN/m2) K(kNs /m3) K(kNs/m

PDL = K VL AL

300 23,6

500 30

600 33

700 43

2.1.5. Pritisak nanosa (mulja)

Pritisak nanosa u nekoj toki na dubini, hNAN, od gornjeg ruba sloja rauna se kao aktivni pritisak tla (Novak,1996):

PNAN = ( NAN W )hNAN tg 2 45 2 Horizontalna sila od nanosa po metru dunom brane dobiva se integriranjem pritiska po cijeloj debljini sloja HNAN:
PN AN =

N AN

2 W ) HN AN

tg 2 45 2

volumna teina nanosa u zasienom stanju

kut unutranjeg trenja nanosa pod vodom 0 < < 30 (najee je 20 30)

Sila od nanosa ne umanjuje vrijednost hidrostatike sile PG, obzirom da voda prodire kroz pore u nanosu i "nalijee" na povrinu uzvodnog lica brane. Prema Smith-u 1995, dio konture brane na koju nalijee nanos je s oko 98% svoje povrine u neposrednom dodiru s vodom. Kod nakoenog uzvodnog lica, sila od nanosa se rastavlja na horizontalnu i vertikalnu komponentu. Vertikalna sila se esto ne uzima u obzir, to je na strani sigurnosti.

2.1.6 Sile od zemljotresa seizmike sile Predstavlja snano oscilacijsko pomjeranje zemljine kore koje moe znaajno ugroziti stabilnost brane.

Pomjeranje se preko temelja prenosi na branu. Brana dobiva ubrzanje, a. Ubrzanje stvara inercijalnu seizmiku silu, PS

Ako se pretpostavi da svaki djeli brane dobiva isto ubrzanje, seizmika sila se moe izraziti kao: ubrzanje inercijalna seizmika sila masa brane

PS = a M = K S g M = G

teina brane

ubrzanje zemljine tee KS = a/g = koeficijent seizminosti (ubrzanja) = odnos ubrzanja od zemljotresa i ubrzanja zemljine tee

Tektonski pokret koji stvara potres moe imati proizvoljan pravac djelovanja: Pokret u y pravcu: Nee imati mnogo utjecaja na stabilnost gravitacijske brane, obzirom da su bokovi brane poduprti stijenskom masom doline na koju se naslanjaju. (Za kontraforne brane i druge vrste olakanih brana, mora se voditi rauna i o ovom pravcu djelovanja, jer nema bonog ukruenja od sredine).

Pokret u vertikalnom z pravcu: Moe izazvati uzlaznu silu koja smanjuje teinu brane, a time i njenu stabilnost. Ubrzanje u vertikalnom pravcu, aV, obino je manje od horizontalnog ubrzanja, a; koeficijent seizminosti iznosi KSV 0.5 0.75 KS, a vertikalna sila (koja "smanjuje" teinu brane) je:

PSV = aV M = K SV g M = K SV G
Pokret u horizontalnom x pravcu: Najopasniji je pokret i uvijek se uzima u analizi optereenja, jer pored inercijalne seizmike sile od osciliranja same brane, PS=KSG nastaje i dodatna inercijalna (dinamika) sila od osciliranja vode u akumulacijskom bazenu uzvodno od brane.

Prema Vestergardu irina vodene mase x koja na dubini z oscilira zajedno s branom moe se aproksimirati jednadbom parabole:

7 x (z ) z Hg 8
Ukupna seizmika sila od vode jednaka povrini parabole:

PSW = K S W

2 7 2 7 2 HG = K S W HG 3 8 12

a djeluje na udaljenosti od 0.425 HG od dna akumulacije.

3.1.7. Teina brane i temelja Najvanija je stabilizirajua sila kod gravitacijskih brana. Djeluje u teitu presjeka: Teina brane Volumna teina betona Povrina poprenog presjeka na 1 m duni

G = B A[k N / m]

Teina dijela temelja, GT, takoer moe biti uzeta u raun pri analizi stabilnosti (npr., pri proraunu sigurnosti protiv klizanja). Kod nekih objekta (slapita, povrinskih zahvata, kanala i dr.) esti su primjeri da se vezivanjem ankerima za sredinu temelja postie eljena stabilnost.

2.1.8. Reakcija temelja Prema zakonu "akcije i reakcije", svaka sila koja djeluje na objekt inducira reakciju iste jaine i pravca, sa suprotnim smjerom. Reakcija se ne uzima kao optereenje, jer se razmatraju utjecaji sredine na objekt, a ne obrnuto. 2.1.9. Kombiniranje optereenja Sva navedena optereenja ne mogu se istovremeno javiti. Nije razumno oekivati da e se kratkotrajna optereenja male vjerojatnosti pojave (npr. poplavni valovi maksimalno velike vode i katastrofalni potres maksimalne jaine) javiti jednovremeno. Postavlja se pitanje izbora kombinacije optereenja, jer je u interesu za stabilnost objekta obuhvatiti sve realno najnepovoljnije kombinacije optereenja.

2.2 Stabilnost gravitacijske betonske membrane Gravitacijska betonska brana je stabilna ako se moe oduprijeti klizanju i okretanju. Za mnoge hidrotehnike objekte vaan uvjet stabilnosti je i otpornost na isplivavanje (to je kod gravitacijskih brana, u pravilu, uvijek ispunjeno). Neophodno je da naponi i pomjeranja u brani i temelju budu u dozvoljenim granicama. Odsustvo napona zatezanja na uzvodnom licu je esto mjerodavan uvjet pri dimenzioniranju. Navedeni uvjeti moraju biti zadovoljeni pri svim razmatranim kombinacijama optereenja, s zahtijevanim koeficijentom sigurnosti. Koeficijent sigurnosti razlikuju se ovisno o kombinaciji optereenja.

U poetnim fazama projektiranja provjerava se samo tzv. "opa stabilnost: odreivanje stabilnosti na klizanje i okretanje, te proraun napona i slijeganja u temeljnoj spojnici. U viim fazama projektiranja potrebno je odrediti naponsko stanje i pomjeranje u konstrukciji i temelju, za to se kod visokih brana primjenjuje metoda konanih elemenata. Brana i sredina koja ini temelj se razdjele na elemente odgovarajueg oblika. Zatim se iz uvjeta ravnotee sila, i veze napona i deformacija, za zadane konturne uvjete odreuju pomjeranja i naponi za svaki element brane i temelja. Za manje objekte jo uvijek se esto koristi jednostavna metoda horizontalnih presjeka (poznata i kao gravitacijska metoda), koja tretira branu tj. svaku njenu lamelu s pripadajuim temeljom kao konzolni nosa od idealno elastinog, homogenog i izotropnog materijala.

2.2.1 Stabilnost protiv klizanja (smicanja) esto je najkritiniji od prethodno navedenih uvjeta. Moe nastati: 1)na kontaktu brane i sredine, 2) u sredini-temelju i 3) u presjeku tijela brane (najprije na mjestu horizontalnih spojnica). Uvjeti klizanja se razlikuju kod brana fundiranih na stijeni, i kod brana na nekoherentnom (nevezanom) tlu.

a) Kod nevezanog tla nema otpora smicanju zbog kohezije unutar materijala pa se pomjeranju protivi jedino trenje. Do klizanja ne dolazi ako je: T>H

H sila klizanja (za horizontalni presjek to je horizontalna komponenta rezultante sila na branu, H) T jednaka proizvodu normalne sile (vertikalne komponente rezultante, V, za horizontalni presjek) i koeficijenta trenja, f * Obino se u uvjet ravnotee uvodi i koeficijent sigurnost protiv smicanja (klizanja), CS, koji ovisi o kombinaciji optereenja (CS=1-3) pa uvjet za nevezano tlo postaje: V >H

CS

Koeficijent trenja, f, ovisi o kutu unutranjeg trenja materijala: f =tg gdje je =kut unutranjeg trenja (kut pri kome je kosina stabilna). Za materijale koji su pogodni za fundiranje gravitacijske brane = 20-35 .

CS se moe izraziti kao odnos:

V H

> CS

b) U vezanom (koherentnom) materijalu smicanju se pored trenja suprotstavlja i kohezija (otpor na smicanje uslijed veza izmeu estica i materijala). Do klizanja ne dolazi ako je: T + TC > H

TC = cb - sila kohezije, (po metru dunom brane) gdje je c = kohezija materijala. * Uvede li se koeficijent sigurnosti protiv smicanja, CS, dobijemo:
V+cb CS

>H

CS = zahtijevani faktor sigurnosti i iznosi CS = 1,3 - 4, ovisno o kombinaciji optereenja. CS se moe izraziti kao odnos:
V+cb > CS H

Pri provjeri klizanja za koherentni (vezani) materijal uobiajen je slijedei postupak: 1.Prvo se provjeri stabilnost bez kohezije koritenjem obrasca, s tim to se dozvoljava nizak koeficijent sigurnosti CS = 1 - 1,3. Ako se na ovaj nain zadovolji stabilnost, nema potrebe za daljnjim provjeravanjem. 2. Ako uvjet stabilnosti nije postignut, uvodi se u raun i kohezija pa se primjenjuje obrazac (2.26a). Sada se trai da koeficijent sigurnosti bude znatno vei nego za sluaj bez kohezije (CS = 4 Za normalno, do CS = 1,3 za izuzetno optereenje). 3. Ako ni tada nije postignuta zahtijevana sigurnost na klizanje, mora se poveati irina temeljne spojnice, b, ili se primjenjuje neka druga mjera za poveanje otpora klizanju.

Jedan od naina da se povea stabilnost na klizanje je i zakoavanje temeljne spojnice. Ovime se poveava sila trenja, a smanjuje se sila smicanja. Uvjet stabilnosti na smicanje sada glasi:
(V cos + H sin ) + c b / cos > CS H cos V sin

2.2.2 Stabilnost protiv okretanja Podrazumijeva da stabilizirajui moment vraanja, MV , oko najnieg nizvodnog ruba brane bude vei od destabilizirajueg momenta okretanja, MP, i to s zahtijevanim stupnjem sigurnosti.

MV > CP MP
gdje je CP = koeficijent sigurnosti na okretanje. Dozvoljene vrijednosti koeficijenata sigurnosti ovise o kombinaciji optereenja i kreu se od 1,5 za normalno optereenje do 1,1 za izuzetno.

2.3 Postupak pri projektiranju gravitacijske brane Za promatrano mjesto pregradnog profila, i promatranu visinu brane analiziraju se mogua optereenja. Zatim se iz uvjeta ope stabilnosti izraunaju i provjere dimenzije poprenog presjeka barane: nagib uzvodnog i nizvodnog lica, oblik krune brane, veliina i poloaj zuba i galerije i sl. Na kraju se ovisno o fazi projekta, vri proraun otpornosti i dimenzioniranja, raunaju pomjeranja, odreuju uvjeti gradnje, rade crtei, premjer, predraun radova i tehniki izvjetaj.

2.3.1 Odreivanje nagiba nizvodnog lica brane Obino se koriste dva naina za odreivanje nagiba nizvodnog lica brane: a) Postupno dimenzioniranje (Multy step design), gdje se nagib brane (odnosno irina presjeka) mijenja ovisno o visini presjeka iznad temelja. Idui od krune brane k temelju, iz uvjeta dimenzioniranja raunaju se irine presjeka na meusobnoj udaljenosti od 1/3 do 1/10 visine brane . b) Izravno dimenzioniranje (Single-step design), gdje se usvaja konstantan nagib nizvodnog lica brane (po cijeloj visini brane).

irina b moe se odrediti iz uvjeta stabilnosti osnovnog trokuta "AGD" pri najnepovoljnijoj kombinaciji optereenja (najee izuzetno optereenje od vode). Trai se nagib za koji su zadovoljeni uvjeti stabilnosti, pri kome nema napona zatezanja, a glavni naponi pritiska su u dozvoljenim granicama. Vrh trokuta, "A", obino je u presjeku nizvodnog lica brane i razine vode pri koti maksimalnog uspora, ZMU. Zatim se osnovni trokut (AGD) dopuni u kompletan profil brane (doda se kruna, galerije, uzvodni zub i sl.), pa se za mjerodavne kombinacije optereenja provjeri opa stabilnost, naponsko stanje u izabranim presjecima te se naine ostali prorauni, ovisno o nivou projekta. Iako je povrina presjeka dobivenog postepenim dimenzioniranjem manja (vea je uteda u materijalu), prednost izravnog dimenzioniranja je lake izvoenje konstrukcije, pa se ovaj postupak ee primjenjuje, posebno kod niih objekata.

