Svoju vjernost i ljubav prema Tebi potvrdile su prolijevanjem krvi

Kata Ivanievi s. M. Jula (48)

r. 25. XI. 1893. g. HRVATICA

Karolina Leidenix
s. M. Berchmana (76)
r. 28. XI. 1865. g. AUSTRIJANKA

Josefa Bojanc s. M. Krizina (56)

r. 14. V. 1885. g. SLOVENKA

Joefa Fabijan s. M. Antonija (34)

r. 23. I. 1907. g. SLOVENKA

Terezija Banja
s. M. Bernadeta (29)
r. 17. VI. 1912. g. HRVATICA maarskog porijekla

Sestre Keri Boje ljubavi dole su u Sarajevo na poziv dr. Josipa Stadlera 1882. g. Poslala ih je utemeljiteljica Drube s. Franziska Lechner

Nakon nekoliko godina na Palama otvorile su Marijin dom

Zamiljen kao oaza za oporavak bolesnih sestara.

U Palama su drale osnovnu kolu i pomagale svima bez obzira na vjeru i narodnost

Marijin dom postao je poznat po dobrim djelima prema svim potrebnima osobito prema susjedima pravoslavcima, zbog ega je prozvan GOSTINJCEM SIROMAHA.

Ratna 1941. zatekla je u samostanu na Palama

s. Julu, s. Berchmanu, s. Krizinu, s. Antoniju i s. Bernadetu

Sestre su svojim ivotom i radom svjedoile kransku ljubav u duhu karizme svoje Drube. Portvovno su dijelile kruh djeci Dravnog Djejeg doma ne razlikujui ih po vjeri i naciji te pomagale siromahe i prosjake koji su im dolazili s Romanije

Unato tomu, etnici su 11. prosinca 1941. g. svih pet sestara nasilno odveli u smjeru Gorada, a kuu opljakali i zapalili

Njihov krini put po hladnoi i snijegu, bez odgovarajue odjee, uz presluavanja i ispitivanja, prijetnje i vrijeanja trajao je etiri dana i etiri noi

76. godinja starica s. Berchmana, shrvana od puta i svih dogaanja je odvojena od ostalih sestara i zadrana u Sjetlini

Ostale sestre su stigle u Gorade 15. prosinca 1941. popodne

Prozor s kojeg su skoile sestre.

Smjetene su u vojarnu na trei kat.

Tu je s. Berchmana odvojena od ostalih sestara

Iste noi razulareni etnici su u pijanom stanju s neistim namjerama nasrnuli na njih.

U obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane istoe sestre su se istrgle iz ruku svojih napadaa i jedna za drugom skoile kroz prozor

Njihova mrtva tijela bacili su u rijeku Drinu

Tog stranog dogaaja jo i danas se ivo sjea vl. Anto Bakovi. Tada je imao 11 godina. Vidio je svojim oima i kasnije kao sveenik svoja sjeanja zapisao u knjizi DJEAK S DRINE

ono to je sam autor vidio, doivio i uo da se zbilo u tekim ratnim godinama Drugog svjetskog rata u rodnom mu Goradu, u susjednim mjestima i, poslije u Sarajevu. Uspomene su to jednog djeaka, pisane pola stoljea nakon samih dogaaja, ali noene u sjeanjima djetinjstva. Sami su dogaaji vjerodostojni, istiniti i stvarni pa je ova knjiga svojevrsna kronika ratnih godina Drugog svjetskog rata u Goradu

U knjizi Djeak s Drineopisano je

Njegova je majka Jelka te iste noi morala prati etnike noeve, kojima su ubijene sestre i sluati i bezono prepriavanje njihova luakog podviga

Jelka (1893.1958. g.) je KRUNSKI SVJEDOK, prikuplja podataka i zasigurno prva tovateljica Drinskih muenica. Bila je lijepa, inteligentna i sposobna djevojka s nadasve razvijenim smislom za organizaciju. aenje uspomene drinskih muenica poelo je odmah, dok su leale mrtve, izranjene i izbodene na obali rijeke. Te veeri mi smo se molili njima kao to se molimo i ostalim svecima. Moja pokojna majka im se stalno molila i vjerujem da je ona bila njihov najvei tovalac i najvjerniji molitelj. Bila je vrsto uvjerena da su svetice i gotovo da nije drala do ni jednog poznatog sveca toliko kao do tih pet drinskih muenica. Tvrdila je da su njene molitve drinskim muenicama bile esto usliane. Ona je do u pojedinosti znala njihovu mueniku smrt.

Moja majka je itala ivotopise svetaca i znala bi rei da je ivotopisi svih drugih svetaca ne potresaju koliko muenitvo tih sestara.

s. Berchmana ostala je desetak dana u Sjetlini, a potom su joj rekli

da e poi ostalim sestrama u Gorade.

Odvezla su je dva etnika na saonicama. Po povratku je jedan rekao kako je sretno stigla sestrama. Oko vrata je imao njenu krunicu. Ubijena je 23. prosinca 1941. g.