You are on page 1of 166

Robert Bauval and Granam Hancock, 1996 SFINGINA ZAGONETKA

Naslov izvornika: KeeperofGenesis A Quest for the Hidden Legacy of Mankind Potraga za skrivenim naslijeem ovjeanstva Posveujem uspomeni na svog oca, Gastona Bauvala, koji poiva u egipatskoj zemlji. Robert G. Bauval Posveujem svojem prijatelju, Johnu Anthonyju Westu, za dvadeset godina odvanog rada na dokazivanju geoloke starosti Sfinge, i silnih posljedica dokaza koje je predoio javnosti. "Istina je velika i mona", kako stoji u starodrevnim tekstovima. "Nije izila na vidjelo jo od Ozirisova doba." Graham Hancock Sadraj I. dio: Zagonetke 1. Motriteljica obzora 2. Sfingina zagonetka 3. Misterija za misterijem 4. Zvijezde i vrijeme 13 17 32 65 II. dio: Tragai 5. Sluaj medija, uenjaka i Sfinge 6. Sluaj eljezne ploe, slobodnih zidara, relikata i okana 7. Sluaj robota, Nijemaca i vrata 91 105 121 III. dio: Dualizam 8. Kljuevi dualizma 9. Sfinga i njezini obzori 10. Putovanje kralja-Horusa 135 155 169 IV. dio: Zemljovid 11. Nevidljiva akademija 12. Mudraci i "sljedbenici" 13. Slijediti zvijezde 14. Prostorno-vremenske koordinate 15. Kada se nebo ujedinilo sa zemljom 16. Poruka u boci? 17. Mjesto "Prvog vremena" 191 198 208 215 224 237 245Zakljuak Povratak na poetak 1. dodatak: Vaga svijeta 2. dodatak: Precesija, stvarno kretanje i nagib 3. dodatak: Prepiska s Markom Lehnerom

4. dodatak: Ovladavanje vremenom i povezivanje sa zvijezdama 5. dodatak: Radiokarbonsko datiranje Velike piramide ZAHVALE Robert G. Bauval: Prije svega, osobito hvala itateljima. U posljednje sam dvije godine primio stotine pisama potpore i svakako je ugodno znati da svi vi sa mnom sudjelujete u toj potrazi za istinom. Neizmjerno sam zahvalan na strpljenju i razumijevanju svojoj supruzi Mic-hele, te svojoj djeci, Candice i Jonathanu. Osobitu zahvalnost na potpori zasluuju ovi roaci, prijatelji i kolege: John Anthonv West, Chris Dunn, Bili Cote, Rowl Oostra, Joseph i Sherrv Jahoda, Joseph i Laura Schor, Niven Sinclair, Marion Krause-Jach, princeza Madeleine od Bentheima, James Macaulav, Robert Makentv, Linda i Max Bauval, Jean Paul i Pauline Bauval, moja majka Yvonne Bauval, Geoffrev i Therese Gauci, Patrick i Judy Gauci, Denis i Verena Seisun, Colin Wilson, Mohamed i Amin El Walili, Julia Simpson, Sahar Talaat, profesor Karl-Klaus Dittel i njegova supruga Renate, Hani Monsef, Mark Ford, Peter Zuuring, Richard Thompson, Adrian Ashford, Dave Goode, Okasha El Daly, Mohamad Razek, Heike Nahsen, liga Korte, Gundula Schulz El Dowy, Antoine Boutros, profesor Jean Kerisel, Roy Baker, Murry Hope, William Horsman i Charlotte Ames. Srdanu zahvalnost eilo bih prenijeti Billu Hamiltonu i Sari Fisher iz tvrtke A. M. Heath & Co., Ltd., koji su trpjeli moje pleonastike navike, Tomu Weldonu i njegovom osoblju u tvrtki William Heinemann, Ltd., Peteru St Ginni i Brianu Belfigliu u tvrtki Crown Publishing Inc., Melanie Walz i Doris Janhsen u Paul List Verlagu i Udu Rennertu iz Wiesbadena. I na koncu bih elio odati poast inenjeru i prijatelju Rudolfu Gantenbrinku koji je svojim smionim i neustraivim istraivanjima Velike piramide otvorio put svima nama. Robert G. Bauval, Beaconsfield, veljaa 1996.Graham Hancock: Osobito hvala, uz veliku ljubav, Santhi, mojoj supruzi i partnerici, mojoj najboljoj i najdraoj prijateljici. Ljubav i tovanje zasluuju i naa djeca: Gabrielle, Le-ila, Luke, Ravi, Sean i Shanti. Osobito hvala i mojim roditeljima, Donaldu i Muriel Hancock, koji su mi toliko dali, pruali pomo, davali savjete, kao i pustolovnome duhu mog ujaka, Jamesa Macaulavja. Mnoge od osoba navedenih u Robertovoj zahvali zasluuju i moju zahvalnost: oni znaju tko su. Usto koristim prigodu da osobne najbolje elje uputim Richardu Hoaglandu, Lewu Jenkinsu, Peteru Marshallu i Edu Ponistu. Graham Hancock, Lifton, veljaa 1996. Prvi dio ZAGONETKE l. poglavlje Motriteljica obzora "U civiliziranome svijetu gotovo i nema osobe koja ne poznaje oblik i glavne karakteristike velikog lava s 'ljudskom glavom koji uva istoni prilaz piramidama u Gizi." Ahmed Fakhry, Piramide, 1961. Taj divovski kip, s lavljim tijelom i ovjekovom glavom, iz Egipta gleda prema istoku, uz trinaestu usporednicu. Rije je o monolitnom volumenu, isklesanom iz vapnenca na visoravni Giza, dugakom 73,15 u ramenima irokom 11,58 te visokom 20, 12 metara. Kip je erodiran, nagrizen zubom vremena, prepun raspuklina i u ruevnom stanju. Unato tome, nijedan predmet koji se ouvao iz davnih vremena s njim se ne moe mjeriti po snazi i raskoi, velianstvenosti i zagonetnosti, kao ni po tom mranom i hip-notikom, budnom pogledu. Rije je o Velikoj sfmgi. Neko se vjerovalo da je to vjeni Bog. Kasnije je pala u zamku amnezije i utonula u zaarani san. Prolazila su stoljea, tisuljea. Mijenjala se klima. Mijenjale se kulture. Religije. Jezici. Promijenio

se ak i poloaj zvijezda na nebeskome svodu. Ali sfmga i dalje stoji na istome mjestu, zamiljena i zagonetna, obavijena tiinom. esto bije gutao pijesak. U pojedinim razdobljima, izmeu njih bi katkada protekla i cijela stoljea, neki bi dobrohotni vladar naloio da je oiste. Bilo je i onih koji su je pokuali restaurirati, dijelove tijela isklesanog u stijeni pokriti blokovima. Dugo vremena bila je obojena u crveno. U vrijeme pojave islama pustinja ju je pokrila do visine vrata i tada je dobila novo, ili moda vrlo staro, ime: "U blizini jedne od piramida", zapisao je Abdel-Latif u 12. stoljeu, "nalazi se kolosalna glava koja izviruje iz pijeska. Naziva se Abul-Hol". U 1373,15 m 7. Profil Velike sfinge s june strane. Na apama i bokovima vide se blokovi postavljeni za vrijeme pokuaja obnove, dok su na tijelu od vapnenca vidljivi duboki tragovi izloenosti prirodnim silama. 14. stoljeu El-Makrizi spominje nekog ovjeka po imenu Saim-ed-Dahr koji je "elio ispraviti odreene vjerske pogreke, te je otiao do piramida i unakazio lice Abul-Hola, koje je u tom stanju ostalo sve do danas. Od tog je vremena i pijesak navalio na kultivirano podruje Gize, a ljudi to pripisuju unakaenom liku Abul-Hola". TRAJNE USPOMENE Abul-Hol, arapski naziv za Veliku sfingu u Gizi, znai, s time se u najmanju ruku slae veina prevoditelja, "Otac uasnog straha". Egiptolog Selim Hassan, meutim, govori o moguoj drukijoj etimologiji. Za vrijeme intenzivnih iskopavanja koje je na podruju Gize proveo tridesetih i etrdesetih godina 20. stoljea, otkrio je dokaze o tome daje prava kolonija stranih naseljenika - "Kananita" - u tom dijelu Donjeg Egipta ivjela poetkom drugog tisuljea prije Krista. Ti su ljudi potekli iz svetog grada Harana (na jugu dananje Turske, u blizini granice sa Sirijom) i mogue je da su bili hodoasnici. Bilo kako bilo, rukotvorine i nadgrobni spomenici dokazuju da su ivjeli u neposrednoj blizini Sfinge - tovali je kao boicu pod imenom Hwll. Na drevnoegipatskom jeziku bw znai "mjesto". Hassan stoga logino zakljuuje daje Abul-Hol "tek iskrivljeni oblik rijei bw Hwl, 'Mjesta Hwl',io nikako ne znai 'Otac straha', kako se to danas openito dri. Govorei o Sfingi, drevni su se Egipani esto sluili haranskom izvedenicom Hwl, ali su kip poznavali i pod drugim nazivima, primjerice Hu i Hor-em-A khet-to 14znai "Horus na obzoru"4. Usto, Sfingu su, iako razlozi za to nisu nikada posve razjanjeni, nazivali i Seshep-ankh A tum, "iva slika A tama"5, prema A tum-Rau, samoprogla-enom bogu Sunca, prvom i izvornom boanstvu staroegipatskog panteona. tovie, i sara naziv "sfinga", koji jo od klasinog razdoblja progoni kolektivnu podsvijest zapadnog svijeta tek je iskrivljeni oblik naziva Seshep-ankh, koji je u europske jezike uao posredstvom grkoga. Na taj nain, vrlo profinjenim putevima, tisuama godina ouvao se niz arhainih pojmova i stavova koji su neko vladali meu starodrevnim Egipanima6. Ne bi li stoga s nae strane bilo glupo kada bismo u potpunosti zanemarili ouvanu tradiciju koja Sfingu povezuje s nekakvom velikom i uasnom zagonetkom? MIR l TIINA Smjetena u velikoj udubini u obliku potkove, u stijeni iz koje je isklesana, sfinga izgleda staro: rije je o zastraujuem divovskom udovitu viem od nekakve peterokatnice i dugakom poput stambenog bloka izmeu dviju ulica. Bokovi ivotinje uski su, duboko nagrizeni erozijom. apama, sada pokrivenima suvremenim graevinskim blokovima, takoer nedostaju povei dijelovi. Vrat je nespretno ojaan betonskim ovratnikom kako bi bolje pridravao oteenu glavu. Lice je takoer prepuno dubokih tragova vremena, ali ipak nekako izgleda krajnje smireno i bezvremeno, u razliitim dobima dana i godine nepredvidivo pokazuje razliita raspoloenja, oivljava zahvaljujui igri svjetla i sjene koje na njega bacaju uurbani jutarnji oblaci. S elegantnim nemesom, ukrasom za glavu egipatskih faraona, strpljivo gleda prema istoku, kao da neto eka - eka i budno promatra, izgubljena u "miru i tiini" (prema rijeima rimskog prirodoznanca Plinija), zauvijek okrenuta prema mjestu izlaska sunca za ekvinocija.

Koliko se dugo nalazi ondje i koliko dugo tako pomno promatra obzor? iji je to portret? Koja mu je svrha? Dok smo traili odgovore na ta pitanja uvidjeli smo da nas tema uvlai u neobina i neoekivana podruja istraivanja. Poput dua na putu mrtvih, morali smo proi kroz mrano kraljevstvo staroegipatskog zagrobnog svijeta, provui se njegovim uskim hodnicima, poplavljenim prolazima i skrivenim komorama, i suoavati se s nepri15jateljima i zlodusima koji ondje vrebaju. Sluei se kompjutorskim simulacijama, otputovali smo u prolost i nali se pod nebom starim vie od 12.000 godina, promatrali Ori-on kako u svitanje prelazi meridijan dok se na istoku die blistavi Lav. Uronili smo u stare tekstove o ponovnom raanju, mitove i rukopise, i meu njima pronali zastrte ostatke jednog krajnje iznimnog "astronomskog jezika" koji je, bez veih potekoa, mogue itati i razumjeti i danas. Zahvaljujui kljuevima izraenima u tom jeziku, drimo da moemo pouzdano odrediti identitet Sfinge. Nadalje, kao to emo vidjeti u III. i IV. dijelu, ini se da se time otvara prozor kroz koji je mogue promotriti jednu zaboravljenu epizodu ovjekove povijesti, razdoblje kada su se povlaile vode nakon velikog potopa i kada su se ljudi pokuavali pretvoriti u bogove. Mi drimo da su ulozi vrlo visoki. tovie, drimo moguim da Sfinga i tri velike piramide nude spoznaje o samome postanku civilizacije. Stoga emo u I. i II. dijelu najprije posve iznova promotriti i ocijeniti te spomenike ti-tanskih razmjera, znanstvene teze koje su se s njima u vezi pojavile u posljednjih stotinjak godina, te njihove nebrojene a zanemarene geodetske, geoloke i astronomske karakteristike. Kada jednom u obzir uzmemo sve te faktore, pred nama se poinje pojavljivati novi kamen iz Rosette (Rashida), izraen u arhitekturi i vremenu, u alegorijama i simbolima, i konkretnim astronomskim uputama i koordinatama koje ovjeku govore kamo treba gledati i emu se moe nadati. U meuvremenu, Velika sfinga strpljivo eka. uva tajne. Bdije nad zagonetkama. :*-"L, 162. poglavlje Sfingina zagonetka "Sfinga, to mitsko stvorenje lavljeg tijela i ovjekove glave... Najstariji i najglasovitiji primjer u umjetnosti jest kolosalna leea sfinga u Gizi, u Egiptu, iz razdoblja vladavine kralja Kefrena (4. dinastija, oko2575-2465. g.pr. K.). Koliko je poznato, kip prikazuje Kralja..." Enciklopedija Britannica Prema jednom vjerovanju, Velika sfinga u Gizi nastala je u razdoblju egipatske povijesti koje nazivamo "Starom dravom", a prema nalogu faraona iz etvrte dinastije koji se zvao Khafre. Grci su ga kasnije poznavali pod imenom Kefren, a vladao je od 2520-2494. g. pr. K. Rije je o ortodoksnom povijesnom stavu na koji e itatelj naii u svim standardnim tekstovima s podruja egiptologije, u svim enciklopedijama, arheolokim asopisima i literaturi koja na popularan nain govori o znanosti. U istim se izvorima uestalo kao injenica iznosi i podatak daje Sfinga isklesana tako da prikazuje samog Kefrena - drugim rijeima, da ima njegovo lice. Tako primjerice dr. I. E. S. Edvvards, svjetski priznati strunjak za spomenike u Gizi, govori kako Sfingino lice, iako "ozbiljno unakaeno", i dalje "odaje dojam daje rije o Kefrenovom portretu, a ne samo formaliziranom prikazu kralja" . Na slian nain, Ahmed Fakhrv, profesor drevne povijesti na sveuilitu u Kairu, govori daje Sfinga "u izvornom obliku simbolizirala kralja, dok joj je lice bilo isklesano prema Kefrenovim crtama lica"2. Jedina potekoa - barem dok ne konstruiramo vremenski stroj - sastoji se u tome to nitko od nas, pa ni istaknuti egiptolozi, zapravo ne moe rei je li Sfinga Kefrenov portret. Budui da tijelo tog faraona nije pronaeno, moemo se sluiti samo ouvanim kipovima (koji moda jesu a moda i nisu nalikovali na kralja). Najpoznatiji meu njima, gotovo nenadmaivo remek-djelo kiparskog umijea, isklesan od samo jed-

17nog komada crnog diorita, sada se nalazi u jednoj od prostorija u prizemlju kairskog muzeja. Kada nam - s toliko samopouzdanja - govore da je Sfinga izraena prema Kefrenu, znanstvenici misle upravo na taj velianstveni prikaz. A to samopouzdanje bilo je osobito izraeno u lanku koji je u travnju 1991. u Sjedinjenim Dravama objavljen u uglednom asopisu National Geographic, te jednom slinom lanku koji je u Velikoj Britaniji u travnju 1992. iziao u asopisu Cambridge Archaelogical Journal. Oba je lanka napisao profesor Mark Lehner iz Instituta za orijentalistiku sveuilita Chicago, koji se sluio "fotogrametrijskim podacima i kompjutorskom grafikom" kako bi "dokazao" daje lice Velike sfinge Kefrenovo lice: Zahi Hawass, generalni direktor Piramida u Gizi, pozvao me da se 1978. pridruim iskopavanjima oko Sfinge na kojima je upravo poeo raditi. Tijekom sljedee etiri godine vodio sam projekt prvog detaljnog iscrtavanja Sfinge. Fotogrametrijom, tehnikom kod koje se primjenjuje stereoskopska fotografija, doli smo do prikaza prednje i bonih strana... Raunala su nas odvela i nekoliko koraka dalje. S pomou digitaliziranih prikaza doli smo do trodimenzionalnog modela kostura; iscrtali smo oko 2,6 milijuna povrinskih tokica, kako bismo na taj kostur poloili i "kou". Doli smo do Sfinge kakva je vjerojatno bila prije vie tisua godina. Kako bismo dobili to vjerniji prikaz lica, pokuao sam s naim modelom usporediti lica drugih sfinga i faraona. Sfinga je oivjela kada smo joj dali Kefrenovo lice... S tehnike strane, sve to zvui vrlo dojmljivo i uvjerljivo. Naposljetku, koji e se ovjek pri zdravoj pameti pobuniti protiv "2,6 milijuna povrinskih tokica" na temelju "stereoskopske fotografije" i "fotogrametrije"? Meutim, istina koja se krije ispod strunog argona zadivljuje neusporedivo manje. Pomnija analiza pokazat e nam da je Lehnre "rekonstruirao" Sfingino lice samo tako stoje pripremio kompjutorizirani trodimenzionalni kostur na koji je potom nalijepio Kefrenovo lice. To priznaje u lanku u National Geographicu, u kojem ispod fotografije Kefrenovog kipa od diorita stoji: "Autor Lehner upotrijebio je ovo lice za kompjutorsku rekonstrukciju Sfinge"5. Dakle, Mark Lehner zapravo je na raunalu preuredio Sfingino lice prema vlastitim sklonostima onako kako su neki stari Egipani uinili vjerojatno nekoliko puta na samome licu kipa. Sadanji izgled Sfinge, drugim rijeima, prikaz je Kefrena jednako vjerojatno koliko i prikaz niza drugih faraona - Tutmozisa IV., primjerice, ili Amenhotepa ili Ramsesa II. (koji je posljednji, koliko je poznato, kako priznaje Lehner, obavio "velike zahvate" na spomeniku, oko 1279. g. pr. K.)6. Jednostavna i iskrena istina glasi daje za tisua godina Sfingina postojanja, pri emu je iz pijeska nerijetko pro18virivala samo glava, gotovo svatko i u bilo koje vrijeme mogao neto raditi na njezinom licu. tovie, i Lehnerove su fotogrametrijske studije pokazale barem jedan trag koji uvjerljivo govori u prilog tezi da je u jednoj fazi dolo do velikog preureivanja. Sfmgina glava, pie on, "premalena" je u odnosu na tijelo. On nam govori daje razlog to stoje rije o ranome prototipu kasnije vrlo popularnog (i uvijek proporcionalnog) likasfmge, te navodi pretpostavku da "Egipani u doba etvrte dinastije jo nisu uspjeli odrediti valjane proporcije kraljevske glave s ukrasom postavljene na lavlje tijelo" . On i ne razmatra jednako utemeljenu i neusporedivo intrigantniju mogunost daje glava neko bila bitno vea - moda ak i lavlja, te da se smanjila zbog kasnijih klesarskih zahvata. U tom je smislu vjerojatno relevantno i sljedee Lehnerovo opaanje: "jedva uoljiv nesrazmjer" postoji "izmeu osi glave Sfmge i osi ostalih crta lica"8-pri emu je glava okrenuta tono prema istoku, dok su crte lica blago zaokrenute prema toki koja se nalazi malo sjevernije. I to je pogreka koja je u skladu s naknadnim klesanjem puno starijeg i ve u velikoj mjeri erodiranog kipa. U skladu je i, kako emo vidjeti kasnije u ovom poglavlju, s novim geolokim dokazima u vezi sa starou te sfinge. Ostavimo li, meutim, ta pitanja naas po strani, ini se oitim da ve i sama injenica da Mark Lehner na oteeno Sfmgino lice s pomou "jakog raunala i grafikog programa AutoCad (inaica IO)"9 moe nasaditi Kefrenovo lice ne dokazuje nita vie nego daje uz kvalitetnu kompjutorsku grafiku mogue postii slinost izmeu bilo koja dva lica. "Identina kompjutorska tehnika", prema rijeima jednog istaknutog kritiara, "mogla bi se upotrijebiti kako bi se 'dokazalo' daje Sfinga zapravo Elvis Preslev..."10.

Upravo dijelom u nastojanju da razrijee tu dvojbu, skupina neovisnih istraivaa poduzela je neobian korak i 1993. u Egipat dovela jednog detektiva. Bio je to porunik Frank Domingo, vii forenzini crta u newyorkoj policiji, koji je vie od dvadeset godina pripremao fotorobote raznih osumnjienika. Kao osoba koja poznaje i u svakodnevnom profesionalnom ivotu radi s licima, on je trebao detaljno prouiti slinosti i razlike izmeu Sfinge i Kefrenovog kipa. Nekoliko mjeseci kasnije, poto se vratio u svoj newyorki laboratorij, gdje je pomno usporedio stotine fotografija dviju skulptura, Domingo je zakljuio: "Poto sam usporedio svoje crtee, shematske prikaze i mjere, zakljuak koji nakon svega izvodim poklapa se s mojom poetnom reakcijom, tj. da su ta dva djela prikazi dviju razliitih osoba. Razmjeri s prednje strane, a osobito kutevi i obris lica iz profila, uvjerili su me da Sfinga nije Kefren..." 19 I tako s jedne strane imamo vrhunskog forenziara, Franka Dominga, koj nam govori da Sfingino lice nije Kefrenovo lice, dok je na drugoj Mark Lehner, egipto log i zaljubljenik u raunala koji govori da Sfinga "oivljuje" samo s Kefrenovim licem NEPOZNATO VRIJEME NASTANKA, NEPOZNAT IDENTITET Odakle je potekao prostor za tako silno razliite stavove u vezi s najpoznatijim i najprc uavanijim drevnim spomenikom na svijetu? Godine 1992. na dva razliita mjesta, Mark Lehner iznio je poneto proti rjene izjave koje ukazuju na odgovor na to pitanje: 1. Na godinjoj skuptini Amerikog drutva za unaprjeivanje znanosti ri kao je: "Ne postoji izravan nain odreivanja starosti same Sfmge jer je isklesana iz pr rodne stijene"12. 2. U asopisu Cambridge Archaelogical Journal napisao je: "Iako smo uvj reni da je Sfinga nastala za vrijeme etvrte dinastije, suoavamo se s potpunim nedo talkom tekstova iz Stare drave koji bije spominjali"13. Pozabavimo se najprije prvom tvrdnjom: jednostavna je injenica da dan nema objektivnih naina ispitivanja kojima bi se mogla tono odrediti starost u stije isklesanih spomenika14. Mnogi ljudi pogreno dre da se i u tim sluajevima moe k ristiti radiokarbonsko datiranje, ali to nije tono: tu je tehniku mogue primijeniti san kod organskih tvari (kod kojih se mjeri koliina radioaktivnog ugljikovog izotopa k< se raspada od trenutka smrti organizma). Budui daje Sfinga nainjena od isklesane s jene, njezinu starost tom metodom nije mogue utvrditi. I to nas dovodi do druge tvrdnje. Starost kamenih spomenika mogue je o rediti uz razmjernu tonost ako postoje tekstovi iz tog doba u kojima se spominje njiho gradnja. U idealnim okolnostima, u sluaju Sfmge, bio bi potreban nekakav tekst i lesan u vrijeme etvrte dinastije, a u kojem bi se spomenik izravno pripisivao Kefrer Meutim, kao priznaje i sam Mark Lehner, nitko nikada nije pronaao tekst iz tog do u kojem se govori o Sfmgi. Stoga u Gizi, iskreno govorei, pred nama stoji jedan posve anoniman sj menik, isklesan iz stijene za koju ne znamo koliko je stara i o kojoj se, kako je 1949. i pisao vrlo iskreni egiptolog Selim Hassan, "ne znamo nijednu posve pouzdanu inje u" 15 20JEDAN SLOG Zato onda MarkLehner i drugi suvremeni utjecajni znanstvenici i dalje povezuju Sfmgu s Refrenom i ustrajno tvrde da "injenica da potjee iz vremena etvrte dinastije Stare drave... vie ne dolazi pod znak pitanja"16? Jedan je od razloga jedan jedini slog uklesan u granitnu stelu koja stoji izmeu njezinih prednjih apa i koji se smatra dokazom daje Kefren izgradio Sfmgu. Ta stela, koja nije nastala kada i sama Sfmga, slavi junake napore faraona Tutmozisa IV. (1401-1391. g. pr. K.) na potpunom raiavanju Sfmge od sve dubljeg pijeska, te kip lavljeg tijela opisuje kao utjelovljenje "velike magine moi koja na tom mjestu postoji od pra-poetka vremena" . U sklopu tog teksta, u trinaestome retku, nalazi se i prvi slog - Khaf- imena Khafre (Kefren). Postojanje tog sloga, prema rijeima sira E. A. Wallisa Budgea "vrlo je vano jer dokazuje da su... sveenici Heliopolisa, koji su

Tutmozisu pre1 fi dloili da poduzme raiavanje pijeska sa Sfmge, drali da ju je oblikovao Kefren..." . Ali dokazuje li slog Khaf ba tako puno? Kada je genoveki pustolov Gian Battista Caviglia 1817. otkopao tu stelu, 13. redak - koji je danas ve posve nestao - ve je bio teko oteen. Za njegovo postojanje znamo jer je, nedugo poto je otkopana stela, britanski filolog Thomas Young, vodei strunjak za deifriranje drevnih egipatskih hijeroglifa, uspio nainiti prijepis teksta. Njegov prijevod 13. retka glasi:".. .koje mu donosimo: volove... i svo mlado povre; i slavit emo Wenofera... Khaf... kip izraen za Atum-Hor-emAkheta..."19. Pretpostavljajui da Khaf predstavlja Kefrenovo ime (Khafre), Young je u uglatu zagradu dodao slog re, kako bi pokazao da je praznina popunjena20. Godine 1905., meutim, kada je prouio Youngov prijepis, ameriki egiptolog James Henrv Breasted zakljuio je daje dolo do pogreke: "To spominjanje kralja Kefrena shvaeno je kao dokaz daje Sfmga djelo tog kralja-a takav zakljuak ne slijedi iz teksta; Youn91 gov toan prijepis nema tragova znaka koji okruuje kraljevsko ime..." . Naime, na svim natpisima iz drevnog Egipta, od poetka do zavretka faraonske civilizacije, imena kraljeva uvijek su se nalazila unutar ovalnih znakova, tzv. kartua. Stoga je iznimno teko shvatiti kako bi se na granitnoj steli izmeu Sfmginih apa ime jednog tako monog kralja kakav je bio Kefren-tovie, ime bilo kojeg kralja-nalo napisano bez tog nezaobilaznog okvira. Usto, ak i daje taj slog trebao oznaavati Kefrena, njegova nazonost nuno ne znai da je on i izgradio Sfingu. Jednako je mogue da je stela s tim natpisom poIIdignuta u ast nekog njegovog drugog djela. Primjerice, kao mnogi faraoni nakon njega (Ramses II., Tutmozis IV., Ahmozis I., itd. itd. ) - i mogue kao mnogi prije njega - nije li mogue daje Kefren samo restaurirao Sfingu? Taj savreno logian zakljuak i mnoge njemu sline sluajno je zagovarao i niz vodeih znanstvenika koji su potkraj devetnaestog stoljea i utemeljili disciplinu koju danas nazivamo egiptologijom. Gaston Mespero, primjerice, direktor Odjela za starine u kairskom muzeju, priznati filolog svoga doba, napisao je 1900. godine: Stela kod Sfinge u 13. retku usred jednog razmaka ima Kefrenovo ime... To je, drim, pisani trag o renovaciji i raiavanju Sfinge, zahvatu provedenom za vladavine tog kraljevia i stoga manjevie pouzdan dokaz da je u vrijeme njegovih prethodnika Sfinga ve bila pokrivena pijeskom... Takav stav podupire tekst na jednoj drugoj steli priblino iz tog vremena, takozvanoj "Popisnoj steli"-koja se takoer nalazi u Gizi, ali veina suvremenih egiptologa taj tekst posve proizvoljno smatra fikcijom. U tom tekstu stoji daje Keops vidio Sfingu. A kako je Keops, navodni graditelj Velike piramide, bio Kefrenov prethodnik, posve je oito da Kefren nije mogao podignuti Sfingu24. Potaknut time, Maspero je u jednoj fazi otiao ak i tako daleko daje iznio mogunost da Sfinga postoji jo od vremena "sljedbenika Horusa", lozepre-ddinastijskih poluboanskih bia za koje su drevni Egipani vjerovali da su vladali tisuama godina prije "povijesnih" faraona^. U kasnijoj fazi karijere, meutim, francuski je egiptolog modificirao stav kako bi ga prilagodio opeprihvaenom miljenju, te je ustvrdio da Sfinga "vjerojatno prikazuje samog Kefrena" . To stoje Maspero osjetio potrebu da porekne svoje heretike stavove o Sfingi govori nam vie o snazi pritiska od strane kolega egiptologa nego o kvaliteti dokaza koji se odnose na starost i autorstvo samog spomenika. I doista, dokazi koji podupiru prevladavajue miljenje iznimno su krhki, a poivaju ne toliko na "injenicama" koliko na interpretacijama pojedinih i esto vrlo dvosmislenih podataka - u ovom sluaju rije je tek o jednom jedinom slogu Kefrenova imena na Tutmozisovoj steli-za koje su pojedini autori u ovom ili onom trenutku odluili. Vrlo je mali broj uglednih pripadnika struke u tim pitanjima bio iskren poput Selima Hassana. U svojoj klasinoj studiji Sfinge iz 1949., iz koje smo ve navodili pojedine dijelove, Hassan iznosi sljedee vano upozorenje: Osim unakaenog reda na granitnoj steli Tutmozisa IV., koja ne dokazuje nita, ne postoji ni jedan

jedini stari tekst ili natpis koji bi povezivao Sfingu s Refrenom. Koliko god 22 to izgledalo razumno, te dokaze moramo smatrati sekundarnima sve dok se nekom sreom ispod lopate ne ukae neki definitivni podatak o podizanju tog kipa... KONTEKST Od Hassanova vremena nije bilo "sree" kojom bi se ispod lopate pokazalo neto tako vano. A opcije stav da je Sfingu podignuo Kefren ipak i dalje tako snaan i tako rairen da se namee zakljuak kako u njegovoj pozadini mora postojati jo neto, osim sporne slinosti kipu Kefrena u kairskom muzeju, te proturjenih strunih miljenja u vezi s napola unitenom stelom. Prema Marku Lehneru, doista postoji jo neto - svojevrsni "arobni metak" koji on oito smatra dovoljno monim da trajno obori sve sitniave sumnje i pitanja. Kao dananji direktor organizacije Koch-Ludwig Giza Plateau Project i nekadanji direktor sada dovrenog Giza Mapping Projecta, Lehner je u svjetskim razmjerima poznat kao strunjak za Sfingu. Kad god ispali svoj "arobni metak" na ponekog "heretika" koji je negdje izjavio da bi kip moda mogao potjecati i iz razdoblja prije 2500 g. pr. K., to stoga ini iz poloaja koji mu prua velik utjecaj i autoritet. Taj se njegov arobni metak zove kontekst, a na godinjem skupu Amerikog drutva za unapreivanje znanosti, odranog 1992., gdje je izabran za slubenog glasnogovornika egiptoloke struke koji e u raspravi o stvarnoj starosti Sfinge iznijeti ortodoksni stav, taj je svoj "metak" koristio vrlo esto i opirno: Sfmga ne lei sama u pustinji, nezatiena i posve izloena pitanjima tipa "koliko je stara?". Sfingu okruuje veliki graditeljski kontekst koji obuhvaa i Keopsovu piramidu poznatiju pod nazivom Velika piramida, Kefrenovu piramidu "Druga piramida" i Mikeri-novu piramidu . Sve su to faraoni etvrte dinastije. Svaka piramida ima dugaak proce-sijski hodnik koji se od Posmrtnog hrama na istonoj strani sputa do razine naplavne nizine uz Nil, gdje je Dolinski hram sluio kao ulaz u kompleks s piramidama... Dunosnici i rodbina faraona izgradili su svoje grobnice na grobljima istono i zapadno od Keopsove piramide, te jugoistono od Kefrenove i jugoistono od Mikerinove piramide. Iskopavanja u Gizi, koja su trajala gotovo dva stoljea, arheolozima su podarila obilje materijala datiraju iz doba etvrte dinastije. U stotinama grobova pronaeni su posmrtni ostaci i rukotvorine ljudi koji su inili dravnu upravu Doba piramida... Pronalazimo tragove radnike klase i svakodnevnog ivota drutva koje je izgradilo Sfingu i piramide... Imamo dokaze o ostacima drevnoga grada koji se bio proirio dolinom, cijelom duljinom platoa Giza. Sve je to dio arheolokog konteksta Sfinge...' 23 29Lehner nadalje govori kako postoji nekoliko konkretnih razloga zbog kojih ga taj kontekst uvjerava da "Sfinga pripada Kefrenovom kompleksu piramida": Juna strana pravokutnog udubljenja u kojem se nalazi Sfinga ini sjeverni rub Kef-renovog hodnika koji prolazi pokraj Sfinge i ulazi u Kefrenov Dolinski hram. Uz sjevernu : stranu hodnika vodi odvodni kanal koji izlazi u gornjem jugozapadnom kutu Sfingina udubljenja, to ukazuje na injenicu da su drevni kamenoresci udubinu nainili tek nakon izgradnje Kefrenovog hodnika. Inae ne bi dopustili da odvod izlazi u tu udubinu. Kefrenov Dolinski hram nalazi se na istoj terasi kao Sfingin hram. Prednje i stranje strane dvaju hramova nalaze se gotovo u ravnini, a zidovi obaju hramova izgraeni su u istome stilu... Dokazi koji govore da su dva hrama, hodnik i Druga piramida dio iste graevinske cjeline kojoj pripada i Sfinga uistinu su uvjerljivi. Ali koritenje tih dokaza za potporu zakljuku daje Kefren izgradio Sfingu poneto je manje uvjerljivo. Ta teorija zanemaruje injenicu daje "cjelina" mogla biti izgraena jo davno prije Kefrenovog doba, da su je mogli podignuti zasada nepoznati pretci, a da se kompleks potom samo poeo iznova koristiti -moda i nakon intenzivnog obnavljanja-za vrijeme etvrte dinastije. Upravo je zbog te mogunosti - kojoj ne proturjee nikakvi natpisi i koju ne iskljuuje nijedna

objektivna tehnika datiranja - Sfinga devedesetih godina dvadesetog stoljea postala temom sve uljivijih kontroverzi... EROZIJA IZAZVANA VODOM Izvori te kontroverze potjeu s konca sedamdesetih godina 20. stoljea kada je John An-thony West, neovisni ameriki istraiva, prouavao opskurne i teke tekstove genijalnog francuskog matematiara i simbolista R. A. Schwallera de Lubicza. Schwaller je najpoznatiji po svojim radovima na hramu u Luksoru, ali u jednom openitijem tekstu, Sveta znanost (prvi put objavljenom 1961.), govori o arheolokim implikacijama odreenih klimatskih uvjeta i poplava koje su Egipat posljednji put zahvatile prije 12.000 godina: Neka velika civilizacija zacijelo je prethodila tim neizmjernim pokretima vode koji su preli preko Egipta, a to nas dovodi do zakljuka daje Sfinga tada ve postojala, uklesana u stijeni zapadne litice u Gizi, ta Sfinga ije lavlje tijelo, osim glave, pokazuje neporecive tragove vodene erozije . To Schwallerovo jednostavno opaanje, stvar koju, kako se ini, dotada nije primijetio nitko, oito se suprotstavljalo egiptolokom konsenzusu prema kojem se Sfinga pripisivala Kefrenu i razdoblju od 2500 g. pr. K. Meutim, proitavi te rijei, West 24l je odmah uvidio da je Schwaller preko geologije ponudio i nain na koji se "praktiki dokazuje postojanje jo jedne, mogue i vee civilizacije prije dinastijskog Egipta - i drugih civilizacija - i to nekoliko tisua godina ranije" .32. Kada bi bilo mogue potvrditi tu jednostavnu injenicu koja se odnosi na vodenu eroziju Sfinge, ve bi i ona sama ponitila sve prihvaene kronologije povijesti civilizacije; nametnula bi drastino novu ocjenu pojma "napretka" - pretpostavke na kojoj se temelji cjelokupno suvremeno obrazovanje. Bilo bi teko pronai samo jedno jednostavno pitanje koje bi imalo ozbiljnije posljedice. NISU POPLAVE West ima pravo u vezi s posljedicama. Kada bi bilo mogue dokazati daje eroziju na Sfin-gi izazvala voda - a ne vjetar ili pijesak, kako tvrde egiptolozi-pojavio bi se uistinu ozbiljan problem u vezi s opeprihvaenim kronologijama. Kako bismo shvatili razloge, trebamo se samo podsjetiti da klima u Egiptu oduvijek nije suha kao danas i da su obrasci erozije na koje nam pozornost skreu West i Schwaller jedinstveni za tu "graditeljsku cjelinu" koju Lehner i ostali odreuju kao Sfmgin "kontekst". Na temelju zajednikih karakteristika propadanja, kojih na drugim spomenicima u nekropoli u Gizi nema - oito je da su sva zdanja i spomenici koji ine tu cjelinu ili "jedinicu" izgraeni u istom razdoblju. Ali kada je to bilo? West je isprva razmiljao ovako: U naelu ne moe biti prigovora zakljuku o eroziji Sfinge izazvanoj vodom, budui da se svi slau daje u prolosti Egipat bio pod udarom radikalnih klimatskih promjena i povremenih poplava-od strane mora i (u ne tako dalekoj prolosti) navale silne vode iz Nila. Za poplave koje je izazvao Nil dri se da vremenski odgovaraju topljenju leda iz posljednjeg Ledenog doba. Dananje procjene govore da je to bilo negdje oko 15.000 g. pr. K., ali dri se daje Nil povremeno izazivao velike poplave i nakon toga. Posljednja od velikih poplava dogodila se oko 10.000 g. pr. K. Iz toga logino slijedi daje Sfmga, ako je eroziju na njoj izazvala voda, morala biti podignuta prije poplave ili prije poplava koje su izazvale erozi-ju...34 Ta je logika "u naelu" uistinu vrsta. Meutim, u praksi, kako e kasnije priznati West, "poplava ili poplave" nisu mogli izazvati upravo takvu eroziju kakvu vidimo na Sfingi: 25Potekoa se sastoji u tome daje Sfinga duboko erodirana do vrata. A to bi iziskivalo poplave duboke (minimalno) osamnaest metara u cijeloj dolini Nila. Teko je i zamisliti poplavu takvih razmjera. to je jo gore, kada bi teorija bila ispravna, unutarnji sredinji vap-nenaki blokovi takozvanog Posmrtnog hrama na zavretku hodnika koji vodi od Sfinge takoer su erodirani od vode, a to bi znailo poplave koje dopiru do baze piramida -jo tridesetak metara vode... Poplave, dakle, nisu mogle izazvati erozije na Sfingi. to je onda uzrok?

KIA Godine 1989. John West pristupio je profesoru Robertu Schochu sa sveuilita Boston. Kao ugledni geolog, stratigraf i paleontolog, Schoch se bio specijalizirao za erozije mekih stijena vrlo nalik na vapnenac na platou u Gizi. Bilo je oito, kae West, daje to ovjek "upravo s onakvim strunim znanjem kakvo je potrebno da bi se ta teorija jednom zauvijek potvrdila ili opovrgnula"36. Schoch je isprva vrlo skeptino gledao na mogunost daje Sfinga puno starija, ali se predomislio postoje 1990. prvi put otiao onamo. Iako mu nije omoguen pristup do same Sfmge i prostora oko nje, i s turistike je platforme za razgledavanje vidio dovoljno da potvrdi kako spomenik doista izgleda kao da je na njegovu povrinu djelovala voda. Njemu je oito i da te tragove nisu ostavile poplave nego "padaline". "Drugim rijeima", objanjava West, "na povrinu Sfinge djelovala je kia, a ne poplave... Erozija izazvana padalinama jednim je jedinim potezom rijeila cijeli problem. Izvori kojima sam se ja sluio govorili su o tim poplavama u spoju s dugotrajnim kinim razdobljima, ali meni, koji nisam geolog, nije palo na pamet daje erozije izazivala kia, a ne povremene poplave..." Kao to smo ve rekli, Schoch je 1990. doao samo do turistike platforme. U toj je fazi, stoga, njegovo podupiranje Westove teorije moglo biti samo uvjetno. Zato tom bostonskom geologu nije omoguen pristup samoj Sfingi? Razlog je injenica daje takvu ast nakon 1978. imala tek aica egiptologa, s obzirom na to da su egipatske vlasti zabranile pristup javnosti i oko cijelog prostora podignute visoku ogradu. Uz potporu dekana sveuilita Boston, Schoch je podnio slubeni prijedlog egipatskoj Organizaciji za starine i zatraio doputenje da provede pravo geoloko istraivanje naina na koji je dolo do erozije Sfinge. 26GRUBI PREKID Stvar se otegnula, ali zahvaljujui potpori tako ugledne institucije, egipatska je strana na koncu odobrila Schochov prijedlog i tako otvorila divnu mogunost za definitivno rjeavanje kontroverze povezane sa Sfingom. John West odmah se dao na sastavljanje velike i raznolike znanstvenike ekipe, u kojoj se naao i profesionalni geofiziar dr. Tho-mas L. Dobecki iz ugledne houstonske konzalting-tvrtke McBride-Ratcliff & Associa)Q tes . Jo neki ljudi ekipi su se trebali pridruiti "neslubeno": arhitekt i fotograf; jo dvojica geologa, jedan oceanograf i osobni prijatelj Johna Westa, filmski producent Boris Said39. Posredstvom Saida, West je organizirao "biljeenje napredovanja posla u obliku dokumentarnog filma koji e biti zanimljiv iroj javnosti"40: Budui da smo iz akademskih krugova, od strane egiptologa i arheologa, mogli oekivati samo otpor, morali smo pronai nain na koji emo javnost upoznati s novom teorijom, u sluaju i kada Schoch zakljui da dokazi opravdavaju potpunu potporu geoloke struke. U protivnom e jednostavno ostati zakopani, vjerojatno zauvijek..' 41 U pokuaju da javnosti predstavi teoriju o Sfingi koja je erodirala zbog pradavnih kia, Westov je film teko mogao poluiti vei uspjeh. Kada je ujesen 1993. prikazan na amerikoj televizijskoj mrei NBC, gledala su ga 33 milijuna ljudi. Ali to je ve druga pria. Radei na samoj Sfingi, prvi zanimljiv rezultat poluio je Dobecki, koji je oko samog spomenika provodio seizmografske pokuse. Ultra-moderna oprema koju je donio ukazala je na brojne tragove "anomalija i upljina u po-dinskim naslagama izmeu apa i uz bokove Sfinge"42. Jednu od tih upljina opisao je ovako: Poprilino velik prostor, priblino devet puta dvanaest metara, na manje od pet metara dubine. Pravilni-pravokutni - oblik nikako nije u skladu sa upljinama koje se pojavljuju prirodnom... Stoga postoje odreene naznake da bi to moglo biti djelo ovjekovih ruku ,43 Sada kada je imao slubeni pristup Sfingi, prisjea se West, i Schoch je: ...ubrzano odbacivao kondicionalne reenice... Duboko erodirana Sfmga i zid udubine u kojoj se nalazi, te razmjerno neerodirane, ili erodirane pod oitim utjecajem vjetra, grobnice Stare drave na

junoj strani (priblino iz razdoblja Kefrenove vladavine) bile su izrezane iz iste stijene. Prema Schochovom je miljenju stoga geoloki nemogue te strukture pripisati istom razdoblju. Nai su znanstvenici bili jednoglasni: Samo je voda, i to konkretno padaline, mogla prouzroiti posljedice koje smo promatrali...' 27 Upravo u tom kljunom trenutku, dok su lanovi ekipe sastavljali prvi neovisni geoloki profil Sfinge, dr. Zahi Hawass, generalni direktor Piramida u Gizi, u sklopu egipatske Organizacije za starine, naiao je na njih, iznenada i neoekivano, poput utega od jedne tone koji tako esto pada na glavu junacima crtanih filmova. Ekipa je dozvole dobila od dr. Ibrahima Bakra, tadanjeg predsjednika egipatske Organizacije za starine. Njezini lanovi, meutim, nisu znali da izmeu Bakra i Hawassa vladaju zaleeni odnosi. A nisu raunali ni s Hawassovom energijom i egom. Bijesan jer ga je njegov nadreeni tako zaobiao, optuio je Amerikance da izvode neovlatene zahvate na spomenicima: Utvrdio sam da rade tako to u Sfingino tijelo postavljaju endoskope i u svim fazama rada snimaju film i to na nain koji vie odgovara propagandi... nego znanstvenom pristupu. Stoga sam prekinuo sve aktivnosti ove neznanstvenike misije i sastavio izvjetaj predoen stalnoj komisiji koja je odbila budui rad te ekipe istraivaa... Najblae reeno. Hawass, naime, nije samo "prekinuo aktivnosti", nego je Amerikance praktiki izbacio s tog mjesta. Meutim, njegova je intervencija zakasnila, budui da su oni ve bili prikupili najnunije geoloke podatke koji su im bili potrebni. KADA JE TO PADALA KIA? Vrativi se u Boston, Schoch se bacio na rad u laboratoriju. Rezultati su uvjerljivo podravali poetnu teoriju i on je nakon nekoliko mjeseci bio pripravan izloiti se napadima znanstvene javnosti. tovie, na veliko oduevljenje Johna Westa, sada je ve bio pripravan i posve prigrliti teoriju o Sfingi na kojoj je eroziju izazvala kia - uza sve silne povijesne implikacije. Schochova se teorija-teorija koja uiva i punu podrku paleoklimatologa - ukratko, oslanja na injenicu da su obilne kie, kakve bi bile potrebne za izazivanje karakteristinih tragova erozije na Sfingi, u Egiptu prestale padati tisuama godina prije razdoblja od 2500 g. pr. K., kada je, prema tvrdnjama egiptologa, izgraena Sfinga. Geoloki dokazi tako govore da bi vrlo konzervativna procjena prvog vremena izgradnje Sfinge glasila: "negdje izmeu minimalno 7000 do 5000 g. pr. K."46. U razdoblju od 7000 do 5000 g. pr. K. - kau egiptolozi - dolinu Nila nastanjivali su samo primitivni neolitski lovci-skupljai ije se orue svodilo na naotre-ni kremen i komade drva. Ako je Schoch u pravu, iz toga jasno slijedi da su Sfinga i sus28jedni hramovi (izgraeni od stotina vapnenakih blokova koji tee po dvije stotine tona) svakako djelo jo neidentificirane napredne drevne civilizacije. Reakcija egiptologa? "To je smijeno", objavio je prijezirnim tonom Peter Lecovara, pomoni kustos Egipatskog odjela bostonskog Muzeja lijepih umjetnosti. "Tisue znanstvenika stotinama godina prouavaju taj problem i kronologija je najveim dijelom tono razraena. Pred nama vie nema velikih iznenaenja..."47 I ostali su "strunjaci" imali jednak stav. Prema Carol Redmont, primjerice, koja je kao arheolog zaposlena na kalifornijskom sveuilitu Berkelev: "To nikako ne moe biti tono. Ljudi u tom podruju nikako ne bi imali dovoljno razvijenu tehnologiju, institucije vlasti, pa ak ni volju da izgrade takvo to tisuama godina prije Kef-renove vladavine" . A onaj strani Zahi Hawass, koji je i pokuao u korijenu zatrti geoloka istraivanja, o SchochWestovoj ekipi i njihovim neortodoksnim zakljucima u vezi sa sta-rou Sfmge rekao je ovo: "Amerike halucinacije! West je obian amater. Ni za jednu od tih tvrdnji nema apsolutno nikakve znanstvene podloge. U istom podruju imamo i starije spomenike. Posve je sigurno da ih nisu izgradili ni svemirci ni stanovnici Atlantide. To su gluposti i neemo dopustiti da nae spomenike netko iskoritava kako bi se obogatio. Sfmga je dua Egipta"' ,49

Johna Westa takve rijei nisu ni najmanje iznenadile. Za dugotrajnih i samotnikih pokuaja da provede valjanu istragu o starosti Sfinge, prema njemu su ve letjele nebrojene sline rijei kritike. Ovaj put, uz veliku i relevantnu potporu Roberta Schocha - i prisutnost teme u javnosti zahvaljujui prikazivanju na NBC-ju - konano je doekao odreenu mjeru zadovoljtine. Nadalje, bilo je jasno da su egiptolozi uznemireni zbog toga to im je jedna empirijska znanost kakva je geologija nasilno prodrla u inae udoban i zatvoren akademski prostor. / West je, meutim, elio ii jo puno dalje nego to gaje Schoch bio pripravan pratiti, te je imao osjeaj daje geolog bio odvie konzervativan i popustljiv u svojoj procjeni od "minimalno" 7000 do 5000 g. pr. K.: "U tom se pitanju Schoch i ja ne slaemo, odnosno iste podatke tumaimo poneto drukije. Schoch posve promiljeno zauzima najkonzervativniji stav koji omoguuju dostupne injenice... Meutim, i dalje sam uvjeren da je Sfinga nastala prije zavretka posljednjeg Ledenog doba..." 29 ,50U praksi to znai bilo koje razdoblje prije 15.000 g. pr. K. West kae da se taj njegov predosjeaj temelji na potpunom nedostatku dokaza o postojanju nekakve visokorazvijene kulture u Egiptu u razdoblju izmeu 7000 i 5000 g. pr. K. "Daje Sfinga izgraena tek 7000-5000 g. pr. K.", navodi on, "drim da bismo u Egiptu vjerojatno vidjeli i druge dokaze o civilizaciji koja ju je isklesala"51. A budui da takvih dokaza nema, West zakljuuje da je civilizacija koja je podignula Sfingu i susjedne hramove zasigurno nestala davno prije 7000-5000 g. pr. K.: "Drugi dokazi koji nedostaju vjerojatno su zakopani dublje nego to je itko traio i/ili na mjestima koja jo nitko nije istraio -mogue uz obale drevnog Nila, kilometrima udaljene od sadanjeg toka rijeke, ili ak na dnu Sredozemnog mora, koje je tijekom posljednjeg Ledenog doba bilo presuilo..." 52 Unato njihovom "prijateljskom neslaganju" o tome ukazuje li erodirana povrina Sfmge na razdoblje izmeu 7000 i 5000 g. pr. K. ili neko bitno davnije doba, Schoch i West odluili su Amerikom geolokom drutvu predoiti saetak svojih istraivanja. Reakcija ih je ohrabrila. Nekoliko stotina geologa sloilo se s logikom njihovih tvrdnji, a nekoliko desetaka njih ponudilo je praktinu pomo i savjete u daljnjim istraivanjima . Jo vie snage davala je reakcija svjetskih medija. Nakon sastanka drutva, u desecima novina pojavili su se lanci o toj temi, a o pitanju starosti Sfmge nairoko se govorilo i na radiju i televiziji. "Preli smo polovicu igralita i krenuli prema suparnikom golu", prisjea se West . A kada je rije o tome kako on i Schoch imaju razliite stavove o vremenu nastanka, iskreno priznaje da e "to pitanje razrijeiti samo daljnja istraivanja" . POROTA JO NIJE DONIJELA PRESUDU Od 1993. godine egipatska vlada, prema preporukama zapadnjakih egiptologa, ne doputa daljnja geoloka istraivanja u blizini Sfmge. To iznenauje s obzirom na razmjere posljedica Schochovih zakljuaka i jo vie udi jer njegovi izvorni dokazi jo nisu uvjerljivo dovedeni u pitanje nigdje i nikada. Naprotiv, kako godine odmiu, bostonski geolog odolijeva svim strogim znanstvenim analizama od strane kolega i nekoliko je puta uspjeno obranio svoju tvrdnju da su ona karakteristina oteenja na Sfingi i zidovima udubljenja u kojem se nalazi-ta kombinacija dubokih okomitih pukotina i blagih va30lovitih vodoravnih udubina-"klasian primjer onoga to se dogaa vapnenakoj strukturi kada je kia zalijeva tisuama godina..." 6. Kada to postavimo u kontekst spoznaja o klimatskim prilikama u drevnoj Gizi, dodaje on, raspolaemo s vie nego dovoljno dokaza "daje Velika sfinga izgraena prije razdoblja kojem se tradicionalno pripisuje, oko 2500 g. pr. K... Pritom samo slijedim znanost onamo kamo me vodi, a vodi me do zakljuka daje Sfinga podignuta puno ranije nego to se dosada dralo"57. Dakako da se ne moe rei daje Robert Schoch dokazao daje spomenik nastao izmeu 7000. i 5000. g. pr. K. Jednako tako, ni John West nije dokazao jo raniji nastanak koji zagovara. Ali, s druge strane, ni ortodoksna egiptologija nije dokazala da je Sfinga Kefrenovo djelo i da je nastala u razdoblju od oko 2500 g. pr. K.

Drugim rijeima, prema svim racionalnim i razumnim kriterijima, porota jo nije donijela presudu o tome tko je i kada doista stvorio taj iznimni spomenik. Sfingina zagonetka jo uvijek nije rijeena. I, kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, ta zagonetka obuhvaa cijelu nekropolu u Gizi. 31 3. poglavlje Misterija za misterijem "Obino se kae da se kamen upotrijebljen pri gradnji piramida u Gizi prenosio s velikih udaljenosti... i daje sama gradnja izvedena s pomou humaka... Najnevjerojatnijeje to to, iako je bila rije o tako velikom zahvatu i iako se okolno podruje sastoji iskljuivo od pijeska, nigdje nema ni traga nekakvom humku, pa ni klesanju kamena, tako da graevine uope ne izgledaju kao djelo sporih ljudskih ruku, nego kao neto stoje nastalo odjednom, kao djelo nekog boanstva koje je ono osobno spustilo na okolni pijesak." Diodor Sicilski, Prva knjiga, I. st. pr. K. Nekropola u Gizi, mjesto na kojem se nalaze Velika sfinga i tri velike egipatske piramide, po svim je mjerilima iznimna graditeljska i arheoloka zagonetka. Razlog nisu samo mnogobrojna nimalo uobiajena fizika i graditeljska obiljeja glavnih piramida i hramova, nego i injenica da su svi ti spomenici u biti bez natpisa i anonimni. Kao i u sluaju Sfinge, stoga je teko nekakvim objektivnim nainom odrediti njihovu starost. Takoer, kao kod Sfinge, to to ih egiptolozi pripisuju pojedinim faraonima nuno se temelji na poneto proizvoljnom tumaenju kontekstualnih indicija. Tri velike piramide, primjerice, obino se oznaavaju kao grobnice Keopsa, Kefrena i Mikerina trojice faraona etvrte dinastije. Unato tome, ni u jednom od tih zdanja nitko nikada nije pronaao faraonovo tijelo i premda u upljinama iznad "kraljevske komore" u Velikoj piramidi postoji nekoliko tzv. "oznaka iz kamenoloma" - nemutih grafita - ti tekstovi, kao to emo vidjeti u II. dijelu, nisu od osobite pomoi kada treba potvrditi ortodoksnu povezanost s Keopsom. U Velikoj piramidi nema nikakvih drugih tekstova, kao ni u piramidama koje se pripisuju Kefrenu i Mikerinu. Tri2. Tlocrt glavnih spomenika nekropole u Gizi 33 i," manje "satelitske" piramide uz istonu stranu Velike piramide, kao i jo tri satelitske piramide u blizini jugozapadnog ruba cijelog prostora na slian su nain prazne. U tih est "satelitskih" zdanja pronaene su neke rukotvorine iz razdoblja etvrte dinastije, ali nema jamstva da su one nastale u isto vrijeme kada i graevine. Isti se problem odnosi i na kipove Kefrena i Mikerina koji su pronaeni u Mikerinovom "posmrtnom" hramu i Kefrenovom "dolinskom" hramu. Ti su kipovi jedini dokaz koji podupire pripisivanje tih inae anonimnih spomenika bez natpisa dvojici faraona o kojima je rije. Meutim, prema svoj logici, oni samo ukazuju na takvu atribuciju. Nikako je ne potvruju. Kefren i Mikerin, drugim rijeima, moda su izgradili te hramove. Ali je jednako tako mogue i da su samo preuzeli ve postojee graevine koje su naslijedili iz ranijih vremena, te ih prilagodili, obnovili i preuredili, postavili vlastite kipove kako bi ispunili svoje potrebe. Naposljetku, izgradnju londonskog Trafalgar Squarea ne pripisujemo Nelsonu samo zato to se ondje nalazi njegov kip. Na jednak nain, egiptolozi bi mogli ii malo predaleko kada izgradnju Dolinskog hrama pripisuju Kefrenu samo zato to je ondje pronaen njegov kip. I doista, to opaanje vrijedi za cijelo podruje nekropole u Gizi. Nesumnjiva povezanost s etvrtom dinastijom uope ne dolazi u pitanje, nego je samo rije o tome da jo uvijek nije dokazana tona priroda te povezanosti. Svakako, postoje brojne mas-tabe, nedvojbeno iz etvrte dinastije, s velikim koliinama tekstova, istono i zapadno od Velike piramide i zapadno od Sfinge, ali tvrdnja da su same piramide "grobnice i samo grobnice" puko je nagaanje. Moglo bi biti, kao to se dogaalo drugdje u svijetu, da je neko starodrevno i sveto mjesto zamiljeno i izgraeno za jednu svrhu kasnije preuzeto i upotrijebljeno za neto drugo, posve razliito. Moemo, primjerice, zamisliti, da su piramide i drugi glavni spomenici oko njih izvorno trebali ispunjavati samo obredne i vjer-- ske

funkcije, a da je praksa pokapanja mrtvih u njima - prije svega kraljica iz etvrte dinastije i plemia, sudei prema ostacima koje je mogue identificirati - plod kasnijih preinaka od strane ljudi koji nisu imali veze s nastankom kompleksa, ali koji su eljeli biti pokopani na mjestu proetom starodrevnim ugledom i svetou. Takvoj praksi na Zapadu bi odgovaralo pokapanje osobito zaslunih pojedinaca u srednjovjekovne katedrale. Ta tradicija odrala se i do dananjih dana, ali nas ne dovodi do zakljuka da su takve katedrale grobnice ili ak da su podizane prvenstveno u pogrebne svrhe. 34NEMOGUI GRADITELJSKI PODVIZI Kada se Gizi pribliavate s istoka, kroz dananje arapsko selo Nazlet-el-Sammam, najprije dolazite do Velike sfinge-koja nagrizenu glavu podie iznad runog autobusnog parkiralita te hrpe prodavaonica i kafia namijenjenih turistima. Nasreu, podruje od oko dvije stotine metara ispred spomenika posve je isto, tako da se odande prua nesmetan pogled na silno velik i neobian arhitektonski kompleks koji je okruuje od pamtivijeka. Taj komplete ine tzv. "Sfingin hram" i "Kefrenov dolinski hram". Prvi se hram nalazi neposredno istono od Sfinge, odmah ispod nje, dok je drugi malko juno od prvog, odvojen uskim prolazom, ali u savrenoj ravnini s njim-priblino kao dvije iroke odvojene kue izgraene jedna uz drugu. Raspored tih zdanja te odnos jednog i drugog prema Sfingi i prostoru oko nje najrazvidniji su na tlocrtima i fotografijama koje smo priloili ovom tekstu. Dolinski je hram vee od dvaju zdanja, gotovo kvadratan, s duljinama stranica od priblino 39,6 metara; Sfingin je hram izraenije romboidan, a stranice su mu dugake oko 30,5 metara. Izvorno su bili visoki oko 12,2 metra, a ijedan i drugi izgraeni su od masivnih vapnenakih blokova, te su, u jednoj fazi, i iznutra i izvana dobili granitnu oplatu. Ta oplata i vei dio sredinjeg zida uklonjeni su iz Sfinginog hrama, zbog ega je ostao u vrlo ruevnom stanju. Za razliku od njega, Dolinski je hram jo uvijek velikim dijelom netaknut. Nijedan ni drugi nemaju krov, a nedostaju im i izvorne stropne grede. U sluaju Dolinskog hrama, meutim, esnaest izvornih unutarnjih stupova i arhitrava odralo se na izvornome mjestu u sredinjoj dvorani u obliku slova T, tako ostavljajui vrlo skladne tragove svjetla i sjene. Odlike koje ujedinjuju te drevne i anonimne graevine jesu stroga ekonominost gradnje, izostanak ukrasa i nepotrebnih pojedinosti, te koritenje, svugdje, divovskih megalita - od kojih mnogi, prema procjenama, tee oko 200 tona1. Nigdje nema malenih blokova: svi kameni komadi upravo su divovskih razmjera - i najmanji meu njima tee vie od pedeset tona-tako daje teko uope pojmiti kako su drevni Egipani bili u stanju podizati i postavljati te kamene blokove. tovie, ak i danas, graevinari koji se slue najnovijom graditeljskom tehnologijom nali bi se pred velikim izazovima kada bi trebali izgraditi kopije tih dvaju hramova. 35Istono proelje/strana Kefrenove piramide 3. Velika sfinga i arhitektonski kompleks oko nje: Sfingin hram, Dolinski hram, hodnik (skraen kako bi prikaz stao na cijelu stranicu) i Posmrtni hram Potekoe su brojne i raznovrsne, no ponajvie potjeu od te silne veliine blokova-u smislu dimenzija i teine mogue ih je zamiljati kao niz motora za dizelske lokomotive posloenih jedan na drugi. Takve terete obine dizalice i hidraulini kranovi kakve viamo na gradilitima u svojim gradovima jednostavno ne mogu podizati. I najsuvremenije dizalice mogu podignuti teret od maksimalno dvadeset tona i to u tzv. "minimalnom rasponu" - tj. u poloaju u kojem je sama dizalica najblie tornju. to je dizalica dalje od okomitog dijela, to teret mora biti manji, tako da pri vrhu ruke ogranienje teine iznosi oko pet tona. 36Tereti koji prelaze teinu od 50 tona zahtijevaju posebne dizalice. Nadalje, danas na svijetu postoji tek nekoliko kranova koji bi bili u stanju podignuti blokove rezanog vapnenca teke 200 tona. Takve bi dizalice u pravilu morale biti konstruirane kao "most" ili "okvir", od onakvih kakve se esto vide u tvornicama ili velikim industrijskim lukama, gdje se njima premjetaju oprema i strojevi poput buldoera, tenkova ili elinih brodskih kontejnera. Takve dizalice, izraene od elinih elemenata i s divovskim elektromotorima, u najveem broju sluajeva podiu terete lake od 100 tona. Ukratko, zadaa izgradnje hrama od blokova od 200 tona bila bi vrlo neobian i vrlo zahtjevan posao, ak i za dananje specijalizirane tvrtke.

U Sjedinjenim Dravama trenutano postoje samo dvije kopnene dizalice s "protuteom i vodoravnim krakom" koje mogu pomicati terete od 200 tona. Nedavno je jedna od njih dovezena na Long Island, kako bi ondje na gradilitu jedne tvornice na eljeno mjesto postavila kotao od 200 tona. Ta dizalica ima krak dugaak 67 metara (na jednoj strani nalazi se betonski uteg od 160 tona, koji slui kao protutea). Ekipa od 20 ljudi morala je est tjedana pripremati teren kako bi dizalica mogla podignuti kotao. Najvei tehniki izazov pri gradnji replike Dolinskog hrama bila bi potreba podizanja stotina takvih tereta i to unutar fizikih ogranienja kakva vladaju na podruju Gize. Kako bi nadila te potekoe, idealna bi dizalica morala biti okvirna ili mos-na, mobilna, dakle na elinim tranicama - koje bi trebalo postaviti unutar, ili oko, skuenog prostora samog hrama. to nije nimalo neobino, kada je rukovatelj dizalicom zaduen za podizanje onog kotla od 200 tona na Long Islandu vidio fotografije i doznao tehnike pojedinosti u vezi s blokovima ugraenima u Dolinski hram - i kada su ga upitali bi li svojom dizalicom mogao postaviti tako neto - odgovorio je: Gledam to to mi pokazujete i gledam te mjere. Ne znam bismo li mogli podignuti blokove od 200 tona iz poloaja koji su nam, koliko vidim, dostupni... Mi inae podiemo teke terete i volimo gledati kako su ljudi prije nas podizali velike terete. I dok razmiljam kako su ovi ljudi prije vie tisua godina podizali te blokove od dvjesto tona, nemam pojma kako im je to polo za rukom. Rije je o velikoj misteriji, a tako e vjerojatno zauvijek i ostati, barem meni, moda i svima . 37 lKAKO, ZATO, KADA? Bila to velika misterija ili ne, Dolinsld hram i Sfingin hram u Gizi stoje kao nijemi svjedoci injenice da su neki graditelji tako davno znali kako podignuti terete od dvije stotine tona i da su za to imali tehnike mogunosti. Nadalje, iako je razmjerno sigurno da posao nisu izveli okvirnom ili nekim drugim slinim dizalicama, mi i dalje nemamo pojma kako im je to polo za rukom. Suoeni s takvim pitanjima, egiptolozi najee neodreeno i openito govore o "zemljanim prilaznim rampama" i "neogranienoj radnoj snazi"4. Inenjeri, meutim, moraju biti konkretniji i pozabaviti se pitanjima o tonoj naravi kosih prilaza (rampa) kakvi bi bile potrebni - uz koje bi se takvi veliki blokovi mogli vui - te tonog broja ljudi koji bi bio nuan za njihovo prenoenje. U Gizi jo nitko nikada nije proveo pomne tehnike studije u vezi s logistikom gradnje Sfinginog i Dolinskog hrama. Meutim, piramide - za koje egiptolozi takoer dre da su graene uz pomo rampa - pomno je prouio niz vrlo strunih arhitekata i inenjera5. Njihova su istraivanja pokazala da bi maksimalni upotrebljivi nagib jedne takve graevinske rampe kojom bi pjeaci mogli transportirati teke terete, iznosio jedan prema deset6. U sluaju Velike piramide, koja je izvorno bila visoka 146,6 metara, to bi zahtijevalo prilazni put dugaak 1463 metra i gotovo tri puta masivniji od same piramide7. Dakako, to ne vrijedi u sluaju Sfinginog i Dolinskog hrama, jer je njihova visina izvorno bila bitno nia od visine piramida, te se do njih moglo dolaziti razmjerno kratkim prilaznim kosinama s jednakim stupnjem nagiba. Meutim, zastraujua ma-sivnost i teina mnogih od kamenih blokova u tim hramovima, iskljuuje svaki kosi prilaz nainjen od materijala nestabilnijeg od vapnenakih blokova od kojih su izgraeni sami hramovi. Pretpostavimo stoga da su se koristile vrste kamene rampe koje su kasnije uklonjene. Sada nam ostaje pitanje: koliko bi ljudi bilo potrebno kako bi se uz takve prilaze transportiralo stotine kamenih blokova od 200 tona? Kako biste stvari postavili u ispravan kontekst, nije loe znati da jedan kameni blok od 200 tona po teini priblino odgovara koliini od 300 obiteljskih automobila (pri emu svaki tei priblino 750 kilograma). Ponavljamo, ne raspolaemo tehnikim studijama Sfinginog i Dolinskog hrama na koje bismo se mogli pozvati. Nasreu, meutim, jedno je relevantno istraivanje provedeno u sluaju Velike piramide, pri emu je vrhunski graditelj Jean Leherou 38Kerisel, savjetnik pri gradnji podzemne eljeznice u Kairu, razradio logistiki aspekt postavljanja kamenih blokova od 70 tona koji su upotrijebljeni za izgradnju tzv. Kraljeve komore. Prema njegovim proraunima, taj su posao jedva - iako uz silne probleme -bile u stanju obaviti ekipe od

600 mukaraca rasporeenih u redove na vrlo irokoj rampi postavljenoj uz jednu stranu piramide . Iz toga je mogue zakljuiti da su za blokove u Dolinskom hramu bile potrebne ekipe od 1800 ljudi. Ali je li bilo mogue 1800 ljudi djelotvorno povezati tako da vuku tako zgusnute i razmjerno kompaktne terete (maksimalne su dimenzije pojedinog bloka 9,2 x 3 x 3,6 m)? I, to je jo vanije, budui da zidovi hrama ni na jednoj strani nisu dui od 39,6 m, koliko je vjerojatno daje za uinkovit - ili bilo kakav - rad na tako ogranienom prostoru bilo mogue organizirati tako velike ekipe ljudi? Pod pretpostavkom daje svakom ovjeku potrebno minimalno devedeset centimetara horizontalnog prostora, u svakom redu nije moglo biti vie od pedeset mukaraca. Kako bismo doli do brojke od ukupno 1800 ljudi potrebnih za transportiranje bloka od 200 tona, morali bismo imati ak 36 redova ljudi koji vuku usklaenim naporom i koji su upregnuti u svaki blok. Potencijalne komplikacije koje su se pritom mogle pojaviti upravo zastrauju. ak i pod pretpostavkom da ih je sve bilo mogue nadvladati, meutim, sljedee pitanje koje se namee moda je i najintrigantnije od svih. Zato? emu se toliko truditi? emu graditi hramove od tako nespretnih kamenih blokova tekih 200 tona kada bi bilo neusporedivo lake, neusporedivo praktinije i jednostavno zgodnije s estetskog stajalita upotrijebiti manje blokove od po, recimo, dvije-tri tone? Zapravo postoje samo dva odgovora. Ili su ljudi koji su zamislili ta glomazna zdanja poznavali neku tehniku zahvaljujui kojoj im je bilo lako rezati, transportirati i postavljati divovske komade kamena, ili se njihov nain razmiljanja posve razlikovao od naeg - a u tom sluaju njihove motive i prioritete vjerojatno nije mogue spoznati u okvirima uobiajenih usporedbi meu kulturama. Trebamo se upitati i kada su izvedeni ti radovi. Kao to smo ve rekli, i Sfingin i Dolinski hram anonimna su djela. I premda je posve izvjesno da su kasnije upotrijebljeni za Kefrenove pogrebne obrede, nema dokaza da ih je on i izgradio. Naprotiv, ako su geoloki nalazi profesora Roberta Schocha toni, posve je sigurno da Kefren nije podignuo nijedno ni drugo zdanje. Razlog je to 39stoje sama Sfinga nainjena iskopavanjem dubokog jarka u obliku potkove u podini platoa Giza, oko sredinjeg dijela, iz kojeg je potom isklesan sam spomenik, kao i injenica da su geolozi uspjeli dokazati da su vapnenald megaliti koriteni kod obaju hramova potekli iz tog iskopa i tako izrezani u isto vrijeme kada i Sfinga1 . Iz toga, dakle, slijedi da su, ako je Sfinga uistinu tisuama godina starija nego to danas dre egiptolozi, i hramovi svakako stariji za nekoliko tisua godina. Ovdje pritom moda promatramo otiske jednog visokosofisticiranog, moda ak i tehnoloki naprednog naroda koji je u vrijeme kada nigdje na Zemlji, barem po dananjim saznanjima, nije bilo nikakvog oblika civilizacije, bio u stanju izvesti takve zadivljujue graditeljske pothvate. Tu mogunost podupire i injenica da megaliti na hramovima pokazuju, barem na prvi pogled, tragove upravo one iste erozije izazvane padalinama kao i sama Sfinga. A zanimljivo je pripomenuti i da su preostali granitni blokovi koji su postavljeni kao oplata s unutarnje strane, izgleda, isklesani tako da odgovaraju nosivim vapnena-kim blokovima u vrijeme kada su ovi ve bili vidljivo nagrizeni. Kako granitna oplata izgleda kao i ostali primjerci graditeljstva iz vremena Stare drave (dok vapnenaki blokovi koji sada ine unutarnji dio zidova ne izgledaju tako), to je mogue shvatiti kao daljnji dokaz u prilog teoriji da su faraoni Stare drave restaurirali i osuvremenili jednu drevnu, tovanu i ozbiljno nagrizenu graevinu. Robert Schoch nedvojbeno zagovara takav stav. "I dalje sam uvjeren", kae profesor geologije sa sveuilita Boston, "da su stranje strane vanjskih blokova granita iz Stare drave isklesane kako bi poklapale ili nadopunjavale ranije tragove erozije viene na povrinama unutarnjih vapnenakih blokova u hramovima". SPOMENICI MONI Glasoviti kip Kefrena od crnog diorita koji se danas nalazi u kairskom muzeju pronaen je postavljen naglavce, u est metara dubokoj jami u podu predkomore koja vodi u sredinju dvoranu Dolinskog hrama koja je izgraena u obliku slova T. Prolazei dvoranom, okruenom silno jakim i debelim zidovima od vapnenca i granita, posjetitelj e na koncu doi do jednog visokog, uskog prolaza na sjeverozapadnoj strani zdanja. Taj prolaz vodi iz stranjeg dijela hrama, uz junu stranu

udubine u kojoj je Sfinga-gdje nudi pogled odozgo na Sfingu - i ondje se spaja s divovskim "hodnikom" koji vodi vie od 40tri stotine metara obronkom na platou u Gizi, povezujui Dolinski hram s Posmrtnim kamom, i odande vodei do istone strane Druge piramide. Ti hodnici-po jedan za svaku od triju piramida-vaan su dio nekropole u Gizi, iako su svi u uznapredovalom stadiju propadanja. iroki su oko est metara, dok se po duljini razlikuju, od etiri stotine do osam stotina metara. Svaki od njih izvorno je povezivao po jedan Posmrtni hram s odgovarajuim Dolinskim hramom. Danas je, meutim, jedini razmjerno ouvani kompleks onaj koji se pripisuje Kefrenu i koji smo ve opisali. U sluaju tree piramide, Dolinskog hrama danas vie uope nema. Ouvane su samo megalitske ruevine Posmrtnog hrama. U sluaju Velike piramide, od Posmrtnog je hrama ostao samo bazaltni pod, dok su ruevine Dolinskog hrama-ako ih uope ima - zakopane ispod sela Nazlet-el-Sammam. Tri hodnika, poput posmrtnih i dolinskih hramova, izgraeni su od divovskih blokova vapnenca. I doista, sve su te divovske graevine posve izrazito "srodne i usklaene" s arhitektonskog stajalita i izgleda da su djelo graditelja koji su razmiljali poput boanstava ili divova. Odiu silnim, tekim, bolnim dojmom starosti, tako da nikako nije teko zamisliti daje rije o ostacima neke nestale civilizacije. U tom nas smislu sve zajedno podsjea na Svetu propovijed, "hermetiki" tekst egipatskog podrijetla koji sa strahopotovanjem govori o boanskim ljudima "predanima razvoju mudrosti" koji su ivjeli "prije Poplave" i ija je civilizacija unitena: "I na zemlji e biti spomenika monih rada njihovih ruku, ostat e nejasni tragovi kada se ciklusi obnove..."12. Postoji jo jedna karakteristika hodnika, koja je izvor naeg intenzivnog zanimanja, a koju emo podrobnije istraiti u III. i IV. dijelu ove knjige - orijentacija. Hodnik tree piramide, poput Sfinginog pogleda, usmjerenje tono prema istoku. Hodnik Druge piramide usmjerenje 14 stupnjeva juno od istoka. Hodnik Velike piramide usmjerenje 14 stupnjeva sjeverno od istoka. Raspored je precizan, pravilno geometrijski, oito pomno promiljen, a sve vane graevine u odreenom su odnosu prema svim ostalim zdanjima - i sve to nalazi se unutar jednog velikog, krunog umjetnog "obzora" ije je sredite, kako se ini, na samome vrhu Druge piramide, dok se rub nalazi neposredno zapadno od stranjeg dijela Sfinge. Ortodoksni stavovi egiptologa o hodnicima govore daje bila rije o obrednim, procesijskim putevima. Bez obzira na injenicu daje rije o pravim tehnolokim remek-djelima koja su mogla biti izgraena samo uz silnu domiljatost i trud po uputama vjetih geometara i graditelja, prema toj pretpostavci, upotrijebljeni su samojed41 i\ \ ft iPJ Posmrtni hram \ \ l' |V""Ji Ji*fc i i 4. Umjetni "obzor u Gizi" nom, za prolazak pogrebne povorke u kojoj je faraonovo tijelo prenoeno iz Dolinskog hrama u Posmrtni hram, gdje su se obavljali posljednji obredi balzamiranja. Mogue je daje tako. Kao to emo vidjeti u III. i IV. dijelu, meutim, odreene osobine tih hodnika ukazuju na injenicu da su ih razliiti faraoni upotrebljavali mnogo puta, te da u tehnikom i simbolikom smislu potjeu od dogaaja koji su se dogodili davno prije nastanka povijesne civilizacije u Egiptu. 42 NE SAMO SIMBOLIKI AMCI Pedesetih godina 19. stoljea s/rRichard Francis Burton, britanski istraiva i pustolov, posjetio je Egipat i piramide u Gizi. Tom je prigodom kod Velike piramide, u blizini zavretka hodnika, uoio nekoliko neobinih "romboidnih udubina", usporednih s istonom stranom piramide, te ih nacrtao. Ti se crtei danas uvaju u British Museumu13. Nekoliko godina kasnije, 1881., sir William Flinders Petrie, "otac britanske egiptolo-gije", takoer je vidio ta neobina udubljenja, ali ih je jednostavno nazvao "jamama" i nije se potrudio dati ih raistiti14.

Godine 1893., u tim rovovima, jamama ili jarcima u blizini razmjerno opskurne piramide na jednoj drugoj lokaciji, glasoviti francuski egiptolog de Morgan otkrio je est velikih drvenih amaca, ali tome nitko nije pridavao osobitu pozornost. Godine 1901 .Jedan drugi francuski egiptolog, Chassinat, otkrio je "romboidnu jamu" u blizini piramide Djedefra u Abu Roashu. Postoje uoio da su vrlo sline jamama u Gizi u blizini Velike piramide, zapisao je: "Njihova je svrha nepoznata, kao stoje sluaj i ovdje"13. Drevni egipatski pogrebni tekstovi prepuni su spominjanja amaca - osobito raznoraznih sunevih i boanskih plovila na kojima su preminuli, tako su se barem nadali, putovali u kozmiki zagrobni ivot ("amac milijun godina", primjerice, "Ozirisova barka" i "Raova barka"). Rezbarije, crtei i slike takvih "amaca" i "barka", s karakteristino visokim pramcem i krmom ukraavaju zidove mnogih starodrevnih grobnica u Egiptu, a njihove simbolike i vjerske funkcije uoene su jo podosta prije zavretka 19. stoljea. Ipak, tek kada je njemaki arheolog Ludwig Borchardt iskopao oito i nedvojbeno amac izraen od opeka, u blizini sunevog hrama i piramida u Abu-siru, utvreno je da su te zagonetne "romboidne jame" zapravo bile amci - ili barem prikazi amaca, ili grobovi za amce. Od Borchardtova doba pronaeno je jo nekoliko jama za amce - pronali su ih, primjerice, Selim Hassan, 1933. godine, potom Walter Emery 1937. 1 na koncu, 1954., Kamal el-Mallakh otkrio je neto podosta nevjerojatno - djelomino rastavljeni amac od cedrovine, dui od 43 metra, zakopan u jednoj jami na junoj strani Velike piramide. U skorije je vrijeme jedno drugo plovilo slinih dimenzija pronaeno u susjednoj jami. Iako jo nije iskopano, ini se da ga prouava neko japansko drutvo. injenica daje egiptolozima trebalo dugo da uoe kako su u Gizi zakopani veliki amci nuno ne znai da je njihova analiza funkcije tih amaca posve pogrena. 43i Prema jednoj od tih pretpostavki, ta su velianstvena plovila trebala na nekakav "primitivan", "magian", "praznovjeran", "poludivljaki" nain sluiti kao simbolina prijevozna sredstva na kojima e due preminulih faraona moi otploviti na nebo. To je tumaenje u skladu s drevnim egipatskim pogrebnim tekstovima i gotovo uope nema mjesta sumnji da su ti amci - "suneve barke" kako ih nazivaju egiptolozi - doista trebali igrati odreenu ulogu u tim simbolinim nebeskim putovanjima. Kao to emo vidjeti u III. i IV. dijelu, meutim, mogue je daje tona narav i svrha tih putovanja bila neusporedivo kompleksnija i vanija nego stoje dosada utvreno. U meuvremenu, dok stojite ispred "suneve barke" iskopane 1954. uz junu stranu Velike piramide, teko je ne uoiti tragove troenja i izlizanosti na kobilici i mos-tiima za ulazak u amac, kao i brojne druge oite znakove daje to elegantno plovilo od cedrovine, s visokom i zaobljenom krmom i pramcem, mnogo puta plovilo vodom16. Ako su imali samo simboliku vrijednost, zato su ih koristili? I zastoje bilo nuno imati tako sloene i tehniki dotjerane17 amce ako su sluili samo kao simboli? Ne bi li nekakvo simbolino plovilo-poput amaca od opeke i "grobova" za amce koji su pronaeni kod drugih piramida-svrsi posluilo jednako dobro? PIRAMIDE Nekropolom u Gizi dominiraju, dakako, tri velike piramide - prema tradiciji pripisuju se Keopsu, Kefrenu i Mikerinu. U odreenome su smislu sama bit onoga to predstavlja cijeli divovski kompleks, mjesta prema kojima vode hodnici, graevine pokraj kojih su zakopane "suneve barke". ire se dijagonalno preko meridijalne osi kompleksa i izgleda daje geometrijski "obzor u Gizi" zamiljen kako bi okruio upravo njih. Kod tih graevina nita nije sluajno: izvorne visine, kut kosih povrina, mjere obodnica, ak i pomo isplanirani raspored - sve to ima svoju svrhu i nabijeno je znaenjima. .18 Budui da smo piramide toliko detaljno opisivali u drugim izdanjima - pri emu smo detaljno obradili i mnogobrojne tehnike i graditeljske zagonetke povezane s njima-itatelja ovdje neemo gnjaviti nepotrebnim pojedinostima. U ovoj fazi, meutim, ne moemo izbjei nekoliko glavnih injenica do kojih smo doli analizom.

Velika je piramida izvorno bila visoka 146,73 m (visina danas iznosi tek malo vie od 137 metara), dok je duljina svake od etiriju baza oko 230 metara. Druga je 44piramida izvorno bila malo nia - planirana visina iznosila je 143,5 metara - dok je duljina stranica tek malo manja od 216 metara. Trea piramida visoka je oko 65,5 metara, a duljina baza iznosi 108,5 metara. U vrijeme kada su izgraene, Druga i Velika piramida bile su u cijelosti pokrivene blokovima od vapnenca, od kojih se nekoliko redova jo uvijek dri za gornje razine Druge piramide. Za razliku od nje, Velika piramida danas vie gotovo uope nema oplatu. Meutim, na temelju povijesnih spisa znamo daje neko od vrha do dna bila pokrivena ulatenim vapnencem Tura. Ta je oplata otpala u snanom potresu koji je ire podruje Kaira razorio 1301. godine. Kamena struktura zidova koja je ostala ispod njih nakon toga se jo nekoliko godina koristila kao mjesni kamenolom, izvor graevinskog materijala za obnovu razruenih damija i palaa u Kairu. Svi arapski autori prije etrnaestog stoljea govore nam daje oplata Velike piramide bila pravo graditeljsko udo zbog kojeg je zdanje velianstveno blistalo pod egipatskim suncem. Sastojalo se od priblino 22 jutra blokova debelih 2,44 metra, od kojih je svaki teio oko 16 tona. Bili su spojeni "toliko precizno i profinjeno daje ovjek stjecao dojam daje rije o jednom jedinom komadu kamena, od vrha do dna"1 . U podnoju spomenika danas se jo uvijek vidi nekoliko preostalih blokova. Prouavajui ih, sir W. M. Flinders Petrie je 1881. zapanjeno utvrdio daje prosjena debljina spojeva 0,05 cm; te, stoga, prosjeno odstupanje reza od ravne linije i od pravilnog pravokutnika iznosi tek 0,025 cm na duljini od 190 cm, a takva tonost odgovara najsuvremenijim optikim ravnim linijama na jednakoj duljini". Petrie je imao silnih potekoa s objanjavanjem jo jedne pojedinosti: blokovi su bili pomno i precizno zabetonirani. "Samo postavljanje takvih blokova u precizan dodir iziskivalo bi precizno manevriranje, ali to s odreenom vrstom betona u spojevima izgleda mi gotovo nemogue..."20. Takoer "gotovo nemogua", s obzirom na to da do matematike konstante (pi: 3,14) prema dostupnim saznanjima nije dola nijedna civilizacija, sve dok je sluajno nisu otkrili Grci, u treem stoljeu pr. K.21, jest i injenica daje planirana visina Velike piramide - 146,7291 metara-u jednakom odnosu s obodnicom u bazi (921,459 m) kao i opseg svakog kruga prema polumjeru. Taj omjer iznosi 2 (tj. 146,7291 m x 2 x 3,14 = 921,459 m). Jednako "nemogu"-barem kada je rije o ljudima poput drevnih Egipana, koji navodno nisu mogli znati nita o pravom obliku i razmjerima naeg planeta 45jest i odnos, u omjeru 1:43.200, izmeu dimenzija Piramide i dimenzija Zemlje. Odbacimo li na trenutak pitanje je li ovdje rije o pukoj sluajnosti, rije je o posve jednostavnoj injenici, koju je mogue potvrditi i depnim raunalom: podijelite li izvornu visinu piramide (146,72 m) i pomnoite s 43.200, dobivate kvocijent od 6338,3 kilometara. To je samo 15,7 kilometara manje od stvarnog polarnog radijusa Zemlje (6354 Ion) dobivenog najpreciznijim suvremenim metodama. Jednako tako, uzmete li obodnicu piramide pri dnu (921,46 m) te tu brojku pomnoite s 43.200, dobivate 39.807,07 kilometara -a to je tek za 260 kilometara manje od stvarnog opsega Zemlje na ekvatoru (40.067). Nadalje, iako 260 kilometara izgleda poprilino puno, u odnosu na ukupan opseg Zemlje rije je o odstupanju od tek 0,75%. VISOK STUPANJ PRECIZNOSTI Takve male pogreke nalaze se unutar opih granica tolerancije unutar Velike piramide. I doista, iako pokriva vie od 13 jutara zemljita i sastoji se od priblino est i pol milijuna tona vapnenakih i granitnih blokova, sama masa i veliina tog udovita meu spomenicima nisu njegove najdojmljivije karakteristike. Daleko je najnevjerojatnija fantastina visokosofisticirana preciznost ugraena u sve aspekte njegove arhitekture. Prije nego to se pozabavimo pojedinostima, promotrimo implikacije velike preciznosti kod vrlo velikih spomenika. U tome e nam pomoi usporedba s obinim runim satom. Zanima li vas, primjerice, tonost unutar nekoliko kutnih sekunda na tjedan, tada e vas zadovoljiti obian kvarcni sat vrijedan pedesetak dolara ili ak manje. Trebate li, meutim, preciznost od nekoliko dijelia sekunde na godinjoj razini, takav vam sat vie nee biti dovoljan i morat ete se prikloniti neemu iz kategorije

u kojoj su primjerice atomski satovi. Slino je i u graevinarstvu. Podiete li zid od opeka koji treba izgledati ravno, unutar granica od plus/minus l stupnja na stotinu metara, a cijeli zid treba biti ma-nje-vie usmjeren prema sjeveru, tada bi svaki dobar zidar morao biti u stanju ispuniti vae zahtjeve. Meutim, traite li zid ravan unutar l minute na stotinu metara i usmjeren tono prema sjeveru, tada e vam trebati laserski teodolit, vojni zemljovid precizan unutar 10 metara, visokostruna ekipa profesionalaca, meu kojima e biti i visokokvalificirani inenjer za poloaje, astronom, geometar, nekoliko majstorazidara i barem 8-10 dana kako biste bili sigurni da ete postii eljenu preciznost. 46Geografska duina (meridijan) VetikY piramide 5. Geodetski poloaj Velike piramide u Gizi na geografskoj irini od 30 stupnjeva sjeverno (jedna treina udaljenosti izmeu ekvatora i Sjevernog pola) i u sreditu nastanjivih kopnenih masa naegplaneta. 47Takvu preciznost u rangu "atomskog sata" postignuli su graditelji Velike piramide prije vie od 4500 godina. To nije pitanje povijesnih nagaanja, ili teorije, nego jednostavnih, mjerljivih injenica. Primjerice, ekvatorijalni opseg Zemlje od 40.067 km znai da jedan stupanj geografske irine na ekvatoru iznosi priblino 111,298 kilometara (tj. 40.067 km podijeljeno sa 360 stupnjeva). Svaki se stupanj dijeli na 60 minuta, a to znai da je jedna minuta tek malo vie od l ,85 kilometara na Zemljinoj povrini, dok se svaka minuta nadalje dijeli na 60 sekundi - tako da jedna sekunda odgovara udaljenosti od oko 30 m. Taj sustav mjerenja u sekundama nije nekakva suvremena konvencija nego naslijede znanstvenog razmiljanja, povezano s matematikom koja se temelji na "bazi 60", a potjee iz najdavnije prolosti22. Nitko tono ne zna gdje je taj sustav nastao, kao ni kada23. Izgleda, meutim, da se koristio pri geodetskim i astronomskim proraunima kod odreivanja smjetaja Velike piramide -jer se to zdanje nalazi jedva kilometar i pol juno od 30 paralele, gotovo tono na treini udaljenosti izmeu Sjevernog pola i ekvatora24. Malo je vjerojatno daje do odabira tog mjesta dolo sluajno. Nadalje, kako na udaljenosti od kilometar-dva sjeverno nema pogodnog mjesta za tako masivan kompleks, ne bi bilo preporuljivo zakljuiti daje to malo odstupanje od tridesete uspored-nice uzrokovano pogrekom u mjerenju od strane graditelja piramida. To odstupanje iznosi jednu kutnu minutu i devet sekundi-budui da se piramida nalazi tono na 29 58' 51". Zanimljivo je, meutim, opaanje nekadanjeg kotskog kraljevskog astronoma: "Da je izvorni projektant elio da ljudi svojim tjelesnim, a ne mentalnim oima iz podnoja Velike piramide vide nebeski pol, na visini od 30 stupnjeva, morao bi u obzir uzeti i refrakciju atmosfere, a to bi zahtijevalo da zdanje stoji ne na irini od 30 stupnjeva, nego na 29 stupnjeva 58 sekundi i 22 sekunde"25. Drugim rijeima, zdanje se nalazi na manje od pola minute sjeverno od astronomske irine 30, uz korekciju zbog atmosferske refrakcije. Svaka se eventualna "pogreka" tako svodi na manje od pola jedne ezdesetine stupnja-stoje s obzirom na ukupni opseg Zemlje doista "za dlaku". Jednako opsjednutu brinost za tonou pronalazimo i u izjednaenosti stranica baze piramide: 48Duljina zapadne strane: Duljina sjeverne strane: Duljina istone strane: Duljina june strane: 230,35653954 m 230,25053772 m 230,39053998 m 230,45353706 m2 Razlika izmeu najdue i najkrae stranice tako je tek 20 cm - oko jedne desetine postotka - stoje poprilino nevjerojatan pothvat kada promislimo da mjerimo udaljenost od preko 23.000 centimetara posve pokrivenu tisuama divovskih vap-nenakih blokova koji tee svaki po nekoliko tona. Nema znakova da su drevni graditelji piramida na neki nain bili zastraeni zadaom odravanja tako pedantnih mjerila simetrije u tako velikim razmjerima. Naprotiv, kao da su svjesno traili dodatne tehnike izazove, spomenik su jo opremili uglovima postavljenima pod gotovo savrenim pravim kutem. Od devedeset stupnjeva odstupaju tek nula stupnjeva, nula minuta i dvije sekunde na sjeverozapadnom uglu, O stupnjeva tri minute i dvije sekunde na sjeveroistonome, O stupnjeva tri minute i 33 sekunde na jugoistonome i O stupnjeva O minuta i 33 sekunde na jugozapadnome uglu27.