2.3.2 Kruna brane Pravokutna kruna omoguava promet du brane. irina krune je obino 0.05-0.20 od visine brane. Dodatna irina se moe osigurati armirano-betonskim ploama na konzolnim nosaima. Pravokutna kruna i trokutno tijelo brane povezuju se krunom prelaznicom to omoguava povoljnije naponsko stanje na mjestu prelaska, posebno pri utjecaju potresa.

Kota krune brane, ZKB, podignuta je iznad nivoa maksimalnog uspora, ZMU, za visinu slobodne visine brane (freeboard-a, f = r + hP gdje je hP = visina penjanja vala a r = rezerva (r = 0.5 - 1.0 m). Valobran u vidu zaobljene konzole na kruni slui da skrene val. Umjesto da se kruna brane nadvisi za pun zazor, f = r + hP, iznad maksimalnog uspora esto se pravi armirano-betonski parapetni zid (visine hZ 1m), to omoguava da se kruna spusti za visinu zida. Ponekad je visina uzdunog nosaa mosta, hM, na preljevnom dijelu brane vea od visine penjanja vala,hP, pa je mjerodavan uvjet za visinu krune: ZKB = ZMU+ r + hM.

2.3.3 Uzvodna kosina U sluaju da se stabilnost ne moe efikasno postii zakoenjem nizvodnog lica, pribjegava se blagom zakoenju uzvodnog lica. Time se, kao stabilizirajua sila, uvodi i vertikalna komponenta hidrostatike sile na uzvodnom licu. Uzvodni nagibi su obino mali (10:1, 20:1) i dodaju se u donjoj zoni brane. Odgovarajuim uzvodnim zakoenjem izbjegavaju se negativni naponi koji mogu nastati na uzvodnom licu u sluaju prazne akumulacije, a koje stvara moment od sanduastog presjeka krune brane.

2.4 Pravila konstrukcije Odreivanje osnovnih dimenzija prvi je korak u projektiranju brane. Dalje treba posvetiti panju detaljima kako bi se osigurali uvjeti pod kojima je nainjen proraun, a vodei rauna da gradnja bude to jednostavnija. Detalji za izvoenje i uvjeti graenja daju se u posebnom dijelu glavnog projekta. Pod pojmom pravila konstrukcije podrazumijevaju se postupci pri projektiranju i izvoenju kojima se osiguravaju spomenuti uvjeti, i kojima se otklanjaju ili ublaavaju negativni utjecaji odreenih initelja na branu. Za sluaj betonske gravitacijske brane, kao negativni initelji razmatrat e se: 1) Utjecaj temperature 2) Uzgon u temeljnoj spojnici i u tijelu brane 3) Naponi u temeljnoj spojnici prouzrokovani nejednakim uvjetima slijeganja.

2.4.1 Utjecaj temperature Zbog nejednakog irenja/skupljanja betonske mase u brani se javljaju naponi zatezanja koji izazivaju stvaranje pukotina. Pukotine se vremenom ire, slabe otpornost brane na smicanje, i omoguavaju procjeivanje vode i stvaranje uzgona. Temperaturni naponi nastaju: a) Uslijed zagrijavanja i hlaenja objekta pri promjeni vanjske temperature (meteoroloki imbenici). Ovi utjecaji se ublaavaju gradnjom u lamelama. b) Uslijed oslobaanja velike koliine topline pri vezivanju betona, na to se moe utjecati na vie naina:

1) Treba koristiti sporovezujue cemente kod kojih se proces vezivanja (i oslobaanja topline) odvija sporije. 2) Praviti beton s manjom koliinom cementa ( a da se ne ugrozi nosivost i vododrivost betona). 3) Omoguiti hlaenje betona poslije ugraivanja i/ili sniziti temperaturu betonske mjeavine upotrebom hladne vode za spravljanje betona. Takoer, agregat za beton ne bi smio biti izloen suncu, a ponekad se hladi dodavanjem leda. 4) Betoniranje ne smije biti kontinuirano, jer se u velikoj masi betona vanjski slojevi hlade znatno bre od unutranjih, to izaziva zatezanje i puknua. Moraju se praviti prekidi betoniranja-radne razdjelnice kako bi se svjee betonirani blok prilikom vezivanja ravnomjerno hladio i skupljao, bez veih puknua. U izvoakoj praksi koristi se nekoliko naina rasporeivanja blokova unutar lamele: dugi, kosi, stubasti blokovi. Najee je duina bloka jednaka duini lamele, irina ovisi o nainu betoniranja (obino do 25 m), a visina je izmeu 0.5 i 3 m. Betonirani blok se ostavlja "slobodan" da se hladi najmanje 3 dana.

Obvezno je radne razdjelnice (spojnice) izmeu blokova pripremiti za nanoenje narednog sloja, tako to e se osigurati dobro prianjanje novog i starog bloka. Obino se povrina starog bloka "haba" i isti otrim pijeskom koji se velikom brzinom izbacuje iz "pitolja" (pjeskarenje), a prije betoniranja se na povrinu starog bloka polae sloj cementnog maltera od oko 2 cm debljine, ime se spreava segregacija novog betona na mjestu spojnice (tzv. spuvasta mjesta). Otvori radnih razdjelnica se injektiraju, za razliku od otvora konstruktivnih-dilatacijskih razdjelnica izmeu lamela, koje trajno ostaju fleksibilne. Kod nekih shema betoniranja horizontalne radne razdjelnice ne lee u istoj ravnini, ve formiraju izlomljene (zupaste) povrine (stubasti blokovi), ime se postie vea otpornost na klizanje u sluaju da se pukotina javi u razdjelnici (gdje e se najprije i javiti, jer je to najslabije mjesto u "okolini"). Gravitacijske brane, kako je ve reeno, grade se u lamelama.

Lamele omoguavaju "disanje" betona po irini i po dubini, jer zazor (otvor) izmeu lamela - dilatacijska (konstruktivna) razdjelnica omoguava rastereenje termikog napona i sprjeavanje nastanka pukotina. Izbjegavaju se i puknua uslijed nejednakog slijeganja, koje moe nastati kao rezultat topografskih i /ili geomehanikih uvjeta. Beton za branu mora osigurati dovoljnu vrstou, otpornost na mraz i potrebnu vododrivost, a da s druge strane ima nisku toplinu hidratacije i nisku cijenu kotanja. Kod veih brana se esto koristi zoniranje, pa se na viim kotama, gdje je potrebna vrstoa betona, stavlja manje cementa, nego u niim zonama. Uzvodno i nizvodno lice se "oblau" betonom vee vrstoe, s vie cementa i, po potrebi, uz aditive kojima se popravlja otpornost na mraz, a za preljevne povrine i otpornost na udar i habanje. Ako je voda agresivna na beton, neophodno je sve povrine koje mogu biti izloene dodiru s vodom odgovarajue zatitit.

2.4.2 Uzgon i injektiranje temelja Uzgon se moe smanjiti vertikalnom zavjesom na uzvodnom licu (injekcijskom zavjesom, dijafragmom ili pribojem i drenaom). Ponekad se koriste i horizontalne zavjese uzvodno od brane za produetak puta vode. Zavjese osiguravaju i vododrivost akumulacije na profilu barane. Dubina injekcijske zavjese i raspored buotina odreuje se na osnovu geolokih istranih radova (USBR 1987, Creager 1961). Ako se ne raspolae terenskim podacima, moe se za najnii nivo projektiranja usvojiti da dubina zavjese bude jednaka visini brane, a da se injekcijsku buotine postave na rastojanju od 2 do 3 m. Injekcijsku zavjesu, po pravilu, treba izvesti i u bokovima profila brane kako bi se smanjilo proviranje vode iz akumulacije.

Treba osigurati da injekcijske buotine sijeku ispucale slojeve u temelju kako bi im to bolje predale injekcijsku masu, a ne da se masa gubi du pukotina (Peinar 1960).

Prema namjeni injektiranje moe biti: 1) Zaptivno - za zaptivanje i smanjenje proviranja i uzgona. 2) Konsolidacijsko - za poveanje nosivosti tla. 3) Vezno (kontaktno) za povezivanje konstrukcije s okolnim (stjenovitim) tlom, i spreavanje ispiranja materijala na kontaktu brana-tlo. * Vezano injektiranje treba obvezno primjenjivati kod svih hidrotehnikih objekata koji se vezuju za stijenu (brane, tuneli, podzemni hodnici i sl.)

Stjenoviti materijal: Obino se drenira mreom vertikalnih (ponekad i kosih) buotina. Za prvu procjenu mogu se usvojiti buotine promjera d = 10 - 20 cm, na razmaku od 3 - 5 m, dubine od 1/4 -1/2 visine brane (Creager 1961). Buotine se ulijevaju u drenanu galeriju otkuda se gravitacijom ili pumpanjem filtrirana voda odvodi van tijela brane, najee u donju vodu. Drenana galerija moe se koristiti i za promatranje (inspekciju). Povrina poprenog presjeka galerije mora biti dovoljna da omogui nesmetan pristup, ventilaciju i osvjetljenje (otvor ne bi trebao biti manji od 2 x 1.5 m).

2.4.3 Smanjenje uzgona u tijelu brane Smanjuje se uzvodnim zaptivanjem i dreniranjem. Zaptivanje se moe postii na vie naina: 1) Ugraivanjem betona manje vodopropusnosti na uzvodnom dijelu presjeka brane stvara povoljnu sliku uzgona. 2) Bitumenski premaz ili postavljanje vodonepropusnih folija na uzvodnom licu daje slian efekt. 3) Odgovarajuom njegom betona sprjeava se pojava pukotina kroz koje voda dospijeva u branu i stvara uzgon. 4) Zaptivanju pomae i mutna voda, koja sa sobom donosi estice lebdeeg nanosa kojim se popunjavaju puknua u brani.

Zaptivne mjere mogu biti nedovoljne pa se ponekad primjenjuje i dreniranje.

Za drenau se koriste perforirane betonske cijevi, postavljene u vertikalne otvore u tijelu brane i rasporeene tako da prihvate to vie filtracijske vode. Treba predvidjeti mogunost zamjene cijevi i proiavanja, jer moe doi zaepljenja uzrokovanog kalcifikacijom. Voda se iz cijevi odvodi horizontalnim galerijama u tijelu brane.

2.4.4 Naponi u temeljnim spojnicama zbog nejednakog slijeganja Vertikalne dilatacijske razdjelnice omoguavaju samostalan rad svake od lamela, Time se omoguava i nejednako slijeganje istih, i eliminiraju naponi i pukotine koje mogu nastati zbog razliitih geomehanikih svojstava stijene, ili naglog diskontinuiteta u topografiji doline

Ako se iz nekog razloga razdjelnice moraju injektirati izostaje "sloboda" pomicanja lamela, pa brana radi (i rauna se) kao jedinstvena prostorna konstrukcija.

2.4.5 Priprema temelja Tri najznaajnija uvjeta kod pripreme temelja su: 1. uvjet - osigurati maksimalnu nosivost tla: a) Na stjenovitom tlu treba ukloniti povrinski sloj zemlje i nanosa i drobinu, da bi se brana fundirala na vrstoj stijeni. Ako je stijena ispucala na veoj dubini, pa se uklanjanje ne isplati, temelj se ojaava konsolidacijskim injektiranjem. Obino su konsolidacijske injekcijske buotine duboke do 5 m (znatno plie nego zaptivne). a) Kod nevezanog tla nosivost se daleko tee popravlja . Optereenje se moe ipovima prenijeti dublje do nosivog sloja (rijetko se primjenjuje, i to samo kod niih objekata).

Pri radu sa ipovima treba koristiti posebnu tehnologiju jer naknadno slijeganje tla na dodiru s branom moe otvoriti put vodi, to dovodi do katastrofe zbog unutranje erozije temelja (kontaktnog ispiranja). Obino se na glavu ipa postavlja deformabilna metalna "kapa" ija deformacija prati slijeganje tla, pa brana ostaje u kontaktu s temeljom. 2. uvjet - osigurati maksimalnu otpornost na smicanje otpornost na smicanje moe se postii na vie naina: 1) Kod stjenovitih temelja povrina se ostavi hrapavom i "nazupanom" poslije miniranja, to poveava koeficijent trenja ( miniranjem se skida drobina). 2) Izradom uzvodnog zuba, ili dubljim fundiranjem uzvodnog dijela temelja ime se ravnina smicanja pomjera na veu dubinu. 3) 4) Smanjenjem uzgona. Fundiranjem na ipovima kod nevezanog tla (rijetko se primjenjuje).

3. uvjet - osigurati filtracijsku stabilnost tla Neophodno je sprijeiti unutranju eroziju tla temelja (detaljnije u poglavlju o nasutim branama).

2.5 Planiranje i faze izvoenja brane Najvanije faze su: 1. Izgradnji prethodi projektiranje s istranim radovima. 2. U prvoj fazi gradnje potrebno je uraditi pristupni put i pripremiti gradilite. 3. U drugoj fazi se obavljaju radovi na skretanju rijeke, a paralelno se zapoinju radovi na objektima i dijelovima objekata koji su iznad razine vode u rijeci. Dno budue akumulacije se isti od vegetacije, kako bi se izbjegla eutrofikacija jezera. 4. Kada je rijeka skrenuta, pripremaju se temelji i osigurava temeljna jama. Osigurava se sanitarna zatita akumulacije. 5. Slijedi betoniranje brane i ostalih objekata (preljeva, umirujueg bazena, zahvata i dr.), izrada injekcijska zavjese i sl.. 6. U posljednjoj fazi zavrava se montaa opreme, i puni akumulacija

3. Nasute brane
najrasprostranjenije hidrotehnike graevine grade se kontroliranim nasipanjem i zbijanjem dostupnog materijala, a vanjskim silama se odupiru vlastitom teinom prenose optereenje na tlo preko znatno vee povrine znatno smanjuju naponi u tlu manje osjetljive na slijeganje temelja od betonskih brana grade se od lako dostupnih materijala, uz potpuno mehanizirano ugraivanje trokovi po jedinici volumena brane znaajno nii u odnosu na betonske brane volumen nasute brane vei je od volumena alternativne betonske brane: volumen zemljane brane je desetak puta vei, a kamene 4 do 5 puta najvea mana osjetljivost na eroziju vodom

Osnovna podjela nasutih brana je na: 1) zemljane brane i 2) brane od kamenog nasipa

Nasute brane su se najvie gradile, ali i najee ruile. Tri najea uzroka ruenja su: 1) prelijevanje, praeno vanjskom erozijom 2) ispiranje materijala nasipa unutranja erozija 3) klizanje kosina Prilikom projektiranja, izgradnje i odravanja nasutih brana moraju se primijeniti sve raspoloive mjere i postupci za otklanjanje navedenih uzroka.

3.1. Prelijevanje i povrinska erozija Nikakve mjere, ni "konstruktivna pravila" ne mogu pomoi u sluaju prelijevanja brane. Ukoliko je prelijevanje dovoljno dugotrajno, dolazi do erozije i negativne posljedice su neizbjene. Jedino preostaje mogunost spreavanja prelijevanja, a to se moe postii: 1) Ispravnom procjenom mjerodavnog vala velike vode vala od kojeg se objekt brani, i prema kojem se dimenzioniraju evakuacijski organi: Ako je podruje nizvodno od nasute brane: naseljeno obavezno treba dimenzionirati evakuacijske organe na maksimalnu veliku vodu (MPF = Maximum probable flood). nenaseljeno obino se za mjerodavan val usvaja 10 000 godinja velika voda, ili 1000 godinja voda, ako ekonomska analiza to opravdava. U svakom sluaju dobro je da se zazor izmeu maksimalnog nivoa vode i krune brane ostavi dovoljno irokim i da se na kruni podigne parapetni zid

2) Pravilnim izborom, dimenzioniranjem, izradom i odravanjem evakuacijskih organa Projektanti uglavnom izbjegavaju preljeve s ustavama kod nasutih brana te se opredjeljuju za slobodne preljeve bez ustava (zbog mogunosti havarije ustava). Projektiranje dubinskih ispusta za evakuaciju velikih voda izuzetno je rizino rjeenje te se za visoke nasute brane ne preporuuje ni u kojem sluaju. 3.2 Unutranja erozija Osobito je opasna kod zemljanih brana. Nastaje odnoenjem estica nevezanog materijala koje se ne mogu oduprijeti hidrodinamikoj sili filtracijske vode. Kod vezanog materijala ako postoji mogunost da kohezijske sile oslabe, (zbog nepovoljnih kemijskih reakcija). Unutranja erozija obino se dijeli na: 1)Ispiranje (sufozija) 2) Podizanje (fluidizacija)

3.2.1 Ispiranje-sufozija Filtracijska voda odnosi estice koje nemaju oslonac iza sebe, a svojom teinom se ne mogu oduprijeti sili toka. Moe biti isprana estica na nizvodnom licu, iza koje nema estica da je podupru (estice A,B, i C), ili estica iz unutranjosti nasipa (estica D) koja je suvie sitna da bi je okolne krupnije estice mogle zadrati - moe se provui kroz prostor (pore izmeu susjednih estica).

Pretpostavljeno je da su estice sferinog oblika, pa sitnija estica promjera d=2r moe se osloniti na susjedne krupnije estice promjera D = 2R samo ako je D 6.45 d. U protivnom e sitnija estica biti isprana.

Sitnije estice mogu biti isprane bez naruavanja stabilnosti objekta ako preostale estice nisu ugroene rezultirajuim poveanjem brzine filtracije vode, i ako estice nalijeu jedne na drugu. Prvobitno mutna filtracijska voda, izbistrit e se kad sve sitne estice budu isprane. Poveanje mutnoe i filtracijskog protoka, znai da je erozija dobila na intenzitetu pa e, ako se neto ne poduzme, doi e do potpunog ispiranja tla, i ruenja objekta. Hidrodinamika sila kojom voda djeluje na estice tla razmjerna je brzini filtracije, u, a ona ovisi o gradijentu filtracije, I i koeficijentu filtracije, K. Gradijent filtracije, I, predstavlja pad pijezometarske linije du filtracijskog puta, a u praksi se esto aproksimira kao kolinik pijezometarske razlike, h = i duljine filtracijskog puta, L=I, na kome se razlika h ostvari:

d h u = K I = K K = K dl l L

Opasnost da estica odreene krupnoe bude isprana raste s poveanjem gradijenta, I, i porastom koeficijenta filtracije, K. Gradijent pri kome dolazi do sufozije promatranog tla naziva se kritini S gradijent filtracije na sufoziju, I KR . Odreuje laboratorijski, a orijentacijske vrijednosti (kao i orijentacijske vrijednosti koeficijenta filtracije) prema amerikom istraivau Leinu dane su u tablici.
Materijal 1. sitni pijesak 2.srednji pijesak 3. srednji ljunak 4. oblutci 5. meka glina 6. tvrda glina =h/L 1/8,5 1/6,0 1/3,5 1/2,5 1/3,0 1/8,0

K (m/s)
10-3-10-4 10-2-10-3 10-1-10-2 >10-1 10-6-10-8 <10-8

Ukoliko je na nizvodnom dijelu brane predvien dren s filtarskom zatitom, navedene vrijednosti kritinog gradijenta se mogu poveati za oko 20%. Opasnost od sufozije odreenog tla opada poveanjem zbijenosti jer se smanjuju otvori kroz koje se mogu provui sitnije estice. Sitniji otvori stvaraju vee gubitke energije, to smanjuje brzinu, a time i hidrodinamiku silu filtracijskog toka.

Zbijanje po pravilu, nije dovoljno, pa se ugroeni materijal redovito titi filtrima. Filtar onemoguava ispiranje sitnih estica kroz pore krupnih estica u susjednoj zoni-sloju (sufozija na kontaktu). Filtar ine slojevi razliite krupnoe zrna. Krupnoa zrna raste idui u smjeru toka vode, tako da materijal iz prethodnog (uzvodnog) sloja ne moe biti ispran kroz naredni (nizvodni). Najuzvodniji sloj filtra (od najsitnijeg zrna) osigurava neposrednu potporu za materijal koji se titi, slijedei sloj titi prethodni, i tako redom do filtracijskog stabilnog sloja, gdje je ugraen materijal kojem krupnoa osigurava S stabilnost (za promatrane uvjete teenja I=h/l<) I KR .

3.2.2 Fluidizacija podizanje Nastaje kada hidrodinamika sila vode koja provire navie postane vea od teine tla. Tlo u potpunosti gubi nosivost- dolazi do sloma tla.

eksperimentalna aparatura za procjenu kritinog F gradijenta filtracije na fluidizaciju I KR

fluidizacija tla nizvodno od priboja

Debljina uzorka, t, odnosno dubina priboja, predstavlja filtracijski put vode kroz tlo izmeu presjeka "1" i "2. Pijezometarska razlika, h, izmeu presjeka omoguava vodi svladavanje otpora teenju du filtracijskog puta, t, a ujedno stvara i hidrodinamiku silu koja e, ako postane dovoljno velika, pokrenuti podii estice tla.

Vrijednost pijezometarske razlike pri kojoj poinje fluidizacija je kritina razlika, h=hKR, a odgovarajua vrijednost gradijenta je kritini gradijent na F fluidizaciju, I KR . Odreuju se iz uvjeta ravnotee sila koje djeluju na masu tla i vode uzorka unutar volumena izmeu presjeka "1" i "2" u trenutku podizanja tla (h=hKR). Kada hidrodinamika sila pokrene estice tla, ove vie nee nalijegati na reetku na koju je uzorak (bio) oslonjen, pa e izostati i reakcija kojom reetka djeluje na uzorak. Pri fluidizaciji na masu uzorka izmeu presjeka "1" i "2" djelovati e samo sila teine i sila pritiska vode:

A W H 2 + A Z t = A W (hKR + H 2 + t )

( Z W )t = W hKR
gdje je: Z = volumna teina tla u zasienom stanju, a A=povrina poprenog presjeka kroz koji filtrira voda.