A to, mora se priznati, nije tek tonost primjerena "atomskom satu" nego i Rolex, BMW, Mercedes Benz, Rolls-Royce i IBM graevinarstva u jednome. ak ni to nije sve. Razmjerno je poznato da su graditelji usmjerili piramidu prema glavnini stranama svijeta (sjeverna je strana okrenuta prema sjeveru, istona prema istoku itd. itd.). Manje se, meutim, zna koliko je zastraujue precizna ta usmjerenost-pri emu prosjeno odstupanje od ispravnog smjera iznosi tek malko vie od 3 minute (tj. oko 5 posto jednog jedinog stupnja)2S. emu takva pedantnost? emu takva strogoa? Zato bi ak i najvei megalomani meu faraonima drali do toga je li njihova masivna "grobnica" unutar granica od tri minute usmjerena prema sjeveru - ak i unutar cijelog stupnja? Promatra golim okom praktiki ne moe uoiti takva odstupanja. tovie, veina nas ne bi bila u stanju uoiti odstupanje unutar cijela tri stupnja (180 minuta), a kamoli unutar 3 minute (neki ljudi imaju potekoa i kada trebaju openito pokazati gdje je priblino sjever). Stoga se nuno namee pitanje: emu je sluila sva ta nevjerojatna preciznost? Zato su se graditelji optereivali tolikim dodatnim trui 49dom i potekoama kada plodovi njihovih dodatnih napora ionako nee biti vidljivi golim okom? Zacijelo su, logina je pretpostavka, imali neki snaan motiv za stvaranje pravog uda geodetskog umijea. I to je udo jo iznimnije zbog injenice da nije izvedeno na savreno ravnome terenu, kao to bi se oekivalo, nego uz veliki prirodni humak, ili uzvisinu, koja je ostala tono u sredini kompleksa na kojem se podizala Velika piramida. Po veini procjena visok 9,15 metara-poput dvoetane kue-i smjeten tono u sreditu iznad temeljnog podruja (zauzima njegovih priblino 70 posto), taj drevni humak vjeto je uklopljen u donje dijelove sve vieg zdanja. Nema sumnje daje njegova nazonost kroz stoljea pridonosila legendarnoj stabilnosti graevine. Meutim, iznimno je teko shvatiti kako su drevni graditelji uspjeli postaviti pravokutnu bazu piramide u ranim i najvanijim fazama, dok je humak stajao tako vrsto na putu i smetao im (odreivanje granica baze obino zahtijeva uestalo dijagonalno mjerenje izmeu suprotnih kuteva)29. S punim pouzdanjem moemo rei samo daje baza doista pravokutna i daje piramida doista postavljena tono prema glavnim osima naeg planeta, uz veliku pomnju i preciznost. KOMORE I PROLAZI Druga i trea piramida imaju razmjerno jednostavne unutarnje komore i sustave prolaza: - Druga jednu glavnu komoru neposredno ispod razine tla, smjetenu u sredini, ispod vrha zdanja, dok Trea ima tri glavne komore, malo dublje urezane u podinske slojeve, ali i ovdje smjetene, na sredini, ispod vrha piramide. Ulazi u obje piramide nalaze se na sjevernoj strani i nainjeni su u obliku tijesnih prolaza koji se sputaju pod kutem od 26 stupnjeva, a onda postaju vodoravni i spajaju se s horizontalnim hodnicima ispod spomenika. Za razliku od njih, unutarnja struktura Velike piramide bitno je sloenija, uz kompleksan raspored prolaza i galerija - koji vode prema gore i prema dolje, ponovno pod nagibom od 26 stupnjeva - te s trima glavnim unutarnjim komorama. Od potonjih je samo jedna, "Podzemna komora" ispod razine tla. Druge dvije-takozvana "Kraljiina komora" i "Kraljeva komora"-nalaze se u samome srcu nadzemnog dijela zdanja i to podosta iznad tla. 50Mogua snpfena razina humka Mogui izvorni obrisi humka =4* 6. Presjek Velike piramide na kojem se vidi prirodni humak podinskog sloja za koji se zna daje ugraen u donje dijelove piramide. Obzor Mikerin Kefren Jug

_ ;_ Keops 7. Unutarnji prolazi i hodnici u trima piramidama u Gizi. Raspored tih unutarnjih elemenata najbolje se vidi na gornjim prikazima. Najvaniji od njih, od njega je via samo Davisonova komora (a iznad nje nalaze se jo samo etiri tzv. "komore za rastereenje" u kojima se nalaze "oznake iz kamenoloma" koje smo ve spominjali) pravokutna je prostorija od crvenog granita, danas glasovita kao "Kraljeva komora". Kada je u nju, u 9. stoljeu nae ere, prvi uao kalif Al Mamoun, 51Mjesto Mamounovog nasilnog ulaska Podzemna komora 8. Glavne unutarnje karakteristike Velike piramide. Ulaz sa sjeverne strane poznat kao "Mamounova rupa" nasilno su probili arapski istraivai u 9. stoljeu nove ere. U to su vrijeme vanjski povrinski blokovi piramide jo uvijek bili netaknuti, tako da su skrivali pravi ulaz. pokazalo se da unutra nema ni blaga ni zapisa, da u njoj nije ak ni kraljevo tijelo. Dugaka je 10,46 m, iroka 5,23 m i visoka 5,82 m, a nalazi se oko 45,7 metara okomito iznad baze piramide. Mnogobrojne zagonetke vezane za nju odvie su poznate da bi ovdje iziskivale dodatno pojanjavanje (usto, poprilino su podrobno opisane u naim ranijim radovima30). Kraljevu komoru s niim razinama zdanja povezuje Velika galerija, jedno od "najslavnijih arhitektonskih djela ouvanih iz doba Stare drave"31. Zakoena pod ku-tem od 26 stupnjeva, to je jedna fascinantna nadsvoena dvorana s izbojcima dugaka ak 46,63 metra i na razini poda iroka 2,13 metara. Uzdignuti strop, 8,53 metra iznad posjetiteljeve glave, jedva se razabire pod elektrinom rasvjetom koja je piramidi pridodana u suvremeno doba. Pri dnu velike galerije, jedan vodoravni prolaz, visok 1,15 metara i dugaak 38,70 metara, vodi izravno prema jugu, u "Kraljiinu komoru". Mamoun je i nju zatekao posve praznu. Rije je o manjoj prostoriji od Kraljeve komore. Udaljenost od istone do zapadne strane iznosi 5,75 m, a od sjeverne do june 5,23 metra. Dosee visinu od 6,22 metra, strop ima zabate (dok je u Kraljevoj komori ravan), a neposredno juno 52Mjesto Mamounovog nasilnog ulaska Podzemna komora 8. Glavne unutarnje karakteristike Velike piramide. Ulaz sa sjeverne strane poznat kao "Mamounova rupa" nasilno su probili arapski istraivai u 9. stoljeu nove ere. U to su vrijeme vanjski povrinski blokovi piramide jo uvijek bili netaknuti, tako da su skrivali pravi ulaz. pokazalo se da unutra nema ni blaga ni zapisa, da u njoj nije ak ni kraljevo tijelo. Dugaka je 10,46 m, iroka 5,23 m i visoka 5,82 m, a nalazi se oko 45,7 metara okomito iznad baze piramide. Mnogobrojne zagonetke vezane za nju odvie su poznate da bi ovdje iziskivale dodatno pojanjavanje (usto, poprilino su podrobno opisane u naim ranijim radovima30). Kraljevu komoru s niim razinama zdanja povezuje Velika galerija, jedno od "najslavnijih arhitektonskih djela ouvanih iz doba Stare drave"31. Zakoena pod ku-tem od 26 stupnjeva, to je jedna fascinantna nadsvoena dvorana s izbojcima dugaka ak 46,63 metra i na razini poda iroka 2,13 metara. Uzdignuti strop, 8,53 metra iznad posjetiteljeve glave, jedva se razabire pod elektrinom rasvjetom koja je piramidi pridodana u suvremeno doba. Pri dnu velike galerije, jedan vodoravni prolaz, visok 1,15 metara i dugaak 38,70 metara, vodi izravno prema jugu, u "Kraljiinu komoru". Mamoun je i nju zatekao posve praznu. Rije je o manjoj prostoriji od Kraljeve komore. Udaljenost od istone do zapadne strane iznosi 5,75 m, a od sjeverne do june 5,23 metra. Dosee visinu od 6,22 metra, strop ima zabate (dok je u Kraljevoj komori ravan), a neposredno juno 52Mjesto Mamounovpg ""*.) nasilnog ulaska. 9. Prolazi, komore i okna u Velikoj piramidi od sredinje linije u istonome se zidu nalazi velika nia s potpornim izbojcima, prostor ija funkcija nije poznata. Na povratku vodoravnim prolazom do mjesta na kojem se spaja s najniim dijelom Velike galerije,

posjetitelj e, iza suvremene eljezne reetke, uoiti uzak i nimalo privlaan ulaz u "okomito okno" - gotovo okomiti tunel, nerijetko promjera manjeg od 90 cm, koji se na zavretku spaja s "prolazom koji se sputa", gotovo 30 metara ispod razine tla. Kako su graditelji tunela, usred vrstog kamena, bili u stanju tako tono doi do cilja, i dalje je velika zagonetka. Zagonetna je i prava funkcija svih tih neobinih sustava meusobno povezanih "kanala" koji marljivo vode ovamo i onamo unutar zdanja, poput sklopova u nekom velikom stroju. Iz Velike galerije vodi jedan drugi hodnik, strminom prema razini tla, i dalje pod kutem od 26 stupnjeva. Poznat je pod nazivom "prolaz koji se uspinje" (tako izgleda kada se ovjek nae na ulazu u piramidu). Visok je 1,19 m, irok 1,04 m i ukupno dugaak tek malo manje od 40 metara. Kada izlazi iz piramide, posjetitelj je prisiljen u neugodno se pognutom poloaju sputati tim prolazom, do mjesta na kojem se spaja s "Ma-mounovom rupom" - tunelom koji su Arapi nainili za nasilnog ulaska u 9. stoljeu - na zapadnoj strani dvaju glomaznih "epova", blokova od crvenog granita koji za53krivaju mjesto spajanja s Prolazom koji se sputa. Na dnu tog 106 metara dugakog prolaza, u koji je pristup zabranjen svima osim pravim egiptolozima (i onima koji su voljni podmititi sve frustriranije i demoraliziranije inspektore i ghafire zaduene za svakodnevno upravljanje Gizom) nalazi se neto istinski iznimno - Podzemna komora koja je ugraena u vrstu podinsku stijenu vie od 30 metara ispod povrine platoa (i gotovo 180 metara ispod platforme na vrhu piramide). UNUTARNJI PROSTOR Poto dobije pristup Prolazu koji se sputa, neustraivi se posjetitelj njime najprije treba uspeti nekoliko metara u smjeru pravog ulaza u Piramidu. Taj ulaz, koji je danas pokriven eljeznom reetkom, nalazi se na sjevernoj strani piramide, devet redova iznad i 7,3 metra istono od "Mamounove rupe" (kroz koju u piramidu danas ulaze svi posjetitelji). Ovdje, na mjestu na kojem je u stropu Prolaza koji se sputa urezan ulaz u Prolaz koji se uspinje, mogue je promotriti donji dio nieg od dvaju blokova od crvenog granita. I danas je jednako vrsto zaglavljen na tome mjestu kao i kada su na njega u 9. stoljeu naili Mamounovi kopai, te je lako shvatiti zato ih je njegovo postojanje potaknulo na to da ga u kopanju zaobiu, kroz meki vapnenac, u potrazi za smjerom kojim e prijei tu prepreku i doi do viih dijelova onoga to je iza njega, to god to bilo. Mogue je da su graditelji piramide upravo "programirali" takvo ponaanje ranih istraivaa. Naposljetku, ako vidi daje velik komad granita postavljen kako bi zatvorio neto to je oito prolaz koji vodi prema gore, ovjeka e ve i sama njegova priroda u tom sluaju navesti na to da pokua ui u taj prolaz-to su Mamounovi ljudi i uinili. Vie od tisuu godina kasnije, turisti i arheolozi i dalje prolaze putem koji su arapski.istraivai utrli oko granitnih blokova na glavnoj osi jug-sjever sustava prolaza unutar piramide. I premda su razni ljudi izvodili razne kopake zahvate u potrazi za novim prolazima (primjerice, u podovima i zidovima Kraljeve i Kraljiine komore), blokovi pri dnu Prolaza koji se uspinje kasnije vie nisu dirani. A to je i razumljiv previd ako je ovjek zadovoljan objanjenjem da je jedina funkcija tih blokova bila zaprijeiti Prolaz koji se uspinje u smjeru sjever-jug. Zato, meutim, nitko nikada nije pokuao otkriti lei li neto iza njihove istone strane32? Iako je jednako visok i irok kao Prolaz koji se uspinje, i tako ga posve ispunjava, svaki od 54blokova dugaak je oko l ,22 metra-i tako bez potekoa dovoljno dugaak da sakrije ulaz u neki drugi, posve odvojeni sustav prolaza koji se pod pravim kutem odvajaju u smjeru istoka. U Velikoj piramidi nedvojbeno ima mjesta za takav drugi sustav - i za jo puno toga. tovie, prema nekim proraunima, u divovskom "unutarnjem prostoru" zdanja koje ini 240.694,5 kubinih metara moglo bi se smjestiti 3700 pravih komora veliine postojee Kraljeve komore33. STIJENE TAME I SJENA SMRTI Poto pregleda te blokove koji zaprjeuju put, posjetitelj nailazi na dugaki prolaz koji se sputa,* punih 106 metara silaska, najprije kroz kamene blokove, a potom i kroz po-dinsku stijenu. Sa svakim novim korakom suneve zrake koje prodiru kroz ulaz na sjeveru pokriven reetkama postaju sve slabijima i ovjek stjee dojam da se poput ronioca sputa u mrane dubine crnog oceana.

Prolaz, za koji svi instinkti govore daje stvar iz daleke prolosti, pretpovijesti, visok je 1,19 metara i irok 1,06 metara, te je mogue daje izvorno urezan u 9,14 metara visok stjenoviti humak koji se na tome mjestu nalazio stoljeima prije izgradnje piramide. ovjeka stoga nekako uznemiruje kada otkrije daje posve ravan, od vrha do dna, kao daje izgraen u doba suvremenih strojeva. Prema Flindersu Petrieju, odstupanja u cijelom prolazu manja su od "0,64 cm na zidovima i 0,76 cm na stropu" . Osim toga, postoji jedan dio prolaza, dugaak 45,7 metara, u kojem "prosjeno odstupanje od ravnine iznosi samo 0,05 cm, to je upravo nevjerojatno"35. Pognutih lea, posjetitelj nastavlja tim dugakim ravnim hodnikom koji se sputa izravno prema jugu, u podinski sloj stijena, pod sada ve dobro poznatim kutem od 26 stupnjeva. Na sve veim dubinama, teko je ne biti svjestan toga da su iznad vas nagomilane silne koliine vapnenca, kao i zaguljivog, pranjavog ustajalog mirisa podzemnog zraka-nalik na dah iz usta nekakvog kiklopa. Kada se zabrinuto osvrne prema ulazu, ovjek uoava daje svjetlo koje prodire u unutranost sada ve svedeno na nekakve sjajne zvijezdice visoko gore i daleko. I u toj je fazi normalno osjeati prve tragove straha, blagu tjeskobu zbog tako velike odvojenosti od vanjskoga svijeta. Na zapadnoj strani prolaza, ve u blizini dna, nalazi se nia, i ovdje pokrivena eljeznom reetkom, kojom se dolazi do okomitog okna, a njime do Velike galerije 55t1 f 10. Sloeni unutarnji raspored u Velikoj piramidi. Mogue je da mnogi drugi prolazi i komore u tom divovskom spomeniku jo nisu otkriveni. i gornjih komora. Ubrzo zatim, kosina se spaja s ravnom povrinom i taj niski vodoravni prolaz vodi 8,8 metara od sjevera prema jugu, to posjetitelj mora prijei na sve etiri. Pred kraj tog prolaza, ponovno na zapadnoj strani, nalazi se jo jedna nia, dugaka l ,82 i duboka 0,91 metar, grubo izrezana u podinskoj stijeni, a koja zavrava praznim, neobraenim zidom. Potom, nakon jo l ,2 metra puzanja, na visini od oko ezdeset centimetara od poda, vodoravni prolaz ulazi u Podzemnu komoru. Kada ne bi bilo jedne jedine slabe arulje postavljene u suvremeno doba, posjetitelj bi se sada naao u potpunoj tami. Sjvetlo iz te arulje nekako je zelenkasto, grobne nijanse, a otkriva upravo fantastinu prostoriju, znatno veu od Kraljeve komore, koja po osi istok-zapad ima etrnaest metara, a od sjevera prema jugu 8,25, pri emu maksimalna visina, meutim, iznosi samo 3,5 metra36. Priblino na sredini poda, na istonoj strani, nalazi se ograda oko etvrtaste jame koja dosee dubinu od priblino 3 metra, a iza toga, u junome zidu, nalazi se i drugi vodoravni prolaz, kvadrat od 0,71 m, koji vodi izravno prema jugu, kroz podinsku stijenu, jo 16,15 m i zavrava praznim zidom. 56Na desnoj strani ovjek uoava da se pod desne strane komore uzdie do svojevrsne platforme u visini prsa. Ona je nepravilno izbrazdana, tako da etiri usporedne "peraje" vapnenca prolaze od istoka prema zapadu, gotovo dodiruju razmjerno ravni krov na nekim mjestima, dok na drugim mjestima razmak iznosi i do 1,82 metra. Sve te neobine karakteristike zajedniki stvaraju teku, klaustrofobinu atmosferu u sobi koja posjetitelja podsjea na to koliko je duboko uao pod zemlju, te na to kako bi ondje mogao ostati zakopan, bez mogunosti izlaska, kada bi dolo do veeg uruavanja milijuna tona vapnenca koji mu se nalaze nad glavom. VRLO ZANIMLJIVI NOVI MOMENTI Stavove egiptologa u vezi s Podzemnom komorom mogue je saeti na sljedei nain: 1) nije rije o pretpovijesnom elementu; komora je izgraena kada i Piramida (tj. oko 2500. g. pr. K.); 2) izvorno je trebala biti Keopsova grobnica; 3) faraon i njegovi graditelji naknadno su se predomislili, prestali raditi na njoj i pozornost usmjerili na glavni dio piramide-gdje su najprije izgradili Kraljiinu komoru (koju su, prema toj teoriji, kasnije takoer napustili) i onda na koncu Kraljevu komoru . Ako su egiptolozi u pravu, tada je kopanje i uklanjanje vie od 2000 tona pune stijene za prokopavanje Prolaza koji se sputa - kamena koji je najprije trebalo iskopati, a onda sa sve vee dubine iznositi na povrinu kroz uski prolaz bez zraka, nagnut pod 26 stupnjeva - bilo uzaludno. Uzaludno bi bilo i izrezivanje same Podzemne komore, kao i jama i okana koja vode iz nje. tovie, cijeli bi pothvat, iz te perspektive, bio krajnje besmislen ako je na koncu, na dubini od vie od

trideset metara ispod platoa u Gizi, ostavljena nedovrena niska kripta neobraenih zidova prostorija koja "nalikuje na kamenolom"38 - koja nikome ne bi koristila ni na koji nain. To je oito u suprotnosti sa zdravim razumom. Postoji, meutim, i alternativna teorija, koja u posljednja dva stoljea potie matu niza istraivaa. Prema tom scenariju, Podzemna je komora namjerno ostavljena nedovrenom kako bi lovce na blago zavela, kod njih stvorila dojam daje naputena i tako ih uvjerila daje daljnje traenje ondje besmisleno-a to je poprilino uinkovit nain na koji je obine uljeze mogue drati podalje od drugih upljina ili skrivenih prolaza koji su s njom eventualno povezani. Voeni takvim sumnjama, talijanski istraiva Giovanni Battista Caviglia i britanski pustolov pukovnik Hovvard Vyse osjetili su potrebu da (izmeu 1830. i i l 571 837.) izbue rupe u dnu jame u sreditu Podzemne komore. Izvornu dubinu od tri metra poveali su za jo deset metara (taj je dio sada velikim dijelom zapunjen). U skorije vrijeme, francuski arheolog Andre Pochan skrenuo je pozornost na jedan neobian odlomak iz pera grkog povjesniara Herodota koji je Egipat posjetio u 5. stoljeu pr. K. i velik dio vremena proveo u razgovorima s tamonjim sveenicima i drugim uenim ljudima. Herodot pie kako mu je posve nedvosmisleno reeno da "na uzvisini na kojoj poivaju piramide postoje podzemne komore. . . Te je komore kralj Ke-ops Khufu uredio kao grobne komore za sebe, na svojevrsnom otoiu, dovodei vodu kanalom iz Nila..."39. Pochan je izraunao da bi se, ako doista postoji ispod piramide, komora u koju ulazi voda iz Nila morala nalaziti na velikoj dubini - najmanje 27,5 metara ispod jame. Jednako tako, danski arhitekt Hubert Paulsen ustvrdio je na temelju geometrijskih prorauna da je najvjerojatnije mjesto na kojem bi se u Velikoj piramidi nalazila jo neka komora upravo ispod te jame40 - taj stav podravaju i prorauni britanskog geometra Robina Cooka41. Meutim, upravo je jedan francuski inenjer, profesor Jean Kerisel, najodlunije krenuo u potragu za podzemnim komorama. Kao trenutani predsjednik udruge France-Egvpte, on je sa svojim suradnicima 12. listopada 1 992. bio u jami kada je dolo do jakog potresa koji je razorio velike dijelove Kaira. To je iskustvo, izjavio je kasnije, istraivaima podarilo "nekoliko vrlo neugodnih trenutaka na kakvih 35 metara ispod platoa"42. Nasreu, Podzemna se komora nije sruila i Kerisel i njegova ekipa uspjeli su dovriti posao. A on je obuhvaao dvije nedestruktivne tehnike: radar usmjeren prema dubini i mikrogravimetriju. Rezultati u samoj komori nisu dali niti jedan nedvosmisleni odgovor, ali su puno obeavali u vodoravnom prolazu koji je povezuje sa zavretkom Prolaza koji se sputa. Prema Keriselovim rijeima: "ispod poda prolaza otkrili smo nekakvu strukturu, a mogla bi biti rije o hodniku koji se prua u smjeru JJI-SSZ, dok mu je strop na visini do koje bi Prolaz koji se sputa doao daje produljen"43. Ni to nije bilo sve. Jedna druga vrlo oita anomalija, "veliki defekt", kako ga naziva Kerisel, "otkrivenje na zapadnoj strani prolaza, est metara prije ulaza u komoru. Prema naim proraunima, ta anomalija odgovara okomitom oknu dubokom najmanje pet metara, presjeka l ,40 x l ,40 metara, vrlo blizu zapadnome zidu prolaza"44. Ukratko, Kerisel dri daje u blizini ulaznog puta u Podzemnu komoru otkrio neto to izgleda kao posve zasebni sustav prolaza, a koji zavrava u jednom oko58mitom oknu. Mogue je da su ga instrumenti zaveli na pogrean zakljuak ili da je jednostavno, kao to i sam priznaje, snimio tragove "velike koliine vapnenca koji se raspao pod djelovanjem podzemne vode - drugim rijeima duboku pilju" . S druge strane, meutim, ako se pokae daje taj "veliki defekt" djelo ovjekovih ruku, u stoje on gotovo uvjeren, to bi "moglo dovesti do vrlo zanimljivih novih momenata"46. LABIRINT Trebalo bi biti oito da civilizacija koja moe graditi do visine platforme na vrhu Velike piramide, koja moe stvoriti divovske kamene statue due od 73 metra i koja moe na eljeno mjesto, pri gradnji dolinskih i posmrtnih hramova, postavljati kamene blokove od 200 tona (pritom stvarati

sloene "slagalice" i na vie od dvanaest metara iznad tla) ne bi trebala imati nepremostivih prepreka kada gradi iprema dolje. Naprotiv, takva bi civilizacija mogla, da je eljela, stvoriti nevjerojatno velike podzemne komplekse, meusobno povezane pravim labirintima tunela. Stoga ne moemo iskljuiti mogunost daje Podzemna komora ispod Velike piramide moda samo jedna od mnogih takvih duboko ukopanih prostorija. I doista, kao to e se itatelji prisjetiti, seizmoloka istraivanja koja je poetkom 90-ih godina 20. stoljea u Gizi proveo ameriki geofiziar Thomas Dobecki pokazala su postojanje velike i, kako se ini, ovjekovom rukom stvorene podzemne komore u podinskome sloju ispod Sfinge. U konanici bi samo daljnja iskopavanja i istraivanja mogla dodatno rasvijetliti ta pitanja. U meuvremenu, meutim, u svim dijelovima nekropole pronaeni su mnogobrojni dokazi koji ukazuju na injenicu daje stvaranje ambicioznih u kamenu isklesanih struktura - i iznad i ispod zemlje - doista bio dio uobiajenog repertoara graditelja piramida. Oni su, k tome, esto voljeli kombinirati elemente urezane u stijenu i elemente izgraene iznad tla - kao u sluaju grobnice Khent-Khawes, navodne Mi-kerinove kraljice, koja se sastoji od prirodnog izbojka isklesanog u obliku piramide na kojoj se nalazi neobian hram u obliku sarkofaga. Na spektakularniju i uoljiviju mjeavinu uklesanih i izgraenih elemenata nailazimo kod Kefrenove piramide. Ona se nalazi na umjetno poravnatoj platformi od 12 jutara fiziki izrezanoj iz platoa - koji se na tome mjestu od sjeverozapada strmo sputa prema jugoistoku (tj. vii je na zapadu, nii na istoku). Stoga su sjeverna i zapadna strana piramide okruene jarkom koji se s visine od est metara kod sjeverozapadnog ugla sputa do visine od oko tri metra kod jugozapadnog ugla - i do nule na sjeveroisto59 *nom i jugoistonom uglu. Donji redovi same piramide na sjevernoj su i zapadnoj strani oblikovani od sredinje podinske uzvisine koju su graditelji ostavili nakon iskopavanja jarka. Meutim, na istonoj i junoj strani, plato se sputa ispod razine odreene za bazu piramide. Graditelji su taj problem rijeili tako to su na to mjesto prenijeli tisue divovskih blokova za popunjavanje - svaki od njih u prosjeku je teak oko 100 tona - kako bi stvorili stabilni horizontalni temelj. Potom su poloili prvih nekoliko redova zdanja na istonoj i junoj strani, sluei se jednako nespretnim megalitima. Nakon toga preli su na manje blokove, tako da izmeu dvaju naina gradnje postoji jasno vidljiva granica. Poput nekih karakteristika na Sfingi i dolinskim hramovima o kojima smo ve govorili, ta demarkacija odaje dojam ne samo o razliitim tehnikama gradnje, nego i o dvama izriito razliitim/azawa gradnje izmeu kojih je proteklo nepoznato vremensko razdoblje. ZAGONETNA OKNA Nekropola u Gizi ima jo samo jednu anomaliju koju dosada nismo spomenuli, ali s kojom emo zakljuiti ovo poglavlje, jer nas ona dovodi do sljedee faze u naem istraivanju. Taje karakteristika ograniena samo na Veliku piramidu i jedinstvena je u graditeljstvu drevnog Egipta. Rije je o etiri uska okna-koje egiptolozi najee opisuju kao "ventilacijske kanale" - od kojih jedan vodi od sjevernog, drugi od junog zida Kraljeve komore, trei od sjevernog, a etvrti od junog zida Kraljiine komore. etiri okna imaju prosjean presjek 23 x 22 cm, dok im duljina varira od oko 24 metra (sjeverno okno Kraljiine komore) do oko 65 metara (sjeverno okno Kraljeve komore). Sva stoje pod kutem u odnosu na horizontalnu povrinu piramide, a nagib varira od 32 stupnja i 30 minuta (sjeverno okno Kraljeve komore) do 45 stupnjeva i 15 minuta (juno okno Kraljeve komore). Okna su graena korak po korak, s podizanjem piramide (tj. nisu buena kroz zidove kako su neki pretpostavljali) i otkrivaju uporabu vrlo sloenih i profinjenih graditeljskih i geodetskih tehnika. Prema nekim teorijama, razlog za taj kosi poloaj bio je pokuaj pronalaenja "najkraeg puta" koji bi vodio izvan piramide, a to bi trebalo znaiti da su starodrevni graditelji eljeli "tedjeti" na trudu i vremenu. Meutim, takva geometrijska logika u velikoj je suprotnosti s graditeljskom logikom razlog je jednostavan: izgradnja kosih okana ne bi nimalo tedjela ni trud ni vrijeme. Naprotiv: nitko od inenjera i graevinara ne bi se nikako sloio da je "najkrai put" u ovom sluaju i najbolji -

60Jug Sjever "Komore za rastereenje" 11. Kraljeva i Kraljiina komora i etiri okna. Obratite pozornost na to da okna Kraljiine komore nisu izvorno probijena kroz komoru, nego su zavravala na nekoliko centimetara od unutarnjih zidova. Okna je 1872. otvorio britanski inenjer Waynman Dixon. iako bi tako moglo izgledati svima koji problem promatraju samo s geometrijskog stajalita. Kao stoje egipatski arhitekt Alexander Badawy prvi primijetio ezdesetih godina 20. stoljea, istina je da bi izgradnja kosih okana umjesto obinih vodoravnih kanala koji vode izvan piramide izazvala brojne potekoe - osobito kada se u obzir uzme visok stupanj preciznosti i nepopustljive dosljednosti tih nagiba . Postavljanje kosih umjesto vodoravnih okana za sobom povlai pet tekih operacija. Kao prvo, potrebno je pripremiti bazu otvora; a to zahtijeva oblikovanje specijalnih blokova ije e gornje strane biti zakoene i sluiti kao "pod" okana. Kao drugo, treba pripremiti jo specijalnih blokova s unutarnjim stranama u obliku slova U koji e initi profil, tj. "zidove" i "stropove" okana. Kao tree, dodatne posebne blokove treba izrezati tako da imaju zakoenu donju stranu, kako bi pokrili strane okana. Kao etvrto, 61Kosi krov Kraljiina komora 12. Prikaz Kraljiine komore i njezinih okana. gornje strane okana treba pokriti drugim specijalnim blokovima sa zakoenim donjim stranama. Kao peto, glavne redove blokova u piramidi treba uskladiti s tim specijalnim elementima po cijeloj duini okana. Ako je ventilacija bila stvarni cilj, tada valja postaviti sljedee pitanje: zato se odluiti za takve komplikacije i potekoe kada je zrak do komora bilo mogue dovesti na neusporedivo jednostavniji nain? S graditeljskog stajalita oito bi rjeenje bilo ostavljanje spojeva meu blokovima otvorenima - recimo na razmaku od 20 cm - vodoravno od vrha svake komore sve do vanjskog dijela piramide. U tom sluaju ne bi trebalo rezati specijalne blokove, a ne bi bilo potrebe ni za mukotrpnim usklaivanjem i izravnavanjem. Drugim rijeima, "najkrai put" ni sluajno nije najbolji za praktine svrhe ventiliranja. Usto, trebalo bi biti oito i da graditelje piramida nije zanimala tednja vremena i energije-inae i ne bi bili toliko skloni tako divovskim spomenicima od vie milijuna tona. Iz toga slijedi kako ba i nije vjerojatno da emo biti nagraeni u traenju objanjenja za precizan smjer sjever-jug tih strmih okana budemo li se drali okvira tednje vremena i energije na temelju zgodnih geometrijskih prikaza. Sve sumnje po tom pitanju rjeava pomno prouavanje okana Kraljiine komore. Za razliku od okana u Kraljevoj komori, okna u Kraljiinoj komori a) ne izlaze 62Zid komore 13. Zid i poetak okna u Kraljiinoj komori. iz piramide i b) u izvornom obliku nisu probijala vapnenake zidove komore. Umjesto toga, graditelji su u posljednjem bloku na poetku svakog od okana ostavili posljednjih 12 centimetara kamena - tako da su okna bila nevidljiva i nedostupna svakom sluajnom uljezu. Uz pomo elinog dlijeta na koncu ih je 1872. otkrio britanski inenjer Waynman Dixon, mason iju su matu potaknula okna u Kraljevoj komori i koji je odluio sline elemente potraiti i u Kraljiinoj komori. U daljnjim poglavljima razmatrat emo implikacije Dixonovog otkria iz 1872. i iznijeti nova opaanja. Ovdje, meutim, elimo samo naglasiti neto stoje oito: okna koja su u izvornom obliku bila zatvorena na oba kraja nikako se nisu mogla koristiti za ventilaciju, niti im je to mogla biti planirana svrha. Stoga su morala imati neku viu funkciju - svrhu koju su graditelji smatrali dostojnom tog silnog truda, vjetine i pozornosti koje su im posvetili. Kao to emo vidjeti, taj "vii cilj" danas je mogue pouzdano odrediti.Otvor u komori 14. Graevinske pojedinosti okana u Velikoj piramidi. Najmanje etiri vrste blokova (A, B, C i D), i to po itavoj duini okana, bile su potrebne za uspjeno dovrenje tih zagonetnih dijelova

piramide. Potekoe s kojima su se suoavali graditelji zasigurno su bile neizmjerno velike. Teoriju daje glavna svrha tih otvora bilo ventiliranje opovrgavaju injenice da su u Kraljiinoj komori otvori u izvornom obliku bili zatvoreni na oba kraja, te sloenost konstrukcije - to nikako ne bi bilo nuno da je jedini cilj bilo dovoenje svjeeg zraka. 644. poglavlje Zvijezde i vrijeme "Raznovrsni vidljivi pokreti nebeskih tijela koji su posljedica Zemljine rotacije i revolucije, te posljedice precesije, Egipanima su bili poznati... Oni su pomno prouavali to se vidjelo na nebu, a spoznaje su spajali na najprikladniji nain, povezujui ih sa svojim neobinim zamiljanjima i sustavima tovanja..." J. Norman Lockyer, Osvit astronomije, 1894. Izrada u svitanje stoji izmeu Sfinginih apa i dok mu sunce na izlasku obasjava lice, l\ovjek osjea strahopotovanje i uvia koliko je malen. Kolosalna statua izgleda prastaro - staro poput samog vremena. A, kao to smo vidjeli u 2. poglavlju, sve vie geolokih dokaza upuuje na injenicu daje odista prastara-puno starija od 4500 godina, koliko joj daju egiptolozi. Mogue je ak daje nastala jo u Ledeno doba, kada, prema naim spoznajama, nije postojala civilizacija koja bi bila u stanju stvoriti neto takvo. Takve su teorije, dakako, kontroverzne i izazivaju estoke reakcije. Nadalje, to bi sada ve trebalo biti oito, geologija nam ne moe ponuditi preciznu kronologiju, a osobito je ograniavaju nae dananje spoznaje o paleoklimatologiji. U najboljem sluaju, iskljuivo na temelju tragova erozije, zapravo moemo rei da se ini kako je isklesana puno ranije nego to smatraju egiptolozi, ali daje mogla nastati bilo kada u razdoblju izmeu 15.000. g. pr. K. i 5000. g. pr. K. Postoji, meutim, jo jedna znanost koja bi, uz ispunjenje jednog kljunog preduvjeta, mogla puno preciznije odrediti vrijeme nastanka-unutar nekoliko desetljea -drevnih kamenih spomenika bez datuma. Rije je o arheoastronomiji. A ta pret65l Linija meridijana 75. Na geografskoj irini na kojoj se nalazi Giza sunce za ljetnog solsticija izlazi 28 stupnjeva sjeverno od istoka, za zimskog solsticija 28 stupnjeva juno od istoka, dok za ekvinocija izlazi tono na istoku. Velika Sfinga astronomski je spomenik okrenut tono prema istoku i tako slui kao vrhunska oznaka ili "putokaz" koji pokazuje ekvinocij. postavka o kojoj ovisi njezino uspjeno funkcioniranje kae da su spomenike o kojima je rije njihovi graditelji usmjerili tono prema zvijezdama ili mjestu izlaska sunca. Velika Sfinga ispunjava taj preduvjet. Lei tono na osi istok-zapad nekropole u Gizi, strpljivo i vjeno zagledana tono prema istoku. Ona je stoga vrhunski "pokaziva ekvinocija". Oi su joj usmjerene tono prema mjestu na kojem se sunce die za proljetnog ekvinocija. Kako bismo malo pojasnili stvari: astronomi govore o etirima "glavnim dogaajima" u godini: ljetnom solsticiju (suncostaju) - najduljem danu na sjevernoj polutki - kada je Sjeverni pol najizravnije okrenut prema suncu, zimskom solsticiju (suncostaju), najkraem danu, kada je pol najizravnije usmjeren od sunca, te proljetnom i jesenskom ekvinociju (ravnodnevnici), kada je Zemlja poloena prema suncu i kada no i dan traju jednako. Za ljetnog solsticija na geografskoj irini Gize, sunce izlazi oko 28 stupnjeva sjeverno od istoka. U vrijeme zimskog solsticija izlazi oko 28 stupnjeva juno od istoka. Za razliku od toga, glavna je odlika ekvinocij (ovdje i na svim drugim mjestima na svi66jetu) da sunce tada uvijek izlazi tono na istoku i tako slui kao toan geodetski pokazatelj jedne od glavnih strana svijeta. I upravo je prema toj referentnoj toki, uz najveu moguu preciznost, usmjeren Sfingin pogled - ne sluajno, nego planski, u sklopu divovskog, drevnog astronomskog plana fantastine tonosti i inteligencije. OPSERVATORIJ Prije vie tisua godina, pod vedrini nebom jednog mlaeg svijeta, plato u Gizi zacijelo je bio

vrhunski opservatorij. S uzvisine osamsto metara zapadno od Sfinge, na kojoj stoje tri glavne piramide, zasigurno se pruao besprijekoran pogled 360 stupnjeva uokolo, do silno velikog krunog obzora-prizor koji upravo poziva ovjeka da promatra mjesta na kojem sunce izlazi i zalazi tijekom godine, ali i mjesta na kojima izlaze i zalaze zvijezde. Sigurno je, nadalje, da se, bez obzira na ostale funkcije, nekropola koristila i za praktino i precizno promatranje nebeskih tijela u obliku srodnom nainu koji su pomorci razvili kako bi na otvorenome moru tono odredili poloaj broda. Poput sposobnosti odravanja tono zadanog smjera, fantastinu tonost kojom su glavni spomenici u Gizi okrenuti tono prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu nije mogla ostvariti nijedna druga znanost1. Pojedinosti o tom rasporedu ve su iznijete u 3. poglavlju. Stoga je ovdje dovoljno podsjetiti da se Velika piramida nalazi na Zemljinoj povrini tono na treini udaljenosti izmeu Sjevernog pola i ekvatora (tj. na 30 stupnjeva geografske irine) te daje njezina meridijanska os (sjever-jug) unutar tri ezdesetine jednog jedinog stupnja usklaena sa stvarnim smjerom sjever-jug. Izgleda malo, ali je zapravo vrlo znaajno daje taj poloaj toniji od poloaja Zgrade meridijana, u sklopu Opservatorija u londonskom Greenwichu-koji je od svog meridijana udaljen za devet ezdesetina stupnja. Po naem miljenju, takva je preciznost "injenica" o kojoj arheolozi i egiptolozi nisu nikada ozbiljno razmiljali, tj. injenica koja govori da su Veliku piramidu, osobito s obzirom na to da zauzima 13 jutara i ima masu od est milijuna tona, mogli postaviti jedino vrhunski astronomi. Uvjereni smo da taj "astronomski faktor" zasluuje veu ulogu nego to su mu je dosada dodijeljivali egiptolozi. Nadalje, zahvaljujui nedavnoj pojavi sofisticiranih kompjutorskih programa za praenje poloaja zvijezda, u stanju smo simulirati nebo 67l Zenit u podne Mjesto zalaska 16. Suneva putanja za ljetnog solsticija, pri emu najviu toku (zenit) dosee na prijelasku meridijana. Zenit u podne 2 Mjesto zalaska 17. Suneva putanja za ekvinocija 68 Meridijan mIjesto zalaska 18. Suneva putanja za zimskog solsticija nad Gizom u svim razdobljima u posljednjih 30.000 godina i tako ponovno stvoriti nebesko okruenje pod kojim su radili graditelji piramida. Dok stojimo pod tim drevnim nebom, pod koje nas je doveo mikroip, pokazao nam kozmike tajne promjene poloaja zvijezda, odreene karakteristike kljunih spomenika-karakteristike koje s isto arheolokog ili egiptolokog stajalita nisu nimalo vane - poinju poprimati neobino znaenje. CILJANJE PREMA ZVIJEZDAMA Ponimo od ona etiri zagonetna okna koja vode iz Kraljeve i Kraljiine komore Velike piramide, a ije smo graditeljske aspekte razmatrali u prethodnom poglavlju. Kao to smo vidjeli, dva su okna usmjerena tono prema sjeveru, a dva besprijekorno prema jugu. Na razliitim visinama tako "ciljaju" prema onome to astronomi nazivaju "meridijanom" - zamiljenoj liniji koja "dijeli nebo", a najbolje ju je zamisliti kao luk koji povezuje juni i sjeverni pol i prolazi tono iznad promatraeve glave. Upravo kada prelaze tu zamiljenu liniju ("prijelaz meridijana") zvijezde (takoer i sunce, mjesec i planeti) doseu "zenit" ili "kulminiraju" - odnosno, doseu najveu visinu iznad obzora. Velika piramida ima brojne karakteristike zbog kojih uope nema sumnje da su njezini graditelji pomno pazili na zvijezde i pratili njihov prijelazak meridijana. Po69r 19. Obzor u Gizi i meridijan Velike piramide Zenit Orionova

.,..........^3* Pojasa "*"" /'\2500. g. pr. K. 20. Zenit (mjesto prijelaska meridijana) Orionovog pojasa oko 2500. g. pr. K. U tom razdoblju zvijezde iz pojasa prelazile su meridijan na visini od 45 stupnjeva, a prema njima je bilo usmjereno juno okno Kraljeve komore. 70Zenit Ozirisa-Oriona 21. Kod drevnih Egipana zvijee Orion, a osobito njegove tri zvijezde upojasu, bile su snano povezane s Ozirisom, bogom uskrsnua i ponovnog roenja. etak izvornog ulaznog hodnika, primjerice, usmjerenje prema meridijanu precizno poput kakvog topnikog oruja. I svi unutarnji prolazi vode savreno u smjeru sjever-jug, tako da je cijelo zdanje, kao to su primijetili mnogi astronomi, oiti "meridijanski instrument"3. O tome, meutim, najbolje govori profinjena tonost poloaja etiriju okana. Prema nedavnim je istraivanjima utvreno daje, bez traka sumnje, oko 2500. g. pr. K. - u razdoblju koje egiptolozi smatraju "razdobljem piramida" - svaki od tih otvora bio usmjeren tono prema odreenoj zvijezdi kada bi se nala u zenitu: Iz Kraljiine komore, sjeverno okno nagnuto je pod 39 stupnjeva i bilo je usmjereno prema zvijezdi Kochab (Beta Ursa Minor) u zvijeu Mali medvjed - zvijezdi koju su ljudi u tom dobu povezivali s "kozmikim obnavljanjem" i besmrtnou due. Juno okno, s druge strane, koje je nagnuto pod 39 stupnjeva i 30 minuta, bilo je usmjereno prema blistavoj zvijezdi Sirius (Alpha Canis Major) u zvijeu Velikog psa. Tu su zvijezdu ljudi tada povezivali s boicom Izidora, kozmikom majkom egipatskih kraljeva . Iz Kraljeve komore, sjeverno je okno nagnuto pod 32 stupnja i 28 minuta i bilo je usmjereno prema drevnoj Sjevernjaci, Thubanu (Alpha Draconis) u zvijeu Zmaja - koju su faraoni povezivali s pojmovima "kozmike trudnoe i uvanja ploda". Juno okno, koje je nagnuto pod 45 stupnjeva i 14 minuta, bilo je usmjereno prema^/ Nitaku (Alnitaku 71Beta Ursa Minor Zeta orionis /? Velika piramidaj^-22. Usmjerenost etiriju okana Velike piramide oko 2500. g. pr. K. Zeta Orionis), najsjajnijoj (i najnioj) od triju zvijezda u Orionovom pojasu - koju su drevni Egipani povezivali s Ozirisom, uzvienim bogom uskrsnua i ponovnog roenja, legendarnim boanstvom koje je u dolinu Nila donijelo civilizaciju u jednom davnom razdoblju koje su zvali Zep Tepi, "prvo vrijeme" . Budui da uz pomo suvremenih raunala moemo rekonstruirati drevno nebo iznad Gize, moemo pokazati i tonu usklaenost etiriju okana s etirima zvijezdama oko 2500. g. pr. K. Ista nam raunala pokazuju i da su ta poklapanja bila rijetka i prolazna, da su vrijedila samo stotinjak godina, a onda su ve stalne i postupne promjene utjecale na visine zvijezda, s vremenom promijenile poloaj na kojem zvijezde prelaze meridijan. Ta pojava, posljedica polaganog i velianstvenog naginjanja Zemljine osi, struno se naziva precesijom. Unutar ciklusa od 25.920 godina omoguuje da beskrajno produljeni sjeverni pol osi oko koje se okree na planet na nebu opie veliki krug. Glavne astronomske posljedice tog kretanja jesu: 1. jednako spora i velianstvena promjena nebeskog sjevernog pola - koji se ponekad poklapa sa "Sjevernjaom" (a katkada s praznim prostorom) dok krui svojim ciklusom od 25.920 godina; 2. promjene visine zvijezda iznad obzora kada prelaze promatraev meridijan, bez obzira na irinu; 723. promjene zvijea koje ine pozadinu na kojoj izlazi sunce, u zoru za proljetnog ekvinocija (prirodno, precesija mijenja i zvijea koja obiljeavaju jesenski ek-vinocij - takoer zimski i ljetni solsticij). Brzina precesijske promjene jest stalna i predvidiva kod svakog od tih kljunih astronomskih djelovanja, te ju je mogue raunati i u prolosti i u budunosti, za cijelo zvjezdano polje. To, primjerice, znai da bismo, kada bismo promatrali odreenu sjajnu zvijezdu - recimo Al Nitak u Orionovom pojasu - s bilo kojeg mjesta danas, te kada bismo zabiljeili visinu i meridijan, a pod uvjetom da pronaemo takav podatak iz daleke prolosti, otprije nekoliko tisua godina, i shvatimo

ga, zahvaljujui tome mogli odrediti razdoblje kada je obavljeno to prvo promatranje. Istu logiku moemo primijeniti i kod etiriju meridijanskih okana koja vode iz Kraljeve i Kraljiine komore. Njihova usmjerenost 2500 g. pr. K. -prema etirima zvijezdama koje su imale obrednu vanost unutar "Ozirisova kruga vjerovanja" - nikako nije mogla biti sluajna. Naprotiv, oito je da se suoavamo s plodom svjesnog i pomnog planiranja. A zbog toga je, pak, jednako oito da je Velika piramida morala biti snano povezana s razdobljem od 2500 g. pr. K. - to je priblino vrijeme kada egip-tolozi i arheolozi i dre daje izgraena. Ukratko, etiri zvjezdana okna slue kao precizni elementi za odreivanje vremena, prema kojima bismo, barem teoretski, trebali biti u stanju jednom i zauvijek potvrditi vrijeme nastanka posljednjeg ouvanog uda drevnog svijeta. A to bi bilo vrlo poeljno jer, u nedostatku drugih objektivnih naina datiranja takvog spomenika, i dalje postoje suprotstavljena miljenja o njegovoj tonoj starosti. Meutim, arheoastro-nomska slika poprilino je sloenija od onoga kako izgleda na prvi pogled. OZIRISOVI PRATITELJI Potekoe potjeu iz snane korelacije, prvi put pokazane u Orionovoj zagonetki, izmeu triju zvijezda u Orionovom pojasu i rasporeda triju piramida u Gizi. Pogled odozgo pokazuje da se velika piramida i Druga piramida nalaze na dijagonali koja se protee 45 stupnjeva juno i zapadno od istone strane Velike piramide. Meutim, trea je piramida poneto odmaknuta prema istoku od te linije. Takav raspored oponaa dio neba na kojem se tri zvijezde Orionova pojasa takoer rasporeuju uz "nepravilnu" dijagonalu. Prve dvije zvijezde (AlNitakiAlNilam) poklapaju se na izravnoj liniji, kao Velika i Druga 73piramida, dok je trea zvijezda (Mintaka) poneto odmaknuta na istok u odnosu na os koju ine prve dvije . Ta vizualna korelacija, kada je jednom primijetite, oita je i iznimna sama po sebi. Dodatne potvrde njezinog simbolikog znaenja, meutim, nudi Mlijena staza, koju su drevni Egipani smatrali svojevrsnim "nebeskim Nilom" i koja se u starim pogrebnim tekstovima spominje kao "vijugavi vodeni put"7. Na nebeskom svodu zvijezde Orionova pojasa lee zapadno od Mlijene staze, kao da stoje na njezinoj obali; na tlu piramide o stoje iznad zapadne obale Nila . Kada promatramo tu simetrinost, i tako kompleksne obrasce meuovisnih i sinkroniziranih graditeljskih i vjerskih zamisli, teko je oteti se zakljuku da piramide u Gizi predstavljaju uspjean pokuaj podizanja Orionova pojasa na Zemlji. Sve to ima jo vie smisla kada se sjetimo vrste povezanosti zvijea Orion s bogom Ozirisom. Ali s obzirom na promjene koje izaziva pojava precesije, moramo se upitati i: "Orionov pojas, ali kada?", "Orionov pojas, ali u kojem razdoblju?". SAVRENO POKLAPANJE Na temelju onih okana, vidjeli smo kako je Velika piramida "savreno usklaena" s Ori-onovim pojasom 2500 g. pr. K. (jer je u tom razdoblju juno okno Kraljeve komore bilo usmjereno tono prema mjestu na kojem Al Nitak, nebeski pandan Velikoj piramidi, prelazi meridijan). Meutim, zatraimo li od raunala koje izraunava precesiju da rekonstruira drevno nebo nad Gizom, te usmjerimo pozornost na obrazac koji 2500 g. pr. K. na tlu ine sve tri piramide, simuliramo noni prolazak pojasa svodom nebeske po-lukugle i zaustavimo ga u trenutku kada Al Nitak prelazi meridijan (45 stupnjeva iznad junog obzora, gdje se prema njemu otvara okno iz Kraljeve komore), postaje oito da neto nije posve u redu. Prema oekivanjima, u toj bismo fazi trebali ugledati savreno poklapanje meridijan. Umjesto toga, primjeujemo da se glavna os triju zvijezda i Mlijene staze nalazi izrazito postrani u relativnom odnosu prema glavnoj osi triju piramida i Nila. Piramide i Nil, dakako, ne mogu se micati. Da bi se dobilo "idealno" poklapanje neba i Zemlje, dakle, potrebno je nekako "zarotirati" nebo u smjeru suprotnom od smjera kojim se kreu kazaljke na satu. 7423. Orionov pojas prelazi meridijan Velike piramide 2500 g. pr. K. zvijezdom Al Nitak, nebeskim pandanom Velikoj piramidi, savreno usklaenom s otvorom junog okna u

Kraljevoj komori, pod kutem od 45 stupnjeva. Meutim, uoit ete kako zvijezde pojasa i Mlijena staza izgledaju neusklaeno i izokrenuto u odnosu na tlocrt triju piramida i Nila. Prikazi neba i tla, dakako, slini su, ali postoji dojam da prikaz neba nekako mora biti "okrenut" u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu kako bi dolo do potpunog poklapanja. A to je mogue postii samo vraanjem unatrag kroz vrijeme -promatranjem neba u Gizi u jednom neusporedivo ranijem razdoblju... 752^. Savreno poklapanje rasporeda na nebu i zemlji postie se 10.500 g. pr. K., kada raspored Mlijene staze i triju zvijezda Orionova pojasa u trenutku prijelaska meridijana tono odgovara toku Nila i rasporedu triju velikih piramida na Zemlji. 76Divovski kozmiki motor naginjanja Zemljine osi prua nam mehanizam kojim je to mogue izvesti: raunalu trebamo samo dati upute da prati precesijom izazvane pokrete zvijezda u prolosti. Pritom, tisuljee po tisuljee, primjeujemo da se orijentacija Orionovog pojasa u zenitu polagano okree u smjeru suprotnom od kazaljke na satu i tako sve vie pribliava naem eljenom poklapanju nebeskog i zemaljskog meridijana. Meutim, tek 10.500 g. pr. K. - 8000 godina prije "Razdoblja piramida" - konano dolazi do savrenog poklapanja u kojem Nil odraava Mlijenu stazu, a tri piramide zvijezde pojasa koje su identino rasporeene u odnosu na meridijan . ZVIJEZDE NA IZLASKU Jedna karakteristika tog poklapanja iz 10.500 g. pr. K. odluno ukazuje na to da nije rije o sluajnoj podudarnosti. Obrazac zabiljeen monumentalnom arhitekturom u obliku piramida obiljeava jedan vrlo vaan trenutak unutar precesijskog ciklusa od 25.920 godina triju zvijezda Orionova pojasa - trenutak koji graditelji piramida vjerojatno nisu odabrali nasumino. Istok Zapad 25. Oponaanjem rasporeda Orionova pojasa 10.500. g. pr. K., tri velike piramide u Gizi oznaavaju vrlo vaan trenutak u precesijskom ciklusu tih zvijezda koji traje 26.000 godina - najniu toku njihovog kretanja gore-dolje meridijanom, kada su (gledano s geografske irine Gize) dosegnule visinu od 9 stupnjeva i dvadeset minuta iznad obzora (C). 2500. g. pr. K. kulminirale su na visini od 45 stupnjeva (B). U nae vrijeme, 2000. godine (A) pribliavaju se najvioj visini koju e dosegnuti u precesijskom ciklusu - visini od 58 stupnjeva i 06 minuta iznad obzora na mjestu prijelaska meridijana. 77i 2000. n. e. 2500. g. pr. K. 10.500. g. pr. K. 26. Crte precesijskog ciklusa Orionova pojasa kako se pomie gore-dolje meridijanom. Raspored zvijezda 10.500 g. pr. K. poetak je ciklusa ili "Prvo vrijeme". Upravo je taj obrazac reproduciran na tlu uz pomo triju velikih piramida u Gizi. 78Putanja 2000. n. e. Putanja 2500. g. pr. K. Putanja 10.500. g. .pr. K. 27. Toke izlaska i putanja Orionova pojasa (A) 2000. n. e., (B) 2500. g. pr. K. i (C) 10.500 g. pr. K. Kako bismo stekli jasnu sliku o tome, pogledat emo kompjutorsku simula-ciju neba iznad Gize u nae vrijeme, dakle oko 2000. godine. Kada u svitanje gledamo tono prema jugu, uoit emo da Al Nitak prelazi meridijan na visini od 58 stupnjeva i 06 minuta iznad obzora. A to je, sluajno, manje od osam minuta od najvee visine do koje e ta zvijezda uope doi u svom precesijskom ciklusu, visine od 58 stupnjeva i 14 minuta (tu visinu dosegnut e oko 2500. godine nove ere)10. Simulacijom se sada vratimo u prolost i prikaimo nebo kakvo bismo vidjeli da smo na istome mjestu stajali 10.500 g. pr. K. - tj. prije tek malo manje od 13.000 godina, ili prije pola precesijskog ciklusa. U to davno doba uviamo da Al Nitak meridijan prelazi na visini od samo 9 stupnjeva i 20 minuta iznad obzora1'. Ni u jednoj fazi nee se spustiti nie: razdoblje od 1.500 g. pr. K. oznaava nadir precesijom

izazvanog kretanja te zvijezde gore-dolje meridijanom (jednako kao to godine 2500. u novoj eri dosee zenit). Poput ruice koja se polagano pomie u uskom okomitom prorezu, zvijezdi treba 12.960 godina kako bi od vrha dola do najnie toke, a zatim jo 12.960 godina kako bi ponovno dola do vrha12. Tonim oponaanjem rasporeda zvijezda u pojasu na nebu kakvo je bilo 10.500 g. pr. K., piramide ne samo simboliziraju odreeno razdoblje nego i poprilino tono, kirurki, oznaavaju poetak precesijskog poluciklusa. 79r LAV NA ZEMLJI, LAV NA NEBU Kao stoje ve istaknuto u Bojim otiscima, jednaku ulogu igra i Velika sfinga - koja gleda tono prema mjestu izlaska sunca za ekvinocija, u svim razdobljima, prolosti, sadanjosti i budunosti, zauvijek. Takva nam orijentacija nudi astronomsku podlogu za datiranje tog spomenika, jer se zna da su astronomi u drevna vremena osobitu pozornost poklanjali onom zvijeu zodijaka - za koje se dri da odreuje astroloko "doba" - koje je izlazilo neposredno ispred sunca na istonome nebu, u svitanje za proljetnog ekvinocija13. Isti fenomen, precesija zemljine osi, koji utjee na visinu zvijezda na meridijanu utjee i na te glasovite konstelacije - Lav, Rak, Blizanci, Bik, Ovan, Ribe, Vodenjak itd. itd. - ije koordinate, u odnosu na mjesto izlaska sunca za ekvinocija, doivljavaju spore ali stalne promjene izazvane precesijom. Posljedica je jedna astronomska pojava koju je teko primijetiti, poznata kao precesija ekvinocij, a koja se manifestira kao postupno kruenje ekvinocijske toke oko svih dvanaest "kua" zodijaka. Prema rijeima povjesniar znanosti Giorgija de Santillane i Herthe von Dechend, iji je esej Hatnletovo kolo pionirska studija starih mitova o precesiji: Zvijee koje je izlazilo na istoku neposredno prije sunca (dakle, heliki) oznaavalo je "mjesto" na kojem se odmara sunce... Nazivali su ga "nosaem" sunca i glavnim nebeskim "stupom"... Sunev poloaj meu tim zvijeima za proljetnog ekvinocija pokazivao je "sate" precesijskog ciklusa doista vrlo dugotrajno razdoblje, pri emu je sunce u ekvinociju svako zvijee zodijaka nastanjivalo tek malo manje od 2200 godina . U nae vrijeme sunce za proljetnog ekvinocija izlazi na pozadini zvijea Ribe, i to ve priblino 2000 godina. "Doba riba", meutim, sada se pribliava zavretku i proljetno e sunce ubrzo izii iz ribljeg sektora i poeti se dizati na novoj pozadini, pozadini zvijea Vodenjaka. elimo li biti posve precizni, moramo rei da ekvinocijska toka kroz jedno zvijee ili "kuu" zodijaka posve prolazi za tono 2160 godina. Vodei rauna o tom procesu, vratimo unatrag "procesijski sat" Santillane i von Dechendove. Prolazei unatrag kroz razdoblje Ribe (i razdoblje Ovna prije njega), uviamo daje oko 2500 g. pr. K., kada je, kako se obino dri, podignuta Sfinga, sunce za proljetnog ekvinocija bilo u kui Bika. I upravo u tome lei bit problema. Ukratko: l. Sfinga, kao to smo vidjeli, pokazuje ekvinocij.2. Na mjestu tako duboko obiljeenom astronomijom kakvo je Giza ovjek bi posve prirodno oekivao daje ekvinocijski spomenik koji potjee iz "doba Bika" izgraen u obliku bika, ili da ga barem nekako simbolizira. Sfinga, meutim, nedvojbeno ima lavlje tijelo. 3. Zakoni precesije jednostavno nam govore da se, kako bismo doli do "ispravnog" odnosa rasporeda na nebu i rasporeda na zemlji, moramo vratiti u "doba Lava" koje poinje oko 10.500 g. pr. K. A to je, kako se pokazalo, jedino razdoblje u kojem bi Sfinga tono okrenuta prema istoku tono traenog datuma odraavala toan simboliki raspored-promatrala proljetno sunce kako se ujutro die ispred njezinog vlastitog nebeskog pandana15. Kako bismo pojasnili posljednju tvrdnju, vratimo se naoj kompjutorskoj simulaciji neba nad Gizom 10.500 g. pr. K. Pritom emo programu naloiti da simulira poloaje sunca i zvijezda neposredno prije izlaska sunca za proljetnog ekvinocija u tom razdoblju. I gledat emo tono prema istoku, po liniji po kojoj onamo gleda Sfinga. I doista, uz pomo malo virtualne stvarnosti i pjesnike slobode, zamislimo da stojimo meu samim Sfinginim apama, tog dana - dana kada se, to ve znamo, sve poprilino dobro poklapa s geologijom spomenika.

Tada bismo, na dijelu neba na kojem samo to nije izilo sunce, ugledali pre-divnu zodijaku konstelaciju Lava - zvijee koje izrazito nalikuje na svog imenjaka, lava, pa tako i na Sfingu. Minute prolaze. Nebo postaje sve svijetlije. A onda, tono u trenutku kada se najvii dio suneva kruga pojavi iznad obzora tono ispred nas, okreemo se za 90 stupnjeva - tako da sada gledamo izravno prema jugu. Ondje na meridijanu, na visini od 9 stupnjeva i 20 minuta u kulminaciji promatramo tri zvijezde Orionova pojasa kako na nebu tono odraavaju raspored piramida u Gizi. I cijelo se pitanje svodi na sljedee: je li tek sluajna podudarnost ili ipak neto vie to to nekropolom u Gizi, takvom kakva se od pradavne tame ouvala do dananjih dana, jo uvijek dominiraju divovski ekvinocijski kip lava na istoku njezinog "obzora" i tri divovske piramide rasporeene oko njezinog meridijana tono kao tri zvijezde Orionova pojasa 10.500 g. pr. K.? I je li sluajnost to to spomenici u tom nevjerojatnom astronomskom zabavnom parku uspijevaju zajedniki djelovati-gotovo kao da su usklaeni poput kotaia u nekom satu - kako bi pokazivali jednako "vrijeme"? 81 sgMg^j J^A Veliki medvjed l Ris * Lovaki pst Berenikina kosa > Mali lav * .\ 28. Neposredno prije izlaska sunca, za proljetnog ekvinocija 10.500 g. pr. K., pri emu je sunce oko 12 stupnjeva ispod obzora, Velika je Sfinga gledala izravno prema svom nebeskom pandanu, zvijeu Lava - koje je u tom trenutku prolazilo kroz ono to astronomi nazivaju "sunevim (helikim) izlaskom". 8229. Prikaz Lava na izlasku 2500 g. pr. K., kada je Sfinga izgraena prema teorijama koje je prihvatila veina arheologa, te 10.500 g. pr. K. Tek u tom drugom razdoblju dolazi do savrenog poklapanja neba i zemlje i izlaska Lava zajedno sa suncem, i tada bi Sfinga u samo praskozorje gledala izravno u svoj nebeski odraz. Tijekom cijelog postojanja drevnoga svijeta, trenutak izlaska sunca i njegova povezanost s drugim nebeskim dogaajima uvijek se smatrao vrlo vanim . Za proljetnog ekvinocija 10.500 g. pr. K., kao stoje sada ve oito, dolo je do osobito spektakularne i statistiki gotovo nevjerojatne konjunkcijepoklopili su se izlazak sunca, zvijee Lav i prijelazak meridijana od strane triju zvijezda iz Orionova pojasa. Rije je o jedinstvenom nebeskim poklapanju (koje nadalje oznaava poetak "razdoblja Lava" ipoetak uzlaznog precesijskog ciklusa zvijezda iz pojasa), prema kojem su, kako se ini, podignute Velika sfinga i tri piramide u Gizi. Ali zato bi ti drevni ljudi pokuavali na tlu u Gizi tako oponaati nebo? Ili, da preformuliramo pitanje, zato bi eljeli na zemlju spustiti sliku neba? 83 Jl 30. Trenutak izlaska sunca za proljetnog ekvinocija 10.500 g. pr. K. Upravo u trenutku kada se vrh suneva kruga pojavio iznad obzora tono na istoku, na mjestu na koje gleda Sfinga, tri zvijezde Orionovapojasa kulminirale su na meridijanu u rasporedu koji na tlu oponaaju tri velike piramide. Sfinga i piramide tako, kako se ini, "funkcioniraju zajedno", kao graditeljski prikaz te jedinstvene nebeske konjunkcije. 84MOTIV U TEKSTOVIMA U skupini drevnih tekstova, napisanih na grkome u egipatskome gradu Aleksandriji, tijekom prvih stoljea Kristove ere, dualizmi neba-zemlje pojavljuju se kao glavna tema, na nebrojene zakuaste naine povezani s pitanjem uskrsnua i besmrtnosti due. Ti spisi, "Hermetiki tekstovi", prema vjerovanju su bili djelo drevnog egipatskog boga mudrosti Thotha (Grcima je bio poznat kao Hermes), a koji u jednom reprezentativnom odlomku ovako govori svom ueniku Asklepiju: "Zar ne zna, Asklepije, daje Egipat slika neba? Ili, tonije, u Egiptu su sve sile koje vladaju i djeluju na

nebu prenesene na zemlju pod tim nebom"17. Svrha je, prema hermetikom pogledu, bila posluiti u po trai za bes-mrtnou od strane upuenika. Stoje najzanimljivije, upravo takva potraga tono za tim ciljem - "ivotom od milijun godina" -jasno je izraena u drevnim egipatskim pogrebnim tekstovima koji su navodno nastali i nekoliko tisua godina prije hermetikih. U jednom od tih tekstova, Shat EntAm Duat - Knjiga o onome stoje u Duatu - nailazimo na neto to nalikuje na eksplicitne upute upuenicima da na zemlji izgrade repliku jednog osobitog dijela neba poznatog pod nazivom "skriveni krug Duata": "Tko god naini tonu presliku tih oblika... i bude za to znao, bit e duh i dobro opremljen i za nebo i za zemlju, bez iznimke, redovito i vjeno"18. Na drugome mjestu u istome tekstu ponovno itamo o "skrivenom krugu u Duatu... u tijelu Nuta [neba]": "Tko god naini preslike... to e mu sluiti kao mona zatita i na nebu i na zemlji"19. Drimo da bi zamisli izraene u tim rijeima mogle ukazivati na pravi motiv za podizanje divovskih astronomskih spomenika u Gizi i pomoi nam da pronaemo suvisla objanjenja za njihovu tonu usklaenost s glavnim tokama na nebu, jedinstvena "zvjezdana okna" i taj intenzivni nebeski simbolizam. U svakom sluaju, kao to emo pokazati u III. i IV. dijelu, injenica je da su dijelom neba Duatkoji se spominje u drevnim egipatskim tekstovima dominirala zvijea Orion i Lav - a ini se da su ijedno i drugo "naslikani" na tlu u Gizi (prema prvome je zvijeu jo usmjereno i juno okno Kraljeve komore u Velikoj piramidi) - te zvijezda Sirius, prema kojoj je bilo usmjereno juno okno u Kraljiinoj komori. Usputno primjeujemo i da unutarnji hodnik, sustavi prolaza i komora u piramidama vrlo vjerno nalikuju na preostale vinjete (naslikane na zidovima grobnice Osamnaeste dinastije), prikaze razliitih podruja Duata. U tom je 85r i 31. Crte "Prvog vremena" Oriona-Ozirisa. 86XttAt'*'K'&f#*** 32. Ozirisov nebeski pandan bio je Orion, zvijee koje su drevni Egipani poznavali pod nazivom ah, "dugaki korak" i koje se prikazivalo (kao u sredinjem registru ove vinjete iz grobnice drevnog egipatskog graditelja po imenu Senmut) s pomou tri karakteristine zvijezde iz pojasa. smislu osobito zanimljivo "Kraljevstvo Sokar" u "Petom odjeljku Duata" u kojem "putnici na putu za svetu zemlju... ulaze u skriveno mjesto Duata" . Kao to emo vidjeti u III. i IV. dijelu, u Knjizi o onome stoje u Duatu, i brojnim drugim pogrebnim tekstovima i tekstovima o ponovnom roenju, uestalo se spominje Zep Tepi, "Prvo vrijeme" - ono davno razdoblje kada su bogovi, prema vjerovanju, doli na Zemlju i utemeljili kraljevstvo Egipat21. Meu tim su boanstvima bili Tho-th-Hermes, "trostruko veliki" gospodar mudrosti, boica Izida iji je nebeski pandan bila zvijezda Sirius, te Oziris, "nekadanji i budui kralj", koji je ubijen. Osvetio gaje sin Horus, a onda se ponovno rodio kako bi ivio zauvijek kao "Gospodar Duata" . Nebeski pandan Ozirisu bio je Orion - zvijee koje su drevni Egipani poznavali pod nazivom ah, "dugaki korak" i koji se najee prikazivao s pomou tri karakteristine zvijezde iz pojasa. A kako se dralo daje Oziris vladao u "Prvom vremenu", pitamo se bi li to mogao biti razlog zbog kojeg tri velike piramide u Gizi prikazuju tri zvijezde Orionova pojasa onako kako su izgledale prije 12.500 godina, to se popri87 L Jlino razumno moe odrediti kao njihovo astronomsko "prvo vrijeme" - tj. poetak njihovog sadanjeg uzlaznog precesijskog ciklusa. Jedno jo krupnije pitanje, o kojem ovisi nae istraivanje, bavi se povezivanjem Sfinge sa zvijeem Lava - i osobito zvijeem Lava u vrijeme kada je obiljeilo proljetni ekvinocij 10.500. g. pr. K. U III. i IV. dijelu pratit emo astronomske tragove, iznijete u drevnim egipatskim tekstovima, koji snano podupiru tu povezanost i nude intrigantne uvide u njezine posljedice. TEMELJNA PITANJA

Da spomenici u nekropoli u Gizi nisu imali nikakvu vanost u prii o ovjeanstvu, tada ni problemi iznijeti u ovom prikazu i tumaenje tih spomenika takoer ne bi bili ni najmanje vani. Ali ovo mjesto teko bi uope moglo biti vanije. I doista, u odreenome je smislu oduvijek bilo s nama. Rije je o oznaitelju nae povijesti - spomeniku posveenom postanku nae civilizacije - u kojem se jo uvijek mogu nalaziti kljune informacije o nama samima za koje ne znamo. Vie od bilo kojeg drugog drevnog mjesta, drugim rijeima, Giza potie i moda bi mogla odgovoriti na sva stara, temeljna pitanja: tko smo, odakle dolazimo, moda ak i kamo idemo. Zbog toga si i ne moemo dopustiti nezainteresiranost prema velikoj Sfingi i trima velikim piramidama. I zbog toga je kvaliteta istraivanja provedenih oko njih - a koja su ih definirala i objasnila - uistinu vana. Kao to emo vidjeti u III. dijelu, ta su se istraivanja na neobian nain ispreplela sa starodrevnom tradicijom potrage za skrivenim komorama i izgubljenim tragovima u Gizi... 88 HlDrugi dio TRAGAI 5. poglavlje Sluaj medija, uenjaka i Sfinge "Provedena je jedna sustavna potraga, svojevrsni izravni pokuaj pronalaenja Dvorane spisa, kada je Edgar Cayce Foundation financirao SRI International..." Dr. Mark Lehner, Edgar Cayce Foundation i ARE-ov asopis Venture Inward, 1985. Prema jednom tradicionalnom vjerovanju, spomenici u Gizi posljednji su veliki trag jedne iznimno napredne preddiluvijalne civilizacije koju je unitila "velika poplava". Prema tom vjerovanju, negdje u Gizi, ili ispod Velike sfmge ili unutar same Velike piramide, skrivena je "Dvorana spisa" u kojoj je ouvano svo znanje i mudrost te izgubljene civilizacije. Takve zamisli mogu biti vrlo starog podrijetla1, a odrale su se kroz cijelu povijest i nadahnjivale istraivanja u Gizi. U etvrtom stoljeu n. e., primjerice, Rimljanin Ammianus Marcellinus usmjerio je lovce na blago u potragu za "odreenim podzemnim galerijama u piramidama", ureenima za odlaganje smo taka i knjiga iz prolosti, a koje bi trebale sprijeiti da se "drevna znanja izgube u poplavi" . Jednako tako, mnogi arapski kroniari negdje od devetog stoljea imaju, kako se ini, pristup jednom zajednikom izvoru informacija na temelju kojeg su se sloili da su velike piramide podignute "prije poplave", kao mjesto za uvanje znanstvenih dostignua. Kalif Al Mamoun, koji je oko 820. g. n. e. nasilno uao u piramidu sa sjeverne strane, to je uinio uvjeren da ulazi u zdanje ouvano iz preddiluvijalnih vremena, zdanje kojem je graditelj namijenio ulogu uvanja tajni "cjelokupne i najtemeljnije znanosti", a koje moe "prenositi spoznaje i o povijesti i o astronomiji"3, i u kojem bi se pronala "tajna komora sa zemljovidima i zemaljskim kuglama"4. Na slian nain, niz drevnih egipatskih natpisa i papirusa na vrlo primamljiv nain spominje skrivene komore - Komoru arhiva, Dvoranu spisa itd. itd. - stoje 91r protumaeno kao opis nekakve podzemne grobnice ispod ili u blizini Sfinge . A koptske legende govore kako postoji "jedna jedina podzemna komora isopd Sfinge s ulazima u sve tri piramide... Svaki ulaz uvaju kipovi nevjerojatnih sposobnosti"6. U suvremeno doba, takve i sline zamisli velikim dijelom na ivotu odravaju doktrine spekulativnog slobodnog zidarstva i uenja ezoterinih kola kakve su npr. AMORC Rosicrucians of California i Theosophical Societv of London and Madras. Usto, od dvadesetih do etrdesetih godina 20. stoljea, gotovo identine ideje izraavao je neobinom estinom ameriki medij Edgar Cavce, nekima poznat i kao "usnuli prorok". Kako bi nas analiziranje "vidovnjakih intuicija" odvelo daleko izvan planiranih granica ove knjige, neemo iznositi stavove o kvaliteti i izvorima Cavceovih podataka. Meutim, za nae istraivanje smatramo vanim da su njegova predvianja o navodnoj atlantidskoj "dvorani spisa" u Gizi nenametljivo iznjedrila vie milijuna dolara vrijednu djelatnost New Agea koja se duboko povezala s glavninom egiptolokih istraivakih nastojanja u vezi s piramidama i Sfingom. Za tu neoekivanu povezanost-neoekivanu jer je medije i egiptologe inae teko spojiti, kao,

recimo, kokoi i rakune - prvi smo put doznali dok smo pregledavali nebrojene studije i podatke o iskopavanjima koja je u Gizi proveo ameriki egip-tolog Mark Lehner. Kao to e se itatelji sjetiti iz I. dijela, profesor Lehner tijekom devedesetih se godina nekoliko puta javno usprotivio teoriji o 12.500 godina staroj Sfingi - i svakoj pomisli o nekakvoj Dvorani spisa ispod nje. Meutim sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljea bio je izravno povezan sa sljedbenicima Edgara Cavcea i njihovim vrstim vjerovanjima u vezi s tajnama i zagonetkama Gize. DVORANA SPISA IZ TRANSA Voenje raznovrsnih djelatnosti Edgara Cavcea velikim je dijelom preputeno korporaciji poznatoj pod nazivom Edgar Cavce Foundation (ECF), te s njom povezanoj Udruzi za istraivanje i prosvjeenje (Association for Research and Enlightenment - ARE). Ijedna i druga organizacija imaju sjedite u amerikom priobalnom gradiu Vir-ginia Beachu. Po dolasku onamo posjetitelj najprije stjee dojam da se naao u nekakvoj medicinskoj klinici ili starakom domu iz kojeg se prua pogled na more, pogled koji smiruje. Prozori glavne zgrade, od neprozirnog stakla, pomalo uznemiruju. Ali sigurnost ulijeva veliki crno-bijeli natpis, koji se vidi i s parkiralita, a glasi: 92A. R. E. EDGAR CAYCE FOUNDATION Atlantic University - centar za posjetitelje kola masae Knjiara Edgar Cayce rodio se 1877. godine u Kentuckyju. U dobi od dvadeset godina kod njega se pojavila govorna mana. Nakon bezuspjenih pokuaja da mjesni lijenici postave valjanu dijagnozu, uvidio je da samog sebe moe dovesti u stanje dubokog transa i nekako dijagnosticirati poremeaj i odrediti lijek. Caycea su traili da svoju tehniku iskua na drugima-a rezultati su bili tako spektakularno uspjeni daje ve nekoliko mjeseci kasnije stekao silnu slavu kao "iscjelitelj" s darom unutarnje vizije. Rijeke raznih oajnika navalile su u Virginia Beach kako bi im "usnuli prorok" postavio dijagnozu. Cayce bi u transu svojim oduevljenim sljedbenicima prireivao i vidovnja-ka "itanja" - ta njegova itanja jedna bi tajnica zapisivala stenografskim znakovima. Cayce bi uvijek tvrdio da se apsolutno ne sjea niega od onoga to se dogaalo za tih njegovih stanja, ali "itanja" pokazuju daje sljedbenicima esto govodio o njihovim "prolim ivotima" u neko davno doba - u doba "Atlantide", prije i nakon uasnog potopa koji je navodno unitio taj znameniti kontinent. Ukupno 700 Cayceovih "ivotnih itanja" - koja su sada dostupna i na CD-ROM-u - na ovaj ili onaj nain ire ili tumae tzv. "Atlantidsku" priu koja poinje s dolaskom "ljudskog roda" na Zemlju, prije nekih deset milijuna godina, a zavrava s potonuem posljednjih ostataka Atlantide [prije] 10.000 g. pr. K."9. Kljuna poruka tih itanja glasi da je vei broj stanovnika Atlantide izbjegao propast kontinenta i u jedanaestom tisuljeu prije Krista nekako doao do doline Nila u Egiptu. Sam je Cayce navodno bio reinkarnacija njihovog visokog sveenika Ra-Taa. Prema dr. Douglasu G. Richardsu, direktoru i istraivau pri Atlantic Univer-sityju (koji je dio Edgar Cayce Foundationa): "mnogi koji su [od Caycea] primili poruke o ivotu navodno su bili s njim povezani u tom prolom ivotu" u pretpovijesnom Egip-tu10. Jedna od najeih pria koje Edgar Cayce iznosi za svojih dubokih stanja transa bavi se: 93l Spominjanjima i tragovima [koji] pokazuju daje Egipat bio mjesto za pohranu spisa - tragova i dokaza o Atlantidi i drevnome Egiptu u vrijeme Ra-Taa, koji bijednog dana mogli biti pronaeni. Viekratno se spominju grobnice i piramide koje jo treba otkriti u Egiptu, te navode konkretni datumi izgradnje Velike piramide . Razdoblje u kojem je po Cavceu izveden taj pothvat jest vrijeme od "l 0.490. do 10.390. g. pr. K."12. Usto je ustvrdio i sljedee: "...kakvih 10.500 [godina] prije Kristova dolaska... najprije je dolo do pokuaja restauriranja i dodavanja onome stoje bilo zapoeto i to se naziva Sfingom..." Takoer, oko 10.500. g. pr. K., prema Cavceovim itanjima, izgraeno je ogromno podzemno spremite u kojem se nala zbirka knjiga mudrosti izgubljene civilizacije Atlantide: "Kada se sunce

die iz vode, linija sjene (ili svjetla) pada izmeu Sfinginih apa... Izmeu, dakle, Sfinge i rijeke..."13 Za jednog drugog itanja Cayce je dao jo preciznije upute: "Postoji neka komora ili prolaz od [Sfin-gine] desne prednje ape do ulaza u komoru sa spisima..."14. Prema njegovim itanjima, Dvoranu spisa ljudi e ponovno otkriti i u nju ui kada "se ispuni vrijeme" - a to e, prema Cavceu, biti na ili neposredno prije za1S vretka 20. stoljea, mogue 1998 . Njegova itanja esto aludiraju na Stari i Novi zavjet, sadre nebrojena spominjanja Isusa i opisuju ponovno otkrivanje Dvorane spisa koje je na neki nain povezano s nizom dogaaja koji e prethoditi "drugom Kristovom dolasku" 16 UENJAK Poslovna povijest Udruge za istraivanje i prosvjeenje (ARE) poinje 1931., kada je voenje tek osnovanog instituta povjereno najstarijem sinu Edgara Cavcea, Hughu Lynnu Cavceu - koji je upravo bio diplomirao psihologiju. Prva je zadaa bila pronai odlagalite za sve veu zbirku vidovnjakih "itanja" njegova oca, svojevrsne suvremene "Dvorane spisa" u Virginia Beachu. Taje zadaa na koncu dovrena nakon smrti Edgara Cavcea 1945. godine. U meuvremenu se ARE i dalje irio te je tako danas rije o vie nego uspjenoj, vie milijuna dolara vrijednoj organizaciji s vie od 40.000 lanova irom svijeta. to nije bilo nimalo neobino, meutim, unato silnoj arolikosti interesa, glavnina njezine energije i potencijala i dalje odlazi na dokazivanje utemeljenosti itanja Edgara Cajcea. A to u praksi znai daje rije o usuglaenim naporima u cilju pronalaenja tzv. atlantidske "Dvorane spisa", koja se, kako se dri, jo od 10.500. g. pr. K. 94odrala u Gizi, ispod Sfinge, i koja e, kako je rekao prorok, biti otvorena prije 2000. godine. Kao stoje nedavno potvrdilo dvoje Cayceove djece: Prije vie od dvadeset godina ECF je poeo postavljati temelje za ono to e kasnije biti stvarni rad na terenu u Egiptu. Konkretna podruja zanimanja obuhvaala su Sfingu, Veliku piramidu i neposrednu okolicu, poznatu pod nazivom plato u Gizi. Glavna pokretaka snaga ove akcije bio je Hugh Lynn Cayce. Motiviran oevim vidovnjakim itanjima, kao i osobnim zanimanjem za arheologiju, on je svu energiju i gorljivost usmjerio na pokretanje valjanih arheolokih istraivanja koja bi ih mogla potvrditi... Godine 1973. Hugh Lynn uspio je okupiti skupinu sponzora koji su bili pripravni financirati dugoronu strategiju u Egiptu. To je prije svega znailo osiguravanje "akademskih stipendija... plus malene pomoi" jednom "nadarenom pojedincu" koji bi mogao postati uglednim egiptologom i stei povjerenje vodeih autoriteta te neumoljive c 18 profesije . Taj "nadareni pojedinac" kojem je dodijeljena stipendija bio je Mark Leh-ner19, do 1995. profesor egiptologije na svjetski glasovitom Institutu za orijentalistiku sveuilita Chicago. Marka Lehnera, koji se u literaturi organizacija Edgara Caycea esto spominje kao "uenjak", Hugh Lynn Cayce oznaio je, kako se ini, jo 1973. godine kao prikladnog ovjeka za misiju u Egiptu koja je bila zamiljena na sljedei nain: Taj bi uenjak mogao dovriti studij u Kairu, stei osobno iskustvo i poznanstva s ljudima iz tog podruja. Za ECF, takva bi potpora mogla stvoriti realistinu sliku o istraivakim nastojanjima u Egiptu, donijeti nova poznanstva i na koncu dovesti do sudjelovanja u istraivanjima na tom podruju. Iako bi uenjak bio neovisan o ECF-u, njegov bi boravak u Egiptu sluio kao uinkovita veza ili kanal kroz koji bi EFC ondje razvijao dugoronu 20 nazonost . Lehner je u Cairo doao u jesen 1973. i poeo studirati na Amerikom sveuilitu u blizini trga Al Tahrir - gdje je s visokim ocjenama diplomirao 1975.: Nakon diplome, ECF ga je jo nekoliko godina podupirao kao znanstvenog istraivaa na Odsjeku za antropologiju. Za to je vrijeme on ne samo nastavio s akademskim studijem, nego ostvario i kontakte s ljudima i organizacijama koji su ve bili poznati po svojim istraivanjima. Ti su

poznanici omoguili ECF-u da sponzorira - u nekim sluajevima izravno, u drugima djelomino - i stvarna istraivanja na terenir . 95r -; " l DOKAZ POD SAPAMA Godine 1974, Lehner je izdao knjigu Egipatsko naslijee, ija su autorska prava u vlasnitvu Edgar Cayce Foundationa i koja nosi podnaslov "Na temelju itanja Edgara Cavcea". Glavni je cilj knjige potkrijepiti Cavceove izjave o navodnoj "atlantidskoj vezi" u egipatskoj pretpovijesti, te o "Dvorani spisa" nastaloj u Gizi 10.500 g. pr. K.: Prema itanjima [Edgara Caycea], rije je o naslijeu koje e ubrzo biti iznova otkriveno i koje e nam podariti dalekosene dokaze - ne samo o povijesti Egipta u doba dinastija, nego i injenice na kojima se temelji cjelokupni fiziki i duhovni ep naeg razvoja 99 na ovom planetu, kao i u godinama koje tek dolaze . U knjizi Egipatsko naslijee Lehner nam govori i ovo: Postoji 1159 itanja Edgara Cavcea u kojima se spominju ili pojavljuju informacije o razdoblju RaTaa u Egiptu. Pria koju ovdje iznosimo izvuena je iz priblino tri stotine takvih itanja... Pri predstavljanju usporednih egiptolokih podataka pokuat u dokazati da postoje valjani empirijski razlozi za vjerovanje da se pria o Ra-Taau zapravo temelji na 23 istini. Dakako, konana potvrda lei pod apama Sfinge u Gizi..: ANOMALIJE Posve prirodno, glavno podruje zanimanja ECF/ARE-a u smislu "stvarnih istraivanja na terenu" bilo je - i jo je uvijek-sondiranje, buenje i iskopavanje u blizini Sfinge, gdje se, prema Cavceovim itanjima nalazi "Dvorana spisa". Godine 1973-74., dok je Mark Lehner jo uvijek studirao na Amerikom sveuilitu u Kairu, pokrenut je prvi u nizu pionirskih projekata, uz pomo radara koji prodire kroz tlo i druge visokosofisticirane opreme za traenje na daljinu, kako bi se locirale "anomalije" ispod podinskih slojeva pod Sfingom. Tim projektima usprotivile su se ugledne akademske institucije - sveuilite Ain Shams u Kairu i glasoviti Stanford Research Institute (SRI) u Sjedinjenim Dravama24. Godine 1977. amerika Nacionalna fondacija za znanost (National Science Fundation) financirala je projekt u Gizi u kojem je ponovno sudjelovao SRI. Ovaj put upotrijebljeno je nekoliko novih tehnika, poput mjerenja otpora (s pomou metalnih sipki uvuenih u stijene kojima se putala struja), magnetometrije i najsuvremenijih naina snimanja iz zraka te termikih tehnika poboljavanja infracrvene slike. Prema slubenom izvjetaju ekipe iz SRI-a: "Zahvaljujui naim mjerenjima otpora kod Sfinge, 96uoeno je nekoliko anomalija... Iza stranjih apa (Sjeverozapadna strana) postavili smo dvije traverze. I jedna i druga ukazuju na anomaliju koja bi mogla biti posljedica postojanja tunela u smjeru od sjeverozapada prema jugoistoku..." . Uoene su jo dvije "anomalije", duboko u podinskim naslagama "ispred Sfinginih apa"26. Prema povjesniarima iz ECF/ARE-a, projekti iz 1973-74. i 1977. "utrli su put nastojanjima... koja e uspjeti u otkrivanju skrivenih komora" . Tono kako i gdje nije jasno. U svakom sluaju, 1978. ECF/ARE je suraivao s SRI-jem i osigurao sredstva }() (priblino u vrijednosti od 50.000 amerikih dolara ) za detaljnije istraivanje prostora oko Sfinge i oblinjeg Sfinginog hrama. Istraivanje je u dokumentaciji SRI-ja zabiljeeno kao "Projekt istraivanja Sfinge". Obuhvaao je opirno istraivanje otpora na cijelom podruju neposredno oko Sfinge i oko Sfingina hrama. Naiu li na neke "anomalije", SRI e ih prema dogovoru potvrditi tehnikama akustinog sondiranja. U sljedeem koraku trebalo je preciznim builicama nainiti rupe u podinskim naslagama i kroz njih u stijene uvui svrdla opremljena kamerama. I doista, ispod podinskih je naslaga otkriveno nekoliko anomalija. Meutim, nakon takvog

ispitivanja utvreno je i daje rije o obinim prirodnim upljinama. RAZMIMOILAZENJE Takoer 1978. godine, ameriki strunjaci za buenje, iz tvrtke pod nazivom Recoverv Svstems International (RSI), stigli su u Gizu s teleskopskom builicom na dizelski pogon i sa slubenim dozvolama, a pod vodstvom Amerikanca po imenu Kent Wakefield, kako bi izbuili vie rupa duboko ispod Sfinge29. SRI i RSI nisu bili povezani samo istim slovima u nazivu. Recoverv Svstems International, kao i Edgar Cavce Foundation, kako se ini, financirao je neke od programa SRI-ja u Gizi i pri usmjeravanju buenja koristio njihove nalaze o otporu. Prema Marku Lehneru, koji je u to vrijeme bio ondje, RSI je vjerojatno organiziran "samo zbog tog projekta"30. Oprema za radove koje je provodio RSI zrakoplovom je prevezena u Egipat i postavljena u Sfmgin hram, tono ispred Sfinginih apa. Izbuena je jedna rupa, a osobitih uzbuenja nije bilo. Izbuena je i druga rupa. Mark Lehner i Kent Wakefield pregledali su je svrdlom s kamerom i vidjeli samo "upljine nalik na rupe u vicarskom siru", 97l l kakve se prirodno stvaraju u vapnencu. Po vrstome je dnu rupe olovnim utegom lupkao Lehner, koji je zakljuio da ispod nema nieg neobinog31. Neposredno nakon toga, projekt je prekinut. Prema Marku Lehneru, taj je nagli prekid bio "posljedica nedostatka vremena, sredstava te razmimoilaenja izmeu RSI-ja i SRI-ja" 2. Izgleda i da RSI "uope nije cijenio Cavceovu komponentu cijelog projekta", to je na koncu dovelo do "ozbiljnog razmimoilaenja izmeu RSI-ja i SRI-ja" ,33 GRANITNE STRUKTURE Ubrzo nakon te epizode, 1979. godine, kao to emo detaljnije vidjeti malo kasnije, Mark Lehner poeo je suraivati s Amerikim istraivakim centrom u Egiptu (ARGE - American Research Center in Egypt) - slubeno registriranom amerikom egiptolokom misijom u Egiptu34. Priblino u isto vrijeme, Zahi Hawass, dananji generalni direktor Piramida u Gizi, nadzirao je iskopavanja pedeset metara istono od Sfi-nginog hrama i doao do podinskih slojeva na dubini od samo 1,8 metara. Meutim, nekoliko mjeseci kasnije - 1980. godine-egipatski strunjaci za navodnjavanje koji su traili vodu, buili su na tom istom podruju, manje od 30 metara od Hawassove ekipe i uspjeli bez prepreka prodrijeti vie od 15 metara u dubinu, da bi se builica tek tada iznenada sudarila s neim tvrdim i masivnim. Poto su oslobodili builicu, na svoje su veliko iznenaenje utvrdili da su na povrinu izvukli veliki komad asuanskog granita35. Nigdje na podruju delte Nila, gdje se nalazi i Giza, nema prirodnog granita, dok se Asuan - izvor svog granita koji su drevni Egipani upotrijebili u Gizi - nalazi osam stotina kilometara juno. Otkrie neega to izgleda kao povea granitna prepreka-ili moda nekoliko prepreka - 15 metara pod zemljom u blizini Sfinge stoga je u najmanju ruku intrigantno. Zanimanje su samo pojaala daljnja otkria do kojih je SRI na podruju oko Sfinge doao 1982., u sklopu jo jednog projekta koji je financirao Edgar Cavce Foundation36. Mark Lehner, koji je jo jednom prisustvovao svim fazama istraivanja, ovako je opisao postupak SRI-ja: Postavili su vrlo snaan akustini sonder, dugaak aparat nalik na olovku. Uvukli su ga u izbuenu rupu. To se naziva potopljenom kanalnora akustikom. Aparat mora biti u vodi. Stoga su ga poloili u vodu i ureaj je poeo odailjati zvune valove u svim moguim smjerovima. Potom su postavili ureaj za primanje signala, nalik na stetoskop, tako da se 98na osciloskopu vidjelo prolaze li zvuni valovi; ako ne, signala nema. Na taj se nain otkrivaju pukotine - na jednoj strani pukotine ima signala, na drugoj nema. Sondu su postavili pod [Sfinginu] apu i u svakom sluaju dobivali dobre, jasne signale - ispod nema upljina koje bi blokirale signal. I postavili su ga uz apu, izmeu lakta i one kutije sa strane, oko vanjske strane kutije i na uglu, i bez iznimke dolazili do dobrog signala. Meutim, na moj nagovor, jednom su ureaj postavili na podinski sloj unutar te kamene kutije - i na tri mjesta dolje nije bilo signala, kao da se ispod nalazi nekakav otvor ili upljina koji blokiraju

signal. Bilo je to posljednjeg dana SRI-jevog projekta, pa tu mogunost vie nisu provjeravali . Od 1982. godine, utvrdili smo s velikim iznenaenjem, slubeno nije odobreno gotovo nijedno novo istraivanje kojim bi se provjerili brojni primamljivi tragovi duboko zakopanih zdanja i komora u blizini Sfinge. Jedina su iznimka bili seizmiki pokusi Thomasa Dobeckog poetkom 90ih godina 20. stoljea. Kao to smo naveli u I. dijelu, to je rezultiralo otkriem neega to izgleda kao velika pravokutna komora ispod Sfinginih prednjih apa. Dobecki je svoja istraivanja proveo u sklopu jednog ireg geolokog ispitivanja Sfinge koje je vodio profesor Robert Schoch sa sveuilita Boston- taj projekt, prisjetit e se itatelji, naglo je 1993. prekinuo dr. Zahi Hawass iz egipatske Organizacije za starine. KARTOGRAFSKA MJERENJA Ameriki istraivaki centar u Egiptu (ARCE) nekoliko je puta primio sredstva ECF->o ARE-a za svoj program istraivanja u Gizi . Primjerice, godine 1979. ARCE je primio prijedlog za potpuno kartografsko mjerenje koje bi obuhvatilo Veliku sfmgu i prostor oko nje, a pri emu bi se upotrijebile suvremene fotogrametrijske tehnike za biljeenje svih pojedinosti, napuklina, pukotina, obrisa i linija spomenika. Kada je projekt odobren, Mark Lehner imenovanje direktorom terenske ekipe. Financijska sredstva osigurali su Edgar Cayce Foundation, egipatska Chase National Bank i organizacija Franzhein Synergy39. Mark Lehner dovrio je projekt 1983., a ve 1984. njegova je slava bila zapeaena: postao je vodeim amerikim strunjakom za Sfingu. Potom je postavljen za direktora tek osnovanog i neusporedivo detaljnijeg i ambicioznijeg Kartografskog projekta Giza, i u ovom sluaju pod pokroviteljstvom ARCE-a, i uz dio sredstava - ponovno - iz ECF-a i ARE-a. Glavni su financijski pokrovitelji bili Fond za egiptologiju 99sveuilita Vale, General Dvnamics, multimilijuna David Koch i losangeleski tajkun na tritu nekretnina Bruce Ludwig40. U skorije vrijeme taj je projekt zamijenio Projekt plato u Gizi, meu ijim su sponzorima takoer David Koch i Bruce Ludwig, a na ijem je elu takoer Mark Lehner . ODVAJANJE Kada se, tono, profesor Lehner poeo odvajati od utjecaja Edgar Cayce Foundationa i prelaziti u glavni tok egiptoloke struke, te se priklanjati njihovim ortodoksnim stavovima, nije osobito jasno. Meutim, to pitanje malko moe rasvijetliti razgovor koji je u kolovozu 1984. vodio s Robertom Smithom, urednikom ARE-ovog asopisa Ventu-re Inward. Razgovor je objavljen u dva dijela, u brojevima od sijenja i veljae 1985. Na pitanje o svome radu u Gizi, Lehner objanjava: Povijest mog sudjelovanja datira od 1972. kada sara otiao na ARE-ovo studijsko putovanje. Tjedan dana boravili smo u Egiptu i ja sam tada s jednom skupinom otiao do Gize, a potom jo do piramida u Gizi i neko vrijeme sjedio u Kraljevoj komori Velike piramide. Lutao sam grobljima izvan piramide i neto u vezi s tim mjestom trajno je ostalo u meni. Zarekao sam se da u se vratiti za godinu dana, a tako je na koncu i bilo. Upisao sam se na studij na Amerikom sveuilitu u Kairu. Za tih godinu dana, prije povratka u Kairo, s velikim sam oduevljenjem prouavao Cavceova itanja o Egiptu i napisao knjigu Egipatsko naslijee. itanja opisuju ne samo egipatsku civilizaciju 10.500 g. pr. K., nego i, prije nje, izgubljenu civilizaciju Atlantide, koja je, prema Cavceovim rijeima, posljednje dane brojala u vrijeme kada su izgraeni Sfinga i piramide... Lehner je potom objasnio kako je uvidio da "postoji velik raskorak izmeu datiranja spomenika od strane strunjaka i Cavceovih itanja". Jo je dodao daje za njega istraivanje Sfmge samo "sredinja toka jedne vee i openitije metafizike i duhovne potrage". To gaje dovelo do bavljenja, objasnio je nadalje, "temeljnim realnostima [i] osnovnom istinom" - realnostima koje su ga navele na to da odbaci sva svoja oekivanja i ideje i "bavi se iskljuivo onim to nudi samo mjesto"43. U asopisu Venture Inward iz svibnja-lipnja 1986. Robert Smith objavio je jedan vrlo znakovit izvjetaj o susretu u prostorijama Edgar Cayce Foundationa kojem su nazoili Mark Lehner, Charles Thomas Cayce (predsjednik ARE-a), James C. Win-dsor (predsjendik Edgar Cayce Foundationa), Edgar Evans Cayce i drugi dunosnici ARE-a. Na dnevnom je redu bila procjena buduih aktivnosti ECF-a i ARE-a u Gizi. Stagniranje i sve izraeniji znanstveni dokazi o tome

koliko su Cayceova proroanstva 100pogrena neke su nagnali na to da se upitaju vrijedi li jo uope financirati sve te projekte. Stoje najironinije, najvei dio dokaza koji su govorili protiv Cavcea bili su plod upravo Lehnerovih istraivanja44. Robert Smith ovako prenosi dio razgovora: - to emo dalje? - upitao je Edgar Evans Cayce, mlai sin Edgara Caycea i lan Upravnog odbora. - Trebamo li jo buiti? - pitao je Charles Thomas Cayce, predsjednik ARE-a, unuk Edgara Caycea. Nijedan ni drugi nisu odustali od potrage za Ra-Taom. Lehner, mladi arheolog koji je u posljednjih godinu dana vodio potragu u Gizi, takoer eli nastaviti. - Sada niste toliko optimistini u vezi s potvrivanjem nekih od stvari o tome mjestu koje se spominju u itanjima - rekao je James C. Windsor, predsjednik Edgar Cayce Foundationa. - Zanima li vas Dvorana spisa? Vrijedi li istraiti tu mogunost? -Oh, svakako-odgovorio je Lehner. - Drim da vrijedi, samo to to nije onako stvarno i dohvatljivo kao to sam mislio . Lehner je nadalje opirno objasnio zato su razliita arheoloka i znanstvena ispitivanja iznevjerila njegove nade u to da bi Cayceova itanja bilo mogue nekako povezati s "opipljivom" stvarnou. "emu onda nastaviti s istraivanjima?" upitao se Robert Smith. "Imam nekakav predosjeaj daje neto ispod Sfinge i da je s piramidama povezana nekakva zagonetka-rekao je Lehner.-To zamiljam kao neto to podrhtava i vibrira"46. Za tog sastanka u Edgar Cavce Foundationu, Charles Thomas Cavce navodno je upitao Lehnera bi li bilo mogue izbuiti rupe na pravilnim razmacima kako bi se locirao podzemni prolaz u blizini Sfinge, no Lehner je drao da bi Egipani "prezali" pred tom zamisli. Usputno je, meutim, natuknuo da bijedan dunosnik neke amerike naftne tvrtke, koji je u to vrijeme, kako se inilo, radio za jedan ameriki muzej, mogao biti zainteresiran za koritenje svoje "geofizike istraivake ekipe" za pretraivanje prostora ispod Sfinge47. Otkako je izrekao te rijei i iznio prijedloge - zbog, kako kae, onoga to je nauio od tog mjestaLehner se sve vie udaljavao od utjecaja Edgara Caycea. Danas opovrgava i svaku pomisao daje 10.500 g. pr. K. mogla postojati nekakva ranija civilizacija. I doista, to njegovo preobraenje bilo je, kako se ini, toliko potpuno da je u jednom skoranjem kritikom osvrtu na geoloke teorije Johna Westa u vezi sa Sfingom osjetio potrebu napisati: "Drim da imamo profesionalnu obvezu reagirati na ideje 101r poput onih kakvima se bave Cayce i West - a koje bi Egipanima oduzele njihovo vlastito naslijee, pripisujui podrijetlo i genijalnost civilizacije u dolini Nila nekom davno <(> izgubljenom pojmu kakav je Atlantida" . Lehner ne pokuava porei svoju raniju povezanost s Edgar Cayce Founda-tionom, kao ni s idejama u vezi s Atlantidom, ali umjesto toga pokuava pronai naine pomirivanja podrijetla svojih ranijih interesa za "mistina tumaenja piramida i Sfinge" s dananjom nepopustljivom predanou "temeljnoj realnosti". Lehner svoju situaciju usporeuje s ivotopisom sira W. M. Flindersa Petriea, koji je u Egipat doao osamdesetih godina 19. stoljea kako bi "na kamenu Keopsove piramide ispitao zagonetni 'piramidalni in'"-i otkrio da ne odgovara njegovim predodbama49. Kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, Petrie je iao stopama svog oca, Williama i notornog kotskog kraljevskog astronoma Piazzija Smy tha-koji su strastveno vjerovali da su Veliku piramidu uz boansko nadahnue izgradili Izraeliani, za ropstva u Egiptu50. OBJED S GOSPODINOM CAVCEOM U svibnju 1994. otputovali smo u New York i automobilom doli do Virginia Beacha, u Norfolku, u saveznoj dravi Virginiji, gdje se nalazi sjedite Edgar Cayce Foundationa i sestrinske organizacije Association for Research and Enlightenment. Namjera nanije bila istraiti neoekivane veze koje je ta organizacija jedno vrijeme imala s Markom Leh-nerom i silno nas je zanimalo kako se u sve to uklapaju-ako se uope uklapaju-egipatska Organizacija za starine i Zahi Hawass, Lehnerov kolega iz Gize. Zajedniki prijatelji dogovorili su nam sastanak sa sadanjim predsjednikom ARE-a i Edgar Cayce

Foundationa, gospodinom Charlesom Thomasom Cayceom, unukom Edgara Caycea. Takoer smo se trebali nai s dvojicom istaknutih lanova ARE-a koji su, kako smo doznali, dali doprinos raznim projektima u Gizi 70-ih i 80-ih godina, kao i skorijim geolokim istraivanjima koja su proveli John West i Robert Schoch. Za susrete je odabrano sjedite ECF-a i ARE-a u Aveniji Atlantic. Ondje nas je doekalo vedro i srdano osoblje. Danje bio uobiajeno ispunjen poslom i vidjeli smo kako se posjetitelji svih dobnih skupina slue dobro opremljenom knjinicom i knjiarom, odlaze na razliita predavanja i teajeve meditacije. Opa je atmosfera pomalo nalikovala na atmosferu na kakvom malenom sveuilitu. 102Gospodin Cayce odveo nas je na objed u oblinji hotel Ramada Oceanfront. Ondje su nam se pridruila dvojica viih dunosnika ARE-a koji su na susret s nama doputovali iz New Yorka i Washingtona. Razgovor za stolom obuhvatio je irok raspon tema i, kako nam se uinilo, posve otvoren i iskren pogled na ARE-ine raznovrsne inicijative u Gizi tijekom protekla dva desetljea. inilo se da svi dobro poznaju Marka Lehnera, a i ovjek iz Washingtona i ovjek iz New Yorka o Zahiju Hawassu govorili su na iznimno osoban i srdaan nain. U toj fazi vie nismo mogli izbjei poticanje teme nedavnog senzacionalnog dokumentarca Johna Westa, objavljenog na mrei NBC pod naslovom Sfingina zagonetka, a o kojem se, kao to smo vidjeli u I. dijelu, Lehner izrazio vrlo nepovoljno i koji je potaknuo i sljedei odluan demanti Zabija Hawassa: Film pokazuje pokuaj tih varalica da dokau kako je Sfinga stara petnaest tisua godina... [i da] graditelji Sfinge, pa tako i piramida i drugih velikih starina, nisu bili drevni Egipani nego pripadnici neke druge visokorazvijene kulture i obrazovanja koji su doli s kontinenta "Atlantide" postoje on uniten, te su pod Sfmgu pohranili znanstvene zapise o izgubljenom kontinentu! Oito je daje taj John West tek nastavak kulturne invazije na egipatsku civilizaciju. Njegov prethodnik bio je Edgar Cayce iz Virginije koji se pretvarao da je prije petnaest tisua godina ivio na Atlantidi i onda pobjegao u Egipat sa spisima koje je prije propasti kontinenta zakopao u blizini Sfinge!... Dokumentarni televizijski film Sfingina zagonetka, koji je prikazan potkraj 1993. godine, a u kojem je voditelj hollywoodski glumac Charlton Heston, djelomino su financirali ECF/ARE i njihovi pristae. U njemu se vrlo otvoreno zagovara stav da je Sfinga, kao i jo niz drugih spomenika u nekropoli u Gizi, svakako potekla najmanje iz jedanaestog tisuljea prije Krista52. Kao to smo ve naveli u I. dijelu, upravo je u tom istom dokumentarcu prvi put objavljena novost o seizmikim ispitivanjima Tho-masa Dobeckog oko Sfinge, te o njegovom otkriu velike pravokutne komore duboko u podinskim slojevima ispod prednjih apa. To je, dakako, ECF/ARE-u govorilo da je mogua i veza s Cavceovom "Dvoranom spisa". Kao stoje Charlton Heston rekao u komentaru: "Neoekivana upljina koju je otkrio seizmograf nalazila se tono na mjestu na kojem ju je predvidio Edgar Cayce - ispod Sfinginih prednjih apa" Charlesa Caycea i njegove kolege upitali smo to misle o Hawassovoj bijesnoj i prijezirnoj reakciji na film te o tome kako spominje "laljivce" i "pretvaranje". Ljudi iz ARE-a samo su se nasmijeili i slegnuli ramenima. Posve su uvjereni, rekli su, da se sve razvija ispravnim i eljenim smjerom: to god netko inio ili govorio,istina o Gizi izbit e na povrinu i netko e otkriti "Dvoranu spisa", upravo onako kao stoje predvidio Edgar Cayce54. Nakon tih srao se zavrnih rijei oprostili. DOPISIVANJE Dana 15. listopada 1995. Mark Lehner napisao nam jepismo na pet stranica, reagirajui na radnu verziju ovog poglavlja koju smo mu uputili na recenziju 5. U istom nas je pismu izvijestio daje nedavno dao ostavku na mjesto u Institutu za orijentalistiku pri sveuilitu Chicago kako bi "vie vremena posvetio istraivanju i pisanju". Usto nas je obavijestio i o svojoj namjeri da objavi knjigu "Vjerovanja New Agea i drevni Egipat", u kojoj e, kako je rekao, opirno i s vie pojedinosti nego mi ovdje, govoriti o svom sudjelovanju u aktivnostima koje je financirala organizacija Edgar Cayce Foundation56. Nae dopisivanje s Lehnerom odvijalo se preko Semitskog muzeja sveuilita Harvard u saveznoj dravi Massachussets. Dok piemo ove rijei, njegov kolega u Egiptu, dr. Zahi Hawass, nadzire iskopavanja tek otkrivenog kompleksa hramova iz "Stare drave" s podzemnim tunelima

neposredno jugoistono od Velike sfinge u Gizi57. U razgovoru voenom 1995. radi eventualnog snimanja televizijskog dokumentarca koji bi se bavio Sfinginim zagonetkama, Hawass je snimateljsku ekipu odveo u tunel ispod same Sfinge. "Doista", rekao je, "ak ni Indiana Jones ne bi mogao sanjati da bi se jednom mogao nai upravo ovdje. Moete li vjerovati? U ovom smo tunelu zapravo u Sfingi. Ovaj tunel dosada jo nije otvaran. Nitko tono ne zna stoje u njemu. Ali mi emo ga prvi put otvoriti". P. S.: Daljnju korespondenciju s Markom Lehnerom, u kojoj iznosi svoje opaske o ovom poglavlju, donosimo na stranicama 286-293, kao 3. dodatak. 1046. poglavlje Sluaj eljezne ploe, slobodnih zidara, relikata i okana "Vie sam nego uvjeren u... postojanje prolaza i vjerojatno komore (u Velikoj piramidi) u kojoj se, mogue je, nalaze spisi njezinih drevnih utemeljitelja..." John Dixon: pismo Piazziju Smythu od 25. studenoga 1871., u opaskama o Kraljiinoj komori u Velikoj piramidi "Duboko u Velikoj piramidi nalazi se jedan slijepi prolaz [u junome oknu Kraljiine komore]. Rudolf Gantenbrink mogao bi istraivati iza tog zida, ali nitko mu ne doputa". Sunday Telegraph, London, 1. sijenja 1995. Mogue i najegzotiniji istraiva koji je ikada iznio svoj stav o zagonetkama vezanima za piramide bio je Charles Piazzi Smvth, kotski kraljevski astronom iz devetnaestog stoljea. Poput Edgara Cavcea, i on je vjerovao daje Velika piramida nekako povezana s biblijskim proroanstvima koja se odnose na "drugi Kristov dolazak". I kao u sluaju Edgara Cavcea, i njegovo se ime posve neoekivano pojavljuje u vezi s nedavnim iznimnim otkriima u Gizi . Zato, vidjet emo kasnije u ovom poglavlju. U meuvremenu, kao to se mnogi itatelji vjerojatno sjeaju zahvaljujui medijskoj pozornosti koju je taj dogaaj izazvao irom svijeta, u oujku 1993. pojavile su se vrlo velike nade u mogunost postojanja skrivene komore duboko u Velikoj piramidi. Rudolf Gantenbrink, njemaki inenjer iz Muenchena, posluio se siunom, vrlo suvremenom automatskom kamerom 105kako bi istraio dugaka uska okna koja izlaze iz sjevernog i junog zida Kraljiine komore i tako na zavretku junog okna (usmjerenog prema zvijezdi Sirius) otkrio malena kamena vrata s bakrenim ruicama. Odmah nakon tog otkria dr. Zahi Hawass oduevljeno je izjavio jednoj njemakoj televizijskoj ekipi: "Po mojem miljenju, to je najznaajnije otkrie u Egiptu", te je izrazio nadu da bi iza tih primamljivih vrata mogli biti spremljeni "spisi" na smotcima papirusa koji bi se odnosili na "vjeru" graditelja i moda "zvijezde"2. Sline nadepotaknuo je i londonski Times, koji je, usto, ukazao i na zanimljivu povezanost s Edgarom Cavceom i "Dvoranom spisa": TAJNI PROLAZ UVA ZAGONETKU PIRAMIDE: etrdesetih godina 20. stoljea ameriki vidovnjak Edgar Cayce predvidio je otkrivanje, u posljednjoj etvrtini 20. stoljea i negdje u blizini Sfinge, skrivene komore s povijesnim spisima iz Atlantide. Imaju li skoranja otkria u Velikoj Keopsovoj piramidi kakve veze s time daleko je od jasnoga, ali otkrie malenih vrata na zavretku jednog dugakog, dosada neistraenog etvrtastog okna od 20 cm, na mnogim je stranama pokrenulo nagaanja o tome to bi se moglo nalaziti iza njih...3 Dok piemo ove rijei, gotovo tri godine nakon tog nevjerojatnog otkria Rudolfa Gantenbrinka, nema doputenja za nova istraivanja u junome oknu Kraljiine komore i zagonetnih vrata koja ostaju neotvorena. U tom razdoblju, dr. Zahi Ha-wass (po pitanju 10.500 g. pr. K. poprilino srodan svome prijatelju Marku Lehneru) izveo je radikalan zaokret. Vie nema onih hvalospjeva i velikih oekivanja, tako da sada tvrdi: "Mislim da to nisu vrata i da iza njih nema niega..."4. DVOSTRUKA MJERILA Pria o oknima u Velikoj piramidi i neobino proturjene reakcije egiptologa na ono to bi u njima moglo biti otkriveno, to god to bilo, potjee iz tridesetih godina 19. stoljea, kada je britanski istraiva pukovnik Howard Vyse "zasjeo pred Veliku piramidu kao pred neku utvrdu koju treba drati pod opsadom". Ta opaska, iz usta jednog od njegovih suvremenika, aludira na Vvseovo poznato sluenje dinamitom u "istraivanju" Velike piramide5. Bilo bi moda prikladnije, iako manje uljudno, rei da se s posljednjim preostalim udom drevnoga svijeta suoavao kao da je rije

o eni koju treba silovati. Ipak, ostaje injenica da su za vrijeme razdoblja mahnitog istraivanja i nasilnih iskopavanja (1836-37.) Vyse i njegova ekipa doista uspjeli doi do, kako izgleda, dvaju iznimno vanih otkria: 1061. Komada ravne eljezne ploe debele oko 3 milimetra, dugake trideset centimetara i iroke deset, izvuene iz zida na junoj strani piramide, na mjestu na kojem zavrava juno okno Kraljeve komore (usmjereno prema Orionovom pojasu). 2. "Oznake iz kamenoloma" u tzv. "komorama za rastereenje" iznad Kraljeve komore. Ti su hijeroglifi prvi i jedini "tekstovi" pronaeni u Velikoj piramidi. Imaju oblik neobavezno navrljanih grafita, a meu njima je i ime Keops.a, faraona iz etvrte dinastije za kojeg egiptolozi smatraju daje izgradio spomenik. Ovo drugo otkrie - pojava Keopsova imena - egiptolozi u posljednjih 160 godina uestalo slave kao nedvojben dokaz daje inae anonimnu piramidu doista izgradio faraon Keops. Ono prvoeljezna ploa-odbaeno je kao prijevara, a sama ploa danas se nalazi u jednoj uskoj ladici u British Museumu, zanemarena i zaboravljena poput lubanje ovjeka iz Piltdowna6. A to ako, meutim, egiptolozi pogreno tumae stvar? to ako su "oznake iz kamenoloma" lane, a eljezna ploa autentina? U tom bi sluaju uredna i pomno razraena kronologija razvoja egipatskog drutva, koja se pojavljuje u svim standardnim udbenicima, poivala na zastraujue nesigurnim temeljima, pripisivanje Velike piramide Keopsu vratilo bi se u podruje ne-dokumentiranih spekulacija, a ortodoksno prihvaeno vrijeme eljeznog doba u Egiptu - za koje egiptolozi govore da se nije dogodilo prije 650 g. pr. K.7 - trebalo bi pomaknuti unatrag gotovo za 2000 godina. I drugdje smo, opirno, navodili mogunost da su oznake u Velikoj piramidi krivotvorene-i konkretno daje Howard Vyse, koji je na svoja istraivanja iz 1836-37. utroio 10.000 funti (to je u ono vrijeme bio kraljevski iznos) imao i motiva i prilike krivotvoriti ih8. Ukratko: l. Vie je nego zanimljivo da su ti znakovi otkriveni samo u etirima "komorama za rastereenje" komorama koje je otkrio sam Vyse, a ne i u komori koja se nalazi neposredno ispod njih (i neposredno iznad stropa Kraljeve komore) koju je 1765. otvorio jedan raniji istraiva, Nathaniel Davison. Neobino je i da u Vyseovom dnevniku za dan kada je prvi put otvorio i uao u najniu od "svojih" etiriju komora (tj. onu koja se nalazi iznad Davisonove komore) stoji kako je proveo temeljiti pregled, ali se ni rijeju ne spominju nikakvi hijeroglifi tako istaknuto nainjeni crvenom bojom na zidovima. Meutim, ve sljedeeg dana, kada se Vyse u komoru vratio sa svjedocima, hijeroglifi su se odjednom nali na zidovima - gotovo kao da ih je netko naslikao preko 9 noi 107 P l2. Kao stoje pronicavo istaknuo jedan od Vvseovih kritiara, "perspektiva i kutevi pod kojima su nainjeni ti natpisi pokazuju da ih nisu naslikali kamenoresci prije transportiranja blokova, nego netko tko je radio u tijesnoj komori, poto su blokovi ve postavljeni u piramidu. Upute za lociranje blokova u nekom graditeljskom projektu [a oznake iz kamenoloma trebale bi biti upravo to] nemaju nikakvu svrhu postoje zadaa izvedena, tj. poto su blokovi postavljeni na mjesto. Oito je da ih je dodao netko drugi, a ne sami graditelji"10. 3. U vezi s hijeroglifima postoje uasni "ortografski" problemi. Na njih je prvi u 19. stoljeu ukazao Samuel Birch, strunjak za drevni egipatski jezik iz British Museuma. Iako se nitko, ni tada ni u skorije vrijeme, nije obazirao na njegove opaske, on je, to je vrlo vano, uoio da je stil pisanja kod "oznaka iz kamenoloma" zapravo neobina i anomalijska mjeavina razliitih razdoblja. Neki od kurzivnih oblika i naslova upotrijebljenih u tim natpisima, koji su navodno potekli iz razdoblja etvrte dinastije, nisu pronaeni nigdje drugdje u Egiptu sve do razdoblja Stare drave, oko 1000 godina kasnije (kada ih ima u izobilju). Ostali su nepoznati sve do doba Dvadeset este dinastije (664-525. g. pr. K.). I stoje moda najznakovitije, odreene rijei i izrazi koriste se na posve jedinstven i apsurdan nain, kakav se ne pojavljuje nigdje drugdje u cjelokupnom korpusu spisa koji su se ouvali od drevnih vremena u Egiptu. Samo jedan primjer: na mjestu na kojem je

oito trebala stajati brojka 18, nalazi se hijeroglif koji znai "dobar, milostiv"''. 4. Potekoe se javljaju i u vezi sa samim imenom Keops (Khufu) u obliku u kojem je napisano na tim oznakama iz kamenoloma. U njemu se nalazi pogreka (toka unutar kruga, umjesto jednostavnog punog kruga) koja se-poput uporabe hijeroglifa koji znai "dobar, milostiv"-ne ponavlja ni u jednom drugom egipatskom tekstu. Zanimljivo je, meutim, da se ista pogreka u pisanju imena Keops pojavljuje u jedina dva izvora o hijeroglifima koji su 1837. mogli biti dostupni Vyseu: knjizi Leona de Laborde Voyagede l 'A rabie Petree i knjizi sira Johna Gardnera Wilkinsona Materin Hieroglyphica . 5.1 posljednja stvar, ali nikako i nevana, ak i ako ih Vyse nije krivotvorio: to ti natpisi zapravo dokazuju? Nije li pripisivanje Velike piramide Keopsu samo na temelju nekoliko redaka boje na kamenu pomalo kao kada bismo kljueve Empire State Buildinga predali osobi koja se zove "Kilrov" samo zato to je njegovo ime sprejem ispisano u dizalu? Iskreno nas zbunjuje to nitko nikada nije postavio takva pitanja i, openito, da egiptolozi te natpise tako spremno prihvaaju kao "dokaz" o tome daje rije o Keo108psovoj piramidi. Njihova je vlastita lakovjernost u tom pitanju, dakako, njihova stvar. Ipak, ini nam se da je gotovo rije o intelektualnoj prijevari kada se ista sumnjiva atribucija ponavlja u beskraj, u svim standardnim tekstovima, bez ikakvih upozorenja o mnogobrojnim problemima, anakronizmima i nedosljednostima koje bacaju sumnju na autentinost i vanost Vvseovog "otkria"13. Neobino je, meutim, kako je njegovo drugo "otkrie", koje egiptolozi danas bez oklijevanja otpisuju kao krivotvorinu, po svim pokazateljima stvarno i izvorno - i silno vano. Rije je o pronalaenju eljezne ploe ugraene u zid june strane piramide. PRIA O ELJEZNO] PLOI Kao to smo vidjeli, dvije glavne komore u gornjem dijelu Velike piramide - Kraljeva komora i Kraljiina komora - imaju po dva dugaka uska okna ugraena duboko u pune zidove, pri emu je jedno od njih usmjereno prema sjeveru, drugo prema jugu. Okna koja vode iz Kraljeve komore izlaze iz piramide. Ona koja vode iz Kraljiine komore prestaju negdje u unutranjosti spomenika. Postojanje okana u Kraljevoj komori prvi je 1636. zabiljeio britanski astronom dr. John Greaves. Meutim, temeljito su istraena tek 1837. Taj posao obavio je pukovnik Howard Vyse, uz pomo dvojice inenjera, Johna Perringa i Jamesa Masha. U Vyseovoj je ekipi bio i g. J. R. Hill, jedan opskurni Englez koji je ivio u Kairu i koji je u svibnju 1837. zaduen za raiavanje poetka junog okna (koji izlazi na 102. redu blokova na junoj strani piramide). U skladu s metodama koje je Vyse upotrijebio drugdje, Hill je dobio nalog da upotrijebi eksploziv, te je tako odgovoran za onaj runi okomiti oiljak koji se i danas vidi na sredinjem dijelu june strane Velike piramide. U petak, 26. svibnja 1837. godine, nakon dva dana ruenja eksplozivom i raiavanja, Hill je otkrio tu plosnatu eljeznu plou koju smo ve spominjali. Vyse e je ubrzo zatim slavodobitno spominjati u svom monumentalnom opusu, knjizi Operacije provedene na piramidama u Gizi, kao "najstariji poznati komad kovanog eljeza"14, ali Hill se u to vrijeme zadovoljio pisanjem o otkriu na primjeren, trezven nain: Ovime elim potvrditi da sam komad eljeza pronaen u blizini otvora za zrak [okna], na junoj strani Velike piramide u Gizi, u petak, 26. svibnja, osobno izvadio iz jednog unutarnjeg spoja, a poto sam eksplozivom raznio dva vanjska reda kamena sadanje povrine piramide; i danijedan drugi spoj ili nekakav otvor nisu bili spojeni s ve spomenutim spojem, 109tako da ploa nije mogla biti postavljena na to mjesto nekim drugim nainom, nakon izvorne izgradnje piramide. Tono mjesto pokazao sam i gospodinu Perringu u subotu, 24. lipnja . John Perring, graevinski inenjer, tako je prouio tono mjesto na kojem je pronaena ploa. S njim je bio James Mash, takoer inenjer, i obojica su "drali da je eljezo nekako ostavljeno u spoju za vrijeme izgradnje piramide, te da ga nije bilo mogue umetnuti naknadno" 6. Na koncu je Vyse taj zagonetni predmet, zajedno s pismenim potvrdama Hilla, Perringa i Masha, uputio u British Museum. Ondje se od poetka nekako dralo da eljezo ne moe biti iz doba gradnje, jer kovano eljezo u doba piramida nije bilo poznato, te je stoga nekako nuno "umetnuto" u puno

skorije vrijeme. Godine 1881. plou je ponovno pregledao sir W. M. Flinders Petrie, kojem je, zbog niza raznovrsnih uvjerljivih razloga, bilo teko sloiti se s takvom analizom: Iako je taj predmet obavijen odreenom sumnjom, ali iskljuivo na temelju rijetkosti, potvrde o njegovoj autentinosti vrlo su precizne; i na hri ima sloj numulita [fosilizi-ranih morskih protozoa], to dokazuje daje stoljeima i stoljeima bio zakopan uz blok nu-mulitskog vapnenca i daje stoga posve sigurno prastar. Stoga nema temelja za sumnje u izvornost tog komada eljeza... 17 Unato snano izraenom miljenju jednog od atipinih divova egiptologije s konca viktorijanskog doba, cijela se profesija nekako nije uspijevala nositi s mogunou daje kovano eljezo postojalo u vrijeme gradnje Velike piramide. Takva mogunost posve je u suprotnosti sa svim temeljnim pojmovima koje egiptolozi tijekom karijere prihvaaju u vezi s nainima na koje civilizacije nastaju i razvijaju se. ZNANSTVENA ANALIZA Zbog takvih stavova, novih relevantnih istraivanja u vezi sa eljeznom ploicom nije bilo punih 108 godina, tako daje tek 1989. jedan njezin komadi podvrgnut strogim optikim i kemijskim ispitivanjima. Njih su proveli dr. M. P. Jones, vii predava na Odsjeku za mineralogiju na Imperial Collegeu u Londonu, i njegov kolega dr. Sayed El Ga-yer, predava na Fakultetu za rudarstvo i naftu na egipatskom sveuilitu Suez, koji je doktorirao na podruju ekstrakcijske metalurgije na sveuilitu Aston u Birmingha-mu18. Ispitivanje su zapoeli provjeravanjem udjela nikla u eljeznoj ploi. Razlog je bilo iskljuivanje teoretske mogunosti daje ploica bila izraena od meteori tskog e110Ijeza (tj. od eljeza iz palih meteori ta-za taj se materijal zna da se, vrlo rijetko, koristio u doba piramida). Takvo ve gotovo meteoritsko eljezo, meutim, uvijek je lako prepoznati jer bez iznimke sadri velik udio nikla - obino sedam ili vie posto19. Na temelju prvog ispitivanja, Jones i El Gayer zakljuili su: "eljezna ploa iz Gize posve oito nema meteoritsko podrijetlo, budui da nikal sadri tek u tragovima". Metal je, dakle, ovjekov proizvod. Ali kako je izraen? Daljnja su ispitivanja pokazala daje taljen na temperaturi izmeu 1000 i 1100 stupnjeva. Ta su ispitivanja pokazala i neobinu injenicu daje na "jednoj strani ploice bilo tragova zlata" . Mogue je, nagaali su Jones i El Gayer, daje izvorno bila pozlaena i da zlato pokazuje kako je taj predmet... u vrijeme nastanka bio silno cijenjen"21. I na koncu, kada je nastao? Poto su dovrili iznimno pomno i podrobno istraivanje, dvojica metalurga u izvjetaju su napisali sljedee: "Na temelju dosadanjih istraivanja, zakljuujemo da je eljezna ploa vrlo stara. Nadalje, metalurki dokazi podupiru arheoloke dokaze koji ukazuju na mogunost da je ploa u piramidu ugraena u vrijeme izgradnje"22. Kada su Jones i El Gayer svoje nalaze predoili British Museumu, doekalo ih je povee iznenaenje. Umjesto uzbuenja, dunosnici muzeja samo su ih se rijeili po kratkom postupku: "Struktura eljezne ploe svakako je neobina", priznali su Paul Craddock i Janet Lang. "Nismo sigurni u njezino znaenje i podrijetlo, ali oni nuno ne ukazuju na veliku starost" ,23 STAV BRITISH MUSEUMA Kako je izgledalo daje eljezna ploa izvorno izvaena iz ili u blizini poetka "Oriono-vog" okna u Kraljevoj komori, u nama je to pobudilo veliko zanimanje. Stoga smo odluili pogledati je. Zahvaljujui dr. A. J. Spenceru, pomoniku kustosa Odjela egipatskih starina u British Museumu, razgledavanje smo dogovorili za 7. studenoga 1993. Doputeno nam je da uzmemo plou u ruku, pri emu nas je iznenadila teina i tekstura. Gotovo i nismo mogli ne primijetiti daje ispod povrinske patine metal imao blistav sjaj - to se vidjelo na onom mjestu na kojem je jedan komadi ravno odrezan kako bi ga ispitali El Gayer i Jones. Dr. Spencer ponovio je slubeni stav British Museuma - da 111ploa nije stara, nego je postavljena, vjerojatno namjerno, u Vvseovo vrijeme - i da su zakljuci El Gavera i Jonesa "krajnje sumnjivi" 4.

Kako se i zato zakljuci tako uglednih strunjaka za kovine mogu smatrati "krajnje sumnjivima", upitali smo. Dr. Spencer na to nije imao odgovor, a dr. Craddock, s kojim smo razgovarali telefonom, nije elio nita dodavati tom stavu. Nekoliko dana kasnije nazvali smo dr. M. P. Jonesa i od njega uli kako su on i dr. El Gaver 1989. ispitivali plou u laboratoriju na Imperial Collegeu u Londonu. Dr. Jones je danas u mirovini i ivi u Walesu. Kada smo ga upitali to misli o stavu British Museuma u vezi s njegovim zakljucima, poprilino se, stoje razumljivo, uzrujao. Ustrajavao je u tvrdnji daje eljezna ploa "vrlo stara" i, poput nas, imao dojam-budui da postoje dva suprotstavljena pogleda - da bi pitanje bilo najbolje rijeiti novim ispitivanjima u nekom neovisnom laboratoriju. Naposljetku, znaenje ovjekovom rukom stvorenog eljeza iz 2500. g. pr. K. iznimno je dalekoseno. A stvar nije iskljuivo ni u datiranju tzv. eljeznog doba. Moda su na odreeni nain jo zanimljivija pitanja koja se postavljaju o funkciji koju je mogla imati jedna eljezna ploa, unutar junog okna glavne komore u Velikoj piramidi, prije tisua i tisua godina. Moe li postojati nekakva veza izmeu te ploe i kamenih vrata s mjedenim "ruicama" koje je Rudolf Gantenbrink tako nedavno otkrio na zavretku junog okna Kraljiine komore - okna usmjerenog prema "Siriusu-Izi-di", branoj druici "Oriona-Oszirsa"? U izvjetaju iz 1989. El Gaver i Jones primjeuju kako je ploa vjerojatno dio veeg komada eljeza koji je moda u izvornom obliku sluio kao neka kvadratna ploa koja bi, poput nekakvih "vrata", tono pristajala na otvor okna. ZVJEZDANA VRATA U daljnjim poglavljima podrobno emo se baviti tzv. "Piramidskim tekstovima" iz drevnog Egipta. Ti tekstovi imaju oblik velikih pogrebnih i reinkarnacijskih natpisa uklesanih na zidovima grobnica pojedinih piramida u Saqqari, petnaestak kilometara juno od Gize, iz razdoblja Pete i este dinastije. Egiptolozi se slau daje velik dio tih natpisa, -%r ako ve ne i cjelokupan sadraj, nastao prije "razdoblja piramida" . Stoga ovjeka uz112nemiruje kada u tim drevnim spisima, navodnom djelu neolitskih farmera koji su se tek poeli sluiti bakrom, otkrije brojna spominjanja eljeza. Naziv za eljezo glasi B'ja - "boanska kovina" - i na nju uvijek nailazimo u jasno izraenim kontekstima koji se na ovaj ili onaj nain bave astronomijom, zvijezdama i bogovima26. Primjerice, B'ja se esto spominje u tekstovima u vezi s "etvoricom Horusovih sinova" - vjerojatno na neki nain povezanih s neobinim biima koja se zovu Shemsu Hor, "Sljedbenici Horusa" i "Preobraeni", o kojima emo takoer govoriti u daljnjim poglavljima. U svakom sluaju, ti vrlo zagonetni "sinovi Horusa" bili su, kako se ini, nainjeni od eljeza ili su imali eljezne prste: "Djeca vae djece podignula su vas zajedno, naime [etvoricu sinova Horusovih]... usta su vam otvorili njihovi eljezni prsti..."27. eljezo se u tekstovima takoer spominje kao nuan materijal za izradu jednog bizarnog instrumenta pod nazivom Meshtyw. To pomagalo uvelike nalikuje na te-sarsku sjekiricu ili alat za rezanje, a koristilo se u obredima, pri emu bi se udarcem "otvarala usta" mumificiranog i balzamiranog tijela preminulog faraona - to je bio nezaobilazni postupak ako se eljelo faraonovu duu ponovno probuditi i uvesti u vjeni ivot meu zvjezdanim ciklusima. U Piramidskim tekstovima tako nailazimo na mjesto na kojem jedan visoki sveenik iznosi ovakvu zagonetnu izjavu: Usta su ti u dobrom stanju jer sam ti ih rastvorio... O, kralju, otvaram ti usta eljeznom sjekiricom Upuaut, otvaram ti usta eljeznom sjekiricom koja je otvarala usta bogova... Horus je raskolio usta ovog kralja onim ime je raskolio usta svome ocu, onim ime je ras2S kolioustaOzirisu... Iz takvih i brojnih drugih rijei, jasno je da su sastavljai Piramidskih tekstova eljezo smatrali kljunim u obredima iji je cilj bio osigurati novi ivot - kozmiki i zvjezdani - mrtvome kralju. to je jo vanije, gore navedeni tekst taj metal i njegovu primjenu povezuje s drevnim prototipom svih

takvih obreda po kojima je sam Oziris, egipatski "nekadanji i budui kralj", umro i potom se vratio u besmrtni ivot kao Gospodar nebeskog podruja Orion. To podruje, kao to emo vidjeti u III. dijelu, bilo je poznato pod nazivom Duat. Egipatski su se faraoni nadali da e u njemu nakon smrti ivjeti vjeno: Vrata zemlje otvorena su ti... neka ti stube AoDuata budu postavljene, do mjesta gdje je Orion... 29 113O, kralju... nebo te zaelo s Orionom... nebo te na svijet donijelo s Orionom... O, kralju, budi dua poput ivue zvijezde... Vrata zemlje-boga su otvorena... prijei na nebo i sjedni na svoje eljezno prijestoNebeski ti je prozor otvoren... eljezna vrata koja su na zvjezdanom nebu irom su mi otvorena i prolazim kroz njih...34 ini se da se ovdje, ako rijei shvatimo doslovno i svedemo ih na osnovne zajednike nazivnike koji se pojavljuju u svim navedenim tekstovima, govori o ni manje ni vie nekakvim eljeznim "zvjezdanim vratima" kroz koja Oziris, kao i sve dinastije umrlih kraljeva nakon njega, treba ui u nebesko podruje Orionova pojasa. Ali ako Pira-midski tekstovi opisuju zvjezdana vrata, onda opisuju i vremenska vrata -jer nesumnjivo govore da prolaskom kroz eljezna vrata neba, dua preminule osobe dolazi do ivota od vie milijuna godina, da u bojim plovilima prolazi vjenou. Stoga je, s obzirom na izvorni poloaj na ili u blizini zavretka junog okna Kraljeve komore, prirodno da smo u iskuenju i da se pitamo je li ona zanemarena eljezna ploa u Britanskom muzeju mogla biti nekako povezana s tako nevjerojatno profinjenim konceptima i vjerovanjima o besmrtnosti i sposobnosti "opremljenog duha" da posve ovlada smru i vremenom. Pitamo se i koja je mogla biti funkcija ostalih zagonetnih predmeta otkrivenih u oknima Kraljiine komore, kada ih je 1872. prvi otvorio Waynman Dixon, poduzetni inenjer iz Newcastle-uponTynea. NEPOZNATA MRANA UDALJENOST Za razliku od okana u Kraljevoj komori, okna u Kraljiinoj komori a) ne izlaze iz piramide i b) nisu bila izvorno urezana u vapnenake zidove komore. Umjesto toga, graditelji su ostavili posljednjih 12,7 cm u posljednjem bloku na zavretku svakog od okana - tako da su otvori ostali nevidljivi i nedostupni namjernikovom oku. itatelji e se sjetiti spominjanja Charlesa Piazzija Smytha i njegovih proroanskih teorija o Velikoj piramidi s poetka ovog poglavlja. Ranih ezdesetih godina 19. stoljea, kada je oblikovao te teorije, on se sprijateljio s nekim Williamom Petrieom, inenjerom, iji je sin, W. M. Flinders Petrie, kasnijepostao opepriznatim utemeljiteljem akademske discipline egiptologije35. 114William Petrie bio je meu prvim "piramidolozima" viktorijanskog doba koji je snano podupirao teoriju Piazzija Smytha o tome da bi Velika piramida mogla biti neka vrst proroanskog spomenika ovjeanstvu, koda koji skriva mesijanski mehanizam za upozoravanje na Kristov "drugi dolazak"36. "U jednom razdoblju", napisali su profesor Hermann Bruck i dr. Mary Bruck u svojoj vrlo mjerodavnoj biografiji kraljevskog astronoma, "Flinders Petrie i njegov otac svim su se srcem slagali s veinom zamisli Piazzija Smytha"37.1 doista, kao to istie dvoje uglednih astronoma i publicista, mladi Flinders Petrie uputio se 1880. u Egipat u glasovito prouavanje Velike piramide jo upravo zbog toga to je elio "nastaviti tragom Piazzija Smy tha" . Vratimo li se pitanju okana Kraljiine komore, moramo istaknuti da smo sa zanimanjem doznali kako je njihov otkriva, inenjer Waynman Dixon-zajedno s bratom Johnom - takoer odravao vrlo tijesne veze s Piazzijem Smythom. I doista, up-. ravo preko izravnog utjecaja kraljevskog astronoma Dixoni su imali priliku 1872. istraivati Veliku piramidu i otkriti dotada skrivene ulaze u sjeverno i juno zvjezdano okno u Kraljiinoj komori39. Znatielju Waynmana Dixona pobudila su okna u Kraljevoj komori koja su ga potaknula na to da neto slino potrai i u Kraljiinoj komori. Ta potraga, do koje je dolo negdje poetkom 1872., provedena je uz privolu Piazzija Smytha, koji je cijelu stvar kasnije opisao u svojoj knjizi. Prema toj prii, postoje uoio pukotinu u junome zidu Kraljiine komore-priblio na mjestu na kojem bi

mogla biti okna-Waynman Dixon naloio je svom "stolaru i majstoru za sve", nekom Billu Grundyju, "da na tome mjestu ekiem i dlijetom proiri rupu. I tako se vjerni ovjek dao na posao i to arom koji je ubrzo poeo probijati meki kamen na tome mjestu, kada je, vidi uda, nakon razmjerno malog broja udaraca, dlijeto jednostavno propalo u neto" . A to "neto" u stoje upalo dlijeto Billa Grundvja bio je, kako se pokazalo, "pravokutni, vodoravni, cjevasti kanal priblino 23 puta 20 cm u presjeku, koji se pruao 2,1 m u zid, a onda se pod kutem dizao do nepoznate mrane udaljenosti..."41. Bilo je to juno okno. Nakon toga, postoje odmjerio slino mjesto na sjevernome zidu, Waynman Dixon "naloio je radinome Billu Grundvju da ondje poradi svojim ekiem i elinim dlijetom; i jo jednom, nakon vrlo malo truda, reeno je dlijeto upalo u neto drugo; i to je bila vodoravna cijev ili kanal poprenih razmjera kao i onaj drugi, te se, na odreenoj udaljenosti u zidu, dizao pod slinim kutem, ali u suprotnome smjeru, i vodio neutvreno daleko..." 115 .42Mjesto na kojem su pronaeni "Diksonovi relikti' 33. Detalj iz Kraljiine komore. Zajedno s bratom Johnom, Waynman Dixon potrudio se istraiti i sjeverno i juno okno - sluei se motkom sa zglobovima, dijelom nalik na dimnjaarev pribor . Tehnologija konca 19. stoljea nije bila dorasla toj zadai, tako da se jedan dio motke zaglavio u sjevernome oknu, gdje se nalazi i danas . Meutim, prije toga, Dixoni su u oknima pronali tri malena relikta. Ti predmeti-gruba kamena kugla, malena dvokraka kuka izraena od neke vrste metala i fino obraeni komad cedrovine dugaak oko dvanaest centimetara s neobinim zarezima45 - izvezeni su iz Egipta u ljeto 1872. i nekoliko tjedana kasnije sigurno stigli u Englesku46. Tijekom sljedeih priblino godinu dana o njima se govorilo u knjigama, uz grafike prikaze opisivalo u znanstvenim i popularnim asopisima poput Naturea i London Graphica . Meutim, prije zavretka stoljea, ti su predmeti nestali8. VEZE Postoji neobian niz veza koji obuhvaa sve od dolje navedenoga: Otkrie Kraljiine komore s pripadajuim reliktima; Utemeljenje Egipatskog istraivakog drutva (Egvptian Exploration Societv EES; najprestinije organizacije britanskih egiptologa); 116 Utemeljenje, na londonskom University Colegeu, najprestinijeg egiptolokog odsjeka; Britanski slobodni zidari. Godine 1872., dok su braa Dixon istraivala Veliku piramidu, poznati mason i lan Parlamenta, sir James Alexander, predloio je da se u Britaniju prenese pogreno nazvana "Kleopatrina igla"-200 tona teak obelisk faraona Tutmozisa III. koji je prije priblino 3500 godina podignut u svetome gradu Heliopolisu49. Novac za taj projekt potekao je iz osobnih sredstava jednog drugog slobodnog zidara, eminentnog britanskog dermatologa, sira Erasmusa Wilsona50, a sir James Alexander predloio je da za dopremu obeliska iz Egipta angairaju inenjera John Dixona-takoer masona. Na temelju toga, sir Erasmus Wilson odmah je angairao Johna Dixona - kao i njegovog brata, Waynmana, koji je u to vrijeme ivio u Egiptu . Nekoliko godina kasnije, isti taj Erasmus Wilson bio je zasluan i za formiranje Egipatskog istraivakog drutva (EES), postavi njegovim prvim predsjednikom . A onda su 1883. Wilson i viktorijanska knjievnica Emelia Edwards zajedniki utemeljili vaan Odsjek za egiptologiju pri londonskom Universitv Collegeu. Zahvaljujui Wilsonovoj osobnoj preporuci, prvim znanstvenikom na tom odsjeku postao je mladi Flinders Petrie53. Mogue je da su sve takve veze tek neobine podudarnosti. Ako je tako, vjerojatno je sluajno i to stoje u sedamnaestom stoljeu utemeljitelj muzeja Ashmolean u (Mordu, jednog od danas najprestinijih egiptolokih istraivakih centara (u kojem se nalazi i dragocjeno "Petriejevo prijestolje"), bio ni manje ni vie nego Elias Ashmole- prvi ovjek u povijesti, barem prema masonskim povjesniarima, koji je na britanskome tlu otvoreno uveden u dotada tajno drutvo slobodnih zidara .

Nemamo dokaza o tome da Bratstvo jo uvijek ima znaajan utjecaj na dananju egiptologiju. Meutim, naa su istraivanja podrijetla te zatvorene discipline, na poprilino neizravan nain dovela do ponovnog otkrivanja dvaju od triju nestalih "Dixonovih" relikata. BRITISH MUSEUM I NESTALA KUTIJA ZA CIGARE Ta su tri predmeta jedini relikti ikada pronaeni u Velikoj piramidi. Nadalje, mjesto na kojem su pronaeni, tj. zvjezdana okna Kraljiine komore, izravno ih povezuje s jednim 117l od kljunih aspekata naih istraivanja. U ljeto 1993., 121 godinu poto su pronaeni, mi smo stoga odluili pokuati utvrditi njihovu sudbinu. Dok smo pregledavali medijske izvjetaje i osobne dnevnike s tim predmetima osoba, utvrdili smo da su ih John i Waynman Dixon u Engelsku donijeli u jednoj kutiji za cigare. Kao to smo ve naveli, doznali smo i da su Dixoni sudjelovali u prenoenju Kleopatrine igle u Englesku. Taj je obelisk podignut na Embankmentu uz Temzu, gdje stoji i danas. John Dixon nazoio je sveanosti otvaranja, a slubeno je zabiljeeno kako je pod postolje spomenika zakopao "veliku kutiju za cigare nepoznata sadraja"55. Logika je izgledala uvjerljivo. John Dixon donio je predmete u Englesku u kutiji za cigare. John Dixon u Englesku je donio Kleopatrinu iglu. I John Dixon pod nju je zakopao kutiju za cigare. Negdje u to vrijeme relikti su nestali. Snana povezanost masona s ovom priom podsjea na poznatu praksu operativnog i spekulativnog masonstva koja obuhvaa odreene obrede pri polaganju kamena-temeljaca masonskih spomenika i graevina. Taje praksa ukazivala na mogunost da bi relikti iz Velike piramide mogli biti skriveni pod Kleopatrinom iglom zajedno s drugim masonskim potreptinama i suvenirima za koje se zna da su onamo postavljeni5. U svakom sluaju, inilo se da su se relikti doista izgubili, a strunjaci iz Bri-tish Museuma s kojima smo razgovarali rekli su da nemaju pojma gdje su mogli zavriti. Razgovarali smo i s profesorom I. E. S. Edwardsom, bivim kustosom egipatskih starina u tom muzeju (1954-74.) i nekadanjim potpredsjednikom EES-a. Edwards je najvei britanski strunjak za Gizu i autor krajnje potpunog i pouzdnaog teksta Egipatske piramide prvi put objavljenog 1946., a koji se otada ponovno objavljuje praktiki svake godine. U svim izdanjima te knjige, kako smo vidjeli, spominje Waynmana Dixona i govori o tome kako su otkrivena okna u Kraljiinoj komori, ali ni jednom jedinom rijeju ne spominje te relikte. A razlog je, rekao nam je, to to ih se ne sjea, pa stoga, dakako, nema pojma kako su i gdje mogli zavriti. Kao i mi, meutim, profesor Edwards znao je za vezu izmeu Flindersa Pet-riea, Piazzija Smvtha i Dixon, a znao je i daje Petrie Veliku piramidu istraivao neposredno nakon brae Dixon. Stoje najneobinije, ni Petrie u svojoj glasovitoj knjizi Piramide i hramovi u Gizine spominje relikte - iako govori o Dixonima i oknima. Alije li ih mogao spominjati negdje drugdje u svojim brojnim publikacijama? Edwards nam je predloio da pitamo Petriejevog biografa, egiptologinju Margaret Hackford-Jones, kako bi pitanje 118istraila u Petriejevim dnevnicima i osobnim spisima. Ako je negdje spominjao Dixono-ve relikte, ona bi to svakako bila u stanju pronai. Ali temeljito pretraivanje koje je provela gospoa Hackford-Jones nije donijelo rezultata . U nedostatku izglednih alternativa, upitali smo se ne bi li vrijedilo pogledati jesu li ta tri neobina predmeta jo uvijek u Dixonovoj kutiji za cigare pod Kleopatrinom iglom. Tom priom poeo se 6. prosinca 1993. baviti britanski nacionalni dnevnik Independent. Profesor Edvvards u tom lanku kategoriki izjavljuje da ni on ni netko co drugi dotada nisu uli ni za kakve relikte . Stoga smo se 13. prosinca 1993. - samo tjedan dana nakon izlaska lanka u kojem se pojavio Edwardsov navod-iznenadili kada je dr. Vivian Davies, kustos egipatskih starina u British Museumu, u pismu upuenom Independentu lakonski rekao da se relikti, jo uvijek u kutiji za cigare, nalaze u posjedu njegova Odjela . Zato njegov Odjel nije ranije priznao da ih ima? "ini mi se daje u vezi s cijelom priom bilo i previe nesporazuma i zabuna", umirivao je javnost nekoliko dana kasnije glasnogovornik muzeja. "Nismo rekli da ih nemamo, rekli smo samo da ne

znamo da ih imamo" . Nakon jo malo kopanja utvrdili smo to se zapravo dogodilo. Relikti (tonije, dva predmeta jer jedine stvari koju je bilo mogue radiokarbonski datirati, onog komada drva, nije bilo) nisu zakopani pod Kleopatrinom iglom, kao to smo najprije pomislili. Umjesto toga, tono stotinu godina ostali su u vlasnitvu obitelji Dixon. A onda ih je, 1972. godine, Dixonova pra-praunuka odnijela u British Museum i velikoduno ih darovala Odjelu za egipatske starine. Njihov prijem pomno je i svojeruno ubiljeio sam kustos - dr. I. E. S. Edvvards61. Nakon toga, ini se da su relikte svi nekako jednostavno zaboravili, a pojavili su se tek u prosincu 1993., jer je jedan egiptolog, po imenu dr. Peter Shore, u Independentu sluajno proitao kako ih mi traimo. Shore, koji od umirovljenja ivi u Li-verpoolu, godine 1972. bio je Edwardsov pomonik. Sjea se dolaska relikata u British Museum i sada je odmah obavijestio relevantne osobe daje pred njima potencijalno neugodan incident. Mi smo se, prirodno, upitali kako je mogue da su se profesionalni egiptolozi s takvom nezainteresiranou odnosili prema zagonetnim reliktima iz neistraenih oka-na u Velikoj piramidi. Posve iskreno govorei, bilo nam je teko prihvatiti daje Odjel 119za egipatske starine British Museuma uope mogao zaboraviti na njih, i to punu dvadeset jednu godinu. Meutim, uope nismo mogli shvatiti kako su mogli ostati zaboravljeni vei dio 1993. godine, postoje robot istraio ista ta okna i duboko u jednom od njih pronaao zatvorena "vrata" koja su u medijima dobila veliku pozornost. tovie, vie od dva tjedna prije izlaska lanka u Independentu, Rudolf Gantenbrink, otkriva "vrata", posjetio je London i odrao pravo predavanje u British Museumu, pred velikom skupinom egiptologa - meu kojima su bili profesor Edwards, dr. Vivian Davies i mnogi drugi koji su znali za to da mi traimo "Dixonove" relikte. Za vrijeme predavanja, Gantenbrink je prikazao i objasnio detaljne videoprikaze, koje je snimio njegov robot, unutranjosti okana u Kraljiinoj komori - tj. okana u kojima su pronaeni oni predmeti. Uz "vrata" na zavretku junog okna, na snimci se jasno vide, jo uvijek na podu sjevernog okna, ali na visini do koje Dixoni nisu mogli doi, barem dva predmeta-nekakva metalna kuka i drveni tap62. U sljedeem emo poglavlju razmotriti Gantenbrinkova istraivanja, kao i dogaaje koji su do njih doveli i uslijedili nakon njih. 1207. poglavlje Sluaj robota, Nijemaca i vrata "Upuaut, bog-vuk... Prvenstveno se tovao kao Otvarateljputeva do Podzemnog svijeta, koji je umrlim duama pokazivao stazu kroz to mrano podruje..." Veronica lons, Egipatska mitologija, 1982. Uvoenje robota s kamerom u uski ulaz junog okna Kraljiine komore u oujku 1993. te spektakularno otkrie zatvorenih "vrata" 60 metara u oknu, nisu dogaaji koji su se dogodili u nekakvom vakuumu. Naprotiv, iako tradicionalni egiptolozi pokazuju vrlo malo zanimanja za Kraljiinu komoru (openito je dre "nedovrenim", "naputenim" i nevanim dijelom Velike piramide), tijekom posljednjeg je desetljea u vezi s njom bilo puno aktivnosti. Godine 1986., primjerice, dvojica francuskih arhitekata, Gilles Dormion i Jean-Patrice Goidin, nekako su uspjeli dobiti doputenje da provedu spektakularno istraivanje unutar Velike piramide. Dormion i Goidin uvjerili su pojedine visoke dunosnike egipatske Organizacije za starine (EAO) da bi se iza zapadnog zida vodoravnog hodnika koji vodi do Kraljiine komore mogla nalaziti "skrivena komora". Stoje prava rijetkost, EAO je dao dozvolu za buenje niza malenih rupa kako bi se iskuala ta teorija. Izgleda da su tom prilikom pronaeni odreeni dokazi o velikoj "upljini" ispunjenoj neobino sitnim pijeskom - niim vie - ali to je bilo dovoljno da se svjetski mediji raspomame i da Dormion i Goidin na neko vrijeme postanu pravim medijskim zvijezdama. Egiptolozi su tiho bjesnjeli. Projekt je na koncu obustavljen, a Dormion i Goidin vie nisu dobili priliku za nastavak radova u Velikoj piramidi1. Ista se stvar ponovila i 1988., kada se s tim izazovom u kotac uhvatila ekipa japanskih znanstvenika sa sveuilita Waseda. Na njihovom elu bio je profesor Sakuji Voshimura. Ovaj put

Japanci su se posluili "nedestruktivnim tehnikama": visokosofis-ticiranim sustavom elektromagnetskih valova i radarskom opremom. I oni su utvrdili 121postojanje nekakve "upljine" u blizini prolaza do Kraljiine komore, oko tri metra ispod poda i, kako se pokazalo, vrlo blizu mjestu na kojem su buili Francuzi. I oni su otkrili veliku upljinu iza sjeverozapadnog zida same Kraljiine komore, te "tunel" izvan nje i prema junome dijelu piramide koji je izgledao kao da vodi ispod spomenika. Prije nego stoje bilo mogue provesti neka druga istraivanja ili buenja, umijeale su se egipatske vlasti i obustavile cijeli projekt. Voshimura i njegova ekipa vie se nisu mogli vratiti i dovriti radove u Kraljiinoj komori2. Neobino je da, unato svoj praini podignutoj u vezi sa skrivenim komorama u blizini Kraljiine komore, nitko nije pomnije promotrio zagonetna i dosada neistraena okna Kraljiine komore. Budui da se tako gube, jedno u smjeru sjevera, a drugo u smjeru juga, u dubini spomenika, ovjek bi pomislio da e netko imati dovoljno pameti i odvanosti da ih istrai (sluei se videokamerom, umjesto svih tih buenja i snimanja radarom koja nikoga nisu zadovoljila i nisu dovela do nedvosmislenih zakljuaka). I doista, kao to smo ve navodili, neto u vezi s njihovom konstrukcijom i rasporedom kao da upuuje na zakljuak daje namjerno smiljeno upravo tako, kako bi pozivalo na slina istraivanja3. Tijekom osamdesetih godina 20. stoljea, meutim, najugledniji su se egiptolozi openito slagali da su okna, kao i sama Kraljiina komora, "naputeni" dijelovi Velike piramide. Nema sumnje da su upravo snaga tog konsenzusa i karakteristina nesklonost protivljenju takvim stavovima, pojedine egiptologe odvraali od toga da se pozabave oknima. Naposljetku, to bi imali od istraivanja nekakvih opskurnih dijelova piramide kada svi znaju da su "naputeni" jo za vrijeme gradnje. Kao neegiptolog, njemaki robotiar Rudolf Gantenbrink nije imao takvih obzira. Poetkom 1991. on je Njemakom arheolokom institutu u Kairu podnio prijedlog za videoskopsko istraivanje okana. PLANIRANJE PUSTOLOVINE Gantenbrinkova pria, u obliku u kojem nam ju je prenio, tijekom sati i sati dokumentiranih razgovora, vodi nas u kolovoz 1990. kada je egipatska Organizacija za starine od Njemakog arheolokog instituta u Kairu zatraila da u Veliku piramidu postavi ventilacijski sustav. Taj projekt najveim se dijelom trebao sastojati od "ienja" dvaju okana Kraljeve komore koji (za razliku od okana u Kraljiinoj komori) izlaze iz piramide te ih je vjerojatno mogue iskoristiti za ventiliranje. Nakon ienja, na njihove su 122poetke trebali biti postavljeni snani ventilatori koji e pojaati prirodno strujanje zraka. Nekoliko mjeseci nakon prihvaanja EAO-ove narudbe za projekt ven-tiliranja, Rainer Stadelmann, direktor Njemakog arheolokog instituta, zaprimio je prijedlog Rudolfa Gantenbrinka za istraivanje okana u Kraljiinoj komori s pomou visokosofisticiranog minijaturnog robota. Taj prijedlog, iju nam je kopiju Gantenbri-nk ljubazno ustupio, nosi naslov Videoscopische Untersuschung der sog. Luftkanale der Cheopspyramide (Videoskopski pregled tzv. zranih okana u Keopsovoj piramidi)4. U tom prijedlogu Gantenbrink iznosi plan za konstruiranje posebnog robota opremljenog dvama snanim svjetiljkama i "CCD videokamerom u boji" sa specijalnim objektivom fiksnog fokusa koji bi davao sliku irine punih 90 stupnjeva. Robot bi imao i snaan elektrini motor, kako bi se mogao kretati strmim povrinama okana. Videokamerom i motorom upravljalo bi se s pomou konzole i monitora stacioniranih unutar komore i povezanih s robotom elektrinim vodovima. Iznad i ispod robo tova kuita bile bi postavljene gusjenice sa snanim hidraulikim ovjesom kako bi se zajamilo dobro prijanjanje uz strop i pod okna. U prijedlogu tog istraivanja nijednom se jedinom rijeju ne spominje ventilacija. Posve jasnim izrazima u dokumentu se opisuje istraivanje neprouenih dijelova Velike piramide, prava pustolovina u oknima Kraljiine komore - "putovanje robotom u prolost"5. Unato tome, sljedei je korak bio logian: Stadelmann je za EAO-ov plan "ventiliranja" zaduio Rudolfa Gantenbrinka. A Gantenbrink se nije bunio. On je, bez obzira na sve, kanio u jednoj fazi projekta istraiti okna u Kraljevoj komori i postavljanje elektrinih ventilatora predvienih planom nije smatrao ni najmanje problematinima. tovie, pomisao na to da e sudjelovati u postavljanju ventilacije u piramidu i

usto je jo istraivati dopala mu se jer je njegovom radu pridala elemente "konzervacije i restauracije". ODVRAANJA I KANJENJA Meutim, Gantenbrink je, prema planu, poeo istraivati okna Kraljiine komore. Njemaki arheoloki institut odabrao je Ulija Kappa (koji je, posve sluajno, pomagao i Marku Lehneru u ARCE-ovom projektu Sfinga iz 1979-89.)6, kako bi pomagao Gan-tenbrinku i djelovao kao slubeni predstavnik Instituta. Za poetak projekta odreena 123je veljaa 1992. i istodobno je odlueno da e istraivanje poeti od junog okna7-upravo onog u kojem e u oujku 1993. biti otkrivena "vrata". Poetne faze istraivanja okna nisu bile jednostavne kako je Gantenbrink oekivao. Morao se prilagoavati poprilino neugodnim uvjetima u Kraljiinoj komori, te je uvidio daje manevriranje malenim robotom u skuenom prostoru uskog i strmog okna teko i iznimno sporo. Sredinom svibnja 1992. godine, meutim, iza njega je ve bio znatan napredak: uspio je prodrijeti do dubine od 21,3 metra. Nadalje, dok je znatieljno promatrao sliku na monitoru, vidio je kako se okno gubi u dubokoj i mranoj daljini. Kamo vodi? Je li doista "naputeno" kako tvrdi veina egiptologa8, ili slui nekoj jo neutvrenoj, vioj svrsi? Egiptolozi su do tada nagaali kako to okno vjerojatno nije dulje od devet-deset metara, no Gantenbrink je sada dokazao da nemaju pravo. to bi se moglo nalaziti dalje? elja za nastavkom bila je neodoljiva. Ali u toj neizrecivo napetoj fazi, od njega je zatraeno da se pozabavi onom drugom komponentom projekta - "ventilacijom" Velike piramide s pomou okana u Kraljevoj komori. A kako su se ta okna od sjevernog i junog zida komore protezala sve do vanjskih zidova piramide, Gantenbrink je bio u mogunosti istraiti ih puno jednostavnijim sredstvima nego u sluaju Kraljiine komore. Taj ureaj nazvao je Upuaut I. Nalikovao je na vrlo jednostavne, minijaturne saonice na kojima se nalazila videokamera, a zahvaljujui kablovima s koloturnicima na oba kraja, bilo gaje mogue pomicati gore-dolje po cijeloj duljini okna. Upuaut I mogao je istraivati samo okna Kraljeve komore - gdje je naiao na malo toga zanimljivog. Posao ienja obavljen je na neobiniji nain. Gantenbrink se posluio starom osovinom s jednog naputenog kamiona u oblinjem selu Nazlet-el-Sammam, koju je povezao s elinim uzetom i povlaio gore-dolje otvorima kako bi izgurao nakupljene krhotine, ostatke i pijesak. Nakon toga, organizirao je sponzoriranje postavljanja elektrinih ventilatora i izvijestio Njemaki arheoloki institut da e se pripremiti za nastavak istraivanja neusporedivo zagonetnijih "zatvorenih" okana Kraljiine komore koja su obeavala puno vie. 124UPUAUT II Gantenbrink je Stadelmannu oduevljeno predloio izradu jo uinkovitijeg robota, nazvat e ga Upuaut II, kako bi u posljednjem pokuaju navalio na tijesna i teko dostupna okna. Taj novi aparat bit e posebno konstruiran kako bi nadvladao potekoe na koje je naiao njegov prethodnik (prototip robota, upotrijebljen poetkom 1992., a koji je sada bio odbaen i u ali nazivan "Upuautovim ocem") u prvom pokuaju istraivanja tih okana. Upuaut II, zakljuio je Gantenbrink, bit e manji, pametniji i neusporedivo jai. Odluio je poeti od nule i za konstruiranje nove naprave okupio ekipu strunjaka za graditeljstvo i elektroniku, najveim dijelom dobrovoljnih pomagaa, u specijalnom laboratoriju u Muenchenu. Tijekom sljedeih godinu dana oni su stvorili pravo udo svemirskog doba. Tijelo ureaja bilo je izraeno od osobito laganog i vrstog aluminija kakav se koristi pri izradi dijelova za zrakoplove. Robotu je pridodan i ultramoderni laser koji je mogao ispitivati nedostupna podruja unutar okna. Stotine elektronskih komponenata upotrijebljene su za stvaranje elektronskog "mozga" i sustava voenja. Posebno konstruirani motori i prijenosnici pridodani su prednjem i stranjem dijelu, dok su elini potpornji donijeli dodatnu stabilnost. Postavljeni su ak i visokotlani hidraulini cilindri, koji su imali potisak od 200 kilograma, kako bi se zajamilo da e robot vrsto prijanjati uz povrinu okna. Svemu je pridodana i nova kamera koja se mogla okretati ne samo vodoravno, nego i po okomitoj osi, kako bi snimila sve mogue kuteve. Dvije snane arulje, postavljene svaka sjedne strane kamere, osvjetljiavat e put pred njom. I na koncu, poseban sustav pogona s osam

kotaa - etiri vrsto na podu, a etiri vrsto na stropu okna - trebao je jamiti da e robot doi do krajnjeg odredita. PROBLEMI S DOZVOLAMA Tijekom druge polovice 1992. godine i poetkom 1993., dok se u Muenchenu izraivao Upuaut II, Rudolf Gantenbrink dogovorio je dolazak televizijske ekipe u Egipat radi snimanja njegovog predstojeeg istraivanja okana u Kraljiinoj komori. Meutim, kada su on i ekipa (u kojoj su bili i filma Jochen Breitenstein i njegov pomonik, Dirk Bra-kebusch) 6. oujka 1993. stigli u Kairo istraivanje i snimanje odgodilo je neto stoje isprva izgledalo kao neznatan administrativni problem: Njemaki arheoloki institut od egipatske Organizacije za starine jo uvijek nije bio pribavio nune dozvole za snimanje. 125 "-.-Kako dozvole nisu dolazile, prema Gantenbrinkovim rijeima, najprije se dr. Sta-delmann, a potom i on, obratio Zabiju Hawassu, EAO-ovom generalnom direktoru piramida u Gizi, koji je dao "usmeno doputenje" za snimanje9. I tako je istraivanje zapoelo. OTKRIE Sredina oujka 1993. bilo je kljuno razdoblje za Rudolfa Gantenbrinka i njegove radove u Velikoj piramidi-presudnije i zbog toga stoje a) cijela operacija njega stajala puno novca (izmeu ostalog i 250.000 tisua dolara za samo istraivanje i razvoj robota), b) snimanje bilo financirano iz privatnog depa za komercijalni dokumentarac i c) rok za dovrenje filma bio posljednji tjedan u oujku. I upravo je nekako u to vrijeme, kae Gantenbrink, Stadelmann opozvao Ulija Kappa i povukao slubenu potporu koju je Njemaki arheoloki institut dotada davao istraivanju okana. Moda bi netko drugi sve prekinuo i u toj se fazi ponizno vratio kui. Ali Gantenbrink nikako nije od takvih ljudi. Kako je osjeao daje na pragu velikog otkria, odluio je nastaviti - bez obzira na Stadelmannovu potporu. Kljuna osoba sada je bio Zahi Hawass, iji je osobni autoritet bio jedina "slubena" dozvola i potpora za Gantenbrinkov rad. Meutim, Hawassovo nedokumen-tirano "usmeno doputenje" na platou Giza zapravo je znailo jako puno. tovie, bilo je to isto to i potpisana dozvola sa igom kada je bila rije o skromnim ghafirima koji su uvali ulaz u Veliku piramidu. To su tako shvaali ne samo Gantenbrink i njegova ekipa, nego i mladi inspektor iz EAO-a, Muhammad Shahy, kojeg su dodijelili Nijemcima 10 I tako je Gantenbrink raunao da e i dalje moi ulaziti i izlaziti, neometano raditi u Kraljiinoj komori. Tako je uspjeno i nastavio, ubrzano napredujui s robotom i u sjevernom i u junom oknu. Rano ujutro 21. oujka 1993., neposredno prije poetka uobiajenog dnevnog rada, posjetio je Zahija Hawassa u njegovom uredu na platou Giza. Ondje je, na svoje veliko zaprepatenje, doznao daje direktor s tog mjesta suspendiran zbog jednog posve drugog skandala, povezanog s nekakvim nestalim kipom iz etvrte dinastije". (Ha-wass je za direktora kompleksa u Gizi ponovno postavljen tek u travnju 1994.) 126Taj neoekivani obrat nije se mogao dogoditi u vanijem trenutku-jer je Upuautlll l. oujka 1993. ve bio duboko u junome oknu Kraljiine komore te se, prema Gantenbrinkovu miljenju, tako naao vrlo blizu onome to se nalazilo na zavretku, to god to tono bilo. Istraivanje se, meutim, nastavilo. Sudbina je sutradan, 22. oujka, na sami proljetni ekvinocij, Gantenbrinku namijenila nevjerojatan susret. S njim su se tog sudbonosnog dana u Kraljiinoj komori nalazili Jochen Bre-itenstein, Dirk Brakebusch i Muhammad Shahy12. Oko 10 sati prijepodne, Gantenbrink je Upuautom II ve uspio prijei 52 m. Na oko 55 metara na podu okna kao opasna se prepreka pojavila nekakva otra uzvisina, zaprijetivi daljnjem napredovanju, no ureaj ju je na koncu uspjeno preao. A onda, nepuni sat kasnije, u 11.05, postoje preao ukupno 61 metar okna, pod i zidovi odjednom su postali glatki i ulateni, a robot je iznenada - moglo bi se rei gotovo "u posljednji trenutak" - doao do zavretka putovanja.

Kada su se prve slike "vrata" s tim neobinim metalnim "ruicama" pojavile na malenom televizijskom monitoru u Kraljiinoj komori, Rudolf Gantenbrink odmah je uvidio da e njegovo otkrie imati dalekosene posljedice. Bila je to arheoloka povijest koja se oblikovala pred njihovim oima1 - uzbudljivo i vano novo otkrie u najpoznatijem i najzagonetnijem od starodrevnih spomenika. I bilo je zanimljivo primijetiti da se pod donjim zapadnim kutom "vrata" nalazi maleni prorez, pod kojim je nestala crvena laserska toka koju je projicirao Upuaut. Potreba za provirivanjem ispod "vrata" i pogledom na ono to je na njihovoj suprotnoj strani zacijelo je bila neizdriva. Otvor je, meutim, bio premalen da bi Upuautova kamera mogla neto snimiti. Za takvo to bilo je potrebno pridodati objektiv na optikome kablu, ali takva operacija trajala bi jo danima, moda i tjednima. Poto se poetno uzbuenje stialo, Gantenbrink je najprije pomislio kako se mora dvostruko osigurati i provjeriti da su ti jedinstveni prizori valjano snimljeni. Poto se uvjerio da je snimka izvrsna, on i njegova ekipa spakirali su vrpce, zajedno s ostalom opremom, i vratili se u bazu, u hotel Movenpick. Jo nekoliko dana nakon 22. oujka nije se dogaalo nita, a Njemaki arheoloki institut nije se javio nikakvim slubenim priopenjem novinarima. Razlog je, ini se, bilo to to se dr. Stadelmann nikako nije mogao odluiti u vezi s tim kakav bi tono oblik takva objava trebala poprimiti. Za vrijeme predaha, Gantenbrink i filmska ekipa odluili su vratiti se u Muenchen. Posve prirodno, ponijeli su svu opremu, pa tako i dvadeset osam videovrpca snimljenih za vrijeme istraivanja. Nekoliko dana kasnije,poetkom travnja 1993., Gantenbrink nam je poslao kopiju kasete na kojoj je prikazano otkrivanje "vrata". Mi smo tu snimku dostavili britanskim medijima. PUNO STRKE, A ZATIM NITA Prvi vei prilog pojavio se na naslovnici londonskog Independenta, 16. travnja 1993.: Arheolozi su otkrili ulaz u dosada nepoznatu komoru u najveoj egipatskoj piramidi. Odreeni dokazi upuuju na mogunost da se u njoj nalazi kraljevsko blago faraona Keopsa [Khufua], za kojeg je prije 4500 godina ta piramida i podignuta. Sadraj komore gotovo je posve sigurno netaknut. Ulaz se nalazi na zavretku jednog strmog prolaza dugakog 65 metara, ali irokog samo 20 centimetara i visokog takoer 20 cm... Prema rijeima belgijskog egiptologa Roberta Bauvala, taj je prolaz usmjeren tono prema Siriusu, za koji su drevni Egipani drali daje inkarnacija boice Izie. ini se da i ostali mali prolazi u piramidi pokazuju u smjeru drugih nebeskih tijela-Orionovog pojasa i zvijezde Alpha Draconis, koja se u ono vrijeme nalazila na mjestu na kojem je danas Sjevernjaa... Reakcije na veliki lanak na Independentovoj naslovnici bile su nevjerojatne. Ve nekoliko sati kasnije deseci novinara iz cijelog svijeta eljeli su razgovarati s Gan-tenbrinkom, a te iste veeri u emisiji vijesti britanske televizijske postaje Channel 4, tema je dobila velik prostor. Dr. I. E. S. Edwards pojavio se u tom prilogu, stoje ve samo po sebi za njega bila prava rijetkost, i izazvao pravu malu senzaciju, milijunima uzbuenih gledatelja govorei da bi se iza tih zagonetnih "vrata" mogao nalaziti "kip kralja koji gleda prema zvijeu Orion". "Ali to je samo pretpostavka... nije bilo slinih dogaaja na temelju kojih bismo mogli valjano suditi", dodao je brzo. No koliko god to bila neutemeljena pretpostavka, i premda iz Kaira nije bilo nikakvih jasnih izjava, meunarodni su mediji neoekivano naili na zlatnu ilu: "U PIRAMIDI SU MODA FARAONOVE TAJNE", glasio je naslov na prvoj stranici TheAgea u Melbourneu; "TAJNA KOMORA MOGLA BI RIJEITI ZAGONETKU PIRAMIDE" vritao je londonski Times; "NOUVEAU MVSTERE DANS LA PVRAMIDE" objavio je uzbueno pariki Le Monde; "PIRAMIDINA ZAGONETKA", izvjetavao je LosAngeles Times; "VIVE LA TECHNIQUE: PORTE POUR KHEOPS!" glasio je naslov u vicarskom Le Malinu4. Bilo je to gotovo kao daje kult piramide ponovno oivio. U svakom sluaju, pria se jo. tjednima razvlaila u desecima regionalnih novina i nekoliko meunarodnih 128asopisa13. Sve je, kako se inilo, zanimalo stoje iza tih malenih "vrata" i zato su okna piramide usmjerena prema zvijezdama... Prva slubena reakcija potekla je od Njemakog arheolokog instituta, posredstvom Reutersa u

Njemakoj, 16. travnja 1993. Gospoa ChristineEgorov, Stadel-mannova tajnica - tom prilikom predstavljena kao Institutsprecherin, "glasnogovornica Instituta" - odluno je objavila kako je i sama pomisao na mogunost postojanja nekakve komore na zavretku okna obina glupost. "Zrani kanali" Kraljiine komore, objasnila je ona, nisu usmjereni ni prema emu, a Gantenbrinkov je robot trebao samo "mjeriti vlanost u piramidi"16. Ubrzo nakon toga, Reuters je objavio drugi izvjetaj, ovaj put s rijeima dr. Stadelmanna: "Ne znam kako je dolo do ove prie, ali mogu vam rei da me to jako uzrujava", bjesnjeo je. "Nikako ne postoji neka druga komora... Iza kamena nema nikakve sobe"1 . POLITIKE IGRE Sljedeih je godina Gantenbrink vie puta pokuavao doi do doputenja za nastavak istraivanja okana u Kraljiinoj komori, tvrdei kako nema potrebe nagaati o tome jesu li "vrata" doista vrata ili nisu, te postoji li iza njih nekakva komora ili ne: Zauzimam krajnje neutralan stav. Rije je o znanstvenome postupku, te nema apsolutno nikakve potrebe na pitanja odgovarati nagaanjima kada je na ta pitanja mogue neusporedivo lake odgovoriti nastavljanjem istraivanja... Imamo ureaj (ultrazvuni) koji bi otkrio eventualnu upljinu iza kamene ploe. Nema smisla razvijati teorije kada raspola10 enio pomagalima koja mogu otkriti istinu . Jedan od glavnih problema s kojima se suoavao Gantenbrink bilo je to to nije pripadao egiptolokoj struci, tako da su ga vodei znanstvenici u Gizi smatrali honorarno angairanim tehniarem-a to je, po definiciji, znailo da se za njegove stavove ve unaprijed zakljuuje kako nemaju nikakvu utemeljenost i teinu. On je objasnio kako su ga, poto je u oujku 1993. otkrio kamena vrata, praktiki ignorirali, a na njegovo otkrie gledali nezainteresirano: "U vezi s otkriem trebao sam se nai s ministrom kulture, ali do tog susreta nikada nije dolo. Zakazana je konferencija za novinare. Nije bilo ni nje"19. Potkraj 1994. Gantenbrink je u Parizu objavio kako je voljan Egipanima staviti na raspolaganje svoj ureaj, ak i o vlastitom troku uvjebati nekog egipatskog 129tehniara, samo da se nastavi istraivanje, no nekoliko tjedana kasnije uljudnim ga je pismom odbio predsjednik EAO-a, dr. Nur El Din: "Hvala na ponudi za uvjebavanje egipatskog tehniara [napisao mu je Nur El Din]... Naalost, mi smo trenutano vrlo zauzeti, pa emo stvar stoga odgoditi"20. "Potraga za istinom", rekao je Gantenbrink u sijenju 1995. godine, "odvie je vana da bije sprijeile nekakve glupe politike igrice. Nadam se samo da e i oni ubrzo doi do identinog zakljuka"21. l DORUAK S GANTENBRINKOM Dana 19. veljae 1995. doputovali smo u Egipat i ve sutradan dorukovali s Rudolfom Gantenbrinkom, u hotelu Movenpick u Gizi. On je u Egiptu proveo vei dio prethodnog tjedna, i dalje pokuavao doi do dozvole za nastavak istraivanja okana u Kraljiinoj komori, a tog se prijepodneva trebao vratiti u Muenchen. Za posljednjeg posjeta, rekao nanije, konano se uspio osobno nai s dr. Nurom El Dinom. "I kako je reagirao?" upitali smo ga. Gantenbrink je samo slegnuo ramenima: "Ohrabrujue". Ali on nikako nije izgledao ohrabreno. Potom smo ga upitali je li za tog posjeta ponovno bio u Kraljiinoj komori. "Nisam", odgovorio je on. "Drae mi je ne ii onamo." Ne moe podnijeti pomisao, rekao nanije, vraati se na mjesto svog velikog otkria, bez robota, bez cilja, kao turist. "U Kraljiinu komoru vratit u se s Upuautom i dovriti istraivanje okana", rekao je ponosno, "ili se vie uope neu vraati onamo." ODABRANE SKUPINE Tog istog mjeseca - u veljai 1995. -jedan od najuspjenijih i najaktivnijih lanova Udruge za istraivanje i prosvjeenje javio nam se telefonom iz Sjedinjenih Drava, govorei o aktualnim planovima za irenje potrage za Dvoranom spisa u nekropoli u Gizi:

Sljedee tri godine bit e fantastine... 1996. je manje-vie odreena za nau malu ekspediciju do Sfinge - s podzemnim radarom. Zahi je rekao da emo moi ii 1996. Jo emo malo istraivati tlo, a iznad svega zavoljet emo i upoznati ljude oko sebe, kao i razne sku^2 pine, i suraivati s njima... i drim da emo najkasnije 1998. doi do neega" . 130U istom smo razgovoru doznali i daje ta ista osoba tijekom dvije godine od prekidanja projekta Rudolfa Gantenbrinka pomno pratila dogaaje povezane s onim skrivenim vratima u Velikoj piramidi. Tvrdio je da ima informacije kako e egipatske vlasti uskoro pokuati doi do vrata vlastitim robotom, kako bi ispod njih uvukli optiku icu s kamerom i vidjeli stoje iza njih. Na nam je izvor rekao i da gaje "Zahi" pozvao da bude u odabranoj skupini svjedoka koji e biti u piramidi kada konano doe do tog trenutka: "Obeao mi je da e me obavijestiti mjesec dana prije bilo kakvog pokuaja... Neto e se posve sigurno dogoditi. Ne zna tono kada. Neke stvari kasne ini mi se s robotom - ali i to e rijeiti..." . Jedno je ipak nedvojbeno: Rudolf Gantenbrink, ija je domiljatost i odvanost dovela do izvornog otkrivanja vrata na zavretku zagonetnog junog okna Kraljiine komore, vjerojatno nee biti nazoan. U rujnu 1995. doznali smo da je EAO njemakim vlastima uputio obavijest o tome da ne ele nastaviti istraivanje Velike pirami-de24. POKOP Iskreno govorei, poto smo prouili akademske stavove i postupke u vezi s moguom geolokom starou Sfinge i "anomalijama" u podinskim slojevima ispod nje, sluaj eljezne ploe u junome oknu Kraljeve komore, kao i sluaj relikata pronaenih u oknima Kraljiine komore, ne udi nas sluaj Gantenbrinkovih "vrata". I u tom su sluaju pripadnici ortodoksnih akademskih krugova sudjelovali u pokopu istraivanja koje je obeavalo nove spoznaje o spomenicima u Gizi, a "vrata"-i do dananjeg dana -jo uvijek nisu otvorena. Nemamo nikakav stav o tome vode li ili ne do "Dvorane spisa" - "spisa" na smotcima od papirusa koji se bave "religijom" graditelj, kao stoje Zahi Hawass pretpostavio 1993. godine, tijekom godinu dana izbivanja s mjesta direktora Piramida u Gizi25. Naa su nas vlastita istraivanja, meutim, uvjerila da je okno u kojem je Rudolf Gantenbrink doao do svog iznimnog otkria povezano s drevnim sustavom vjerovanja i obreda koji su spomenike u nekropoli u Gizi smatrali "slikom neba". U III. i IV. dijelu pokuat emo deifrirati tu sliku i doi do njezinog znaenja. 131lTrei dio DUALIZAM i l8. poglavlje Kljuevi dualizma "Newton je bio posljednji magiar. Zato ga nazivam magiarom? Jer je cijeli svemir i sve stoje u njemu promatrao kao zagonetku, kao tajnu.kojuje mogue odgonetnuti samo primjenom iste misli na odreene dokaze, odreene mistine tragove koje je Bog ostavio na svijetu kako bi ezoterinome bratstvu omoguio svojevrsni filozofski lov na blago. Drao je da se ti kljuevi nalaze djelomino na nebu... djelomino na odreenim papirima i tradicijama koje su prenijela braa... istom milju, koncentracijom uma, rjeenje zagonetke, drao je, otkrit e se upuenima..." John Maynard Keynes, Kraljevsko drutvo, proslava tristote godinjice Newtonova roenja, 1947. UI. i II. dijelu vidjeli smo kako astronomske osobine arhitekture Sfmge i piramida u Gizi nisu zainteresirale egiptologe i kako nisu uzete u obzir u njihovim analizama funkcije i znaenja tih spomenika. To je, po naem miljenju, za posljedicu imalo niz ozbiljnih pogrenih tumaenja dostupnih dokaza - a najflagrantni]i su primjeri, na razini fizikog istraivanja i prouavanja, moda upravo kronino zanemarivanje etiriju astronomski usmjerenih okana Velike piramide te dugotrajno i okantno razdoblje neaktivnosti u vezi s "vratima" u junome oknu Kraljiine komore. Na zavretku I. dijela ukazali smo na mogunost da logika svih tih okana, kao i razmjetaj i simbolika piramida i Sfinge, izgledaju kao da su povezani s odreenim vrlo snanim vjerskim i kozmolokim pojmovima izloenima u drevnim egipatskim tekstovima o pokopima i ponovnom roenju, te u tzv. "hermetikim" tekstovima. U njima