Fluidizacija (podizanje estica tla) nastaje ako je: Z W h hKR = t odnosno ako je dostignut kritini gradijent na fluidizaciju: W h F = KR = Z I I KR t W Da bi se podizanje sprijeilo, neophodno je ugroeno tlo zatiti balastom koji e neutralizirati "viak" pijezometarske razlike, h-hKR

Minimalna debljina balastne ploe, p dobiva se iz ravnotee sila: A W H 2 + A Z t + A P p = A W (h + H 2 + t + p)

W h ( Z W )t P W gdje je P = volumna teina ploe.

p=

Obzirom da je hKR W = ( Z W ) t dobiva se:

W (h hKR ) p= P W

Balastna ploa mora biti perforirana, inae se pritisak vode ispod ploe (uzgon) dodatno poveava to dovodi do isplivavanja ploe. Ispiranje sitnijih estica tla kroz otvore ploe treba sprijeiti odgovarajuom filtarskom zatitom izmeu ploe i tla koje se titi. Obino se kod nasutih brana, umjesto balastne ploe koristi kameni nabaaj sa filtrom. Znaajno "nagomilavanje" pritiska nastaje ako se iznad vodopropusnog sloja nalazi slabopropusni "pokrovni" sloj. Slino, kao i kod balastne ploe, i ovdje moe doi do podizanja pokrovnog sloja-tzv. izdizanja na kontaktu.
S F Kritini gradijent fluidizacije,I KR , vei je od kritinog gradijenta sufozije,I KR , jer pri fluidizaciji hidrodinamika sila mora savladati punu teini estice (mora podii esticu), dok kod sufozije esticu treba "samo" pogurati.

3.3 Analiza vanjskih sila Bitne razlike u odnosu na betonske brane su: 1) hidrostatiki tlak ne djeluje na nekoherentno tijelo brane kao cjelinu. On djeluje na svaku esticu nasipa pojedinano, smanjujui joj volumnu teinu (prema Arhimedovom zakonu). Ako postoji vododriva zavjesa, onda na njega djeluje sila hidrostatikog tlaka, kao i na svaku drugu vododrivu povrinu.

2) Hidrodinamike sile ispiranja (sufozije) i podizanja (fluidizacije) bitno utjeu na stabilnost brane i temelja.

3) Povrinska erozija uslijed udara vala moe biti fatalna za nasip, pa se ne smije dozvoliti da valovi prelijevaju krunu brane. Zato se na kruni gradi valobran, a dio povrine uzvodne kosine koji moe biti ugroen udarima vala (u rasponu od minimalnog radnog nivoa, Zmin, do krune brane) mora se zatiti ploama ili krupnom kamenom naslagom. 4) Sile potresa su opasne kao dodatni stimulans za klizanje kosina (naroito kod materijala bez kohezije i ujednaenog zrna), jer naglo pokretanje smanjuje trenja (daje poetni impuls za savladavanje trenja). 5) Nema statike sile od leda, jer je brana dovoljno "meka" da amortizira optereenje od irenja leda, a poto se sante kreu k preljevnoj graevini (koja je uvijek posebna betonska konstrukcija), izostaje i dinamiki utjecaj leda na nasip brane. 6) Teina daje stabilnost brani, tako to stvara silu trenja i time se odupire klizanju. Prisustvo vode u tijelu brane smanjuje efektivnu teinu i koheziju (kod vezanih) materijala, pa je korisno to vie spustiti nivo vode u tijelu brane. Zato je potrebno procijeniti gdje se voda nalazi - treba procijeniti poloaj filtracijske linije.

3.4 Filtriranje kroz branu i filtracijska linija Filtracijska linija (freatika linija) predstavlja liniju slobodne povrine vode u nasipu. Poznavanje poloaja filtracijske linije omoguava: 1) Odreivanje teine i kohezija svih dijelova brane. 2) Odreivanje mjesta za drenau i filtre. 3) Procjenu filtracijskog protoka, i sl. Poloaj filtracijske linije dobiva se rjeavanjem jednadbi filtracije, koje se u proizvoljnom sluaju ne mogu analitiki rijeiti. Za poznate parametre tla i granine uvjete rjeenje se moe dobiti numerikim modelom, ili elektronskim zapisom (Pinder 1977). Za nie faze projekta koriste se priblini postupci, gdje se, uz odreena pojednostavljenja zadatka, primjenjuju modificirana analitika rjeenja jednostavnih problema. Modifikacije analitikih rjeenja esto omoguavaju uraunavanje utjecaja anizotropije i heterogenosti materijala.

Heterogenost nasipa odreuje poloaj filtracijske linije isto kao to heterogenost temelja odreuje poloaj pijezometarske linije ispod temelja gravitacijske brane. Sluaj homogene i izotropne brane na vododrivom temelju prikazan je filtracijskom linijom "a.

Filtracijska linija se "podie" ako vododrivost materijala raste u pravcu toka (linija "b"), jer su najvei gubici energije na nizvodnom dijelu nasipa, gdje je najvea brzina. Ako vododrivost opada u smjeru toka linija filtracije se "sputa" (linija "c"), jer su gubici energije dominantni na uzvodnom dijelu nasipa, gdje su brzine vee.

3.4.1 Kasagrandeov postupak za odreivanje filtracijske linije na osnovi Kozenijevog rjeenja Zasniva se na Kozenijevom analitikom rjeenju, s filtracijskom linijom u obliku kvadratne parabole (osim najuzvodnijeg dijela gdje je krivulja prilagoena graninom uvjetu). Kozenijevo analitiko rjeenje Na slici je prikazano Kozenijevo analitiko rjeenje poloaja filtracijske linije za homogenu branu (branu od homogenog materijala) fundiranu na vododrivom temelju s horizontalnim drenom na nizvodnom kraju.

Pretpostavlja se ravninski zadatak, pa je strujanje istovjetno u svakoj presjeenoj ravnini du brane. Filtracijska linija odreena je koordinatama x, i h: x = horizontalna udaljenost mjerena od uzvodnog ruba drena u smjeru prema uzvodnom rubu brane h = visina filtracijske linije (formalno pijezometarska razlika toke na filtracijskoj liniji i toke u drenu nizvodno od filtracijske linije). Kozeni je pokazao da je linija filtracije kvadratna parabola s tjemenom u toci "A" na uzvodnom rubu drena: 2 2
x= h h0 2 2h0

Parabola sijee liniju slobodne povrine jezera u toci "B", udaljenoj 0.3 m od presjeka slobodne povrine s uzvodnom kosinom brane. Zamjenom x = d, i h = H za toku presjeka parabole i razine u jezeru dobiva se: h0 = H 2 + d 2 d od jednadbe parabole odstupa jedino najuzvodniji dio filtracijske linije.

Moe se procijeniti filtracijski protok po metru dunom nasipa, q. Prema dh Darcy-evoj jednadbi je: q = hK I = K h
dx
h = 2 xh
h0
2 2xh0 + h0

+ h
=

2 0

to diferenciranjem po x daje: pa je protok jednak:

dh = dx

h0 h

q = Kh0 = K

(H

+d2 d

Filtracijska linija se sputa pomicanjem drenae uzvodno poveava se stabilnost brane na klizanje, jer je povean nepotopljeni dio nasipa (koji nije olakan). Istovremeno se poveava i filtracijski protok, proporcionalno poveanju gradijenta dh/dx, odnosno poveanju visine h0, koja raste pomicanjem drenae uzvodno. Ako d 0 onda h0 H, ako d onda h0 0. Da bi se smanjio filtracijski protok drenau treba pomaknuti nizvodno.

Kasagrande je proirio Kozenijevo rjeenje za proraun filtracijske linije (s horizontalnim drenom) na sluajeve s "proizvoljnim" poloajem drena. Dren se rotira oko toke "A" za kut .

Sluaj d) na slici, gdje je zamiljena drenaa zarotirana na nizvodno lice, predstavlja filtriranje kroz nasip bez drena.

Na slici se uoava razlika u odnosu na Kozenijevo rjeenje. Toka "C", gdje linija filtracije izlazi na nizvodnu kosinu nasipa sputena je u odnosu na toku "C0" , u kojoj Kozenijeva parabola sijee nizvodnu kosinu.

Poloaj toke C0 se odreuje iz presjeka jednadbe parabole i pravca koji prolazi kroz koordinatni poetak "A " pod kutom :
2 a + a = x 2 + h 2 = x 2 + h0 + 2h0 x =

= x + h0 = (a + a ) cos + h0

a + a = h0 / (1 cos )

Poloaj toke "C", odnosno udaljenost a= AC , ovisi o kutu , i dobiva se preko iskustvenog dijagrama iz tablice (Creager 1961), ili se aproksimira formulom (Linsley et al., 1979):
a / (a + a )

30 0,36

60 0,32

90 0,25

120 0,17

180 0,00

a / (a + a ) = (180 ) / 400
gdje je kut , , u stupnjevima

Za filtracijski protok vrijedi ista formula kao i kod Kozenijevog rjeenja:

q = Kh0 = K

(H

+ d2 d

Opisani postupak vrijedi samo ako su temelji vododrivi. U protivnom mora se ukljuiti i protok kroz temelj.

Anizotropna sredina KX KY Obino je vodopropusnost (koeficijent filtracije, K) znaajno vea u horizontalnom (KX) nego u vertikalnom pravcu (KY) pogotovo kod konsolidiranih materijala. Za proraun filtracijske linije u uvjetima anizotropne vodopropusnosti primjenjuje se transformacija duina u horizontalnom smjeru: strujanje u anizotropnoj sredini transformira se u strujanje u izotropnoj sredini, na koje se mogu primijeniti prethodno pokazana rjeenja. Problem je ravninski. Jednadba odranja mase za elementarni volumen jedinine duljine pri ustaljenoj filtraciji prema Darcy-evim pretpostavkama, a pri orijentaciji osi i brzina glasi: u v
=0 y u = Kx x v = Ky y x +

gdje su:

komponente "Darcy-eve" filtracijske brzine za pravce "x" i "y":

= pijezometarska kota potencijal filtriranja

Uvoenjem Darcy-evih brzina, u, i v, u jednadbu odranja mase dobiva se:

K K x + y =0 x x y y

to za homogenu sredinu (Kx = const., i Ky = const) daje:

2 2 Kx + Ky =0 2 2 x y

Ako je sredina izotropna (Kx = Ky) dobiva se Laplasova jednadba po pijezometarskoj koti, :
2 2 + =0 2 2 x y

za koju vrijedi Kasagrandeovo rjeenje

Za anizotropnu sredinu moe se pisati:

2 2 + =0 K y 2 y 2 x Kx 2 2 + =0 2 2 x y

odnosno:

to predstavlja jednadbu za izotropnu sredinu samo s novom neovisno promjenjivom (s novom duljinom) u horizontalnom pravcu, x = x y , Kx umjesto prvobitne promjenjive, x.
K

 Ky rauna se po ve opisanom Kozenijevom rjeenju: x Linija filtracije h(x ) = h Kx

2 h = 2 xh0 + h0 = 2x

Ky 2 h0 + h0 Kx

h0 =

Ky 2 Ky d + H2 d Kx Kx

Filtracijski protok, q, procjenjuje se kao i u prethodnom razmatranju:

dh dx gdje se izvod dh/dx rauna iz transformirane Kozenijeve parabole: q = h K xI = K x h

dh = dx Ky Kx h0 2x Ky 2 h0 + h0 Kx

pa je protok jednak:

q = Kx

Ky h0 = K y K x h0 = K h0 Kx

gdje je K = K y K x .

3.4.2 Linearna aproksimacija esto se u praksi filtracijska linija kroz nasip bez drena aproksimira ravnom linijom umjesto parabolom. Greka koja se pritom ini obino nije znaajna, pa je u dosta sluajeva sasvim opravdano koristiti ovu jednostavnu metodu (Creager et al.1961). Razmatra se filtracija kroz homogenu izotropnu nasutu branu na vododrivoj podlozi. Treba procijeniti poloaj filtracijske linije i filtracijski protok (po metru dunom brane).