135m se izraava filozofija "kako gore, tako i dolje", te zagovara povlaenje na zemlju kozmikih sila, to bi bio kljuan korak u ovjekovoj potrazi za poznavanjem boanskoga i besmrtnosti due: "A ja u, rekao je Hermes, ovjekovom rodu podariti inteligenciju, ja u mu dodijeliti mudrost i pokazati istinu. Time nikada neu prestati koristiti ivotu smrtnog ovjeka; i bit u od koristi svima njima, kada sila prirode u njima djeluje u skladu s kretanjem zvijezda iznad njih"'. U sljedeim emo poglavljima podastrijeti dokaze o tome da su iznimni spomenici u nekropoli u Gizi dio velianstvenog i odavno zaboravljenog naina iniciranja odabranih pojedinaca, meu kojima su posljednji bili egipatski faraoni, u ezoterinu kozmiku mudrost koja zemlju povezuje s nebom sredstvima kojima su oni iskreno namjeravali nadii ogranienja smrti: Cijeli svijet koji lei dolje postavile su i ispunile stvari koje se nalaze gore; jer ono to je dolje nema snagu urediti ono gore. Slabije zagonetke moraju poputati pred jaima; a sustav stvari na visini jai je od stvari dolje . Tvoj je zatitnik Bog-zvijezda... dua odlazi dalje... tvoje tijelo ima mo... Vrata skrivene zemlje otvaraju ti se... Oziris, osvaja milijun godina, dolazi tebi... KOZMIKO OKRUENJE Svjetonazor drevnih Egipana, koji su, kako se ini, netaknut i posve oformljen, naslijedili jo na samome poetku svoje povijesne civilizacije, prije kakvih 5000 godina, bio je duboko dvojan i kozmoloki. Temelj faraonske teokracije, ujedinjenje "dviju zemalja" Gornjeg i Donjeg Egipta u jedno kraljevstvo, pojmovi o vlastitoj prolosti i naslijeu, njihovi zakoni i kalendarske mjere, arhitektura njihovih hramova i kompleksa piramida, pa ak i sami Egipat i Nil - sve to njima su bili kozmoloki koncepti. I doista, oni su drali daje njihovo kozmiko okruenje (nebo, Mlijena staza, sunce i zvijezde, mjesec i planete kao i svi njihovi ciklusi) povezani savrenim dualizmom sa zemaljskom okolinom (njihovom zemljom i Nilom, ivuim kraljem i njegovim pretcima, ciklusima godinjih doba i vremenskih razdoblja). ini nam se da se povijest drevnog Egipta, u mjeri u kojoj je zapisana na papirusima, ploicama i natpisima, esto izraavala svojevrsnim "kozmikim kodom" obredno i simboliki-poput samih piramida-povezanih s promjenjivim obrascima na nebu. Iz toga slijedi da moramo promatrati nebo, ba kao Egipani, kako bismo shvatili zamisli i pojmove koje su pokuavali prenijeti svojim (barem na povrini) iznimno ne136obinim i problematinim vjerskim tekstovima. Meu njima su i zagonetni i arhaini tekstovi kojima je cilj upravljati zagrobnim putovanjem preminulih, poput Knjige mrtvih (koju su drevni Egipani poznavali pod naslovom Per-m-Hru, Knjiga "Dolaska danju"), Knjige dvaju puteva, Knjige Velikih vrata, Knjige o onome stoje u Duatu i Tekstova mrtvakih sanduka. Meutim, meu tim dokumentima koji se bave pogrebima i ponovnim roenjem, najstariji su i najenigmatiniji tzv. Piramidski tekstovi koji su se iz starijih izvora poeli prepisivati i sastavljati u drugoj polovici treeg tisuljea pr. K. Ti iznimni tekstovi do nas su doli u obliku raskonih hijeroglifskih natpisa na zidovima grobnica u nizu piramida iz Pete i este dinastije u Saqqari, petnaestak kilometara juno od nekropole u Gizi, te nam nude dosada zanemarivani klju kojim je mogue doprijeti do tajna velikih piramida i Sfmge. ASTRONOMSKA BIT Svi gore navedeni dokumenti, kao i mnogobrojni drugi, prevedeni su na suvremene jezike u posljednjih stotinu godina, i sve su ih prouavali strunjaci i znanstvenici - od kojih veina ne bi osporavala injenicu da obuhvaaju kompleksnu mreu astronomskih referenci, simbola, alegorija i aluzija . Samo aica istraivaa, meutim, razmatrala je i mogunost da bi te astronomske osobine mogle initi bit tekstova. U ovu skupinu pripadaju i Giorgio de Santillana i Hertha von Dechend, ije smo istraivanje, Hamletovo kolo, spominjali u 4. poglavlju, a pisali su o nainu na koji se za duu preminulog faraona dralo da putuje nebom: ...dobro opremljen... s Piramidskira tekstom ili Tekstom mrtvakog sanduka, koji su davali njegov nezaobilazni vremenski raspored i sadravali unaprijed odreene adrese svih nebeskih pojedinaca s kojima se prema oekivanjima trebao susresti. Faraon se oslanjao upravo na te svoje tekstove kao to su se manje ugledne preminule osobe oslanjale na primjerak odabranih poglavlja iz Knjige

mrtvih, i bio je pripravan mijenjati oblik u... neto slino onom nebeskom "poloaju" koji mora prijei, to god to bilo, i izdeklamirati prikladne formule kako bi nadvladao neprijateljska bia... Santillana i von Dechendova, podosta otro, govore o beznadnoj nedoraslo-sti mnogih prijevoda s kojima znanstvenici danas rade-prijevoda koji se prema astronomskim stranama tekstova odnose kao da nemaju osobitu vanost: I tako pomno razraene upute u Knjizi mrtvih, koje se odnose na nebesko putovanje due, u prijevodima postaju nekakvim "mistinim" govorom, te moraju izgledati kao ne137kakvo sveto blebetanje. Ali, s druge strane, suvremeni prevoditelji tako vrsto vjeruju u vlastite izmiljotine, prema kojima podzemni svijet treba traiti u unutranjosti naeg planeta - a ne na nebu - da ih ak ni 370 konkretnih astronomskih termina ne moe navesti na to da malo zastanu i bolje razmisle . Problem koji smo ovdje otkrili, kako emo pokazati, velik je i viestran. Upravo je on akademsku analizu tekstova doveo u slijepu ulicu, jer je dolo do potpunog i izrazitog zanemarivanja: a) najvanijeg vjerskog koncepta drevnih Egipana, b) kljune karakteristike njihove zemlje i neba i c) najtemeljnijeg dijela njihovih duhovnih i koz-molokih vjerovanja. DRUGI SVIJET U najranijim vjerskim spisima koji su se ouvali iz doba drevnog Egipta za opisivanje kozmikog "svijeta mrtvih" i njegovih karakteristika koristi se snana simbolika terminologija. Taj se svijet naziva Dualom7-a taj pojam suvremeni egiptolozi uobiajeno o prevode kao "Podzemni svijet" (ili katkada "Donji svijet") . U Piramidskim tekstovima, meutim, Duat je posve jasno mjesto na zvjezdanome nebu - ega su nesumnjivo bili svjesni i brojni istaknuti egiptolozi iz ranijih generacija, poput Selima Hassana, sira E. A. Wallisa Budgea i Kurta Setea9. Ipak, ak ni ti pioniri nisu se uhvatili u kotac s cjelokupnim implikacijama i karakteristikama tog pojma jer nisu dovoljno dobro poznavali astronomiju. Primjerice, u svojoj analizi raznovrsnih naina na koje se rije Duat hijerog-lifskim znakovima upisivala tijekom cijelokupne egipatske povijesti, Selim Hassan iznosi sljedea opaanja: "Razmotrimo li dokaze koje znaenje tog naziva nudi za Stare drave [doba piramida], vidjet emo da se izvorni Duat, budui podzemni svijet, nalazio na nebu"10. Potom navodi stav Kurta Setea da bi "Duat mogao biti ili crveni sjaj sumraka koji prethodi svitanju (tj. "lano svitanje") ili ono veliko podruje na istonome dijelu neba na kojem se pojavljuje taj sjaj..."1'. Hassan nadalje navodi 151. redak iz Piramidskih tekstova: "Duat je obavio Orion; i dok se on koji ivi u obzoru (tj. Ra [bog Sunca]) proiava; Duat je obavio Sot-his [Sirius]... u zagrljaju [njihovog] oca Atuma". Hassan tako dri da: "...to jasno pokazuje kako, kada se sunce uzdie i proiava na obzoru, Duat obavija zvijezde Orion i Sothis [Sirius], s kojima se povezuje kralj. To je istinsko opaanje iz prirode, i doista izgleda kao da sve snanije svjetlo svi138tanja svako jutro guta zvijezde. Moda upravo ono to oznaava rije Duat, zvijezda u krugu, ilustrira pojam tog obavijanja zvijezde. Kada je na putu na ijem e se zavretku pridruiti zvijezdama, umrli kralj najprije mora proi pokraj (ili kroz) Duat koji e sluiti tome da ga vodi u ispravnome smjeru. Tako u reenici 610 [Piramidskih tekstova] itamo: 'Duat tvoje noge vodi do obitavalita Oriona... Duat tvoju ruku vodi do obita-valitaOriona'..."12. ZVIJEZDE KOJE IZLAZE SA SUNCEM Hassanov prikaz nebeskog krajobraza Duata toan je samo utoliko to on uvia da se to dogaa na istoku, daje vrijeme promatranja nekoliko minuta uoi svitanja (to on naziva "lanim svitanjem") i da se svi, zvijee Oriona (Ozirisa), zvijezda Sirius (Isis), Sunce (Ra) i neki drugi kozmiki element koji predstavlja "Atum" ("otac" bogova), nalaze u Duatu. Meutim, kako ne poznaje temeljnu nebesku mehaniku i kako relevantne dijelove Piramidskih tekstova ne uspijeva postaviti u kontekst njihova vremena i mjesta, ini ozbiljnu pogreku u tumaenju koju su nakon njega ponovili i utvrdili brojni drugi znanstvenici koji ne znaju nita o astronomiji: 1. Vrijeme sastavljanja Piramidskih tekstova priblino je bilo razdoblje od 2800 g. pr. K. do 2300 g. pr. K.13

2. Mjesto s kojeg se promatralo nebo nalazilo se neposredno juno od dananjeg Kaira, u tzv. "Memfiskoj nekropoli" (nazvanoj prema Menneferu, kasnije "Memfi-su", prvoj povijesno priznatoj prijestolnici drevnog Egipta), gdje se nalaze velike piramide iz Gize (ali i manje piramide iz Stare drave, poput piramida u Abu Roashu, Abu-siru, Saqqari, Dahshuru i Meidumu)14. 3. Hassan grijei kada pretpostavlja da zvijezde o kojima je rije-tj. Orion i Sirius - "svako jutro" guta "sve snanije svjetlo svitanja". Zapravo postoji samo jedno razdoblje u godini kada dolazi do tog "gutanja" -vrijeme koje se polagano mijenja zbog precesijskog kretanja Zemlje. Ukratko: u Doba piramida konkretne pojave opisane u tekstovima, pojave o kojima govori Hassan (pojave koje se struno nazivaju "sunevim izlascima" Oriona i Siriusa, tj. izlazak zvijezda neposredno prije sunca u svitanje) mogle su se promatrati samo negdje poetkom ljeta - tj. u vrijeme ljetnog solsticija15. Drugim rijeima, drevni su Egipani Duat smatrali 139Memfis L SM"'ara O V Avanr 1 Memfiska nekropola -polja s piramidama od Abu Roasha do Dahshura 140Podne Podne Podne 55. Toke izlaenja sunca za vrijeme solsticij i ekvinocijpromatrane iz Memflske nekropole. U razdoblju oko 2500 g. pr. K. - Dobu piramida - Duat se promatrao i smatrao aktivnim samo u vrijeme ljetnog solsticija, kada su zvijezde Orion i Sirius izlazile u svitanje, neposredno prije sunca. aktivnim iskljuivo u vrijeme ljetnog solsticija, kada Orion i Sirius izlaze sa suncem, a ne, kako navodi Hassan, tijekom cijele godine. Vodei rauna o tim injenicama, pokuajmo iznova protumaiti kozmiki Duat, ovaj put u valjanom astronomskom kontekstu. NEBESKA RIJEKA Jedna od najistaknutijih odlika Duata, kako se opisuje u drevnim egipatskim tekstovima, jest njegov odnos s velikom kozmikom "rijekom" koja se naziva "Vijugavim vodenim putem". Vie istraivanja potvrdilo je izvan svake ozbiljnije sumnje daje "Vijugavi vodeni put" bio magini pojas svjetla koji vijuga nebom, a koji poznajemo pod nazivom "Mlijena staza"16. Oito je i da su drevni sveenici-astronomi koji su sastavljali Pira-midske tekstove zemaljski pandan tom "Vijugavom vodenom putu" prepoznali u rijeci Nil i njezinom godinjem poplavljivanju, "Velikom potpoljavanju", koje se takoer vremenski poklapalo s ljetnim solsticijem :Vijugavi je vodeni put poplavljen, polja Rushe pod vodom, a mene prenose onamo, do istone strane neba, mjesta na kojem su me bogovi stvorili... [Orionova] je sestra Sothis [Sirius]...18 Doao sam do svojih vodenih puteva koji se nalaze na obali Poplave Velikog pota19 panja, mjesta zadovoljstva... koje je na obzoru... Podigni me i ponesi do Vijugavog vodenog puta, postavi me meu bogove, neuniKao stoje ispravno uoio sirE. A. Wallis Budge: "Egipani... od najranijih vremena... materijalno nebo [Duat]... prikazuju na obalama Nebeskog Nila, gdje su izgradili gradove"21. Slino tome, filolog Raymond Faulkner, koji je na engleski preveo Piramidske tekstove i velik dio ostale egipatske vjerske literature, nije mogao odoljeti oitim korelacijama izmeu "nebeske rijeke", "Vijugavog vodenog puta" i Mlijene staOZIR1SOVO KRALJEVSTVO NA NEBU Zvijezde Orion i Sirius nalaze se na desnoj obali Mlijene staze, koja je neposredno pred svitanje za ljetnog solsticija u Dobu piramida - izgledala kao okomita "kozmika rijeka" na istoku. Drevnim Egipanima Duat stoga nije mogao izgledati kao neko nejasno, prazno, ruiasto podruje negdje iznad istonog obzora. Naprotiv, jasno je daje imao vrlo konkretnu adresu na nebu "obitavalite" "Oriona i Siriusa" na obalama "nebeskog Nila":

Budi vrst, o Ozirisu kralju [Orione] na donjoj strani neba s Prelijepom zvijezdom [Sirius] na zavoju Vijugavog vodenog puta... Kreni prema Vodenom putu... Neka ti se postave stube tloDuata, do mjesta na kojem je Orion... O, kralju, ti si ta Velika zvijezda, Orionov pratitelj, koja s Orionom putuje nebom, koja s Ozirisom plovi Dualom...<? Vodei rauna o zvjezdanom krajobrazu, moemo poeti stvarati razmjerno podrobnu sliku Duata, "Ozirisova kraljevstva" na nebu - prepoznatljivog rasporeda na nebu, konkretnog nebeskog smjetaja, s vlastitim "kozmikim Nilom". Ali kada je to kozmiko kraljevstvo "utemeljeno"? 142"PRVO VRIJEME U najdojmljivijim i najljepim vjerskim tekstovima, kao to smo ve rekli u I. dijelu, drevni su Egipani govorili o "vremenu bogova", Zep Tepi (doslovce "Prvo vrijeme") s nepokolebljivom uvjerenou daje takvo razdoblje doista postojalo. Drugim rijeima, vjerovali su daje Zep Tepi bio stvaran, povijesni dogaaj. U skladu s prevladavajuim dualizmom, vjerovali su i da se ono projiciralo i "upisalo" u zvjezdano nebo. tovie, ta se pria u kozmikom okruenju ponavljala u beskraj ciklikim prikazima nebeskih tijela i zvijea. Podruje Duata u vrijeme Siriusova izlasl f/ ' x ^ / 2,5 sata kasnije VN 3,5 sata kasnije 36. Nebesko podruje Duat uz Orion i Sirius koji izlaze neposredno ispred sunca, u svitanje za ljetnog solsticija. Upravo se u to doba godine, i to samo u tom trenutku, Duat smatrao "aktivnim". Primijetit ete da Mlijena staza u istom trenutku izgleda kao okomita "kozmika rijeka" na istoku. Na ovom se prikazu vidi i putanja zvijezda Oriona nakon jutarnjeg dizanja do kulminacije na meridijanu. Drugim rijeima, oni su razmiljali o svojevrsnom kozmikom "prikazanju", izraenom jezikom alegorijske astronomije, u kojem se svaki glavni lik identificira s konkretnim nebeskim tijelom. Raje bio Sunce, Oziris Orion, Izida zvijezda Sirius, Tho-th Mjesec - i tako dalje i tako dalje. A ta dramatinost nije se ograniavala samo na nebesko podruje; naprotiv, kao to se moe i oekivati, u dualistikom drevnom Egiptu prenosila se i na zemlju, u kozmiku atmosferu astronomski izgraenih piramida u Gizi,Astronorgska irina 30 "- (bez korekcije zbog refrakcije) 37. Divovska podruje trokuta neposredno juno od vrha delte Nila koje obuhvaa Heliopolis, Memfis i Gizu, drevni su Egipani smatrali stvarnim geografskim mjestom na kojem su se dogaale pojave iz "prvog vremena"-svojevrsnim geodetskim rajskim vrtom usmjerenim na astronomsku irinu od3(P sjeverno 144gdje su se tajnim obredima i liturgijama ve tisuljeima obiljeavali dogaaji iz "Prvog vremena" . O tim liturgijama i mitovima koje su izraavali zna se vrlo malo. Kao to objanjava egiptolog R. T. Rundle Clark: Stvaranje mitova temeljilo se na odreenim naelima. Oni su neobini i zasada ih razumijemo samo djelomino. ini se da su najvaniji elementi bili: a) Temeljna naela ivota, prirode i drutva bogovi su odredili jo davno, prije uspostavljanja kraljevstva. To razdoblje - Zep Tepi - "Prvo vrijeme" - protezalo se od prvog pokreta Visokog boga u Pretpovijesnim vodama do postavljanja Horusa na prijestolje i iskupljenja Ozirisa. Svi prvi mitovi prepriavaju dogaaje ili pojave iz tog razdoblja. b) Sve ono ije je postojanje ili autoritet trebalo opravdavati ili objanjavati mora se odnositi na "Prvo vrijeme". To je vrijedilo za prirodne pojave, obrede, kraljevske oznake, planove hramova, magine ili lijenike formule, sustav hijeroglifa, kalendar - sve potreptine jedne civilizacije... Rundle Clark spoznao je i da se egipatska umjetnost "gotovo u cijelosti sastoji od simbola", da su "arhitektonski raspored i ukrasi svojevrstan mitski krajobraz" razraen do posljednje pojedinosti, te da sve ima znaenje: Svetite [grobnica ili kompleks piramida] boga [kralja], primjerice, bio je "Obzor", podruje

velianstvenog svjetla iza obzora u svitanje, gdje su ivjeli bogovi. Hram je bio slika svemira kakav je postojao i, istodobno je zemlja na kojoj je stajao bila Pretpovijesni humak koji se u vrijeme Stvaranja dizao iz vode Pretpovijesnog oceana... Na zavretku dnevne slube u hramu, sveenici su pred boanski lik podizali malenu figuru Maat (boice Zakona i Reda). Taj je in trebao potvrditi da su ponovno uspostavljeni ispravnost i red, no to je ujedno bilo i ponavljanje neeg to se dogodilo na poetku svijeta... nekog mitskog dogaaja u doba bogova... ZLATNO DOBA l POJAVA ZLA U sljedeim emo se poglavljima vraati na to "Prvo vrijeme" bogova, kako bismo ga pomnije prouili. Zasada je, meutim, dovoljno spomenuti da se Zep Tepi smatrao zagonetnim i udesnim zlatnim dobom koje je uslijedilo odmah nakon Stvaranja. Nadalje, barem u glavama drevnih Egipana, to se zlatno doba nije dogodilo u nekakvoj zamiljenoj, mitskoj zemlji koju je gotovo nemogue pronai, neto poput biblijskog "Rajskog vrta", nego u dobro poznatom i nedvojbeno stvarnom fizikom i povijesnom okruenju. I doista, oni su vrsto vjerovali da je to divovsko podruje neposredno juno od vrka 145delte Nila, taj trokut koji obuhvaa Heliopolis, Memfis i Gizu, bilo stvarna geografska lokacija na kojoj su se odvijali dogaaji "Prvog vremena" - ukratko stvarni "Rajski vrt", sa stvarnim geografskim karakteristikama i mjestima. Upravo su ondje, usred tog svetog krajobraza, bogovi "Prvog vremena", barem prema tekstovima, uspostavili svoje zemaljsko kraljevstvo . A kakav je bio kulturni karakter tog kraljevstva? Rundle Clark daje najbolji prikaz: ...sve stoje bilo dobro ili uspjeno utemeljeno je na naelima postavljenima u "Prvom vremenu"koje je, stoga, bilo zlatno doba apsolutnog savrenstva-"prije pojave bijesa, nezadovoljstva, sukoba i pobuna". U tom blaenom dobu, poznatom pod nazivima "vrijeme Raa", "vrijeme Ozirisa" ili "vrijeme Horusa", nije bilo ni smrti, ni bolesti, ni katastrofa... t Bogove Ozirisa i Horusa, zajedno s Raom (u sloenom obliku Ra-Atuma, "oca" bogova) drevni su Egipani smatrali vrhovnim izrazima i egzemplarima "blaenog razdoblja 'Prvog vremena'"31. Ozirisa su osobito pamtili jer je prvi sjedio na tronu tog boanskog kraljevstva, kojim je vladao zajedniki sa svojom suprugom Izidom32. Zlatno doba obilja kojim je vladao kraljevski par (a u kojem su ljudi nauili obraivati zemlju i uzgajati ivotinje, te su im usto postavljeni zakoni i vjerske doktrine), meutim, zavrilo je naglo i nasilno kada je Ozirisa ubio njegov brat, Set. Ostavi bez djeteta, Izida je mrtvog Ozirisa vratila u ivot dovoljno da primi njegovo sjeme. Zahvaljujui tome rodila je Horusa, kojem je sudbina namijenila da "Ozirisovo kraljevstvo" vrati iz kanda zlog strica Seta. TEKSTOVI SA SHABAKE U svim kljunim elementima, to je, dakako, pria koju poznajemo pod naslovom Hamlet (a ona je puno starija od istoimene Shakespearove drame ), i k tome, u najnovijem hollywoodskom pojavnom obliku, ini okosnicu prie crtanog filma Kralj lavova (brat ubija brata, sin rtve osveuje se stricu i sve u kraljevstvu ponovno postavlja na pravo mjesto). Izvorna egipatska verzija prie - tzv. "Memfiska teologija" - temelji se na tekstovima uklesanima u spomenik poznat pod nazivom "Kamen Shabaka", koji se danas nalazi u British Museumu34. U njemu itamo kako je, nakon velikog sukoba izmeu Horusa i Seta (u kojem je Horus ostao bez jednog oka, a Set bez testisa), Geb, ze146maljski bog (otac Ozirisa i Izie), sazvao Veliko vijee bogova adu" iz Heliopolisa - i s njima donio presudu Horusu i Setu: deveterolanu "EneGeb, gospodar bogova, zapovijedio je Devetorici bogova da se okupe kod njega. Donio je presudu u sporu izmeu Horusa i Seta; okonao njihov sukob. Seta je proglasio kraljem Gornjeg Egipta, do mjesta na kojem se rodio, a to je Su, A Horusa je proglasio kraljem Donjeg Egipta, do mjesta na kojem se njegov otac [Oziris] utopio , i to je bila "podjela dviju zemalja". Tako je Horus vladao jednini podrujem, Set drugim. Mir izmeu dviju zemalja sklopljen je u Ayanu. I tako je zavrila podjela dviju zemalja. 36

Spomenimo samo usput da Ayan nije nikakvo mitsko mjesto, nego stvarna, fizika lokacija u drevnome Egiptu, neposredno sjeverno od Memfisa, prijestolnice Rane dinastije37. Presuda donijeta ovdje kasnije je promijenjena, kako nam dalje govore tekstovi sa Shabake: Gebu se kasnije uinilo pogrenim daje Horusov dio jednak Setovom. Stoga je Geb Horusu dao njegovo [Setovo nasljedstvo], jer je on [Horus] sin njegova prvoroenca [Ozirisa]... Tako je Horus vladao dvjema zemljama. On je ujedinitelj dviju zemalja, to stoji u njegovom velikom imenu: Ta-tenen, "Juno od njegovog zida", "Gospodar vjenosti"... On je Horus, koji se uzdignuo kao kralj Gornjeg i Donjeg Egipta, koji je ujedinio dvije zemlje u [predjelu] Zida [Memfisa], mjesta na kojem su se dvije zemlje ujedinile..: 38 TRAG BLAGA Ova fascinantna pria donosi nam svojevrsni klju, trag koji vodi do blaga, elemenata na temelju kojih je mogue rekonstruirati kako su sami drevni Egipani gledali na taj mitsko-povijesni prijenos u kojem su to veliko vijee i Geb Horusu predali kljueve "Ozi-risova kraljevstva". Primjerice, ini se nedvojbenim da se dralo kako se taj vani dogaaj zbio u Ayanu, neposredno sjeverno od Memfisa, tj. petnaestak kilometara od dananjeg Ka-ira39. A kada je rije o mrtvom Ozirisu, tekstovi sa Shabaka govore nam kako je kralj prenijet i pokopan "u zemlji Sokarovoj": To je zemlja... mjesto pokopa Ozirisa u Kui Sokarovoj... Horus se obraa Izidi i [njezinoj sestri] Neptis: "Brzo, uhvatite ga..." Izida i Neptis govore Ozirisu: "Dolazimo, uzimamo te..." Posluae na vrijeme i dovedoe ga na zemlju. On ulazi na skrivena vrata u slavi Gospodara vjenosti. Tako je Oziris doao na zemlju, u Kraljevsku utvrdu, sjeverno od zem147a^^ 38. Prolazi, komore i hodnici "zemlje Sokarove" upetom odjeljku Duata prikazani na zidovima grobnica vrlo su slini prolazima, komorama i hodnicima Velike piramide. Je li mogue daje piramida, izmeu ostalog, trebala sluiti i kao svojevrstan "model" ili simulacija zagrobnog svijeta u koji se upuenici dovode na kunje i muke? 148Ije na koju je doao. A njegov sin Horus, kao kralj Gornjeg Egipta, uzdignuo se kao kralj Donjeg Egipta u zagrljaju svog oca Ozirisa... Gdje, to i ija je bila "zemlja Sokarova"? Kako se pokazalo, bio je to epitet koji su drevni Egipani koristili kako bi opisali veliku "Memfisku nekropolu" koja je obuhvaala i polje s piramidama u Gizi. Prema siru E. A. Wallisu Budgeu, primjerice: "Podruja Sokara nalazila su se u pustinjama oko Memfisa i navodno pokrivala veliko podruje"41.1. E. S. Edwards govori nam da je ime "Sokar" bilo ime "boga Memfiske nekropole" preddinastikog boga mrtvih - i da je "u vrijeme gradnje piramida Oziris postao Sokarovom personifikacijom"42. R. T. Rundle Clark nadalje zamuuje sliku govorei o "Rostauu, suvremenoj Gizi, mjestu na kojem je pokopan Memfis i domu jednog Ozirisovog oblika koji je poznat pod nazivom Sokar" . Stoga se pred nama, kako se ini, nalazi povezani niz pojmova koji obuhvaaju Ozirisa, Sokara, "zemlju Sokarovu" (oznaava Memfisku nekropolu) i sada jo "Rostau", stoje drevni egipatski naziv za polje s piramidama u Gizi - naziv koji je ak i uklesan meu hijeroglifima na onoj granitnoj steli, s kojom smo se susreli u I. dijelu, a koja i dan danas stoji meu apama Velike sfinge44. Ta ista stela Gizu opisuje i openitijim pojmovima, kao "udesno mjesto 'Prvog vremena'" i govori kako se Sfinga nalazi pokraj "Kue Sokarove"45. Tako tragovi na tom putu do blaga, osim Ozirisa, Sokara, zemlje Sokarove i Rostaua-Gize, sada obuhvaaju i "Kuu Sokarovu" i ponovno nas vode do Zep Tepija, "Prvog vremena". Vodei rauna o svemu tome, vratimo se jo jednom, posljednji put, na Memfisku teologiju, onako kako se iznosi u tekstovima sa Shabaka. Tako nailazimo na Horusa koji u vlasti vrsto dri zemaljsko "kraljevstvo Ozirisovo" (utemeljeno, dakako, u "Prvo vrijeme") i pronalazimo samo Ozirisovo tijelo na sigurnom, u "Kui Sokarovoj"46. U tim idealnim okolnostima, prema tekstovima, spiritualizirani oblik Ozirisa osloboenje kako bi otiao na nebo - i do posve odreenog mjesta na nebu koje smo ve odredili: "mjesta na kojem je

Orion" . Ondje je prema vjerovanju utemeljio Duat-kozmiki "drugi svijet" na desnoj obali Mlijene staze - kao svojevrsno nebesko "kraljevstvo Ozirisa" za mrtveBOG-SFINGA Selim Hassan Duat ak i naziva "Kraljevstvom Ozirisa" i pokazuje kako se "Oziris naziva 'Gospodarom Duata' a Oziris-kralj [tj. preminuli faraon] "Orionovim pratiteljem"...49. Zatim jo nudi usputnu informaciju koja samo pridonosi jasnoi naeg traga kada, na temelju pomne analize tekstova, istie kako se ini daje Duat nekako povezan s Rosta-uom50. Poput drugih analitiara, Hassan priznaje da se "naziv Rostau primjenjuje na nekropolu u Gizi"51. Ali usto, na razliitim mjestima, Rostau definira i kao "Kraljevstvo Ozirisa u grobnici"52, i kao "memfiski podzemni svijet" - tj. Memfiski Duat53. U tom kontekstu ispituje tzv. dvanaest "Podjela" (ili "Sati") Knjige o onome stoje u Du-atu i pokazuje da se u tom tekstu spominje "zemlja Sokarova". tovie, kako bi bio jo konkretniji, pozornost nam skree na jednu vrlo intrigantnu injenicu. Zemlja Sokarova zauzima Petu podjelu Duata54 i: "Sredite Pete podjele naziva [se] Rostau"55. Egiptolozi tako ne poriu da na zemlji imamo Rostau u obliku polja piramida u Gizi te Rostau na nebu u obliku "Pete podjele" Duata - mjesta, kao to e se prisjetiti itatelji, koje drevni Egipani nisu smatrali "podzemnim svijetom" nego konkretnom nebeskom lokacijom Oriona. Nadalje, kao to smo usputno primijetili u I. dijelu, prolazi, komore i hodnici zemlje Sokarove opirno i detaljno prikazani na zidovima grobnica u ouvanim prikazima Pete podjele Duata nevjerojatno nalikuju na prolaze, komore i hodnike Velike piramide u Gizi. tovie, slinost je toliko velika da se moemo upitati je li jedna od funkcija te piramide moda bila posluiti kao svojevrstan uzor ili "simulacija" zagrobnog svijeta u kojem se upuenici podvrgavaju kunjama i mukama kako bi se intelektualno i duhovno pripremili za uasavajua iskustva i presude s kojima se dua, kako se dralo, suoava nakon smrti. To je, mogue je, bilo mjesto za ispitivanje drevne egipatske "znanosti o besmrtnosti" pomno razraene u svim izrekama i vinjetama glavnih tekstova o pogrebima i ponovnom roenju - a ija je svrha bila omoguiti putovanje due kroz zastraujue zamke i ponore Duata. Dodatne teme za razmiljanje u tom smislu nudi Selim Hassan koji ne proputa spomenuti da je jedna od istaknutih odlika Pete podjele Duata nazonost divovskog "dvostrukog lava" boga-sfinge po imenu Aker, koji, kako se ini, titi "Kraljevstvo Sokara"56. Hassan istie i da se "iznad Akera u tom prizoru nalazi jedna velika pirami150Velika piramida Pet podjela "Kue Sokarove' 39. Peta podjela Duata prikazuje divovskim "dvostrukog lava boga-sfingu i veliku piramidu. Te simbolike slike usporedite s Velikom sfingom i Velikom piramidom koje se vide iz profila s jugoistone strane da"57. Prema njemu, ta simbolika, kada se "povee s Akerom u obliku sfmge i imenom Rostau", govori daje "Peta podjela izvorno bila [potpuna] verzija Duata i daje geogCO rafski pandan imala u nekropoli u Gizi" . Kako bi potkrijepio te pretpostavke, Hassan nas upuuje na jedan drugi drevni egipatski pogrebni tekst, tzv. Knjigu dvajuputeva, gdje se spominje "Visoje Akero-vo, koje je Prebivalite Ozirisovo" i takoer "Ozirisa koji je u Visoju Akera" . Hassan navodi mogunost da se "visoje Akera" odnosi na plato u Gizi, "gdje je zemaljski Rostau"60. Posve identina zamisao na pamet je pala i amerikom egiptologu Marku Leh-neru koji ju je iznio usvojeni radu iz 1974. pod naslovom Egipatsko naslijee61. U njemu, postoje dovrio prouavanje Rostaua, pie: "Vrlo je primamljivo prikaze lavova iz Akera gledati kao simbole Sfmge u Gizi"62. 151PUTEVI ROSTAUA Knjiga dvaju puteva tekst je prepisivan na podove i stranice mrtvakih kovega tijekom razdoblja od 250 godina (2050-1800. g. pr. K.), za vrijeme Srednje drave. Prema ar-heoastronomki Jane B. Sellers, trebao je "pomoi dui preminulog da proe putevima do Rostaua, Vrata u nekropoli koja daju pristup 'Prolazima podzemnog svijeta'..." . Srodni Tekstovi mrtvakih sanduka (2134-1783. g. pr. K.) dodatno rasvjetljavaju to pitanje kada govore:

Preao sam puteve Rostaua, i vodom i kopnom, i ovo su staze Ozirisove, one su [i] 64 granica neba... Ja sam Oziris; u Rostau sam doao kako bih spoznao tajne Duata... Na vratima Duata nee me vratiti; diem se na nebo s Orionom... Ja sam taj koji skuplja njegov odljev ispred Rostaua... Kao to istie Sellersova, mnogobrojni drevni egipatski tekstovi ustrajno tvrde daje "topografija Rostaua, iako na nebu, ujedno i na vodi i kopnu"6. Ona dri i da su "staze na vodi" mogle biti onaj dio neba "koji mi poznajemo kao Mlijenu stazu" . Ta se zamisao doima vrlo uvjerljivom kada se prisjetimo daje "kozmika adresa" Duata "Kraljevstvo Ozirisovo u Orionu" na desnoj obali Mlijene staze. Logika staroegipatske dualnosti stoga ukazuje na mogunost da se "staze na kopnu" nalaze u zemaljskome Rostauu. A zemaljski je Rostau nekropola u Gizi69, mjesto na kojem se nalaze tri piramide i sfinga - tako da bi uz tolika spominjanja dvojnosti neba i zemlje bilo gotovo perverzno ne obazirati se na etiri uska "zvjezdana okna" koja iz Kraljeve i Kraljiine komore u Velikoj piramidi vode prema nebu. itatelj e se prisjetiti da je juno okno Kraljeve komore oko 2500 g. pr. K. usmjereno prema sreditu zvijea Orion - tj. prema Orionovu pojasu u najvioj toki ili "prijelasku meridijana" 45 stupnjeva iznad obzora. Neobino je to to u kljunom trenutku promatranja, neposredno pred svitanje za ljetnog solsticija - u svakom sluaju kljunog drevnim Egipanima iz razdoblja piramida-kompjutorske simulacije pokazuju da se Orion nije vidio na meridijanu, nego na jugoistoku, tj. daleko ulijevo od mjesta na nebu prema kojem je usmjereno juno okno Kraljeve komore. Kada promatramo simulaciju, sve izgleda nekako naopako - dislocirano -i ovjek stjee neugodan dojam da zvijezde Orionova pojasa treba nekako povui pre15240. Ljetni solsticij oko 2500 g. pr. K.;podruje Duata. Uoit ete da Orionovpojas u tom kljunom trenutku promatranja nije na meridijanu, nego na jugoistoku i tako daleko lijevo od one toke na nebu prema kojoj je usmjereno juno okno Kraljeve komore. Nebo izgleda kao da neto nije u redu i ovjek stjee nelagodan dojam daje zvijezde Orionova pojasa potrebno povui prema jugu, konkretno do meridijana, kako bi se poklopile s oknom koje je usmjereno prema njima. 153ma jugu, konkretno do meridijana, kako bi se poklopile s oknom koje je usmjereno prema njima. Pretpostavljamo daje drevnim Egipanima ta neobina i uznemirujua "dis-lociranost" neba sluila kao poticaj za ezoterino putovanje koje su na zemlji poduzimali sami faraoni povodei se za nebeskim uputama. Kao to emo vidjeti u sljedeim poglavljima, oni su moda traili neto silno vano. Ali kako bismo shvatili razloge, naprije moramo otkriti tko je Sfinga. 1549. poglavlje Sfinga i njezini obzori "Sfinga ima podrijetlo, a ono je lav..." Egiptolog Selim Hassan, Sfinga, Kairo, 1949. "[Zvijee] Lava nalikuje na ivotinju po kojoj je nazvano. Pravilan trokut zvijezda ocrtava stranje noge... prednji dio zvijea, nalik na divovski izokrenuti upitnik, omeuje glavu, grivu i prednje noge. U podnoju upitnika nalazi se Regulus, lavlje srce..." Nancy Hathaway, Prijateljski vodi kroz svemir, NY, 1994. ak i povran pregled vjerskih tekstova drevnog Egipta ne ostavlja mjesta sumnji da su oni svoje zemaljsko okruenje smatrali svetim krajobrazom koji su naslijedili od bogova. Bili su apsolutno uvjereni da je u jednom davnom zlatnom dobu, nazvanom "Prvim vremenom", Oziris uspostavio svojevrsno "kozmiko kraljevstvo" u podruju Memfisa, kraljevstvo koje je potom prenijeto njegovom sinu Horusu i tako, preko njega, kroz povijesna razdoblja, do kasnijih generacija ljudskih "kraljeva Horusa" - tj. do ivuih egipatskih faraona. Ve smo vidjeli daje bit tog svetog "Kraljevstva Ozirisa" inio neobini dualizam kojim je bio povezan s jednim dijelom neba poznatim pod nazivom Duat, blizu Oriona i Siriusa na zapadnoj strani Mlijene staze. Vidjeli smo i kako se sredite Duata nazivalo Rostauom i kako je i Rostau

postojao i u kozmikome i u zemaljskome svijetu: na nebu su ga obiljeavale tri zvijezde Orionova pojasa, a na zemlji tri velike piramide 155u Gizi. I na koncu, iako je podjednako vano, vidjeli smo kako su drevni Egipani iz razdoblja piramida osobito pomno promatrali Duat kako se nalazi uz istoni obzor pred svitanje u vrijeme ljetnog solsticija. Ovdje je kljuna rije "obzor". Ona je, kako e se pokazati, klju zagonetke o tome koga - ili to Velika sfmga doista simbolizira. NEBESKI ODRAZI Uz pomo kompjutorskih simulacija, i malo mate, dopustite da se vratimo u razdoblje od 2500. g. pr. K., kada su nastali Piramidski tekstovi, te se smjestimo u Heliopolis, na promatraku platformu sveenika-astronoma. Vrijeme je ljetnog solsticija, trenutak promatranja neposredno prije svitanja, i tako sada gledamo prema istonom obzoru. A to znai da smo leima okrenuti piramidama u Gizi koje lee na suprotnoj strani Nila, priblino dvadeset kilometara zapadno od nas. Gledamo na istok i to istodobno znai da promatramo Duat. A kako nae raunalo rekonstruira nebo, pogled nam privlai podruje Duata poznato pod nazivom Rostau, koje pokazuje nebeske pandane triju velikih piramida - tri zvijezde Orionova pojasa koje blistaju pred svitanje. Poto smo zapamtili tu sliku, okreemo se prema zapadu, prema piramidama. Spomenici u daljini jo su uvijek obavijeni tamom, ali ve prvi traak sunca na izlasku njihovim vrhovima pridaje astralni sjaj... Tako uviamo daje u odreenome smislu sama nekropola u Gizi svojevrstan "obzor" - tj. da njezine tri piramide na zapadu odraavaju tri "zvijezde Rostaua" koje su promatrai 2500. g. pr. K. mogli vidjeti na istonome obzoru Heliopolisa pred izlazak sunca u vrijeme ljetnog solsticija. Moda je upravo to znaenje inae zagonetnog natpisa na granitnoj steli izmeu Sfinginih apa koja o Gizi ne govori samo kao o "udesnome mjestu 'Prvog vremena'", kao to smo ve vidjeli, nego i kao o "Obzoru Heliopolisa na Zapadu"1. ASTRONOMl-SVECENICI U vrijeme sastavljanja Piramidskih tekstova, oko 2500. g. pr. K., vjersko sredite faraonske drave bio je Heliopolis - "Grad sunca", koji su drevni stanovnici nazivali On 156ili lunu, a koji je danas u cijelosti zakopan pod predgraem suvremenog Kaira koje nosi naziv Al Matareva2. Heliopolis je bio najranije kultno sredite boga sunca Raa u pojavnom obliku Atumu, to znai "Otac bogova". Sveenici iz Heliopolisa bili su visoki upu-enici u tajne neba i najvie su se bavili promatranjem i biljeenjem razliitih kretanja sunca i mjeseca, planeta i zvijezda3. Nebrojeni su elementi koji nas dovode do zakljuka da su imali koristi od silnog naslijeenog iskustva koje se temeljilo na tim promatranjima, a koje se skupljalo tijekom neizrecivo dugih razdoblja. U svakom sluaju, drevni grki i rimski uenjaci - koji su drevnim Egipanima vremenski bili blii barem dva tisuljea nego mi danas - neprestano su se sa strahopotovanjem divili visokorazvijenom znanju i mudrosti sveenika iz Heliopolisa i Memfisa, a osobito njihovom poznavanju astronomije. Primjerice, jo u 5. stoljeu pr. K., Herodot (tzv. "otac povijesti") iskazao je veliko potovanje prema egipatskim sveenicima, pripisujui im otkrivanje suneve godine i dvanaest znakova zodijaka - za koje kae da su ih Grci samo preuzeli od njih. "Po mojem miljenju", zapisao je on, "njihove metode izraunavanja bolje su od grkih"4. U 4. st. pr. K. ueni je Aristotel - uitelj Aleksandra Velikog - na slian nain priznao da su Egipani napredni astronomi "ija su se opaanja ouvala nebrojene godine, i iz kojih je potekao velik dio naih spoznaja o pojedinim zvijezdama" . I Platon govori o tome kako su egipatski sveenici promatrali zvijezde "kakvih 10.000 godina, praktiki beskrajno vrijeme"6. Jednako tako, Diodor Sicilski, koji je 60. godine pr. K. posjetio Egipat, ustrajao je u tvrdnjama da su "poloaji zvijezda kao i njihovo kretanje oduvijek tema pomnog promatranja meu Egipanima", i da su "tijekom nevjerojatno dugog razdoblja do danas ouvali podatke o svakoj od tih zvijezda..." . I to je moda najvanije, likijski neoplatonist Proklo, koji je u 5. stoljeu n. e. studirao u

Aleksandriji, potvrdio je da pojavu precesije nisu otkrili Grci, nego Egipani: "Neka oni koji vjeruju u promatranje, navedu zvijezde na to da se kreu oko polova zodijaka za jedan stupanj svakih stotinu godina [pritom je mislio na tempo precesije] prema istoku, kao to su to znali Ptolemej i prije njega Hiparh... da su Egipani ve pouili Platona o kretanju stalnih zvijezda..."8. Suvremeni povjesniari i egiptolozi, koji su jednoglasni u stavu da su Egipani bili loi astronomi9, svjesno su odbacili takve tvrdnje kao lakoumne izjave neinformiranih Grka i Rimljana. Meutim, svi ti uenjaci prihvaaju daje sveeniko sredite 157IVA SLIKA ATUMOVA u Heliopolisu u osvit Doba piramida ve bilo vrlo staro i daje bilo sveto od pamtivijeka, posveeno vrhovnome boanstvu Atumu, "Samostvorenome"10. Tko je, dakle, ili to, bio Atum? l U obraanju prvom godinjem skupu prestinog Fonda za istraivanja u Egiptu, 3. srpnja 1883. godine, ugledni vicarski egiptolog Edouard Maville o Atumu je rekao: "Nema ni najmanje sumnje da lav ili sfinga prikazuju Atuma..."11. Naville je potom jo naveo neto stoje smatrao dovoljnim dokazom za takav zakljuak: Navest u samo jedan dokaz daje to boanstvo Nefer-Atum. To boanstvo mogue je prikazati s lavljom glavom... inae ima ljudski lik i na glavi nosi lotos iz kojeg izlaze dvije ravne perjanice pramena. Katkada se dva simbola [lav i ovjek] ujedinjuju i izmeu lavovske glave i perjanice nalazi se ptica [jastreb] Horusa . Iako je taj element u poetku zbunjivao, vidjet emo da se jastreb kao simbol Horusa pojavljuje esto u vezi s tom zagonetkom i da malo-pomalo poinje zauzimati svoje mjesto u cjelokupnom obrascu koji e izii na vidjelo. U meuvremenu, velik dio ostalih dokaza potvruje da su, kada je rije o Atumu, prvotnom bogu stvoritelju, drevni Egipani smatrali da on ima prvenstveno lavlji lik ili lik sfinge. U Piramidskim tekstovima, primjerice, esto nailazimo na rije Rwty, koja se uobiajeno prevodi kao "dvostruki lav" jer hijeroglif pokazuje dvije lavlje glave, ili jednu do druge ili jednu iznad druge14. Meutim, openito se dri daje tonije znaenje tog izraza "stvorenje koje ima oblik lava" ili "onaj koji nalikuje na lava", te daje vanost hijeroglifa s dvostrukim lavom to to naglaava dvostruku i kozmiku prirodu Rwtyja15. Egiptolog Le Page Renouf napisao je da Rwty simbolizira "jednog boga s lavljim licem ili tijelom" 6. A za Selima Hassana "Rwty je bio bog u liku lava". Prema Hassanovu miljenju, odabir hijeroglifa s dvostrukim lavom vrlo je vjerojatno na neki nain bio povezan s injenicom da se "sfinge uvijek nalaze u paru kada uvaju ulaze u hramove, te da Rwty takoer ima funkciju uvara"17. Nadalje, u 2032 retku Piramidskih tekstova, kao to istie Hassan: "za Kralja se govori: 'Odnose ga u Rwty i predaju Atumu'... [i] u tzv. Knjizi mrtvih... stoji (3. 158poglavlje, 1. redak): 'O, Atume, koji se pojavljuje kao gospodar jezera, koji sjaji kao I doista, u tekstovima se nalaze mnogobrojna mjesta na kojima su Rwty i Atum povezani. Jedan od tipinih primjera: "O, Atume, pretvori me u duha u nazonosti Rwtyja..."l<). A najednom drugom mjestu itamo: "Podigni tog kraljevog dvojnika do boga, odvedi ga Rwtyju, neka se uzdigne do Atuma... Kraljev je poloaj visoko u Kui Rwtyjevoj" . Takvo stapanje s Rwtyijem snano podupire teoriju po kojoj je Atum izgledao kao "lav" ili kao "sfinga". Stoga se ne bismo trebali iznenaditi zbog otkria daje u drevnoegipatskoj vjerskoj umjetnosti Atum esto prikazan kao sfinga s karakteristinim ukrasom za glavu tog boga - visokom krunom s perjanicom i lotosom '. Iz takvih su opisa mnogi vodei egiptolozi zakljuili da se Velika sfinga u Gizi, iako navodno ima Kefrenovo lice, moda smatrala i prikazom Atuma22. 1 doista, kao to smo vidjeli u I. dijelu, jedan od najtrajnijih naziva pod kojima su drevni Egipani poznavali Sfingu glasi Sheshep-ankh Atum (doslovce "iva slika Atumova")23 - pa stoga u takvu identifikaciju zapravo i ne bismo trebali sumnjati. ATUM, RA I HORAKHTI Unato svim Atumovim poznatim karakteristikama lava-sfinge, suvremeni su egiptolozi skloni prelaziti preko tog lavljeg simbolizma kada govore o njegovim kozmikim obiljejima. Pritom se najee ograniavaju na neodreene i openite izjave koje govore priblino kako je Atum bio

"bog-sunce i stvoritelj svijeta", a da njegovo ime "...prenosi pojam 'potpunosti' u smislu krajnjeg i nepromjenjivog stanja savrenstva. Atuma esto nazivaju "'Gospodarom Heliopolisa', glavnim sreditem tovanja sunca. Nazonost jednog drugog sunevog boanstva na tom mjestu, Raa, dovodi do stapanja dvaju bogova \iRa-Atuma..."24. Egiptologinja Rosalie David govori nam da je na poetku Doba piramida "bog Ra [ili Re] preuzeo kult ranijeg boga Atuma... [tako se sada] Ra-Atum slavi kao stvoritelj svijeta prema heliopoliskoj teologiji, a njegovi su sveenici nastojali razlikovati njegove mnogostruke karakteristike" . Jedna od tih vanih odlika, dodaje Daviesova, bila je pojava Raa u obliku "Ra-Horakhtija"26, A kako rije Homkhti doslovce znai "Horus s obzora"27, izgleda da 159 47. Putanja sunca (ekliptika) koja prolazi kroz dvanaest zvijea zodijaka prikazanih na glasovitom zodijaku Denderah iz Gornjeg Egipta. Sunev krug "stapa" se (kae se da "ulazi u kuu") sa svakim od tih zvijea, jednim za drugim, mjesec za mjesecom, tijekom suneve godine. 16042. Horakhti, "Horus s obzora", na drevnim se egipatskim reljefima esto prikazivao kao ovjek sjastrebovom glavom na kojoj poiva sunev krug. emo u tom posljednjem primjeru staroegipatskog stapanja ugledati stapanje suneve kugle s takvim boanstvom. Nadalje, kao to dobro znaju astronomi i astrolozi, sunev krug doista se "stapa" (ili "ulazi u kuu") s odreenim skupinama zvijezda - dvanaest zvijea zodijaka - u redovitim razmacima tijekom godine. Stoga je logino upitati se bi li "Horus s obzora", tj. Horakhti, zapravo mogao biti jedno od tih zvijea zodijaka. Egiptolog Hermann Kees razmatra i teme Heliopolisa i Horakhtija. U svjetlu onoga to slijedi, te su opaske iznimno relevantne: "Osobito tovanje jedinstveno za Heliopolis odnosilo se na zvijezde. Iz tovanja zvijezda razvilo se tovanje Raa u obliku 'Horusa na obzoru'..."28. Mi drimo daje taj zakljuak u glavnome dijelu toan, iako ne posve na nain na koji na to gleda Kees. Drimo da se sloeno boanstvo Re-Horakhti razvilo ne tek iz openitog "tovanja zvijezda" nego prije iz drevne zvjezdane slike - prikaza konkretnog zvijea zodijaka. Horakhti je na drevnim egipatskim reljefima prikazan kao mukarac sjastrebovom glavom, na kojoj poiva sunev krug29. Na taj nain i bog Horus (kojeg simbolizira jastreb) i sunce na "obzoru" izjednaeni su s faraonom-kraljem - koji se smatra ivim utjelovljenjem Horusa30. Orijentalist Lewis Spence dodatno je uoio da se lav identificirao sa sunevim boanstvima, pri emu je bog sunce Horus [i] Ra"31. esto se dogaa 161i da u drevnim prikazima nailazimo na sloene prikaze kralja koji se sastoje dijelom od lava, dijelom od jastreba. Primjerice, najednom reljefu iz sunevog hrama faraona Sa-hurea u Abusiru (Peta dinastija, oko 2350. g. pr. K.) kralj je prikazan kao lav s krilima i kao lav s jastrebovom glavom32. Stoga, ukratko, izgleda da promatramo razliite simbolike prikaze jednog dugotrajnog procesa: u pretpovijesno vrijeme, prvotni bog Atum, koji je imao lik lava ili sfinge, bio je predmet tovanja sveenika u Heliopolisu; a zatim, u Dobu piramida, Atum se "stopio" s Raom, koji je imao oblik sunevog kruga, te na koncu s Horakhtijem s jastrebovom glavom - Horusom na obzoru - koji simbolizira kralja Horusa. Krajnji je rezultat stopljeno boanstvo Atum-Ra-Horakhti ija je kombinirana simbolika potekla od lavljeg ili sfingolikog prikaza Atuma. Taj sloeni ili "stopljeni" prikaz kasnije se prikazao na "obzoru", poetkom Doba piramida. U toj eri, kao to e se itatelji prisjetiti, astronomi-sveenici koncentrirali su se na ljetni solsticij, kada je Duat bio aktivan na istonome nebu. U kojem se znaku zodijaka, koji se pojavio na istonome obzoru, dogodilo to toliko vano "stapanje"? HORUS, KOJI OBITAVA NA OBZORU Dok je 1882-83. iskopavao neke ostatke iz Nove drave u delti Nila, sjeverno od Kaira, Edouardu Navilleu neobinom se uinila injenica daje velik broj spomenika koje je otkrio posveen sloenom boanstvu koje je on nazivao "Atum-Harmarchis". S tim bi spomenicima uvijek nekako bili povezan naos, ili svetite, u kojem bi se nalazila "sfinga s ovjekovom glavom", za koju Navile

kae daje "poznati oblik boga Harmarchisa"33. Atum nam je sada ve poznat. Ali tko je taj "Harmarchis"? Naville navodi da je uz oblik sfinge esto prikazivan i kao "bog s jastrebovom glavom, ili kao jastreb sa sunevim krugom" - a to su simboli koji su nam takoer poznati - i da je "Atum-Harmarchis bio bog Heliopolisa, najstarijeg grada u Egiptu"34. "Harmarchis" je grki oblik drevnog egipatskog imena Hor-em-Akhet, koje znai "Horus na obzoru" ili "Horus, koji obitava na obzoru"35. Drugim rijeima, to bi sada ve trebalo biti i oito, rije je o pojmu iznimno bliskome Horakhtiju, ili "Horusu s obzora". U svakom sluaju, bliski su poput nijansa izmeu prijedloga "na" i "s"... Oba boanstva nazivaju se bogovima koji obitavaju na obzoru. Ijedan i drugi katkada se prikazuju u obliku mukarca s jastrebovom glavom. Ijedan i drugi na glavi 162imaju sunev krug36.1 doista, izmeu njih dvojice i nema prave razlike, osim, kao to emo vidjeti, prirode "obzora" na kojem, kako se kae, obitavaju. Meutim, najprije u obzir trebamo uzeti jo neto u vezi s Hor-em-Akhetom i Horakhtijem. Imena tih neobino sloenih i sintetiziranih boanstava koja se sastoje od lava, jastreba i sunca esto su se, u oba sluaja, izravno i s potpunom mogunou zamjene primjenjivala na Veliku sfingu u Gizi. "DVA OBZORA" HELIOPOLISA Prva ouvana spominjanja Hor-em-Akheta potjeu iz razdoblja Nove drave, oko 1440. g. pr. K. i nalaze se na vapnenakoj steli faraona Amenhotepa (Amenofisa) II., koji je izgradio maleni hram jo uvijek vidljiv na sjevernoj strani prostora u koji je ukopana sfinga. Na toj steli, Amenhotep spominje "piramide Hor-em-Ahketa", to Selim Hassan smatra znakom "daje on drao kako je Sfinga starija od piramida"37. Hassan primjeuje i da stela Veliku sfingu konkretno naziva i Horem-Akhetom i Horakhtijem38. Na slian nain, u 9. retku natpisa na granitnoj steli Tutmozisa IV. - koja se nalazi izmeu Sfinginih apa - sama se Sfinga naziva "Hor-em-Akhet-Khepri-Ra-Atum", a malo kasnije, u 13. retku "AtumHor-em-Akhet"39, ali i Tutmozisa naziva "zatitnikom Horakhtija"40.1 upravo na toj istoj steli, kao to e se itatelji prisjetiti, Giza se opisuje kao "'Obzor' [Akhet] Heliopolisa na zapadu" - tj. kao "odraz" na zapadu onoga to bi promatra u Heliopolisu vidio na istonom obzoru prije svitanja za ljetnog solsticija. Vano moe biti i to to se sin Tutmozisa IV., Amenhotep III. u ljetopisima drevnog Egipta pamti kao vladar koji je izgradio neki hram u ast Ra-Horakhtija, te stoje Amenhotepov sin, zloglasni i enigmatini faraon Ehnaton, podignuo veliki obelisk u Luksoru u ast Ra-Hor-en-Akheta41. Ahetaton je bio naziv i njegovog glasovitog sunevog grada Akhet Atena, "obzora sunevog kruga"42.1 kao to istie Selim Hassan, ;4te" ili sunev krug drevni su Egipani esto poistovjeivali s likom sfinge43. Na koncu, kada je Ehnaton doao na egipatsko prijestolje, kao najistaknutije je obiljeje odabrao impresivni naslov "visokog sveenika Ra-Horakhtija"44. Stoga je logino upitati to tono znai pojam "obzora" (Akhet) u imenima Hor-em-Akhet i Horakhti. Treba li ta dva bia poznata kao Horus na obzoru i Horus s 16343. Crte rekonstruirane Sflnge; profil s june strane. obzora povezivati s nebeskim obzorom - mjestom na kojem se nebo dodiruje sa zemljom? Ili ih treba povezivati s "obzorom" Heliopolisa na zapadu, tj. nekropolom u Gizi? Ili je vjerojatnije da nas ti tekstovi navode na to da istodobno razmiljamo o dvama "obzorima"? Stoje najzanimljivije, egiptolozi imena Hor-em-Akhet i Horakhti esto prevode kao "Horus s dvaju obzora". Sir E. A. Wallis Budge, primjerice, Ra-Horakhtija poistovjeuje s Ra-Harmachisom [Horem-Akhet] i oba imena prevodi kao "Ra + Horus s dvaju obzora" . Slino tome, orijentalist Lewis Spence pie: "Horus s dvaju obzora, Harmachis [Hor-em-Akhet] kojeg su spominjali Grci, bio je jedan od glavnih oblika bo-ga-sunca... tako doznajemo da se Harmachis tovao prvenstveno u Heliopolisu... a njegov je najpoznatiji spomenik glasovita Sfinga, u blizini piramida u Gizi" . Ako je dakle Hor-em-Akhet Velika sfinga na zapadnom "obzoru Gize", ne bismo li u tom sluaju Horakhtija, njegovog "blizanca" trebali traiti na istonome obzoru? To su pitanja kojima emo se i dalje baviti. U meuvremenu, kao to potvruje egiptolog Ahmed Fakhrv, raznorazne stele koje smo analizirali, kao i nebrojeni drugi natpisi, ne ostavljaju mjesta

sumnji u to da su faraoni drevnog Egipta znali i tovali Sfmgu (i, oito, njezin nebeski pandan) pod nazivima Hor-em-Akhet i Horakhti47. Fakhrv istie i jo neto vano: oba su imena "prikladna" jer se "drevna nekropola [u Gizi] nazivala Akhet Khufu, tj. Keopsov "obzor" ,48 164NEOBINA TIINA Kako najraniji ouvani tekstovi koji sadre naziv Hor-em-Akhet potjeu iz Nove drave, u strunim se krugovima trenutano openito dri da drevni Egipani iz Stare drave nikada nisu spominjali Sfmgu. Prema Jaromiru Maleku sa sveuilita Oxford, primjerice: "Izvori iz Stare drave neobino su i iznenaujue tihi u vezi s Velikom sfingom u Gizi. Tek kakvih tisuu godina nakon dovrenja Sfmge... ona se spominje prvi put. .."49. Je li mogue daje doista tako? Kako su Egipani iz razdoblja Stare drave, koji su se toliko pomuili da podignu divovsku nekropolu u Gizi i ostale memfiske spomenike, mogli ni jednom jedinom rijeju nigdje ne spomenuti Veliku sfingu? Jedna je mogunost, koju treba shvatiti ozbiljno, daje nisu spominjali jer je i nisu izgradili - nego samo naslijedili iz nekog ranijeg razdoblja. ak i uz takav scenarij, meutim, upravo je nevjerojatno da, u svim tim brojnim i opirnim tekstovima, uklesanima na zidovima devet kraljevskih piramida iz razdoblja Pete i este dinastije, ni jedan jedini put ne spominju tako velianstveni kip koji se nalazi na tako vanome mjestu. Druga mogunost koju treba razmotriti, stoga, glasi: mogue je da egipto-lozi nekako nisu prepoznali ime koje je u Piramidskim tekstovima oznaavalo Sfingu. A za to postoji jedan oiti kandidat. Kao to smo vidjeli, Sfinga je u Novoj dravi bila poznata ne samo kao Hor-em-Akhet, nego i kao Horakhti. I iako se naziv Hor-em-Akhet posve izvjesno ne pojavljuje u Piramidskim tekstovima, injenica je da se ime Horakhti pojavljuje, i to vie puta. tovie, ti stari tekstovi sadre stotine izravnih spominjanja Horakhtija, "Horusa s obzora"50, a sva se ona odnose na, slau se svi strunjaci, "boga koji u svitanje izlazi na istoku"51 . Meutim, njima na pamet ni u jednom trenutku nije pala mogunost da se pritom suoavaju s drevnim egipatskim dualistikim nainom spominjanja zemaljskog pandana s pomou nebeskog blizanca. POTRAGA ZA HORAKHTIJEM "Vrata neba irom se otvaraju Horakhtiju", glasi jedan tipian dio Piramidskih tekstova, "vrata neba irom se otvaraju u svitanje Horusu s istoka..." 2. Najednom drugom mjestu, u 928. retku, itamo: "idem do... Horakhtija na obzoru... uzdiem se tom istonom stranom neba..." 165 ,53Piramidski tekstovi, na koje egiptolozi gotovo uope ne obraaju pozornost, takve rijei odbacujui kao "mistino blebetanje", nude nam i nekoliko iznimno vanih astronomskih kljueva i tragova kada nam, nebrojeno puta, govore da se jutarnje dizanje Horakhtija na istoku vremenski poklapa s vremenom i mjestom "na kojem su roeni bogovi". Primjerice: Vijugavi je vodeni put poplavljen, Polja rogoza sada su pod vodom, kako bi me mogli prebaciti do istone strane neba, do mjesta na kojem su roeni bogovi, i gdje sam ja roen 54 s njima, kao Horus, kao Onaj koji obitava na obzoru [Horakht]... ...ii do... Horakhtija na obzoru... na istonoj strani neba gdje su se rodili bogovi . 56 ...roenje bogova pred tobom [Horusom] u pet epagomenskih dana...' Sluei se prikladnim astronomskim kljuem, pokuajmo deifrirati to navodno "mistino blebetanje": 1. "Mjesto na kojem su se rodili bogovi [tj. zvijezde]" konkretno je upuivanje prema toki prema kojoj trebamo gledati: istonom obzoru - gdje izlaze sva nebeska tijela. 2. Doba u kojem trebamo promatrati takoer je jasno odreeno: tzv. "pet epagomenskih dana", ili pet "dana na godini". Kako bismo shvatili taj dio, trebamo se samo prisjetiti da se drevni egipatski kalendar temeljio na 360 dana plus pet dodatnih ili interkalarnih dana koje su oni nazivali "danima na godini" (grki: epagomenae). Tijekom tih pet dana navodno se rodilo pet Netera ili bogova, od

kojih su dvoje - Oziris i Izida - drevni Egipani poistovjeivali sa zvijeem Oriona i zvijezdom Sirius (tzv. Sothis). 3.1 na koncu, premda je jednako vano, piramidski tekstovi konkretno navode i doba dana kada treba promatrati nebo - posve jasno u svitanje, budui da se roenje bogova navodno dogodilo upravo tada: Pogledaj, Oziris je iziao kao Orion... svjetlo svitanja usmjerava te prema Orionu, trei ti je Sothis [Sirius]... Sothis [Sirius] nestaje [tj. blijedi zbog svitanja] pod Dualom, istim i oivjelim na obzoru 58 Nebeske splavi od trske donose mi dolje... kako bih se njima uspeo do Horakhtija na obzoru. Uzlazim tom istonom stranom neba gdje su se rodili bogovi, i raam se kao Horus, kao "onaj s obzora"... Sothis mije [pratiteljica]... Nebo je vedro [svie], Sothis oivljava... Upravo ti Sothis... prireuje hranu za godinu u svome imenu "Godine"... 166 61GEOGRAFSKI I KOZMOLOSKI KONTEKST Dan kada se Sothis-Sirius, nakon razdoblja nevidljivosti, prvi put vidio kako izlazi zajedno sa suncem (tj. rije je o dogaaju koji astronomi nazivaju "sunevim izlaskom" te zvijezde) drevni su Egipani to shvatili kao kozmiku oznaku poetka svoje Nove godine. Nadalje, iz reenica navedenih maloas, kao i mnogih drugih dijelova Pira-midskih tekstova, izvjesno je da se jutarnji izlazak Sothis-Siriusa vremenski poklapao s izlaskom "Horakhtija". A to je vaan astronomski podatak koji nam pomae pri odreivanju Horakhtijeva identiteta - odnosno nebeskog lika koji predstavlja. Usto i na temelju povijesne grae i kompjutorskih rekonstrukcija znamo da su se dva glavna dogaaja-jedan nebeski i drugi zemaljski - vremenski poklopila sa sunevim izlaskom Siriusa u Dobu piramida (oko 2500 g. pr. K.). Taj je nebeski dogaaj bio ljetni solsticij. A zemaljski, kao to e se itatelji sjetiti iz prethodnog poglavlja, poetak redovitog godinjeg poplavljivanja doline Nila - "Velikog potapanja" koje je zemlji donosilo plodnost62. Kada u obzir uzmemo cijeli taj geografski i kozmoloki kontekst, posve emo jasno uvidjeti to su to tono autori Piranlidskih tekstova transponirali sa zemlje na nebo kada nam govore da se pojava Horakhtija u svitanje u njihovo doba vremenski poklapala s poetkom "velike poplave": Vijugavi vodeni put je poplavljen, kako bih mogao putovati do obzora, do Horakhtija... Ra me poveo k sebi, na nebo, na istonu stranu neba, kada taj Horus, Onaj koji obitava u Duatu, kada ta zvijezda koja obasjava nebo [koja] je moja sestra Sothis... fA To je Horus koji je iziao iz Nila... Veslaju i prevoze Horusa, prevoze Horusa u Horusovoj povorci za Velike poplave. Vrata su nebeska otvorena, vrata nebesa irom otvorena za Horusa s istoka u svitanje... U odlomku broj 1172 takoer se govori o "Velikoj poplavi koja je na nebu" u podruju Duata. Ukratko, Piramidski tekstovi, koji su daleko od "blebetanja" i nebuloza, uz velik uloeni trud jasno daju do znanja da se tijekom razdoblja njihova nastajanja, oko 2500 g. pr. K., izlazak Horakhtija u svitanje vremenski poklopio s ljetnim solsticijem, i s razdobljem poplava, u trenutku kada je Duatnebesko kraljevstvo Ozirisa-Oriona - zauzimalo istoni dio neba. Iz tih tekstova moemo zakljuiti i daje Ra, tj. sunev krug, izgledao kao da se istodobno nekako spaja ili ujedinjuje - ili "stapa" - s Horakhtijem. To je vie nego jasno iz sljedeih rijei: "Ra me poveo k sebi, na istonu stranu neba, kao Horusa, kao 'Onog koji obitava u Duatu'"66. Drugim rijeima, kako bismo pouzdano odredili identitet Horakhtija, trebamo promotriti astronomske konjunkcije za vrijeme ljetnog solsticija u Dobu piramida kada bi se i sunce i neko drugo vano nebesko tijelo vidjelo kako zauzima isto, tono odreeno mjesto na istonome obzoru. Kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, kompjutorske simulacije daju nam mogunost da potraimo takve konjunkcije. Omoguuju nam i da ponovno proivi-mo dramatine trenutke

kraljeva Horusa iz drevnoga Egipta u prilikama kada su sudjelovali u jednom iznimnom obredu, fiziki oivljavali nebeske dogaaje koje su promatrali sveenici-astronomi iz Heliopolisa na istonome obzoru, a koji se odraavaju na umjetnom zapadnom "obzoru" Heliopolisa, tj. meu divovskim i vjenim spomenicima nekropole u Gizi. 16810. poglavlje Putovanje kralja-Horusa "Egipat... je ivot smatrao vjenim i poricao stvarnost smrti... Faraon nije bio smrtnik nego bog. Bio je to temelj egipatske kraljevske vlasti, to da faraon ima boansku bit, daje utjelovljenje boga... Stoga je pogreno govoriti o deifikaciji faraona. Njegova boanska narav nije proglaena u odreenom trenutku na nain koji bi se mogao usporediti s inom u kojem rimski Senat preminulome caru dodjeljuje concretatio. Njegovo krunjenje nije bilo apoteoza nego bogojavljanje." Henri Frankfort, Kraljevska vlast i bogovi, 1948. "Lik Ozirisa u mitologiji nema takvu ekskluzivnost... Svaki kralj, u smrti, postaje Ozirisom, jednako kao to se svaki kralj, u ivotu, pojavljuje na "Horusovom prijestolju"; svaki kralj jest Hours... Pitanje jesu li Oziris i Horus... bogovi ili kraljevi za Egipaneje besmisleno. Ti su bogovi pokojni kralj i njegov nasljednik; ti su bogovi ti kraljevi..." Henri Frankfort, Kraljevska vlast i bogovi, 1948.Cjelokupna snaga, pokretaka sila, kao i sam razlog postojanja faraonske drave, sve to poivalo je na nunosti osiguravanja svih potrebnih obrednih elemenata koji e kralju-Horusu omoguiti da poduzme svojevrsnu nadnaravnu potraguputovanje u prolost, do zemaljskih i kozmikih sfera njegova "oca" Ozirisa. I doista, taje potraga bila vrhunac faraonova ivota, a na zavretku tog putovanja nalazio se najvei sveti gral u obliku astralnog tijela Ozirisa, s kojim bi se kralj susreo tek poto bi nadvladao mnogobrojne prepreke, potekoe i muke i poto bi proivio nebrojena uda i uase. Kada bi se jednom naao u nazonosti Ozirisa, putnik bi ga molio da "ponovno izie" i podari besmrtnost, ne samo njemu, nego i cijelom Egiptu. Taj veliki obred trebali su izvesti svi kraljevi-Horusi, (moda ak i svake godine) tono u odreeno vrijeme prije "izlaska Orionova". DIJETE SUNCA, SIN OZIRISOV U svojoj genijalnoj studiji o kozmikom mitu Ozirisa , pokojni profesor egiptologije na sveuilitu Manchester R. T. Rundle Clark napisao je da je "kralj bio posrednik izmeu zajednice i izvora boanske moi, koju je stjecao obredom i provodio posredstvom svoje vladavine. U Egiptu su postojala dva izvora moi - na nebu i u grobnici s pretcima. Po prvoj je lokaciji kralj bio dijete Boga Sunca; po drugoj Horus, sin Ozirisov..."2. Ponovimo jo jednom taj vaan dvojni karakter kralja-Horusa - "djeteta Boga Sunca i sina Ozirisova"-jer u njemu lei istinska zagonetka velikih iz Doba piramida povezanih s Ozirisom i Horusom. Potencijalne sile prirode u "mrtvom" Ozirisu ostajale bi "nepokretne, uspavane ili beivotne, krajnje pasivne" sve dok kralj-Horus ne bi bio u stanju poduzeti "putovanje" do Duata, "posjetiti svog oca" i "otvoriti mu usta", tj. vratiti ga u ivot. Taj posljednji i krajnji in sinovske odanosti potom bi oslobodio sve sile prirode koje bi, pak, izazvale poplavljivanje Nila i rast vegetacije - sile, ukratko, koje bi oplodile i regenerirale Egipat. Prema rijeima Rundlea Clarka: "Teoloki gledano, rezultat Horusove slube jest to to Oziris moe "poslati duu" ili se "pokrenuti"... Razdoblje Oriona na junome nebu nakon razdoblja nevidljivosti znak je za poetak novog doba razvoja, oivljavanja prirode u svim aspektima. Oziris se tako pretvorio u'ivuu duu'..."4. Sir E. A. Wallis Budge takoer objanjava kako je faraonska drava, od samog poetka, bila u cijelosti posveena osiguravanju primjerenog obrednog okruenja 170za svakog od kraljeva-Horusa, kako bi mogli izvesti svoje "putovanje" u Duat i posjetiti dvojno podruje Ozirisa na "obzoru": [Egipani] nisu tedjeli truda u izvoenju radova za koje su drali da e njima samima i njihovim preminulima pomoi u stjecanju besmrtnosti i dolasku do svijeta onoga koji je "kralj vjenosti i gospodar vjenosti". Sve tradicije u vezi s obredima koje su Horus i njegovi "sinovi" i "sljedbenici" izvodili u ime preminulog Ozirisa, u razdoblju koje je ak i u to vrijeme, u doba etvrte dinastije...

bilo davno, pomno su se ouvale i vjerno oponaale pod kasnijim dinastijama... Izreke i molitve koje su se, kako se dralo, recitirale tijekom takvih obreda zapisivale su se i prepisivale desecima i desecima generacija..." . Cjelokupni naglasak na kraljevu linost, stoga, znaio je da se na njega gleda kao na kariku koja povezuje dva Duata, jedan na nebu i drugi na zemlji, a i jedan i drugi trebali bi sadravati "Kraljevstvo Ozirisovo" onakvo kakvo je bilo u "Prvom vremenu". Velika Horusova "putovanja" stoga su se odvijala i na nebu i na zemlji i tekla su, da se tako izrazimo, usporedno. Po svemu se ini daje dramaturgija bila zamiljena priblino ovako: 1. Na nebu je kralj-Horus bio "sin Sunca" i morao je slijediti stazu sunevog kruga, prijei "kozmiku rijeku" na sunevoj barki te doi do Vrata koja su vodila u nebeski Duat njegova "oca Ozirisa" na istonome obzoru . Potom je jo morao putovati jednom od "cesta" do Rostaua, sredita Duata, gdje se (i tada i sada) nalaze tri zvijezde Orionova pojasa. 2. Na zemlji je kralj-Horus bio tjelesni "sin Ozirisov" i morao je slijediti zemaljsku stazu, prijei Nil na solarnome amcu i doi do Ulaza (Velike sfinge) koja su vodila u zemaljski Duat njegova "oca Ozirisa" na zapadnome "obzoru", tj. nekropoli u Gi-zi. Zatim je trebao putovati jednom od "cesta" do Rostaua, sredita Duata, gdje se (i tada i sada) nalaze tri velike piramide u Gizi. Na oba "putovanja" kralj-Horus nekako je morao moi proi kroz svojevrsna "vremenska vrata" koja su mu omoguavala da ue u dvojna Ozirisova podruja Duata - tj. Rostau-Gizu - kako su ostala zapamena iz mitskog zlatnog razdoblja bogova: [Vijee govori Horusu]: I doista, to tvoje putovanje... jednako je kao kada je [prvi] Horus iao svome ocu Ozirisu, kako bi postao duhom, kako bi postao duom... l doista to tvoje putovanje, i doista ta tvoja putovanja [nebom i zemljom] putovanja o su [prvog] Horusa u potrazi za svojim ocem Ozirisom... 171Iz takvih je rijei poprilino oito da su dogaaji zabiljeeni na nebu i na zemlji u "dvojim pogrebnim podrujima Ozirisa" nekako postavljeni ili "zamrznuti" daleko u prolosti u "razdoblju bogova", vremenu Ozirisa i Horusa-tj. Zep Tepi, "prvom vremenu". Takoer je oit, kao to smo vidjeli u prethodnim poglavljima, nain na koji dvostruka pogrebna podruja Ozirisa prema tim rijeima odraavaju jedno drugo u vrijeme sunevog izaska Siriusa, "zvijezde Izie", sestre-ene Ozirisove i majke Horusove - a znamo da se taj astronomski dogaaj poetkom Doba piramida vremenski poklapao s pojavom izlaska sunca za ljetnog solsticija (dogaaj je poznat i pod nazivom "roenje boga Ra")9.1 upravo je u tom pogodnom trenutku kralj-Horus krenuo u svoju potragu za obnavljanjem Egipta sudjelovanjem u velikom ponovnom roenju istodobno i kao "sin Ozirisov" i kao "sin Raov". Kao "sin Ozirisov" pojavio se iz "Izidine maternice", tj. zvijezde Sirius10, u svitanje na dan ljetnog solsticija, tj. na dan "roenja Raa". I upravo se tada - i ondje -i na nebeskom obzoru i na zemaljskom "obzoru" kralj-Horus trebao nai ispred ulaza u Rostau. uvajui vrata na zemaljskom obzoru (tj. u Gizi) susreo bi se s divovskim likom lava - Velike sfinge. A njegov nebeski pandan kao uvara pred vratima na nebeskom obzoru zatekao bi... to? Kao i obino, kada shvatimo njihovu duboko astronomsku narav, Pira-midski tekstovi daju nam sve potrebne koordinate za odgovor na to pitanje. Treba samo uvidjeti da taj "uvrnuti" simbolini jezik koji se koristi u tekstovima - i nikako nema veze s nekakvim blebetanjem - zapravo ini preciznu znanstvenu terminologiju odjevenu u liturgijsko ruho kozmike drame''. SEDAMDESET DANA OD HORAKHTIJA Poznata je injenica, injenica koja ak ni meu egiptolozima ne izaziva kontroverze12, daje drevni egipatski kult ponovnog roenja cjelokupni naglasak stavljao na tih sedamdeset dana "nevidljivosti" koje se Siriusu, Izidinoj zvijezdi, dogaaju svake godine. Tih sedamdeset dana Egipani su smatrali kozmikim pripremama za astralno ponovno roenje i, to nije ni najmanje neobino, povezivali su se s razdobljem balzamiranja u obredima mumificiranja mrtvih13. Kulminacija i crescendo tog razdoblja od sedamdeset dana nailazili su s prvim jutarnjim pojavljivanjem, ili izlaskom Siriusa, to se, kao to 172Sredina kolovoza

Sredina listopada Sedamdeset dana prije ljetnog solsticija 44. Poloaj nebeskog podruja Duata u svitanje u razliitim dijelovima godine 2500 g. pr. K., u Doba piramida. Smatralo se da Duat postaje aktivnim tek za ljetnog solsticija, sredinom lipnja, kada zvijezde Orion i Sirius izlaze u vrijeme izlaska sunca. Sedamdesetak dana prije tog kljunog trenutka za promatranje, Duat se nalazio ispod obzora i tako, u odreenome smislu, "ispod" nekropole u Gizi. e se itatelji prisjetiti, u Doba piramida dogaalo priblino u vrijeme ljetnog solsticija. I upravo su tada astronomi-sveenici iz Heliopolisa opaali ono to se u strunom argonu naziva sunevim izlaskom Siriusa na istoku14. Kako se dralo da se sve potencijalne prirodne sile potrebne za izazvanje "ponovnog roenja" kozmikog kralja-Horusa skupljaju u "maternici" boice Izie upravo za vrijeme tih presudnih sedamdeset dana, moemo pretpostaviti da je poetak tog razdoblja obiljeavao poetak "putovanja" Horusa u "podzemni svijet"-kada se Duat nalazio ispod obzora i tako tono "ispod" nekropole u Gizi. Iz toga slijedi da smo pozvani utvrditi gdje se nebeski pandan kralja-Horusa - tj. sunev krug tono nalazio na nebu sedamdesetak dana prije sunevog izlaska Siriusa. I u tome nam ponovno pomau Piramidski tekstovi. Oni konkretno navode da se u to vrijeme solarni kralj-Horus nalazio na obalama Mlijene staze i da se upravo spre173mao ukrcati u solarnu barku15. Vodei rauna o injenici da su ta astronomska promatranja koja se spominju u tekstovima nastala sredinom treeg tisuljea pr. K., pokuajmo te prikaze deifrirati s pomou kompjutorskih simulacija. Znamo, dakako, da sunev "put" (koji astronomi nazivaju ekliptikom) tijekom pune godine prolazi kroz dvanaest izazito istaknutih zvijea-zvijea zodijaka. Pogledajmo stoga gdje je na toj ekliptici moglo biti sunce oko 2500. g. pr. K., sedamdesetak dana prije sunevog izlaska Siriusa. A to mjesto, utvrdili smo, moralo bi se nalaziti u blizini glave Bika (Hijade), na desnoj obali Mlijene staze16. U sklopu tog obreda ili dramskog prikaza koji je izvodio kralj, nije li mogue da je ovaj nebeski dogaaj posluio kao izvor slika i simbola za to kako se kozmiki Horus sprema "ukrcati" na kozmiku "barku" s bogom-suncem radi prijelaska vodenog puta ("Vijugavog vodenog puta", tj. Mlijene staze)17: t8 Kralj se s Raom ukrcava na tu svoju veliku barku, njome s njim plovi do obzora... Kralj e se ukrcati na barku kao Ra na obalama Vijugavog vodenog puta... Vijugavi je vodeni put poplavljen... njime se dolazi do obzora, do mjesta na kojem se raaju bogovi... tvoja je sestra [druica] Sothis...' 20 I prijei Vijugavi vodeni put... i doi u istoni dio neba, i sjedi na... obzoru..." On [Horus] vraa se na barku kao Ra na obalama Vijugavog vodenog puta...' 21 22 Kada to drevno nebo na raunalu pomaknemo malo naprijed u vremenu, uviamo daje sunce, dvadeset pet dana nakon stoje bilo stacionirano u blizini Hijada-Bika na desnoj obali kozmike rijeke, doista "prelo" Mlijenu stazu i da sada "plovi" prema istoku, po ekliptici, u smjeru velike zodijake konstelacije Lava - koji na nebu izgleda kao veliki "lav koji sjedi". Sada nas od ljetnog solsticija dijeli tek malo vie od est tjedana: Nebeske splavi od trske postavljene su mi kako bih na njima mogao prijei obzor, do Horakhtija... do istone strane neba... Poziva me Ra... kao Horusa, kao Onog koji obitava na obzoru... Vrata nebeska irom se otvaraju Horakhtiju... vrata nebeska u zoru se irom otvaraju Horusu s istoka... ...idi do... Horakhtija na obzoru... na istonoj strani neba, gdje raaju se bogovr . Slijedei te iznimno jasne i konkretne upute, "idi do Horakhtija" na obzoru (i ondje doekaj izlazak

sunca), nastavljamo putovanje prema istoku ekliptikom, uz osjeaj da se ubrzano pribliavamo jednoj kljunoj "postaji" u potrazi za kraljem-Horusom. 174Ris ' Bik.,. Blizanci Venera Neptun Mlijecri 'staza ' Veliki pas Rak 'Jednbrog 45. Doba piramida, 2500 g. pr. K., sedamdeset dana prije ljetnog solsticija: upuenik koji prati putovanje "solamog" Horusa, sunevog kruga, od poloaja na desnoj "obali" Mlijene staze. Tjedni na zaslonu naeg raunala promiu u samo nekoliko sekundi i kada na koncu dolazimo do "istone strane neba" - do obzora, u vrlo znaajnom trenutku kada se "bogovi raaju", tj. upravo u trenutku izlaska zvijezde Sirius - uviamo da se dogodila jedna vrlo snana nebeska konjunkcija: sunce (koje je sada u toki ljetnog solsticija) nalazi se tono meu "apama" Lava26. Sunev krug nalazi se u blizini prsa kozmikog lava, gdje izgleda kao da se stapa s blistavom zvijezdom Regulus - "zvijezdom* Plato u Gizi 46. Doba piramida, 2500g.pr. K.: upuenih koji prati putovanje "solamog" Horusa, sunevog kruga, do stapanja s Regulusom, zvijezdom-srcem Lava, u svitanje za ljetnog solsticija. Taj obred ne ostavlja nimalo mjesta sumnji daje zagonetni lik Horakhtija, koji se tako esto spominje u Piramidskim tekstovima, upravo zvijee Lava. Na koncu se pokazalo da to veliko "putovanje" koje izvodi kozmiki kralj-Horus na ekliptici tako posve nedvosmisleno vodi do jednog vrlo odreenog mjesta u nebeskom krajobrazu: mjesta izmeu "apa" Lava i tono ispred njegovih "prsa". Implikacije su oite. 176Zapad Sjever 47. "Astralno" kraljevstvo Ozirisa u Rostauu. Crte korelacije triju piramida u Gizi i triju zvijezda Orionovapojasa u Zep Tepiju, "Prvom vremenu". Zagonetni lik Horakhtija, iji smo identitet pokuavali utvrditi, ne moe biti nita drugo doli zvijee Lava - divovski kozmiki lav, ili sfmga, koja stoji na ulazu u nebeski Duat i ime "Horusa s obzora". Prenesimo sada kralja-Horusa na zemlju i pratimo njegovo putovanje do zemaljskog "Horusa na obzoru"-pri emu, dakako, mislimo na Hor-em-Akheta, Veliku sfingu na "obzoru" Gize. GORNJI I DONJI PUT Kralj-Horus stoji na istonoj obali Nila, u blizini kraljevske rezidencije28. Poto dovri odreene obrede, ulazi u veliki "solarni amac" - mogue i upravo onaj koji je 1954. pronaen zakopan u jednoj jami u blizini june strane Velike piramide - i prelazi na zapadnu obalu rijeke u dolini ispod platoa Gize. Izlazi iz plovila, uspinje se do Sfmginog hrama i dolazi meu ape velikog kipa kako bi stajao ispred lavljih prsa. Sada je na Ulazu u Rostau i sprema se ui u Petu podjelu Duata - najsvetije od svetih mjesta u Ozirisovom kraljevstvu zagrobnog svijeta. Nadalje mu se nudi iz177. .'5* bor "dvaju puteva" ili "cesta" kojima e doi do Rostaua: jedan put ide "kopnom" drugi "vodom" '. Ugledni njemaki filolog Adolf Erman objanjava: Tko god u svijet mrtvih ulazi kroz sveto mjesto Rostau, pred sobom, kako doznajemo iz zemljovida Zagrobnog svijeta, ima dva puta koji e ga dovesti do zemlje blagoslovljenih; jedan prolazi vodom, drugi kopnom. I jedan i drugi put vijugaju i putnik ne moe prelaziti s jednog na drugi, jer izmeu

njih se nalazi more vatre... Takoer, prije dolaska i na jednu i na drugu stazu, treba prijei veliku vatru... , Poto odabere put, kralj-Horus trai da ga odvedu da vidi "svog oca" Ozirisa u astralnome liku. Posrednik ili sveenik Ozirisu to prenosi ovim rijeima: Ja ne traim da te vidim u tom liku koji je nastao; o, Ozirisu, netko trai da te vidi u tom liku koji ti je nastao; to trai tvoj sin... Horus trai da te vidi u tom liku... sin koji te 33 voli... Horus vijeu bogova tada izjavljuje: Nebo podrhtava, zemlja se trese preda mnom, jer ja sam arobnjak i posjedujem magiju. Doao sam kako bih slavio Oriona, kako bih postavio Ozirisa na elo... Doao sam ti, oe, doao sam ti, Ozirisu... Nakon toga, na krajnje znakovit nain, vijee bogova daje sljedee upute: O, Horusu, kralju [tvoj je otac] Oziris, ta Kraljeva piramida jest Oziris, njegova je graevina Oziris, poi k njemu... 36 Novo svjetlo na identitet Ozirisa-piramide mogao bi baciti jedan odlomak iz Knjige o onome stoje u Duatu, a koji govori o jednom zagonetnom "podruju" u Du-atu: "koje je dugako 440 kubita i iroko 440 kubita" 7. Je li mogue daje to to su navedene dimenzije identine dimenzijama osnovice Velike piramide, budui da egipatski kraljevski kubit odgovara duljini od 52,3 cm (20,6 incha), te je stoga 440 kubita tek IO malo vie od 230 metara (755 stopa), tek podudarnost ? U svakom sluaju, nakon novih muka i pustolovina, kralj-Horus na koncu dolazi do Ozirisa-Oriona i pronalazi ga beivotnog u mranom podzemnom svijetu njegove piramide. U tom kljunom trenutku, traga od svog "oca Ozirisa" treba zatraiti da se probudi i ponovno rodi-tj., u dualistikim astronomskim okvirima, da ponovno izie na istoku, u svitanje, kao Orion: "Probudi se za Horusa!... Podigni se! Vrata Duala irom su ti otvorena... Postani duhom... Neka se pred tobom otvore stube do Duata, do mjesta na kojem se nalazi Orion..." . 17848. Crte izvornog Horusa koji upuenika kralja-Horusa vodi na mjesto gdje e u astralnoj piramidi zavrne inicijacije pronai Ozirisovo "prijestolje". Gdje emo, dakle, u blizini ili ispod Sfinge, pronai ta "dva puta" ili "dvije ceste" do Rostaua? I zato bi kralj-Horus morao birati? PODZEMNI SVIJET Kao to smo vidjeli, jedan od drevnih naziva za nekropolu u Gizi glasi Akhet Khufu - ili, u punom obliku Kherit-Neter-Akhet-Khufu, a obino se prevodi kao "nekropola Ke-opsova obzora". U svom rjeniku drevnoegipatskih hijeroglifa, sir E. A. Wallis Budge rije Kherit-Neter prevodi kao "groblje, nekropola"40. Meutim, Selim Hassan, istie da Kherit-Neter moe imati i alternativno znaenje: "ispod, ili pripada Bogu"41. A Budge dodaje da Kheritmoe znaiti i "imanje" te da korijen rijei, tj. Kher, moe znaiti "ispod neega", "donji dio" i "prema dolje"42. 179Usto, Hassan nas podsjea i da se Kherit "moe odnositi na Podzemni svijet [Duat], mogue i kao sjeanje na pojam Rostaua kao kraljevstva Ozirisova u grobnici"43. Bi li takve nijanse mogle ukazivati i na neto vie od sjeanja? Drugim rijeima, nije li mogue, kao to smo ve navodili u I. dijelu, da bi se ispod nekropole-"obzora" u Gizi moglo nalaziti nekakvo "imanje" - moda i mrea podzemnih komora i prolaza? U svom Priruniku o egipatskoj religiji njemaki egiptolog Adolf Erman napisao je daje "slavljeno svetite Rostau, ishodite puteva, vodio izravno do podzemnog svijeta. Mogue je da se dio tog svetita ouvao u tzv. Sfinginom hramu..."44. Nadalje, bavei se rijeju "Rostau", R. O. Faulkner, koji je preveo Pirami-dske tekstove, kae daje to i izraz koji "oznaava prilaz ili kosinu za prenoenje sarkofaga u grobnicu, sarkofaga koji se prenosi u podruje drugog svijeta"45. Dr. I. E. S. Ed-wards, s druge strane, kae da se "hodnik koji kompleks piramida povezuje s Dolinskim hramom 'nazivao "mjestom dovlaenja' ili 'ulazom

povlaenja'? (Rostau) jer su se za pogrebnog obreda tim putem vukle saonice s tijelom preminulog kralja i njegovim osobnim stvarima" . Dolinski hram u blizini Sfmge sa sredinjom piramidom na platou u Gizi, kao to se itatelji sjeaju, povezuju ostaci divovskog hodnika. Nije li taj hodnik ili "cesta", mogao biti jedan od "puteva" do srca Rostaua koji se opisuju u drevnim tekstovima? Takvi hodnici - iako su sada u svim sluajevima ruevni - u izvornom su obliku bili pravokutni tuneli pokriveni vapnenakim ploama i s ukrasnim, zvjezdama posutim stropovima47. Lako je uvidjeti kako bi takva simbolika bila prikladna u kontekstu kozmikog putovanja kralja-Horusa, njegove potrage za astralnim oblikom Ozirisa. Sfingin hodnik vodi do mjesta izravno juno od spomenika, priblino u razini lavljeg ramena i stoga se blago uspinje u smjeru zapada, prema velikom "Pogrebnom hramu" koji se nalazi ispred istone strane sredinje piramide u Gizi. Kako je u svakom smislu "suh", logino je pretpostaviti daje taj hodnik "kopnena cesta" do Rostaua. Ali gdje bi se mogla nalaziti ta druga "cesta" - "vodeni put"? Vaan trag mogao bi se nalaziti u Knjizi o onome stoje u Duatu. U tom sablasnom tekstu postoji i opis hermetiki zatvorene komore "Kraljevstva Sokarovog" - Sokara-Ozirisa-koje je ujedno i Peta podjela Duata. Taj opis prikazuje tunel ispunjen vodom koji prolazi ispod apa Velike sfinge. Tunel se blago uzdie i na koncu vodi do este podjele. Stoje najzanimljivije, kao to smo vidjeli u I. dijelu, geolozi koji su poetkom devedesetih godina 20. stoljea radili oko Velike sfinge identificirali su veliku pra180vokutnu komoru i druge "anomalije" u podinskim slojevima tono ispred sfmginih apa. Zanimljivo je i da je poznato kako se duboko ispod Sfinge nalazi podzemna voda koju od pamtivijeka neprestano popunjava kapilarna povezanost s Nilom' 48 TUNEL Dr. Jean Kerisel, ugledni francuski inenjer s ijim smo se radovima u Podzemnoj komori Velike piramide ve upoznali49, nedavno je otiao i korak dalje u vezi s geolokim dokazima, ustvrdivi da bi se Sfinga mogla nalaziti iznad ulaza u 700 metara dugaak tunel koji vodi do Velike piramide tunel koji je neko u cijelosti ili djelomino bio ispunjen vodom50. Je li takav tunel mogao biti taj drugi "put" kojim je kralj-Horus morao poi kako bi "vidio astealni oblik svog oca", tj. Orion? injenica da se u Kraljevoj komori Velike piramide doista nalazi zvjezdano okno usmjereno izravno prema Orionovom pojasu - "Rostauu" na nebu - pridaje uvjerljivost pretpostavkama o nekakvom podze)Lip4JlUJILlgJllg 49. Crte "kozmike" Velike piramide na kojem je zvijezda Sirius postavljena preko poloaja "vrata" u Siriusovom zvjezdanom oknu.mnom prilazu-putu kojim su se upuenici moda sluili kako bi potajno od Sfinge dolazili do unutarnjih prolaza i komora u piramidi. Nadalje, u Piramidskim tekstovima esto itamo o "Hodniku sree" koji se nalazi "sjeverno od Polja rtava". A u sljedeem odlomku ini se da kralj-Horus stoji na ulazu u jedan takav "hodnik" upravo u vrijeme kada Sirius doivljava svoj sunev izlazak, tj. "najavljuje Novu godinu" 70 dana poto je sunce prelo Mlijenu stazu: Ja sam glasnik godine, o Ozirisu, doao sam po poslu tvog oca Geba [boga-zemlje]... Obraam ti se, podario sam ti vjenost. "Hodnikom sree" zove se taj hodnik sjeverno od Polja rtava. Ustani, Ozirisu, i povjeri me onima koji upravljaju "Hodnikom sree" sjeverno od Polja rtava, kao to si Horusa povjerio Izidi onog dana kad si je oplodio... To "Polje rtava" imalo je nebesko mjesto unutar Duata negdje u blizini Ori-ona . Dvojna logika stoga ukazuje na injenicu da je njegov zemaljski pandan moralo biti neko mjesto na kojem je kraljHorus podnosio rtve kada se spremao ui u nekropolu u Gizi. Vodei rauna o tome, svakako je vano da mnoge sfingine stele iz Nove drave pronaene u Gizi, pa tako i granitna stela Tutmozisa IV. koja stoji meu apama same Sfinge, doista pokazuju kraljeve-Horuse kako prinose rtve u nekom hramu ispred spomenika . Nadalje, kao to se jasno vidi iz upravo navedenog teksta, "Hodnik sree" prolazio je sjeverno od "Polja rtava". Podzemni "hodnik" koji vodi sjeverozapadno

od Sfi-ngina hrama vodio bi do Velike piramide. Bi li Kerisel u svojoj smionoj pretpostavci mogao imati pravo54? Moe li u Gizi postojati takav podzemni sustav? ZVJEZDANA VRATA To su pitanja kojima emo se vratiti u IV. dijelu. U meuvremenu, to nam treba znaiti spominjanje Izie i njezine trudnoe koji se takoer pojavljuju u gore navedenom tekstu? Orionova zagonetka pokazala je daje tzv. Kraljiina komora Velike piramide mogla sluiti za simboliko "kopuliranje" ili obred "osjemenjivanja" koji obuhvaa osobu kralja-Horusa s jedne i boice Izie u njezinom astralnom obliku (tj. zvijezde Sirius) s druge strane. S obzirom na dualizam neba i zemlje, mogue je da se njih dvoje smatralo "povezanima" posredstvom junog zvjezdanog okna te komore, koji je bio usmjeren prema mjestu prijelaska meridijana zvijezde Sirius u Doba piramida55. Tu pretpostavku potkrjepljuje i injenica daje takav obred kopulacije jasno prikazan u Piramidskim te182Ris Blizanci X '.; Bik\ Oriofl Mali lav Mali pas , 50.2500. g. pr. K., Doba piramida: izlazak Lava za ljetnog solsticija. Primijetit ete da u tom razdoblju Hor-em-Akhet, "Horus na obzoru" - tj. Velika piramida - ne gleda prema Horakhtiju, "Horusu s obzora", tj. zvijeu Lava. itatelji e se prisjetiti da se taj osjeaj neobine "dislociranosti" nebesko-zemaljskih prikaza za ljetnog solsticija 2500. g. pr. K. odnosi i na tri velike piramide i tri zvijezde Orionova pojasa. l 18357. Ljetni solsticij 2500. g. pr. K. Crte podruja Duata gledan s obzora u Gizi. 184kstovima i da se trenutak kada je Oziris navodno "oplodio" Iziu upravo trenutak kada je Sirius u svitanje preao meridijan56. Tekstovi takoer govore o Ozirisu-Orionu: "Tvoja sestra Izida dolazi ti presretna zbog ljubavi prema tebi. Ti sije postavio na svoj falus i tvoje sjeme istjee u nju, a ona je spremna kao "Sothis" [Sirius]..."57. Je li kralj-Horus, dakle, nekako trebao pronai put pod i u Veliku piramidu i odande do gornjih komora sa zvjezdanim oknima? I koja bi mogla biti istinska vanost skoranjeg otkria Rudolfa Gantenbrin-ka o kojem smo opirnije govorili u II. dijelu, tih zagonetnih "vrata" ili "ulaza" duboko u jednom od tih okana upravo onom oknu koje je usmjereno prema mjestu Siriusova prijelaska meridijana u Dobu piramida? Na koncu, iako to nikako nije manje vano, je li tek podudarnost injenica da egipatska rije sba, "zvijezda", nosi i znaenja "vrata", "sklopiva vrata" i "velika nebeska vrata"58? I u ovom sluaju, daljnja razmatranja o tim pitanjima morat emo odgoditi za IV. dio. U meuvremenu, vratimo se potrazi za ujedinjavanjem neba i zemlje - na taj nain stjee se gral besmrtnosti - u kojoj su sudjelovali svi kraljevi-Horusi u drevnome Egiptu. UDESNO MJESTO "PRVOG VREMENA" Kozmikog kralja-Horusa ostavili smo na nebu, pri emu je sunev krug izmeu "apa" nebeskog lava, zvijea Lava - na mjestu koje oznaava zvijezda Regulus. U Doba piramida Regulus je izlazio priblino 28 stupnjeva sjeverno od istoka . Upravo s tog mjesta kralj-Horus na nebu mora nekako putovati - jednim od "puteva" do Rostaua - kako bi doao do Orionova pojasa. Sada ponovno prelazimo do kralja-Horusa u zemaljskome obliku u Gizi, koji stoji izmeu apa Velike sfinge. Trenutak je izlaska sunca za ljetnog solsticija 2500. g. pr. K., kada Lav izlazi 28 stupnjeva sjeverno od istoka i istog trenutka opaamo da neto nije u redu s poklapanjem obrazaca na nebu i zemlji. Sfinga gleda tono prema istoku, tj. ne prema Lavu, svom nebeskom pandanu.

185 t*52. Crte "rekonstruirane" sfinge na kojem se vidi i kip kralja-Horusa, za koji se zna da je neko stajao meu njezinim apama, zagledan u nebeski pandan "udesnog mjesta 'Prvog vremena'" na istonome obzoru. A hodnik koji povezuje sredinju piramidu sa Sfinginim kompleksom usmjeren je 14 stupnjeva juno od istoka - tj. daleko udesno od mjesta na kojem se navodno nalazi kralj-Horus, na svome mjestu meu apama Lava, odakle se sprema putovati u Ro-stau. Zastoje onda nebeska slika na "pogrenome mjestu" na istonome obzoru? Ili, kako bismo problem izrazili na ispravan nain, i ispravnom dualistikom terminologijom, zato Hor-em-Akhet, Horus na obzoru - tj. Velika sfinga - nije usklaen s Horakhtijem, Horusom s obzora, tj. zvijeem Lava? Takoer, zato Sfingin hodnik nije usmjeren prema izlazecem suncu, kako bi kralja-Horusa "povezao" s njegovim kozmikim solarnim pandanom? ini se daje rije o neobinoj "dislociranosti" zemlje i neba u vrijeme ljetnog solsticija 2500. g. pr. K. Nadalje, kao to se itatelji sjeaju iz 8. poglavlja, taj dojam 186daje cijeli raspored nekako neusklaen ne ograniava se samo na Sfingu i Lava u tom razdoblju, nego obuhvaa i tri velike piramide u Gizi. Mogue je da nam je rjeenje te zagonetke cijelo vrijeme pred nosom. Na onoj granitnoj steli koju Sfmga dri meu nagrizenim apama - na steli koja je onamo postavljena u ast Tutmozisa IV., monog egipatskog kralja-Horusa - nalazi se sljedei, vie nego dojmljivi opis: Velianstveni Horus, Moni Bik koji je Stvorio Blistavo Svjetlo, Miljenik Dviju Boica, koji Kraljuje kao Atum, Zlatni Horus, Moni Ma, Odvraa Devet Lukova, Kralj Gornjeg i Donjeg Egipta, sin Raa, Tutmozis... stekao ivot, stabilnost, zadovoljstvo... za vjenost. ivi Dobri Bog, Sin Atumov, Zatitnik Horakhtija, iva slika Sveboga, Vladar.... Prelijepa lica poput Oca, koji se pojavio s Horusovim likom... Sin Atumov, od njegova tijela, Tutmozis... Nasljednik Horusov na njegovom prijestolju... Nalikuje li vam taj opis na ovjeka koji nema pojma, kao to tvrde neki egip-tolozi61, o tome to doista predstavljaju Velika sfinga i ostali spomenici? Nikako. to je, dakle, taj velianstveni kraljHorus proglasio svojim carstvom? Jednim jedinim snanim izrazom, kao to e se itatelji prisjetiti, rekao je da je rije o "udesnom mjestu 'Prvog vremena'"62. Nije li vjerojatno daje Tutmozis, "Nasljednik Horusov na njegovom prijestolju", izgovarajui te rijei ponavljao ono stoje svaki kralj-Horus prije njega govorio o platou u Gizi? Nije li vjerojatno da ga je "udesnim mjestom 'Prvog vremena'" nazvao upravo stoga to se po tome pamtio u tradiciji koja se prenosila iz najdavnijih, gotovo nepojmljivo davnih vremena? Bi li to mogao biti razlog zbog kojeg nebo 2500. g. pr. K. izgleda tako neusklaeno, nekako izokrenuto i nagnuto, tj. "na pogrenome mjestu"? Je li mogue da nije toliko na pogrenome mjestu koliko u pogrenome vremenu? Trebamo li raunalu zadati da potrai neko drugo vrijeme u kojem bi se spomenici poklapali s rasporedom na nebu, vrijeme davno prije Tutmozisova doba, davno prije Kefrena i Keopsa, ono "vrijeme" kada je Oziris uspostavio svoje kraljevstvo na zemlji - drugim rijeima "Prvo vrijeme"? Kada je bilo to "Prvo vrijeme"? ,!/. etvrti dio ZEMLJOVID_^ l11. poglavlje Nevidljiva akademija "Egipani su vjerovali daje njihovom zemljom u poetku vladala dinastija velikih bogova, meu kojima je Horus, sin Izie i Ozirisa, bio posljednji u nizu. Njeguje naslijedila dinastija poluboanskih bia poznatih pod nazivom 'sljedbenici Horusa', a njih su naslijedili povijesni kraljevi Egipta." Selim Hassan, Sfmga, Kairo, 1949. K-

ada se dogodio "postanak" civilizacije u Egiptu? Kada je poela "povijest"? Prema T. G. H. Jamesu, bivem kustosu egipatskih starina u British Muse-urau i predstavniku ortodoksnih gledita o tim pitanjima: "Prvo je istinski povijesno razdoblje ono koje poinje otkriem pisma i openito je poznato pod nazivom Dinasti-jsko razdoblje. Rije je o periodu od priblino 3100. g. pr. K. do 332. g. pr. K., a naziv je dobilo po trideset jednoj dinastiji na koje su se dijelili egipatski kraljevi, na nain ouvan u djelu Manetona, sveenika-povjesniara koji je ivio u [treem stoljeu pr. K.]. Kulture koje nisu poznavale pismo a koje su procvat doivljavale prije poetka Dinas-tijskog razdoblja u Egiptu i koje pokazuju neke odlike karakteristine za najranije faze egipatske kulture u Dinastijskom razdoblju poznate su kao preddinastijske kulture... Takvi tragovi ljudskog postojanja kakvi se pronalaze u dolini Nila i potjeu iz vremena prije preddinastijskog perioda najee se opisuju terminima koji se koriste za europsku pretpovijest paleolitski, mezolitski i neolitski"1. Eto tako. Egipatska povijest - as njom i civilizacija - zapoeli su oko 3100. g. pr. K. Prije toga postojale su tek "kulture koje nisu poznavale pismo" (uz mogue postojanje odreenih odlika "civilizacije"), a prije njih postojali su samo divljaci iz kamenog doba (paleolitik doslovce znai "staro kameno doba"). -c -iPrema Jamesovim rijeima, cijela slika izgleda vrlo jasno, sreeno, i precizno je odijeljena. Sudei po njima, ovjek bi stekao dojam da strunjaci danas doista raspolau svim potrebnim podacima o preddinastijskom Egiptu i razdoblju prije njega, te da u vezi s time vie ne treba nita otkrivati. Takvi idealizirani pojmovi o prolosti silno su proireni meu egiptolozima koji u svojim udbenicima, ali i izdanjima namijenjenima najirem tritu poput National Geographica i (namjerno?) neprecizno nazvanoj seriji Time-Lifea Izgubljene civilizacije, u beskraj ponavljaju utjeni dojam daje egipatska pretpovijest itekako dobro poznata, organizirana, kategorizirana i postavljena na pravo mjesto, u sigurne okvire (James nas ak i upuuje na jedno posve odreeno mjesto u British Museumu na kojem nas oekuje krajnje osobito prosvjetljenje: u "estu egipatsku sobu" u kojoj se nalazi najko-mpletnija zbirka "primitivnog orua koje su izradili paleolitski stanovnici Egipta")2. Jednako tako, na suprotnoj strani Atlantika, kao to smo vidjeli u I. dijelu, dr. Peter Lecovara, kustos Muzeja lijepih umjetnosti u Bostonu, uvjerava nas da su "tisue egip-tologa stotinama godina prouavali taj problem [egipatsku pretpovijest] i kronologija je najveim dijelom tono razraena. Pred nama vie nema velikih iznenaenja" . Ali je li sve doista tako sreeno i razraeno kao to govore "strunjaci"? I moemo li doista biti toliko uvjereni da nas vie "ne oekuju vea iznenaenja"? Mi drimo da bi Lecovari, Jamesu i mnogim drugim strunjacima koji dijele njihove stavove bilo korisno kada bi se prisjetili savjeta pokojnog Labiba Habachija, nekadanjeg glavnog inspektora za starine egipatske vlade, koji je 1984. upozorio kako je "egiptologija podruje na kojem sluajna otkria mogu opovrgnuti ve ukorijenjenu teoriju"4. S obzirom na tu mogunost, Habachi je rekao kako bi egiptolozi trebali izbjegavati iznoenje "neutemeljenih izjava" i biti dovoljno poteni pa "opaske zainiti rijeima poput 'vjerojatno' i 'moda'"5. A takve rijei svakako bi bile potrebne kada je rije o preddinastijskim i ranijim razdobljima egipatske povijesti. Daleko od dojma koji se stvara u javnosti, istina, kao to su neki znanstvenici pripravni priznati, glasi da su "spoznaje o egipatskoj pretpovijesti koncem dvadesetog stoljea jo uvijek fragmentarne"6. To su rijei Nicholasa Grimala, profesora egiptologije na parikoj Sorbon-nei, koji priznaje i ovo: 192Velika sfinga u Gizi, kao to se vidi na ovoj fotografiji iz 19. stoljea, velik je dio svoje poznate povijesti provela do grla pod pustinjskim pijeskom. Dok je bilo tako pokriveno, tijelo nije bilo izloeno eroziji izazvanoj vjetrom, a ipak ima duboke tragove vanjskih utjecaja. Je li na tijelo mogla djelovati neka druga sila iz okoline? Sfinga je izraena tako stoje najprije oko monolitnog sredita od vapnenca, iz kojeg je kasnije

oblikovan lav, iskopan veliki rov. Ova fotografija, snimljena s Velike piramide, prikazuje Sfmgu u tom udubljenju, ostatke tzv. Sfinginog hrama (neposredno ispred, tj. istono, od spomenika) i Dolinski hram (malko prema jugu). Na snimci se, uz desnu stranu Sfinge, vidi i dio divovskog Kefrenovog hodnika.i Lijevo: Opkop koji okruuje Veliku sfingu, a nastao je u isto vrijeme kada i Sfmga, vrlo jasno pokazuje zaobljene nazupane konkavne udubine i duboke okomite pukotine karakteristine za eroziju vapnenca izazvanu padalinama. Sama geologija i paleontologija, meutim, mogu pokazati samo da su Sfmga i udubljenje u kojem se nalazi puno stariji nego to se dosada mislilo. Arheoastronomska analiza slui kao neusporedivo tonije pomagalo za datiranje nastanka Sfinge. Desno: Ova granitna stela medu Sfinginim apama podignuta je u ast projekta renoviranja koji je proveo faraon Tutmozis IV. (1401. -1391. g. pr. K.). Na steli se nalazi samo jedan slog "Khaf", koji je, stoje vrlo neobino, egiptologe naveo na zakljuak daje Sfingu izvorno izgradio faraon iz etvrte dinastije Kefren (Khafre), oko 2500. g. pr. K. Na steli, meutim, stoji i daje nekropola u Gizi "udesno mjesto Prvog vremena" - to je povezuje s neusporedivo ranijim razdobljem. Iza Sfinge vidi se Kefrenova piramida.Velika Sfinga i Kefrenova piramida. Sfinga gledana s juga, preko tzv. Kefrenovog hodnika. Erozijom duboko nagrizeno lavlje tijelo iz ove perspektive lei napola zakopano u umjetnom "obzoru" Gize, oponaajui napola zakopano zvijee Lava promatrano za izlaska sunca izmeu tono na pola puta izmeu zimskog solsticija i proljetnog ekvinocija 10.500g.pr. K. (usp. 17.poglavlje).Podzemna komom Keopsovepiramide Vrata, s neobinim metalnim elementima, koje je Upuaut na zavretku junog okna Kraljiine komore snimio 22. oujka 1993., nakon to je oknom preao priblino ezdeset metara.A utori s Johnom A nthonvjem Westom u Kraljiinoj komori. """ tap od cedrovine i dvostruka bronana kuka iz Velike piramide. Autori knjige u Kraljevoj komori.Velika dvorana Keopsove piramide.Sfingin hram, u pozadini Dolinski hram. Megalitska arhitektura Sfmginog hrama, u svitanje, sa irokim i niskim, masivnim likom Dolinskog hrama u pozadini. Mnogi od blokova upotrijebljenih za podizanje Dolinskog hrama tee vie od 200 tona. Dananji graditelji nisu u stanju objasniti kako su - kao ni zato - sloeni ti silno veliki blokovi.Pogled s Keopsove piramide na takozvane jame za amce u blizini graevine.Komad metalne ploe, izvorno presvuene zlatom, izvaen 1837. iz zida Velike piramide u blizini mjesta na kojem na vanjsku stranu izlazi juno okno Kraljeve komore (usp. 6. poglavlje). Egiptolozi su taj neobini komad kovanog eljeza odbacili kao neto stoje u piramidi ostavljeno kasnije, ali svi dokazi ukazuju na to da je star jednako kao Velika piramida (koja je, dakako, izgraena davno prije "eljeznog doba") i da je njezina uporaba mogla imati veze sa sloenim zamislima povezanima sa zvjezdanim ponovnim roenjem due o kojem se govori u drevnim egipatskim pogrebnim tekstovima. Tzv. "suneva barka", dugaka 43,6 m, pronaena u iz stijene isklesanom jarku uz junu stranu Velike

piramide. Mnotvo elemenata ukazuje na to da su to velianstveno plovilo na Nilu izvorno koristili egipatski kraljevi-Horusi u astronomskim obredima koji su oponaali prividno putovanje Sunca preko Mlijene staze - koja je nebeski pandan rijeke Nil.Pogled iz zraka naplato s piramidama u Gizi. "*> " J Ouvani dio prilaza Unasovoj piramidi u Sakkari iji su stropovi bili ukraeni zvijezdama.l Unasova piramida. Grobnica Unasove piramide s natpisima na zidovima i na stropu ukraenom zvijezdama."Kamen Shabaka", snimljen u British Museumu. Ovaj je relikt, na kojem su uklesani tekstovi ispisani hijeroglifima, kljuan izvor za rekonstrukciju izgubljenog doba "Prvog vremena". Popis kraljeva izAbida u hramu Setija l. uAbidu, na kojem faraon Seti 1. svom mladome sinu Ramzesu II., pokazuje popis svih egipatskih faraona koji su vladali prije njih. Na suprotnome je zidu popis bogova koji su vladali u Egiptu, jo od davnog "Prvog vremena". Kao i kod Piramidskih tekstova, Tekstova sa Shabake i Graditeljskih tekstova iz Edfua, ovaj popis pokazuje da se civilizacija drevnog Egipta smatrala naslijeem koje su donijeli "bogovi", tisuama godina prije poetka priznatog povijesnog razdoblja.Kefren (statua).Poklopac sarkofaga s likom Ozirisa, u muzeju u Kairu, prikazuje Iziu u obliku crvenkaste lunje, ptice sline jastrebu, koju osjemenjuje mumificirani Oziris. Plod tog spajanja bio je Horus, arhetip za sve "kraljeve-Horuse" drevnog Egipta. Odlomak iz teksta pisanog hijeroglifima.Reljef u Abidu koji prikazuje Ozirisa, vrhunsko boanstvo Prvog vremena. Ozirisje ovdje mumificit.,, sjedi, a za njega se brine njegov sin Horus. U lijevoj ruci Horus dri ankh, simbol besmrtnog ivota. 'ciran iOd Drugog je svjetskog rata jasno ne samo da se "pretpovijest" prije faraona protezala do dotada nesluenih davnina, nego i daje bila toliko raznolika i potpuna, da ju je teko smatrati tek "pripremnom" fazom za Dinastijsko razdoblje... Dominantni stavovi egiptologa (meu kojima je Grimal barem u tom smislu iznimka) nije u stanju ponuditi ni jednu jedinu suvislu teoriju koja bi objasnila te "raznolike" i "potpune" osobine egipatske pretpovijesti ili vrlo ozbiljne probleme onoga to izgleda kao nekontinuitet izmeu preddinastijskog i Dinastijskog razdoblja. Meutim, sami drevni Egipani ostavili su nam spise u kojima bi se moglo nalaziti rjeenje cjelokupne zagonetke. A u tim se spisima nalaze podrobne informacije o razdoblju od tisua i tisua godina prije iznenadne pojave faraonske drave 3000 g. pr. K. Jedina je potekoa to nitko nije pripravan ozbiljno shvatiti te spise. Je li razlog to to su u suprotnosti sa suvremenim znanstvenikim konsenzusom o egipatskoj kronologiji? itatelj mora sam donijeti zakljuak, ali, kao to emo ubrzo vidjeti, pojedine elemente istih tih spisa koji potkrjepljuju trenutano dominantnu teoriju egipto-lozi prihvaaju i shvaaju posve ozbiljno. TRI RAZDOBLJA Kao to nam govori T. G. H. James, suvremeno prouavanje kronologije drevnog Egipta u velikoj se mjeri temelji na Manetonovoj Povijesti Egipta. Ugledni profesor Walter Emery na podjednak nain postavlja stvari kada govori da su Manetonovi spisi "silno vani i ine okvir na kojem je izgraena egipatska povijest"8. Jedan od razloga zbog kojih je Manetonov sustav toliko trajan i zbog kojih se i dalje koristi meu dananjim egiptolozima injenica je da se nebrojeno puta pokazao tonim. Zna se da gaje on temeljio na "puno starijim dokumentima, ili popisima kraljeva, kojima je, kao ueni sveenik, imao pristup"9. Nadalje, pronaen je i preveden niz dokumenata u toj kategoriji-ponajprije Kamen iz Palerma, Torinski papirus i popis kraljeva iz Abida. Prema rijeima pokojnog profesora Michaela Hoffmana, vodeeg strunjaka za Egipat prije faraona: "Arheolozi i egiptolozi otkrili su pet takvih popisa koji, openito uzevi, unato nekim nepoklapanjima, podupiru Manetona"10. Na temelju tih ouvanih izvora, jasno je da su se pamtila tri izrazita razdoblja kraljevske vladavine:

193 Prvo je razdoblje bilo vrijeme kada su Egiptom vladali Neteru ("Neteri" ili "bogovi") razdoblje je kulminiralo vladavinom Horusa, sina Ozirisa i Izie. Uslijedilo je razdoblje "Sljedbenika Horusa", Shemsu Hor, (poznato i pod brojnim drugim nazivima i epitetima) a koje je horusku boansku lozu prenosilo kroz stoljea, sve do ljudskog faraona pod imenom Menes (poznat i kao Narmer ili "Kralj korpion"), legendarni "Ujedinitelj dviju drava Gornjeg i Donjeg Egipta". Nakon Menesa uslijedili su tzv. "dinastijski" kraljevi, ija se imena pojedinano navode na kraljevskim popisima. Egiptolozi dre daje Menes vladao oko 3000. g. pr. K. i smatraju ga prvim "povijesnim" kraljem "dinastijskog" Egipta1'. Priznaju da mu je odreeni broj preddi-nastijskih "poglavica" zacijelo prethodio i na sjeveru i na jugu zemlje, ali odluno odbijaju svaku pomisao da su "Neteri" i "Sljedbenici Horusa" navedeni na popisima kraljeva (i kojima Maneton daje podosta istaknuto mjesto) mogli biti povijesne linosti. Naprotiv, openito se dri da su Neteri, budui da su bili "bogovi", oite vjerske izmiljotine i da Shemsu Hor treba smatrati tek "mitskim kraljevima" koji su vladali jednako "mitskim kraljevstvom". Stoga strunjaci kao povijest prihvaaju samo malene dijelove Manetona i ouvanih popisa kraljeva i to one koji odgovaraju njihovoj teoriji - tj. spise o Dinas-tijskom razdoblju od Menesa nadalje - i negiraju vrijednost svega to se u istini tim spisima govori o ranijim i zagonetnijim vremenima. Piui u asopisu Cambridge Ancient History, primjerice, profesor T. E. Peet okuplja sve drevnoegipatske izvore koji se bave kronologijom "Bogova" i "Sljedbenika Horusa" a onda cijelu tu zbirku materijala odbacuje sljedeom opaskom: "S povijesnog stajalita, sve to ima vrlo malo znaenje"1 . Na slian nain, u knjizi Kraljevska vlast i bogovi, svojoj podrobnoj studijH faraonske drave, ugledni Henri Frankfort, profesor predklasine starine na visokokol-' skoj ustanovi University of London, ovako govori o "Sljedbenicima Horusa": ...izgleda da pojam "Sljedbenika Horusa" na neodreeni nain oznaava kraljeve iz daleke prolosti... ali ini mi se da ne bi bilo mudro tom pojmu pridavati prvenstveno povijesnu narav. Jer je svaki kralj u smrti postajao jednim od skupine "transformiranih duhova"... [i] stapao se s onom nejasnom duhovnom silom koja je od pamtivijeka podravala ivue vladare i potomke Prijestolja Horusova . 194VISOKI UPUCENICI Drimo da smo duni istaknuti kako drevni Egipani ni sluajno nisu tako gledali na vlastitu povijest. Oni nikako nisu u pitanje dovodili mitska razdoblja ili "nejasne duhovne sile" koje vrebaju iz daleke prolosti. Za njih su, kratko i jasno, "Sljedbenici Ho-rusa" i zemljopisni krajobraz u kojem su oni "vladali", bili neupitna stvarnost s kojom su bili povezani izravno i neraskidivo. I doista, shvatimo li egipatske prikaze i tradicije ozbiljno, "Sljedbenici Horusa" poprimaju obrise loze stvarnih, iako "neimenovanih" pojedinaca ija su funkcija i dunost, kao to je naveo i Henri Frankfort, osiguravati "duhovnu silu" u temeljima monarhije (iako ni sluajno "neodreenu" ili "nejasnu"). Zapisi samih Egipana takoer ukazuju na zakljuak daje uloga tih "Sljedbenika" moda bila novim generacijama prenositi iznimna znanja koja su potjecala iz jo zagonetnijeg "vremena Neteru"- tj. "bogova". Na temelju dostupnih primarnih izvora, drugim rijeima, pojavljuje se opa slika prema kojoj "Sljedbenici Horusa" moda nisu bili "kraljevi" u uobiajenom smislu rijei, nego silno moni i prosvijeeni pojedinci-visoki upuenici pomno odabrani od strane elitne akademije koja je tisuama godina prije poetka povijesti nastala na svetome mjestu u Heliopolisu-Gizi. Puno je znakova koji ukazuju i na to da su drevni egipatski tekstovi u pravu i daje faraonska civilizacija svoju blistavu iznimnost moda doista dugovala upravo jednom takvom "bratstvu" povezanom s jednom takvom starom i elitnom akademijom. Tko su onda doista mogli biti Shemsu Hor? I to su to "slijedili"? SLIJEDEI HORUSOV PUT Heliopolis - drevni On ili Innu - bio je najstarije organizirano vjersko sredite u Egiptu i, najvjerojatnije, na svijetu. Nalazilo se priblino dvadeset kilometara sjeveroistono od platoa u Gizi

i ve je u osvit faraonskog razdoblja bilo drevno. Tradicija ga oznaava kao izvor tajni o astralnoj besmrtnosti koju su graditelji piramida, prema vlastitim tvrdnjama, naslijedili. I doista, naslov Visokog sveenika Heliopolisa, kao stoje nedavno pokazao profesor I. E. S. Edwards, bio je "glavni astronom", a glavna izvanjska oznaka tog uglednika bio je obredni ogrta ukraen petokrakim zvijezdama1 Kao to smo ve nagovijestili u III. dijelu, elitni, "znanstveni" sveenici u He-liopolisu ponajvie su se bavili biljeenjem kretanja zvijezda, mjerenjem i obiljeavanjem 195;*L'"-. Kraljevi-Horusi 55. Oziris-Orion pokazuje put svojim "sljedbenicima", kraljevima-Horusima, koji su uvari njegovog dvojnog kraljevstva u Duatu prolaska vremena i promatranjem zagonetki razliitih razdoblja. Odavno je poznato i da su pomno prouavali ciklus sunca u prividnom godinjem kruenju zodijakom. A u skorije su se vrijeme pojavili i vrsti dokazi da su pratili i neusporedivo dugotrajniji kozmiki ciklus "velike godine" - tj. precesijsko "odstupanje" zvijezda koje uzrokuje "naginjanje" zemljine osi. itatelji e se prisjetiti da taj divovski ciklus od 25.920 godina mjeri sporo rotiranje dvanaest zvijea zodijaka u odnosu na mjesto izlaska sunca za proljetnog ekvinocija - ukratko "precesiju ekvinocij" u kojoj se za niz astronomskih "doba", od kojih svako traje 2160 godina, dri daje poeo nakon svojevrsnog duhovnog i kulturnog "velikog praska" poznatog pod nazivom Zep Tepi-"Prvo vrijeme bogova". Promatranje i tono praenje tempa precesije ekvinocij pothvat je koji su mogli izvesti samo znanstveno nastrojeni, intelektualno napredni i visokoorganizirani ljudi s dugotrajnom tradicijom preciznih astronomskih promatranja. Slino tome, izgradnja triju velikih piramida u Gizi nije bilo djelo tehnoloki primitivnih ljudi koji su tek istupili iz kamenog doba. Naprotiv, kao to su istaknuli povjesniari znanosti Giorgio de Santillana i Hertha von Dechend, takva postignua "trebaju biti uvjerljiv razlog za 196zakljuak da su u pozadini tih radova djelovali ozbiljni i inteligentni ljudi, ljudi koji su se morali sluiti tehnikom terminologij om"'5. Mi emo ustvrditi da su "ozbiljni i inteligentni ljudi" - mukarci, ali, ini se, i ene-doista radili iza kulisa pretpovijesti u Egiptu i rei da su, meu ostalim brojnim nazivima, bili poznati i kao "Sljedbenici Horusa". Smatramo, takoer, daje njihova svrha, koje su se generacije i generacije njih, ustrajnou jednog mesijanskog kulta, pridravale tisuama godina, bila ostvariti veliki kozmiki plan. I imamo dokaze da su polagani razvoj i primjena tog plana nekako obuhvaali praenje dvaju opazivih "puteva" nebeskih tijela kroz stoljea - "puteva" koji su u oba sluaja posljedica precesije zem-Ijine osi: Prvi je "put" zvijezda: one izgledaju kao da "skreu", tako da se mjesto i dan njihova izlaska na obzoru mijenjaju, to prate i odgovarajue promjene njihove visine na meridijanu. Drugi je "put" sunca, koji takoer izgleda kao da "skree"-u ovom sluaju "prema zapadu" ekliptikom, tako da toka proljetnog ekvinocija izgleda kao da polagano "prolazi" kroz svaki od dvanaest znakova zodijaka, svakih 2160 godina. Ustvrdit emo da u kodnom astronomskom jeziku drevnih stanovnika Heliopo-lisa praenje suneva skretanja prema zapadu kroz zodijak odgovara "Sljedbi puta Ho-rusova (Suneva) kroz vrijeme". I pokazat emo da su "Sljedbenici Horusa" svoj zagonetni naziv najvjerojatnije dobili jer je tono opisivao to to su radili i znaili. Bili su to, drimo, vrhunski astrolozi i astronomi koji su pratili i biljeili pozicije proljetnog ekvinocija, od "prvog vremena" do razdoblja povijesnih kraljeva Egipta. I na koncu, iako je i to jednako vano, kao teoriju koju jo treba ispitivati nudimo pretpostavku da su u jednom posve definiranom, unaprijed odreenom povijesnom trenutku "zapisanom u zvijezdama" "Sljedbenici Horusa" moda poduzeli korake na mobiliziranju izvornih stanovnika Egipta, ujedinili ih u teokratskoj dravi i njihovu energiju upotrijebili za daljnje ostvarivanje kozmikog plana u kojem su velike piramide na zapadnoj obali Nila trebale odigrati kljunu ulogu... 197Mudraci i "sljedbenici" "Uvod u prvi kozmoloki spis iz Edfua otkriva tradiciju prema kojoj su sadraj tih spisa bile 'rijei

mudrac'. Reeno nam je kako se za tu svetu knjigu dri daje 'kopija spisa koje je Thoth sastavio prema rijeima Mudrac'..." E. A. E. Reymond, Mitski izvori egipatskog hrama, 1969. Suvremeni strunjaci uobiajeno smatraju da se mitovi ne mogu uzimati kao povijesni dokazi - i, kao to smo vidjeli u posljednjem poglavlju, te se konvencije osobito ustrajno pridravaju egiptolozi. Ipak, u arheologiji postoji nekoliko poznatih sluajeva u kojima se za mitove odbaene kao "nepovijesne" kasnije dokazalo da su u cijelosti bili toni. Jedan se primjer odnosi na uvenu Troju iz Homerove Ilijade (veliki ep sastavljen na temelju usmenih izvora oko 800. g. pr. K.). Sve do razmjerno nedavno veina je strunjaka bila uvjerena daje Troja "mitski grad" - tj. u cijelosti djelo Homerove plodne mate. Meutim, 1871. pustolov i istraiva, Nijemac Heinrich Schliemann dokazao je daje to ortodoksno miljenje pogreno kada se poveo za zemljopisnim indicijama u Ilijadi i otkrio Troju u zapadnoj Turskoj, u blizini Dardanela-upravo na mjestu o kojem je govorio Homer. Schliemann i jo dvojica neustraivih istraivaa, grki znanstvenik Kalokairinos i britanski arheolog sir Arthur Evans, to su postignue zaokruili slijedei mitove koji su se odnosili na veliku "minojsku" civilizaciju a koja je navodno postojala na otoku Kreti. I ti su se mitovi u ortodoksnim krugovima odbacivali kao nepovijesni, ali su potvreni kao stvarni kada su Schliemann i njegova ekipa iskopali ostatke jedne vrlo napredne kulture koju danas nedvojbeno poznajemo kao minojsku1. 198Na slian nain, na indijskom potkontinentu, velika koliina drevnih spisa na sanskrtu, poznatih pod nazivom Rig-Veda na vie mjesta spominje jednu visokorazvijenu civilizaciju koja je ivjela u utvrenim gradovima, a postojala je prije arijskih provala prije vie od 4000 godina. I te su se rijei openito odbacivale kao "mitovi"-sve dok se u dvadesetom stoljeu nisu poele otkrivati ruevine velikih gradova u "dolini Inda" poput Harappe i Mohenjo-dara za koje se dokazalo da potjeu ak iz 2500. g. pr. K2. . Ukratko, iskustvo nas ui da su se cijeli gradovi i civilizacije koji su se neko smatrali mitskima (te stoga nisu imali nikakvo povijesno znaenje) odjednom pojavljivali u stvarnosti, iz maglica povijesti, i postajali povijesnim realnostima. Je li takvo to mogue i u Egiptu? UVARI SPISA Meu drugim narodima, primjerice Rimljanima i Grcima, koji su drevnome Egiptu bili znatno blii nego mi, smatralo se neupitnim da su faraoni i njihovi sveenici bili uvari vrlo preciznih podataka o odreenim silno znaajnim dogaajima do kojih je dolo vrlo davno. tovie, te su spise, u svetome gradu Heliopolisu, doista i vidjeli i prouavali takvi ugledni posjetitelji kakav je bio Herodot (5. st. pr. K.), grki zakonodavac Solon (640-560. g. pr. K.) i njegov sunarodnjak, znanstvenik Pitagora (6. st. pr. K.)3. Na temelju njihovih izvjetaja nastali su grki dojmovi o Egiptu o kojima govori Platon : Mi Grci u stvarnosti smo djeca u usporedbi s tim narodom ija je tradicija deset puta starija. I dok se nita od dragocjenih uspomena iz prolosti u naoj zemlji ne bi ouvalo osobito dugo, Egipat je zapisao i vjeno ouvao mudrost drevnih vremena. Zidovi egipatskih hramova prekriveni su tekstovima, a sveenici pred oima neprestano imaju to boansko naslijee... Novim se naratajima i dalje prenose te svete stvari, i to neizmijenjene: pjesme, plesovi, ritmovi, obredi, glazba, slike, sve to od pamtivijeka, iz doba kada su bogovi vladali zemljom, u osvit civilizacije . Ve smo vie puta spominjali Zep Tepi, navodno mitsko "Prvo vrijeme" bogova - davno razdoblje s kojim su drevni Egipani povezivali izvore svoje civilizacije. A u posljednjem smo poglavlju primijetili kako se Manetonova glasovita Povijest, kao i niz zapisa poznatih pod nazivom popisi kraljeva, takoer odnose na davna zlatna razdoblja kada su bogovi, a zatim i zagonetni "Sljedbenici Horusa", vladali Dolinom Nila. Prije nego to se u sljedeem poglavlju pozabavimo istinski nepreglednom kronologijom o kojoj govore svi popisi, na je cilj ovdje, kao to govori Platon, osvrnuti se na "zidove 199

Lhramova"-konkretnije tzv. "Tekstove o gradnji" (oko 200 g. pr. K.) na zidovima hrama u Edfuu koji se nalazi u Gornjem Egiptu, na pola puta izmeu Luksora i Asuana. Te tekstove, koji sadre niz iznimnih spominjanja "Prvog vremena", strunjaci prihvaaju kao jedine preostale fragmente jednog puno starijeg, puno veeg i puno suvislijeg zbira kozmoloke literature-sada odavno izgubljene-u kojoj se neko nalazila i cjelovita "mitska povijest" Egipta, njegovih bogova te hramova izgraenih njima u ast6. U tim tekstovima "Sljedbenici Horusa" izjednauju se i stapaju s drugim "mitskim" biima, katkada naoko boanskima, katkada ljudskima, koja se uvijek prikazuju kao likovi koji donose i uvaju znanje kroz stoljea - kao nekakvo elitno bratstvo posveeno prenoenju znanja i potrazi za uskrsnuem i ponovnim roenjem... SJECANJA NA OSVIT Hram u Edfuu u sadanjem je obliku podignut tijekom dvjestogodinjeg razdoblja izmeu 237. g. pr. K. i 57. g. pr. K. ali obuhvaa i dijelove znatno starijih zdanja jo iz Doba piramida (primjerice dijelovi unutarnjeg i vanjskog zapadnog zida oko hrama). Nadalje, poput svih velikih hramova, izgraen je na "izdubljenome terenu" i s njim je povezano sjeanje na davnu prolost i znaajne prethodnike . Tako na prvi pogled Tekstovi o gradnji izgledaju tek kao povijest samog hrama u Edfuu, zajedno s opisima njegovih soba i dvorana, te obredne namjene i znaenja8. Meutim, pomnije e nas promatranje, kao stoje pokazala E. A. E. Revmond sa sveuilita Manchester, dovesti do jednog subteksta koji ukazuje na: ...postojanje odreenih mitolokih dogaaja.... pri emu se utemeljenje, izgradnja i oivljavanje povijesnog hrama [u Edfuu] tumae kao dogaaj iz mitskog razdoblja. Povijesni se hram tumai kao djelo samih bogova, te kao bie mitske prirode. To... ini se ukazuje na vjerovanje u povijesni hram koji je izravni nastavak, projekcija i odraz mitskoga hrama n koji je nastao na poetku svijeta... Nije ni potrebno naglaavati da je "poetak svijeta" u tekstovima iz Edfua sinonim za "Prvo vrijeme", poznato i kao "rano prastaro doba". U tom razdoblju, doz-najemo, "rijei mudrac" zapisivao je bog mudrosti Thoth, u knjigu u kojoj su se navodila mjesta pojedinih "svetih humaka" uz Nil. Prema navodima u tim tekstovima, naslov te izgubljene knjige glasio je Detalji o humcima iz ranog prastarog doba. Dralo se da sadri podatke ne samo o svim manjim "humcima", ili hramovima, nego i o samom Velikom prastarom humku, mjestu na kojem se navodno dogodio poetak vremena 200 10Pritom valja izdvojiti nekoliko zanimljivih momenata: 1. "Veliki prastari humak" profesor I. E. S. Edwards odnedavno povezuje s prirodnim izbojkom stijene za koji se zna da postoji pod Velikom piramidom u Egiptu i koji je ugraen u donje slojeve piramide11. ini se da takva analiza podupire veze izmeu nekropole u Gizi i "Prvog vremena" koje smo ve utvrdili u I. dijelu. 2. "Mudraca" o kojima se govori u Tekstovima o gradnji u Edfuu bilo je sedam. Njihova je osobita uloga bila uloga "jedinih boanskih bia koja su znala kako stvarati hramove i sveta mjesta". I upravo su oni inicirali izgradnju Velikog prastarog humka. Taj posao, u kojem je sudjelovao i Thoth, obuhvaao je planiranje i podizanje izvornog "mitskog" hrama "Prvog vremena" . 3. Po uputama "sedmorice mudraca" podignuto je i zdanje koje se u tim tekstovima naziva hwt-ntr, "boja palaa": "'Brzo izgraena', govorili su ljudi. U njemu je svetite, 'Veliko sjedite', tako se naziva, i sve su njegove kapele u skladu s pravilima" . 4. Kada su svi ti poslovi dovreni "maginu zatitu (swr mdw) mjesta osigurali su Mudraci"14. 5. U cjelokupnom korpusu drevnih egipatskih spisa, Tekstovi o gradnji iz Edfua od svega ouvanog do danas jedini spominju "sedmoricu mudraca". Egiptolozi stoga nisu obraali osobitu pozornost na identitet tih bia, osim to bi priznavali kako se ini da su igrali ulogu u "jednoj iroj i openitijoj teoriji u vezi s podrijetlom svetih podruja i njihovih hramova" . Po naem miljenju^meutim, postoji neto vano u vezi s kontekstom u kojem ti tekstovi opisuju mudrace. A taj kontekst

obiljeava mnotvo slika "poplave" u kojima se opisuju "prastare vode" (iz kojih se pojavio Veliki prastari humak) koje se malo-pomalo povlae16. To nas podsjea na Noin vrhunac na kojem se Arka smjestila nakon biblijskog potopa, te na "sedmoricu mudraca" (Apkallu) drevne babilonske tradicije za koje se kae da su "ivjeli prije poplave" i podignuli zidine svetog grada Uruka . Jednako tako, je li ba sluajno to to se u indijskoj predaji "sedmorica mudraca" (Rishi) pamte kao osobe koje su preivjele poplavu, a svrha im je bila ouvati i novim generacijama prenijeti mudrost predpotopnog svijeta ? U svim tim sluajevima mudraci se pojavljuju kao prosvijetljeni likovi koji su preivjeli kataklizmu koja je posve oistila zemlju. Oni su tada potaknuli nov poetak u osvit novog doba-to se, u drevnome Egiptu, nazivalo "Prvim vremenom". Kao to Revmondova potvruje u svojoj vrhunskoj analizi tekstova iz Edfua: 201Prvo razdoblje koje su poznavali nai glavni izvori bilo je razdoblje koje je poelo od onoga to je postojalo u prolosti. ini se da opi ton tekstova prenosi stav da je jedan drevni svijet, postoje uspostavljen, potpuno uniten, te daje kao mrtvi svijet postao temeljem jednog novog razdoblja stvaranja koje je isprva bilo ponovno stvaranje i uskrsnue onoga to je neko postojalo u prolosti . ,'f MUDROST I ZNANJE Prema tekstovima iz Edfua, Sedmorica mudraca i ostali bogovi izvorno su potekli s jednog otoka20, "domovine prastarih"21. Kao to smo ve navodili, u tekstovima se nedvosmisleno i odluno tvrdi daje taj otok unitila poplava. Tekstovi nam govore i daje kraj doao iznenada te da se veina "boanskih itelja" utopila23. Doavi u Egipat, ona aica preivjelih postali su "Bogovima graditeljima, koji su u prastaro doba stvorili Gospodare svjetla... Duhove, Pretke... koji su uzgajali sjemenje za bogove i ljude... i Starije koji su nastali na poetku, a koji su osvijetlili ovu zemlju kada su se ujedinjeno pojavi-li..."24. Nije se smatralo da su ta iznimna bia besmrtna. Naprotiv, poto su dovrili zadae, umirali bi, a njihova bi mjesta zauzimala njihova djeca, koja bi u njihovo ime izvodila pogrebne obrede25. Na taj nain, ba kao i "Sljedbenici Horusa", generacije "Bogova graditelja" ili "Mudraca" ili "Duhova" ili "Gospodara svjetla" koje se opisuju u tekstovima iz Edfua mogle su se neprestano obnavljati - i tako u budunost prenositi tradicije i mudrost iz prethodnog razdoblja postojanja zemlje. I doista, slinosti izmeu "Starijih" iz Edfua i Shemsu Hora iz tradicije Heliopolisa toliko su izraene daje teko izbjei zakljuak kako su oba epiteta, kao i brojni drugi koji postoje, odreda opisi istog tajnovitog bratstva. Takav dojam podupiru stalna spominjanja "mudrosti Mudraca" (mudrost je jedna od osobina koje odreuju "Sljedbenike Horusa") i esto naglaavanje injenice da je njihov osobit dar inilo znanje pa tako i poznavanje arhitekture, iako nikako nije bilo ogranieno samo na to 6. Na slian nain vrijedi zabiljeiti da su Mudraci navodno tono razradili planove i nacrte koje treba upotrijebiti pri gradnji svih buduih hramova - ta uloga u drugim se kontekstima esto pridaje "Sljedbenicima Horusa". Primjerice, hram Dendere (malko sjeverno od Edfua) ima vlastite tekstove o gradnji u kojima se govori kako je "veliki plan" kojeg su se pridravali njegovi graditelji "zabiljeen u drevnim spisima koje su prenijeli 'Sljedbenici Horusa'"27. 202HELIOPOLSKO PODRIJETLO Najraniji ouvani primjeri spominjanja "Sljedbenika Horusa" pojavljuju se u Piramid-skim tekstovima. Stoga je teko povjerovati kako je posve sluajno da se u tekstovima iz Edfua pojavljuje pojam Velikog prastarog humka koji izranja iz vode opeg potopa, a koji se tono poklapa sa slikama i pojmovima takoer ouvanima u Piramidskim tekstovima. U njima se, pak, kako E. A. E. Reymond navodi u svom saetku: "Zemlja u najranijem obliku prikazivala kao humak koji se pojavio iz prastare vode. Sami se taj humak tada smatrao boanskim biem i izvornim zemaljskim geografskim obiljejem na kojem je bora vio stvoritelj, Atum"28. Kao to je dobro poznato, Piramidske su tekstove sastavili sveenici iz Heliopolisa29. Stoga moda nije nevano to drevne egipatske tradicije utemeljenje Heliopolisa pripisuju "Sljedbenicima Horusa"-u razdoblju davno prije poetka Dinastijske ere - te da postoji jedan egipatski papirus, koji se danas nalazi u Berlinskome muzeju, a koji jasno ukazuje na to da je Heliopolis na neki nain

"postojao prije stvaranja Zemlje"30. I to se, ponovno, tono poklapa sa sredinjom tezom tekstova iz Edfua, naime injenicom da su stvoritelji taj "novi svijet", koji su Mudraci stvorili nakon Poplave, zamislili i osmislili kao "uskrsnue nekadanjeg svijeta bogova" '. Postoje i druge veze. Primjerice, ono to Revmondova naziva "manifestacijom uskrsnua prvog svetog svijeta" u tekstovima iz Edfua poprimilo je oblik uspravnog stupa ili tapa, "motke" na kojem se odmarala velika ptica, Boanski sokol32. U Helio-polisu se nalazio jedan stup (limu, egipatski naziv za Heliopolis zapravo znai "motka"33) na kojem se, kako se smatra, povremeno odmarala jedna druga "boanska" ptica - bennu, ili feniks34.1, to je jo zanimljivije, hijeroglif koji oznaava Heliopolis - motku na ijem je vrhu kri iznad (ili uz) krug podijeljen na osam dijelova35praktiki je identian hijeroglifu koji oznaava "motku" iz Edfua a koji je Flinders Petrie reproducirao u svojim Kraljevskim grobnicama prvih dinastija 6. Zbog svih tih, i mnogih drugih, razloga, Revmondova zakljuuje da "dokumentarni izvori iz Edfua nude... jo jedan argument u prilog teoriji daje obred egipatskoga hrama potjecao iz Heliopolisa... Drimo da zapisi u Edfuu uvaju uspomenu na jedno preddinastijsko vjersko sredite koje je neko postojalo u blizini Memfisa, a koje su Egipani smatrali domovinom egipatskoga hrama"37. Ima li uope boljeg kandidata za to "preddinastijsko vjersko sredite u blizini Memfisa" - tu "domovinu" egipatskog hrama - od svetog grada Heliopolisa i s 203njim povezanih piramida i ostalih zdanja na platou u Gizi? Osim toga, kao to se itatelji svakako sjeaju, kompleks Giza/Heliopolis nalazi se sjeverno od drevnog Memfisa. U tom svjetlu jedan poznati tekst na unutarnjoj strani zida koji okruuje hram u Edfuu poprima osobito znaenje, jer nam govori da je hram izgraen "prema diktatu Predaka", prema onome stoje zapisano u odreenoj "knjizi" a koja se "spustila s neba sjeverno 10 od Memfisa" . U odreenome smislu, dakako, moglo bi se rei i da su kozmiki spomenici u Gizi i sami mogli biti svojevrsna "knjiga" zapisana u kamenu koja se "spustila s neba" -jer, koliko znamo, tri su velike piramide zemaljski pandani triju zvijezda Orionova pojasa, dok Sfinga na zemlju donosi kraljevsku sliku Lava, nebeskog lava. FENIKSOV CIKLUS Prastari humak, koji se povezuje s Velikom piramidom i prirodnim stjenovitim humkom ugraenim u temelje tog zdanja, u Piramidskim se tekstovima opisuje kao mjesto istovremeno i roenja i smrti, takoer i kao mjesto ponovnog roenja . Ti pojmovi odgovaraju drevnim egipatskim obredima za "buenje Ozirisa" i stjecanje astralne besmrtnosti - te s potragom za kraljem-Horusom - koje smo opisali u ranijim poglavljima. Poklapaju se i s dojmom da tekstovi prenose cikliki ritam koji u svemiru djeluje dok divovske "kolo" zodijaka vrtnjom odreuje sudbinu svjetskih razdoblja. U teologiji Heliopolisa svi su ti procesi u istoj skupini, a saima ih i izraava jedna jedina slikaptica Bennu, legendarni feniks koji bi u odreenim razmacima, nakon dugih vremenskih razdoblja, "izgradio gnijezdo od aromatinih grana i mirodija, zapalio ga i izgorio u tom plamenu. Iz lomae bi udom izniknuo novi feniks, koji bi, poto bi oev pepeo balzamirao smolom tamjana, s tim pepelom odletio u Heliopolis, gdje bi ga poloio na oltar egipatskog boga-sunca Raa. U jednoj verziji prie, umirui bi feniks odletio u Heliopolis i izgorio u plamenu na oltaru, iz kojeg bi se tada podignuo mladi feniks... Egipani su feniksa povezivali s besmrtnou"40. Razdoblje feniksova povratka razlikuje se od izvora do izvora, ali u svojoj odlino dokumentiranoj studiji na tu temu, R. T. Rundle Clark spominje 12.954 godine41. Napomenimo samo da se ta brojka vrlo lijepo poklapa s polovicom precesijskog ciklusa (pri emu cijeli ciklus, kao to smo ve vidjeli, traje 25.920 godina). "Feniksov povratak" tako bi se u astronomskim okvirima mogao nazvati ili polaganim "prolas20454. Jedna od moguih prikaza "Feniksovepalae" u Heliopolisu s izvornim stupom i kamenom Benben u obliku piramide. kom" proljetne toke kroz est kua zodijaka-primjerice od poetka Lava do poetka Vodenjaka ili, na meridijanu, kao broj godina potrebnih da bi se neka zvijezda premjestila izmeu najmanje i najvee visine iznad obzora.

Kada razmatramo takve nebeske koordinate, odmah se prisjeamo nekropole u Gizi - toga kako je pogled Velike sfmge usmjeren prema proljetnoj toki na istonom obzoru, i kako se zvjezdana okna Velike piramide tono poklapaju s meridijanom. Nadalje, teko je mogue da je sluajnost to to je zavrni kamen ili piramidion koji se postavlja na vrh svih piramida u jeziku drevnog Egipta bio poznat pod nazivom Benben i smatrao simbolom ptice Bennu (pa tako i ponovnog roenja i besmrtnosti) . Ti su oblikovani komadi kamena bili kopija izvornog kamena Benben - mogue konusnog, "usmjerenog" meteorita43-za koji se dralo daje "pao s neba" i koji se uvao u Heliopolisu, na vrhu stupa u hramu koji se nazivao "Feniksova palaa"44. Nije li stoga oito daje pred nama vrlo pomno i gusto istkan kompleks isprepletenih ideja, koje sve odreda dodatno kompliciraju hrpe egipatskog dualizma, pri emu kamen simbolizira pticu, a ptica kamen , dok i jedno i drugo zajedno govore o ponovnom roenju i "vjenom povratku"? 205Kamen na vrhu, dakako, nedostaje na Velikoj piramidi u Gizi. A Benben iz Heliopolisa ve je u vrijeme Grka bio odavno izgubljen za povijest...46 Hoe li se i ta blaga prije ili kasnije "vratiti"? BOGOVI-PRETCI "U pozadini svih nagaanja u vezi s Egiptom", kao stoje primijetio R. T. Rundle Clark, "nalazi se uvjerenje da se vrijeme sastoji od ciklusa koji se ponavljaju, ciklusa koje su odredili bogovi..."47. Meu svim tim ciklusima i razdobljima postoji i dominantni trenutak - "dogaaj postanka" koji su Egipani nazivali Zep Tepi, "Prvo vrijeme". Zep znai "vrijeme", Tepi znai "prvo". Ali rije Tepiima i druge konotacije. Primjerice, ta rije oznaava "prvi, najistaknutiji dio broda" i na slian ju je nain mogue tumaiti kao "prvi dan nekog vremenskog razdoblja". Nadalje, prema vrlo pronicavoj analizi Roberta K. G. Templea: "Temeljno znaenje rijei Tep jest 'usta'... i jo temeljnije 'poetak ili zapoinjanje bilo ega'"48. Moda zbog te ustrajne povezanosti s poetkom stvari, Tepi moe oznaavati i "pretke". A Tepiaui-qerr-en-pet bili su "bogovi-pretci nebeskog kruga"49. U Piramid-skim tekstovima Tepi-aui jedan je od mnogobrojnih naslova pod kojima su bili poznati bogovi-pretci iz "ranog prastarog doba"-bogovi i Mudraci, ili "Sljedbenici Horusa", koji su navodno bili nazoni, u osvit civilizacije, kada se feniks spustio na vrh stupa u Heliopolisu, ispustivi zagluujui krik i pokreui "vrijeme" naeg sadanjeg razdoblja... to je najneobinije, hijeroglifski znak koji se koristi za odreivanje Tepi-auia tijelo je velikog lava koji sjedi i kojem se vide samo ape, prsa i glava. Slino se sredstvo, kao to moemo primijetiti, koristi i kao oznaka za jednu vrlo slinu vrstu bia pod nazivom A keru, a koji se u Rjeniku hijeroglifa Wallisa Budgea opisuju kao skupina bogova za koje se dri da su Raovi preci50. itatelji e se iz prethodnih poglavlja prisjetiti da je jedna od istaknutih odlika Pete podjele Duata nazonost divovskog dvostrukog lava-sfinge-boga po imenu Akerm kojeg egiptolog Mark Lehner dri da bi mogao "predstavljati sfingu u Gizi"51. Budui da su A keru dobili ime po A keru, posve je prirodno da ih hijeroglifi prikazuju 206ili u obliku lavova koji sjede, ili kao dva lava priljubljena leima, ili, pak, kao dvoglavog lava52. Tako izgleda da nas tekstovi pozivaju da lavlje odlike pridruimo "ljudima ili bogovima iz davnih vremena", "Pretcima" ili Mudracima. Ali prizivaju i neto drugo kada, kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju, cjelokupni koncept dinastij bogova-predaka i duhova povezuju s jednom drugom vrlo srodnom rijeju, Akhu, koja, ovisno o izvoru i kontekstu, znai "Sjajna bia", "Zvjezdani ljudi" ili "Veletovani". Na taj nas nain ponovno dovode do puta "Sljedbenik Horusa" i do mogunosti da su tisuama i tisuama godina - u razdoblju koje obuhvaa i pretpovijest i povijest - pripadnici jedne nevidljive akademije na podruju Egipta moda djelovali iza kulisa, promatrali zvijezde sa znanstvenikom neumoljivou, manipulirali ljudima i dogaajima u skladu s nebeskim kalendarom... 20713. poglavlje Slijediti zvijezde "Raspored zvijezda, kao i njihovo kretanje meu Egipanima su oduvijek predmet pomnih promatranja... i do danas su ouvali zapise koji se odnose na svaku od tih zvijezda u nevjerojatno dugim vremenskim razdobljima, a rezultati tih prouavanja s velikom su se gorljivou meu njima

uvali od pradavnih vremena." Diodor Sicilski, V. knjiga, l. st. pr. K. Sada bi ve svima trebalo biti jasno da su drevni Egipani imali vrlo jasno izraene predodbe o trajanju i razmjerima svoje povijesti, te da su "Prvo vrijeme", "dogaaj postanka" svoje civilizacije odredili kao vrijeme u dalekoj prolosti, koja se u Tekstovima o gradnji iz Edfua nazivaju "ranim prastarim dobom". Koliko je to tono bilo davno nee biti lako odrediti jer su ouvani tekstovi popisi kraljeva, vrlo malobrojni dijelovi Manetonove Povijesti koji su ouvani, te pojedine prie putnik - uglavnom nekompletni i u pojedinim dijelovima meusobno proturjeni. Nadalje, duni smo probiti se kroz raskonu dunglu raznolikih termina-Mudraci, Preci, Duhovi mrtvih, "Sljedbenici Horusa" itd. itd.-koji dodatno kompliciraju mogunost stjecanja suvisle slike. Ipak, upotrijebimo ono stoje mogue izvui iz tih starodrevnih izvora. Pokuajmo sastaviti dijelove slagalice... SJAJNA BIA Meu onih nekoliko malobrojnih ouvanih popisa kraljeva koji su se ouvali do dananjeg dana, tzv. "Torinski papirus" see osobito duboko u mrani ponor prolosti. Naalost, vie od polovice sadraja tog krhkog dokumenta iz drugog tisuljea pr. K. izgubljeno je zbog neizrecive nesposobnosti kojom su njime rukovali znanstvenici kada su 208ga (u limenoj kutiji za kekse) iz zbirke kralja Sardinije prenosili do sadanjeg doma u Torinskom muzeju . Preostali fragmenti, meutim, povremeno nude primamljive uvide u nevjerojatnu kronologiju. Meu tim je djeliima najvaniji teko oteeni vertikalni registar u kojem su u izvornom obliku iznijeta imena i vrijeme vladavine deset Neterua ili "bogova". Iako je u veini sluajeva trajanje vladavine danas neitljivo ili posve nestalo, mogue je proitati da se razdoblje od 3126 godina pripisuje bogu mudrosti Thothu, a razdoblje od 300 godina Horusu, posljednjem posve "boanskome" kralju Egipta2. Neposredno nakon toga na red dolazi drugi vertikalni registar posveen "Sljedbenicima Horusa" - Shemsu Hor - najistaknutijima meu opom klasom bia koja se nazivaju razliito: "Pretci", "Mudraci", "Duhovi" ili "Due", a koji su prema egipatskom sjeanju premostili jaz izmeu vremena bogova i Menesova vremena (Menes je navodno bio prvi kralj povijesne dinastije oko 3000 g. pr. K.)3.1 ovdje nedostaje velik dio registra, ali posljednja dva retka, koji, kako se ini, predstavljaju svojevrstan saetak, osobito su zanimljiva: ",4 khu, Shemsu Hor, 13.420 godina; vladavine prije Shemsu Hora, 23.200 godina; ukupno 36.620 godina"4. Rije u mnoini "Akhu" uobiajeno se prevodi kao "Veletovani" . Ipak, kao to smo naznaili na zavretku prethodnog poglavlja, pomnija analiza cjelokupnog raspona znaenja koja su drevni Egipani pridavali toj rijei pokazuje nam da postoji jedna druga, daleko intrigantnija mogunost mogunost koju zakriva tako generalizirani epitet. Konkretno: hijeroglifi kojima se pie Akhu mogu znaiti i "transformirana bia", "sjajna bia", "sjajne pojave" ili "astralni duhovi"-pojmove koje neki lingvisti posve razumljivo poistovjeuju sa zvijezdama6. Postoje i druge nijanse u znaenju, nijanse koje upravo vape za time da ih uzmemo u obzir. Primjerice, u vrlo pouzdanom Rjeniku hi-jeroglifa sira E. A. Wallisa Budgea Akhu ima sljedee dodatne definicije: "biti svijetao", "biti izniman" ili "biti mudar" i "pouen"7. A Budge nas nadalje jo izvjeuje da se ta o rije esto povezivala s "onima koji izgovaraju formule" . Takvi podaci, drimo mi, zahtijevaju novo promiljanje naslova "veletovanih" kada se u Torinskim papirusima primjenjuje na "Sljedbenike Horusa"9. Umjesto da su samo "veletovani", nije li mogue daje rije Akhu u tom kontekstu zapravo trebala prenijeti sliku silno prosvijetljenih i uenih ljudi koji su na neki nain oito povezani ili se zanimaju za zvijezde - ukratko, elitnog drutva visokoupuenih astronoma-filozofa? Tu teoriju podupire i injenica da su se "Sljedbenici Horusa" u drevnim testovima esto povezivali s jednom drugom jednako prosvijetljenom i "blistavom" klasom 209davnih bia, predaka koji su se nazivali "Duama Pea" i "Duama Nekhena"10. Pe i Nek-hen bile su stvarne geografske lokacije u Egiptu-prva na sjeveru, a druga na jugu zemlje1'. Meutim, najzanimljivije je to to su se, kao stoje potvrdio profesor Henri Frankfort, "due" obaju mjesta usto

esto zajedno svrstavale pod jedan drugi naziv: "Due Heliopolisa^2. A za njih se govorilo da "pomau Kraljevu uzlasku na nebo, funkciji koju su uobiajeno izvodile Due Pea i Nekhena... Jedan reljef koji se bavi tom funkcijom prikazuje Due Pea i Nekhena u tom inu, dok ih tekst naziva 'Duama Heliopolisa'" . Openito je prihvaeno daje izraz "due" - Ba - onako kako su ga koristili drevni Egipani, imao zvjezdane atribute povezane s pojmom vjenog ivota u Duatu kojem su teili svi povijesni faraoni. Nadalje, kako s pravom istie Frankfort, Piramid-ski tekstovi doista definiraju dominantnu ulogu "dua" Pea i Nekhena-pa time i "dua" Heliopolisa-u tome da faraonu nakon smrti osiguraju "opremu" za uspon na nebo i pronalaenje puta do kozmikog Kraljevstva Ozirisova1 . A to se, pak, poklapa s onim to znamo o Mudracima iz Edfua i "Sljedbenicima Horusa", koji se, ijedni i drugi, kao to smo vidjeli, mogu povezati s jedinstvenim "bratstvom" graditelja hramova, izvorno iz Heliopolisa, ija je funkcija bila pripremiti i inicirati generacije krlajeva-Horusa, kako bi izazvali "uskrsnue" onoga to se pamtilo kao "nekadanji svijet bogova"15. NASLIJEE Mogunost daje odreeni oblik nevidljivog znanstvenog tijela nastao u Heliopolisu tisuama godina prije faraona i daje sluio kao sila iniciranja zasluna za nastanak i razvoj drevne egipatske civilizacije, pomae u objanjavanju jedne od najveih zagonetaka koje su se nale pred egiptologijom-iznimno iznenadnog, ak i dramatinog naina na koji je faraonska kultura doivjela "poetni uzlet" poetkom treeg tisuljea pr. K. Neovisni istraiva John Anthonv West, o ijim smo revolucionarnim otkriima s podruja geologije Sfinge pisali u I. dijelu, osobito dobro postavlja taj problem: ini se da su ve na samome poetku svi aspekti egipatskih spoznaja bili potpuni. Znanstvene, umjetnike i graditeljske tehnike, kao i sustav hijeroglifa gotovo uope ne pokazuju znakove nekakvog "razvojnog" razdoblja; tovie, mnoga postignua iz najranijih dinastija kasnije nisu nadmaena, ak ni dostignuta. Tu zapanjujuu injenicu ortodoksni egiptolozi spremno priznaju, ali se razmjeri zagonetke vjeto umanjuju, dok se mnogobrojne implikacije preuuju. Kako jedna kompleksna civilizacija moe u cijelosti nastati samo tako, gotovo preko noi? Promotrite automobil iz 1905. i usporedite ga s dananjim vozilima. Nikako vam nee 210promaknuti odreeni "razvoj". Ali u Egiptu nema niega to bi se s time moglo usporediti. Sve je postojalo ve na samome poetku. Rjeenje te zagonetke posve je, dakako, oito, ali kako je odbojno dominantnoj struji suvremenih razmiljanja, rijetko se ozbiljno razmatra. Egipatska civilizacija nije bila plod razvoja, nego naslijea . BOGOVI I JUNACI Osim Torinskih papirusa, i drugi kronoloki zapisi podupiru teoriju o silno staroj "akademiji" koja je u Egiptu djelovala iza kulisa. Meu njima je najutjecajnije zapise, kao to smo ve vidjeli, skupio Maneton (doslovce: "Thothova istina"), koji je ivio u treem st. pr. K. i koji se "uzdignuo do funkcije visokog sveenika u hramu u Heliopolisu"1 . Ondje je napisao svoju sada izgubljenu Povijest Egipta, koja je, kako nam govore kasniji autori, bila podijeljena u tri knjige. One su se bavile, redom: "Bogovima, polubogovi18 ma, duhovima mrtvih i smrtnim kraljevima koji su vladali Egiptom" . "Bogovi" su, kako se ini, vladali 13.900 godina. Nakon njih su "polubogovi i duhovi mrtvih" epiteti koji oznaavaju "Sljedbenike Horusa" - vladali jo 11.025 godina19. Zatim je zapoela vladavina smrtnih kraljeva, koje je Maneton podijelio u trideset jednu dinastiju, a tu podjelu koriste i prihvaaju jo i dananji strunjaci. Ostali dijelovi Manetonove Povijesti takoer ukazuju na mogunost da su vana i mona bia bila nazona u Egiptu davno prije osvita povijesnog razdoblja pod Menesovom vladavinom. Primjerice, 3. fragment, ouvan u radovima Georgea Svncel-lusa, govori o "est dinastija ili est bogova koji su... vladali 11.985 godina"20. A u nizu izvora Maneton je navodno brojkom 36.525 odredio cjelokupno trajanje egipatske civilizacije od vremena bogova do zavretka posljednje dinastije smrtnih kraljeva21.

Podosta drukiju brojku od oko 23.000 godina prenio nam je grki povjesniar Diodor Sicilski, koji je Egipat posjetio u prvom stoljeu pr. K. i ondje razgovarao sa sveenicima i kroniarima. Prema priama koje je uo: "Bogovi i junaci vladali su Egiptom malo manje od 18.000 godina... Smrtnici su kraljevi njihove zemlje, kau, malo manje od 5000 godina"22. 211VREMENSKI MOST Usporedan pregled svih dostupnih kronologija u kontekstu ostalih srodnih dokumenata poput Piramidskih tekstova i Tekstova o gradnji iz Edfua ostavlja dva jasno izraena dojma. Unato sukobima i pomutnji u vezi s tonim brojem godina, i unato silnom mnotvu imena, naslova, poasnih titula i epiteta: Posve je jasno da su drevni Egipani razmiljali u kategorijama vrlo dugih vremenskih razdoblja i da nikako ne bi prihvatili stav egiptologa o tome daje njihova civilizacija "nastala" s prvom faraonskom dinastijom. Posve je jasno da su bili svjesni "utjecaja" koji su djelovali na njihovu povijest-stalnog, neprekinutog utjecaja koji je trajao tisuama godina i koji je ostvarivala elitna skupina boanskih i poluboanskih bia, nerijetko povezanih s lavljom simbolikom, a koji su se nazivali raznim izrazima: "Bogovi i junaci", "Duhovi mrtvih", "Due", "Mudraci", "Sjajna bia", "Pretci", "Bogovipretci nebeskog kruga", "Sljedbenici Horusa" itd. itd. Drugim rijeima, posve je jasno da su drevni Egipani zamiljali svojevrsni "vremenski most" koji svijet ljudi povezuje sa svijetom bogova, danas s juer i "sada" s "prvim vremenom". Razvidno je i da se odgovornost za odravanje tog "mosta" pripisivala "Sljedbenicima Horusaa" (pod tim i drugim nazivima). I oito je da su se "Sijed55. Posve je razvidno da su drevni Egipani bili svjesni "utjecaja" koji je djelovao na njihovu povijest-stalnog, neprekinutog utjecaja koji je trajao tisuama godina i koji je ostvarivala elitna skupina boanskih i poluboanskih bia. 211benici" pamtili kao bia koja su donijela netaknute tradicije i tajne bogova-uvijek ih uvajui, ne doputajui ni jednu jedinu promjenu-da bi ih na koncu podijelili s prvim dinastijama smrtnih kraljeva Egipta. PRAENJE KRETANJA PROLJETNE TOKE Etimologiju drevnog egipatskog izraza Shemsu Hor, "Sljedbenici Horusa", prouavao je alzaki znanstvenik R. A. Schwaller de Lubicz, koji je zakljuio: "Izraz Shemsu Hor... doslovce znai... 'oni koji slijede Horusov put', tj. 'Horijski put', koji se naziva i solar-nim putem... Ti Sljedbenici Horusa sa sobom nose znanje 'boanskog podrijetla' i njime ujedinjuju zemlju..."23. "Solarni put" ili "Horusov put", dakako, upravo je ekliptika - ta imaginarna putanja ili nebeska staza kojom sunce naoko putuje kroz dvanaest znakova zodijaka. Kao to smo vidjeli u ranijim poglavljima, smjer suneva "putovanja" tijekom solarne godine izgleda ovako: Vodenjak -" Ribe -> Ovan -> Bik -> Blizanci -> Rak -> Lav itd. itd. itatelji e se, meutim, prisjetiti da postoji i jedno drugo, sporije kretanje, precesija Zemljine osi, koja malo-pomalo izmjenjuje "vladajuu" konstelaciju na pozadini ispred sunce izlazi u svitanje za proljetnog ekvinocija. Taj veliki ciklus, ili "velika godina", traje 25.920 sunevih godina, pri emu proljetna toka provodi 2160 godina u svakom od zvijea zodijaka. Smjer kretanja izgleda ovako: Lav -> Rak -> Blizanci -"Bik -"Ovan -" Ribe -> Vodenjak itd. itd., tj. suprotno od smjera kojim se tijekom solarne godine kree Sunce. Mi drimo da su "Sljedbenici Horusa" slijedili-u vrlo preciznom, astronomskom smislu - ne samo godinju putanju sunca, prema istoku kroz zodijak, nego i, tisuama godina, neumoljivo precesijsko skretanje proljetne toke prema zapadu kroz istih dvanaest zvijea. Drimo i daje to tajno bratstvo, iji su lanovi navodno prenosili "znanje boanskog podrijetla" (kojim e kasnije "ujediniti zemlju") moda imalo odnose, na vrlo selektivnim osnovama, s primitivnijim stanovnicima Doline Nila, u pretpovijesnom i preddinastikom razdoblju, "krialo" se s odabranim enama i iz redova najpametnijih i najboljih primjeraka potomstva odabiralo nove generacije-pritom, meutim, u arheolokim ostacima ostavljajui vrlo malo tragova o svom postojanju. Drimo i da se negdje poetkom treeg tisuljea pr. K. dogodilo neto u vezi s kozmikim redom nonoga neba - neto to su njihovi astronomi odavno odredili i oekivali 213neto zbog ega su "Sljedbenici" pokrenuli svoj veliki pokuaj iniciranja i "ujedinjavanja"

povijesne egipatske civilizacije. I na koncu, to je jednako vano, drimo da su upravo ti "Sljedbenici", tko god tono bili - ti Mudraci, Bogovi gradnje - toj tek nas-taloj civilizaciji osigurali injekciju naprednih tehnikih znanja, graditeljskih, konstrukcijskih i organizacijskih sposobnosti nunih za dovrenje divovskog nebeskog "hrama" koji danas poznajemo kao nekropolu u Gizi... U sljedeim emo poglavljima ispitati neke od. tih pretpostavki. 21414. poglavlje Prostorno-vremenske koordinate "Umje izgubio otrinu, gotovo uope ne razumijemo davne pretke." Gregoire de Tours, esto st. n. e. Uastronomskome smislu "proljetna toka" predstavlja "adresu" na kojoj sunce obitava za proljetnog ekvinocija - toan poloaj tog konkretnog dana na pozadini zvijea zodijaka koja okruuju ekliptiku (tj. ono to vidimo kao sunevu "putanju"). Zahvaljujui kozmikom poklapanju, tih je dvanaest istaknutih zvijea na nebu rasporeeno u ravnini ekliptike (tj. u ravnini zemljine orbite, putanje oko sunca), te je, k tome, rasporeeno manje-vie ravnomjerno oko nje. Meutim, proljetna toka nema stalno mjesto. Zbog pojave koju nazivamo precesijom, kao to smo vidjeli u ranijim poglavljima, ona se malo-pomalo kree oko cijelog "brojanika" zodijaka, tono odreenim i predvidivim tempom. Izmeu 3000. i 2500. g. pr. K., u razdoblju u kojem je Egipat, kako se ini, obdaren neoekivanom i iznenadnom iskrom genijalnosti koja je pokrenula stvaranje najblistavijih dostignua Doba piramida, proljetna se toka nalazila tono na desnoj (tj. "zapadnoj") obali Mlijene staze, gotovo neprimjetno sporo prolazei pokraj jedne malene skupine zvijezda, poznatih pod nazivom Hijade, koje ine Bikovu glavu - glavu Nebeskog bika. To znai da je proljetna toka dola do onog dijela neba kojim dominiraju susjedna zvijea Bika i Oriona, a osobito one tri zvijezde Orionova pojasa. Nadalje, kao to smo vidjeli u I. dijelu, tri velike piramide u Gizi - koje se nalaze na zapadnoj obali Nila - podignute su kao zemaljski prikazi ili "dvojnici" tih triju zvijezda. I tako dolazimo do jedne vrlo zanimljive stvari. Smatramo li piramide u Gizi (u odnosu na Nil) svojevrsnim "zemljovidom", prikazom desne obale Mlijene staze u 215umanjenom mjerilu, tada tu kartu trebamo proiriti tridesetak kilometara na jug kako bismo doli do mjesta na zemlji na kojem bi trebale biti prikazane Hijade i Bik. Koliko je vjerojatno da se dvije divovske piramide - tzv. "Romboidna" i "Crvena" piramida u Dahshuru - nalaze tono na tome mjestu? I koliko je vjerojatno daje sluajno, kao stoje pokazano u Orionovojzagonetki, to tlocrt tih spomenika, tj. raspored na tlu, tono odgovara nebeskom rasporedu dviju najistaknutijih zvijezda Hijada2? Mi drimo da nita od toga nije sluajno, daje "nebeski znak" koji je "potaknuo" fantastini program izgradnje piramida u vrijeme etvrte egipatske dinastije bio upravo precesijski dolazak proljetne toke u podruje Hijada-Bika, te da su "Hijadske piramide" u Dahshuru stoga prirodno izgraene prve. Takva teorija nudi motiv za veliki poduhvat izgradnje piramida u etvrtoj dinastiji (obuhvatio je priblino 25 milijuna tona kamenih blokova-vie od 75 posto svog kamena koji je izvaen i oblikovan za piramide u Doba piramida)3. Usto, u cijelosti se slae s arheolokim dokazima koji ukazuju na to daje dvije fantastinepiramide u Dahshuru izgradio Snofru (2572-2551. g. pr. K.), utemeljitelj etvrte dinastije i Keopsov otac. Drugim rijeima Romboidna i Crvena piramida doista su izgraene prije svih velikih piramida u Gizi - a to je upravo ono to bi se oekivalo ako je cijeli projekt pokrenulo premjetanje proljetne toke u podruje Hijada-Bika. Ni to nije sve. PUTOVANJE KROZ VRIJEME Podruje Hijada-Bika, zajedno sa zemaljskim pandanom, identificira se u Piramidskim tekstovima kao ishodite "potrage" Horusa-kralja - tj. poetak velikog dualistikog putovanja koje se izvodi i na nebu i na zemlji, a koje smo opisali u III. dijelu. Kao to e se itatelji vjerojatno sjetiti, u tim se tekstovima konkretno i nedvosmisleno Horusu u solarnom obliku, tj. sunevom krugu, nalae da se smjesti na poetnu toku i odande "ide do Horakhtija", tj. da putuje prema istoku, prema zvijeu

Lava. A ve smo vidjeli kako zapravo sunce tijekom solarne godine izvodi to premjetanje ekliptikom u smjeru: Bik -"Blizanci -" Rak -> Lav. ini se da takav poredak zvijea stoga odreuje kretanje "naprijed" u vremenu i da se, na jednoj razini, odredivi astronomski dogaaji opisani u tim tekstovima doista odvijaju u "uobiajenom" smjeru, prema naprijed, suneve godine (nakon borav216ka u blizini Bika, i potom prijelaska Mlijene staze, sunce kasnije u tijeku godine dolazi do Lava-tj. vremenski kasnije). Nadalje, to isto "uobiajeno" kretanje prema naprijed takoer se, kako se ini, odraava i u obredu koji kralj-Horus izvodi na Zemlji; t).poto prijee rijeku Nil, neizbjeno je da upuenik jednom kasnije doe do prsa Velike sfinge. Meutim, u Piramidskim tekstovima, kao i u rasporedu spomenika u Gizi - ali i toliko toga to smo naslijedili iz drevnog Egipta - sve moda i nije ba onako kako izgleda. Svijest o djelovanju precesije kod "Sljedbenika Horusa" (i kasnije sveenika u Heliopolisu) vjerojatno je obuhvaala i intenzivnu koncentriranost na zvjezdanu pozadinu za proljetnog ekvinocija te spoznaju o tome daje sunevo "putovanje" prema Horakhtiju-Lavu, onako kako je odreeno kalibracijom u tom "dominantnom dobu" godine, po definiciji putovanje unatrag u vremenu kroz niz "svjetovnih razdoblja" - tj. od Doba Bika, oko 3000. g. pr. K. (kada je sunce za proljetnog ekvinocija izlazilo na zvjezdanoj pozadini zvijea Bika) do Doba Lava, oko 10.500 g. pr. K., kada je sunce za proljetnog ekvinocija izlazilo na pozadini nebeskog lava. Stoga, kada u Piramidskim tekstovima itamo da "Sljedbenici Horusa" mole kralja-Horusa da putuje od Bika do Lava, mogue je da pritom misle na neto poprilino kompleksno i genijalno. Mogue je, drugim rijeima, da, osim to sunev godinji prolazak kroz zvijea pokazuju kao svojevrsni "put do blaga" koji e upuenik slijediti na putu do prsa Sfinge, ujedno nude i spoznaju o polaganom kretanju unatrag za proljetnog ekvinocija-moda kao znak kralju-Horusu da krene na jedno drukije putovanje, usuprot tijeku precesije, natrag do "Prvog vremena". To nije obino nagaanje. Kao to smo vidjeli na zavretku III. dijela, putovanje kralja-Horusa do prsa Sfinge poduzimalo se u vrijeme ljetnog solsticija u Dobu piramida (jer je u to vrijeme do velikog poklapanja sunca s Horakhtijem-Lavom dolazilo u trenutku ljetnog solsticija). Vidjeli smo, meutim, i da bi upuenik koji je tono slijedio "put do blaga" opisan u tekstovima, i koji je doao do Sfinge uoi svitanja na ljetni solsticij, istog trenutka uoio neobinu "dislociranost" izmeu neba i zemlje. Osobito bi primijetio da Sfinga gleda tono prema istoku, ali da njezin nebeski pandan Ho-rakhti-Lav - izlazi na mjestu koje se na nebu nalazi 28 stupnjeva sjeverno od istoka. Uoio bi i da tri velike piramide u Gizi tono opkorauju meridijan, ali i da se njihovi nebeski pandani, tri zvijezde Orionova pojasa, uoi svitanja nalaze nisko na jugoistonome dijelu neba, daleko lijevo u odnosu na meridijan. S obzirom na duboko astronomski karakter vjerskog referentnog okvira, takav bi putnik vrlo vjerojatno osjetio nadnaravnu potrebu da "ponovno uskladi nebo i 217i zemlju" - tj. da sve uredi tako da Sfinga pred svitanje gleda izravno prema Lavu, dok bi, istodobno, tri zvijezde Orionova pojasa prelazile meridijan tono po obrascu koji "odreuje" meridijanski raspored piramida. Ako bi to bilo mogue nekako izvesti, tada bi ti spomenici uistinu bili "slika neba" - kao to ue drevne hermetike doktrine - a zemlja Egipat "koja je neko bila sveta, zemlja koja je voljela bogove i u kojoj su jedinoj bogovi odluili spustiti se na zemlju" moda ponovno postala, kao i neko, "uiteljicom ovjeanstva"6. Ali kako bi kralj-Horus uope mogao pokuati ujediniti nebo i zemlju? Jedina bi mogunost bila kada bi bio opremljen za koritenje precesije - vjerojatno samo u smislu intelektualnog pomagala - kako bi putovao unatrag kroz vrijeme. Jer, kao to e se itatelj prisjetiti, doista je postojalo razdoblje kada je dolo do jedinstvene nebeske konjunkcije koje je obuhvatilo trenutak izlaenja sunca, zvijee Lava i prijelazak meridijana triju zvijezda Orionova pojasa. To se, dakako, dogodilo negdje oko poetka Doba Lava, oko 10.500 g. pr. K.7, priblino 8000 godina prije Doba piramida. OPREMANJE Dijelovi koji su u drevnim egipatskim Piramidskim tekstovima radi lakeg snalaenja oznaeni

brojevima 471, 472 i 473 sadre informacije iznimne prirode. S obzirom na vanost tih podataka, donosimo ih u cijelosti: Ja sam bit boga, sin boga, glasnik boga, [govori Horus-kralj]. Sljedbenici Horusa me iste, oni me kupaju, briu, za mene izgovaraju ari [formulu] za Njega koji je na Pravom putu, recitiraju mi ari Onoga koji se die i ja se uzdiem na nebo. Ui u u tu Raovu barku [Sunevu barku]... S vi e se bogovi radovati susretu sa mnom kao to se raduju susretu s Raom [Suncem] kada se die s istone strane neba u miru, u miru. Nebo drhti, zemlja podrhtava preda mnom, jer ja sam arobnjak, raspolaem magijom... Doao sam kako bih slavio Oriona, kako bih Ozirisa postavio na glavu, kako bih postavio bogove na njihova prijestolja. O, Mahafu, Biu bogova [Bik-Hijade], donesi mi to [Sunevu barku] i prenesi me na suprotnu stranu... Splavi od trske na nebu ve su mi postavljene pokraj dnevne barke kako bih [ja, Sunev kralj-Horus] njima mogao otii do Raa na obzoru. Nebeske splavi od trske donijela mije nona barka, kako bih se njima mogao uspeti do Horakhtija na obzoru. PeZI8Horakhti lav 56. Prikaz jedinstvene nebeske konjunkcije do koje je dolo u trenutku izlaska sunca za proljetnog ekvinocija 10.500. g. pr. K. njem se istonom stranom neba, gdje raaju se bogovi i raam se kao Horus, kao Onaj koji obitava na obzoru... Pronaao samAkhue, usta opremljenih... "Tko si ti?" kau oni [Akhui], opremljenim ustima. "Ja samAkhu s opremljenim ustima." "Kako ti se to dogodilo?", kau oni,Akhui opremljenih usta, "da si doao na ovo mjesto, plemenitije od svih ostalih mjesta?" "Na ovo mjesto plemenitije od svih ostalih mjesta doao sam jer su splavi od trske postavljene za Raa [sunev krug i simbol kralja-Horusa] kako bi Ra na njima mogao prijei [Mlijenu stazu] do Horakhtija na obzoru..." ini se da te rijei opisuju jedan vaan dio putovanja upuenika kralja-Horusa - kunje istkane od pitanja i odgovora utemeljenih na astronomskoj znanosti i umotanih u ezoterine simbole. Ispitivai su "Sljedbenici Horusa", poznati i kao Akhui "Veletovani", "Sjajna bia", "Transformirani duhovi" itd. itd.). Nadalje, kao to smo mogli i oekivati, kozmiko putovanje kralja-Horusa zapoinje u dijelu neba koji zauzi219l ma Bik-Hijade, na desnoj obali Mlijene staze, i nastavlja se ekliptikom, da bi zavrilo kod Lava, tj. "Horakhtija" na obzoru. Ondje, na tom "mjestu plemenitijem od svih ostalih mjesta", Akhui ga doekuju - on, tovie, tvrdi daje i sam postao Akhuom - i daju mu posljednje upute ili smjernice koje e mu trebati za dovrenje putovanja i te velike potrage. Ovdje moramo razmotriti mogunost da su te posljednje upute kralja-Ho-rusa nekako "opremile" za poduzimanje nunog putovanja u prolost, do "Prvog vremena", i do kozmikog Ozirisovog kraljevstva, kada su nebo i zemlja bili ujedinjeni u savrenome skladu. SJEDINJAVANJE Kao to e se itatelji prisjetiti iz prethodnog poglavlja, "Sljedbenici Horusa" navodno su posjedovali "znanje boanskog podrijetla" koje se trebalo koristiti za "ujedinjavanje zemlje". Stoga vjerojatno nije nevano to se u velikom broju drevnih egipatskih natpisa i papirusa spominje dogaaj poznat kao "sjedinjavanje dviju zemalja"-dogaaj o kojem se rjeito govori u tzv. Tekstovima sa Shabake ("Memfiskoj teologiji") na koje smo se osvrnuli u III. dijelu. Strunjaci se openito slau daje "Sjedinjavanje dviju zemalja" bilo stvaranje politike i gospodarske "federacije" izmeu junog i sjevernog Egipta, do kojeg je dolo zahvaljujui tome to je juni Egipat vojno pokorio sjeverni, a to se navodno dogodilo negdje oko 3000. g. pr. K9. To je osvajanje, kako izvjeuje T. G. H. James, "izveo kralj koji je u povijesti poznat pod imenom Menes. Nijedan suvremeni spomenik ne nosi kraljevsko ime koje bi se pouzdano moglo proitati kao Menes, ali on se openito identificira kao kralj Narmer koji je prikazan s dvjema krunama, crvenom i bijelom [prva je kruna sjevernog, a druga junog Egipta] na velikoj ploi [danas u

muzeju u Kairu]. S ujedinjavanjem dvaju kraljevstava poinje povijesno razdoblje u Egiptu" . S Menesom-Narmerom, kojeg se katkada naziva i "Kraljem korpionom" (prema simbolu koji se pojavljuje najednom starom ezlu) ve smo se susretali1'. Uoili smo i neobina dvostruka mjerila egiptologa, prema kojima on dobiva status prave povijesne linosti, dok se njegovi prethodnici koji se jednako istaknuto navode u popisima kraljeva i Manetonu - odbacuju kao "mitska bia". 220 I doista, egiptolozi s takvim neizmjernim samopouzdanjem govore o "politikoj konsolidaciji" Egipta oko 3000 g. pr. K." i o "ujedinjavanju pod Narmerom"12 da bi ovjek mogao zakljuiti kako raspolau hrpama i hrpama pradavnih sporazuma, gruntovnih papira i povijesnih spisa. Istina je, meutim, kao to napola priznaje James, da se o tom navodnom prvom faraonu Prve dinastije nita ne zna posve pouzdano. Naprotiv, sve ono to itamo o njemu, pa i to da je zapravo rije o "Narmeru", znanstve-nika su nagaanja koja se temelje na subjektivnim tumaenjima odreenih prizora - od kojih neki prikazuju bitke-isklesanih na tzv. "Narmerovoj paleti" te na pojedinim zavjetnim ezlima iz Hierakonpolisa (drevne vjerske prijestolnice u junome Egiptu)13. Ukratko, egiptoloka teorija koja govori da se "Ujedinjavanje dviju zemalja" odnosilo na politiko udruivanje sjevernog i junog Egipta pod Menesom poiva na trima predmetima, posve bez teksta, na kojima su isklesani prizori koji bi mogli posluiti za takvo tumaenje - ali koji bi mogli biti protumaeni i na niz drugih naina. Ta nam neobina djela govore vrlo malo o samom MenesuNarmeru14, a jo manje o njegovim politikim i teritorijalnim tenjama - kao ni o slinim tenjama drugih osoba - oko 3000 g. pr. K. u Egiptu. Napola legendarni ili napola povijesni lik, Narmer (ili Me-nes ili "Kralj korpion" - odaberite sami) tako je pravi egiptoloki "kralj Artur". A takvo je po prirodi i njegovo navodno "ujedinjavanje Egipta" - takoer zastrto polu-mitskom, polupovijesnom pomutnjom, u velikoj mjeri nalik na savez Okruglog stola kralja Artura15. Nadalje, zakljuak daje Menes-Narmer bio prvi vladar povezan sa "sjedinjenjem dviju zemalja" u velikoj je suprotnosti s vjerovanjima samih drevnih Egipana. Njihovi spisi i tradicija jasno pokazuju daje u "Razdoblju bogova" bilo i ranijih "ujedinjavanja" -a sva su potjecala od izvornog Ozirisovog kraljevstva, "Kraljevstva 'Prvog vremena'" koje je razvrgnuo Set, a ponovno ga sjedinio Horus. Mi drimo da se to spominjanje "sjedinjavanja" ni u jednom trenutku nije u cijelosti odnosilo na dogaaje na zemlji. Iako ne poriemo daje oko 3000 g. pr. K. doista dolo do odreenog oblika politikog ujedinjavanja, drimo da u dualistikome Egiptu ire razumijevanje cijelog pitanja nije mogue ako se u obzir ne uzmu i dogaaji na nebu. Uz proirivanje ranijih zakljuaka i teza egiptologinje i arheoastronoma Jane B. Selle-rs16, drimo daje izvorni pojam "sjedinjavanja" - s kojim su izravno povezani svi kasniji pokuaji "ujedinjavanja dviju zemalja"-imali veze s precesijskim kretanjem zvijezda... 221UZVIENA I DAVNA VREMENA U svojoj istaknutoj studiji Smrt bogova u drevnome Egiptu Sellersova podastire uvjerljive astronomske i tekstualne dokaze o tome da su pretpovijesni Egipani -jo barem 7300 g. pr. K. primijetili i pratili spore, precesijom izazvane promjene koje neprestano premjetaju kozmiku "adresu" zvijea Oriona. I ona dri daje, unato tome to se politiko ujedinjavanje pripisuje Menesu, postojao i puno stariji pojam "sjedinjavanja" koji se nije temeljio na zemaljskim dogaajima, nego na onome to se opaalo na nebu...17 tovie, ona tvrdi daje Menes samo ostvario jednu vrlo pradavnu i arhetipsku viziju kozmikog dualizma koja je tako savreno u skladu s mentalitetom drevnih Egipana da "izgleda i neizbjeno i vjeno": "Dvojna monarhija ujedinjena pod vladavinom jednog vladara bila je oblik koji se pojavio iz maglica daleke prolosti. Bio je to oblik stvoren za bogove na nebu, i kako je samo bilo neizbjeno da i kod ljudi na zemlji pre18 vlada oponaanje kozmikog poretka" . Sellersova svoju teoriju potkrjepljuje oslanjanjem na prouavanja drevne egipatske kraljevske vlasti koja je proveo pokojni Henri Frankfort. Poput nje, i nekadanji profesor predklasine starine na Universitv of London vrsto je drao da je "ujedinjavanje Egipta mogue smatrati ne tek efemernim ishodom sukobljenih ambicija, nego otkrivanjem unaprijed odreenog poretka" . Nadalje je bio

uvjeren da "dvojna monarhija ije je sredite u Memfisu provodi boanski plan", daje drutveni i dravni poredak koji je uspostavio Menes-Narmer predstavljen "kao dio kozmikog poretka"'0, i daje Menes-Narmer, postavi jedinim vladarem Gornjeg i Donjeg Egipta, izvodio "in u potpunom skladu s egipatskom sklonou shvaanju svijeta u dualistikim okvirima, 'nizu parova suprotnosti postavljenih u nepromjenjivu ravnoteu'..."21. Sellersova je tome, na temelju vlastitih dubokih uvida u drevnu egipatsku kozmologiju i astronomiju, uspjela pridodati i pretpostavku daje ono to se dogaalo na zemlji bilo nekako izravno uvjetovano promatranjem neba - te da se ono to se uoavalo na nebu manje-vie tono opisivalo u pojedinim "mitovima": Drim da su se odreeni mitovi stvarali kako bi se Egipani lake suoili s uznemirujuim promjenama na nebu, a to je slijedila umjetna dvojnost, ili simetrinost, nametnuta ne samo boanstvima, nego i geografskim sreditima tovanja. Taje dvojnost tako tijekom cijele povijesti ostala konstantom u egipatskome ivotu. Potjecala je iz udesnog Zlatnog doba, sada izgubljenog, razdoblja kada je nebo bilo fantastino uravnoteeno, a vjera svjea 22 i nova..." 222Zlatno doba o kojem govori Sellersova, dakako, upravo je Zep Tepi, "Prvo vrijeme". A te "uznemirujue promjene na nebu" za koje dri da su povod nastajanja odreenih mitova koji su ih trebali objasniti, uzrokovala je pojava koju nazivamo prece-sijom - konkretno precesijsko pomicanje velikog zvijea Orion, njegovo udaljavanje od mjesta na kojem se nalazilo u "Prvom vremenu"23. To su smioni i opasni koraci za inae ortodoksnu egiptologinju. Ipak, kao to emo vidjeti u sljedeim poglavljima, Sellersova moda grijei u shvaanju mitova -pri emu prvenstveno misli na Piramidske tekstove i Memfisku teologiju - tek kao pria koje su izmislili praznovjerni sveenici kako bi "objasnili" precesijsko pomicanje. Potrebno je izravno se suoiti s mogunou da su elementi tih drevnih tradicija, spomenika i obreda koji su neraskidivo povezani s njima, mogli biti hotimice osmiljeni kao sredstvo za prenoenje sloene i genijalne "poruke" iz jednog prolog razdoblja, inae davno zaboravljenog, ujedno posve odreeno razdoblje u budunosti - iz "Prvog vremena" u astronomski odreeno "Posljednje vrijeme"24 - mogue upravo u razdoblje u kojem mi danas ivimo. Moda su oba tako povezana razdoblja podlona tonom datiranju i dekodiranju, samo ako pronaemo odgovarajui klju. I moda jo uspijemo proitati i shvatiti veliki kozmiki plan koji su eljeli provesti "Sljedbenici Horusa"... Tko zna to bi iz toga na koncu moglo izii? "Iz beznadno osuene i pogaene prolosti", da navedemo rijei Giorgia de Santillane, "kada odreene zamisli ponovno oive, mogao bi nastati ak i svojevrsni 'preporod'... Svojim unucima ne bismo smjeli uskratiti posljednju priliku da dou do naslijea iz najuzvienijih i najdavnijih vremena" .l 15. poglavlje Kada se nebo ujedinilo sa zemljom l "Moje kraljevstvo ne pripada ovome svijetu..." Ivan, 18:36 " Velik je Kozmiki red, jer se nije mijenjao od vremena Ozirisova, koji ga je postavio..." Ptahotep, visoki sveenik iz Doba piramida Prema prii o Postanku drevnih Egipana, Nut, boica neba, i Geb, bog zemlje, spolno su se spojili, ali ih je tada grubo razdvojio Shu, bog zraka, atmosfere i suhoe. Ipak, taj je njihov susret iznjedrio potomstvo u obliku Izie i Ozirisa, Neptis i Seta. A s vremenom je, kao to smo vidjeli, Oziris postao vladarem idealiziranog "kraljevstva 'Prvog vremena'", zatim gaje ubio Set, pa je doivio uskrsnue i na koncu se uzdignuo na nebo, gdje je utemeljio kozmiko "kraljevstvo" Duat. itatelji e se prisjetiti daje kljunu ulogu u ostvarivanju njegovog "astralnog ponovnog roenja" odigrao Horus, njegov sin, dijete udovice Izie, arhetip svih povijesnih kraljeva-Horusa drevnog Egiptakoji se osvetio Setu i kasnije ujedinio podijeljeno kraljevstvo. Tako bi se moglo rei da su svojevrsni kozmiki plan za utemeljivanje - ili ponovno utemeljivanje ujedinjenog "Ozirisovog kraljevstva" na zemlji na samome poetku i tako davno prije pojave