Iskustvo s velikog broja objekata pokazuje: 1) Da filtracijska linija presijeca nizvodnu kosinu (u toci C) na rastojanju H/3 od temelja, 2) Da se filtracijska linija (veim djelom duine ) moe aproksimirati ravnom linijom koja spaja toku C s tokom A, udaljenom za razmak 0,3 m od presjeka razine gornje vode i uzvodne kosine brane. H q h KI hK = = Protok, q, odreuje se iz Darcy -eve jednadbe: L Oigledno je da pijezometarska razlika iznosi: H = 2 / 3 H Visina protonog presjeka, h (povrina po jedinici irine) uzima se kao srednja visina filtracijske linije: H1 + H 2 1 H 2
h= 2 = H + = H 2 3 3

Duljina filtracije, L , uzima se kao sredinja linija trapeza DCEF: n L = L 0.7nU + N H 6

2 H 2 3 4 H2 q =K H =K 3 L 9 L

Ako su u anizotropnoj sredini s koeficijentima vodopropusnosti Kx i Ky, jednako znaajne obje komponente filtracijske brzine (u i v), za koeficijent K predlae se:

K = K xK y

Napominje se da je ovakvo osrednjavanje besmisleno i pogreno ako je dominantan pravac strujanja horizontalan, kada je mnogo bolja procjena K K x Slino, ako je dominantno strujanje u vertikalnom pravcu, treba raunati s
K Ky

3.5 Filtracija u temeljima Nasute brane se esto fundiraju na vodopropusnom tlu (aluviju rijenom nanosu) pa je potrebno procijeniti protok filtracije kroz temelj, i gradijente filtracije na mjestu gdje voda naputa tlo (ili se smjenjuju slojevi razliite krupnoe). Isto vrijedi i za temelje betonskih objekata, fundiranih na aluviju, gdje jo treba odrediti i silu uzgona. Za sloenije sluajeve (izrazita heterogenost, nepravilne konture) koriste se numeriki modeli ili elektronski zapisi. Dosta praktinih zadataka moe se uspjeno aproksimirati modificiranim analitikim rjeenjima, bez primjene numerikih metoda. Kroz nekoliko primjera pokazati e se kako se dolazi do priblinog rjeenja kod jednostavnih problema filtracije u temeljima. Treba imati na umu da je gotovo svaki hidrotehniki objekt specifian, pa nije preporuljivo slijepo preslikavati rjeenja sa, po neemu "slinih" objekata.

3.5.1 Filtracija ispod betonske brane u homogenom tlu ograniene dubine a)Horizontalna temeljna ploa bez priboja Prvo e se razmotriti filtracija u temelju betonske brane, s obzirom da nema filtracije kroz samu branu pa su granice filtracijske sredine jasno odreene. Pretpostavlja se da je tlo izotropno Kx=Ky, i da je temeljna ploa horizontalna. Na ovakvo strujanje moe se lako primijeniti potencijalna teorija i stvoriti strujna mrea meusobno okomitih strujnica i ekvipotencijalnih linija: Strujnice su linije koje imaju pravac brzine - pri ustaljenom teenju voda se kree du strujnica. Ekvipotencijalne linije su linije istih pijezometarskih kota (linije istih potencijala). Strujnice su okomite na ekvipotencijalne linije jer se strujanje obavlja po liniji gradijenta - najveeg pada. Najvei pad izmeu dvije ekvipotencijalne linije je uzdu njihove najkrae udaljenosti, a najkraa udaljenost je po normali.

Kvadratna strujna mrea: razmak izmeu dvije susjedne ekvipotencijalne linije = razmaku dvije susjedne strujnice: L = T lako se odreuju pritisci na temeljnu plou (odakle se dobiva sila uzgona), gradijenti pritiska, a moe se brzo procijeniti i filtracijski protok, n =N kao: q = qi
n =1

N indeks koji oznaava broj "strujnih kanala" (protonih povrina izmeu dvije strujnice) qi - protok (po jedinici duine) izmeu dvije strujnice:
qi = K h T = K h L

h = H / M - pijezometarska razlika dvije susjedne ekvipotencijalne linije

(M+1) - broj ekvipotencijalnih linija Ukupni filtracijski protok kroz temelj je: q = N K h =
N K h M

Strujanje nije uvijek jednostavno: sredina je esto heterogena i anizotropna, a konture sloene, pa konstrukcija strujne mree postaje, u najboljem sluaju, zahtjevan i kompliciran posao. Pojednostavljivanje se ponekad moe postii linearizacijom pijezometarske linije u temelju (kao kod brana na stjenovitom tlu). Time se ne utjee mnogo na tonost procjene uzgona, ali se znaajno podcjenjuje izlazni gradijent filtracije to treba nadoknaditi odgovarajuim koeficijentom sigurnosti pri provjeri filtracijske stabilnosti temelja (na sufoziju i fluidizaciju). Filtracijski protok za linearnu aproksimaciju se rauna kao:
q KT H L

Ovako se dobiva neto vei protok nego primjenom potencijalne teorije jer je potencijali gradijent(-dh /dx)50 na sredini temeljne ploe (gdje je protoni presjek, T, isti za obje metode), manji od prosjenog gradijenta.

b) Horizontalna temeljna ploa s pribojem Radi smanjena uzgona, filtracijskog protoka, i izlaznog gradijenta, esto se u temelj pobijaju vertikalne zavjese priboji produava filtracijski put vode. Filtracijska duina, L, moe se raunati kao zbroj svih dodirnih "povrina" (duina) izmeu objekta i tla: L(o ) = 2 p + LBR dubina priboja (zastora) irina temelja

Uzimajui u obzir anizotropnost koeficijenta filtracije ( K x >> K y ), i mogunost lokalnih slijeganja du horizontalnog dijela temeljne spojnice, ameriki inenjer Lein predloio je da se duina filtracije u temeljima reducira i rauna kao zbroj: 1)Punih (nereduciranih) duina po svim vertikalnim kontaktima objekta i temelja, i svim kosim kontaktima s nagibom strmijim od 45i 2) Duina reduciranih na jednu treinu stvarne duine za horizontalne kontakte i kose kontakte s nagibom blaim od 45 .

Ovako dobiven zbroj duina (punih i reduciranih) usporeuje se s dvostrukom irinom temelja, 2 x LBR, (ili dvostrukim rastojanjem nizvodnog i uzvodnog priboja, ako postoji nizvodni priboj), pa se za filtracijsku duinu, L(L), uzima manja od te dvije vrijednosti. a) Za proraun gradijenta filtracije (s ciljem procjene opasnosti od sufozije i fluidizacije tla) treba koristiti Leinovu reduciranu duinu filtracije L(L), jer je kraa, pa daje vei gradijent.

b) Za proraun uzgona treba koristiti "obinu duinu filtracije s nereduciranim horizontalnim duinama jer se tako dobiva vei uzgon. (Ovaj postupak se naziva "Blajova" metoda).

Uzgon je vertikalna komponenta hidrostatike sile koja djeluje na dodiru objekta i tla (ili u pukotinama unutar samog objekta). Kod ravninskog zadatka uzgon se rauna kao povrina (volumen po jedinici duine) izmeu linije dodira i projekcije linije dodira na pijezometarsku liniju (koja vlada du linije dodira), pomnoena sa specifinom teinom vode. Poloaj pijezometarske linije, h(x), moe se aproksimirati tako to se denivelacija gornje i donje vode, H = HG - HD, linearno rasporedi du linije dodira. Ako se rastojanje du linije dodira, mjereno od najuzvodnije toke "G", oznai s x, a ukupna duina linije dodira (filtracijska duina) s, xD=L, linearnom interpolacijom se dobiva: Lx h (x ) = H D + H L Filtracijski protok u temelju, q, ne moe se dobiti direktno iz Darcy - eve jednadbe. Priboj se, hidrauliki gledano, ponaa kao zatvara na sredini cijevi-stvara gubitke, ali ne odreuje kontrolni presjek (za razliku od zatvaraa na slobodnom kraju cijevi, Creager 1961).

U tablici je dana iskustvena ovisnost, bezdimenzionalnog filtracijskog protoka q = q / q 0 (q0 je protok bez priboja), od odnosa dubine priboja i debljine vodonosnog sloja, p/T.
p/T

1.00

0.95

0.85

0.80

0.60

0.20

0.00

p q = 1 T

0.45

0.00

0.25

0.42

0.48

0.66

0.90

1.00

Filtracijski protok, q, se odatle rauna kao:

H q = q ( p /T ) q0 = q ( p /T )K T LBR
Za tonija razmatranja moe se koristiti strujna mrea (mrea strujnica i ekvipotencijalnih linija), numeriki model, ili elektronski zapis.

3.6 Metode kritinih kliznih krugova Iskustvo je pokazalo da e kosina brane najprije skliznuti po povrini krunog (ili priblino krunog) oblika. Metode kritinih kliznih krugova usporeuju okretni moment smicanja sa stabilizirajuim momentom oko centra kliznog kruga, iji je isjeak AB potencijalna povrina smicanja kosine. Smicanje izaziva tangencijalna komponenta teine sila Ti dok stabilnost daju normalna komponenta teine,Ni, i kohezija Li ci. Obzirom da sve razmatrane sile imaju isti krak (radijus kliznog kruga, r) odnos stabilizirajueg i klizajueg momenta e biti:
broj elemenata u razmatranom krunom odsjeku Duina elementa i

(N tg
i =1 i N i =1

+ Li c i )
i

Kohezija elementa i

> CS

Kut unutarnjeg trenja elementa i Zahtjevani koeficijent sigurnosti

3.7 Rezime o osnovnim pravilima za projektiranje nasutih brana Najvanija pravila za stabilnost nasutih brana (Creager 1961) su: 1) Ne smije se dozvoliti prelijevanje preko nasipa brane 2) Ne smije se dozvoliti nekontrolirana filtracija vode kroz branu. 3) Filtracijska linija mora se uvijek presjei filtarskim drenom (horizontalnim, kosim ili na nizvodnoj kosini). 4) Brzina (gradijent pritiska) vode koja izlazi iz tijela i temelja brane, ne smije izazvati pokretanje estica brane i/ili tla. 5) Nagibi uzvodne i nizvodne kosine moraju biti stabilni, s dovoljnim koeficijentom sigurnosti, za sve promatrane sluajeve optereenja (ukljuujui i seizmika). (Uzvodna kosina mora biti stabilna na naglo sputanje razine u akumulaciji). Analiza stabilnosti mora obuhvatiti i temelje ako su od materijala podlonog klizanju. 6) Uzvodno lice brane mora se zatiti od razornog djelovanja valova, a nizvodno od ispiranja kiom.

3.8 Tipovi nasutih brana Osnovna podjela nasutih brana je na: 1. Zemljane brane i 2. Brane od kamenog nabaaja. 3.8.1 Zemljane brane Grade se od materijala manje krupnoe (gline, pijeska, sitnog ljunka). Brane od sasvim homogenog materijala su rijetkost (raspoloivi materijali su manje ili vie heterogeni te se ne isplati iz " smjese " koristiti samo jednu frakciju). Ako je cijeli nasip priblino homogenog sastava, smatra se da je brana homogena. Homogena brana se titi od sufozije (ispiranja) nizvodnom drenaom. Obino se vertikalni ili kosi dren tzv. " dimnjak " ("chimney") povezuje horizontalnim drenanim tepihom s nizvodnom noicom. Ovime se osigurava efikasno sputanje filtracijske linije, naroito kod izrazito anizotropnih materijala.

Homogene brane se grade od materijala znatne vododrivosti, kako bi se smanjio gubitak vode. Ovakav materijal je slabije nosivosti, to zahtjeva relativno blag nagib kosina i veliki volumen nasipa. Krupniji materijali (pijesak i ljunak) imaju veliki kut unutranjeg trenja, ime se postiu strmije kosine, a time i manji volumen nasipa, ali su zbog velikih pora slabo vododrivi. Ovo namee ideju o zoniranju presjeka brane. Obino se vododrivi (a slabije nosiv) materijal ugrauje na uzvodnom dijelu presjeka, a prema nizvodnom kraju se niu slojevi slabije vododrivosti i vee nosivosti postie se znaajno obaranje filtracijske linije pa je vei dio nasipa osloboen pornog pritiska. S druge strane, uzvodni dio nasipa je slabije nosiv, to zahtjeva blau kosinu.