"povijesne" kraljevske vladavine Menesa-Narmera poetkom treeg tisuljea pr. K. osmislili "bogovi". ODVAJANJE U Tekstovima sa Shabake (koji izraavaju Memfisku teologiju) itamo daje nakon to je Horus porazio Seta uslijedio skup bogova, predvoenih Gebom, koji je trebao presuditi izmeu dvojice "suparnika". U poetku je svaki od njih dobio ovlasti nad jednim 224dijelom: "Ovo su Gebove rijei Horusu [sa sjevera] i Setu [s juga]: 'Odvojio sam vas' - Donji i Gornji Egipat... I tada je Horus vladao jednim podrujem, a Set drugim..."1. Kasnije je, meutim, kao to se itatelji sjeaju iz III. dijela, Geb "Horusu dao [Setovo] naslijee": "I tada je zemljom vladao Horus. On je ujedino ovu zemlju... On je Horus koji se uzdignuo kao kralj Gornjeg i Donjeg Egipta, koji je ujedinio dvije zemlje u [podruju Memfisa], 'mjesta' na kojem su sjedinjene dvije zemlje..."2. Te neobine Gebove rijei "Odvojio sam vas" simboliziraju "odvajanje" koje je i on proivio, odvajanje od svoje partnerice, boice neba Nut. Vodei rauna o tome, ne bismo li trebali razmisliti o mogunosti da pojmovi "Gornjeg Egipta" i "Donjeg Egipta" - iako se oito na jednoj razini odnose na zemljopisni jug i sjever zemaljske drave - na jednoj drugoj razini moda oznauju nebo i zemlju? DVOJNICI U Memfiskoj se teologiji nalazi mnotvo elemenata koji podupiru zakljuak da podruja koja su se tradicionalno smatrala junim i sjevernim svetim podrujima Ozirisa-Abid i Memfis - nisu bila namijenjena samo razmatranju u zemaljskim okvirima nego i u kozmikima. Pritom osobito mislimo na jednu metaforu povezanu sa slikama divovskog "tijela" Ozirisa kako "pluta" na Nilu, iz svog junog svetita u Abidu, kako bi doao do sjevernog svetita u "zemlji Sokarovoj"-tj. openito memfiske nekropole i konkretno platoa u Gizi, gdje, u obliku triju velikih piramida, drimo, Ozirisovo "tijelo" lei isprueno na pijesku sve do dananjih dana... U svakom sluaju, te iste temeljne slike Ozirisa koji lei na zapadnoj obali Nila u blizini Memfisa takoer se pojavljuju u Piramidskim tekstovima koji nude jo jedan klju: "One [Izida i Neptis] pronale su Ozirisa... 'kada je njegovo ime postalo So-kar'..."3. Izraz "kada je njegovo ime postalo Sokar" jasno, ini se, ukazuje na to da se "tijelo" Ozirisa stopilo sa zemljom Sokara, tj. nekropolom u Memfisu, te daje njegova slika - tj. "astralna" slika nebeskog podruja Oriona - nekako postavljena na nju. Dojam da je ta "slika" morala imati nekakve veze s piramidama u Gizi potvruje se na drugim mjestima u Piramidskim tekstovima. U Sljedeem odlomku, primjerice, kralj-Horus obraa se "Donjem nebu" na kojem e se "spustiti na mjesto na kojem su bogovi" i izgovara svoje snane i zagonetne rijei: 225Doem li sa svojini ka [dvojnikom], doekajte me rairenih ruku; usta bogova bit e otvorena i zatrait e da se uspnem na nebo, i ja u se uzdii. Blagoslov koji nude Geb (zemlja) i Atum: da se ovaPimmida i Hram podignu za mene i mog dvojnika, i da se ta Piramida i Hram okrue za mene i mog dvojnika... A tko god dirne tu Piramidu i taj Hram koji pripadaju meni i mojem dvojniku, dirnut e i Palau [Kraljevstvo]... koja je na nebu... Okviri ove knjige nikako ne bi podnijeli podrobnu raspravu o pojmu ka- "dvojnika", astralne ili duhovne biti odreene osobe ili stvari - i njegovoj ulozi u pogrebnim vjerovanjima u drevnome Egiptu. U vezi s tom vanom temom dolo je do velike pomutnje5. U najmanju ruku, meutim, sigurno je daje u &awpred nama jo jedan primjer tog dominantnog dualizma u egipatskom razmiljanju. Nadalje, njegovo koritenje u kontekstu gore navedenih rijei podsjea nas da se "slika" Ozirisa "kada je njegovo ime postalo Sokar"-tj. nekropola s piramidama u Memfisu-u svakom trenutku treba smatrati neim to ima kozmikog ili nebeskog "dvojnika". I trebalo bi biti oito da taj "dvojnik" moe biti samo Ozirovo kraljevstvo u Duatu - koje Piramidski tekstovi proglaavaju "mjestom na kojem je Orion". I doista, kao to Margaret Bunson navodi u svojoj Enciklopediji drevnog Egipta: "Kaovi... su sluili kao uvari mjesta... Oziris se uvijek nazivao kaom piramida..."6. I drugi dijelovi Piramidskih tekstova podupiru takvu opu analizu:

O, Horusu, ovaj je kralj Oziris, ova Piramida kralja je Oziris, ovo njegovo zdanje je Oziris, kreni prema njemu... Probudi se [Ozirisu] za Horusa... produhovi se [tj. postani astralnim biem]... Neka o ti se postave stube do neba, do Mjesta na kojem je Orion... ivi, budi iv, budi mlad... pokraj Oriona na nebu... O kralju-Ozirisu, ti si ta velika zvijezda, Orionov pratitelj, koja prelazi nebo s Orionom, koja s Ozirisom "plovi" u Duatu... 10 VEZA PREMA NEBU to je najneobinije, unato tom oitom dualizmu neba i zemlje te duboko astronomskom "okusu" tih tekstova, nitko od strunjaka, osim Jane B. Sellers", nikada nije ozbiljnije razmotrio mogunost da bi spominjanje "ujedinjenja" "Gornjeg" i "Donjeg" kraljevstva Ozirisova moda moglo biti nekako povezano i s astronomijom. tovie, jedini egiptolog koji se uope pribliio tako neortodoksnom nainu razmiljanja bio je Selim Hassan kada je primijetio: "Egipani su drali daje postojalo vie od jednog neba, 226Hijade / \ / ...- \ ..^ ; Mlijena ,' ..."' v \) staza . / :"'"' \ N '"--, . _ --... ^ \ / \ * ' Orionov pojas \ / mogue da su ta neba bila jedno iznad drugog... Odreeni dijelovi Piramidskih tekstova snano ukazuju na injenicu daje "Gornji" Egipat imao svoje, a "Donji" Egipat svoje nebo... tj. da su postojala dva neba nasuprot dvjema zemljama, Gornjem i Donjem Egip-tu"12. U svojoj monumentalnoj studiji drevne egipatske kozmologije, Hassan je skrenuo pozornost i na jedan intrigantan papirus, koji se danas uva u parikome muzeju Louvre13, a koji ukazuje na mogunost da su se ta "dva neba" o kojima je rije smatrala namijenjenima "jedno zemlji, a drugo Duatu" . "Ta pluralna neba", zapisao je Hassan, "nalazila su se jedno iznad drugog"1 . 227 "Zemaljski Duat Ozirisov "u njegovom imenu Sokar" Kada smo poeli razmiljati na takav nain, otkrili smo da se sline zamisli opisuju i u Tekstovima iz kovega. Ondje se spominju "Gornji" i "Donji" krajobrazi za koje se kae da su povezani s "Dvama obzorima" -jednim na istoku (nebo) i jednim na zapadu (zemlja, tj. nekropola u Memfisu16): "Otvorite se! O nebo i zemljo, o istoni i zapadni obzore, otvorite svoje kapele Gornjeg i Donjeg Egipta..."17. Jezik je u svim tim tekstovima egzotian, nabijen dualistikim razmiljanjem koje se nalazi u samome srcu egipatskoga drutva i koje je moglo biti pokretaka snaga njegovih najveih postignua. U Doba piramida, kao to smo vidjeli, divovska "slika" Ozirisa bila je, kako se ini, fiziki definirana na tlu, stvaranjem Donjeg krajobraza pi228ramida u Memfisu-to se u Piramidskim tekstovima spominje oitom metaforom "Kada je njegovo ime postalo Sokar". Jednako tako, ne bi nas trebalo iznenaditi to se divovska nebeska "slika" Ozirisa na nebu u istim tekstovima spominje s pomou istog metaforinog sredstva, tj. "Kada je njegovo ime postalo Orion": "Horus dolazi, Thoth se pojavljuje... Podiu Ozirisa s boka i uspravljaju ga na noge... kada je nastalo to njegovo ime Orion, dugonog i dugaka koraka, koji vlada 'Gornjim' Egiptom... Podigni se, o 1S Ozirisu... nebo ti je dano, zemlja ti je dana..." . Selim Hassan ponovno zamalo dolazei do istine, ali

ipak ne idui do kraja, pie: "Te rijei pokazuju daje Ozirisu predana vlast nad nebom i zemljom"19. Ipak, oito je da se mogu rei i neke druge stvari. Ta "vlast" nije ni sluajno bila neodreena i openita, nego ju je na nebu odreivao obrazac Orionovih zvijezda, a na zemlji - u zemlji "Sokarovoj" (tj. nekropoli u Memfisu) - raspored piramida. Pitamo se je li prva glavna "postaja" na putovanju kralja-Horusa, do koje je dolazio kada bi ga potaknuli na to da "pronae Ozirisovo astralno tijelo", moda bila upravo tek steena i sve izraenija svijest upuenika da je tijelo o kojem je rije dualnost kojoj se moe pristupiti samo povezivanjem Oriona s rasporedom velikih piramida u Memfiskoj nekropoli. PUTOVANJE NA PROLJETNOJ TOKI itatelji e se prisjetiti daje "nebesko putovanje" kralja-Horusa poinjalo kada bi se poloaj sunca na zodijaku (tijekom suneve godine) naao u blizini Hijada, na "glavi" zvijea Bika, dok bi stajao, da se tako izrazimo, na obalama Mlijene staze. Prenesemo li sada tu sliku neba na zemlju, kralj-Horus u tom bi se sluaju morao postaviti u blizinu "Romboidne" i "Crvene" piramide u Dahshuru, tridesetak kilometara juno od Gize (koji je ipak itekako dio divovske Memfiske nekropole). Kao to smo vidjeli u posljednjem poglavlju, poticaj za podizanje tih dvaju spomenika iz etvrte dinastije bilo je, kako se ini, polagano precesijsko premjetanje proljetne toke do podruja Hijada-Bika na nebu, u treem tisuljeu pr. K. I doista, vie je nego mogue daje izgradnjom tih piramida (koje prikazuju dvije najsjajnije zvijezde u Hijadama) faraon Snofru (2575-2551. g. pr. K.) promiljeno postavljao oznaku za poloaj proljetne toke u tom razdoblju. 229Ako je inio upravo to, kao to, kako izgleda, pokazuju svi dostupni dokazi, tada je vjerojatno da bi takav visokoupueni kralj-Horus znao i da bi metaforikim "ukrcavanjem" na sunevu barku za proljetnog ekvinocija, i prijelaskom Mlijene staze, u biti "plovio u prolost" - usuprot smjeru precesije - na proljetnoj toki putovao prema udaljenome zvijeu Lava. Ali emu, tada, u tekstovima o Orionu-Ozirisu, svo to paralelno naglaavanje kretanja negdje daleko s "juga" do konanog poivalita u Memfiskoj nekropoli? TAJNA AROLIJA Mi pretpostavljamo da su tisuama godina prije Doba piramida, stotine generacija as-tronomasveenika iz Heliopolisa stalno promatrale zvijee Oriona, pri emu su osobitu pozornost poklanjali mjestu na kojem prelazi meridijan - tj. visini iznad obzora na kojoj prelazi nebeski meridijan. Drimo da su se podaci o tome pomno pratili i uvali, mogue u pisanom obliku, mogue usmeno ifrirani u drevnom "mitolokom" jeziku precesijske astronomije20.1 pretpostavljamo da se biljeilo polagano precesijsko skretanje Oriona-ija je posljedica bila injenica daje to zvijee izgledalo kao da se polagano kree prema sjeveru zapadnom "obalom" Mlijene staze. Prema naoj teoriji, to to se mitska slika divovskog Ozirisovog tijela polako prenosi prema sjeveru, tj. "pluta" na povrini Nila, konkretan je dio astronomske terminologije osmiljen kako bi opisao dugorone promjene do kojih dolazi zbog precesije u Orionovoj nebeskoj "adresi". U Memfiskoj teologiji, kao to e se itatelji prisjetiti, to se pomicanje opisivalo kao daje poelo na jugu, simbolino nazvanom Abid (u arhe-olokome smislu najjunije Ozirisovo "svetite"), i kao da se "tijelo" mrtvog boga prenosilo do jedne toke na sjeveru koja se simboliki nazivala Sokar, tj. do Memfiske nekropole (najsjevernijeg Ozirisovog "svetita"). Kao to smo vidjeli u III. dijelu, Tekstovi sa Shabake govore nam kada je dosegnuo tu toku: Oziris se utopio u svojoj vodi. Izida i Neptis pogledale su, ugledale ga i pomogle mu. Horus je Izidi i Neptis brzo zapovijedio da epaju Ozirisa i sprijee [utapanje]. One su poslu-ale na vrijeme i izvukle ga na kopno. On je uao u skrivene portale u slavi Boje vjenosti. Tako je Oziris doao na zemlju u Kraljevskoj utvrdi [Memfis], sjeverno od drave u koju je doao [Abid]21. S obzirom na sve to sada znamo, teko je zamisliti da spominjanje Ozirisova "dolaska u zemlju" (ili sputanja na Zemlju?) moe znaiti neto drugo a m fiziko stva2305#. Posljedica Orionovog polaganog precesijskog kretanja meridijanom izmeu 10.500. g. pr. K. i 2500. g. pr. K. jest to stoje zvijee doslovce izgledalo kao da se vrlo polagano premjeta ili

"pluta" Mlijenom stazom prema sjeveru. ranje "Ozirisova tijela na zemlji", na zapadnoj obali Nila-u obliku polja s velikim piramidama u sklopu divovske Memfiske nekropole. Budui da je Oziris Orion, elja za postizanjem takvog uinka objasnila bi na vie nego zadovoljavaju nain zato su tri piramide u Gizi rasporeene poput triju zvijezda Orionova pojasa. Nadalje, budui da znamo daje izraeni cilj putovanja kraljaHorusa bio ne samo pronai Ozirisovo astralno "tijelo", nego i pronai ga onakvo kakvo je bilo u "Prvom vremenu", ne bi nas trebala iznenaditi injenica da su piramide, kao to smo vidjeli u I. dijelu, na zemlji rasporeene prema rasporedu koji su imale na poetku (tj. "u najjunijoj toki") precesijskog polu-ciklusa tog zvijea, kada bi se poelo kretati prema gore (tj. "prema sjeveru"). Stoga se pitamo je li mogue daje krajnji cilj potrage i putovanja kralja-Horusa moglo biti stjecanje znanja koje se odnosi na "Prvo vrijeme"-moda ak i stjecanje konkretnih znanja iz tog davnog vremena kada su bogovi hodali Zemljom? Vie dijelova Piramidskih tekstova potkrjepljuje takva nagaanja. Primjerice, doznajemo da kraljHorus mora "putovati uzvodno" - tj. mora svladavati prirodno protjecanje "vremena"-kako bi doao do Oriona-Ozirisa u odgovarajuem okruenju iz "Prvog vremena": 231Kreni do Vodenog puta, putuj uzvodno [prema jugu], putuj oko Abida u tom svojem duhovnom obliku koji ti bogovi dodjeljuju; neka ti se postave stube [put] doDuata do Mjesta na kojem se nalazi Orion... Pronali su Ozirisa... "Kada je njegovo ime postalo Sokar" [Memfiska nekropola]... Probudi se [Ozirisu] za Horusa... podigni se... putuj prema jugu [uzvodno] do jezera, prijei more [nebo], jer ti si taj koji stoji neumoran usred Abida... Kreni do Vodenog puta, putuj uzvodno... prijei Abid. Nebeski portal do Obzora otvoren ti je... prijei na nebo, jer putevi do nebeskih prostranstava koji vode gore, do Horusa sada su ti isti... jer preao si Vijugavi vodeni put [Mlijenu stazu] koja se nalazi na sjeveru neba poput zvijezde koja prelazi more pod nebom. Dual te uzeo za ruku na Mjestu na kojem se nalazi Orion... Jednako tako i u Tekstovima iz kovega postoji jedan vie nego dojmljiv odlomak koji govori o nekoj tajnoj "aroliji" ili formuli koja preminulima omoguuje da se poslue "putom Rostaua" na zemlji i nebu (tj. putem do nekropole u Gizi na zemlji i Orionova pojasa na nebu) kako bi se "spustili do kojeg god ele neba": Proao sam putem Rostaua, bilo vodom bilo kopnom, i to su putevi Ozirisa [Oriona], oni su u granici neba. A onaj tko zna aroliju [formulu] za sputanje u njih, taj je i sam bog u redu Thotha [znai daje mudar kao Thoth, "koji nadzire zvijezde<r ] [i] spustit e se do kojeg god eli neba... 26 POSEBNI BROJEVI Mi drimo da izraz "spustiti se do kojeg god eli neba" ukazuje na svijest - kao i praenje i biljeenje - o precesijom izazvanim promjenama u poloajima zvijezda tijekom dugih vremenskih razdoblja. I skreemo pozornost na dio koji govori da e odabrani upuenik, ako raspolae ispravnom numerikom "arolijom" ili kombinacijom, moi odrediti-i vizualizirati - ispravne poloaje zvijezda u kojem god eli razdoblju, bilo u prolosti, bilo u budunosti. Sellersova se meu egiptolozima ponovno istie po tome to se prva uope pozabavila takvim naoko suludim pomislima. "Mogue je", pie ona, "da su ljudi u davno doba u svoje mitove ugradili ifrirane posebne brojeve, brojeve koji su, kako se ini, upuenicima otkrivale nevjerojatno poznavanje kretanja nebeskih tijela"27. Takvi brojevi, tvrdi ona, izvedeni su, kako se ini, iz neprekidnog znanstvenog prouavanja ciklusa precesije, mjerenja brzine promjena. Od svega najvie zbunjuje to to se pokazalo da su iznimno "blizu proraunima koji se izvode dananjim profinje232nim postupcima". Intrigantno je i to postoje dokazi ne samo o tome "da su se izvodili takvi prorauni i iz toga izvlaili odreeni zakljuci, nego i da su se "prenosili drugima 98 tajnim iframa koje su bile dostupne tek malobrojnim pripadnicima odabrane elite" . Ukratko, zakljuuje Sellersova, "drevni su ljudi izraunali poseban broj za koji su vjerovali da e taj prijetei

ciklus [precesije] vratiti u ishodinu toku..."29. Taj "osobiti broj" o kojem govori Sellersova jest 25.920 (kao i njegovi viekratnici i djelitelji) i tako predstavlja trajanje, izraeno u sunevim godinama, punog ciklusa "Velike godine"3 . Ona pokazuje kako gaje mogue izvesti iz jednostavnih kombinacija drugih brojeva - 5,12, 36, 72, 360, 432,2160 itd. itd. - a koji se odreda izvode iz pomnog promatranja precesije. Stoje najvanije od svega, ona pokazuje da se taj neobini niz brojeva pojavljuje u drevnom egipatskom mitu o Ozirisu u kojem su, "72 zavjerenika" navodno sudjelovala u Setovom ubojstvu boga-kralja31. Kao to smo pokazali u Bojim otiscima, prividno kretanje sunca kroz znakove zodijaka u vrijeme proljetnog ekvinocija odvija se tempom od jednog stupnja svake sedamdeset dvije godine. Iz toga slijedi da e premjetanje proljetne toke za trideset stupnjeva trajati 2160 godina, za 60 stupnjeva 4320 godina, a puni krug od 360 stupnjeva trajat e 25.920 godina32. to je neobinije, kao to e se itatelji prisjetiti iz I. dijela, sama Velika piramida sadri te precesijske brojke - budui da su njezine kljune dimenzije (visina i opseg baze) zamiljeni, kako se ini kao matematiki model Zemljinog polarnog radijusa i opsega ekvatora u mjerilu l :43.200. Brojka 43.200, dakako, tono je 600 pomnoeno sa 72. U tom iznimnom spomeniku, dakle, nemamo samo umanjeni prikaz Zemljine po-lukugle, nego i prikaz u kojem upotrijebljeni razmjer sadri "osobiti broj" izveden iz jednog od kljunih planetarnih kretanja same Zemlje - tj. brzine precesije njezine osi. Ukratko, ini se da je to tajno znanje doista dostupno u mitu o Ozirisu i u dimenzijama Velike piramide. Uz to tajno znanje, kada bismo eljeli odrediti neki konkretan datum - recimo 1008 godina u budunosti - i prenijeti ga ostalim upuenici-ma, to bismo mogli uiniti uz pomo "posebnog broja" 14 (72 x 14 = 1008). U tom bismo sluaju morali tono odrediti i "nultu toku" od koje e oni izvoditi svoje proraune - tj. dananje vrijeme - a to bismo mogli postii odreenom simbolikom ili matematikom oznakom, kako bismo pokazali gdje se trenutano nalazi proljetna toka, tj. da izlazi iz Ribe i pribliava se Vodenjaku. Slian pokus mogue bi bilo izvesti i unatrag. Slijedei "istoni" smjer na ek-liptici, "utvrdit" emo (izraunati, odrediti) gdje se proljetna toka nalazila u bilo ko233jem prolom razdoblju. elimo li se danas posluiti precesijskim kodom kako bismo usmjerili pozornost prema Dobu piramida, trebali bismo ostalim upuenicima povjeriti "posebni broj" 62,5 (72 X 62,5 = 4500 godina u prolosti = priblino 2500. g. pr. K.). I ovdje bismo mogli iskljuiti svaku dvosmislenost u vezi s nultom tokom (datumom) od koje treba izvoditi proraune ako bismo pronali nain za pokazivanje trenutanog poloaja proljetne toke. Vidjeli smo kako je Snofru, po svoj prilici, upravo to uinio s dvjema piramidama u Dahshuru, graevinama koje prikazuju dvije strane glave nebeskog bika - "adresu" proljetne toke u tom razdoblju. I u odreenome smislu, iako s neusporedivo vie konkretnih podataka i preciznosti, to bi moglo biti upravo ono to su graditelji Velike piramide inili kada su juna okna Kraljeve i Kraljiine komore promiljeno usmjerili prema mjestima prijelaska meridijana tako vanih zvijezda kakve su Orion i Sirius 2500. g. pr. K. Da ne bi bilo zabune, nama se ini da itekako vrijedi istraiti mogunost da su postavljanjem tako oitih i preciznih "vremenskih oznaka" eljeli dati nedvosmislenu nultu toku-oko 2500 g. pr. K.-za proraune koje bi mogli izvesti samo upu-enici podrobno upoznati sa zagonetkama precesije, oni koji bi zahvaljujui obuci bili u stanju iscrtati skrivene kobne znakove skrivene u odreenim "posebnim brojevima". Usput navodimo i da bi se kralj-Horus, da je imao posebni broj 111,111 i da ga je upotrijebio na gore opisani nain, vratio u vrijeme od (72 x 111,111 =) 7.999,99 godina prije navedene "nulte toke", tj. gotovo tono 8000 godina prije 2500. godine - ukratko u 10.500. g. pr. K. Znamo da sve to izgleda kao numeroloko natezanje najgore vrste - tj. "namjetanje" jedne proizvoljne vrijednosti prema nizu prorauna, kako bi se dobila lana "potkrjepa" za odreeni eljeni datum (u ovom sluaju godinu 10.500. g. pr. K., dvanaest i pol tisua godina prije sadanjeg trenutka, o kojoj smo opirnije govorili u 3. poglavlju, u vezi sa Sfmgom i piramidama u Gizi). Potekoa je, meutim, u tome to brojka 111,111 vrlo je lako mogue, uope nije bila proizvoljna. U svakom sluaju, odavno je poznato daje glavni brojani faktor u konstrukciji Velike piramide, pa

i cijele nekropole u Gizi, primbroj 11 - primbroj je onaj broj koji cijeli broj l daje samo kada se dijeli sa samim sobom, odnosno bez ostatka je djeljiv samo s l i sa samim sobom. Tako I1 podijeljeno s 11, tj. omjer 11:11, daje cijeli broj l (dok 11 podijeljeno s bilo im drugim, tj. bilo koji drugi omjer, nuno daje razlomak). Pritom je najintrigantniji nain na koji arhitektura Velike piramide odgovara broju 11 kada se dijeli ili mnoi s drugim cijelim brojevima. itatelji e se, prini234jerice, prisjetiti da duljina stranice koja tek malko prelazi 230 m odgovara duini od 440 egipatska kraljevska kubita - tj. 11 puta 40 kubi ta33. Usto, odnos visine prema bazi iznosi 7:1134. Nagib stranica iznosi 14:11 (tan 51 stupanj 50')35. A nagib junog okna Kraljeve komore-okna koji je 2500. g. pr. K. bio usmjeren prema Orionovom pojasu - iznosi 11:11 (tan 45 stupnjeva)36. Stoga je mogue ustvrditi da se odnos 11:11 koji se uklapa u na "posebni broj" 111,111 moe smatrati svojevrsnim matematikim kljuem, ili "zvjezdanim ulazom" u Orionov pojas. Nadalje, kao to emo vidjeti, premjetanje za 111,111 stupnjeva "unatrag" ekliptikom od "nulte toke" kod Hijada-Bika, glave nebeskog bika, proljetnu toku postavlja "ispod" kozmikog lava. A nije li upravo to mjesto, ispod Velike sfmge, koje kralj-Horus prema uputama treba istraiti dok stoji meu njezinim apama, "opremljenih usta", suoen s pitanjima koja mu postavlja Akhus ije su ga inicijacije i dovele tako daleko? I doista, ne ini li se vjerojatnim daje to "putovanje-potraga" koje su osmislili "Sljedbenici Horusa" pomno isplanirano kako bi izotrilo um upuenika, traei od njega da sam sastavi sve dijelove zagonetke, sve dok konano ne doe do zakljuka da se negdje ispod Velike sfi-nge u Gizi nalazi neto (tekstualni ili slikovni zapisi, rukotvorine, zemljovidi, astronomski prikazi) to je povezano sa "znanjem boanskog podrijetla", a neizmjerno je vano i ondje je skriveno jo od "Prvog vremena"? Pri razmatranju takvih pitanja, prisjeamo se hermetikih doktrina koje prenose tradiciju mudrosti boga Thotha, koji je navodno "uspio shvatiti zagonetke neba [i] otkrio ih zapisujui ih u svete knjige koje je potom sakrio ovdje, na zemlji, s namjerom da ih trae budue generacije, ali da ih pronau samo oni koji su toga posve dostojni"37. Nalaze li se "svete knjige Thothove", ili neto njima ravno, jo uvijek u podinskom sloju ispod Velike sfmge u Gizi i trae li ih ondje jo uvijek "oni koji su toga posve dostojni"? TRAGAI ZA ISTINOM U prethodnim su poglavljima implicitno i eksplicitno potaknuta i druga pitanja: 1. Jesu li Velika sfinga i velike piramide u Gizi konstruirane kako bi sluile kao dijelovi jednog divovskog trodimenzionalnog "modela" ili prikaza neba kakvo je bilo u "Prvom vremenu"? 2. Bi li i drugi elementi te nekropole takoer mogli biti dio prikaza? 2353. Ako je tako, je li dovoljno toga ouvano da model usporedimo s kompjutorskim simulacijama neba nad Gizom u prolosti i tako doemo do tonog arheoastro-nomskog datiranja "Prvog vremena", tj. istinskog vremena "postanka" te iznimne egipatske civilizacije? 4. Promatranjem simulacija drevnog neba, ne bismo li se, da se posluimo jezikom egipatskih pogrebnih tekstova "spustili do kojeg god elimo neba"? 5. Je li ba sluajno to su se toliki slini tekstovi ouvali tisuama godina, ili su njihovi sastavljai moda ipak eljeli da se ouvaju i pomno ih pripremili tako da ovjekova priroda zajami njihovo prepisivanje i umnoavanje tijekom stoljea i stoljea (postupak koji je sveobuhvatno nastavljen u posljednjih stotinu pedeset godina, otkako su deifrirani drevni egipatski hijeroglifi, tako da su Tekstovi iz kovega, Piramidski tekstovi, Knjiga mrtvih itd. itd. danas prevedeni i otisnuti na desecima suvremenih jezika i u desecima izdanja - dostupni ak i na CD-ROM-u)? 6. Drugim rijeima, nije li mogue da smo svojim itanjem tih tekstova, kao i svojom analizom obreda s kojima su bili povezani, sluajno naili na poruku iz pradavnih vremena koja nije bila sastavljena samo za Doba piramida, i ne samo za kraljeve-Ho-ruse drevnog Egipta, nego za sve "tragae za istinom" - bez obzira na kulturu, bez obzira na razdoblje-koji bi mogli biti "opremljeni" za povezivanje tekstova i spomenika i tako stei pogled na nebo kakvo je bilo u prolosti? 23616. poglavlje Poruka u boci? "Doli smo do te zadivljujue faze

razvoja... doli do vremena kada znamo da jedni s drugima moemo razgovarati na udaljenostima meu zvijezdama..." Dr. John Billingham, NASA-in Ames Research Center, 1995. Zajedno s drevnim tekstovima i s njima povezanim obredima, je li mogue da su divovski spomenici u nekropoli u Gizi zamiljeni i izgraeni tako da prenose poruku iz kulture u kulturu - da prenose poruku ne kroz prostor, nego kroz vrijeme? Egiptolozi na takva pitanja reagiraju preokretanjem oiju i podrugljivim glasanjem. Doista, oni i ne bi bili "egiptolozi" (ili se barem ne bi moglo dugo zadrati u toj profesiji) kada s prijezirom i nevjericom ne bi reagirali na mogunost da nekropola moe biti neto vie od obinog groblja, da bi Velika sfinga mogla biti bitno starija od 4500 godina i da piramide moda nisu tek "kraljevske grobnice". Na jednak nain nijedan egiptolog koji imalo dri do sebe ne bi bio pripravan razmotriti, ak ni na trenutak, suludu mogunost daje u te spomenike ugraena neka zagonetna i ifrirana "poruka". Kome se onda obratiti za savjet kada se naemo pred neim za to drimo da bi mogla biti poruka civilizacije vremenski toliko udaljene od nas daje gotovo nespoznatljiva? DEIFRIRANJE ' Jedini znanstvenici koji se danas aktivno bave takvim problemima ljudi su povezani s projektom Potrage za izvanzemaljskom inteligencijom - SETI (Search for Extrater-restrial Intelligence). Oni u beskraj pretrauju nebo, nastojei doi do poruka udaljenih civilizacija i stoga su posve prirodno morali malo promisliti i o onome to bi se moglo 237dogoditi da jednom doista dou do neke takve poruke. Prema rijeima dr. Philipa Mo-rissona sa sveuilita Massachusetts Institute of Technologv: Kao prvo, o tome bismo znali vrlo malo. Ne bismo razumjeli to primamo. Ali dobili bismo nevojben znak, prepun obrazaca i meusobno povezanih elemenata, prepun izazova. Najbolji bi ga ljudi nastojali deifrirati, a to ne bi bilo teko jer bi se autori potrudili da bude jednostavno... inae ne bi imalo smisla. To je antikriptografija: "elim uputiti poruku vama, koji nikada niste bili u dodiru ni s jednim mojim simbolom, nikakvim kljuem ili znakom, tako da ete poruku ipak moi proitati..." Ja bih takvu poruku pretrpao tragovima, kljuevima i znakovima, nedvosmislenim pomagalima... U svojoj knjizi Kozmos profesor ari Sagan sa sveuilita Cornell govori ma-nje-vie isto - i to, to je najzanimljivije, u vezi s drevnim egipatskim sustavom hije-roglifa. Objanjava da su "egipatski hijeroglifi, velikim dijelom, jednostavna ifra koja se temelji na zamjeni. Ali svaki hijeroglif nije jedno slovo ili slog. Neki su piktogrami..." Kada je rije o prijevodima, ta "mjeavina slova i piktograma prevoditeljima je izazvala podosta muka...". Meutim, poetkom devetnaestog stoljea, revolucionarni napredak ostvario je francuski znanstvenik Champollion, koji je deifrirao glasoviti "Kamen iz Rosette", crnu bazaltnu plou na kojoj su se nalazila dva identina teksta, jedan na grkome, jedan ispisan egipatskim hijeroglifima. Budui da je Champollion znao grki, trebao mu je jo samo neki "klju" kako bi pojedine egipatske hijeroglife povezao s pojedinim grkim rijeima ili slovima. A kao taj klju posluilo je stalno ponavljanje u grkome tekstu imena faraona Ptolemeja V., te jednak broj ponavljanja prepoznatljivog duguljastog okvira - tzv. kartue - u egipatskome tekstu koja je sadravala uvijek istu skupinu hijeroglifa. Prema Saganovim rijeima: Kartue su posluile kao klju... gotovo kao da su egipatski faraoni zaokruivali vlastito ime kako bi nakon dvije tisue godina pomogli egiptolozima... Kakva je to zacijelo bila radost [za Champolliona] otvoriti taj jednosmjerni komunikacijski kanal s jednom drugom civilizacijom, kulturi koja je tisuama godina bila nijema omoguiti da progovori o povijesti, magiji, medicini, vjeri, politici i filozofiji. Profesor Sagan potom nudi usporedbu koja je silno prikladna za istraivanje kojim se ovdje bavimo. "Danas", kae on: ...ponovno traimo poruke iz neke drevne i egzotine civilizacije, koju od nas ovaj put ne skriva samo vrijeme, nego i prostor. Kada bismo primili radio-poruku od neke izvanzemaljske civilizacije, kako bismo je uope razumjeli? Izvanzemaljska je civilizacija svakako elegantna, kompleksna,

dosljedna sebi i do krajnosti strana i nepoznata. Izvanzemaljci bi, dakako, eljeli daje poruka koju nam alju koliko je mogue razumljivija. Ali kako to posZ38tii? Postoji li u odreenom smislu nekakav meuzvjezdani kamen iz Rosette? Mi drimo da postoji zajedniki jezik koji nuno imaju sve tehnike civilizacije, koliko god bile razliite. Taj su zajedniki jezik znanost i matematika. Prirodni su zakoni svugdje jednakf. Nama se ini daje neka drevna "poruka", ako doista postoji u Gizi, izraena jezikom znanosti i matematike o kojem govori Sagan - i to iz istog razloga. Nadalje, s obzirom na potrebu da se nastavi suvislo "prenositi" tisuama godina (i preko ponora promjene kultura), smatramo da bi se sastavlja takve poruke vjerojatno posluio pre-cesijom ekvinocija, onim jedinim "prirodnim zakonom" za koji se moe rei da upravlja, mjeri - i identificira - dugotrajna razdoblja zemaljskog vremena. TRAJNA SREDSTVA ZA PRIJENOS Piramide i Velika sfmga u Gizi prije svega su elegantni, skladni, kompleksni, dosljedni i do krajnosti "strani" kao i izvanzemaljska inteligencija o kojoj govori Sagan (strani u smislu neizrecivih, gotovo nadljudskih razmjera tih graevina i njihove nadnaravne - i iz nae perspektive, kako se ini, nepotrebne - preciznosti). Nadalje, da se nakratko vratimo na maloas navedene rijei dr. Philipa Mo-rissona, drimo da se nekropola u Gizi poprilino dobro uklapa u opis poruke "pretrpane tragovima, kljuevima i znakovima, nedvosmislenim pomagalima"4.1 doista, ini nam se da su graditelji piramida uloili istinski zapanjujuu koliinu domiljatosti kako bi zajamili da e u njima biti temeljito razraena etiri osnovna aspekta "nedvosmislene" poruke: 1. Stvaranje trajnih, neporecivih znakova koji mogu posluiti kao svjetionici, pobuditi znatielju i zaintrigirati inteligenciju buduih generacija tragaa; 2. Koritenje "zajednikog jezika" precesijske astronomije; 3. Koritenje precesijskih koordinata za ukazivanje na konkretne vremenske reference koje prolost povezuju sa sadanjou, a sadanjost s budunou; 4. Lukavo skrivena spremita, ili "dvorane sa spisima" koje mogu pronai i u njih ui samo oni koji su posve upueni u "nijemi jezik" i tako mogu itati i pratiti znakove. Usto, iako je tim spomenicima omogueno da "govore" od trenutka kada se shvati njihov astronomski kontekst, moramo razmotriti i nevjerojatno obilje pogrebnih tekstova koji su do nas doli iz svih razdoblja egipatske povijesti - a svi, kako se ini, 239l potjeu od istih, vrlo malobrojnih zajednikih izvora . Kao to smo vidjeli, ti tekstovi djeluju kao "software" kojim se slui "hardvvare" spomenika, iscrtavaju put kojeg se mora drati kralj-Horus (i svi budui tragai). Prisjeamo se rijei Giorgia de Santillane i Herthe von Dechend u Hamleto-vom kolu. Oni otprilike govore da se velika snaga mitova u ulozi prijenosnika odreenih tehnikih informacija sastoji u tome to su u stanju te informacije prenijeti neovisno o znanju pojedinih pripovjedaa6. Drugim rijeima, sve dok se mit vjerno prepriava, prenosit e i svaku viu poruku koja je eventualno skrivena u njegovoj strukturi - ak i ako je ne razumiju ni onaj koji pria ni onaj koji slua. Tako je, drimo mi, i s egipatskim pogrebnim tekstovima. Iznenadili bismo se kada bi vlasnici mnogih mrtvakih kovega i zidova grobnica na koje su prepisani imali i najnejasniju predobu o tome da se na njihov raun prenose konkretna astronomska opaanja i upute. Njih je motiviralo upravo ono to su tekstovi i nudili - obeanje o vjenome ivotu. Ipak, zagrizavi u taj mamac, nisu li zapravo osigurali odreenu besmrtnost i samim tekstovima? Nisu li zajamili izradu tolikih vjernih kopija da e se barem neke od njih nuno ouvati jo tisuama i tisuama godina? Mi drimo daje uvijek bilo ljudi koji su shvaali istinsku "znanost o besmrtnosti" povezanu s tim tekstovima, ljudi koji su bili u stanju itati astronomske alegorije u kojima su bile skrivene dublje tajne, tajne koje se nisu otkrivale najirem puku. Pretpostavljamo da su te ljude neko nazivali "Sljedbenicima Horusa", da su djelovali kao nevidljivo znanstveno tijelo iza kulisa egipatske pretpovijesti i povijesti, da se njihovo glavno kultno sredite nalazilo u Gizi-Heliopolisu i da su bili zadueni za inicijaciju kraljeva i ostvarivanje planova. Drimo i da su vremenski rasporedi kojih su se pridravali -i gotovo sve vano ime su se bavili-bili na ovaj ili onaj nain zapisani u zvijezdama.

KLJUEVI I SJEANJA Snaan astronomski karakter nekropole u Gizi, iako se egiptolozi na njega ne obaziru, intuitivni istraivai irokih i otvorenih stavova prepoznaju kroz cijelu povijest. Her-metiki neoplatonisti iz Aleksandrije, primjerice, vrlo su, kako se ini, pomno pazili na eventualno postojanje nekakve "poruke" i vrlo brzo odredili snane astralne odlike tekstualnog materijala i spomenik7. Uenjak Proklo (5. st. n. e.) takoer je rekao daje Velika piramida konstruirana astronomski - i uz svijest o rasporedu i kretanju poje240dinih, posve odreenih zvijezda. tovie, u svom prikazu Platonova Timaeusa (koji se bavi priom o izgubljenoj civilizaciji "Atlantide") Proklo biljei neto neobino: da se "Velika piramida koristila kao promatranica za Sirius"8. Nejasna sjeanja na astronomski konstruiranu "poruku" u Gizi doprla su, kako se ini i do Srednjeg vijeka. U svakom sluaju, arapski kroniari u tom su razdoblju o Velikoj piramidi govorili kao o "hramu posveenom zvijezdama" i esto je povezivali s biblijskim "potopom" koji se, po njima, dogodio oko 10.300 g. pr. K. . Vaan je i prikaz koji je napisao arapski geograf Yakut al Hamawi (11. st. n. e.), a koji, priblino, govori da su tovatelji zvijezda iz Harrana, Sabejci (ije su "svete knjige" navodno bili spisi Thotha-Hermesa) u to vrijeme dolazili u posebne hodoasnike pohode piramida 10 ma u Gizi . Pozornost je skrenuta i na injenicu daje i sam naziv Sabejci-na arapskome Sa'Ba gotovo posve sigurno potekao od drevne egipatske rijei za zvijezdu, tj. Sba11. A itatelji e se iz I. dijela prisjetiti da su jo poetkom drugog tisuljea pr. K. - tj. gotovo tri tisue godina prije nego to nanije Yakut al Hamawi ostavio svoj zapis koji Sabejce povezuje s piramidama - hodoasnici iz Harrana posjeivali Sfingu koju su tovali kao boicu po imenu Hwln. U sedamnaestom stoljeu britanski se matematiar sir Isaac Newton silno zainteresirao za Veliku piramidu, te je napisao disertaciju o njezinim matematikim i geodetskim odlikama, a sve na temelju podataka koje je u Gizi prikupio dr. John Greaves, ugledni profesor astronomije na sveuilitu u Oxfordu13. Kasnije, 1865. godine, kotski kraljevski astronom Charles Piazzi Smvth, pokrenuo je istraivanje u uvjerenju daje Velika piramida proroansko sredstvo koje sadri mesijansku "poruku". Upravo je Piazzi Smyth prvi tono izmjerio dimenzije i pokazao intenzivna polarna i meridijanska poklapanja tog spomenika, ija se preciznost pripisivala opaanjima drevne polarne zvijezde, Alpha Draconis14. U prvoj polovici 20. stoljea, niz uglednih astronoma-meu njima su bili i Richard Proctor, Eugene Antoniadi, Jean Baptiste Biot i Norman Lockver-ustrajno su pokuavali privui pozornost na astronomske karakteristike spomenika u Gizi. Njihovi su pokuaji, meutim, tek neznatno utjecali na profesionalne egiptologe koji su u to vrijeme ve imali dojam da su cjelokupni intelektualni aspekt nekropole ve valjano "sredili" (rije je o groblju), koji uope nisu razumjeli astronomiju (te tvrdili da je jednako tako bilo i s drevnim Egipanima), te se redovito udruivali kako bi pobijali, ismijavali ili jednostavno ignorirali sve astronomske "teorije" koje su se udaljavale od njihova konsenzusa. 241Unato tako nenaklonjenoj intelektualnoj klimi, mi na zavretku svojih istraivanja drimo da veliko pitanje vie ne glasiyVs" // spomenici u Gizi bili zamiljeni i izgraeni tako da izraavaju astronomska i matematika naela, nego zato. Jo jednom, odgovor bi mogao leati u uskim zvjezdanim oknima Velike piramide. JEZIK ZVIJEZDA Prvi veliki korak u shvaanju funkcije okana u Velikoj piramidi nainili su u ljeto 1963. Amerikanka Virginia Trimble, astronom, i egiptolog-arhitekt dr. Alexander Badawy. Do toga je dolo jer su njih dvoje odluili povesti se za Badawyjevom "slutnjom" da ti otvori moda i nisu "ventilacijski kanali" kako su to drali egiptolozi , nego da bi se moda moglo pokazati kako imaju simboliku funkciju povezanu s astralnim obredima graditelja piramida. Virginia Trimble uspjela je injenicama poduprijeti koleginu intuiciju pokazujui kako su okna iz Kraljeve komore 1500 g. pr. K. bila usmjerena prema glavnim zvjezdanim sustavima koji su za graditelje piramida imali presudnu vanost. Kao to se itatelji sjeaju iz I. dijela, sjeverno je okno bilo usmjereno prema

Alpha Dra-conisu - sjevernjaci u Doba piramida - a juno prema Orionovom pojasu16. Danas je Virginia Trimble profesorica astronomije na sveuilitima UCLA i Universitv of Maryland, te potpredsjednica Amerikog astronomskog drutva. Njezini pogledi, uz to to ih prosvjeuje sveobuhvatno poznavanje astronomije, u cijelosti su u skladu i sa zdravim razumom: Koja su zvijea Egipani vidjeli na nebu jo je uvijek pomalo zagonetno... ali imali su jedno zvijee koje je izgledalo kao uspravljeni mukarac, Oziris, bog. A jedino zvijee koje svima izgleda kao uspravljeni ovjek jest Orion. Zbog povezivanja preminulog faraona i boga Ozirisa, Orion je trenutano postao kandidatom za okno ija je jedina svrha bila omoguiti faraonovoj dui da se kree izmeu zemlje i neba.... 17 Kada smo se susreli s Virginijom Trimble, odmah smo uvidjeli daje pred nama otrouman mislilac silno velikih sposobnosti. Alexander Badawy preminuo je koncem osamdesetih godina 20. stoljea, no ona se i dalje ne da zastraiti dominantnim strunim stavovima. Zakljuila je da su okna usmjerena u skladu s astronomskim opaanjima, rekla je, i da imaju astronomsku funkciju, jer logika i dokazi pokazuju daje upravo tako. 242Njezini stavovi stekli su opu prihvaenost meu najuglednijim astronomima. U jednom skorijem primjeru, dr. Mary Bruck iz Edinburgha napisala je 1995. u asopisu JournaloftheBritishAstronomicalAssociation: "Njihova je usmjerenost...uskla-du s teorijom da pokazuju najviu toku odreenih vanih zvijezda oko 25. st. pr. K... Dodatak Siriusova okna [juno okno Kraljiine komore] Orionovom oknu uvjerljivo lX podupire tvrdnju da imaju astronomsko znaenje" . MENTALNA POMAGALA Mi drimo da je jedan od glavnih ciljeva te nevidljive akademije, iji su pripadnici bili poznati pod nazivom "Sljedbenici Horusa", bio "fiksirati" 2500. g. pr. K. (tj. vrijeme prije 4500 godina) s pomou Velike piramide, njezinih precizno nagnutih okana i zvijezda Orionova pojasa. Smatramo da su oni u tim zvijezdama vidjeli neto kao mjerilo ili kazaljku jedne divovske pomine skale postavljene preko junog meridijana. Kada su jednom postavili to "mentalno pomagalo", za odreivanje nekog datuma bilo u prolosti bilo u budunosti trebali su jo samo u mislima "povui" pojas gore ili dolje po meridijanu od "nulte toke" prema kojoj je usmjereno juno okno Kraljeve komore. Drimo i da je drugo i poneto slino pomagalo bilo pridodano ekliptici (prividnoj godinjoj putanji sunca kroz dvanaest zvijea zodijaka). Pritom je "nula" bila proljetna toka. Mentalnim pomicanjem ulijevo (istok) ili desno.(zapad) "fiksirane" oznake na ekliptici, "Sljedbenici Horusa" ponovno bi bili u stanju odrediti i izraunati odreeni datum, bilo u prolosti, bilo u budunosti... U nae vrijeme, oko 2000. n. e., proljetna je toka pred ulazom u znak ili "doba" Vodenjaka. Malko vie od 2000 godina prolazi kroz Ribe (160. g. pr. K. do 2000. n. e.), a prije toga bila je u Ovnu (2320. g. pr. K. do 160 g. pr. K.). U Doba piramida, proljetna je toka polagano prolazila Bikom (4480 g. pr. K. do 2320 g. pr. K.). Dalje u prolosti dolazimo do razdoblja Blizanaca (6640 g. pr. K. do 4480 g. pr. K.) i potom Raka (880 g. pr. K. do 6640 g. pr. K.). Nakon est "velikih mjeseci" dolazimo do Doba Lava (10.960 g. pr. K. do 8800 g. pr. K.), A sada zamislimo da smo u Gizi pronali neki prastari dokument u kojem stoji da je napisan u vrijeme kada je proljetna toka bila u znaku Ovna - tj. kada je sunce za proljetnog ekvinocija izlazilo na pozadini koju je inilo zvijee Ovna. Oboruani tim podatkom moemo samo priblino odrediti starost dokumenta i smjestiti ga 243u razdoblje od 2320 g. pr. K. do 160 g. pr. K.. Kako bismo doli do preciznije kronologije, potrebno nam je odreeno sredstvo za "fino podeavanje" proljetne toke. I upravo tada postaje nam oita specijalna namjena pomine skale na meridijanu, jer ako je u tom prastarom dokumentu pisalo ne samo u kojem se znaku zodijaka nalazila proljetna toka, nego i daje najnia zvijezda Orionova pojasa prelazila meridijan na visini od 50 stupnjeva iznad obzora, tada bismo, zahvaljujui precesiji, s velikom tonou mogli izraunati da je traeni datum svakako vrlo blizu 1400. g. pr. K. . Doba piramida trajalo je kada se proljetna toka nalazila u Biku a, kao to smo vidjeli, "fino

podeavanje" koje omoguuje "Orionovo okno" Velike piramide poloeno pod kutem od 45 stupnjeva, konkretno ukazuje na 2500. g. pr. K. Uz taj datum, 4500 g. prije sadanjosti, a s pomou precesije, moemo izraunati toan poloaj proljetne toke-koja se u to vrijeme, kao to e se itatelji prisjetiti, nalazila u blizini glave Hijada-Bika, blizu desne (tj. zapadne) obale Mlijene staze. itatelji, k tome, nisu zaboravili ni daje to "adresa" koju Piramidski tekstovi navode kao ishodite kozmikog putovanja kralja-Horusa. Upravo ondje on prima upute da se ukrca u sunevu barku i "preplovi" Mlijenu stazu prema "obzoru", kako bi se sastao s Horakhtijem. On, dakle, putuje prema istoku, tj. ulijevo od proljetne toke. S obzirom na kronologiju precesijske "velike godine" (za razliku od suneve godine) to znai daje kralj-Horus sada spreman za putovanje u prolost, prema dobu Lava-Horak-htija i do posve odreene toke na ekliptici - "udesnog mjesta 'Prvog vremena'".... "tog mjesta uzvienijeg od svih mjesta"20. Ali gdje je to mjesto? Kako e ga kralj-Horus (upuenik, traga) pronai u odjeljku od 2160 godina i 30 stupnjeva koji zvijee Lava zauzima na ekliptici? Odgovor glasi da e se morati posluiti mjerilom Orionova pojasa na meridijanu kako bi fino izotrio toan poloaj proljetne toke i tako doao i do tonog datuma. On bi tako u mislima na meridijanu morao pomaknuti pojas "prema dolje", do "Prvog vremena" i pogledati koliko je time na istoku "pomaknuo" proljetnu toku po ekliptici. Gdje god bilo, to bi mjesto svakako bilo nebesko odredite prema kojem su ga usmjeravali "Sljedbenici Horusa". I ono bi, dakako, imalo svoj pandan na zemlju, u Gizi, u blizini Sfinge s lavljim tijelom. 24417. poglavlje Mjesto "Prvog vremena" "Znaj da emo mi biti univerzalni uenjaci ako nam se dopusti da nastanimo svetu zemlju Egipat..." Maneton, visoki egipatski sveenik, 3. st. pr. K. "Doao sam na to mjesto uzvienije od svih mjesta..." Piramidski tekstovi T\ azdoblje koje nazivamo "Prvim vremenom", Zep Tepi, esto se nazivalo "Prvim vre-1 \menom Horusovim", "Prvim vremenom "Raovim" i "Prvim vremenom Ozi-risovim" . Takva nam terminologija pokazuje da se poloaj (proljetnog) sunca na eklip-tici, koji je oznaavao "Prvo vrijeme", smatrao odreenim - moda bi bilo bolje rei i "pod nadzorom" - s obzirom na poloaj Ozirisa-Oriona na meridijanu. Kao to smo vidjeli, starodrevno bratstvo astronoma-sveenika koje je projektiralo Veliku piramidu i koje je kasnije bilo zasluno za sastavljanje Piramidskih tekstova, itekako je bilo svjesno Orionovog polaganog precesijskog kretanja "prema gore" - "prema sjeveru" u alegorijskome jeziku tih tekstova - kada je to zvijee promatrano na meridijanu tijekom dugih vremenskih razdoblja. Ti su astronomi znali i da "fiksiraju" tono odreeno mjesto na koje se "tijelo boga" premjestilo (i tono odreeno vrijeme u povijesti-2500. g. pr. K. po naem kalendaru), kada su juno okno Kraljeve komore pod 45 stupnjeva usmjerili prema meridijanu. Drugim rijeima, znali su da e se u razdobljima koja dolaze zvijezde pojasa podignuti do vee visine iznad obzora (tj. premjestiti se dalje na "sjever") i, suprotno tome, da su u ranijim razdobljima bile nie (tj. dalje na "jugu"). itatelji e se iz I. poglavlja prisjetiti daje najnia ("najjunija") toka u cijelom precesijskom ciklusu Orionova pojasa - "Prvo vrijeme Ozirisovo" u alegorijskoj terminologiji - dosegnuta 10.500 g. pr. K. Stoje najzagonetnije, upravo 245je taj raspored zvijezda na nebu u tom razdoblju ovjekovjeen na zemlji u obliku triju piramida u Gizi. I upravo nas je zagonetka tog besprijekornog poklapanja meridijan, zajedno s ekvinocijskim poklapanjem Sfinge lavljeg tijela (i silne starosti tog spomenika o kojoj govori geologija), potaknula na ovo istraivanje. I premda nismo osporili to to ortodoksna egiptologija govori da su piramide izgraene 2500 g. pr. K., imali smo snaan predosjeaj da nema gotovo nikakvih izgleda da njihov raspored tek sluajno odraava toan raspored zvijezda Orionova pojasa od priblino 8000 godina ranije.

Sada smo se uvjerili da tu nije bilo sluaja. Poto smo uraunali podatke ouvane u divoskim spremitima drevnoegipatskog pogrebnog "softwarea", ini nam se oitim daje u Gizi 2500 g. pr. K. stvoreno - tonije dovreno - posve promiljeno djelo nebesko-zemljanog dualizma. Bila je to "maketa" (u raskonim razmjerima, kako bi dostojno prikazala kozmiki original) "kraljevstva" koje je Oziris utemeljio na nebu-Duatii u tom davnom dobu "kada je njegovo ime postalo Orion" - tj. u svom "Prvom vremenu". Bilo je to i, za sva vremena, "Kraljevstvo Ozirisovo" na zemlji - "kada je njegovo ime postalo Sokar" (u donjem Duatu, tj. Memfiskoj nekropoli). Mogue je daje tlocrt triju velikih piramidafiziki odreen 10.500 g. pr. K. - moda u obliku niskih platformi. Ili je mogue da su precizne astronomske biljeke iz tog razdoblja ouvane, te su ih astronomima-sveenicima prenijeli "Sljedbenici Ho-rusa". I u jednom i u drugom sluaju, i dalje smo razmjerno sigurni da su same piramide velikim dijelom izgraene 2500 g. pr. K., sa ime se slau i egiptolozi. Sigurni smo, meutim, i daje to mjesto tada ve imalo povijest staru vie tisua godina i da su na njemu prethodnih 8000 godina boravili "Sljedbenici" - Mudraci, "Stariji". Drimo da dokazi ukazuju na neprekidno prenoenje naprednog znanstvenog i graevinskog znanja kroz to neizmjerno veliko vremensko razdoblje, te da su tako u Egiptu, od paleolitskog razdoblja do razdoblja povijesnih dinastija, bez prekida nazoni visokoprosvijetljeni i profinjeni pojedinci - oni tajnoviti Akhui za koje se u tekstovima govori da su raspolagali "znanjem boanskog podrijetla". FINO PODEAVANJE LAVA Temelj za tu pretpostavku, uz i osim astronomskog poklapanja nekropole u Gizi, jest geoloko stanje Sfinge koje smo opisali u I. dijelu. Ukratko: znakovi intenzivne erozije 246izazvane padalinama, a koje su sve do danas vidljive na samom velikom spomeniku, te na iz stijene isklesanom udubljenju oko njega odgovaraju starosti od preko 12 000 godina. Astronomija za cijeli taj prostor kao vrijeme poslanica navodi 10.500 g. pr. K. Na to ukazuje raspored piramida, iako su one same mlae. Isto pokazuje, kao to smo vidjeli u III. poglavlju, i usmjerenost Sfinge tono prema istoku. Njezina astronomska i lavlja simbolika nemaju smisla ako nije izgraena kao oznaitelj ekvinocija u Doba Lava. Ali, kada tono u razdoblju Lava? To zvijee pokriva 30 stupnjeva na ekli-ptici i sunce je za proljetnog ekvinocija u njemu boravilo od 10.960 g.pr.K. do 8800 g. pr. K. - 2160 godina. Kada, dakle, unutar tog razdoblja? Na to pitanje nikako nije mogue odgovoriti na temelju samog poloaja Sfinge, ili na temelju onoga stoje mogue zakljuiti iz njezinog poloaja, smjera i geolokih obiljeja zajedno. Potrebno je upravo ono to su nam ostavili "Sljedbenici Horusa" - pomagalo za fino podeavanje kojim moemo preciznije odrediti datum. To je pomagalo pomina skala Orionova pojasa, a godina koju precizno odreuje za Veliku sfingu jest 10.500. g.pr.K. Ali to nije sve. Kada se "kazaljka" pomie prema dolje po meridijanu, "gura" proljetnu toku prema istoku, po ekliptici, zaustavljajui je na 10.500. g. pr. K. ("dno skale") na tono odreenoj zvjezdanoj adresi koju je mogue odrediti preciznim raunanjem. U smislu nebesko-zvjezdanog dualizma potrage upuenika, kralja-Horusa, oito je daje "nebeska adresa" proljetne toke 10.500. g. pr. K. - tj. njezin toan smjetaj na ekliptici unutar zvijea Lavavjerojatno imao zemaljsku analogiju. Drugim rijeima, kada jednom spoznamo to je to na nebu trebali bismo znati gdje traiti na zemlji. I bi li bilo posve nerazumno pretpostaviti da bismo ondje, ako smo tono izraunali gdje traiti, mogli naii na fiziki ulaz u to mitsko "mjesto uzvienije od svih drugih mjesta", "udesno mjesto 'Prvog vremena'"? 247POSTAVLJANJE ZVIJEZDA Kao da ele nagraditi takvu pretpostavku, poput automata za kockanje s ruicom koji je izbacio jackpot, sva zvona i svjetla nekropole u Gizi aktiviraju se istodobno kada se kazaljka Orionova pojasa pomakne dolje, do svog "Prvog vremena", 10.500 g.pr.K. Iz III. poglavlja ve znamo da su glavni spomenici, po svemu sudei, nainjeni i rasporeeni po uzoru na neobino astronomsko poklapanje do kojeg je dolo za proljetnog ekvinocija u jednom davnom razdoblju. Velika sfinga tada nije samo gledala izravno u svoj nebeski pandan, nego se i trenutak izlaska sunca (na onom mjestu na obzoru prema kojem je usmjeren Sfingin pogled)

vremenski poklapao, u sekundu, s trenutkom kada je Orionov pojas (prema kojem su rasporeene tri piramide) prelazio meridijan. Kada bi to bile jedine poveznice, ve bi bile odvie opirne i detaljne da bi ih bilo mogue pripisati sluajnoj podudarnosti. Ali takvih elemenata ima neusporedivo vie. Primjerice, neposredno juno od tree i najmanje od triju velikih piramida nalazi se skupina koja se sastoji od triju "satelitskih" piramida. Egiptolozi ih openito nazivaju "grobnicama" Mikerinovih kraljica. Budui da u njima nema nikakvih tekstova, kao ni najmanjeg traga ljudskih ostataka i pogrebne opreme, takva atribucija nikako ne moe biti vie od obinog miljenja. Meutim, i te "satelitske" piramide imaju nedvosmisleno astronomski raspored: ine red u smjeru od istoka prema zapadu - a to je ekvinocijski smjer izlaska i zalaska sunca. Britanski strunjak za geometriju i istraiva piramida Robin Cook nedavno je pokazao da su te tri satelitske piramide u vrlo promiljenom odnosu s nekropolom u Gizi kao cjelinom . Nalaze se na granici jednog kruga, ili umjetnog "obzora", a ije je sredite Kefrenova piramida, dok obodnica obuhvaa cijelu nekropolu. Kut od 27 stupnjeva zapadno od juga3 - odgovara azimutu od 207 stupnjeva4 - odreen je, ini se, ravnom linijom koja se iri od meridijanske osi Kefrenove piramide do tih triju Mikerinovih "satelitskih" piramida . Openito uzevi, sateliti odaju dojam da su to "umanjeni modeli" triju velikih piramida. Razlika je, meutim, u tome to se velike piramide nalaze pod 45 stupnjeva u odnosu na meridijan, dok su male poloene od istoka prema zapadu pod pravim kutem prema meridijanu. Ta prividna graditeljska anomalija, zajedno s neobinim poloajem na azimutu od 207 stupnjeva na umjetnome "obzoru" Gize, navodi na oito pitanje: je li pred nama ponovno nebeski dogaaj kojem je mogue odrediti vrijeme, fiksiran u arhitektonskim elementima? Z48Orionov pojas Obzor Satelitske 'iramide 27/ 59.10.500. g.pr. K.: poklapanje zvijezda Orionova pojasa s trima satelitskim piramidama na junome obodu Gizina obzora. Raunalo potvruje da je upravo tako. Godine 10.500. g.pr. K., na stvarnome obzoru u Gizi, najnia od triju zvijezda Orionova pojasa, AlNitak, zalazila je na 27 stupnjeva zapadno od juga - tj. na azimutu od 207 stupnjeva. Nadalje, zvijezde pojasa u tom bi trenutku inile os u smjeru istok-zapad - a takav raspored oponaaju tri satelitske piramide.Jedan drugi dio "sretnih poklapanja" iz 10.500. g. pr. K. odnosi se na zvijezdu Sirius, koja simbolizira samu bit drevnoegipatske misterije. Sve zvijezde, pa tako i nae Sunce (i s njim Sunev sustav) kreu se svemirom. Meutim, kako je rije o silno velikim udaljenostima (stotinama i nerijetko tisuama svjetlosnih godina), to "stvarno kretanje" ima jedva primjetan utjecaj na poloaj na nebu veine zvijezda promatranih sa Zemlje. Kada je rije o tim zvijezdama, jedini je vaan faktor precesija (a to je, kao to znamo, prividno "kretanje" koje zapravo uzrokuje naginjanje Zemljine osi). Sirius je jedna od najveih iznimaka od tog pravila. Kao to mnogi itatelji vjerojatno znaju, rije je o najsjajnijoj zvijezdi na nebu. Takoer i jednoj od najbliih Zemlji, budui daje udaljena samo 8,4 svjetlosnih godina. Zbog takve blizine, vidimo vrlo veliko "stvarno kretanje" u prostoru u odnosu na na Sunev sustav - dovoljno veliko da izazove vidljive promjene u svojoj nebeskoj adresi, uz i vie od onih koje izaziva precesija, i to unutar samo nekoliko tisua godina. Konkretnije, stvarno kretanje Siriusa procjenjuje se na priblino l ,21 kutnu sekundu na godinu (oko l stupnja svakih 3000 godina). To znai da bi za razdoblje od 10.500 g. pr. K. promjena u nebeskim koordinatama koja je rezultat stvarnog kretanja mogla biti vea od puna tri stupnja kruga, tj. oko est puta vie od prividnog promjera Mjeseca6. Kada to brzo i primjetno kretanje uzmemo u obzir zajedno s djelovanjem precesije, kompjutorske simulacije pokazuju poprilino intrigantnu situaciju. Prorauni pokazuju da su promatrai, u trenutku kada je Sirius dosegnuo svoje "prvo vrijeme" - tj. najniu toku iznad obzora-na zemljopisnoj irini Gize (30 stupnjeva sjeverno) vidjeli da poiva tono na obzoru. Nadalje, takav poloaj te zvijezde u odnosu na obzor mogao se vidjeti upravo s te irine i to iskljuivo s te irine. A to znai da je postojala nekakva osobita veza izmeu geografske irine Gize i zvijezde Sirius u

njezinom "prvom vremenu"7. Zbog tako velikog kretanja, pomalo je neizvjesno kada se tono dogodilo to Siriusovo "prvo vrijeme". Meutim, nema ni najmanje sumnje daje to bilo negdje izmeu 11.500i 10.500 g. pr. K8. Stoga se pitamo je li odluka o postavljanju svetog mjesta u Gizi na 30 stupnjeva sjeverne irine moda bila nekako povezana s tim Siriusovim "prvim vremenom"? A sjeamo se daje 1993. robot s kamerom Rudolfa Gantenbrinka ot25060. Crte "Prvog vremena" Siriusa, razdoblja 10.500 g.pr. K., kada se najsjajnija zvijezda Izida prividno odmarala tono na obzoru.r krio zagonetna "vrata" unutar Velike piramide, vie od ezdeset metara uz usko juno okno Kraljiine komore9. Okno u kojem su pronaena "vrata", dakako, bilo je usmjereno prema mjestu Siriusova prijelaska meridijana 2500. g. pr. K. HODNICI KOJI PRELAZE ETVRTINE U red najneobinijih i najneobjanjivijih elemenata nekropole u Gizi pripadaju masivni hodnici koji svaku od velikih piramida povezuju s dolinom Nila ispod njih. Do danas su se ouvali samo dijelovi njihovih podnih ploa, ali jo u 5. stoljeu pr. K. barem je jedan hodnik, hodnik Velike piramide, jo uvijek bio gotovo netaknut. To znamo jer ga je vidio i opisao grki povjesniar Herodot (484420. g. pr. K.) - koji je zabiljeio da se taj dio kompleksa, po graditeljskom umijeu i arhitektonskoj raskoi, gotovo moe mjeriti sa samom Velikom piramidom10. :.L? , Promatra -------' u Gizi 61. Premjetanje sunca tijekom godine promatrano s geografske irine Gize. Puni raspon od 56 stupnjeva odreuju ljetni solsticij na 28 stupnjeva sjeverno od istoka i zimski solsticij na 28 stupnjeva juno od istoka (pri emu je ekvinocij, dakako, tono na istoku). Izlasci sunca na etvrtinama stoga se dogaaju na 14 stupnjeva sjeverno od istoka i 14 stupnjeva juno od istoka, tako dijelei raspon suneva kretanja na obzoru na etiri jednaka dijela. 252Kompleks u Gizi 62. Keopsov hodnik usmjeren je prema mjestu 14 stupnjeva sjeverno od istoka i savreno se poklapa s mjestom izlaska sunca u etvrtini koja pada izmeu proljetnog ekvinocija i ljetnog solsticija (pa tako ina sunevom "povratnom putovanju" izmeu ljetnog solsticija i jesenskog ekvinocija). 253 r63. Mikerinov hodnik poloen je tono u smjeru istoka i savreno se poklapa s mjestom izlaska sunca za proljetnog i jesenskog ekvinocija. Nedavna arheoloka istraivanja potvrdila su da su te Herodotove rijei tone. Nadalje, sada znamo da su krovovi hodnika s donje strane bili ukraeni zvjezdanim obrascima11 - a to su vie nego prikladni simboli ako su, a drimo daje tako, ti velianstveni i neobini prolazi bili izgraeni kako bi sluili kao Viae Sacrae - obredni, procesijski "putevi" kojima bi upuenici prolazili na putu do "piramida-zvijezda" Ros-tau-Gize12. 254 lit.-4 64. Kefrenov hodnik poloen je u smjeru 14 stupnjeva juno od istoka i savreno se poklapa s mjestom izlaska sunca u etvrtini koja pada izmeu zimskog solsticija i proljetnog ekvinocija (pa tako i na sunevom "povratnom putovanju" izmeu jesenskog ekvinocija i zimskog solsticija). 25565.10.500. g. pr. K.: Izlazak Lava na mjestu izlaska sunca na etvrtini izmeu zimskog solsticija i proljetnog ekvinocija. Do tog izlaska dolazi na 14 stupnjeva juno od istoka, oprema toj toki na obzoru usmjerenje Kefrenov hodnik. 256Sfinga 66.10.500g. pr. K.:pogledSfinge na mjesto izlaska sunca na etvrtini izmeu zimskog solsticija . i proljetnog ekvinocija. Uoit ete da se od profila zvijea Lava vide samo glava, leda i ramena koja su iznad nebeskog obzora. Stoga taj prikaz usporedite s profilom Sfinge gledane s juga. Hodnik koji vodi od Tree piramide (Mikerinove piramide) usmjerenje tono prema isotku13, kao i Sfingin pogled, i tako odgovara opoj pravokutnoj strukturi sjever-jug i istok-zapad nekrople u

Gizi. Za razliku od njih, dva hodnika koja su povezana s preostalim dvjema piramidama posve se sigurno ne poklapaju s tim smjerovima. Zahvaljujui radu Johna Legona, koji je proveo detaljnu analizu tlocrta i pravokutnih poloaja koje su izradili suvremeni egiptolozi (npr. Selim Hassan, Reisner, Holscher, Ricke i Lauer), danas znamo da ta anomalija ipak slijedi strogo simetrian plan: "i dok 257 L_Iskopana i udubina u kojoj je Sfinga Istok 67. Velika sfinga na zemaljskom obzoru u Gizi, pri emu se vide samo velika glava, lea i ramena koji se izdiu iznad povrine okolnog tla. Prizori na nebu i zemlji jo se jednom tono poklapaju 10.500 g. pr.K. S je hodnik tree piramide poloen tono u smjeru istok-zapad, hodnici Druge i Velike piramide poloeni su pod 14 stupnjeva - prvi juno, a drugi sjeverno od istoka" . Legon je ponudio i uvjerljive dokaze o tome da se poloaj Keopsovog i Kef-renovog hodnika zapravo uklapa u geometriju kompleksa u Gizi kao cjelinu - a ne samo u geometriju pojedinanih piramida. Nadalje, smjer tih hodnika (14 stupnjeva sjeverno i 14 stupnjeva juno od istoka) ni sluajno nije prilagoen topografiji tog prostora, nego je po svemu dio "jedinstvenog plana" iji su "skriveni cilj" i motiv "vjerojatno znali sveenici iz Heliopolisa" . Ali koji bi to "skriveni cilj" mogao rezultirati odlukom da se jedan hodnik usmjeri tono prema istoku, drugi 14 stupnjeva juno od istoka, a trei 14 stupnjeva sjeverno od istoka? Kada tijekom godine pomno promatramo izlazak sunca s geografske irine Gize, odgovor na to pitanje postaje oit. Ovdje, kao i svugdje drugdje na planetu, sunce tono na istoku-na mjestu prema kojem je usmjeren Mikerinov hodnik (i Sfingin pogled) - izlazi u vrijeme proljetnog ekvinocija. Meutim, kao to smo rekli ve nekoliko puta, kod geografske irine Gize jedinstveno je to to za ljetnog solsticija (najduljeg dana u godini) sunce izlazi 28 stupnjeva sjeverno od istoka, dok za zimskog solsticija (najkraeg dana) izlazi 28 stupnjeva juno od istoka. To daje puni raspon od 56 stupnjeva i jednostavna je injenica da se ono to astronomi nazivaju "etvrtinama" te varijacije, tj. mjestima izlaska sunca tono na pola puta izmeu svakog ekvinocija i solsticija, nalazi na 14 stupnjeva sjeverno od istoka i 14 stupnjeva juno od istoka. Ukratko, tri hodnika obuhvaaju ekvinocij dvjema divovskim "strijelama" usmjerenima na mjesta izlaska sunca u etvrtinama, dok trea strijela (Mikerinov hodnik) pokazuje prema mjestu izlaska za samog ekvinocija. Na taj nain raspon kretanja sunca tijekom godine istonim obzo258roni arhitektonski se dijeli na etiri jednaka segmenta, a svaki od njih ima raspon od 14 stupnjeva - tj. na astronomske "etvrtine". Usmjerenost na dane kada sunce izlazi na etvrtinama, zajedno s ekvinociji-ma i solsticijima, iznimno je dobro dokumentirana pojava meu mnogim narodima s astronomskim sklonostima (odreuje usmjerenost njihovih hramova i datume odravanja najvanijih festivala)6. Stoga nimalo ne udi kada spoznamo da je takva usmjerenost izraena i u arhitekturi nekropole u Gizi. A ne bi nas trebala iznenaditi ni tonost kojom hodnici odreuju etvrtine, budui da su svi ostali smjerovi i rasporedi u nekropoli izvedeni uz jednako velik stupanj preciznosti. Meutim, jedna karakteristika rasporeda istinski je iznimna. Kompjutorske simulacije rasporeda nebeskih tijela u davnim vremenima otkrivaju da bismo, kada bismo se mogli vratiti u prolost, do onog dana na etvrtini izmeu zimskog solsticija i proljetnog ekvinocija 10.500. g. pr. K., te se smjestiti na "vrh", tj. zapadni kraj Kefrenovog hodnika i preko njega pogledati prema rubu "obzora" u Gizi, u svitanje ugledali sljedee nebeske dogaaje: 1. Sunce bi izilo na 14 stupnjeva juno od istoka, tono na mjestu prema kojem je usmjeren taj hodnik17; 2. Neposredno lijevo od te toke nalazilo bi se veliko zvijee Lava-Horak-htija, a iznad obzora provirivali bi samo velika glava i ramena (drugim rijeima, izgledao bi kao daje Lav djelomino "potopljen", ili "zakopan" u "nebeskom obzoru"). Spustimo sada pogled s neba na zemlju. Pratei jugoistoni smjer hodnika s tog istog mjesta, uoit

emo da se sputa zajedno s povrinom tla na platou u Gizi i prolazi neposredno juno od junog ruba ukopanog prostora oko Sfinge. Sama Sfinga - Hor-em-Akhet - djelomino je "potopljena" ili "ukopana" u taj iskopani prostor (pa tako i u "obzor u Gizi"), a iznad povrine se vide samo velika glava i ramena. Prikazi na nebu i zemlji ponovno se savreno poklapaju 10.500 g. pr. K. i ni u jednom drugom razdoblju... KARTA S BLAGOM Ve smo rekli da se u arhitektonsko-astronomskom sustavu graditelja piramida smatralo da poloaj proljetne toke na ekliptici koja je oznaavala "udesno mjesto 'Prvog vremena'" "odreuje" poloaj Ozirisa-Oriona na meridijanu: "povucite" Orionov pojas 259l l uvis od mjesta na kojem se nalazio 2500. g. pr. K. i proljetna toka premjeta se prema zapadu po ekliptici (i naprijed u vremenskom slijedu) u smjeru Bik -> Ovan -> Ribe -> Vodenjak; "povucite" ga nadolje i proljetna se toka premjeta prema istoku, tj. vraa se u prolost, u smjeru Bik -"Blizanci -"Rak -"Lav. Koliko je dakle, godine 10.500. g. pr. K., pri emu su zvijezde poasa bile "potpuno sputene" do najnie mogue toke iznad obzora, bila "odgurnula" proljetna toka koja se pomie po ekliptici? Znamo da je u zvijeu Lava. Ali gdje u Lavu? Kompjutorske simulacije pokazuju da se nalazila tono 111,111 stupnjeva istono od poloaja na kojem se nalazila 2500. g. pr. K.. Tada je bila na mjestu glave Hijada-Bika, u blizini desne obale Mlijene staze; 8000 godina ranije nalazila se tono ispod stranjih apa zvijea Lava. Kao to smo ve govorili, to je mjesto vjerojatno imalo zemaljskog "dvojnika". Tri zvijezde Orionova pojasa imaju zemaljske dvojnike u obliku triju velikih piramida. Zvijee Lav-Horakhti ima zemaljskog dvojnika u liku Hor-em-Akheta, tj. Velike sfinge. "Nebeski obzor" ima zemaljskog dvojnika u obliku "obzora Gize". A Velika sfi-nga lei doslovce unutar tog "obzora". Potraga kralja-Horusa u vrijeme ljetnog solsticija u Doba piramida vodila je upravo prema prsima Velike sfinge. Ondje je kralj-Horus susretao ylL/zw: "Kako ti se dogodilo", kau oni, Akhuiopremljenih usta, "da si doao na ovo mjesto uzvienije od svih ostalih mjesta?" "Doao sam... jer su nebeske splavi od trske bile postavljene za Raa [sunev krug i kozmiki "dvojnik" kralja-Horusa] kako bi Ra na njima mogao prijei [Mlijenu stazu] na 18 obzoru"... Drugim rijeima, kralj-Horus uspjeno je shvatio i upotrijebio znakove koje mu je podario obred. Uoio je i pratio putanju sunca za trajanja suneve godine, od ishodita - koje tekstovi oznaavaju kao mjesto pokraj Hijada-Bika, tj. "Bika na nebu" - i potom preko Mlijene staze, sve do trenutka poklapanja s Regulusom, zvijezdom-srcem Lava. Zatim je posegnuo za tom nebeskom kartom s blagom, prenio koordinate na tlo, preao rijeku Nil i uspeo se na plato u Gizi, na koncu odlazei do Sfinginih prsa. Mi drimo daje ondje primio nune upute, kljueve ili znakove, za pronalaenje ulaza u zemaljski Duat, u "Ozirisovo kraljevstvo" na zemlji - ukratko do "udesnog mjesta 'Prvog vremena'", kamo bi morao otii kako bi dovrio putovanje. I smatramo da su ti znakovi bili zamiljeni kako bi ga potaknuli da. prati proljetnu toku, jed260SI Jterenlkina kosa N.; ' * Otao'r Djevica. 68. Karta s blagom kralja-Homsa: sunev izlazak Lava za proljetnog ekvinocija 10.500. g. pr. K. Sunce, koje obiljeava proljetnu toku, nalazi se ispod obzora, priblino 12 stupnjeva ispod stranjih apa tog zvijea. Kada se ta slika prenese na tlo, logika putovanja kralja-Horusa

ukazuje na mogunost da duboko upodinskom sloju platoa u Gizipostoji nekakva skrivena komora, priblino trideset metara ispod Sfinginih stranjih apa. nako kao mi, do mjesta na kojem bi se nalazila 10.500. g. pr. K., kada je Orionov pojas dosegnuo najniu toku u precesijskom ciklusu. Drugim rijeima, naa je pretpostavka da spomenici u Gizi, prolo, sadanje i budue nebo iznad njih, kao i drevni pogrebni tekstovi koji ih meusobno povezuju, prenose pojedinosti odreene poruke. U pokuaju itanja te poruke, samo smo slijedili inicijacijsko "putovanje" egipatskih kraljeva-Horusa. I poput drevnih kraljeva-Horusa, i mi smo doli do jednog nevjerojatno intrigantnog raskrija. Put inicijacije vodio nas je, usmjeravao i na koncu namamio na to da zastanemo ispred Velike sfinge i da se, poput Edipa, suoimo s krajnjim zagonetkama: "Odakle smo doli?", "Kamo trebamo krenuti?" 261Projicirana proljetna toka Istok Mjesto mogueg postojanja "Komore postanka" na koje ukazuju astronomski znakovi Mjesto mogueg postojanja komore koju je otkrio seizmograf 69. Mogua mjesta na kojima se nalazipodzemi sustav prolaza i komora ispod Velike sfinge, a na koje ukazuju astronomske korelacije i seizmika ispitivanja (usp. I. dio ove knjige). Sfingin pogled navodi nas na to da se zagledamo kroz tajnovitu koprenu i potraimo to "Prvo vrijeme". Ali potie nas i na to da se upitamo ne bi li u Gizi zapravo moglo postojati i neto, neto ufizikome smislu, to bi dalo vri oblik neobinoj atmosferi tog mjesta koja govori o silnoj i iznimnoj starosti. Sjeamo se jednog odlomka iz Tekstova iz kovega koji nas poziva da razmotrimo mogunost da bi neka velika Ozirisova "tajna" mogla biti skrivena unutar ili ispod spomenika Rostau-Gize u "zapeaenoj" kutiji: "To je zapeaena stvar, koja se nalazi u tami, a oko nje je vatra. Sadri ostatke Ozirisove, i spremljena je u Rostau. Skri262vena je otkako je otpala od njega, i to je od njega dolo na pustinjski pijesak; to znai daje ono to pripada njemu spremljeno u Rostau..." to je to moglo biti spremljeno u Rostau? Koja skrivena stvar koja oko sebe ima vatru? I gdje lei u tami? Pogledamo li kompjutorsku simulaciju neba iznad Gize 10.500. g. pr. K., ini se da nam je rjeenje pred nosom. Te godine, u vrijeme prije svitanja za proljetnog ekvinocija, zvijee Lava vidjelo se kako polako izlazi na istoku. Negdje oko 5 sati ujutro ve je bilo posve izilo, tono iznad istoka lav na nebu, trbuha poloena na obzor. U istom trenutku sunce - koje oznaava proljetnu toku nalazilo se priblino dvanaest stupnjeva ispod njegovih apa. Kada tu nebesku sliku prenesemo na tlo, u obliku kolosalnog lavljeg ekvino-cijskog spomenika iji je trbuh na podinskoj stijeni stvarne fizike okoline "obzora u Gi-zi", doista emo se nai pred kartom s blagom kralja-Horusa. Rije je o zemljovidu, ne zakopanom u zemlji, nego lukavo skrivenom u vremenu, pri emu "X" gotovo doslovce "oznaava toku" tono ispod stranjih apa Velike sfmge, na dubini, po naoj procjeni, od tridesetak metara. Ako smo ispravno proitali poruku "Sljedbenik Hoursa", tada se ondje nalazi neto od kolosalne vanosti, neto to eka otkrivanje-seizmikim istraivanjima, buenjem i otkopavanjem, ukratko ponovnim otkrivanjem i istraivanjem skrivenih hodnika i komora zemaljskog "Kraljevstva Ozirisova". Ondje nas moda oekuje najvea mogua nagrada. 263 t mZakljuak Povratak na poetak "Stojim pred gospodarima koji su svjedoili

postanku, koji su sami stvorili svoj lik, koji su prolazili mranim, krunim prolazima vlastitog nastanka... Stojim pred gospodarima koji su svjedoili transformaciji ovjekova tijela u duhovno tijelo, koji su svjedoili uskrsnuu kada je tijelo Ozirisovo ulo u planinu a dua Ozirisova izila blistava... kada se pojavio iz smrti, sjajan, lica bijela od topline... Stojim pred gospodarima koji su poznavali povijest mrtvih, koji odluuju koje prie ponovno uti, koji odreuju hoe li knjige ivota biti pune ili prazne, koji su sami autori istine. A to su Izida i Oziris, boanska bia. I kada se napie pria i kraj je dobar i ovjekova je dua usavrena, povikom ga uzdiu na nebo..." Drevna egipatska knjiga mrtvih (prijevod na engl.: Normandi Ellis) |^ jenici nam govore da, osim suvremene uporabe, rije "glamur" (engl. "glamour") l\po tradicionalnoj uporabi znaenjem odgovara "maginoj ari" ili "aroliji", dok je u drevnom kotskom jeziku bila i inaica pojma uenja, odnosno "gramatike... stoga i arolije, jer su se okultni obredi u narodu povezivali sa znanjem". Je li mogue da su mukarci i ene neizmjerne mudrosti i uenosti u jednom trenutku u dalekoj prolosti na nekropolu u Gizi bacili "glamur"? Jesu li oni posjedovali 264zasada jo nenasluene tajne koje su ondje eljeli sakriti? I jesu li uspjeli sakriti ih tako da su nam ostale gotovo pred oima? Drugim rijeima, je li drevno egipatsko kraljevsko groblje u Gizi tisuama godina prikrivalo postojanje neeg drugog - neeg neusporedivo vanijeg za priu o nastanku ovjeanstva? Sigurni smo jedino u to da za razliku od stotina mastaba iz etvrte dinastije zapadno od Sfinge, okupljenih oko triju velikih Piramida, same piramide nikada nisu imale namjenu prvenstveno kao grobnice. Ne iskljuujemo mogunost da su faraoni Ke-ops, Kefren i Mikerin jednom moda i bili pokopani u njima - iako za to nema dokaza - ali sada smo se uvjerili daje neopisiv trud i umijee uloeni u podizanje tih strahopotovanja dostojnih spomenika motivirao neki vii cilj. Drimo daje taj cilj bio povezan s potragom za vjenim ivotom okruenom cjelovitim vjerskim i duhovnim sustavom koji su drevni Egipani naslijedili od nepoznatih predaka i koje su kasnije kodirali u sablasnim i nezemaljskim pogrebnim tekstovima, kao i tekstovima o ponovnom roenju. Drimo, ukratko, da su hodnici i prolazi, skrivene komore, zakrivena vrata i ulazi u kompleksu u Gizi sluili cilju besmrtnosti, ne samo jednog nego mnogih faraona. Ta uska, klaustrofobina, uasavajua mjesta, koja se u Knjizi o onome stoje u Duatu opisuju kao mjesta koja ispunjavaju udovita, sa svih su strana okruena strmim kamenini zidovima, a po naem su miljenju zamiljena kao krajnji oblik ispita za upuenike. Ovdje bi se oni morali suoiti i nadvladati svoje naj-uasnije strahove koji su im ujedno i najvea smetnja. Ovdje bi prolazili kroz nezamislive kunje duha i uma. Ovdje bi kroz pokazivanje koncentrirane inteligencije i volje uili ezoterine mudrosti. Ovdje bi se pripremali, kroz vjebu i iskustvo, za trenutak fizike smrti i za none more koje bi uslijedile nakon nje, tako da ih ti prijelazi ne bi zbunili ili paralizirali - kao to bi mogli zbuniti i paralizirati druge, nepripremljene due - i kako bi mogli postati "opremljenim duhovima" koji se mogu kretati kako ele nebom i zemljom, "bez iznimke, redovito i vjeno"1. Takav je bio plemeniti cilj putovanja i potrage kralja-Horusa i drevni su Egipani nedvojbeno vjerovali da bi za njegovo dosezanje upuenik morao sudjelovati u potrazi, otkrivanju, i otkrivenju neega od monumentalne vanosti - neega to bi podarilo mudrost i spoznaje o "Prvom vremenu" i

o zagonetkama kozmosa, i Ozirisa, Nekadanjeg i Budueg kralja. Stoga se prisjeamo jednog Hermetikog teksta, napisanog na grkome, ali sastavljenog u Aleksandriji, u Egiptu, prije priblino 2000 godina, koji je poznat pod 165 s L_1' nazivom Awe Kosmu (ili Djevica svijeta)2. Poput drugih slinih spisa, i ovaj tekst govori o Thothu, drevnom egipatskom bogu mudrosti, ali ga naziva grkim imenom, Hermes: Takav je bio sveznajui Hermes, koji je vidio sve i videi razumio, a s razumijevanjem imao mo i otkriti i objasniti. Jer ono stoje znao, urezao je u kamen; ipak, iako je te stvari urezao u kamen, uglavnom ih je drao skrivene... Svete simbole kozmikih elemenata dobro je skrivao uz tajne Ozirisove... u sigurnoj tiini, kako bi ih svako mlae doba u kozmikom vremenu moglo traiti . Taj nam tekst nadalje govori daje, prije nego to se "vratio na nebo" Hermes zazvao aroliju na tajne spise i znanje koje je sakrio: O, svete knjige, koje su izraene mojim besmrtnim rukama, trajno zatiene arolijama.. . zatiene od propadanja u vjenosti ostajte, da vas ne nagrize zub vremena. Postanite nevidljive, nedostupne, za sve one koji e nogom stupiti na visoravni ove zemlje, sve dok vam Staro nebo ne podari instrumente... Koji bi to instrumenti, koja pomagala, mogla dovesti do "nevidljivih i nedostupnih" tajna skrivenih u Gizi? Na temelju svojih istraivanja, uvjereni smo daje znanstveni jezik precesij-skog vremena i alegorijske astronomije hotimice izraen tamonjim glavnim spomenicima i tekstovima koji se odnose na njih. Od jedne vrlo rane faze u svojini istraivanjima, nadali snio se da bi taj jezik mogao baciti novo svjetlo na zagonetnu civilizaciju Egipta. Isprva, meutim, nismo pretpostavljali da e se pokazati kako on sadri i konkretne kodirane nebeske koordinate ili da bi one mogle biti prenijete na zemlju u obliku tajne "karte s blagom", koja pozornost tragaa usmjerava na tono odreeno mjesto u po-dinskim slojevima duboko ispod Sfmge. Sve dok se s njima nismo susreli, nismo pretpostavljali ni da bi drugi ljudi, poput osoba povezanih s ustanovama Edgar Cavce Foundation i Stanford Research Institute - usp. II. dio ove knjige - ve mogli istraivati tu mogunost. OZIRIS DIE Tijekom cjelokupnog istraivanja nastojali smo se drati injenica, ak i kada su bile vrlo neobine. V Kada kaemo da Sfinga, tri velike piramide, hodnici i drugi s njima povezani spomenici u nekropoli u Gizi ine divovski astronomski dijagram, samo izraavamo jednostavnu injenicu. Kada kaemo da taj dijagram prikazuje nebo nad Gizom 10.500. g. 266pr. K. izraavamo injenicu. Kada kaemo da se na Sfingi vide tragovi erozije koji ukazuju na to daje isklesana prije nego to se Sahara pretvorila u pustinju, iznosimo injenice. Kada kaemo da su drevni Egipani svoju civilizaciju pripisivali "bogovima" i "Sljedbenicima Horusa", iznosimo injenice. Kada kaemo da su ti boanski i ljudski graditelji civilizacije prema tradiciji u dolinu Nila doli u Zep Tepiju - "Prvom vremenu" - iznosimo injenicu. Kada kaemo da nam drevni egipatski spisi govore daje to "Prvo vrijeme" bilo razdoblje u dalekoj prolosti, tisuama godina prije pojave faraona, iznosimo injenicu. -, Naa civilizacija sredstvima potrebnima za valjano suoavanje s mnogobrojnim problemima nekropole u Gizi raspolae manje od dvije stotine godina, a kompjutorska nam tehnologija omoguuje da rekonstruiramo nebo u davnim vremenima i uoavamo obrasce i rasporede do kojih je dolazilo tek posljednjih dvadeset godina. Tijekom tog razdoblja monopol nad pristupom samome mjestu i znanjima o njemu imaju pripadnici arheoloke i egiptoloke struke koji su se meu sobom dogovorili o podrijetlu, starosti i funkciji tih spomenika. Novi dokazi koji ne podupiru taj znanstveniki konsenzus, i koji bi ga mogli aktivno potkopati, sustavano se previaju, marginaliziraju, a katkada i hotimice skrivaju pred javnou. A to je razlog, drimo, zbog kojeg sve

to ima veze s oknima u Velikoj piramidi - usmjerenost prema zvijezdama, eljezna ploa, relikti i otkrie onih "vrata" - nailazi na tako neobine i neprikladne reakcije egipto-loga i arheologa. Pretpostavljamo daje to ujedno i razlog zbog kojeg su isti ti znanstvenici tako malo pozornosti posvetili vrstim dokazima do kojih su doli geolozi, a koji podupiru teoriju daje Sfinga neusporedivo starija nego to se obino dri5. Spomenici u Gizi naslijee su ovjeanstva, u gotovo netaknutom obliku ouvani tisuama godina, i izvan povlatenih egiptolokih i arheolokih krugova, danas se u irokoj javnosti oekuje da bi mogli otkriti neku iznimnu tajnu. Ta se oekivanja na koncu mogu ali i ne moraju pokazati ispravnima. Ipak, unutar intelektualne kulture koju su polarizirala oekivanja javnosti i ortodoksne reakcije, smatramo u najmanju ruku uputnim da se sva budua istraivanja u nekropoli provode "transparentno" i odgovorno. Osobito kada je rije o otvaranju "vrata" unutar junog okna Kraljiine komore, videoskopskog pregledavanja sjevernog okna i svih daljnjih buenja i senzorskih ispitivanja oko Sfinge, sve je radnje nuno provoditi pod budnim okom meunarodnih medija i vie nikada ne podvrgavati bizarnim i neobjanjivim odgaanjima. Ne moemo predvidjeti kakva e nova otkria donijeti takva istraivanja, pa ak ni hoe li uope biti nekakvih novih otkria. Meutim, poto smo dovrili vlastita 267arheoastronomska istraivanja, i slijedei putovanje kralja-Horusa, ne moemo se oteti sve izraenijem dojmu o silnoj zagonetnosti ovog nevjerojatnog mjesta - dojmu da se prava pria tek poela nazirati. Dok promatramo strahopotovanja dostojne razmjere i preciznost tih zdanja, imamo osjeaj i daje cilj drevnih graditeljskih majstora bio uzvien, i da su doista pronali nain na koji e uputiti one koji e doi nakon njih - tisuama godina u budunosti - sluei se univerzalnim jezikom zvijezda. Pronali su nain na koji e poslati poruku kroz vrijeme iframa toliko jednostavnim i razumljivim da bi ih zapravo bilo mogue opisati i kao antiifre. Moda je dolo vrijeme da posluamo taj nedvosmislen i neodoljiv znak koji nas poziva iz tame pretpovijesti. Mogue je daje dolo vrijeme da potraimo zakopano blago svog zaboravljenog postanka i sudbine: Zvijezde blijede poput sjeanja trenutak prije svitanja. Nisko na istoku pojavljuje se Sunce, zlatno poput oka koje se otvara. Ono to je mogue nazvati mora postojati. Ono to je mogue nazvati mogue je zapisati. Ono to je zapisano bit e zapameno. Ono to je zapameno ivi. U zemlji egipatskoj Oziris die.. 268l. dodatak Vaga svijeta "Mi, tri smo kralja Orionova; Darove nosimo izdaleka; Poljima i izvorima, Planinama i vritinama, Slijedimo onu zvijezdu. Oh! Zvijezdo uda, Zvijezdo moi, Zvijezdo sjajna kraljevske ljepote! Vodi zapadu, Dalje nastavlja, Vodi nas do svog savrenog svjetla. ON Kralj je Slave." Usvojeni radu o astronomskom sadraju drevnih egipatskih pogrebnih tekstova, Jane B. Sellers primjeuje da 17. magine rijei iz Knjige mrtvih, koje se temelje na iznimno starim izvorima, u kozmikim okvirima aludiraju na "ujedinjavanje" ili spajanje "dviju zemalja" : "Horus, sin Ozirisa i Izie... proglaenje vladarem umjesto svog oca, Ozirisa, na dan ujedinjenja Dviju zemalja. To znai ujedinjenje Dviju zemalja na 2 Ozirisovom pogrebu..." . Nakon toga, u 17. odjeljku posve se odreeno spominje i "bog-sunce" i to kako mu ne smeta nebeska rijeka, nego je "krenuo dalje, okupavi se u Vijugavom vodenom putu"3.