U suvremenoj praksi najee su zonirane zemljane brane s vododrivom glinenom jezgrom. Kosine (" potporne zone") se grade od stabilnog krupnozrnog materijala, koji titi slabije nosiv, ali vododrivi materijal u jezgri. Ovako se postie stabilnost sa strmijim kosinama (manjim volumenom nasipa) nego za sluaj b). Za jezgru je bitno da pored dobre vododrivosti ima i visoku plastinost, to smanjuje rizik od nastanka pukotina pri eventualnim deformacijama. Obzirom da razlika u krupnoi materijala omoguava ispiranje estica jezgre kroz pore estica kosina, na kontaktu jezgre i kosina mora se postaviti filtarska zatita i to i nizvodno i uzvodno od jezgre (zbog povratnog teenja pri pranjenju akumulacije). Debljina jezgre u odnosu na kosine odreuje se ovisno o osobinama i raspoloivosti materijala.

Po poloaju jezgra moe biti kosa-uzvodna, ili vertikalna-centralna.

Prednost kose uzvodne jezgre u odnosu na centralnu vertikalnu je efikasnije obaranje filtracijske linije, to omoguava da znatno vei dio brane bude osloboen uzgona, ime se popravlja stabilnost brane.

3.8.2 Brane od kamenog nabaaja Grade se nasipanjem i zbijanjem lomljenog kamena. Obzirom na veliku vodopropusnost kamenog nabaaja uvijek se grade s vododrivom zavjesom. To moe biti: a) glinena jezgra b) kruta zavjesa, obino armirano betonski ili asfalt betonski ekran Drenaa u tijelu brane je suvina, obzirom na poroznost materijala. Filtarska zatita izmeu glinene jezgre i kamenog nabaaja je neophodna. Grade se u podrujima s lako dostupnim - jeftinim kamenom za nasip, ako je materijal za zemljanu branu nedostupan ili skup. U prednosti su u vlanim i hladnim klimatskim uvjetima, gdje bi graevinska sezona za nasipanje zemljane brane bila nedopustivo kratka. Otpornije su na eroziju od zemljanih, a zbog velikog kuta unutranjeg trenja dozvoljavaju i strmije nagibe kosina.

S druge strane, zahtjevnije su u pogledu fundiranja u odnosu na zemljane brane (ali su u tom pogledu znatno povoljnije od betonskih). Potrebna je vea nosivost tla jer je manja povrina temeljne stope i neophodno je ograniiti slijeganje temelja zbog opasnosti od pucanja zavjese. To ne predstavlja problem kod fundiranja na zdravoj stijeni, ali zahtjeva dobro zbijanje ljunkovitog ili pjeskovitog temelja. Krute zavjese, kao i glinena jezgra, mogu biti kose uzvodne, ili centralne vertikalne. Zavjesa se ukopava do stjenovitog materijala u temelju gdje se vezuje s injekcijskom zavjesom, a filtarska zatita u tijelu brane mu nije potrebna.

Uzvodni ekran je zastor na samom uzvodnom licu brane. Najee se radi od armiranog betona ili asfalt betona. Prednosti: S gledita stabilnosti, povoljniji je od vertikalnog, jer je cijela brana na "suhom", a klizanju se suprotstavlja i vertikalna komponenta hidrostatike sile to omoguava strmije nagibe kosina. Pristupanost za odravanje, to je praktiki nemogue kod rjeenja s vertikalnom ekranom. Osigurava zatitu od valova i omoguava jednostavnije nadvienje brane, ako se za to ukae potreba tijekom eksploatacije. Nedostatak: Velika osjetljivost na slijeganje nabaaja ispod ekrana, zbog ega moe doi do deformacija ekrana i pucanja. Prednost vertikalnog ekrana je to se uz njega (s uzvodne strane) moe postaviti vododrivi glineni sloj koji spreava filtraciju u sluaju pojave pukotina u betonu.

3.9 Konstrukcijska pravila i okvirne dimenzije 3.9.1 Zemljane brane Zemljane brane se grade: 1) Mehanikim nasipanjem i nabijanjem, ili 2) Hidraulikim nasipanjem. 1) Mehaniko nasipanje i nabijanje Materijal za nasipanje se uzima s pozajmita, gdje mu se otkopavanjem znaajno poveava volumen pa se pri ugraivanju mora zbijati, kako bi se smanjilo naknadno slijeganje ili bubrenje. Zbijanjem se poveava vododrivost materijala, jer se smanjuje veliina pora prilikom "pakiranja" zrna, a raste i otpornost na smicanje. Zbijanje ne treba zamijeniti s konsolidacijom: pri zbijanju iz pora se istiskuje zrak i to je brz proces, a konsolidacija je dugotrajan proces koji podrazumijeva smanjenje volumena na raun postepenog istiskivanja vode djelovanjem optereenja, obino od teine samog objekta.

Zbijanje gline se vri tekim valjcima i jeevima u slojevima debljine od 20 30 cm. Najuinkovitije je pri optimalnoj vlanosti obino prirodna vlanost materijala, ili vlanost neto manja od prirodne. Previe vlaan materijal se zbog prisustva vode ne moe zbiti do zadovoljavajueg stupnja. Zato se glina ne smije ugraivati po kii pa je vremenski period ( u toku godine) pogodan za gradnju zemljanih brana krai nego kod betonskih. Meteoroloki uvjeti na gradilitu su vrlo bitni za procjenu trajanja radova. Ugradnja nasutog materijala koji nije glinovit (pijesak, ljunak) takoer zahtjeva zbijanje, a dinamiko nabijanje daje bolje rezultate od statikog. Ovakvom materijalu pogoduje vea vlanost pri zbijanju. to je materijal krupniji, to se prilikom zbijanja dodaje vie vode. Filtarski materijal se nabija u slojevima od ~ 30 cm debljine. Prije poetka nasipanja temelj se isti od organskog materijala da nakon truljenja ne bi ostale upljine u zemljanoj masi, to moe izazvati slijeganje brane (u nasipu brane dozvoljeno je najvie 5-6 % organskog materijala).

Priboje je potrebno uiniti prije poetka nasipanja, dok se injektiranje moe uraditi i kasnije kroz injekcijsku galeriju. Injekcijska zavjesa mora biti izvedena kao nastavak vododrive jezgre ili betonskog ekrana. Potrebno je osigurati dobru vezu izmeu susjednih slojeva nasipa, posebno izmeu temelja i prvog sloja, kako bi se izbjeglo klizanje po ravnini spoja, kao i stvaranje privilegiranog puta filtracijske vode izmeu slojeva. Ovo se postie ohrapavljenjem donjeg (starog) sloja jeevima neposredno prije poetka nasipanja novog sloja. Kada se rad na nasipanju privremeno prekida (kia, mraz) potrebno je zbijanje gline zavriti glatkim valjcima kako bi se dobila glatka, ocjedna povrina s koje kia otjee prije nego to se upije u nasip. Iz istog razloga slojeve treba raditi s uzdunim padom (1:20 1:50) od jezgre prema kosinama

Visinski poloaj krune nasipa odreuje se slino kao kod betonskih brana. Postoji i jedna vana razlika. I pored svih mjera za smanjenje slijeganja kod nasutih brana treba se raunati s 1 6% slijeganja, pa prema tome i izvoditi nasip (osigurati odgovarajue "nadvienje" nasipa). Neuzimanje u obzir slijeganja nasipa moe biti kobno, jer se preljev fundiran na stijeni, daleko manje slijee od nasipa brane, pa e nasip ostati snien u odnosu na preljev. Ovo znai da se na preljevu moe javiti nivo vode vii od krune nasipa, pa e nasip biti preliven s katastrofalnim posljedicama. Da bi se to izbjeglo na uzvodnom rubu krune gradi se valobran, a na nizvodnom ograda. Uzvodna kosina mora biti zatiena od valova, to se postie: oblogom od betonskih ploa, oblogom od rukom poloenog kamena (kamenom naslagom), slojem kamenog nabaaja ili poveanjem otpornosti povrine nasipa cementom. Ova zatita mora biti postavljena od krune brane do najnieg radnog nivoa vode u akumulaciji. Izmeu nasipa i zatitnog sloja ugrauje se filtar, ime se onemoguava ispiranje materijala nasipa prilikom pranjenja akumulacije.

Nizvodna kosina se mora zatiti od erozivnog djelovanja kie: kamenim nabaajem ili oblogom zatravljivanjem nizvodne kosine pogodnim gusto rastuim travama Ukoliko nema opasnosti od procjeivanja kroz nizvodnu kosinu, otpada i potreba za filtarskom zatitom ispod kamene obloge.

Kod brana visokih preko 15-20 m rade se proirenja berme na svakih 10-ak m visine, u cilju smanjenja erozivne energije kie. iroke su 2 3 m, s poprenim padom prema noici ("prema unutra"), i s uzdunim ocjednim kanalima kojima se voda odvodi, obino do kolektora na bokovima, a odatle kontrolirano do donje vode.

Posebnu panju treba obratiti na mjesta spoja nasutog materijala s dijelovima betonske konstrukcije i bokovima dolina: tu najlake dolazi do stvaranja pukotina i nekontroliranog procjeivanja. 1. Ne smije se dozvoliti da betonska konstrukcija ili dio boka doline budu iznad zbijenog materijala jer to dovodi do pojave upljina na mjestu dodira zbog naknadnog slijeganja. Granini zidovi trebaju biti nagnuti od nasipa, a nikako prema nasipu (materijal nasipa treba nalijegati na zidove). 2. Zidove kojima se nasip vee za konstrukciju treba porebriti ime se produava put procjeivanja vode na spoju. Dijelovi nasipa oko betonskog objekta nisu pristupani za velike strojeve pa se zbijanje mora vriti specijalnim nabijaima.

3. Cijevi se ne postavljaju kroz nasip brane, niti kroz erodibilne temelje (treba ih postaviti kroz bokove doline u stjenovitom materijalu). Ako je neophodno da cijevi prou kroz branu, onda se mogu postaviti jedino u rovove u temelju, i to samo ako je temelj dovoljno nosiv, kako ne bi dolo do neravnomjernog slijeganja i pucanja cijevi. Rovovi se presijecaju "kragnama" za produenje puta filtracijske vode, a neophodno je osigurati zatvaranicu i na uzvodnom kraju cijevi kako bi se omoguio pristup u sluaju havarije.

2) Hidrauliko nasipanje Rjee je primjenjivana metoda za izradu brana, obzirom da se obino isplati samo za izuzetno velike koliine nasipanja. Zemljani materijal se razmuti u vodi pa se specijalnim crpkama transportira i deponira na mjesto nasipanja. 3) Okvirne dimenzije U poetnim fazama projektiranja neke od dimenzija nasutih brana (irina krune, irina jezgre, nagibi kosina) se procjenjuju iskustvom. irina nasipa brane u kruni, bK, moe se raunati kao:

bK = 1 + A H

gdje je A = 1.1 1.65, s tim da je bK > 4m. irina glinene jezgre u kruni, bJ, obino nije manja od 3 m (mada postoje brane s bJ = 1m), dok se za irinu u osnovi, BJ, moe pretpostaviti
BJ = 1 1 do H 2 4

Nagibi kosina ovise o materijalu nasipa i uvjetima fundiranja. Na zdravom stjenovitom obino se uzima nagib od 1:2,5 do 1:3,5 za glinaste i prainaste materijale i 1:2 do 1:3 za pijesak i ljunak. Za tee uvijete fundiranja poveava se i nagib i kosina. Nizvodna kosina je obino s veim nagibom od uzvodne.

3.9.2 Brane od kamenog nabaaja Kamen se zbija u vlanom stanju upotrebom vibrovaljaka (ponekad uz pomo mlazova pod pritiskom). Slojevi nabaaja su debljine od 0,3 do 2,0 m (najee ~ 1m), ovisno o tipu brane i mjestu ugraivanja Kod brane s glinenom jezgrom slojevi su tanji, naroito u blizini jezgre. Ugradnja kamenog nabaaja obavlja se po svim vremenskim uvjetima, to je velika prednost ovog tipa brana. Najvea mana brana s uzvodnim armirano betonskim ekranom je deformiranje i pucanje ekrana zbog nejednakog slijeganja materijala ispod ekrana pa se ekran postavlja nakon to je zavreno zbijanje materijala u nasipu. Obino se brane od kamenog nabaaja rade zonirano.

Nizvodna zona, koja daje stabilnost potporu, je od najboljeg i najkrupnijeg kamena (zona C). Uzvodna zona (A) je od dobro zbijenog ljunka i sitnijeg tucanika to osigurava stabilnu osnovu za ekran koji se preko nje polae. Sredinja zona (B) obino je od kamena slabije kvalitete i ini popunu izmeu zona (A) i (C).

Utjecaj neravnomjernog slijeganja ekrana se smanjuje koritenjem ploa manjih veliina (rijetko se koriste ploe vee od 10 x10 m), a spojnice se rade od elastinog veziva obino bakrenog lima. Armatura ekrana titi ploe od prskana uslijed neravnomjernog slijeganja. Pukotine u betonu e radi povezujueg djelovanja armature biti znatno ue nego kod nearmiranih ploa, ime se postie bolja vododrivost ekrana

Okvirne dimenzije Nagib kosina nabaaja pri fundiranju na stjenovitom temelju kree se od 1:1,5 do 1:1,3 (i strmije). Za prvu procjenu moe se uzeti da je debljina zavjesa u kruni oko 30 cm, i da idui niz kosinu raste za 1 cm na svaki metar dubine vode

4. Pratei objekti
Uz branu,koja predstavlja prepreku kojom se poveava potencijalna energija vode, hidroenergetsko postrojenje je sainjeno od niza prateih objekata Ovisno o vrsti HE postrojenja, potrebno je dimenzionirati i izgraditi objekte koji e osigurati evakuaciju i transport vode, iskoritenje i pretvorbu kinetike energije toka i potencijalne energije poloaja u elektrinu energiju, osigurati cirkulaciju akvatine flore i faune uzdu toka ili na mjestima pregrade U reimu rada HE postrojenja, kao i za vrijeme izgradnje nuna je izgradnja i funkcija prateih objekata kako bi se osigurali uvjeti u kojima postrojenje moe sluiti predvienoj namjeni Svako hidroenergetsko postrojenje sainjeno je od niza objekata koji funkcioniraju kao cjelina u fazi proizvodnje Kod derivacijskih i pribranskih sustava nuno je osigurati funkcionalnost svakog od objekata, jer ispad iz pogona pojedinog objekta uzrokuje obustavu proizvodnje elektrine energije, to je konaan proizvod ovakvog objekta u cjelini U nastavku je prikazan derivacijski tip hidroenergetskog postrojenja sa karakteristinim objektima na primjeru HE Zakuac na rijeci Cetini

HE Zakuac je derivacijska hidroelektrana s podzemnom strojarnicom u masivu Mosora, na uu rijeke Cetine, u blizini Omia. HE Zakuac je najvee postrojenje na slivu rijeke Cetine na koje otpada oko 69% ukupne godinje proizvodnje sliva. Po instaliranoj snazi i po moguoj proizvodnji elektrine energije, HE Zakuac je najvea hidroelektrana u Hrvatskoj. Desni doovodni tunel, izraen u prvoj etapi, dug je 9876 m, irok je 6,1 m u promjeru, te ima propusnu mo 100 m3/s. Lijevi tunel, izgraen u drugoj etapi, udaljen je 45 m od desnog tunela. Dug je 9849 m, irok je 6,5 m, te ima propusnu mo 120 m3/s. Dovodni tuneli imaju pad oko 40 m te se nastavljuju tlanim cjevovodima. Na mjestu spoja postavljena je vodna komora. Iz oba dovodna tunela izlaze po dva tlana cjevovoda koja se vertikalno sputaju 213,4 m do strojarnice, gdje se nalaze etiri Francis turbine. Tlani cjevovodi udaljeni su 15 m, te imaju promjer od 3.5 m do 3.3 m. Instalirana snaga HE Zakuac iznosi 486 MW (2x108 + 2x135), a prosjena godinja proizvodnja 1640 GWh. Ovaj HE zahvaa vodu iz akumulacije Pranevii. Rije je o umjetnoj akumulaciji stvorenoj izgradnjom istoimene brane. Dvama dovodnim tunelima se voda transportira do vodnih komore gdje se nalazi prijelaz u tlane cjevovode. Tlani cjevovodi omoguavaju transport do turbina u strojarnici HE Zakuac.

4.1 Tlani cjevovodi (elini) Imaju veliku primjenu jer se mogu oduprijeti vrlo visokom tlaku i naglim njegovim promjenama u vremenu od nekoliko sekundi. Izgrauju se od zakovanih i zavarenih elinih ploa. Ploe se savijaju u hladnom ili vruem stanju ovisno o dijametru cjevovoda i debljini elinog lima. Najvaniji su uzduni varovi budui da su izloeni vlanim silama unutarnjeg hidrostatikog i hidrodinamikog pritiska. Popreni varovi izloeni su samo djelovanju uzdunih osovinskih sila. Prema dovodu vode do turbina tlani cjevovodi mogu biti predvieni za odvojeno, grupno i skupno napajanje.

Odvojeno napajanje

Grupno napajanje

Skupno napajanje

Rava dijeli glavni cjevovod u dvije ili vie grana odnosno u cjevovode manjeg profila, koji u pravilu opskrbljuju vodom turbine istih hidraulikih i pogonskih karakteristika. Rave mogu biti simetrine i asimetrine. Prema poloaju elini tlani cjevovodi mogu biti: nadzemni, podzemni, na nizvodnom licu brane ili u brani. 4.2.1 Nadzemni tlani cjevovod
Vodna komora HE Kraljevac

Tlani cjevovodi (nadzemni elini)

Temeljni blokovi tlanog cjevovoda

U pravilu su to otvoreno poloeni cjevovodi, ija trasa i osovina prati povrinu terena, s manjim ili veim korekcijama povrine terena. Mogu biti izvedeni kao objeeni, u obliku lunih konstrukcija, kao elini akvadukti i oslonjeni na mosne konstrukcije. Zbog djelovanja unutarnjih i vanjskih sila cjevovod mora biti poloen na sedla ( potporne toke ) koja su rasporeena izmeu sidrinih oslonaca ( fiksne toke ) kod veih duina cjevovoda.
Sedla tlanog cjevovoda

Na povrini moraju biti opremljeni dilatacijskim ekspanzijskim spojnicama zbog savladavanja uzdunih sila izazvanih temperaturnim promjenama. Dilatacija tlanog cjevovoda na povrini obino se postavlja ispod fiksne toke, odnosno nizvodno od sidrenog bloka. Kod lociranja dilatacije treba paziti da konzolni dio bude siguran protiv savijanja.

Tlani cjevovod sastoji se od veeg broja individualnih cijevi. Cijevi promjera do 3 m rade se tvorniki ( samo radijalni varovi se izvode ), a cijevi veeg promjera isporuuju se na gradilite u polutkama ( strojno se izvode samo uzduni varovi te se polutke spajaju u cijev ).

Dugo u praksi je bilo prisutno stajalite da se slobodno poloeni cjevovodi samo manjih duina i manjeg dijametra mogu izvesti bez dilatacijskih spojeva. U tom sluaju trebamo raunati s izvijanjem cjevovoda, koje je najvee kad je cjevovod prazan. Sidreni blokovi preuzimaju i dodatne sile izazvane izvijanjem cjevovoda. U konstruktivnom smislu tlani cjevovod na povrini, ako ga promatramo kao cilindrinu gredu, je statiki neodreen sustav. S obzirom na veliki moment otpora cilindrinog presjeka , problem oslanjanja cijevi kao grede, u veini sluajeva, nije kritian za dimenzioniranje cjevovoda. S druge strane, pogodnim razmjetanjem vanjskih prstena za ukruenje i potpornih toaka sedla provjeravaju se debljine stijenki uzdu cjevovoda i njegove geometrijske karakteristike, koje su odabrane na osnovi hidrostatikih i hidrodinamikih pritisaka.

upeta greda bez dilatacije

kontinuirana konzolna greda s pokretnim leajima i dilatacijom

kontinuirana upeta greda s pokretnim leajima bez dilatacije

Vanjski otvoreni cjevovodi izloeni su kompleksnim utjecajima . Temperaturni utjecaji okoline i padaline imaju veliku ulogu na ponaanje cjevovoda. Vanjski cjevovodi se tite: pjeskarenjem, dvostrukim temeljnim premazom i pokrivnim zatitnim premazom; unutarnji dio cijevi titi se pjeskarenjem i dvostrukim temeljnim premazom. U podrujima sa ekstremnim temperaturnim razlikama povrinski cjevovodi esto su smjeteni u galerije. Na taj nain su zatieni od negativnog utjecaja niskih temperatura i stvaranja ledene kore uz unutarnju omoenu povrinu elinog cjevovoda. Da bi se izbjeglo stvaranje ledene kore u cjevovodu se mora odravati protjecaj s minimalnom brzinom vode.
Pri zatiti od smrzavanja treba potovati sljedee propise: Vanjska temperatura: -5 oC -10 oC -15 oC Protjecaj u l/s na 10 m2 omoene povrine: 0,25 0,6 1,0 -20 oC 2,0

Cjevovod je uzdu trase poloen na potporne toke: oslonce ili sedla, i mjestimino vrsto povezan sa temeljnim tlom preko sidrinih oslonaca, odnosno sidrinih blokova. Sedla omoguuju aksijalno pomicanje cjevovoda pri temperaturnim i drugim utjecajima i prenose na tlo normalne sile koje se javljaju uzdu cjevovoda. Sidrini blokovi preuzimaju sloen sustav sila koje djeluju kod praznog cjevovoda u pogonu. Sedla se razmjetaju izmeu sidrenih blokova na jednakoj udaljenosti. Cjevovod moe biti bez ili s oslonakim prstenima na sedlima , ovisno o promjeru cijevi. Leaji oslonakih prstena mogu biti klizni, kotrljajui ili njihajui.