Sellersova navodi i zakljuak astronomke i egiptologinje s Yalea, Virginije Lee Davi da "Vijugavi vodeni put" u Piramidskim tekstovima treba izjednaavati s Mlijenom stazom i da taj element neba "dijeli" kozmiki krajobraz na dvije polovice4. Potoni dodaje: "Uvjerila sam se daje spajanje dviju zemalja spajanje neba sa zemljom" . I Sellersova i Davisova zapravo dolaze do jednakog zakljuka, naime da nebeski krajobraz "dijeli" Mlijena staza, a da je ono to prelazi s jedne na drugu stranu 269 L_sunce. Sellersova primjeuje i da se toka "prijelaska" ekliptike nalazi u blizini zvijea HijadaBika u obliku slova V6. elimo li biti posve precizni u tim pitanjima, otkrit emo da se mjesto prijelaska zapravo nalazi malko dalje na istoku po ekliptici i da oznaava mjesto na zapadnoj obali Mlijene staze na kojoj danas nailazimo na nebulu Ml, maglicu koju poznajemo i pod nazivom Rakovica . Najneobinije je to to Sellersova ne prati logiki slijed dogaaja u 17. odjeljku, to da sunce nastavlja svojim putem, dolazi na "suprotnu stranu" (tj. istonu) Mlijene staze i odande kree prema zvijeu Lava. I doista, u 17. odjeljku sunevom se "Ho-rusu", tj., sunevom krugu, govori da "ide, tri do tog" mjesta: "Koliko ti je dobro izgraena kua, o Atume, koliko dobri temelji tvoje palae, o Dvostruki Lave...". Atum ili Atum-Ra, kao to smo pokazali u Orionovoj zagonetki, izvorno se tovao kao "stup" u Heliopolisu koji se, kao to su zakljuili mnogobrojni istraivai, o smatrao i njegovim "falusom" . Poneto slian "stup", tzv. stup Djed, takoer se povezivao s Ozirisom9. S obzirom na to, 17. odjeljak donosi najznakovitiju izjavu: "A kada je rije o Lavu ija su usta blistava i ija glava sjaji, on je Falus Ozirisov. Drugim rijeima, on je Falus Raov...."10. Ranije u 17. odjeljku konkretno doznajemo daje Atum: ...u sunevom krugu. Drugim rijeima, on je Ra kada izlazi na istonom nebeskom obzoru. Meni pripada juer, ja poznajem sutra. to to znai? Juer je Oziris. A sutra, to je Ra u kojem su uniteni neprijatelji Gospodara Svega i Horus je proglaen vladarem. Drugim rijeima: To je dan festivala "Mi ostajemo", kada je Ozirisov pokop naredio njegov otac Ra. Bojno polje bogova stvoreno je u skladu s mojim nalozima. to to znai? To je Zapad. Stvoren je za due bogova u skladu s nalogom Ozirisa, Gospodara Zapadne pustinje. Drugim rijeima: To znai daje ovo Zapad, u koji se, po Raovom nalogu, sputa svaki bog i on se za njega borio za Dvije [zemlje]. Ja poznajem tog Velikog Boga koji je u njemu. Tko je on? To je Oziris... Iz tog teksta vidimo daje ta iznimna "zemlja bogova" zamiljana kao neto to je uspostavljeno u Zapadnoj pustinji u vrijeme Ozirisova pokopa - tj. u davnom razdoblju Prvog vremena. To je ujedno i dan kada je Horus ujedinio dvije zemlje i naslijedio to "bojno polje" ili "zemlju bogova". 27070. Ozirisov stup Djed, pokraj kojeg stoje Jzida i Neptis. Iznad njega nalazi se simbol horovskog boga-sunca, koji vjerojatno oznaava prijelazak meridijana sunevog kruga.70. Ozirisov stup Djed, pokraj kojeg stoje Izida i Neptis. Iznad njega nalazi se simbol horovskog boga-sunca, koji vjerojatno oznaava prijelazak meridijana sunevog kruga. 271U ranijim smo poglavljima vidjeli kako Memfiska teologija u Tekstovima sa Shabake kao mjesto na kojem je dolo do tog "ujedinjenja" odreuje Ayan u blizini Memfisa1 . Stoje najneobinije, o postupku "ujedinjenja Dviju zemalja" u tim se istim tekstovima govori i kao o "uravnoteivanju Dviju zemalja, pri emu su Donji i Gornji Egipat izvagani..."13. U ovoj smo knjizi skrenuli pozornost na dodatne dokaze koji podupiru tvrdnju Jane B. Sellers da su "dvije zemlje" o kojima je rije doista "nebo" i "zemlja" i pokazali smo da se pritom mislilo na vrlo odreene dijelove neba i zemlje - tj. na nebesko podruje "Oriona-Lava-Bika" i zemaljsko podruje "Gize-Heliopolisa-Memfisa". Ali kako "izbalansirati" i "izvagati" ta dva nebesko-zemaljska podruja, kako ih dovesti u ravnoteu?

STANJE SAVRENOG REDA Toka "ravnotee" na Zemlji odreuje se kao: "...Ayan, koji je dijelio Dvije zemlje... u imenu 'Bijelog zida' [Memfisa]..."14. Ve smo vidjeli kako to nebesko podruje na nebu odgovara mjestu na eklip-tici koje oznaava mjesto na zapadnoj obali Mlijene staze gdje se nalazi nebula Ml Rakovica. Pomnijim iitavanjem Memfiske teologije, meutim, otkrivamo da se, iako se Ayan opisuje kao stoer ili "toka ravnotee" Dviju zemalja, stvarni postupak "vaganja", prema tom opisu, odvija negdje drugdje - konkretno u "zemlji... pokopa Oziri-sova u Kui Sokarovoj..."15. Budui da smo ve pokazali kako je "zemlja Kue Sokarove" bila Rostau, tj. nekropola u Gizi, moemo zakljuiti - jednostavnim prijenosom nebesko-zemaljske terminologije-da se "vaganje" ili "balansiranje" zemlje nekako obavljalo u Gizi i najvjerojatnije pokraj ili u Velikoj piramidi, izvornoj "kui" Sokara-Ozirisa16. Ali zato bismo Veliku piramidu gledali kao "instrument" s pomou kojeg bi "dvije zemlje"-nebo i zemlju-bilo mogue "izbalansirati" na posve odreenome mjestu, tj. Ayanu-Memfisu? Moramo se podsjetiti da su kronologija i kontekst dogaaja "ujedinjavanja" bili postavljeni u davni kozmiki krajolik "Prvog vremena". Prebacimo stoga slike koje su sada pred nama u razdoblje oko 10.500. g. pr. K., kako bismo vidjeli kako se postie 272Suneva barka na leima dvostrukog lava, hijeroglifa koji oznauje Aker. Ispod je prikazan prizor oivljavanja, na kojem se vidi sunev put od istoka prema zapadu. Obratite pozornost na jastrebovu glavu ispod sunevog kruga na meridijanu. navodna "savrena ravnotea" u kozmikom "Avanu", tj. na mjestu koje oznaava ne-bula Ml Rakovica, a koje smo ve odredili na ekliptici. Tri velike piramide u Gizi, dakako, postaju Orionovim pojasom na meridijanu - pri emu samu Veliku piramidu predstavlja tono odreeni nebeski pandan, Al Nitak, najnia od triju zvijezda pojasa. Prikaz otisnut na sljedeoj stranici pokazuje Orionov pojas s Al Nitakom na meridijanu 10.500. g. pr. K. Upravo u tom trenutku, kao to smo vidjeli u 17. poglavlju, toka proljetnog ekvinocija nalazila se tono na istoku, neposredno ispod Lava. U meuvremenu je "suprotna" toka jesenskog ekvinocija leala tono na zapadu (neposredno ispod Vodenjaka). Ukratko, to je bilo vrijeme kada su "Dva neba" - po jedno sa svake strane Mlijene staze-bila u savrenoj ravnotei, savreno podijeljeni, upravo onako kako se govori u tekstovima. 273 LVelika piramida, pogled prema zapadu 77. Ozirisov stup Djed, okrenut prema zapadu, s prizorom "oivljavanja" ispod sebe. Taj prikaz usporedite s shematskim prikazom Velike piramide. (Izvor: Papirus Pa-di-amona, oko 1000. g.pr. K.). Z74Mnotvo stvari ukazuje na to da su "Sljedbenici Horusa" sunevu ekliptiku zamiljali kao divovsku polugu vage koja je prelazila preko vidljivog dijela neba. Jedan zavretak te poluge oznaavao je Lav na toki proljetnog ekvinocija, a drugu Vodenjak na mjestu jesenskog ekvinocija. I tako se, kada seAlNitak zaustavio na nebeskome meridijanu, za proljetnog ekvinocija 10.500. g. pr. K., s pravom moglo rei daje nebo u stanju savrenog reda. MAAT Kozmiki red u simbolikoj je terminologiji drevnih Egipana bio poznat pod nazivom Maat. Ista ta rije ujedno znai i "pravdu" i "zakon" - primjerice pravdu koju je provodilo "vijee bogova" iz Heliopolisa kada su presudili u Horusovu korist (nakon njegovog sukoba sa Setom) te mu u naslijee prenijeli Ozirisovo prijestolje. Drevni egipatski vjerski tekstovi donose pojedinosti o jednom od visokih obreda ozirijanske liturgije-"vaganju due" preminuloga u Ozirisovoj Velikoj sudbenoj dvorani. To je svojevrsni arhetipski "Salamunov sud", pri emu se vaganje obavlja na Velikoj vagi Maata. Papirus iz Anija koji se nalazi u British Museumu nudi nam osobito vjeran prikaz Velike sudbene dvorane, kao i Velike vage Maata. Ta vaga ima i naziv - Mek-haat]1 - to u drugim kontekstima

znai "ravnotea Zemlje"18. Hijeroglif koji oznaava glagol "vagati" prikazuje trokut, ili graevinski "kutomjer", s olovnicom koja visi iz vrha19 - znak koji moe znaiti i "uravnoteiti zemlju" . Trokut izrazito podsjea na profil presjeka piramide. Kao to smo vidjeli u II. dijelu ove knjige, jedna neobina kamena kugla, komad drvenog tapa i bronana kuka pronaeni su u Velikoj piramidi 1872. godine, od vremena gradnje spomenika zapeaeni u oknima Kraljiine komore. Gospodin Henry Williams Chisholm, prvi ovjek Odjela za mjere londonske Trgovake komore, pomno je ispitao te relikte iste godine kada su pronaeni, te zakljuio daje kugla najvjerojatnije bila standardna mjera za teinu, te da su i tap i kuka moda takoer imali odreene funkcije povezane s vaganjem i mjerenjem. Te zakljuke objavio je u uglednom asopisu Nature 26. prosinca 1872. Sline stavove imao je i kotski kraljevski astronom Charles Piazzi Smyth, koji je predmete takoer prouio 1872. godine . 275 rl 72. Vaga Maata. (Izvor: British Museum, papirus 9901-3). A neki gospodin E. H. Pringle naveo je u pismu asopisu Nature daje kamena kugla mogao biti "zidarski visak", dok su "bronana kuka i tap od cedrovine moda bili dio istog pomagala"22. Svojevrsna "olovnica" svakako se morala koristiti pri odreivanju nagiba u oknima. A ve smo vidjeli i kako se "olovnica" koristila i u hijeroglifima sa znaenjem "vaganja" i, u irem smislu, "ravnotee". Mogue je da su stari Egipani Veliku piramidu-zemaljski pandan zvijezde A l Nitak-smatrali pomagalom za vaganje ili "instrumentom" koji igra ulogu u nekom jo neobjanjenom pokuaju ponovnog uspostavljanja "ravnotee" ili kozmikog reda u svijetu, tj. Maata, onakvog kakav je postojao u "Prvom vremenu". Razmotrimo sada tu mogunost. TRAENJE RAVNOTEE U 3. smo poglavlju vidjeli da Velika piramida funkcionira kao matematiki prikaz sjeverne zemljine polutke u razmjeru l : 43.20023. Stoga bi trebalo biti oito da transpo-niranjem i irenjem spomenik moe sluiti i kao arhitektonski i matematiki prikaz sjeverne polutke neba24. 276280 -79----|2lj-----79-----|21 127 200 -37H 162 165 73. Presjeci Velike piramide koji pokazuju "uravnoteivanje" spomenika s pomou zvjezdanih okana. 277 LPogledamo li presjek Velike piramide, primijetit emo daje svaki od dvaju parova "zvjezdanih okana" - tj. sjeverni i juni u Kraljevoj i u Kraljiinoj komori - teoretski, prema planu, trebao izlaziti na istoj visini na sjevernoj i junoj strani spomenika. Okna izgledaju kao da vise, nalik na divovske ruke koje uravnoteuju cijeli geometrijski raspored piramide. Ali neto je neobino u vezi s poloajem dviju komora iz kojih izlaze ta okna. Kraljiina komora lei na sredinjoj liniji piramide. Kraljeva komora, s druge strane, pomaknuta je poneto juno od sredinje linije - gotovo kao da je "protutea" na divovskoj vagi pomaknuta ulijevo kako bi se postignula "ravnotea". Posljedice te neobine graditeljske anomalije jesu: 1. Kraljiina komora: "zamiljeni" prosjeni kut dvaju okana iznosi 38 stupnjeva i 8 minuta, pa tako ini pravi kut s povrinama stranica piramide (51 38' + 38 08' = 90 stupnjeva)25. 2. Kraljeva komora: "zamiljeni" kut junog okna iznosi 45 stupnjeva, a sjevernog 32 30'. To "ponitava" djelovanje "pomaknutosti" komore i ponovno uspostavlja "ravnoteu" opeg geometrijskog plana.

Visina Al Nitaka na meridijanu 2500. g. pr. K. iznosila je 45 stupnjeva - stoje usklaeno s junim oknom Kraljeve komore. itatelji e se prisjetiti da se proljetna toka u tom razdoblju nalazila neposredno iznad Hijada-Bika, iji smo zemaljski pandan odredili kao podruje piramida u Dahshuru26. Ali pogledajmo u kojem bi razdoblju Al Nitak preao meridijan na visini od 38 stupnjeva i 8 minuta - tj. kada bi bio usklaen s junim oknom Kraljiine komore? Precesijski prorauni poazuju da bi do takvog poklapanja dolo oko 3850. g. pr. K. - iznimno blizu onog vremena kada je, slae se veina egiptologa, navodno dovreno razdoblje "ujedinjavanja" u Avanu-Memfisu27. Stoga je nedvojbeno zanimljivo primijetiti dase3850.g.pr.K. proljetna toka nalazila u blizini nebule M l Rakovice, mjesta na nebeskom krajobrazu - i na ekliptici - koje smo odredili kao nebeski pandan Ayanu-Memfisu. 278TROJICA MUDRACA Godine 10.500. g. pr. K. zvijezda Al Nitak u Orionovom pojasu nalazila se na najnioj visini u svom precesijskom ciklusu, dok se toka proljetnog ekvinocija nalazila u zvijeu Lava. U nae doba - oko 2000. n. e. -jo malo nedostaje do ostvarivanja jednog drugog neobinog "mehanizma balansiranja" Gize: Al Nitak se danas nalazi na samo nekoliko kutnih sekundi od najvieg poloaja koji e dostii u precesijskom ciklusu, a proljetna toka samo to nije prela u zvijee Vodenjaka. Izmeu "Prvog vremena" i "Posljednjeg vremena", drugim rijeima, nebo se preokrenuto - doslovce se okrenulo slijeva nadesno, zamijenilo mjesta - tako da Vodenjak sada oznaava proljetni ekvinocij, a Lav jesenski ekvinocij. Pitamo seje li mogue da su mudraci iz Heliopolisa, koji su djelovali u osvit povijesti, mogli nekako stvoriti arhetipsko "pomagalo", instrument koji je u budunosti trebao nekako poticati mesijanske dogaaje - u Doba piramida, kada se proljetna 9X toka nalazila u Biku, primjerice, u Kristovo doba, kada je bila u Ribama , moda ak i u "Novo doba", kada se nae u Vodenjaku. U vezi s tim valja zabiljeiti daje oko 330. g. pr. K., kada se proljetna toka poela precesijski premjetati u "Doba Riba", visina A l Nitaka (promatranog s geografske irine Gize) iznosila 51 stupanj 52 minute - stoje kut nagiba Velike piramide. U to su vrijeme osvajanja Aleksandra Velikog (356-323. g. pr. K.) i spajanje Istonog i Zapadnog svijeta koje je uslijedilo, na Istoku potaknula velika oekivanja o "povratku" mesije. Najprije u Aleksandriji, a potom i irom Levanta, pojavila se atmosfera opeg nemira, koju kao daje potaknuo neki proroki "instrument", a kulminirala je velikim mesijanskim dogaajima iz kojih je nastalo kranstvo . Tri zvijezde Orionova pojasa pojavljuju se u folkloru mnogih zemalja kao vjesnici: "tri mudraca" ili "kralja" ili "maga" s Istoka, a dio su prie i o Kristovu roenju30. to je najzanimljivije, kao to smo vidjeli u I. dijelu, Sabejci iz Harrana koji su tovali zvijezde- arhetipski magi-odlazili su, kako se ini, u godinja hodoaa u Gizu najmanje od drugog tisuljea pr. K, pa sve do jedanaestog stoljea n. e3 j. Zanimljivo je i da je zvijezda pojasa A l Nitak, promatrana iz Harrana-koji se nalazi istono od Betlehema i na veoj geografskoj irini od Gize - dosegnula najviu toku na meridijanu (51 stupnju 52 minute) 4. godine pr. K., stoje opeprihvaena godina Kristova roenja. Te je godine i "zvijezda roenja" Sinus izlazila i blistala na istoku u trenutku zalaska sunca 32 279 L Jt-fl ietnog solsticija Toka jesenskog ekvinocija l Toka proljetnog

ekvinocija Obzor 2450. n. e. Toka proljetnog ekvinocija Obzor 10.500. g. pr. K. Toka jesenskog ekvinocija 74. (gore) Nebo kako e izgledati 2450. n. e. za Orionovog "Posljednjeg vremena". Obratite pozornost na proljetni ekvinocij na zapadu. Nebo 10.500. g.pr. K., u Orionovo "Prvo vrijeme". Obratite pozornost na proljetni ekvinocij na istoku. 280Postoji li neto-neka drevna tradicija, prikrivena, ali i dalje itekako iva, koja kroz vrijeme suptilno prenosi planove i nacrte, a cilj joj je izazvati mesijansko previranje i ar, te promijeniti tijek povijesti u odreenim kljunim trenucima koji su "zapisani u zvijezdama"? I pribliava li se sada jedan takav trenutak? Hoe li se taj "instrument" ponovno aktivirati? Tim emo se pitanjima vratiti u sljedeoj knjizi. > 281 "2. dodatak Precesija, stvarno kretanje i nagib Odreivanje poloaja svijetlih zvijezda Regulus, Sirius i Alnitak u dalekoj prolosti Za razliku od fiksnih koordinata geografske duine i irine kojima se kartografi slue kako bi odredili poloaj neega na zemljovidu, astronomske prikaze povremeno valja crtati iznova, zbog neprestanog mijenjanja koordinata zvijezda. To je velikim dijelom povezano s djelovanjem precesije, s brojnim drugim malim veliinama, koje emo istraiti ubrzo, a koje se pokazuju tek u velikim vremenskim razdobljima. Promjena poloaja svake pojedine zvijezde odvija se postupno i, s obzirom na broj sloenih trigonometrijskih i polinomnih prorauna koje treba izvesti, u vremenu prije pojave raunala to je silno frustriralo arheoastronoma koji je nastojao odrediti starost nekog arhitektonskog zdanja s pomou pretpostavljenog poklapanja s nekim istaknutim nebeskim tijelom. Nasreu, meutim, veliku veinu tih djelovanja danas je mogue obuhvatiti proraunima koje izvode obina raunala s instaliranim specijaliziranim astronomskim programima. Precesija: Zemlja se okree oko Sunca u gotovo nepromjenjivoj ravnini, koju nazivamo eklipti-kom, a os oko koje se vrti u prostoru trenutano je nagnuta prema okomici te razine (tj. liniji koja spaja sjeverni i juni pol ekliptike) pod kutem od oko 23,4 stupnja. Taj kut, koji se malko i poneto nepredvidivo mijenja tijekom dugih vremenskih razdoblja, poznat je pod nazivom nagib i uzokuje razlike meu godinjim dobima. Kao to je to prvi objasnio sir Isaac Newton, Zemljinu je precesiju najlake prikazati crtanjem usporedbe s poklopcem koji se okree: pri emu i Sunce i Mjesec gravitacijski djeluju na ekvatorijalnu izboinu naeg planeta (tzv. lunisolarna precesija). Zemljina os opisuje krug polumjera od gotovo 23,4 stupnja oko sjevernog pola ekliptike, jednom unutar razdoblja od gotovo 26.000 godina. 282Posljedica ope precesije (tj., zbroja lunisolarne procesije i planetarne prece-sije, pri emu potonju izazivaju gravitacijski utjecaji ostalih planeta Suneva sustava) polagano je premjetanje prema zapadu proljetnog i jesenskog ekvinocija na ekliptici na suprotnim stranama nebeskog svoda od oko 50,3 kutnih sekundi na godinu, ili jednog stupnja svakih 71,6 godina. To znai da se proljetni ekvinocij, mjesto na kojem Sunce svakog proljea prelazi nebeski ekvator od juga prema sjeveru, premjeta unatrag kroz zodijak (nebeski pojas kroz koji prolazi ekliptika)

tempom od jednog zvijea priblio svakih 2100 godina. Trenutano se proljetni ekvinocij nalazi u zvijeu Riba, na granici s Vodenjakom. Veina strunjaka otkrie precesije pripisuje Hiparhu, 130. g. pr. K., ali postoje snani dokazi za teoriju da su i drevni Egipani bili svjesni njezina djelovanja. Podrobna matematika analiza precesije nalazi se u 2. dodatku knjizi Orionova zagonetka (str. 242249). Nutacija: r Sporo precesijsko kruenje Zemljine osi oko polova ekliptike nije savreno kruno, nego je valovito: podlono je malim povremenim "poskakivanjima" ili kolebanjima amo-ta-mo (nutacija znai "kimanje"). Glavna komponenta tog kretanja traje 18,6 godina i ima amplitudu od gotovo 9 sekundi - odvie malenu da bi se vidjela golim okom. Krivac za to jest Mjesec i to to nanije razmjerno blizu, a djelovanje se mijenja ovisno o poloaju u odnosu na Sunce i udaljenosti. Aberacija zvjezdanog svjetla: Jo jedna korekcija koju treba primijeniti na prosjeni poloaj neke zvijezde, a takoer se ne vidi golim okom, posljedica je konane brzine svjetla i Zemljine orbitalne brzine u kretanju oko Sunca od oko 30 km u sekundi. Zbog toga se poloaj neke zvijezde mijenja ak i do 20 sekundi, ili 1/180 cijelog stupnja. Stvarno kretanje: Sve zvijezde kreu se svemirom. Mlae zvijezde koje su se (u kozmikim razmjerima) pojavile tek nedavno, iz zvjezdanih kolijevki plina i praine, gdje su se rodile, najee se 283 r Lkreu kao labavo povezana skupina (Plejade ili "Sedam sestara" u zvijeu Bika jedan je od takvih primjera), malo pomalo se razdvajaju i pod vanjskim gravitacijskim utjecajima s vremenom mijenjaju smjer. Veliina koju nazivamo stvarnim (zasebnim) kretanjem nebeskog tijela kretanje je zvijezde okomito na liniju naeg pogleda i najee se sastoji od dviju komponenata. To su rektascenzija i deklinacija, dvije glavne koordinate koje se koriste za odreivanje poloaja i kretanja nebeskog tijela, a odgovaraju geografskoj duini i irini na Zemlji. Kretanje je malo zbog silnih udaljenosti, no djelovanje je kumulativno i pokazuje se u dugotrajnim razdobljima arheoastronomskih istraivanja. Najvee poznato stvarno kretanje pokazuje jedno nebesko tijelo, Barnardo-va zvijezda, koje nebo prelazi brzinom od 10,3 kutne sekunde na godinu, ili jednog stupnja svakih 350 godina. Najsjajnija zvijezda, Sirius, takoer ima razmjerno veliko stvarao kretanje s deklinacijom od oko -1,21 sekunde na godinu, putujui prema jugu u odnosu na pozadinske zvijezde koje priblino svakih 1500 godina prelaze udaljenost jednaku irini punog Mjeseca. Refrakcija: Uz dugoronu precesiju, ta pojava izaziva i najvee premjetanje prividnog poloaja neke zvijezde na koje istraiva uope moe naii, a daje uzrok ipak blizu i primjetno utjee samo na tijela koja su blizu obzora. Kada promatramo neku zvijezdu na vrlo maloj visini, gledamo neizravno, kroz gusti sloj atmosfere koji djeluje poput lee, blago lomi zrake svjetla, tako da tijelo izgleda kao daje na malo viem poloaju nego to odgovara stvarnosti. Zbog te refrakcije nebeska tijela takoer izlaze ranije i zalaze kasnije nego to bi odgovaralo proraunima. ak i uza sve to, najvei pomak neke zvijezde u blizini obzora iznosi oko 0,6 stupnjeva, odnosno tek malo vie od punog Mjeseca. Nagib: Sadanji nagib Zemljine osi prema ekliptici, koji iznosi 23,4 stupnja, nije stalan i u posljednjih se nekoliko stoljea malo-pomalo smanjuje. Ako trebamo visok stupanj preciznosti, tada sljedei empirijski izraz vrijedi priblino 500 godina, pri emu je T broj ju-lijanskih stoljea od 36.525 dana od razdoblja 1900,0: nagib = 23,452294 - 0,0130125 T2 + 0,000000503 T3. 284Meutim, tijekom duih vremenskih razdoblja, ta se formula poinje raspadati i nuno je upotrijebiti druge metode. One se, pak, uvelike oslanjaju na matematike modele Suneva sustava kakav se primjenjuje na sustav Zemlja/Mjesec. Najvea nepoznanica u raunanju nagiba ovom metodom proizlazi iz nepredvidivih promjena dinamike eliptinosti Zemlje do koje moe doi

tijekom ledenog doba. Izrazito matematiki pristup tom problemu imaju Laskar, Joutel i Boudin u asopisu Journal ofAstronomy and Astwphysics, na 270, str. 522-533 (1993.). Na temelju njihovih rezultata, prividne granice nagiba iznose 22 do 24,5, iako te brojke nikako nisu posve pouzdane. Raunanje poloaja Regulusa, Siriusa i Alnitaka u prolosti: Uraunavanjem, uz pomo programa pod nazivom Sky Chart 2000.0 na raunalu Apple Macintosh, korekcija s obzirom na pojave o kojima smo maloas govorili za zvijezde Re-gulus, Sirius i Al Nitak, koje se nalaze u zvijeima, redom, Lav, Veliki pas i Orion, dobili smo sljedee podatke za razliita vremenska razdoblja: ,003" 285 L3. dodatak Prepiska s Markom Lehnerom u vezi s 5. poglavljem Egiptolog Mark Lehner na itanje je dobio radnu verziju 5. poglavlja ove knjige, poglavlja koje velikim dijelom govori o njemu. Uzeli smo u obzir njegove ispravke i opaske, te poglavlje doveli u oblik u kojem je ovdje i objavljeno. Kada smo dr. Lehneru poslali redigiranu verziju, on nam je napisao sljedee pismo, s novim opaskama, koje smo pristali reproducirati u cijelosti, u obliku dodatka knjizi. Objavljujemo i svoj odgovor na pismo dr. Lehnera. alje: Mark Lehner Primaju: g. Robert G. Bauval i g. Graham Hancock 16. studenoga 1995. Dragi Grahame i Roberte, Zahvaljujem na pismu od 12. studenoga 1995. i drugoj verziji vaeg 5. poglavlja, pod naslovom "Sluaj medija, uenjaka i Sfinge"(!). Kada je rije o dogaajima u kojima sam sudjelovao izgleda mi puno tonije od prve verzije. U ovom pismu iznosim jo ova opaanja i predlaem sljedee ispravke (i ovaj put otvoreno za javnost): str. 92: "njegova predvianja o navodnoj atlantidskoj "dvorani spisa" u Gizi nenametljivo iznjedrila vie milijuna dolara vrijednu djelatnost Nevv Agea koja se duboko povezala s glavninom egiptolokih istraivakih nastojanja u vezi s piramidama i Sfi-ngom. Za tu neoekivanu povezanost - neoekivanu jer je medije i egiptologe inae teko spojiti, kao, recimo, kokoi i rakune-prvi smo put doznali dok smo pre286gledavali nebrojene studije i podatke o iskopavanjima koja je u Gizi proveo ameriki egiptolog Mark Lehner." elite li time rei da je Cayce sam (bez teozofije, antropozofije, masonstva, astrologije, svete metrologije, kanaliziranja, poklonika NLO-a i Shirlev MacLaine) iznjedrio vie milijuna dolara vrijednu djelatnost koja je izravno potpomagala moju povezanost s egiptologijom? To bi bilo malko apsurdno. str. 96-98: "Oprema za radove koje je provodio RSI zrakoplovom je prevezena u Egipat i postavljena u Sfingin hram, tono ispred Sfinginih apa. Izbuena je jedna rupa, a osobitih uzbuenja nije bilo. Izbuena je i druga rupa. Mark Lehner i Kent Wake-fleld pregledali su je svrdlom s kamerom i vidjeli samo "upljine nalik na rupe u vicarskom siru", kakve se prirodno stvaraju u vapnencu. Po vrstome je dnu rupe olovnim utegom lupkao Lehner, koji je zakljuio da ispod nema nieg neobinog. Neposredno nakon toga, projekt je prekinut." To jo uvijek nije posve tono. Oprema za buenje iskuana je i upotrijebljena drugdje, primjerice zapadno od Druge piramide, prije nego stoje postavljena za buenje dviju rupa u Sfmginom hramu. Projekt nije prekinut odmah nakon toga. RSI i SRI probuili su jo dvije rupe u jugoistonome kutu poda Sfmge i ispod june prednje Sfingine ape. Projekt se nakon toga nekako rasprio sam od sebe, zbog neslaganja izmeu RSI-a i SRI-a i, koliko se sjeam, jer je ekipa SRI-a u Egiptu ve boravila dva mjeseca ili vie i imala je drugog posla. str. 98: "...nije cijenio Cavceovu komponentu cijelog projekta", stoje na koncu dovelo do "ozbiljnog razmimoilaenja izmeu RSI-ja i SRI-ja."

Koliko se sjeam, iako RSI nije bio osobito sretan i zahvalan zbog Cavceova sudjelovanja, do neslaganja izmeu RSI-a i SRI-a dolo je u vezi s pitanjima povjerenja i upravljanja projektom. to kaete na to da se obratite SRI-ju i pitate njih? 287 l"t rstr. 98: "Zanimanje su samo pojaala daljnja otkria do kojih je SRI na podruju oko Sfinge doao 1982., u sklopu jo jednog projekta koji je financirao Edgar Cayce Foundation." Bolje je da se ne bavite tim pitanjem! Ne, to nije bio jo jedan, novi projekt. To akustino sondiranje provedeno je za posljednjih dana SRI-jeva rada na terenu kod Sfinge 1978. godine, a ne 1982.; to nije bio drugi projekt. Trenutano ne raspolaem spomenutim primjerkom asopisa Ventue Inward, ali ako u njemu stoji da je to drugi projekt iz 1982., to je pogreno. Sve to opisujem u navodu koji prenosite dogodilo se tijekom posljednjih nekoliko dana projekta iz 1978. str. 99: "taj projekt, prisjetit e se itatelji, naglo je 1993. prekinuo dr. Zahi Hawass iz egipatske Organizacije za starine." ini mi se da ste nekako skloni tome da svugdje vidite "nagle prekide". Mene ne biste trebali navoditi kao osobu koja potvruje taj navod jer nisam bio nazoan tim dogaajima, no imam dojam da Schocha, Westa i Dobeckog nisu smetali za prve sezone rada na Sfingi. Doputenje za takve zahvate daje ili uskrauje jedan veliki odbor Vrhovnog vijea za starine (nekadanja egipatska Organizacija za starine). str. 100: "Odvajanje: Kada se, tono, profesor Lehner poeo odvajati od utjecaja Edgar Cavce Foundationa i prelaziti u glavni tok egiptoloke struke, te se priklanjati njihovim ortodoksnim stavovima, nije osobito jasno." elite li time rei, na temelju vlastitog shvaanja funkcioniranja sustava vjerovanja formiranja stavova, da postoje posve jasne i odreene crte koje odvajaju razdoblja "kada vjerujete" i "kada ne vjerujete"? ini mi se da to pitanje kod vas pobuuje osobito zanimanje. Nain na koji ga prikazujete podsjea me na kongresnu istragu u vezi sa zatakavanjem istine u sluaju Watergate: "Stoje predsjednik znao i kada je znao?" "to je Lehner vjerovao i kada nije vjerovao?"!? Dopustite mi nekoliko podataka iz ivotopisa koje moete upotrijebiti prema nahoenju. Kada sam se 1973. uputio u Egipat, ve su me muile odreene sumnje, budui da se Cavceova davna povijest nije osobito poklapala s predavanjima iz antropolo288gije koje sam sluao na sveuilitu North Dakota. Ali, kao to sam naveo u prethodnom pismu, uistinu sam se nadao da e biti mogue doi do nekih dokaza o davnim dogaajima koji e se koliko-toliko poklapati s Cayceovom priom. Za dvogodinjeg boravka na Amerikom sveuilitu u Kairu diplomirao sam antropologiju i odsluao prva predavanja s podruja egipatske arheologije i pretpovijesti. Usto, vei dio slobodnog vremena provodio sam u Gizi i obilazio druga drevna mjesta i arheoloka nalazita. Nisam pronaao "tragove bogova". Upoznavi se s nepreglednim koliinama ranijih arheolokih istraivanja koje Cavceovo drutvo i slino nastrojeni poklonici Egipta poznaju tek u minimalnom obliku, pronaao sam "tragove" ljudi - tragove njihovog orua, imena, obiteljske veze, kosture i materijalnu kulturu. Godine 1974. proitao sam radove drutvenog psihologa Leona Festingera 0 "kognitivnoj disonanciji", a osobito njegovu knjigu Kada se proroanstvo ne ostvari. Festinger se bavi ljudima koji reagiraju na sukob izmeu otkrivenog sustava vjerovanja 1 empirijski izvedenih informacija, tj. fizikih dokaza. U njegovim sam radovima prepoznao mnoge karakteristike Cavceova svjetonazora, vlastita vjerovanja i svoje sve izraenije sumnje. Kada sam se vratio u Virginia Beach, u predavanjima i razgovorima iznio sam stvarne arheoloke dokaze koji okruuju Sfmgu i piramide i to kako se sukobljavaju s Cavceovom slikom Egipta. Razgovarao sam sa svojim dobrim prijateljima i podupi-rateljima, poput Hugha Lynna i Josepha Jahode (trebaju li vaa dvojica ljudi iz ARE-a ostati neimenovani i zagonetni kao "uenjak" iz naslova?) u vezi sa svojim sumnjama i tome kako se Cavceova druba i sustav vjerovanja dobro uklapaju u mnogobrojne aspekte o kojima govore Festinger i drugi drutveni znanstvenici. U tim sam razgovorima Cavceovom drutvu poeo predlagati mogunost da na priu o Egiptu/Atlantidi ponu gledati kao na mit u smislu koji je popularizirao Joseph Campbell, ili kojim

se sluio ari Jung u svojoj psihologiji arhetipova. Iako mit nije doslovce toan, na odreeni bi nain mogao biti istinit u literarnome smislu. I u samim Cavceovim "itanjima" govori se, na osebujan nain, daje unutarnji svijet simbola i arhetipova "stvarniji" od konkretnih elemenata fizikoga svijeta. Cavceovu Dvoranu spisa usporedio sam s arobnjakom iz Oza. Da, svi mi elimo da "buka i bijes" i svemono arobnjatvo budu stvarni, bez nunog obraanja pozornosti na onog malog ovjeka iza pozornice (nas same). U arheologiji, mnogi diletanti i sljedbenici pokreta New Age ele biti na tragu nekakve izgubljene civilizacije, izvanzemaljaca, da, "bogova", a da pritom ne moraju voditi rauna o stvarnim ljudima 289 t su pozadini vremenskog zastora i da se ne moraju baviti tekim temama na kojima svoje poglede temelje tzv. "ortodoksni" znanstvenici. (Usput: Tako jedan John West moe nesmiljeno kritizirati egiptologe jer skrivaju nekakvu svetu znanost priroenu egipatskoj kulturi iako ne zna itati egipatski jezik - otprilike kao da netko kae da zna to je tono Shakespeare elio rei iako ne zna engleski. Jedan drugi teoretiar piramida rekao je u ivahnom razgovoru za veerom: "Gdje su dokazi? Piramida tako stoji na tom mjestu, a da nema nikakvih dokaza o tome kako su je drevni Egipani mogli izgraditi". Naveo sam etiri egiptoloka naslova - odreda na engleskome - posveena drevnom egipatskom oruu, tehnologiji, gradnji kamenom, materijalima i djelatnostima. Iako je objavio u javnosti hvaljenu knjigu s novom teorijom o piramidama, priznaje da nije proitao ni jedno jedino od tih temeljnih djela. Bilo bi neusporedivo zabavnije i izazovnije kada bi takvi teoretiari doista proitali i upili primarne izvore, pa se tek potom upustili u dijalog.) O tim sam stvarima razmiljao kada sam se 1976. pridruio svojem prvom iskopavanju u skladu s "mainstream" teorijama. Te se misli odraavaju u mojoj izjavi da vrijedi potraiti Dvoranu spisa, ali ne na opipljiv nain. Nego, znate... poput Svetog grala. Godine 1977-78. ukazala mi se prilika ne samo da suraujem na projektu SRI-ja u Gizi, nego i da sa Zahijem Hawassom radim na iskopavanjima drevnih nalazita koje su raniji arheolozi zanemarili, a nalaze se u sjeveroistonome kutu podnoja Sfinge - neposredno uz sjevernu prednju apu, te na podu Sfinginog hrama. Naili smo na keramiku, dijelove kamenog orua i druge materijale na samome podu, u dubokim pukotinama, kutiima i zakutcima-materijale u kontekstima koji su logini samo kao neto to je preostalo od Sfinge iz Stare drave i graditelj piramida. Takvi pronalasci, i negativni rezultati SRI-jeva projekta, za mene su bili dovoljni. Odnosno, znao sam da postoji iznimno mala vjerojatnost da Cayceova pria o Egiptu i spomenicima u Gizi (te njegova drevna "povijest" Atlantide itd.) odraavaju stvarne dogaaje. Moje se zanimanje za cavceovski anr literature koji bi mogao biti nekako povezan s arheolokim tragovima rasprio, iako me taj anr jo uvijek zanima kao drutveni i literarni fenomen. Moji su susreti s vrstom kamenom stvarnou bili neusporedivo fascinantniji. Uzbuivao me postupak rekonstruiranja prolosti na temelju empirijskih dokaza. Zanemario sam svoje zanimanje za dinamiku vjerovanja i openita pitanja filozofije i religije, dok sam sljedeih deset godina radio na terenu, u sklopu razliitih 290arheolokih projekata na raznim mjestima irom Egipta. U sluaju Gize, moje se zanimanje i istraivanja vie nisu temeljili na Cavceu ili nekom slinom gleditu. Godine 1982. proveo sam istraivanje i pisao za jednu egipatsku monografiju o Heteferinoj grobnici (knjigu je 1985. objavio Njemaki arheoloki institut). Cavceove zamisli nisu imale nikakve veze s tim radom. U meuvremenu sam s Hughom Lvnnom Caveom (do smrti), Charlesom Thomasom Cavceom i drugim lanovima Cavceove zajednice ostao bliski prijatelji. Neki (ali ne svi) jo su se uvijek zanimali za potpomaganje istraivanja u Gizi. Njihova potpora Projektu radiokarbonskog datiranja starosti piramida bila je nain na koji su inili neto korisno za arheologiju piramida i pritom ujedno ispitivali svoje zamisli u vezi s podrijetlom i vremenom nastanka Velike piramide i Sfmge. Sjeam se jednog vrlo osobnog trenutka 1983. godine, kada sam radio za jednu ekspediciju u Abidu, Ozirisovom kultnom sreditu u Gornjem Egiptu. Grobnice prvih egipatskih faraona bile su utonule u humke niske pustinje daleko na zapadu od obraenog podruja, u blizini podnoja velike pukotine u visokim liticama, u kojima su drevni Egipani vjerojatno vidjeli simbol ulaza u

podzemni svijet. Stoljeima kasnije, grobnica jednog stvarnog ovjeka koji je vladao kao jedan od kraljeva Prve dinastije, ureena je kao Ozirisova grobnica. Tijekom kasnijih stoljea stotine hodoasnika ostavile su keramike darove, zbog ega su nastali humci s milijunima krhotina koje su zakri-vale to mjesto i dovele do nastanka arapskog naziva za lokalitet, Umm el-Qa-ab, "Majka lonarije". Jedne veeri, pred zalazak sunca, pjeice sam se uputio do Umm el-Qa-aba. Stajao sam na humcima iznad tih grobnica i pitao se jesu li drevni hodoasnici doista vjerovali da je ovdje pokopan sam bog Oziris i jesu li "oni koji sjede u blizini hrama" (kao to kae jedna zen-poslovica)mjesni sveenici-znali da su jednu od faraonskih grobnica iz Prve dinastije samo opremili kako bi "simbolizirala" Ozirisov pokop. Pomislio sam na svoje vlastito hodoae, koje me i dovelo u Egipat, te na mit o Dvorani spisa. Uvidio sam daje to dio svjetonazora koji se udaljio od mene, poput komada leda koji se odvojio od kontinenta i sada se topi daleko u moru. Ispriavam se to vam piem toliko opirno. Ali, Grahame, slaem se s onim to ste u posljednjem pismu rekli o tome da itatelji moraju raspolagati injenicama kako bi mogli procjenjivati stavove akademskih autoriteta. Sa tovanjem Mark Lehner 291P. S. Pojedinosti: irokom itateljstvu to vjerojatno nije osobito vano, ali razlika izmeu docenta-stoje moja titula u Institutu za orijentalistiku - i profesora vana je u profesionalnome svijetu visokog kolstva. Ja sam dao ostavku na svoje stalno mjesto, ali jo uvijek gostujem kao docent u ustanovama Universitv of Chicago i Oriental Institute, vraam se svake druge godine i drim predavanja. Kopije pisma na adrese: Bruce Ludwig Douglas Rawls Prima: Mark Lehner alje: Graham Hancock 8. prosinca 1995. Dragi Mark, Hvala na pismu od 16. studenoga 1995. kojim ste odgovorili na nau redigiranu verziju 5. poglavlja. Silno cijenimo vau otvorenost. Ako nemate nita protiv, predlaemo da objavimo redigiranu verziju 5. poglavlja, u obliku u kojem ste je vidjeli, a vae pismo od 16. studenoga 1995. objavimo u cijelosti, kao dodatak knjizi. To smatramo pravednim i razumnim nainom predstavljanja cijele prie javnosti. Ako nam se ne javite u sljedea dva tjedna, smatrat emo da se slaete. estit Boi i sretna Nova godina! Srdano i uz najbolje elje, Graham Hancock 292P.S. Mi se sjeamo jednog egiptolokog naslova (ne etiri) koje ste naveli tijekom jednog "ivahnog razgovora za veerom". Rije je o knjizi Clarkea i Engelbacha Drevno egipatsko graditeljstvo i arhitektura. Nakon toga obojica smo je proitali i nije nas se pretjerano dojmila. Kao to znate, Robert Bauval graevinski je inenjer, a posljednjih je dvadeset godina doista i gradio divovska zdanja na Bliskom istoku. Po mojem miljenju-bez obzira na Clarkea i Engelbacha-to mu daje poprilino dobre temelje za bavljenje "zabavnim i izazovnim" razgovorom o logistici gradnje Velike piramide. Nema zamjene za stvarno iskustvo, koliko god "primarnih izvora" "proitali i upili". (Usput, u kojem su smislu Clarke i Engelbach primarni izvor? Jesu li nazoili gradnji piramide? Jesu li je izgradili?) 2934. dodatak Ovladavanje vremenom i povezivanje sa zvijezdama: Hermetiki aksiom "Kako gore, tako i dolje" i obzor u Gizi Promatra u Gizi, kao i na bilo kojem mjestu na Zemlji na kojem nema smetnji horizontalnom pogledu, krajobraz e vidjeti kao divovski krug iji rub ini obzor, dok se on sam nalazi u njegovu sreditu - stoga su drevni Egipani nekropolu u Gizi nazivali "Obzorom". U prividnom dodiru s obzorom jest nebeski krajobraz, a njega vidimo kao divovsku krunu kupolu ili polukuglu. "Donji", zemaljski krajobraz je nepomian. "Gornji", nebeski krajobraz, meutim, izgleda kao da se

neprestano okree oko neke zamiljene osi koja prolazi dvama Zemljinim polovima i protee se do "nebeskih polova" na nebu. Prividna vrtnja neba razlog je zbog kojeg nebeska tijela - zvijezde, Sunce, Mjesec i planeti - izlaze na istoku, doseu zenit na meridijanu (zamiljenoj krunici koja se prua tono u smjeru sje-ver-jug iznad promatraeve galve) i zalaze na zapadu. Promatranjem sunca tijekom godine dolazimo do etiriju fiksnih toaka, koje se katkada nazivaju kolurima, na ekliptici sunca koja prolazi kroz dvanaest zvijea zodijaka. To su dva ekvinocija (proljetni i jesenski) i dva solsticija (ljetni i zimski). U dananje vrijeme do njih dolazi u sljedeim znakovima zodijaka: 1. Proljetni ekvinocij ili ravnodnevnica (21. oujka) sa suncem u Ribama. 2. Ljetni solsticij ili suncostaj (21. lipnja) sa suncem u Biku. 3. Jesenski ekvinocij ili ravnodnevnica (22. rujna) sa suncem u Djevici. 4. Zimski solsticij ili suncostaj (21. prosinca) sa suncem u Strijelcu. Na sljedeoj tablici prikazano je u kojim su znakovima zodijaka padala etiri "kolura" u razliitim razdobljima: Z94RAZDOBLJE 10.000. g. pr. K. 5000. g. pr. K. 3000. g. pr. K. 1000. g. pr. K. 2500. g. pr. K. Pr. ekvinocij Lav Lj. solsticij korpion Jes. ekvinocij Vodenjak Z. solsticij Bik Blizanci Dnevno prividno kretanje sunca odvija se od istoka prema zapadu. Godinje prividno kretanje neusporedivo je sporije, od zapada prema istoku, na pozadini zvjezdanog krajobraza putanjom koju nazivamo ekliptikom, ili zodijakim krugom (obuhvaa dvanaest znakova zodijaka). Zbog fenomena precesije ekvinocij, etiri toke (dva ekvinocija i dva solsticija) izgledaju kao da se premjetaju prema zapadu, vrlo polaganim tempom od 50,3 kutne sekunde na godinu (za puni krug priblino u 25.920 godina). To prividno kruno kretanje neba, dakako, nije posljedica stvarnog pomicanja neba, nego Zemljine vrtnje oko osi tijekom jednog dana, okretanja oko Sunca tijekom jedne godine i polaganog "naginjanja" tijekom jedne "velike godine" (koja se sastoji od 25.920 "sunevih" godina). Kao to smo ve rekli, najvidljivija posljedica potonjeg jest to to se etiri toke koje oznaavaju dva ekvinocija i dva solsticija na ekliptici premjetaju u smjeru okretanja kazaljke na satu po velikom "zodijakom" krugu. Svakog dana dolazi do trenutka kada se te etiri toke tono poklapaju s etirima glavnim stranama svijeta na zemaljskoj kugli, odreenima smjerovima prema istoku, jugu, zapadu i sjeveru na krugu obzora. U tim se trenucima moe rei da se nebo i zemlja meusobno "odraavaju". Posluimo li se arhainom terminologijom, u tim se prilikama najvjernije izaava "hermetiki" aksiom "kako gore, tako i dolje". Upravo u takvom trenutku kolur koji sadri dvije solsticijske toke nai e se iznad glave promatraa, protezati se od sjevera prema jugu i tako postati njegovim glavnim meridijanom. Kolur koji sadri dvije ekvinocijske toke nadvit e se s istoka na zapad i presjei obzor tono s istoka tono na zapad, time odrediti promatraevu paralelu ili usporednicu. I ovdje, sluei se arhainom terminologijom, moemo rei da je promatra tada u "sreditu vidljivog svijeta". Jednostavan ali ipak vrlo precizan nain odreivanja vremena tog idealistikog poklapanja "onoga gore" s "onim dolje" sastoji se u tome da se posluimo nekom 295svijetlom zvijezdom koja se nalazi u koluru s dvjema solsticijskim tokama. Odaberemo li svijetlu zvijezdu na koluru koliko moemo blie toki zimskog solsticija, dobit emo prikaz neba u najpovoljnijem moguem poloaju: upravo u trenutku izlaska proljetne toke na istoku. To se jednostavno postie ekanjem da zvijezda koju smo odabrali prijee juni meridijan. Kada doe do toga, toka zimskog solsticija nalazi se tono na jugu, a svi ostali koluri nalaze se na preostalim glavnim stranama svijeta. Djelovanje precesije na proljetnu toku, meutim, rezultirat e postupnim mijenjanjem poloaja odabrane zvijezde. Nakon priblino stotinu godina, istu zvijezdu vie ne moemo koristiti u tu

svrhu. Za Veliku se piramidu esto kae da je savreno usmjerena prema etirima glavnim stranama svijeta. No vjerojatnije je, kao to emo vidjeti, daje postavljena savreno tono prema etirima kolurnim tokama u trenutku kada prelaze glavne smjerove. Takav poloaj piramide, dakle, nije povezan samo sa smjerom, nego i, moda ak iz-razitije, ovisi o "vremenu". Godine 1934. francuski astronom E. M. Antoniadi ispravno je primijetio da "astronomski karakter piramida (u Gizi) potvruju sljedee injenice: 1. Gotovo se tono, i hotimice, nalaze na trinaestoj paraleli sjeverne irine. 2. Fantastino su usmjerene prema glavnim stranama svijeta. 3. Nagnuti su hodnici u njima, zajedno s okolnom strukturom, kolosalni me-ridijanski instrumenti, daleko najvei ikada izraeni"1. Te potvrene injenice, kao i injenica daje Velika piramida gotovo savren matematiki prikaz nebeske kupole ili polutke, govore nam daje taj spomenik materijalni i zemaljski odraz nebeskog krajobraza. Kada ga, meutim, poveemo s odreenom zvijezdom, u jednadbu uvodimo i element vremena. Sjeamo se da su drevni graditelji glavnu os Velike piramide koja je poloena u smjeru sjever-jug fiksirali za toku na kojoj svijetla zvijezda Al Nitak, najnia od triju zvijezda Orionova pojasa, prelazi juni meridijan. Sjeamo se i da su tri piramide u Gizi openito rasporeene pod 45 stupnjeva u odnosu na os meridijana, a da tu neobinost, pak, odraava nebeska slika triju zvijezda Orionova pojasa kako su izgledale oko 10.500. g. pr. K. To, meutim, nikako nije bio proizvoljno odabran trenutak, jer je oznaavao najniu toku ili "prvo vrijeme" precesijskog ciklusa Oriona. A za drevne sta296novnike tog podruja Orion je bio "Oziris" i ovaj potonji takoer je imao "prvo vrijeme" ili postanak. Kompjutorske rekonstrukcije neba 10.500. g. pr. K. pokazuju da se zvijezda Al Nitak nalazila tono na koluru koji je sadravao dvije solsticijske toke i blie zimskom solsticiju. Ako je promatra ondje i tada kanio "snimiti" savreno stanje "kako gore, tako i dolje", slika neba koja sadri zvijezdu Al Nitak pretvorila bi se u "hologram" na zemlji tono na nain na koji to danas vidimo u Gizi. injenicu da takvo savreno poklapanje neba i zemlje ne moe biti posljedica nekakvog nevjerojatnog "poklapanja" potvruje i ekvinocijski izlazak Lava, do kojeg je dolo upravo oko 10.500 g. pr. K. i upravo kada je zvijezda Al Nitak prelazila juni meridijan. Time je toka proljetnog ekvinocija dola na mjesto savrenog poklapanja s Velikom sfmgom, zemaljskim pandanom slike Lava. Zakljuak je stoga, prema svemu sudei, krajnje neizbjean: ini se da su drevni stanovnici Egipta globalni glavni meridijan u Gizi postavili tako daje vezan za vremenski okvir 10.500. godine pr. K. Sve to, meutim, pokazuje da su ti ljudi pokuavali "ploviti" i putovati ne samo prostorom, nego i "vremenom". to im je bio cilj? Kako je mogue putovati vremenom? Barem u teoretskome smislu, pomagalo povezano s vremenom i fiksirano za kolure 10.500. g. pr. K. pokazalo bi "reinkarniranome" kralju-Horusu podsvjesni krajobraz ili "Maginu dvoranu", na vrhuncu njegove dugotrajne inicijacije, u kojoj e intuitivno odrediti koliko je daleko u vremenu njegova "dua" proputovala od trenutka postanka. U III. i IV. dijelu ove knjige pokazali smo kako se kralj-Horus za ispunjavanje te zadae moda sluio fenomenom precesije ekvinocija, navodio um da poduzme putovanje ili potragu kako bi pronaao svoje "pretke" sluei se podsvjesnim arhitektonskim okruenjem "kozmikog ambijenta" Gize kao svojevrsnim sredstvom za "pamenje zvijezda". Danas se sluimo raunalom kako bismo na televizijskome monitoru iznova stvorili i prikazali drevno nebo. Pritom elimo rei da bi inicirani kralj-Horus tu zadau mogao izvesti intuitivno s pomou "raunala" svog uma i "monitora" u obliku unutarnje percepcije. Taj nam zakljuak nije nimalo problematian. Otkrili smo, naime, da, time to se u potpunosti upoznajemo s prividnim kretanjem neba i s pomou raunala neprestano rekonstruiramo drevno nebo, slike, koordinate i razdoblja podsvjesno ulaze u um i postaju dijelom pamenja. Barem u svom sluaju, utvrdili smo daje te "datoteke" lako po elji pozivati iz sjeanja, bez mehanike pomoi raunala. Stoga moemo pretpostaviti da bismo, uz takvo "zvjezdano pamenje" urezano u um, a kada bismo

se iznenada 297 lli: nali u nekoj buduoj "vremenskoj zoni", primjerice 6000. g. n. e., razmjerno lako mogli "izraunati" koliko smo daleko u budunosti. Stoga bi se proirivanjem te teorije moglo rei daje funkcija rasporeda u Gizi osigurati praktiki neunitivo "holografsko" pomagalo koje e "reinkarnirana" ili "ponovno roena" bia iz loze kraljeva-Horusa koristiti kako bi potaknuli "sjeanje" na "boansko" genetsko podrijetlo u Egiptu u razdoblju od 10.500 g. pr. K. Meutim, ini se daje krajnja funkcija bila obnavljati "besmrtnost" dua u "vremenu" - rije je, ukratko, o krajnjem i vrhunskom gnostikom iskustvu koje obuhvaa oslobaanje duhovnog dijela ivog bia iz materijalnog, nepokretnog, dijela. Drugim rijeima, "ivi" je ovjek rezultat holografskog sjedinjenja materije i duha. Po svemu sudei, "Sljedbenici Horusa" najvjerojatnije su poznavali kozmiki mehanizam kojim je nekako bilo mogue odvojiti te dvije komponente. Takva nas pitanja, toga smo itekako svjesni, dovode u ne posve jasno podruje metafizike, izvanosjetilne percepcije i razmiljanja kakvih smo se nastojali kloniti. Ipak, moramo reagirati u skladu sa svojim intuitivnim osjeajem da se jedan u velikoj mjeri slian oblik metafizikog razmiljanja koristio i u krugu onih zagonetnih "Sljedbenika Horusa" koji su svoju inicijacijsku i "astronomsku" akademiju utemeljili u Heliopolisu-i ija je genijalnost rezultirala gradnjom fantastinog "holografskog" zvjezdano/kamenog (duh/materija) kompleksa u Gizi. Sva spominjanja tog zagonetnog bratstva u drevnim tekstovima ukazuju na injenicu daje rije ne o "sveenicima" nego velikim strunjacima koji su posve shvaali funkcioniranje ovjekove psihe i podsvjesne tehnike potrebne za pobuivanje "davnog sjeanja" kroz duboko proivljene unutarnje percepcije "vremena". Ezoterina uenja i upuivanje u takve kozmike zagonetke s pomou neba nikako nisu prozaini, kao to tvrde egiptolozi, usmjereni na razvoj i finu razradu sustava kalendara za "navodnjavanje zemlje" i "vjerske obrede", nego neusporedivo profinjeniji: nekako dosegnuti i ovladati izvanosjetilnim sposobnostima ovjekova uma kako bi se povezao s nevidljivim i nematerijalnim, a ipak vrlo uoljivim, "protjecanjem vremena". Ta je pitanja, za one koji trae "znanstvena" objanjenja, mogue formulirati i na drugi nain: Nosimo li mi ljudi "davno pripremljene memorijske datoteke" koje su nam fiksirane u genima? I ako je tako, nije li mogue da bi do tih "datoteka" bilo mogue doi koritenjem ispravnih podsvjesnih kljueva? Ili neto jo provokativnije: je li naa "svijest" neraskidivo povezana s "vremenom" tako da tek prolazi kroz bioloku materiju, nas, poput konca kroz biserje i drago kamenje? 298Prouavatelji intelektualne povijesti odavno priznaju da monumentalna arhitektura i arhetipske slike mogu sluiti kao snana podsvjesna sredstva za pobuivanje uspavanog "sjeanja" u umovima onih koji su inicijacijom postali prijemljivi. Murali i oslikane ploe u gotikim katedralama, stropovi poput onog u Sikstinskoj kapeli, tek su oiti primjeri takvog snanog poigravanja umomkoje je Simonid iz eona, pjesnik iz 4. st. pr. K. tako prikladno nazvao "nijemom poezijom". Ta drevna pomagala za pamenje i profinjeno razraene tehnike za njihovo koritenje, pod irokim zajednikim nazivom "mnemotehnike", bila su temom znaajnog rada barunice Frances A. Yates iz 1966. pod naslovom Umjetnost pamenja. Ona u toj knjizi pokazuje kako su se u drevnoj Grkoj pouavale snane cerebralne tehnike ukorijenjene u tzv. "egipatskoj hermetikoj tradiciji". U skorije vrijeme, Murry Hope u radu pod naslovom Vrijeme kao najmonija energija, pozabavio se kompleksnim pitanjem "putovanja kroz vrijeme" kao oblikom energije, te iznio mogunost da su egipatski upuenici iz preddinastijskog doba shvaali i ovladali "vremenom" s pomou zasada jo neotkrivene sposobnosti izmicanja ogranienjima biolokog "vremena" i dolaska u neko drugo mentalno podruje njegove percepcije. Murry Hope to je podruje nazvao "vanjskim vremenom". Slino tome, u jednoj drugoj studiji novijeg datuma, pod naslovom OdAtlantide do Sfinge, publicist i filozof Colin Wilson hrabro iznosi mogunost da su ti drevni stanovnici s pomou "drukijeg sustava znanja" koji se temeljio na intuitivnome razmiljanju (za razliku od racionalis-tikog ili "solarnog" razmiljanja) razvili snane izvanosjetilne sposobnosti kako bi uli u via stanja svijesti.

Takva via svijest moda je mogla biti klju za izmijenjene percepcije "vremena". Mogunost da bi takve neiskoritene sposobnosti opaanja proirenih vremenskih polja mogle biti uroenim dijelom ovjekovog mentalnog sustava vrlo je ozbiljno istraivala jedna od najuglednijih amerikih znanstvenih zaklada, kalifornijski Stanford Research Institute-poznatiji kao SRI International. Godine 1972., ta je ustanova angairana kao glavni savjetnik za programe tzv. gledanja na daljinu koje su provodili CIA i druge vladine agencije, meu njima i Ratna mornarica, Kopnena vojska i DIA (Obrambena obavjetajna agencija). Svim tim programima upravljao je vrlo ugledni fiziar dr. Hal Puthoff, koji je traio i angairao glasovite medije (tzv. "gledae na daljinu") kako bi, sluei se izvanosjetilnim sposobnostima, "locirali" neprijateljske vojne ciljeve i instalacije. itatelji e se prisjetiti da je SRI International (esto nazivan drugim po veliini amerikim "think tankom") 1973. sudjelovao i u tehniki vrlo sofisticiranim ar199 _Jheolokim projektima u Egiptu i, najmanje jednom, s Edgar Cayce Foundationorn (ECF), u nizu projekata "daljinskog osjeanja" u Gizi (usp. 5. poglavlje). Mnogi "gledai na daljinu" koji su sudjelovali u programima gledanja na daljinu, poput medija Inga Svvanna i Nela Rileya (narednika u amerikoj vojsci), otvoreno su tvrdili da imaju unutarnje sposobnosti za poduzimanje svojevrsnog "putovanja kroz vrijeme" do bilo kojeg udaljenog mjesta na Zemlji. Takve tvrdnje umnogome su podsjeale na tvrdnje upuenika Edgara Caycea koji tvrde da se, kada su u promijenjenom stanju svijesti, poput dubokog transa ili hipnoze, "sjeaju" prolih ivota, tj. mentalnog "putovanja kroz vrijeme" do dalekih mjesta. Sam Cayce, kojeg nazivaju najpoznatijim amerikim medijem, tvrdio je da je ranije ivio u Egiptu, 10.500 g. pr. K. - a tu tvrdnju, kao to smo vidjeli u 5. poglavlju, u jednoj je fazi vrijednom daljnjeg istraivanja smatrao i egiptolog Mark Lehner. Bilo je to poetkom sedamdesetih godina dvadesetog stoljea, unutar okvira svojih znanstvenih istraivanja u Gizi. 3005. dodatak Radiokarbonsko datiranje Velike piramide: Implikacije jednog malo poznatog istraivanja Dokazi u vezi s podrijetlom i starou spomenika nekropole u Gizi koje iznosimo u ovoj knjizi ukazuju na to da se nastanak, izvorni plan i raspored tog mjesta, s pomou suvremene kompjutorske arheoastronomije, mogu smjestiti u razdoblje od 10.500 g. pr. K. Na temelju kombinacije geolokih, arhitektonskih i arheoastronomskih pokazatelja, ustvrdili smo i da su Velika sfinga, s njom povezani megalitski "hramovi" i barem donji slojevi tzv. "Kefrenove piramide" moda doista izgraeni u to davno doba. Vano je napomenuti da izgradnju Velike piramide ne smjetamo u to vrijeme, 10.500 g. pr. K. Naprotiv, istiemo da njezin unutarnji astronomski raspored - zvjezdana okna Kraljeve i Kraljiine komore - ukazuju na to daje dovrena za vrijeme drevne egipatske "Stare drave", negdje oko 2500. g. pr. K. To bi vrijeme, samo po sebi, trebalo biti nekontroverzno, budui da ni po emu ne proturjei strunom konsenzusu u vezi s time da ju je izgradio Keops, drugi faraon etvrte dinastije, koji je vladao od 2551-2528. g. pr. K.'. Meutim, naa teorija izriito proturjei ortodoksnim stavovima po tome to drimo da bi zagonetna zdanja u nekropoli u Gizi odreda mogla biti plod silno dugog razdoblja graditeljskog planiranja i gradnje - razdoblja koje je poelo 10.500 g. pr. K., a zavrilo s dovrenjem Velike piramide 8000 godina kasnije, 2500. g. pr. K. Tijekom cijelog tog razdoblja, svi radovi odvijali su se u skladu s jedinstvenim velikim planom. Prema miljenju ortodoksnih egiptologa, Velika je piramida plod tek stotinjak godina graditeljskog razvoja, na ijem je poetku izgraena Zoserova (Djosero-va) piramida u Saqqari, najranije 2630. g. pr. K., da bi preko niza "eksperimentalnih" maketa pravih piramida (jedne u Meidumu i dviju u Dahshuru, koje se odreda pripisuju Keopsovom ocu Snofruu) neumoljivo doveo do tehnolokog majstorstva Velike piramide, najranije 2551. g. pr. K. (godina Keopsova dolaska na prijestolje). Evolucijski "slijed" gradnje piramida tako ini samo srce ortodoksne egiptoloke teorije - slijed na

301 l Jij 1U i t temelju kojeg se dri da se Velika piramida razvila iz (pa time i nastala nakon) etiriju ranijih piramida . Ali to bi bilo kada bi se dokazalo da su te etiri piramide izgraene kasnije a m ranije? Pretpostavimo, primjerice, da se odnekud pojave objektivni i nedvosmisleni arheoloki dokazi recimo pouzdani uzorci ija je starost odreena radiokarbonskim datiranjem-a koji pokazuju da su radovi na Velikoj piramidi zapravo zapoeli kakvih 1300 godina prije Keopsova roenja i daje taj spomenik bio posve dovren tristotinjak godina prije njegova dolaska na prijestolje? Takvi dokazi, kada bi postojali, opovrgnuli bi ortodoksnu egiptoloku teoriju o podrijetlu, funkciji i datiranju Velike piramide, budui da bi poremetili "slijed" Saqqara -> Meidum -" Dahshour -> Giza, jer bi tehnoloki napredna Velika piramida bila puno starija od navodnog najstarijeg "pretka", neusporedivo rudimentarnije Zoserove piramide. Kako taj slijed vie ne bi vrijedio, znanstvenici bi jo tee nego danas objasnili silnu graditeljsku strunost, umijee i preciznost koje pokazuje Velika piramida (budui da se pretpostavka o tome da su jedno takvo napredno i profinjeno djelo podignuli graditelji koji dotada nisu poznavali monumentalnu arhitekturu protivi zdravom razumu). to je najzanimljivije, objektivni dokazi postoje i bacaju veliku sumnju na ortodoksni arheoloki slijed. Te dokaze ponudio je i 1986. objavio Projekt radiokar-bonskog datiranja piramida, pod vodstvom Marka Lehnera (on ga usputno spominje u svojem pismu upuenom nama, u 3. dodatku). Uz novanu potporu Edgar Cayce Foun-dationa, Lehner je prikupio petnaest uzoraka drevne buke iz zidova Velike piramide. Te uzorke odabrao je jer su sadravali djelie organskih tvari koje bi, za razliku od prirodnog kamena, trebale biti podlone radiokarbonskom datiranju. Dva su uzorka ispitana u Radiokarbonskom laboratoriju Southern Methodist Universitvja u Dallasu, u Teksasu, dok je ostalih trinaest uzoraka dopremljeno u laboratorije u Zuerichu, u vicarskoj, gdje im je starost trebala biti odreena profinjenijom metodom, u akceleratoru. U skladu s odgovarajuim postupkom, rezultati su potom kalibrirani i potvreni usporedbom s uzorcima drva kod kojih je bilo mogue odrediti broj godova . Ishod ispitivanja iznenadio je sve. Kao to je u to vrijeme zapisao Mark Lehner: Vrijeme je odreeno u rasponu od 3809. g. pr. K. do 2869. g. pr. K. A to, openito, znai... bitno ranije od najtonije egiptoloke procjene o Keopsu... Ukratko, radiokarbo-nsko datiranje, ovisno o uzorku, ukazuje na to da egiptoloka kronologija grijei u rasponu od 200 do 1200 godina. To je mogue promatrati gotovo kao zvonoliku krivulju, a kada je podijelite napola, rezultate je mogue saeti tvrdnjom da su nae procjene za 400 do 450 godina prerane u sluaju piramida iz Stare drave, osobito one iz etvrte dinastije... Stoje 302doista radikalno... hou rei, izazvat e veliku strku, gotovo skandal. Piramida u Gizi 400 je godina starija nego to dri veina egiptologa . Unato tome stoje Lehner tvrdio daje radiokarbonsko datiranje provedeno u skladu sa strogo propisanim znanstvenim postupcima5 (dovoljnima, u uobiajenim okolnostima, da bi ih znanstvenici u cijelosti prihvatili), neobino je da to njegovo istraivanje nije izazvalo gotovo nijedan "skandal". Naprotiv, egiptolozi jo uvijek openito ignoriraju njegovo znaenje, a ti rezultati nisu ak ni nairoko objavljivani ni razmatrani, bilo u strunom bilo u popularnom tisku. Jednostavno ne znamo objasniti taj veliki propust strune javnosti i podjednako ne moemo shvatiti zato nitko nije pokuao tom metodom odrediti starost drugih uzoraka buke iz Velike piramide, kako bi se provjerili Lehnerovi potencijalno revolucionarni nalazi. Meutim, u svemu tome treba voditi rauna i o uzbunjujuoj mogunosti da bi se u pozadini tih neobinih previda mogao nalaziti odreeni obrazac. Kao to smo naveli u 6. poglavlju, komad drva zapeaen u oknima Kraljiine komore od dovrenja radova na toj prostoriji, nalazio se u jedinstvenoj zbirci reli-kata koje je 1872. iz Velike piramide iznio britanski inenjer Waynman Dixon. Preostala dva "Dixonova relikta" - malena metalna kuka i

kamena kugla - pronaeni su poto ih je British Museum dugo smatrao "zagubljenima". Danas, meutim, nitko ne zna gdje je taj komad drva6. A to izaziva silne frustracije. Kako je organskog podrijetla, tom bi drvu radiokarbonskim datiranjem bilo mogue odrediti tonu starost. A kako se za taj konkretni komad drva zna da je ostavljen unutar piramide u vrijeme njezine izgradnje, rezultati takvog datiranja teoretski bi mogli potvrditi vrijeme gradnje. Komad drva koji je nestao nije mogue ispitati. Nasreu, meutim, kao to smo takoer naveli u 6. poglavlju, vjerojatno je da se jedan drugi takav komad drva jo uvijek nalazi in situ na odreenoj dubini u sjevernom oknu Kraljiine komore. Taj se komad jasno vidio na filmu koji je snimio robot s kamerom, Upuaut, Rudolfa Gantenbrinka. Film je 22. studenoga 1993. prikazan skupini uglednih egiptologa u British Museumu7. t Koliko smo uspjeli doznati, vaenje tog komada drva iz sjevernog okna bilo bi jednostavno i nimalo skupo. Vie od dvije i pol godine nakon projekcije u British Museumu, meutim, nitko jo nije pokuao iskoristiti tu mogunost. Komad drva jo uvijek stoji na istome mjestu, nepoznate starosti, a Rudolfu Gantenbrinku, kao to smo vidjeli u 6. poglavlju, nije doputeno dovrenje istraivanja okana. 303 L J6. dodatak Vrata u Velikoj piramidi; tuneli i komore ispod Velike sfinge Ono to se dogaalo u meuvremenu, do rujna 1996. Otkako je prvo izdanje ove knjige na engleskome upueno u tiskaru, a to je bilo u veljai 1996., dolo je do nekoliko vanih momenata u vezi s otvaranjem vrata u Velikoj piramidi na zavretku junog okna Kraljiine komore (usp. 7. poglavlje) i potragom za tunelima i komorama ispod Velike sfinge (v. 2. i 5. poglavlje). Oekujemo da e biti i novih dogaaja - mogue i od velikog povijesnog znaaja - o kojima emo govoriti u nekoj buduoj knjizi. U meuvremenu, nakana nam je popratiti tu "priu koja traje" i upoznavati itatelje s novostima u nizu dodataka koje emo objavljivati u sljedeim izdanjima knjige Sfingina zagonetka. Ovaj dodatak pokriva novosti od oujka do konca kolovoza 1996. godine. Velika piramida Potkraj 1995. godine, kao to smo naveli u 6. i 7. poglavlju, egipatska Organizacija za starine u vezi s "vratima" na zavretku junog okna Kraljiine komore imala je, kako se ini, stav slubene nezainteresiranosti. itatelji e se prisjetiti daje dr. Nur El Din, predsjednik te ustanove (koja se danas zove Vrhovno vijee za starine) odbio ponudu Rudolfa Gantenbrinka da donira robot egipatskoj vladi i obui nekog egipatskog tehniara koji bi njime upravljao: "Hvala vam na ponudi da obuite egipatskog tehniara... Naalost, zasada smo odvie zauzeti, pa emo stvar odgoditi..." . Na slian nain dr. Zahi Hawass je rekao: "Drim da to nisu vrata i da iza njih nema niega"2. Meutim, u ouku 1996. dr. Hawass se predomislio, izjavivi u Egyptian Ga-zette daje Gantenbrinkovo otkrie silno zanimljivo i da e vrata u rujnu 1996. otvoriti jedna meunarodna ekipa na ijem e elu biti egipatski geolog (i N ASA-in konzultant) dr. Farouk El Baz. Rudolf Gantenbrink nee sudjelovati a okno e istraiti "drugi robot" - ne Upuaut. U istraivanju e sudjelovati i "kanadski" kontingent3. 304 lNa elu te kanadske komponente, "Amtexa", nalazi se Peter Zuuring, imuni nizozemsko-kanadski poslovni ovjek, koji nam je rekao daje Egipanima pokazao kako se vrata mogu "otvoriti razmjerno jeftino... U suradnji s tvrtkom Spar Aerospace radimo na izradi minijaturne ruke s pomagalima koja bi mogla najprije kucnuti po vratima, udariti i pokuati sve malko pridignuti, kako bi se vidjelo je li neto koliko-toliko pomino ili klimavo. Ali drim da emo na koncu jednostavno prodrijeti kroz njih". Tijekom dvaju razgovora, Zuuring nam je rekao kako smatra malo vjerojatnim da bi operacija mogla zapoeti ve u rujnu 1996.: sljedee godine, 1997., to je puno vjerojatnije. Cilj, a njegovo bi

ostvarivanje moglo potrajati, je bio prikupiti l O milijuna amerikih dolara za promociju "otvaranja uivo" na meunarodnim televizijskim mreama. "Suraujem s jednim ovjekom koji je Hawassov osobni prijatelj i mi emo to svakako razglasiti. to god emo snimati, televizija e to svakako prenositi u ivo" . Velika sfinga Godine 1993-94. (usp. 2. i 5. poglavlje) dr. Zahi Hawass energino se, ili je tako barem izgledalo, opirao mogunosti da bi Sfinga mogla biti neusporedivo starija od drevnog Egipta - pa time i djelo neke izgubljene civilizacije. itatelji e se prisjetiti da je tog dunosnika EAO-a osobito razljutio film televizijske kue NBC, Sfingina zagonetka, koji je govorio o radu John Anthonvja Westa. Usto, Hawass je osobno odgovoran za izbacivanje Johna Westa i njegove istraivake ekipe s podruja oko Sfinge. U toj su ekipi bili i geolog Robert Schoch, profesor na sveuilitu Boston, te seizmolog Thomas Do-becki (koji e otkriti veliku pravokutnu komoru, skrivenu u podinskim slojevima na dubini od oko est metara ispod prednjih Sfinginih apa). NBC-jev dokumentarac povezao je Sfingu s Atlantidom i naveo mogunost da bi se u komori koju je pod njezinim apama otkrio seizmograf Thomasa Dobeckog mogla nalaziti svojevrsna "vremenska kapsula" atlantidske mudrosti i povijesti. Hawass je takve tvrdnje nazvao "amerikim halucinacijama. West je obian amater. Nita od svega toga nema apsolutno nikakvu znanstvenu osnovu. Na istom podruju imamo i starije spomenike. A njih posve sigurno nisu izgradili ljudi iz Atlantide. To su gluposti i neemo dopustiti da netko nae spomenike koristi za vlastiti probitak. Sfinga je dua Egipta"5. U jednom lanku koji se u egipatskom tisku pojavio kao reakcija na NBC-jev film, navode se rijei dr. Hawassa o dodatnim razlozima zbog kojih je iz podruja oko 305 JSfinge istjerao Johna Westa i njegovu ekipu: "Utvrdio sam da oni istraivanje provode instaliranjem endoskopa u Sfingino tijelo i u svim fazama posla snimaju film ali na propagandni... a ne na znanstveni nain. Stoga sam prekinuo rad te neznanstvene ekipe i napisao izvjetaj stalnome vijeu koje je odbilo mogunost njihovog daljnjeg rada"6. Producent NBC-jevog filma bio je Boris Said (usp. 2. poglavlje), a djelomino su ga financirala ulaganja od strane lanova ARE-a (Association for Research and Enlightenment). Ta organizacija, sa sjeditem u Virginia Beachu, u SAD-u (v. 5. poglavlje) s pomou milijun dolara promie uenja i proroanstva amerikog medija Edgara Cavcea, koji je umro 1945. godine. Meu njegovim su predvianja istaknuto mjesto imale mnogobrojne izjave-neke od njih navedene su i u NBC-jevom filmu-koje govore da su sfingu 10.500 g. pr. K. podignuli preivjeli stanovnici Atlantide. Oni su ispod nje sakrili "Dvoranu sa spisima" u kojoj se nalazi cjelokupno znanje njihove izgubljene civilizacije, kao i prava povijest ovjeanstva. Cayce je predvidio da e se ta Dvorana spisa ponovno otkriti i otvoriti izmeu 1996. i 1998. Njezino otvaranje povezao je s drugim dolaskom Isusa Krista i on je naglasio da se sadraj te prostorije nee objaviti iroj javnosti jo godinama i godinama poto u nju prvi uu "trojica koji e stvoriti savren nain ivota"7. Godine 1995. John West i profesor Robert Schoch sa Sveuilita Boston (u suradnji s prestinim laboratorijem PEAR (Princeton Engineering Anomalies Research Laboratorv), podnijeli su zahtjev egipatskim vlastima za nastavak istraivanja. Na njihovu molbu nije bilo slubenog odgovora. Koncem oujka 1996. egipatske su vlasti dodijelile jednogodinju dozvolu jednoj novoj ekipi koja e provesti istraivanja oko Sfinge i u nekropoli u Gizi, uz koritenje seizmike opreme i radara iji signal prodire u zemlju. Tu ekipu, iji je akademski sponzor bilo sveuilite Florida State (a u njemu su navodno sudjelovala etvorica geologa s tog sveuilita), velikim je dijelom posredstvom newyorkog Schor Foundationa, financirao dr. Joseph Schor, ameriki multimilijuna. Dr. Schor je doivotni lan ARE-a i bio je jedan od dvojice lanova ARE-a s kojima smo se u svibnju 1994. (v. 5.poglavlje) upoznali na susretu s Charlesom Thomasom Cayceom u Virginia Beachu. Kasnije tijekom tog mjeseca pisao nam je kako je osobno silno zainteresiran za potvrivanje "Cayce-ovih spisa koji su pokazivali daje kultura koja je dovela do izgradnje piramida potekla iz 10.400 g. pr. K.". U pismu je naveo i svoju elju da "dodatno ocrta tu civilizaciju"8. Dana 11. travnja 1996., kada smo Josepha Schora obavijestili kako o tim stvarima kanimo pisati u

londonskom Daily Mailu , on nanije zaprijetio tubom za kle306vetu i jo naveo: "Mi ne radimo za drutvo Edgara Cavcea... Glavni je cilj Schor Foun-dationa i sveuilita Florida State pomoi ouvanju i restauraciji piramida i Sfinge. Usto istraujemo podruje ispod platoa u Gizi, kako bismo pronali pukotine i praznine koji bi se mogli uruiti. To e poveati sigurnost platoa jer je pukotine i upljine mogue kontrolirano uruiti ili ograditi radi zatite turista i zaposlenika koji rade na platou"9. Dana 14. travnja 1996. dr. Zahi Hawass iznio je poprilino drukiju priu, spominjui "skrivene tunele oko piramida i Sfinge". Ni jednom rijeju nije spomenuo pitanje sigurnosti posjetitelja, ali je neizravno ukazao na mogunost da kopanje tunela "otkrije mnogobrojne tragove u vezi s nastankom piramida u Gizi"10. To pitanje, kako se ini, nije bilo glavnom temom ni u kratkom video-filmu pod naslovom Tajna komora, a u kojem je sudjelovao dr. Hawass. Snimljen u Kairu u studenome i prosincu 1995. godine, taj je film djelo producenta i scenarista Borisa Sa-ida, a, prema njegovim rijeima, sredstva za snimanje u visini od 100.000 amerikih dolara dao je Joseph Schor. Na toj snimci, kao to smo naveli na zavretku 5. poglavlja, dr. Hawass je prikazan kako brzo ulazi u nekakav tunel ispod Sfinge. Kada dolazi do dna, okree se prema kameri i gledatelju ape: "ak ni Indiana Jones ne bi sanjao da bi se mogao nai ovdje. Nije li ovo upravo nevjerojatno? Nalazimo se unutar Sfinge, u njezinom tunelu. Ovaj tunel sada je otvoren prvi put. Nitko tono ne zna stoje u njemu, ali mi emo ga sada prvi put otvoriti" . Narator u filmu naglaava jednu zanimljivu stvar: "Edgar Cayce, glasoviti ameriki 'usnuli prorok', predvidio je da e ispod Sfinge biti otkrivena nekakva komora - komora u kojoj e se nalaziti zapisana povijest ovjekove civilizacije. Prvi put u povijesti pokazat emo vam to se nalazi ispod tog velikog spomenika - komoru koja e se otvoriti uivo, pred naim televizijskim kamerama"1 . U srpnju 1996. godine, nakon prosvjeda koje su irom svijeta izazvale aktivnosti Schor Foundationa i Florida State Universitvja oko Sfinge, dr. Havvass je na jednoj junoafrikoj radiopostaji ustvrdio daje prekinuo taj projekt: "Utvrdio sam da se u radu ne pridravaju valjane procedure... U pismu sam im naveo kako vie ne mogu raditi jer se zapravo ne dre propisanih koraka"13. Meutim, tog istog mjeseca poele su se iriti glasine o tome kako je ekipa otkrila jo devet tunela ili komora ispod platoa u Gizi. U svima njima, kako se prialo, oprema za otkrivanje na daljinu prepoznala je predmete izraene od metala. Koncem kolovoza 1996., unato onoj Hawassovoj tvrdnji, lanovi ekipe i dalje su bili uvjereni da e se njihov projekt nastaviti, a Boris Said navodno jepregovarao 307s najveim amerikim televizijskim kuama u vezi s ekskluzivnim pravima na dokumentarni film o Sfingi. Naslijee Edgara Caycea Kao to smo vidjeli u 5. poglavlju, Edgar Cayce (u Americi poznat kao "usnuli prorok" (jer je svoja "itanja" iznosio u stanju nalik na trans) za sebe je drao daje reinkarnacija sveenika po imenu RaTa, ovjeka koji je preivio propast Atlantide i 10.500 g. pr. K. se naselio u Egiptu. Tijekom tridesetih godina 20. stoljea, pa sve do smrti 1945. godine, veze ostvarene tim "itanjima" koristio je kako bi "pokupio igrae" - umjetnike, bankare, poslovne ljude, sveuiline profesore, ak i politiare-koji su odreda bili uvjereni da su i oni u "prolom ivotu" imali odreenu ulogu u dramatinim dogaajima povezanima s Atlantidom4. Jedan od tih igraa, moda i najaktivniji s kojima se ARE ikada susreo, bio je Caveov najstariji sin, Hugh Lynn (1907-1983.), koji je diplomirao na Harvardu i koji je 1931., u dobi od samo 24 godine, preuzeo voenje tek utemeljenog ARE-a. Mladenakim entuzijazmom, on se zarekao da e jednog dana "ekspedicija pod pokroviteljstvom ARE-a" potvrditi i opravdati proroanstva njegova oca u vezi s Dvoranom spisa15. Mogue je daje Hugha Lynna nadahnula tzv. "Baraizeova ekspedicija", koja je 1930. godine, u vrijeme utemeljivanja ARE-a, ve istraivala Sfingu. Pod vodstvom tadanjeg direktora Odjela za egipatske starine, francuskog arheologa po imenu Emile Baraize, taje ekspedicija skinula drevnu oplatu "restauratorskih blokova" s donjeg dijela Sfingina tijela. Dok je uklanjao neke kamene blokove sa stranjeg dijela kipa, Baraize je naiao na ulaz u nekakav tunel. A onda je, zbog nekog

nejasnog i nevjerojatnog razloga, ponovno zatvorio ulaz u tunel kamenom i cementom, to otkrie ne prijavivi nikome. S Baraizeom je u to vrijeme bio i neki mladi arapski djeak po imenu Mohamad Amdel Mawgud - iji potomci jo uvijek ive u Gizi16. Baraizeova ekspedicija djelovala je od 1926. do 1936. NoHughLynnCayce, tada ve u sedmom desetljeu ivota, svoj je dugogodinji plan ubacivanja ARE-a u glavne arheoloke aktivnosti u Gizi konano pokrenuo tek 1972. godine. U prvom je koraku angairao "nesvrenog studenta po imenu Mark Lehner" (Predsjedniku ARE-a inilo se daje mladia poznavao u nekom prolom ivotu) i sredio mu postdiplomski studij 308na American Universitvju u Kairu. U 5. poglavlju vidjeli smo kako je Lehner, danas gostujui profesor egiptologije na prestinom Institutu za orijentalistiku sveuilita Chica-go, postao "AREovim ovjekom" u Gizi, sudjelujui tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina praktiki u svim vanim projektima provedenima oko piramida i Sfinge. Unato nizu neuspjeha koje je ARE doivio zbog tih projekata, u slubenoj biografiji stoji da se Hugh Lynn Cayce "nije osjeao poraenim... Potragu e podravati koliko god bude bilo potrebno, graditi saveznitva s drugim skupinama i pojedincima. Jedan od tih pojedinaca bio je egipatski glavni inspektor u Gizi, Hawass, kojeg je 1975. upoznao preko Lehnera. Godine 1980. Hawass je nainio ustupak ARE-u i dopustio iskopavanje ispred Sfingina hrama..."1 . U listopadu 1980. Mark Lehner je stupio u kontakt s Mohamadom Abdelom Mawgudom, onim "mladim arapskim djeakom" (koji je u to vrijeme ve bio u sedmom desetljeu ivota) a koji je vidio kako je Emile Baraize 1926. zatvorio ulaz u tunel. Ha-wass je Lehneru dopustio da s Ahmedom Al Favedom, sinom Abdela Mawguda, ukloni kamen s ulaza i ue u tunel. Ali, kako se ini, ni tom prilikom nije pronaeno nita. Tunel je zavravao u podinskoj stijeni pod Sfingom18. Ubrzo nakon toga Ahmed Al Fayed preselio se u Virginia Beach, gdje se ubrzo zaposlio u ARE-u. Hawass je priblino u isto vrijeme takoer putovao u SAD, kako bi produbio formalno obrazovanje na podruju egiptologije. Kao to pie biograf Hugha Lynna Caycea: "Ako je Zahi Hawass elio napredovati unutar [egipatske] dravne hijerarhije, unaprijediti karijeru i otvoriti vrata projektu Hugha Lynna, ta dva cilja najlake bi ostvario na krilima nastavka kolovanja na nekom od prestinih amerikih sveuilita". Neposredno prije smrti Hugh Lynn Cayce e objasniti: "Priskrbio sam mu [Zahiju Hawassu] stipendiju za studij egiptologije na sveuilitu Pennsylvania, kako bi ondje doktorirao. Do stipendije sam doao preko jedne osobe iz ARE-a koja je sluajno lan odbora za dodjelu Fulbrightovih stipendija. On [Hawass] pomagao je Marku [Lehneru] u radu na Sfingi i to silno cijenim"19. U razgovoru za jednu junoafriku radiopostaju 1996. godine, Hawass je reagirao na jedan raniji razgovor novinara s nama dvojicom, u kojem smo spomenuli njegove oite veze s Edgar Cayce Foundationom. Optuio nas je da laemo, ustvrdio da sve to iznosimo samo kako bismo se proslavili, te ustrajno tvrdio daje diskreditirao Edgara Caycea, energino dodajui: "Teorija Edgara Caycea posve je pogrena". Novinar (John Robbie s postaje Radio 702 u Johannesburgu) tada je u eteru proitao navedeni odlomak 309 Jiz biografije Hugha Lynna Cavcea u kojem nekadanji predsjednik ARE-a tvrdi da je Hawassu pomogao u dobivanju Fulbrightove stipendije. Hawass je odgovorio: "To nije istina. Upoznao sam ga, puno puta drao sam predavanja u Edgar Cayce Foundationu. Bio je to tako drag ovjek. Nikada nisam vjerovao u njegove teorije. Nikada ni sluajno nije podravao nekakvu stipendiju s kojom bih ja studirao negdje vani. Samo je jednom bio na veeri na koju sam ga pozvao, u Kairu, zajedno s jednim od lanova Fulbrightova odbora... ali nije podravao nikakav studij. Egipatska vlada pet je godina financirala moj studij, dok je Fulbright financirao moj dvogodinji studij na sveuilitu Pennsylva-nia. Nije bilo nikakve potpore od takve organizacije". Hawassu je potom postavljeno pitanje o Tajnoj komori, kratkom videofilmu koji smo ve spominjali, a koji je u studenome i prosincu 1995. godine, novcem Josepha Schora, snimio Boris Said. Novinar je istaknuo kako se na tom videu nedvojbeno spominju Edgar Cayce i njegova proroanstva, a u njemu se pojavljuje i Zahi Hawass, pri emu egipatski dunosnik navodi da se sprema otvaranje tunela ispod Sfinge. "Kako to da ste povezani s time?" upitao gaje novinar.