4.1.2 Podzemni tlani cjevovod Kod podzemnih cjevovoda razlikuju se dva tipa: cjevovod poloen u rovu i ubetoniran u stijenskoj masi. Cjevod mora biti stabilan i zatien od klizanja pomou sidrenih fiksnih toaka, i uz to oslonjen na potporne toke, tzv. sedla, slino kao i kod nadzemnog tipa tlanog cjevovoda. Za razliku od nadzemnog cjevovoda, ovaj tip zatien je od direktnog utjecaja atmosferilija i znatno su manja temperaturna optereenja. Postavljanje podzemnih cjevovoda je kompliciranije nego kod nadzemnog tipa. Za ugradnju su nune kose trane staze i vozilo, tzv. uspinjaa, koja vri transport dijelova cijevovoda du trase postavljanja. Ugradnja cijevi vri se redoslijedom od vieg poloaja prema niem, a uzdu cjevovoda je nuno izgraditi stepenite da bi se u fazi ugradnje mogle obavljati kontrole, a u fazi eksploatacije odravanje cjevovoda. Podzemni ubetonirani tlani cjevovodi karakteristini su za visikotlane hidroelektrane jer pruaju najvei stupanj zatite od od vanjskih utjecaja i oteenja. Kako utjecaj temperaturnih promjena nije izraen, ugradnja dilatacija se moe izostaviti. U preuzimanju hidrostatikih i hidrodinamikih optereenja moe se raunati da e dio optereenja preuzeti sama stijenska masa u koju je cjevovod poloen

4.1.3 Sile koje djeluju na tlani cjevovod Ovise od naina polaganja cjevovoda i oslanjanja na sedla, i sidrenja. Dijelimo ih na sile koje djeluju uzdu i popreno na os cijevi. Sile koje djeluju uzdu osi slobodno poloenih cjevovoda primaju sidreni blokovi, a poprene sile i sile trenja preuzimaju sedla. Osnovne sile potjeu od unutarnjeg tlaka, teine vode i cijevi te temperature. Razlikujemo sile koje stalno djeluju, privremeno djeluju te izuzetne sile. Sile koje stalno djeluju: - unutarnji tlak vode - tlani udari u pogonskim manevrima -teina vode

-teina cijevi:

s- debljina stijenke D- promjer cijevi

- temperaturne promjene:

- trenje na osloncima:

-trenje na dilatacijama:

- tlak vode u koljenima prilikom promjene pravca: -konkavno i konveksno koljeno

- tlak vode na konusnim prijelazima i dilatacijama:

Povremene sile: punjenje i pranjenje cjevovoda podtlak kod manevara u pogonu potresi vjetar i optereenje snijegom

Izuzetne sile: tlane probe vibracije odroni i lavine smrzavanje vanjskih cjevovoda

4.1.4 Vodni udar u tlanim cjevovodima U tlanom cjevovodu pojavljuju se razlike u odnosima brzina promjene strujanja i duine cjevovoda. Ove odnose tumaimo potrebnim vremenom da se prouzrokovani poremeaj, npr. s jednog kraja cijevi prenese na drugi, o emu ovisi i veliina tlaka na bilo kojem mjestu u cijevi. Na slici je prikazan sluaj naglog zaustavljanja toka vode na kraju cjevovoda. Smatramo da je zatvaranje zatvaraa trenutno, tako da se neposredno iza trenutka zatvaranja, nakon isteka kratkog vremana t, tok vode zaustavio na duini l.

Kako je voda stiljiva i cjevovod elastian u trenutku t voda uspori samo na duini l. Nakon zaustavljanja vode u profilu zatvaraa, uzvodna masa vode po inerciji produava gibanje, te zbija vodu na ogranienom prostoru onoliko koliko se voda moe zbiti i elastini cjevovod rastegnuti. Unutar malog volumena zbijanje se ne moe odvijati u nedogled, jer to ne dozvoljavajupoveani tlakovi, pa u sljedeem trenutku t, podruje zaustavnog toka se poveava pomiui front poremeaja za novo l, brzinom:

Potrebno vrijeme zaustavljanja vode u cjevovodu duine L bit e: Stvarno zaustavljanje vode u profilu zatvaraa ne moe biti trenutno. Svaki poremeaj protoka u profilu zatvaraa irit e se brzinom c. Ako je brzina irenja poremeaja a znatno vea od brzine zatvaranja zatvaraa , vrijeme rasprostiranja poremeaja bit e kratko. U suprotnom imamo bitnije razlike tlakova uzdu cjevovoda. Svako zatvaranje ili otvaranje regulacijskih organa protoka prouzrokuje nestacionarne efekte uzdu cjevovoda, bilo u pogledu promjene protoka ili u pogledu raspodjele tlakova. Ove efekte naglih promjena tlakova nazivamo vodnim udarom.

Za nestacionarno teenje vrijedi Bernoullijeva jednadba:

Jednadbu kontinuiteta dobijemo iz zakona odranja mase:

gdje: prvi lan znai ukupnu promjenu mase u jedinici vremena drugi lan znai istjecanje mase iz presjeka 2 trei lan znai dotok mase u presjeku 1 Ako je tekuina nestiljiva ( =const. ) i cjevovod krut ( A=f(l) ) prvi lan je jednak nula. U elementarnom razmatranju moemo pretpostaviti da su brzinske visine v2 / 2 g zanemarivo male u odnosu na veliine ostalih lanova, te da su lanovi trenja mali. Tada za element cijevi moemo postaviti dinamiku jednadbu:

gdje je : h1 piezometarska visina prije promjene brzine h2 piezometarska visina nakon promjene brzine v1 brzina prije promjene v2 brzina nakon promjene Presjeci 1 i 2 su vrlo bliski, jer se u malom vremenskom intervalu t poremeaj moe rasprostirati samo na malom l. lan l/t je jednak brzini irenja udara c pa je:

Kod totalnog zatvaranja, tj. v2 = 0, v = v1 dobivamo maksimalno poveanje piezometarskog tlaka

Brzina irenja vodnog udara dana je izrazom: EV - modul elastinosti vode EC modul elastinosti cijevi - gustoa vode D promjer cijevi s debljina stijenke cijevo

Primjer piezometarskog stanja u tlanom cjevovodu HE Kraljevac za sluaj linearnog smanjenja snage na turbini:
PIEZOMETARSKA LINIJA U NESTACIONARNOM REIMU (VODNI UDAR)

PIEZOMETARSKA LINIJA U STACIONARNOM REIMU

4.1.4.1 Faze vodnog udara u tlanim cjevovodima

4.2 Vodna komora Kod derivacijskog hidroenergetskog postrojenja, dovodni tunel i tlani cjevovod rade u tlanom reimu - teenje vode je pod tlakom. Kako su takvi sustavi predvieni za rad u trenutcima vrne potronje, trebaju biti osigurani uvjeti za ulazak u pogon i ispadanje iz pogona istih. Razdoblja vrne potronje u kojima HE derivacijskog tipa radi. Van tog razdoblja postrojenje nije u pogonu.

U cijevnim sustavima HE postrojenja, koje vre transport vode do turbina, uslijed promjene pogonskih uvjeta, smanjenja ili poveanja proizvodnje elektrine energije, ili otvaranja i zatvaranja predturbinskih zatvaraa dolazi do premeaja reima teenja. Svaka promjenja reima teenja uzrok je promjene piezometarskog stanja du cjevovoda.

Kod postrojenja pod tlakom, na kraju dovodnog objekta, a prije prelaza na tlani cjevovod potrebno je postaviti poseban hidrotehniki objekt vodnu komoru. Kod navedenih promjena reima rada, nastaju smanjenja ili poveanja tlaka, a du cjevovoda se propagira vodni udar. Neophodno je smanjiti utjecaj poveanja tlaka u tlanom cjevovodu i sprijeiti da se poveanje tlaka uslijed vodnog udara prenese na dovodni tunel, koji nije dimenzioniran na vea tlana optereenja, ime se dovodi u pitanje statika stabilnost istog. U tu svrhu, na kraju dovodnog tunela, na mjestu spoja s tlanim cjevovodom postavlja se vodna komora. Poveanje tlaka u tlanom cjevovodu priguuje se u vodnoj komori i zaustavlja njegovo rasprostiranje u dovodni dio sustava. U tlanom cjevovodu dolazi, zbog zatvaranja predturbinskih zatvaraa, do prekida teenja, ali zbog inercije ono se u tunelu nastavlja, to izaziva uestalo osciliranje vodnog lica u komori. Porast nivoa vode u komori prisutan je sve dok kretanje vode u tunelu ne prestane. Poslije toga nivo u komori se sniava i teenje se odvija u suprotnom smjeru, od komore prema akumulaciji Maksimalna amplituda promjene vodnog lica u komori dogaa se u prvoj oscilaciji, a s vremenom se oscilacije smiruju, zbog disipacije energije u sustavu

Naglo ispadanje iz pogona

Nagli ulazak u pogon

Kod naglog poveanja optereenja ili ukljuivanja sustava u pogon nastupa suprotna pojava. Koliina vode potrebna turbini se poveava, razina vodnog lica u komori se poinje sputati, a brzina teenja u dovodnom dijelu sustava raste. Najvee sputanje razine vodnog lica dogaa se u prvoj oscilaciji, a ta kota odreuje poloaj tjemena na kraju tunela i na poetku tlanog cjevovoda da bi se sprijeilo uvlaenje zraka u sustav.

Maksimalno snienje vodnog lica u komori mora se proraunati kod minimalnog nivoa vode u akumulaciji i potpunog otvaranja predturbinskog zatvaraa. Oscilacije e potrajati sve dok se ne uspostavi novo stacionarno stanje. Ako reim rada nije uvjetovanjem otvaranjem ili zatvaranjem predturbinskog zatvaraa ve zahtijevanom snagom postrojenja, u tom se sluaju, takoer zbog promjene snage turbine, uzdu cjevovoda iri poremeaj koji e uzrokovati manje promjene razine vodnog lica u komori nego kod potpunog zatvaranja ili otvaranja.
Oscilacije nivoa vode u komori pri smanjenju optereenja

Oscilacije nivoa vode u komori pri poveanju optereenja

4.2.1 Proraun oscilacija protoka i vodnog lica Problem prorauna oscilacija vodnog lica opisan je: JEDNADBOM KONTINUITETA :

Q DOVOD QTL
Protok u dovodnom tunelu Protok u tlanom cjevovodu

dh = AK dt
Promjena razine vodnog lica u vremenu

Povrina poprenog presjeka vodne komore

DINAMIKOM JEDNADBOM :

h AKUMULACIJA = hKOMORA
Razina vode u akumulaciji Razina vode u komori

L dV V + g dt
2

lan promjene brzine u vremenu Lokalni i linijski gubici

+ ako je teenje u smjeru komore - Ako je teenje u smjeru akumulacije

Primjer naglog zatvaranja predturbinskog zatvaraa Iz jednadbe kontinuiteta dobije se razina u komori u vremenskom koraku, dobivena vrijednost se uvrsti u dinamiku jednadbu i dobije se protok u dovodnom tunelu za isti vremenski korak.

4.2.2 Geometrijski oblici vodnih komora Oblik vodne komore uvjetovan je hidraulikom i pogonskom stabilnou uz minimiziranje troka izvedbe. Primarna uloga je da zadovolji uvjete minimalne i maksimalne oscilacije vodnog lica bez prekida rada sustava. Sukladno tome razlikuje se vie tipova vodnih komora: Cilindrina vodna komora predstavlja najjednostavniji tip vodne komore u obliku vertikalnog cilindrinog tornja koji u potpunosti moe biti ispod razine tla, ali konstruktivna rjeenja mogu biti takava da isti izlazi preko kote terena u vidu tornja. esto je ova vrsta komore najneekonominija jer ima najvei hod oscilacija. Zato su potrebni veliki popreni presjeci to znatno poskupljuje investiciju i ograniava primjenu.

Cilindrina vodna komora s priguenjem Smanjenje amplituda oscilacija u sluaju zatvaranja predturbinskih zatvaraa moe se postii kod ovog tipa komore. Pri padu optereenja u strojarnici HE postrojenja, voda u vodnu komoru prolazi kroz priguiva koji poveava gubitak energije toka i smanjuje amplitudu maksimalne oscilacije u vodnoj komori. Vodna komora s zranim priguenjem zasniva se na injenici da sabijeni zrak pri podizanju razine vodnog lica usporava podizanje razine vode. Podizanje vodnog lica, dolazi do poveanja tlaka u komori, to ujedno smanjuje daljnji intenzitet poveanja razine vodnog lice. Vodna komora s gornjim proirenjem smanjuje maksimalno podizanje vodnog lica u komori to rezultira manjim tlanim optereenjima dovodnog tunela.

Ralanjena vodna komora smanuje maksimalne i minimalne vodostaje ime se tedi prostor vodne komore, smanjuje maksimalni vodostaj i osigurava od uvlaenja zraka u tlani dio sustava. Ovo je ujedno najei tip vodne komore.