HAWASS: To nije tono! Javna sam linost i svakodnevno me intervjuiraju! Da doete u moj ured, svakog biste dana vidjeli gotovo i po tri televizijske ekipe iz cijelog svijeta. Ja... u intervjuima redovito objanjavam svoja otkria. Taj film govori o tunelu koji sam na temelju svojih radova pronaao unutar Sfinge. To radi sveuilite Florida State. Ne Cayce ili neto slino! A utvrdili smo da se ak ni ekipa sveuilita s Floride ne pridrava znanstvenih postupaka, pa sam stoga prije dva mjeseca napisao pismo da se takvi... ak i sveuilita, sveuilita se tono ne pridravaju svih koraka kojih bi se trebali pridravati. NOVINAR: Izgleda kao podudarnost... doima se sluajnim, doktore Zahi, da i Cavceovo proroanstvo govori o tunelima ispod Sfinge. Vi ste to opovrgnuli. Prema navodima u knjizi uvar postanka zabranili ste rad raznih istraivaa - ljudi poput Johna Westa koji pokuavaju raditi na toj teoriji-a sada izgleda daje sami preuzimate. Je li to tono? HAWASS: Nikako! Ne preuzimam je... Ako postoje dokazi, stvarni dokazi od strane neke ustanove, koji bi nam govorili da se neto nalazi ispod Sfinge, pristupit emo iskopavanju. Ali sve su to samo halucinacije! Nikako ne moemo jurcati amo-tamo za halucinacijama. 310NOVINAR: Ali na toj videosnimci, gdje ste snimljeni u nekakvom tunelu pod Sfingom, spomenuli ste da bi prolaz mogao voditi do neeg vrlo, vrlo uzbudljivog... Osobno sam vidio tu snimku, doktore Zahi! HAWASS: Da sam pronaao... rekao sam vam! Otkopavao sam taj tunel. Otkopavao sam ga i jo ga uvijek otkopavam. Dovede li nas do neeg vanog, to emo svakako objaviti. Shvaate to elim rei? Ne poriem da... Moda e dovesti do neeg uzbudljivog. Novinar je zatim upitao dr. Havvassa zato nije poduzeo pravne korake protiv nas, autora knjige Sfingina zagonetka, "budui da oni iznose vie tekih optuaba na va raun". Hawass odgovara: "Znate, ako ih tuim, samo e se proslaviti. Ali ja ih nikada, ovaj.... nikada ih neu proslaviti"20. Dana 15. kolovoza 1996., u razgovoru objavljenom u kairskom listu Egypti-an Gazette, dr. Hawass je iznio neobino slinu opasku u vezi s japanskom ekipom sa sveuilita Waseda, pod vodstvom profesora Sakujia Voshimure, koja je 1988. vrlo naprednom tehnologijom pronala skrivenu komoru unutar Velike piramide, te jo jednu ispod lijeve prednje ape Velike sfmge. "Drim da te ekipe nisu bile dovoljno ozbiljne", ustvrdio je dr. Hawass, "a njihova oprema nije bila valjano prilagoena zadai. lanove tih skupina zanimalo je tek stjecanje slave"21. Mars i G iza: Neobine veze i sinkroninost Tijekom svojih istraivanja, naili smo na zamrenu mreu tragova, veza i sukobljenih interesa koji kao da ukazuju na to da su ameriki znanstvenici povezani s NASA-om moda daleko od oiju javnosti, barem od sedamdesetih godina 20. stoljea, imali veze s tajnim "ekspedicijama" iji je cilj bio razotkriti tajne velikih piramida i velike sfinge u Gizi. Stoje najneobinije, ini se da ta pria tee usporedno s istraivanjima ije je ishodite postojanje neobinih piramidalnih graevina (i divovskog sfingolikog "lica") koje su NASA-ine svemirske letjelice tijekom sedamdesetih godina snimile na Marsu. Godine 1971. N AS A-ina letjelica Mariner 9 prva je snimila neobine "piramidalne" graevine na Marsu, na dijelu tog planeta koji astronomi i poznaju pod nazivom Elizej. Dr. James Hurtak, koji je na postdiplomskom studiju specijalizirao tehnologiju daljinskih senzora (ujedno je i poznanik Marka Lehnera) bio je jedan od prvih is311l traivaa koji su pokazali zanimanje za "piramide" u Elizeju-a njih je NASA slubeno odbacila kao "igru svjetla i sjene". Godine 1975., unato NASA-inoj, kako se inilo, nezainteresiranosti, Hurtak je predvidio da e na Marsu doi do novih otkria slinih struktura, a meu njima i spomenika nalik na Sfingu, te da e se u svim sluajevima redom pokazati da su unutar velikog kozmikog plana povezani s egipatskim spomenicima u Gizi22. Hurtak aktivno sudjeluje u kampanji usmjerenoj protiv tajnovitosti amerikih vojnih i srodnih agencija u vezi sa "zatakavanjima" podataka o NLO-ima i drugim slinim pitanjima. Usto tvrdi i daje tijesno povezan s istraivaima iz prestine kalifor-nijske ustanove Stanford Research Institute, drugog po veliini amerikog "think-tan-ka" (koji od amerike vlade za proraunska sredstva na

godinu dobiva vie od 300 milijuna dolara). Meu programima SRI-ja bili su i "Program gledanja na daljinu" (pokrenut 1972.), a koji je CIA financirala kao pokus na podruju prikupljanja podataka i u kojem su vrhunski mediji angairani kako bi "na daljinu gledali" neprijateljska vojna postrojenja i slina mjesta. Godine 1973., kao to smo vidjeli u 5. poglavlju, egipatska Organizacija za starine (EAO) dala je slubeno doputenje SRI-u za provoenje istraivanja oko Velike sfmge u Gizi s pomou radara za ispitivanje podruja ispod povrine tla i seizmograf. Mjesni pokrovitelj projekta bilo je kairsko sveuilite Ain Shams. Prisjeamo se daje iste te godine Hugh Lynn Cayce poslao Marka Lehnera na American Universitv u Kairu, sredstvima koja su prikupili lanovi ARE-a. _/ Godine 1976. druga NASA-ina letjelica, Viking I, ula je u Marsovu orbitu. U podruju poznatom pod nazivom Cvdonia snimila je jo nekoliko piramidalnih struktura (pa tako i peterostranu "piramidu D&M") i glasovito "lice". Zajedno s izrazitim ukrasom na glavi koji posve nalikuje na Sfmgin pokrov, NASA-ine snimke pokazuju da je to lice od vrha do brade dugako 2,5 km, te iroko 1,9 km, a visoko tek neto manje od 790 m. NASA je slubeno ustvrdila daje rije tek o malenoj planini, nastaloj pod prirodnim utjecajima. Ali na kojoj su planini lijeva i desna strana toliko detaljno sline? Analitiari snimaka kau da se "dvostrana simetrija" Lica, koja oponaa prirodan, gotovo ovjekov izgled, praktiki nikako nije mogla pojaviti sluajno. A taj dojam potvruju i druge karakteristike koje su naknadno otkrivene kompjutorskim poboljavanjem snimaka. Meu njima su i "zubi" u ustima, dvostruke ukriene linije iznad oiju, te pravilne postranine pruge na ukrasu za glavu-koje, barem neki istraivai, dovode u vezu s ukrasom nemes kakav su nosili drevni egipatski faraoni 312 23U Egiptu, 1977. godine, godinu nakon to su snimke s Vikinga prvi put dole na Zemlju, Mark Lehner je stupio u vezu s NASA-inim dr. Lambertom T. Dolphinom, prvim ovjekom SRI-jeva projekta koji se bavio Sfingom. itatelji e se iz 5. poglavlja prisjetiti da se Lehner u to vrijeme ve dobro poznavao s Zahijem Hawassom. Kasnije tijekom 1977. godine, Lambert Dolphin otputovao je u Virginia Beach kako bi dogovorio sredstva koja e organizacija Edgara Caycea donirati za predloeni novi SRI-jev projekt u Gizi. Cilj je tog projekta bio upotrijebiti najnoviju tehnologiju daljinskih senzora u potrazi za skrivenim komorama oko i ispod Sfinge - u emu je Lehner ponovno "sudjelovao kao 'na ovjek u Kairu' Edgar Cayce Foundati-ona". U sklopu tog projekta istraivanja Sfinge otkriveno je nekoliko podzemnih "upljina". Godine 1978. Mark Lehner predloio je Amerikom istraivakom centru (ARC-American Research Center) u Egiptu novi projekt istraivanja Sfinge. Projekt je odobren, i ovaj put uz djelominu financijsku potporu organizacije Edgara Cavcea, a Lehner je postao njegovim terenskim direktorom. Ubrzo poslije toga na mjestu dogaaja pojavila se tvrtka RSI (Recoverv Svstems International), registrirana u Sjedinjenim Dravama. Kao to smo vidjeli u 5. poglavlju, ona se poela baviti buenjem rupa ispred Sfinge, kako bi se istraile podzemne upljine koje je otkrio SRI i koje su podosta obeavale. Godine 1983. Hugh Lynn je umro, a voenje ustanova i organizacija Edgara Caycea preuzeo je njegov sin, Charles Thomas Cayce. Iste te godine u SAD-u su Richard Hoagland, nekadanji NASA-in savjetnik, i Lambert Dolphin utemeljili "Neovisni projekt Mars". U meuvremenu, 1987. godine, dr. Zahi Hawass dovrio je studij u Sjedinjenim Dravama i vratio se u Egipat, gdje je imenovan EAO-ovim generalnim direktorom platoa u Gizi. U oujku 1996. dr. Hawass je objavio daje egipatski znanstvenik Farouk El Baz (ije se ime, koje znai jastreb, na drevni egipatski jezik prevodi rijeju Horus) odabran za prvog ovjeka ekipe koja e otvoriti tajna vrata u Velikoj piramidi na zavretku junog okna Kraljiine komore. itatelji e se prisjetiti da Amtex, kanadska tvrtka koja je sudjelovala u tom projektu, tvrdi da "surauje sa Spar Aerospaceom" na izradi pomagala koje e otvoriti ili "jednostavno prodrijeti kroz" vrata. Tvrtka Spar Ae-rospace poznatija je po proizvodnji hidraulinih ruku koje koriste NASA-ine letjelice tipa Space Shuttle. Kao to smo napomenuli na poetku ovog dodatka, dr. El Baz, koji 313JL

je diplomirao na kairskom sveuilitu Ain Sams, NASA-in je savjetnik. On se ve godinama bavi istraivanjima geolokih formacija na Mjesecu i Marsu i neko je bio osobni prijatelj astronauta Buzza Aldrina i Neila Armstronga. Upravo je El Baz, kojeg su kolege iz NASA-e prozvali Kraljem, 1969. odabrao mjesto za slijetanje Apolla 11 na Mjesec. El Baz je utemeljitelj Centra za daljinske senzore na sveuilitu Boston i trenutano je njegov direktor . Takoer u oujku 1996. godine, EAO je dodijelio jednogodinju obnovljivu dozvolu za projekt vezan za Sfmgu-vidi gore-koji je financirao Joseph Schor. Tom su projektu pripadali Boris Said, Thomas Dobecki i etvorica uglednih geologa sa sveuilita Florida State, koji su poeli raditi s u tom trenutku dostupnom opremom, a rije je o radaru za ispitivanje tla i seizmikim ureajima ukupne vrijednosti od oko milijun dolara. Koliko smo uspjeli doznati, lanovi te ekipe savjetovali su se u kolovozu 1996. s dr. Jamesom Hurtakom i Richardom Hoaglandom. 314Biljeke l. POGLAVLJE 1 Selim Hassan: Excavations at Giza, Government Press, Kairo, 1946., VI. svezak, I. dio, str. 34-5 2 Ibid. 3 E. A. Wallis Budge: An Egyptian Hiemglyphic Dictionary, Dover Publications Inc., New York, 1978., I. svezak, str. 469 4 Selim Hassan: The Sphinx: Its History in the Light ofRecent Excavations,Go\emment Press, Kairo, 1949., str. 76. usp. i Veronica Seton-Williams i Peter Stock:Blue GuideEgypt, A. & C. Black, London, 1988., str. 432 5 Zahi Hawass i Mark Lehner: "The Sphinx: Who Built It and Why",Archacology, rujan-listopad 1994., str. 34., usp. i E. A. Wallis Budge: Hieroglyphic Dictionary, op.cit., II. svezak, str. 752 6 U engleskom jeziku ouvali su se neki iznenaujui elementi drevnog egipatskog jezika. Primjerice, malena vrsta hrta koji je u engleskome poznata pod nazivom "vvhippet" dobila je naziv prema drevnom egipatskom bogu-psu Upuautu, "Onom koji otvara puteve". Normandi Ellis u svojoj izvrsnoj knjmAmkening Osiris, Phanes Press, grand Rapids, 1988., navodi i druge primjere: armenkrm (ruka); heku (magina rije)/hex (urok); neb (spiralna svemirska sila)/nebulous (magliast, slian zvjezdanoj maglici); Satis (boica poplava, ili "dovoljno")/satisry (zadovoljiti; aor (magino svjetlo)/aura (aureola)". 2. POGLAVLJE 11. E. S. Edwards: The Pyramids ofEgypt, Pelican Books, London, 1949., str. 106 2 Ahmed Fakhry: The Pyramids, Universitv ofChicago Press, Chicago, 1969., str. 159 3 Mark Lehner: "Computer Rebuilds the Ancient Sphinx",./va//0na/ Geographic, 179. svezak, br. 4, April 1991; Mark Lehner, "Reconstructing theSphinx",CambridgeArchaeologicalJoumal, I. svezak, br. l, travanj 1992. 4 National Geographic, travanj 1991. op.cit. 5 Ibid. 6Ibid. 7CambridgeArchaeologicalJournal,op.tiL,str. 10 i 11. 8 Ibid., str. 9. 9 Ibid., str. 20. 10 John Anthonv West: Serpent in the Sky: The High Wisdom of Ancient Egypt, Quest Books, Wheaton, Illinois, 1993., str. 231. 31511 Ibid., str. 232. 12 American Association for the Advancement of Science, Chicago, 7. veljae 1992., rasprava: "How Old is the Sphinx?" 13 Cambridge Archaeological Journal, op.cit., str. 6. 14 Opirniju raspravu o pitanju datiranja potraite u knjizi Granama HancockaFingerprints ofthe Gods,

William Heinemann Ltd, London, 1995. i Crown Publishers, New York, 1995., str. 51. 15 Hassan: TheSphinx, op.cit., str. 75. 16 Cambridge Archueological Journal, op.cit., str. 6 17 E. A. Wallis Budge: "Stela ofthe Sphinx" M A History ofEgypt, London, 1902., IV. svezak, str. 80 18 Ibid., str. 85-6. 19 James Henry Breasted:AncientRecordsofEgypt, Histories and Mvsteries of Man Ltd, London, 1988, II. svezak, str. 324. 20 Ibid. 21 Ibid. 22 National Geographic, travanj 1991., op.cit. 23 Gaston Maspero: ThePassingofEmpires, New York, 1900. 24 James Henry Breasted:AncientRecords, op.cit., I. svezak, str. 83-5 25 Gaston Maspero: The Dawm ofCivilization, SPCK, London, 1894., str. 247 26 Gaston Maspero:/! ManualofEgyptianArchaeology, str. 74 27 Hassan: TheSphinx, op.cit., str. 91 28 American Association for the Advancement of Science, 1992, rasprava "How Old is theSphinx?", op.cit. 29Archaeology, rujan-listopad 1994., op.cit., str. 32-3 30 Ibid., str. 34 31 R. A. Schwaller de Lubicz: Sacred Science, Inner Traditions International, Rochester Vt, 1988., str. 96. 32 John Anthonv West: Serpent, op.cit., str. 1-2. 33 Ibid., str. 186. 34Ibid.,str. 187. 35 Ibid., str. 226. 36 Ibid., str. 225. 37 Ibid., str. 226. 38 Ibid., str. 227. 39 Ibid. 40 Ibid. 41 Ibid., str. 226-7. 31642Ibid.,str.228. 43 U razgovoru u televizijskom dokumentarcu kue NBC pod i\as\ovomMystery oftheSphinx, 1993. 44 John Anthonv West: Serpent, op.cit., str. 227. 45 Navod uAnAkhbarEt Yomu, 8. sijenja 1994. 46 John Anthonv West: Serpent, op.cit., str. 229. 47 Boston Globe, 23. listopada 1991. 48 LosAngeles Times, 23. listopada 1991. 49 John Anthonv West: Serpent, op.cit., str. 229. 50 Ibid. 51 Ibid. 52 Ibid. 53 Ibid., str. 229. 54 Ibid., str. 230. 55 Ibid., str. 229. 56MysteryoftheSphinx,op.c\t. 57 Ibid., i KMT, V. svezak, br. 2, Summer 1994., str. 7. 3. POGLAVLJE 1 Usp. I. E. S. Edwards: ThePyramidsofEgypt, op.cit., str. 215; John Anthonv V/eskSerpent, op.cit., str. 242; John Anthonv West, The Tmveller's Key toAncientEgypt, Harrap Columbus, London, 1989, str. 143-51 Mystery oftheSphinx, op.cit.; Dr. Joseph Davidovits i Margie Morris: The Pymmids:An

Enigma Solved, Dorset Press, New York, 1988, str. 51. 2 Mystery ofthe Sphinx, op.cit. 3 Razgovor u ibid. 4 Usp. npr. I. E. S. Edwards: Pyramids of Egyptop.cit., str. 220; John Baines i Jaromir Ma\ek,Atlas of Ancient Egypt, Time-Life Books, 1990., str. 138-139 5 Najtemeljitiju studiju dao je Peter Hodges (Julian Keable, ur.), How the Pyramids Were Built, Element Books, 1989 6 Ibid., str. 11 7 Ibid., str. 11-13. 8 Ibid., str. 13. 9 Jean Kerisel, istaknuti strunjak za tla i predsjednik Francusko-egipatskog drutva, proveo je opseno istraivanje naina prenoenja velikih blokova uz .koritenje ljudske snage i drvenih saonica. Kerisel nam je rad u kojem je objavio rezultate tog istraivanja -La Grande Pyramide et ses Derniers Secrets - ljubazno dostavio prije izdavanja (oekuje se tijekom 1996.). Temelj njegovih prorauna jest injenica da pritisak na tlo ne moe iznositi l ,5 tona po kvadratnom metru kod zakoenih prilaza od nasi317 Lpane zemlje (vjerojatno pokrivenih kamenim ploama) uz nagib vei od osam posto. Koeficijent trenja po tom proraunu iznosi 15 posto uz koritenje vlanog vapna kao maziva. Kerisel dri da bi pritisak vei od l ,5 tona posve istisnuo mazivo i tako poveao koeficijent trenja, zbog ega bi transportiranje postalo jo teim. Prema izraunu, prosjena je brzina iznosila 0,3 metra u sekundi, uz silu trenja od 13 kilograma kod svakog ovjeka. Tako bi za dovlaenje kamenog bloka od 70 tona trebalo (70.000 x 0,15 x 1/13=) 807 ljudi i trajalo 9,25 sati na prilaznoj rampi duljine jednog kilometra. Kerisel je izraunao da bi sila trenja bitno vea od 13 kilograma po ovjeku - ak i u kratkom vremenskom razdoblju - rezultirala ozbiljnim ozljedama lea. Stoga bi, pod pretpostavkom da je izmeu svakog mukarca u stojeem poloaju potreban barem metar istog razmaka, 807 mukaraca u est redova trebalo prostor na rampi dugaak 134,5 metara i irok est metara. Potekoe se neizmjerno poveavaju kod blokova od 200 tona unutar tijesnog radnog prostora oko Sfinge i Dolinskih hramova - tako da je takvu zadau gotovo nemogue i zamisliti uz tako primitivne tehnike. 10 Dokazi Roberta Schocha iznijeti u knjiziMystery ofthe Sphinz, op.cit. 11 KMT V. svezak, op.cit., str. 7. 12 The Sacred Sermon (Hermetica, Libellus III), prijevod: G. R. S. Mead in Thrice Great Hermes: Studies in Hellenistic Theosophy andGnosis, Samuel Weiser Inc., North Beach, Maine, 1992., II. knjiga, str. 51 13 British Museum Manuscript 25,619, str. 15-19 14. W. M. Flinders Petrie: The Pyramids and Temples ofGizeh, Histories and Mvsteries of Man Ltd, London, 1990, str. 50-1 15 Chassinat, Monuments et Memoires, Fondation Piot, XXV. svezak, str. 57 16 Thor Heverdahl: The Ra Expeditions, Book Club Associates, London, 1972., str. 15 17 Ibid., str. 15-17 18 Graham Hancock: Fingerprints ofthe Gods, op.cit. Robert Bauval i Adrian Gilbert, The Orion Mystery, William Heinemann Ltd, London, 1994. 19 Gaston Maspero: The Dawn ofdvilization, op.cit., str. 366-7. Usp. i Peter Tompkins: Secrets ofthe GreatPyramide Harper & Row, Nevv York i London, 1978., str. 17 i W. M. Flinders Petrie:Pyramids and Temples, op.cit., str. 13 20 W. M. Flinders Petrie: Pyramids and Temples, op.cit., str. 13 21 Navodni je otkriva bio je Arhimed 22 Podrobnije u knjizi: Fingerprints ofthe Gods, op.cit., 48. poglavlje

23 Ibid. 24 Piazzi Smyth: The Great Pymmid, Bell Publishing Co., Nevv York, 1990., str. 79-80 25 Ibid., str. 80. 26 J. H. Cole, referat br. 39, "The Determination ofthe Exact Sie and Orientation ofthe Great Pyramid ofG\z<i",SurveyofEgypt, Cairo, 1925. Usp. i I. E. S. Edvvards: ThePyrumidsofEgypt, op.cit., str. 87 27 Ibid. 281. E. S. Edwards: The Pyramids ofEgypt, op.cit., str. 208 31829 Usp. i: Flinders Petrie: Pyramids and Temples op.cit., str. 83-4 30 Usp. Fingerprints ofthe Gods, op.cit., str. 330-8, The Orion Mystery, op.cit., str. 41-5 311. E. S. Edwards: The Pyramids ofEgypt, op.cit., str. 93 32 Zahvalnost za ovu ideju dugujemo Jamesu Macaulavju 33 Joseph R. Jochmans: The Hali ofRecords, neobjavljeni rukopis, 1985., str. 175. Usp. i Hodges:/ftw the Pymmids Were Built, op.cit., str. 122. 34 Flinders Petrie: Pyramids and Temples, op.cit., str. 19 ( 35 Ibid. 36 Vrijednosti Vysea and Perringsa navedene u: Edvvards: The Pyramids ofEgypt, op.cit., str. 88 37 Ibid., str. 88-96 38 Ibid., str. 88 39 Herodotus: The History, prijevod: David Grene, Universitv ofChicago Press, 1988., 2:124, str. 185-6 40 Navod iz Jochmansa: The Hali ofRecords, op.cit., str. 176-7 41 R. Cook: ThePyramidsofGiza, Seven Islands, Glastonbury, 1992., str. 52 42 Jean Kerisel: "The Pyramid ofCheops: Further Research" (listopad i prosinac 1992.), dio njegovog referata objavljen u Revue Fran$aise d'Egyptologie, 1993., str. 4 43 Ibid, str. 6 44 Ibid. 45 Ibid, str. 7. 46 Osobna korespondencija 47 A. Badawy: "The Stellar Destiny ofthe Pharaoh and the so-called Air Shafts in Cheops' Pyramid",M/tf. Inst. Orient. zu Berlin, svezak 10,1964., str. 189-206 4. POGLAVLJE 1 Usp. npr., I. E. S. Edwards: ThePyramidsofEgyptop.cH., str. 209-10 2 Podrobnije informacije: The Orion Mystery, op.cit. 3 Usp. npr. E. M. kntonrdd\,L'AstronomieEgyptienne, Pari, 1934. str.l 19 4 Usp. The Orion Mystery, op.cit., str. 97-104 5 Ibid. 6 Ibid., str. 105-37 7 Ibid. 8 Ibid. 9 Ibid., str. 179-96 10 Usp. The Orion Mystery, op.cit., str. 192 319 L J11 Sluei se strogom formulom za precesiju uz korekcije s obzirom na nutaciju, aberaciju zvjezdanog svjetla, stvarno kretanje (iz najnovijeg Kataloga sjajnih zvijezda sveuilita Vale) te paralaksu, dolazimo do 10.500 g. pr. K. kao razdoblja kada je Orionov pojas dosegnuo najniu toku (9 stupnjeva i 25 minuta, mjereno na junom meridijanu, tj. deklinaciji od 50 stupnjeva i 35 minuta) 12 to daje cijeli precesijski ciklus od 25.920 godina 13 Podrobnije: Giorgio de Santillana and Hertha von Dechend,ffam/e/'.r Mili, Godine, Boston, 1977.

14 Ibid., str. 59. 15 Usp. Fingerprints oftke Gods, op.cit., str. 454-8 16 Podrobnije: J. Norman Lockyer: The Dam ofAstronomy, MIT Press, 1973., str. 60-1 i dalje 17 From Hermetica, prijevod: sirWalter Scott, Shambhala, Boston, \993.,Asclepius ///:24.b, str. 341 18 Iz jedanaeste podjele Duala, u "Knjizi o onome stoje u Duatu"; prijevod: sir E. A. Wallis Budge, u The Egyptian Heaven andHell, Martin Hopkinson & Co, London, 1925., str. 240 s. 19 Ibid., dvanaesta podjela Duata, str. 258 20 Ibid., str. 70 21 Podrobnije: The Orion Mystery, op.cit., str. 179-84; Fingerprints ofthe Gods, op.cit., str. 380 i dalje 22 Ibid. Usp. i E. A. Wallis Budge: The Gods ofthe Egyptians, Dover Publications Inc., New York, 1969. 5. POGLAVLJE l. Tradicija po kojoj su svi vani "spisi" donijeti u Egipat "nakon poplave", tj. nakon 10.000 g. pr. K., potjee barem iz 3. st. pr.K. Na nju, primjerice, nailazimo uKnjiziSothisovoj(o kojoj govori bizantski povjesniar Georgios Svnecellus koji je ivio u 9. st. n. e., a koju neki strunjaci pripisuju egipatskom pisaru Manetonu (usp. Garth Fowden: The Egyptian Hermes, Princeton University Press, New Jersey, 1993., str. 29-33). Na sline pretpostavke nailazimo i uKore Kosmouu (odjeljak XXIII Hermetikih spisa) iz l. i 2. st. pr. K. (Usp. Hermetica, op.cit., str. 461). U Kore Kosmouu (8. dio) boica Izida tvrdi daje Thoth na tajno mjesto pohranio "svete knjige" koje sadre "tajne Ozirisove te svete simbole kozmikih elemenata", a potom ih zaarao tako da te knjige "ostanu nevidljive i da ih ne otkrije nitko od ljudi koji e ii amo-tamo tim ravnicama, sve dok Nebo, kada postane staro, zane organizme [tj. ljude] koji su te dostojni" 2 Andrew Tomas: FromAtlantis to Discovery, Robert Hale, London 1972., str. 109 3 Ibn Abd Alhokim i Arapski rukopisi Ibna Khurradhbiha i Lohfata, navodi u: Joseph R. Jochmans: The Hali of Records, neobjavljeni rukopis, 1985., str. 174. Usp. i JohnGreaves,?j>ramjW0gra/>/! i'fl,1646, prijevod s arapskoga: ibn Alhokim. 4 Peter Tompkins: Secrets ofthe Great Pyramid, Allen Lane, 1972., str. 6 5 Glasoviti papirus Westcar u Berlinskom muzeju ukazuje na to da su tajna komora ili komore bile skrivene u Keopsovom "Obzoru" - tj. obzoru navodnog graditelja Velike piramide (usp. The Orion Mystery, op. cit., 3. dodatak). Termin "obzor", meutim, moe se odnositi ili na samu Veliku piramidu ili na cijelu nekropolu u Gizi, pa time obuhvaati i Sfingu. 1080. redak Tekstova mrtvakih sanduka (oko 3202000 g. pr. K.) govori o tajnoj "zapeaenoj stvari" koja pripada Ozirisu iz Rostaua (Gize), dok 1087. redak govori daje rije o "pisanom materijalu" povezanom s Heliopolisom (Djedu, "Grad stupova") i skrivenom negdje u pustinjskome pijesku 6 Te koptske tradicije zabiljeili su arapski kroniari Al Qodai, Al Masudi i Al Maqrizi, navod u: Jochmans, The HallofRecords, op.cit, str. 210 7 Tzv. masonski "stari spisi" govore o nekom Hermenesu (oito Hermesu, tj. Thothu) koji je ouvao "vjetine" urezivanjem znanja u svete stupove ili obeliske (usp. Fred L. Pick i G. Norman Knight: The Pocket Hi$toryofFreemasonry, Frederick Muller Ltd., London 1 983., str. 32). Openito je prihvaeno da velik dio "egipatske" ezoterine struje u masonstvu i slinim pokretima, te, u odreenoj mjeri, teo-zofiji, potjee od tzv. hermetike tradicije koja se u Europi razvila potkraj razdoblja talijanske Renesanse, ali su joj izvori bili grki i koptski tekstovi poznati kao Hermetiki spisi (usp. Frances A. Vates, Giordano Bruno and the Hermetic Tradition, Universitv of Chicago Press, Chicago 1 99 1 . ; takoer: The Rosicmcian Enlightenment, Ark Paperbacks, London 1986., str. 212). 8 Harmon Hartzell Bro: Edgar Cayce: A Seer Out OfSeason, Signet Books, New York 1990., str. 43-4.

Cavceova doivotna tajnica bila je Gladvs Davi, "privlana plavua" za koju je Cavce vjerovao daje njegova "reinkarnirana" ki Iso, iz razdoblja Atlantide (Ibid., str. 245) 9 Edgar Evans Cavce, Gail Cavce Sch \vartzer i Douglas G. Richards: Mysteries ofA tlantis Revisited: Edgar Cayce's Wisdomforthe NewAge, Harper & Row, San Francisco 1988., str. xxi. l O Ibid. str. 1 1 9. Imali smo ast upoznati se s autorom, Douglasom G. Richardsom, u srpnju 1 995. u prostorijama Edgar Cavce Foundationa u Virginia Beachu 1 1 Ibid. str. 120. 12 "itanje" Edgara Cavcea o Velikoj piramidi br. 5748-6. Ovo "itanje" iznio je u svom domu, u ulici Arctic Crescent, Virginia Beach, Virginia, 2. srpnja 1932. u 1 6. 10 po istonom vremenu 13 "itanje" 387-16. Usp. Mark Lehner: The Egyptian Heritage: Basedon the Edgar Cayce Readings, A.R.E. Press, Virginia Beach 1974., str. 99 14 "itanje" br. 5748-6. The Egyptian Heritage, op.cit., str. 119 1 5 "itanje" br. 294- 151. Usp. Thomas Sugrue: There is a River: The story of Edgar Cayce, A.R.E. Press, Virginia Beach, 1988., str. 393. Usp. i Harmon Hartzell Bm:A Seer Out OfSeason, op.cit., str. 247 16 Mark Lehner: The Egyptian Heritage, op.cit., str. 92. Usp. i Harmon Hartzell Ero: A Seer Out OfSeason, op.cit., str. 133 p.cit.,str. 121 1 8 Ibid, str. 131 19 To je potvrdio Douglas G. Richards, u dokumentiranom telefonskom razgovoru u rujnu 1995. (Richards je zajedno s Edgarom Evansom Cavceom i Gail Cavce Schwartzer napisao knjigu Mysteries of Atlantis Revisited, op.cit.). Kada smo Marku Lehneru postavili izravno pitanje u vezi s time, on je odgovorio pismenim putem (str. l-2pismaod 15. listopada 1 995.):"Drim da vjerojatno jesam taj'ue-njak' o kojem je rije. Nikada se nije oekivalo da bi potpora ECF-a mojoj godini boravka u inozemstvu, na Amerikom sveuilitu u Kairu trebala rezultirati time da postanem 'uglednim egiptologom'. 321 LLjudi povezani s ARE-om moj su boravak u Egiptu podupirali jer je to od njih zatraio Hugh Lynn Cayce. NI on ni ja nismo bili sigurni kamo bi sve to moglo voditi. Mislim da mije Hugh Lynn pomogao da odem u Egipat jer smo i on i ja imali odreeni predosjeaj o sudbonosnosti u vezi s tim, osjeaj koji je bio u skladu s uobiajenim pojmovima New Agea o tome kako je to 'bilo sueno'". 20 Edgar Evans Cayceitd.:M}>.#me.s, op.cit., str. 131. U pismu od 15. listopada 1995. Mark Lehner iznio je opaske o radnoj verziji naeg teksta koji smo mu dostavili bez biljeaka: "Ne znam to stoji iza vae biljeke [20] ali pretpostavljam daje taj saetak napisan nekoliko godina nakon 1973., dakle da ga nisam napisao kao plan prije mog studentskog odlaska u Egipat, na AUC". 21 Edgar Evans Cayce, etc.: Mysteries, op.cit., str. 132. 22 Mark Lehner: The Egyptian Heritage, op.cit., tekst na stranjem ovitku 23Ibid,str.V. 24 U pismu koje nanije uputio 15. listopada 1995. Mark Lehner iznio je sljedeu opasku: "Ni ja ni Edgar Cayce Foundation nismo imali nikakve veze s prvim dvjema sezonama SRI-jevog programa kod piramida i na drugim mjestima u Egiptu. To se iz vaeg teksta jasno ne vidi. SRl-jev projekt 'Znanost i arheologija' nastavio je Alvarezov rad. On se sluio kozmikim zrakama (prije mog dolaska u Egipat) kako bi u Drugoj piramidi traio neotkrivene komore. Ekipu SRI-ja upoznao sam 1977., priblino u vrijeme kada su radili preliminarna mjerenja otpora na Sfingi. SR1 je skrivene komore u Gizi traio davno prije nego to smo ih upoznali Edgar Cayce Foundation i ja". 25 L. T. Dolphin, E. Moussa et. al.: "Applications of Modem Sensing Techniques to Egyptology", Menlo Park, Calif., SR1 International, rujan 1977. 26 Ibid. Usp. i Zahi Hawass: dodatak knjizi sira W. M. Flindersa Petriea The Pyramids and Temples of Gizeh, Histories and Mysteries of Man Ltd, London 1990., str. 102 27 Edgar Evans Cayce, etc.: Mysteries, op.cit., str. 132 28 Pismo koje nam je Mark Lehner uputio 15. listopada 1995., str. 3

29 Navod u: Jochmans, The HallofRecords, op.cit., str. 22Ia. Potvreno u dokumentiranom telefonskom razgovoru s financijskim pokroviteljem projekta 16. veljae 1995. Potvrdio i Mark Lehner, u pismu koje nam je napisao 15. listopada 1995., str. 3 30 Pismo koje nam je Mark Lehner uputio 15. listopada 1995., str. 3 31 Ibid. 32 Ibid. 33 Ibid. 34 Usp. i 1. dio ove knjige: dodatne pojedinosti ARCE-ovog projekta Marka Lehnera na Sfingi 35 Edgar Evans Cayce, etc.: Mysteries, op.cit., str. 142-3. Otkrie granita potvrdio nanije pismom i Mark Lehner, op.cit., str. 4. 36 Venture Inmrd, svibanj-lipanj 1986., str. 57 37 Ibid. 38 Usp. Bilten organizacije American Research Center in Egypt (ARCE) br. 112,jesen 1980, str. 20 ("American Research Center zahvaljuje Edgar Cayce Foundationu na potpori pruenoj u projektu 322Sfinga"). Usp. i ARCE-ov bilten br. 131,1985., str. 44 (Mark Lehner iz ACRE-a pie: "Nau zahvalnost za novanu pomo zavrijedili su: Bruce Ludwig iz TRW Realtvja u Los Angelesu, Edgar Cayce Foundation, Joseph i Ursula Jahoda iz Astron Corporationa u Fali Churchu, Virginia Matthew McCaulev iz McCaulev Muica u Los Angelesu"). Osobitu zahvalnost dugujemo g. Zabiju Hawassu, sa sveuilita Pennsvlvania, koji je pomagao i savjetovao nas tijekom projekta. Usto, "radujemo se nastavku suradnje". Edgar Cayce Foundation financirao je (sa 7.000 amerikih dolara) ijedan projekt u Gizi 1983-84., a u kojem se radiokarbonskim datiranjem pokuavala odrediti starost buke (koja sadri odreene organske spojeve) upotrijebljene pri gradnji Velike piramide. Taj je projekt organizirao Mark Lehner, posredstvom ARCE-ovogdirektora, dr.Roberta J. Wenkea. S JosephomJahodom susreli smo se nekoliko puta u prostorijama Edgar Cayce Foundationa u Virginia Beachu, tijekom 1994-95. (v. dolje), dok smo ses Matthevvom McCauleyjem vidjeli jednom, u hotelu Movenpick u Gizi, u Kairu, u drutvu s dr. Markom Lehnerom u oujku 1995. dok smo istraivali grau za ovu knjigu. 39 Edgar Evans Cayce, etc.: Mysteries, op.cit., str. 138 40 Smithsonian, XVII. svezak, br. I, travanj 1986. U pismu koje nanije poslao, op.cit., str. 4-5, Mark Lehner kae: "U vrijeme kada sam poeo Kartografski projekt, Cayceova potpora mojem radu bila je u posljednjoj fazi. Njihovu potporu prestao sam primati nakon Projekta radiokarbonskog datiranja piramida [v. biljeku br. 38 gore i 44 dolje] jer su se moji i njihovi interesi poeli odvie razlikovati. Morao bih provjeriti datum njihovog posljednjeg novanog doprinosa, ali ako su i pripomogli tom projektu, onda je to bio vrlo vrlo maleni iznos ukupnih trokova. Glavni su financijski pokrovitelji bili Egiptoloka zaklada sveuilita Vale, Bruce Ludwig i David Koch. Koch i Ludwig podupirali su iskopavanja koja smo zapoeli 1988". 41 Archaeology, op.cit., ruj-list. 1994., str. 41. 42 The ARE Magazine, Venture Impard, "The Search for Ra-Ta", by A. Robert Smith, sijeanjveljaa 1985., str. 7 43 Ibid., str. 6. 44 The Edgar Cayce Foundation naruio je i financirao projekt radiokarbonskog datiranja spomenika u Gizi pod vodstvom Marka Lehnera koji se provodio 1983. i 1984. godine. Kako se ini, maleni uzorci ugljena izvueni su iz drevne buke na spojevima blokova. Rezultati su za Veliku piramidu davali niz razliitih vrijednosti u irokom rasponu od 3809. g. pr. K. do 2853. g. pr. K. -a to je nekoliko stoljea ranije od 2600. g. pr. K., vremena u koje su je smjestili egiptolozi, ali vrlo daleko od 10.500 g. pr. K., vremena navedenog u Cayceovim "itanjima". Iako su mnogi izrazili sumnje u utemeljenost tih rezultata (usp. brojeve asopisa VentureInmrd'u. svibnja-lipnja 1986. i studenog-prosinca 1986.), ovi i drugi arheoloki dokazi na koje je Mark Lehner naiao u Gizi potkopali su, kako se ini, njegovo vjerovanje u Cayceova "itanja". Vie pojedinosti o radiokarbonskom datiranju u 5. dodatku, 45 Venture Invard, svibanj-lipanj 1986., str. 56 46 Ibid., str. 57

47 Ibid. 48 KMT'Magazine, proljetno izdanje 1995., str. 4 323fr 49 Ibid. U pismu koje nam je uputio, op.cit., str. 5, Lehner o toj temi govori opirnije: "Drago mije to se moje profesionalno djelovanje razvilo iz jedne osobnije potrage - poziva, ako ba hoete, filozofske, duhovne i etike prirode. Umjesto da traim samo slaganje s pojmovima i zamislima koje sam ve imao prije dolaska u Gizu - odnosno onim za to sam elio da bude istinito - traio sam naine njihova ispitivanja i, kasnije ispitivanja drugih zamisli u vezi s razvojem egipatske kulture. Doao sam do vrlo malobrojnih slinosti izmeu fizikih dokaza i iz Cavceovih "tvrdnji izvedenih teorija o nekakvoj ranijoj civilizaciji u Gizi. Ali sam doista utvrdio da su piramide vrlo humani spomenici. Budui da postoji pravo obilje dokaza o stvarnim ljudima i jednom egipatskom drutvu koje je gradilo Sfmgu i piramide, ini mi se kulturno ovinistikim te spomenike pripisivati nekoj drugoj, tako prikladno izgubljenoj, civilizaciji, samo na temelju 'otkrivenih' informacija i dvosmislenih obrazaca. Moj je rad i dalje dio ivotne potrage za znaenjem. ak i kad bih mogao, ne bih mijenjao put koji me doveo do Gize". 50 Charles Piazzi Smyth: Our Inheritance in the Great Pymmid, W. Isbister, London izdanje iz 1880. (nedavno ponovljeno izdanje: Bell Publishing Co., New York 1990., pod naslovom The Great Pyramid). Vie o vezi Petrieja s Piazzijem Smvthom: H. A. Bruck i Mary Bruck: The Peripatetic Astronomer: The Life of Charles Piazzi Smyth:MamHi}geT,Bmto\ 1988.,str.28,123-6,133-6. ini se da je otac Wil-liama Matthewa Flindersa Petriea, William, zamalo oenio ki Piazzija Smvtha, Henriettu. Ona se, meutim, na koncu udala za profesora Baden-Powella (oca zaetnika skauta). Williama Petrieja gospoa Piazzi Smyth kasnije je upoznala s Anne Flinders, s kojom se vjenao odatle i potjee prezime Flinders Petrie. "Tako je gospoa (Piazzi) Smyth", zapisao je Flinders Petrie, "bila posrednik u nastajanju sadanjeg oblika skautskog pokreta i arheolokog prouavanja Egipta", (usp. Seventy Years inArchaeology,Siimvson Low, Marston&Co. Ltd, London, 1931., str. 4). 51 Tjednik A l A khbarA l Yom od 8. sijenja 1994., lanak na naslovnici pod naslovom "StealingofEgypt's Civilization". Prijevod: Fouad Nemah iz slubenog Egipatskog ureda za prevoenje. 52 Mystery oftheSphim u produkciji kue Magic Eye North Towers Production (izvrni producent: Boris Said; producent: Robert Watts; reija: Bili Cote iz tvrtke BC Video NY). 53 Ibid. 54 Pismo Marka Lehnera, op.cit., str. 5: "Da, to mi lii na te asne ljude iz Cayceove zajednice, ljude iz kruga najljubaznijih i najpozitivnijih osoba koje sam ikada upoznao". 55 Zbog primitka ovog pisma, koje je razjasnilo mnoge stvari, bilo nam je drago opirno preraditi ovo poglavlje i dovesti ga u stanje u kojem ga sada objavljujemo. 56 Pismo Marka Lehnera, op.cit., str. l 57 Televizijski izvjetaj na CNN Newsu, listopad 1995.; Middie East News Agency (MENA) 25. listopada 1995. U vrijeme pisanja (studeni 1995.) Zahi Havvass je direktor nekropole u Gizi u ime egipatskog Vrhovnog vijea za starine i tako openito odgovara za sva iskopavanja na tom lokalitetu. 3246. POGLAVLJE 1 Robert Bauval i Adrian Gilbert: The Orion Mystery.op.cit., Mandarinovo izdanje u mekom uvezu, 1995., epilog str. 237-50. Rasprava o toj temi nedavno i \i:AmateurAstronomy andEarth Sciences, "Operation Dixon" broj I, studeni 1995. (gl. urednik: Dave Goode). 2 U razgovoru s filmaem i producentom Jochenom Breitensteinom u Los Angelesu, u travnju 1993. Materijal prikazan SAT l,Spiegel Reportage, 15. kolovoza 1995. (GantenbrinksReise in daReich der Pharaonen). 3 The Times, London, 28. sijenja 1995., str. 18. Autor lanka: Simon Seligman. 4 SAT l, Spiegel Reportage, op.cit., 15. kolovoza 1995.

5 Peter Tompkins: Secrets ofthe Great Pymmid, op.cit., str. 61. 6 Gdje smo, nakon odreenih potekoa, uspjeli dogovoriti razgledavanje 7. studenoga 1995. 7 Bernd Scheel: Egyptian Metalvorkingand Tools, Shire Egyptology, Bucks, 1989., str. 17. Podrobnije: A. Lwds,AncientEgyptian Materials and Industries, Histories & Mysteries ofMan Ltd, London 1989., str. 235-43 8 Vrlo zanimljiva rasprava: Zecharia Sitchin: TheStairway to Heaven, Avon Books, New York, 1980., str. 253-79 9 Joseph R. Jochmans: The Hali ofRecords, op.cit., str. 194-5 10 Ibid., str. 195 11 Usp. Zecharia Sitchin: TheStairway to Heaven, op.cit., str. 266 12 Ibid., str. 266,271-2,274 131. E. S. Edwards: The Pyramids ofEgypt, Pelican Books, London, 1949., str. 95-6 14 Pukovnik Howard Vyse: Operations carried out at the Pyramids of Gizeh: With an accountofa Voyage into Upper Egypt andAppendix, James Fraser of Regent Street, London 1837., sv. L, str. 275 15 Ibid., str. 276 16Ibid. 17 W. M. Flinders Petrie: The Pyramids and Templesof Gizeh, Leadenhall Press, London, izdanje 1883., str. 212-13 18 El Sayed El Gayer and M. P. Jones: "Metallurgical Investigation ofan Iron Plate found in 1837 in the Great Pyramid at Gizeh, Egypt" u Journal ofthe Metallurgy Society, XXIII. svezak (1989.), str. 75-83 19 Ibid. usp. i Robert G. Bauval: "Investigation on the origin ofthe Benben Stone: was it an iron meteo-rite?" u Discussions in Egyptology XIV. svezak, 1989., str. 5-17 20 El Sayed El Gayer i M. P. Jones, op.cit., str. 82 21 Ibid. 22 Ibid. 23 Ibid., str. 123 (pismo uredniku JHMS-a pod naslovom "Comment on the Iron Plate from Gizeh pa-per"). 325 L J49 Ibid. U pismu koje nanije uputio, op.cit., str. 5, Lehner o toj temi govori opirnije: "Drago mije to se moje profesionalno djelovanje razvilo iz jedne osobnije potrage - poziva, ako ba hoete, filozofske, duhovne i etike prirode. Umjesto da traim samo slaganje s pojmovima i zamislima koje sam ve imao prije dolaska u Gizu - odnosno onim za to sam elio da bude istinito - traio sam naine njihova ispitivanja i, kasnije ispitivanja drugih zamisli u vezi s razvojem egipatske kulture. Doao sam do vrlo malobrojnih slinosti izmeu fizikih dokaza i iz Cayceovih "tvrdnji izvedenih teorija o nekakvoj ranijoj civilizaciji u Gizi. Ali sam doista utvrdio da su piramide vrlo humani spomenici. Budui da postoji pravo obilje dokaza o stvarnim ljudima i jednom egipatskom drutvu koje je gradilo Sfingu i piramide, ini mi se kulturno ovinistikim te spomenike pripisivati nekoj drugoj, tako prikladno izgubljenoj, civilizaciji, samo na temelju 'otkrivenih' informacija i dvosmislenih obrazaca. Moj je rad i dalje dio ivotne potrage za znaenjem. ak i kad bih mogao, ne bih mijenjao put koji me doveo do Gize". 50 Charles Piazzi Smyth: Our Inheritance in the Great Pyramid, W. Isbister, London izdanje iz 1880. (nedavno ponovljeno izdanje: Bell PublishingCo., New York 1990., pod naslovom The Great Pyramid). Vie o vezi Petrieja s Piazzijem Smythom: H. A. Bruck i Mary Bruck: ThePeripatetic Astronomer: The Life of Charles Piazzi Smyth: Adam Hilger, Bristol 1988., str. 28,123-6,133-6. ini se daje otac Wil-liama Matthewa Flindersa Petriea, William, zamalo oenio ki Piazzija Smytha, Henriettu. Ona se, meutim, na koncu udala za profesora Baden-Powella (oca zaetnika skauta). Williama Petrieja gospoa Piazzi Smyth kasnije je upoznala s Anne Flinders, s kojom se vjenao - odatle i potjee prezime Flinders Petrie. "Tako je gospoa (Piazzi) Smyth", zapisao je

Flinders Petrie, "bila posrednik u nastajanju sadanjeg oblika skautskog pokreta i arheolokog prouavanja Egipta", (usp. Seventy Years inArchaeology,ampon Low, Marston &Co. Ltd, London, 1931., str. 4). 51 Tjednik,41A khbarA l Yom od 8. sijenja 1994., lanak na naslovnici pod naslovom "Stealing of Egypt's Civilization". Prijevod: Fouad Nemah iz slubenog Egipatskog ureda za prevoenje. 52 Mystery oj the Sphinx u produkciji kue Magic Eye North Tovvers Production (izvrni producent: Boris Said; producent: Robert Watts; reija: Bili Cote iz tvrtke BC Video NY). 53 Ibid. 54 Pismo Marka Lehnera, op.cit., str. 5: "Da, to mi lii na te asne ljude iz Cayceove zajednice, ljude iz kruga najljubaznijih i najpozitivnijih osoba koje sam ikada upoznao". 55 Zbog primitka ovog pisma, koje je razjasnilo mnoge stvari, bilo nam je drago opirno preraditi ovo poglavlje i dovesti ga u stanje u kojem ga sada objavljujemo. 56 Pismo Marka Lehnera, op.cit., str. l 57 Televizijski izvjetaj na CNN Newsu, listopad 1995.; Middie East News Agency (MEN A) 25. listopada 1995. U vrijeme pisanja (studeni 1995.) Zahi Hawass je direktor nekropole u Gizi u ime egipatskog Vrhovnog vijea za starine i tako openito odgovara za sva iskopavanja na tom lokalitetu. 3246. POGLAVLJE 1 Robert Bauval i Adrian Gilbert: The Orion Mystery, op.cit., Mandarinovo izdanje u mekom uvezu, 1995., epilog str. 237-50. Rasprava o toj temi nedavno i u:AmateurAstronomy andEarth Sciences, "Operation Dixon" broj I, studeni 1995. (gl. urednik: Dave Goode). 2 U razgovoru s filmaem i producentom Jochenom Breitensteinom u Los Angelesu, u travnju 1993. Materijal prikazan SAT l, Spiegel Reportage, 15. kolovoza 1995. (Gantenbrinks Reise in da Reich der Pharaonen). 3 The Times, London, 28. sijenja 1995., str. 18. Autor lanka: Simon Seligman. 4 SAT l, Spiegel Reportage, op.cit., 15. kolovoza 1995. 5 Peter Tompkins: Secrets ofthe Great Pyramid, op.cit., str. 61. 6 Gdje smo, nakon odreenih potekoa, uspjeli dogovoriti razgledavanje 7. studenoga 1995. 7 Bernd Scheel: Egyptian Metalmrkingand Tools, Shire Egyptology, Bucks, 1989., str. 17. Podrobnije: A. Lums,AncientEgyptian Materials and Industries,Histories&MysteriesofManLtd, London 1989., str. 235-43 8 Vrlo zanimljiva rasprava: Zecharia Sitchin: The Stairway to Heaven, Avon Books, New York, 1980., str. 253-79 9 Joseph R. Jochmans: The Hali ofRecords, op.cit., str. 194-5 10Ibid.,str. 195 11 Usp. Zecharia Sitchin: The Stairway to Heaven, op.cit., str. 266 12 Ibid., str. 266,271-2,274 131. E. S. Edvvards: The Pyramids ofEgypt, Pelican Books, London, 1949., str. 95-6 14 Pukovnik Hovvard Vyse: Operations carried out at the Pyramids ofGizeh: With an account ofa Voyage into Upper Egypt andAppendix, James Fraser of Regent Street, London 1837., sv. L, str. 275 15 Ibid., str. 276 16 Ibid. 17 W. M. Flinders Petrie: The Pyramids and Temples ofGizeh, Leadenhall Press, London, izdanje 1883., str. 212-13 18 El Sayed El Gayer and M. P. Jones: "Metallurgical Investigation of an Iron Plate found in 1837 in the Great Pyramid at Gizeh, Egypt" u Journal ofthe Metallurgy Society, XXIII. svezak (1989.), str. 75-83 19 Ibid. usp. i Robert G. Bauval: "Investigation on the origin ofthe Benben Stone: was it an iron

meteo-rite?" u Discussions in Egyptology XIV. svezak, 1989., str. 5-17 20 El Sayed El Gayer i M. P. Jones, op.cit., str. 82 21 Ibid. 22 Ibid. 23 Ibid., str. 123 (pismo uredniku JHMS-a pod naslovom "Comment on the Iron Plate from Gizeh pa-per"). 325 J24 Pismo Robertu Bauvalu od 2. studenoga 1993., ref. EA/AJS/JAC. 25 The Orion Mystery op.cit., 3. poglavlje 26 Ibid., Heinemannovo izdanje iz 1994., str. 204-11. Takoer i vrlo zanimljiva publikacija Sydneyja Au-frerea: L 'Univers Mineral dans lapensee Egyptienne, Institut Franc,ais D'Archeologie Orientale du Cai-re, str. 433-41 27 TheAncient Egyptian Pyramid Texts, prijevod: R. O. Faulkner, Oxford University Press, 1969., red. 1983-4 28 Ibid., red. 11-13 29 Ibid., red. 1713-17 30 Ibid., red. 820-2 31 Ibid., red. 904 32 Ibid., red. 1014-16 33 Ibid., red. 852 34 Ibid., red. 907 35 Dr. Zahi Havvass naziva ga ocem suvremene egiptologije (usp. Zahi Hawass: "Dodatak" radus/ra W. M. Flindersa Petrieja ThePyramids and Temples ofGizeh, op.cit., str. 98; usp. i Jean Vercoutter: The SearchforAncient Egypt, Thames & Hudson, London 1992., str. 152-5). Vrlo dobar prikaz Petriejeve povezanosti s Velikom piramidom u: Peter Tompkins, Secrets ofthe Great Pyramid, op.cit., str. 96-107. 36 Charles Piazzi Smyth: OurInheritance in the GreatPyramid, op.cit., str. 535-634 37 H. A. Bruck and Mary Bruck: The Peripatetic Astronomer, op.cit., p. 229 38 Ibid., str. 38 39 The Orion Mystery, op.cit., Heinemannovo izdanje, 1994., epilog. Usp. i Charles Piazzi Smyth:0"r Inheritance, op.cit., str. 427-31 40 Charles Piazzi Smyth: Our Inheritance, op.cit., str. 427-31. 41 Ibid. 42 Ibid. 43 Nitko nije znao za taj pokuaj Dixona da ispitaju okna eljeznim tapom sve dok Rudolf Gantenbrink poetkom 1992. nije istraio sjeverno okno Kraljiine komore s pomou robota na kojem se nalazila minijaturna videokamera. tap jo uvijek lei na istome mjestu, u oknu, priblino na osam metara od ulaza i protee se do "kuta", priblino 24 metra uz okno. Gantenbrink robotom nije mogao zaobii ugao, ali je s pomou kamere uspio vidjeti da se protee jo priblino dva metra, a onda ponovno naglo skree na poetni pravac. Jo uvijek nije poznato to se nalazi na zavretku okna. 44 Dixoni, poduzetnici iz Newcastlea koji su se bavili eljeznim konstrukcijama, gradili su most na Nilu u blizini Kaira. ini se da je metalni tap koji su upotrijebili bio izraen upravo u svrhu ispitivanja okna. Rije je o eljeznim komadima od oko 3,65 m koji su spajani kako se "konstrukcija" sve vie 326uvlaila u otvor. Izgleda daje naprava zapela negdje kod gornjeg zavretka, zbog ega su Dixoni morali napustiti istraivanje. 45 Nature, 26. prosinca 1872., str. 147 46 Pismo Johna Dixona Piazziju Smythu od 23. studenoga 1872. 47 The Graphic, 1. prosinca 1872., str. 530.1 Nature, 26. prosinca 1872. p. 146. Piazzi Smyth spominje te relikte i opisuje kako su pronaeni, u svojoj knjizi Ourlnheritance, op.cit., te u izdanju svoje knjige iz 1874., str. 155 i 364 takoer skree pozornost na lanke u The Graphicu i Natureu.

48 Posljednji put prije ponovnog pojavljivanja 1993., koliko mi znamo, spominju se u pismu koje je 20. lipnja 1873. napisao neki g. E. H. Pringle (usp. Nature, 31. srpnja 1873., str. 263). Mogue je, meutim, da su u skorije vrijeme spominjani u nekoj drugoj publikaciji. 49 Aubrey Noakes: Cleopatm's Needles, H. F. & G. Witherby Ltd, London, 1962., str. 16 50 Ibid., str. 26-7 51 Ibid., str. 26. Usp. i Martin Short: Inside the Brotherhood, Grafton Books, London, 1989., str. 119 52 R. M. Hadley: "The Life and Works of Sir Erasmus Wilson (l 809.-1884.)" u asopisuMedicalHistory, III. svezak, 1959., str. 215-47 53 Ibid., str. 238 54 Fred L. Pick and G. Norman Knight: The Pocket History ofFreemasonry, Muller, 1977., str. 445. Usp. i Frances A. Vates: TheRosicrucian Enlightenment, op.cit., str. 193-205 55 IllustratedLondon News, 21. rujna 1878., str. 286 56 Independent, London, 6. prosinca 1993. Usp. i Martin Short: Inside the Brotherhood, op.cit., str. 120 57 Pismo Robertu Bauvalu od 28. listopada 1993. 58 Independent, 6. prosinca 1993., str. 3 59 Independent, 13. prosinca 1993. 60 BeaconsfieldAdvertiser("Rov/ erupts over 'missing' relics") 12. sijenja 1994., str. 3 61 Telefonski razgovor s Dr. I. E. S. Edwardsom. 62 Videofilmove je u British Museumu prikazao R. Gantenbrink, 22. studenog 1993. Prikazani su i na postaji SAT l, u emisiji, Spiegel Reportage, op.cit., 15. kolovoza 1995. 7. POGLAVLJE 1 J. P. Goidin i G. Dormion: Kheops: Nouvelle Etiguete, Editions Recherche sur les Civilisations, Pari, 1986. Usp. i Jean Vercoutter: The SearchforAncient Egypt, op.cit., str. 195 2 Jean Vercoutter, op.cit. 3 Detaljnije: Fingerprints ofthe Gods, op.cit., str. 320-3. Okna su bila skrivena, a ipak, na neki neobian nain, njihov je poloaj postao oit inije uspostavljen logian odnos s oknima u Kraljevoj komori iznad njih - stoje Waynman Dixon na koncu uinio 1872. (usp. L E. S. Edvvards: ThePyramids ofEgypt, op.cit., izdanje iz 1982., str. 123). im su pronaeni otvori, prirodna znatielja navodila je na ispiti327vanje dubljih dijelova okana. Dixon je zapravo mahnito ispitivao okna metalnim tapovima u nadi da e pronai relikte ili nekakvu "komoru", ali njegova tehnologija jo nije bila dovoljno razvijena kako bi "vidio" to radi. 4 Predstavljen Njemakom arheolokom institutu u Kairu, u oujku 1991. 5 To je bio izvorni naslov koji je dokumentarnom filmu dao RudolfGantenbrink, a koji je 8. sijenja 1995. prikazan na kanalu A & E channel u SAD-u (pod naslovom The Great Pyramid) Skraena verzija prikazana je u Njemakoj na postaji SAT 115. kolovoza 1995. 6 Smithsonian, XVII. svezak, br. I, travanj 1986. Uli Kapp takoer je pomagao Marku Lehneru u tom projektu 1985. (ARCE Newsletter 131,1985., str. 44) 7 Dokumentirane informacije podastrijete autorima. 81. E. S. Edwards: ThePyramidsofEgypt, op.cit., str. 123 9 Dokumentirane informacije podastrijete autorima. 10 Jedno vrlo neobino pismo uputio je inspektor Muhammad Shahy Rudolfu Gantenbrinku 5. kolovoza 1993. - dakle pet mjeseci nakon otkria. Shahy (bolja je transliteracija Sheeha) tako pie: "Zbog vaeg projekta sada imam problema. Ubrzo me oekuje ispitivanje." Mladi je inspektor bio zabrinut i zbog injenice da ne moe napisati izvjetaj o tom projektu jer se on "ne spominje" (to je pismo autorima pokazao R. Gantenbrink). Nismo uspjeli stupiti u vezu s gospodinom

Muhammadom Shahvjem. 11 Kip je nestao 19.sijenja 1993., kada je trebao biti prikazan predsjedniku Mubaraku i njegovom gostu, predsjedniku Libije Muammaru Gaddafiju, najednom stolu u blizini Sfmge. Mogue je da gaje ukrala ista ona banda krijumara koja je privedena u oujku 1995. (usp. londonski The Times, 12. i 13. oujka 1995). 12 Dokumentirane informacije od strane R. Gantenbrinka i Jochena Breitensteina. 13 Gantenbrink je doista uao u povijesne knjige. Njegovo se ime pojavljuje u knjizi I. E. S. Edwardsa: The Great Pyramid, op.cit., izdanje 1993., str. 151, kao i u raznim obrazovnim prirunicima o Velikoj piramidi. Doe li jednom - iako vjerojatno, barem kako zasada izgleda, bez njega - do velikog otkria iza tih "vrata", za to e u cijelosti biti zasluni njegovi napori i neustraiva mata. 14 Svi su se lanci pojavili izmeu 17. i 19. travnja 1993. 15 Nekoliko velikih meunarodnih asopisa (Stern, DerSpiegel, etc.) takoer je objavilo lanke i snimke. 16 Nije objavljeno u tisku, ali se spominje u asopisu AncientSkiesbr. 3/1993., 17 godite, str. 4 17 Reutersov agencijski izvjetaj, Kairo 16. travnja 1993. \8Sunday Telegraph, 1. sijenja 1995. 19Ibid. 20 Ibid. 21 Ibid. 22 Dokumentirani razgovor s autorima. 23 Ibid. 24 Informaciju nam je iznio R. Gantenbrink u rujnu 1995. 25SAT l,Spiegel Reportage, 15. kolovoza 1995. Usp. \LosAngeles Times, 30. kolovoza!993. 3288. POGLAVLJE 1 Kore Kosmou (Excerpt XXIII-29) u Hermetici, op.cit. str. 473. 2 Ibid, str. 457 3 Iz Druge podjele: Book ofWhat is in the Dual, prijevod: E. A. Wallis Budge, The. Egyptian Heaven and Hell, Martin Hopkinson & Co. Ltd, London, 1925., I. svezak, str. 41. usp. i Third Division, ibid., str. 56 4 The Orion Mystery, op:cit., izdanje 1994., 4. poglavlje. Postoje tisue spominjanja "zvijezda", "zvjezdanih dua", "boga-sunca", "neba", "Mlijene staze" itd. po kojima su Piramidski tekstovi oiti kandidati za valjano astronomsko istraivanje sadraja i skrivenog znaenja. Ti veliki pojmovi "vremena" - osobito "vremena" "nebeskih bogova" i kozmikog "Stvaranja" - na koje nailazimo u tim tekstovima snano ukazuju na to daje znanost precesije takoer vaan faktor koji treba primijeniti na tako ezoterian kodeks. Najbolji prijevod nudi R. O. Faulkner: The AncientEgyptian Pyramid Texts, OUP, 1969. 5 Giorgio de Santillana and Hertha von Dechend: Hamlet"s Mili, op.cit., str. 132 6 Ibid, str. 373 7 Vrlo korisna rasprava o Dualu: Selim Hassan: Excavations at G/za, op.cit., Cairo, 1946., str. 276319 8 Velika pomutnja nastala je zbog nerazumijevanja injenice da je Dua? fiksno mjesto na nebu (koje oito obuhvaa zvijea Orion, Veliki pas, Bik i Lav), a ima pandan na zemlji i, mogue je, ispod zemlje. Dralo se da je onamo mogue pristupiti ili uzlaskom na nebo ili sputanjem pod zemlju. 9 Selim Hassan: Excavations at Giza, op.cit., str. 277. Usp. i The Orion Mysteiy, op.cit., str. 76. 10 Excavations at Giza, op.cit., str. 277 11 Ibid., str. 277-8 12 Ibid, str. 279 13 Iako je mogue da su zapravo sastavljeni davno prije treeg tisuljea pr. K. Usp.: The Orion Mystery, op.cit., str. 69-70

14 Mogue je da su promatrake postaje bile rasporeene u svojevrsnom "trokutu" izmeu Heliopolisa, Memfisa i Gize. ini se vjerojatnim da se cijelo to podruje nekako smatralo izvornom "zemljom bogova" iji je epicentar bio u Gizi. 15 Poklapanje svitanja z vrijeme ljetnog solsticija, izlaska Siriusa i poetka poplavljivanja dogodilo se 3400. g. pr. K. i nastavilo se tijekom rane faze Doba piramida, kada su najvjerojatnije i nastali Piramidski tekstovi. 16 The Orion Mystery, op.cit., str. 119-24 17 U treem tisuljeu pr. K. Mlijena staza izgledala je kao da izlazi tono na istoku, u vrijeme ljetnog solsticija, prije izlaska sunca, zajedno s Orionom i Siriusom. 18 Pyramid Texts, op.cit., red. 343-57 19 Ibid., red. 508 izreka 317 20 Ibid., red. 1760 32921 E. A. Wallis Budge: The Egyptian Book ofthe Dead, Dover Publications Inc., New York, 1967., str. cxxiii. 22 R. O. Faulkner: The Book ofthe Dead, British Museum Publications, London 1972., str. 90. Usp. i R. O. Faulkner: "The King & the Star - Religion in the Pyramid Texts" u asopisuJournalofNearEastern Studies, 1966., XXV. svezak, str. 154, fusnota br. 7. Dr Virginia Lee Davi takoer povezuje Mlijenu stazu i "Vijugavi vodeni put" u asophuArchaeoastronomy, IX. svezak, JHA xvi, 1985., str. 102. Ar-heoastronomka i egiptologinja Jane B. Sellers takoer dolazi do jednakog zakljuka kao i V. L. Davi (J. B. Sellers: TheDeath ofGods in Ancient Egypt, Penguin Books, London, 1992., str. 97). 23 Pymmid Texts, op.cit., red. 2061 24Ibid.,red. 1717 25Ibid.,red.882 26 R. T. Rundle Clark: Myth and Symbolin Ancient Egypt, Thames & Hudson, London, 1978., str. 263-5. Clark objanjava kako je faraonova uloga bila ponovno oivjeti i obiljeiti dogaaje za koje se dralo da su se dogodili u vrijeme blaenog zlatnog doba pod nazivom "Tep Zepi" \Zep Tept]. 21 Ibid. 28Ibidstr.27. 29 Piramidski tekstovi, op.cit., izreka 600. Ovdje se "piramide" takoer postavljaju u krajobraz "Stvaranja", u prvi osvit svijeta. 30 R. T. Rundle Clark: Myth andSymbol, op.cit., str. 264. 31 Ibid. 32 Henri Frankfort: Kingship and the Gods, The University ofChicago Press, 1978., str. 24-35 33 Hamlet's Mili, op.cit., str. 86-7 34 British Museum, br. 498. Kamen Shabaka uvrenje za juni zid u prizemlju "egipatskog" krila. Velik je oko 135 x 92 cm i teko oteen u sredinjem dijelu - kako se ini zato to se prije nego to su ga otkrili arheolozi koristio kao kamen za mljevenje itarica. Sadri 62 stupca hijeroglifskih natpisa. Mi-riam Lichtheim, koja je ponudila cjelokupni prijevod, zapisala je da je "jezik arhaian i nalikuje na jezik Piramidskih tekstova" (Miriam Lichtheim: Ancient Egyptian Literature I. svezak : The Old and Middle Kingdoms, Universitv of California Press, Los Angeles, 1975., str. 3-57). 35 Miriam Lichtheim: Ancient Egyptian Literature, op.cit., I. svezak, str. 52. Jedna druga varijanta Ozi-risove smrti govori da ga je ubio brat Set, koji mu je tijelo izrezao na etrnaest komada. 36 Ibid. Ayan je zacijelo bio sveto mjesto neposredno sjeverno od gradskih zidina Memfisa. Na tom se mjestu danas nalazi selo Mit Rahin. 37 Na mjestu na kojem je postojao Ayan danas se nalaze ostaci sruene grko-rimske utvrde koja je zacijelo izgraena u egipatskome stilu (o emu svjedoe slomljeni stupovi koji se vide jo i danas) i koja je, to je najzanimljivije, meu mjesnim stanovnitvom poznata pod nazivom "Josipov zatvor" (Josip je bio biblijski patrijarh kojeg je faraon drao u "kuli" - usp: Postanak 39:21). Do nje se dolazi uskom udubljenom cestom nasuprot i sjeverno od Memfiskog muzeja. 38 Miriam Lichtheim: Ancient Egyptian Literature, op.cit., I. svezak, str. 53 33039 Oko 15 kilometara juno od rubnih dijelova kairskog predgraa Maadi. 40 Miriam Lk\\ti\e\m: Ancient Egyptian Literature, op.cit., I. svezak, str. 53 41 E. A. Wallis Budge: The Egyptian Heaven andHell, op.cit.. III. svezak, p. 131 421. E. S. Edvvards: ThePyramidsofEgypteop.c\i., izdanje 1993., str. 10

43 R. T. Rundle Clark: Myth andSymbol, op.cit., str. 108 44JamesH. Breasted:AncientRecordsofEgypt, PartII,Histories&MysteriesofManLtd, London, 1988., str. 320-4 45 Ibid., str. 323. u 7. retku na steli 46 Miriam Lichtheim: Ancient Egyptian Literature, op.cit.. I. svezak, str. 53 47 Pyramid Texts, op.cit., red. 1717 48 Orion Mystery, op.cit, izdanje 1994., str. 116-19 49 Selim Hassan: Excavations at Giza, op.cit., str. 278,285 50 Ibid., str. 265 51 Ibid. 52 Ibid., str. 302,315 53 Ibid., str. 338 54 Ibid., str. 265 55 Ibid. 56 Ibid., str. 263 57 Ibid., str. 265 58 Ibid. 59 Ibid. 60 Ibid. 61 Mark Lehner: The Egyptian Heritage, op.cit. 62 Ibid, str. 119 63 J. B. Sellers: The Death ofGods in Ancient Egypt, op.cit., str. 164 64. R. O. Faulkner: The Ancient Egyptian Coffin Tem, Ari & Phillips Ltd, Wiltshire, III. svezak, str. 132, stih 1035 65 Ibid. I. svezak, str. 190, stih 241 66 Ibid. I. svezak, str. 185, stih 236 67 J. B. Sellers: The Death ofGods, op.cit., str. 164-5 68 Ibid. 69 The Orion Mystery, op.cit., izdanje 1994., str. 116-9 3319. POGLAVLJE 1 James H. BreasteA: Ancient Records, op.cit., II dio, str. 320-4 2 Innu znai "stup", pa je tako Heliopolis, doslovce, bio "Grad stupa". Danas se na tom mjestu vidi jo samo obelisk Sezostrisa I. (12. dinastija, oko 1880. g. pr. K.) te nekoliko dijelova sruenog hrama. 31. E. S. Edwards: The Pymmids ofEgypt, op.cit., izdanje 1993., str. 284-6 4 Herodot: The Histories, II. knjiga, 2-8. Usp. prijevod za Penguin Classics, 1972., str. 30 5 Aristotle: De Caelo,l\, 12,292a. Usp. prijevod u R. A. Schvvaller de Lubicz:Sacra/Science, Inner Traditions International, New York 1982., str. 280 6 E. M. Antoniadi: L'AstronomieEgyptienne, Pari, 1934., str. 3-4 7 Diodorus ofSicily, The Librarv of Historv, V. knjiga, 57 i I. knjiga, 81 8 Proclus Diadochus, Commentaries on the Timaeus, IV. Usp. prijevod u: R. A. Schvvaller de Lubicz:Sacred Science, op.cit., str. 286 9 The Orion Mystery, op.cit., str. 182-4,287,7. bilj. 10 R. T. Rundle Clark: Myth andSymbolin Ancient Egypt, op.cit., str. 313 11 Edouard Naville: "Le nom du Sphinx dans le livre des morts" uSphinx, V. svezak, 188, str. 193 12 Edouard Naville: "Le Sphinx III" uSphinx, XXI. svezak, 1924., str. 13 13Ibid.,str. 12 14Ibid. ISIbid. 16 Edouard Naville: "Le nom du Sphinx dans le livre des morts", op.cit., str. 195 17 Selim Hassan: The Sphinx: Its History in the Light ofRecent Excavations, Government Press, Cairo, 1949., str. 129

ISIbid. 19 Stih iz drevne egipatske "Knjige mrtvih" (Book ofthe Dead), op.cit. 20 Pymmid Texts, op.cit., red. 2081-6 21 Selim Hassan: TheSphinx, op.cit., str. 70, fig. 13. Usp. i E. Naville in "Sphinx III", op.cit., str. 19 22 Zahi Havrass i Mark Lehner "The Sphinx: Who built it, and why?" mArchaeology, rujanlistopad 1994., str. 34 23 Ibid. 24 George Hart: A Dictionary ofEgyptian Gods and Goddesses, Routledge & Kegan Paul, London, 1988., str. 46 25 Rosalie David: Ancient Egyptian Religion, Beliefs and Practices, Routledge & Kegan Paul, London, 1982., str. 46 26 Ibid. 33227 George Hart: Dictionary ofEgyptian Gods andGoddesses, op.cit., str. 94. Hart kae i da "element 'Ak-hti' moe biti dvojni oblik imenice 'Akhet', 'Obzor'; mogua je i igra rijei kada kralj navodno dobiva vlast nad 'Dvama Obzorima' (tj. istonim i zapadnim) kao Horakhti". 28 Navod iz: Jane B. Sellers: TheDeath ofGods, op.cit., str. 89. Dodatne pojedinosti: vidi: Hermann Kees, Ancient Egypt: A Cultural Topograph}', Universitv of Chicago Press, 1977. 29 esto sjedi na prijestolju, dri kraljevsko ezlo. 30 George Hart: Dictionary, op.cit., str. 94 31 Lewis Spence: Egypt, Bracken Books, Myths & Legends Series, London 1986., str. 291 32 Selim Hassan: TheSphinx, op.cit., str. 94 33 Egvpt Exploration Societv Report, First General Meeting, 1883., str. 8 34Ibid. 35 Ahmed Fakhrv: The Pymmids, Universitv of Chicago Press, 1961., str. 164. \Jsp.Pyramid Texts, op.cit., red. 1085,926. Usp. i E. A. Wallis Budge:/!" Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Dover Publications Inc., New York, 1978., I. svezak, str. 500b 36 Selim Hassan: Excavations at Giza, op.cit., si. 18,39,40,41,46,66. 37 Selim Hassan: The Sphinx, op.cit., str. 76 38 Ibid. 39 James H. Breasted:AncientRecords, op.cit., II dio, str. 320-4 40 Ibid. 41 Levvis Spence: Egypt, op. cit., str. 158 42 Ibid. 43 Selim Hassan: The Sphinx, op.cit., str. 104 44 Lewis Spence: Egypt, op.cit., str. 157 45 E. A. Wallis Budge: An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, op.cit., 1. svezak, str. 418b, 500b, 501b. 46 Lewis Spence: Egypt, op.cit., str. 84 47 Ahmed Fakhrv: The Pymmids, op.cit., str. 164. 48 Ibid. 49 J. M-dkk:IntheShadowofthePyramids,OrbK, London 1986., str. 10 50 Pyramid Texts, op.cit., str. 323 51 George Hart: Dictionary ofEgyptian Gods and Goddesses, op.cit., str. 88 52 Pyramid Texts, op.cit., red. 525-7 53 Ibid., red. 928-9 54 Ibid., red. 352-3 55 Ibid., red. 928-9 56 Ibid., red. 1961 57 Ibid., red. 820 33358 Ibid., red. 151 59 Ibid., red. 927-30 60 Ibid., red. 458 61 Ibid., red. 965 '

62 E. C. Krupp, In Search ofAncientAstronomies, Chatto & Windus, 1980., str. 186-90. Krupp pie: "Nil je, zahvaljujui redovitom godinjem poplavljivanju, omoguio nastanak civilizacije u Egiptu. Jo je fascinantnija bila injenica da su se izlazak Siriusa sa suncem (u svitanje) i podizanje razine Nila poklapali, priblino, s ljetnim solsticijem". to je najzanimljivije, u redcima 1131 i \\12Piramidskih tekstova govori se o Velikoj poplavi koja je na nebu, a vidi se na istoku neba u svitanje. To odgovara stvarnoj nebeskoj slici oko 2800-2500 g. pr. K., kada bi se Mlijena staza uzdignula tono na istoku, pred svitanje za ljetnog solsticija. 63 Pyramid Texts, red. 360-3 64 Ibid., red. 2047 65 Ibid., red. 1131-2 66 Ibid., red. 362 10. POGLAVLJE 1 R. T. Rundle Clark: Myth andSymbol inAncient Egypt, op.cit. 2 Ibid., str. 121 3 Ibid., str. 121-2 4 Ibid., str. 122 5 E. A. Wallis Budge: The Literature ofFuneral Offerings, Kegan Paul Ltd, London, 1909., str. 2 6 Pymmid Texts, op.cit., red. 1703,1710-20 7 Ibid., red. 1730 8 Ibid., red. 1860 9 R. A. Schwaller de Lubicz: Sacred Science, op.cit., str. 175 10 Pyramid Texts, op.cit., red. 632. Usp. i The Orion Mystery, op.cit., str. 132,136 11 The Orion Mystery, op. cit., str. 220-5 120. Neugebauer i R. Parker: Egyptian Astronomical Texts, Brown Universitv Press, Lund Humphries, London, 1964., I. svezak, str. 70. Saetak rasprave u: The Orion Mystery, op.cit., 4. dodatak 13 Ibid. 14 Ibid. Prvi izlazak zvijezde nakon dugog razdoblja nevidljivosti dogaa se u svitanje, oko jedan sat prije izlaska sunca. Sirius u dananje vrijeme izlazi sa suncem poetkom koloovza. Oko 3000 g. pr. K. to se dogaalo koncem lipnja. "Premjetanje" s fiksne toke poput ljetnog solsticija iznosi oko sedam dana svakih tisuu godina. Usp.: R. A. Schwaller de Lubicz: Sacred Science, op.cit., str. 175 l5Pyramid Texts, op.cit., izreke 606,609 33416 Ekliptika prolazi nekoliko stupnjeva sjeverno od Hijada i tako neposredno "zapadno" ili na "desnoj" obali Mlijene staze, promatrane s meridijana. Oko 2500 g. pr. K. ondje bi se nalazila proljetna toka. 17 ini se daje dr. Virginia Lee Davi u to uvjerena: Archaeoastronomy, IX. svezak, JHA xvi, 1985., str. 102. Kao i arheoastronom i egiptologinja Jane B. Sellers, inDeath ofGods, op.cit., str. 97. \%Pymmid Texts, op.cit., red. 2172 19Ibid.,red.2045 20 Ibid., red. 1704-7 21Ibid.,red. 1541 22 Ibid., red. 1345 23 Ibid., red. 343-6 24 Ibid., red. 525-7 25 Ibid., red. 928-9 26 Od svih suvremenih egiptologa samo je Schvvaller de Lubicz, barem koliko mi znamo, uvidio silne implikacije zvjezdano-solarnog poklapanja u Lavu za vrijeme Doba piramida - poklapanja koja su teko mogla promaknuti drevnim stanovnicima Egipta jer su se dogaala ne samo za ljetnog solsticija, nego i u vrijeme izlaska Siriusa u vrijeme svitanja. Lubicz pie: "Znaajno je i daje tradicija ve bila povezala jutarnji izlazak Siriusa s poetkom poplavljivanja podruja oko Nila i sa zvijeem Lava; i doista, od poetaka postojanja kalendara do poetka nae ere, sunce se u Egiptu uvijek nalazilo u zvijeu Lava u vrijeme jutarnjeg izlaska Lava" (SacredScience, op. cit., str. 176). Tradiciju koju spominje Schvvaller potvruje i nekolicina grkih i rimskih kroniara koji su u drevna vremena proputovali Egipat. Har-polon, primjerice, koji je u Egiptu boravio u petom st. pr.

K., pie ovako: "Lavovi su bili simbol poplave, jer se Nil obilnije dizao kada je sunce bilo u Lavu. Oni koji su u davna vremena nadzirali sveta djela izradili su lijebove za vodu i fontane u obliku lavova" (Harpolonova knjiga L, 21). Slino govori i Plutarh, koji je u Egipat doao u prvom st. n. e. Plutarh se istaknuo time stoje bio prvi drevni uenjak koji je sastavio potpuni i suvisli prikaz mita o Ozirisu i Izidi. Imao je visoku dunost suca u Beotiji i pripadao krugu sveenika iz Delfa. Negdje oko 50. g. n.e. sastavio je svoje glasovito djelo De Iside et Osiride (O Izidi i Ozirisu)poto se savjetovao s egipatskim sveenicima u Egiptu, koji su mu takoer priali o astralnim obredima ljetnog solsticija: "O zvijezdama Egipani dre daje Sirius, Zvijezda Pas, Izidina zvijezda, jer donosi vodu [tj. poplavu iz Nila]. Usto tuju lava, a ulaze u svoja svetita ukraavaju razjapljenim lavljim glavama, jer se Nil prelijeva 'kada se Sunce prvi put poklopi sa [zvijeem] Lava'" (usp. navod u: R. A. Schwaller de Lubicz: Sacred Science, op.cit., str. 91). 27 Richard H. Allen: StarNames: TheirLore andMeaning, Dover Publications Inc., New York, 1963., str. 255-6. Rije je o najsvjetlijoj zvijezdi u Lavu, zvijeu poznatom pod nazivom "Domicilium Soli" ("Suneva kua"). Allen jo iznosi ovu neobinu opasku, ali bez navoenja izvora: "Velika androsfinga [u Gizi] navodno je oblikovana s tijelom Lava i glavom susjedne Djevice" (ibid., str. 253). 28 Memfis. 29 Velika rasprava o "sunevim barkama": Selim Hassan: Excavations at Giza, op.cit., str. l -156. U Gizi postoji vie takvih "jama", a u dvjema od njih nalazile su se i stvarne barke (jedna je potpuno sastavljena 335i izloena u muzeju juno od Velike piramide). Rudolf Gantenbrink primijetio je da bi Velika galerija u Velikoj piramidi po veliini (i obliku) bila idealno mjesto za spremanje takvog plovila. 30 Vjerojatno negdje u Sfinginom hramu. Tu je zamisao zapravo prvi iznio njemaki egiptolog Adolf Er-man, koji je napisao: "Rostau, ulaz na puteve, vodio je izravno u podzemni svijet. Mogue je da se dio tog svetita ouvao u tzv. Sfinginom hramu" (A Handbook ofEgyptian Religion, Archibald Constable &Co.Ltd, 1907., str. 15). 31 R. O. Faulkner: TheAncient Egyptian Coffin Ims, op.cit., III. svezak, str. 132, stih 1035 32Ibid.,str. 109 33 Pyramid Texts, op.cit., red. 1128-34 34 Ibid., red. 924-5 3Slbid., red. 1328 36 Ibid., red. 1657 37 Seventh Division (Sedma podjela), Book ofWhat is in the Duat, prijevod: E. A. Wallis Budge, Egyptian Heaven andHell, op.cit., I. svezak, str. 143 38 Robin Cook: The Pyramids ofGiza, op.cit., str. 42 39 Pyramid Texts, op.cit., red. 1710-18 40 E. A. Wallis Budge: An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, op.cit.. I. svezak, str. 580a 41 Selim Hassan: Excavations at Giza, op.cit., str. 184 42 E. A. Wallis Budge: Dictionary, op.cit., I. svezak, str. 579b 43 Selim Hassan: Excavations at Giza, op.cit., str. 184 44 Adolf Erman: A Handbook ofEgyptian Religion, op.cit., 1907., str. 15 45 Cofftn Texts, op.cit., III. svezak, str. 134 461. E. S. Edvvards: The Pymmids ofEgypt, op.cit., izdanje 1993., str. 286 47 Obredni hodnik Unasove piramide u Saqqari jo uvijek ima mali dio izvornog krova na stropu iz kojeg su isklesane petokrake zvijezde. Strop je bio obojen u plavo, a zvijezde vjerojatno zlatno ili uto. 48 Jean Kerisel (La Grande Pyramide et ses Demiers Secrets, planirani termin izlaska: 1996.) opirno govori o toj temi. Ploa se nalazi 10-ak metara ispod povrine ukopanog prostora oko Sfmge. 49 Kerisel se pojavljuje u BBC-jevom dokumentarcu The Great Pyramid: Gateway to theStars, prikazanom 6. veljae 1994. 50 Jean Kerisel: La Grande Pymmide, op.cit., str. 196-8 51 Pymmid Texts, op.cit., red. 1195-9

52 "Vjesnik godine" koji se spominje u Piramidskom tekstovima ukazuje na zvijezdu Sirius koja slijedi Orion. Potonja se, nuno, mora nalaziti u blizini "Polja rtava".. 53 Usp. si. 11 u: R. A. Schvvaller de Lubicz: SacredScience, op.cit., str. 97. Usp. i razne crtee i prikaze tzv. "Sfingine stele"u knjizi Selima Hassana: TheSphinx, op.cit. 54 Kerisel je od Odjela za egipatske starine nedavno dobio dozvolu za znanstveno istraivanje podzemne komore u Velikoj piramidi i ispitivanje svoje dugogodinje pretpostavke o tome da se negdje ispod te 336komore nalazi prolaz do neke skrivene komore koja je i sama, mogue, tunelom povezana s dolinom ili ak podrujem oko Sfinge. U srpnju 1995. Kerisel je visokopreciznom builicom uspio nainiti siune rupe u zidu vodoravnog prolaza koji vodi u tu komoru, no zasada nije pronaao nita. 55 Robert Bauval: "The Seeding of the star-gods: A fertilitv ritual inside Cheops's Pvramid?" uDiscus-sions In Egyptology, XVI. svezak, 1990, str. 21-9 56 The Orion Mystery, op.cit., str. 221. Taj je "obred" zorno ponovljen u BBC-jevom dokumentarcu The Great Pyramid: Gateway to theStars, prikazanom u veljai i rujnu 1994. godine. 57 Pyramid Texts, op.cit., red. 632 58 E. A. Wallis Budge: Dictionary, op.cit., II. svezak, str. 654b. 59 Smithsonian Contributions toAstrophysics, X. svezak, br. 2,5000 and 10,000 Year Star Catalogs, autor: GeraldS. Havvkinsand Shoshana K. Rosenthal, Washington, DC, 1967., str. 154. Za2500g. pr. K. deklinacija Regulusa iznosi +24,1 stupanj. Tako bi na zemljopisnoj irini od 30 stupnjeva toka izlaska bila vrlo blizu 28 stupnjeva. Deklinacija sunca za ljetnog solsticija oko 2500 g. pr. K. bila je vrlo blizu te toke, na 23,98 stupnja. Budui da prividna kutna irina Sunca iznosi oko 0,5 stupnja, i Regulus i Sunce zauzimali su isto "mjesto" na istonom obzoru za ljetnog solsticija oko 2500 g. pr. K. 60 James H. Breasted: Ancient Records, op.cit., Udio, str. 321-2 i 61 "Egipani Nove drave nisu znali nita o tome [Sfingi] i vrlo je malo vjerojatno daje u tom razdoblju u Egiptu ivjela i jedna jedina osoba koja je o stvarnoj povijesti Sfinge znala toliko koliko mi znamo danas" (Selim Hassan: TheSphinx, op.cit., str. 75). 62 James H. Breasted: Ancient Records, op.cit., II dio, str. 323 11. POGLAVLJE l T. G. H. James: An Introduction to Ancient Egypt, British Museum Publications Ltd, 1987., str. 37 2Ibid.,str.38 3 Boston Globe, op.cit., 23. listopada 1991. 4 Labib Habachi: The Obelisks ofEgypt, The American Universitv Press, Cairo, 1988., str. 40 5Ibid. 6Nk\iolasGr\ml: A HistoiyofAncient Egypt, Blackwell, Oxford, 1992., p. 12 7 Ibid. 8 W. B. Emery:ArchaicEgypt, Penguin, London, 1987., str. 23 9 Michael A. Hoffman: Egypt Before the Pharaohs, Michael O'Mara Books Ltd, London, 1991., str. 12. I O Ibid. I1 W. B. Emery: Archaic Egypt, op.cit., str. 32 i dalje 12 Cambridge Ancient History, I. svezak, str. 250 13 Henri Frankfort: Kingship and the Gods, Universitv ofChicago Press, 1978., str. 90 337 141. E. S. Edwards: The Pyramids ofEgypt, op.cit., izdanje 1993., str. 286: "Visoki sveenik sredita sunevog kulta u Heliopolisu nosio je naslov 'Glavnog astronoma', a prikazivali su ga u ogrtau ukraenom zvijezdama". 15 Giorgio de Santillana and Hertha von Dechend: Hamlet's Mili, op.cit., str. 58 " 12. POGLAVLJE 1 Usp. npr. C. W. Ceram: Gods, Graves andScholars, Book Club Associates, London, 1971., str. 26 i dalje 2 Usp. Sarva Daman Singh: Ancient Indian Warfare, Motilal Banarsidass, Delhi, 1989., str. 7 i dalje

3 Labib Habachi: The Obelisks ofEgypt, op.cit., str. 39 4Ibid. 5 Navod u ibid., str. 39-40 6 ira rasprava o tome: E. A. E. Revmond: The Mythical Origin ofthe Egyptian Temple,, Manchester Universitv Press, Barnes and Noble Inc., New York, 1969. 7 John Anthonv West: Traveller's Key to Ancient Lgy/rt, op.cit., str.412 8 E. A. E. Revmond: Mythical Origin ofthe Egyptian Temple, op.cit., str. 4 9 Ibid. I O Ibid., str. 8 i dalje I1 Pismo Robertu Bauvalu od 27. sijenja 1993.: "Drim da on [humak] predstavlja prastari humak na kojem se najprije pojavio ivot". 12 E. A. E. Revmond: Mythical Origin ofthe Egyptian Temple, op.cit., str. 28,39,46,48, etc., etc. 13 Ibid., str. 42 14 Ibid., str. 41 15 Ibid., str. 44 16 Ibid., str. 27 i 31 17 Jeremy Black and Anthonv Green: Gods, Demons and Symbols of Ancient Mesopotamia, British Mu-seum Press, London, 1992., str. 163-4. 18 Donald A. Mackenzie: Myths andLegends oflndia. The Mvstic Press, London, 1987., str. 141 i dalje, Veronica lons: Indian Mythology, Hamlyn, London, 1983., str. 120-1 19 E. A. E. Reymond: Mythical Origin ofthe Egyptian Temple, op.cit., str. 106-7 20 Ibid., str. 55 21 Ibid., str. 90 22 Ibid., str. 113 23 Ibid., str. 109 i 127 24 Ibid., str. 77 25 Ibid., str. 112 33826 Ibid., str. 273 27 Navod u: R. A. Schvvaller de Lubkz:SacredScience, op.cit., str. 103-4. Usp. i Henri Frankfort:King-ship andthe Gods, op.cit., str. 90 28 E. A. E. Revmond: Mythlcal Origin ofthe Egyptian Temple, op.cit., str. 59 29 R. T. Rundle Clark: Myth andSymbol inAncientEgypt, op.cit., str. 37 30 P. dem Berlin, 13603. Drevne tradicije koje govore da je Heliopolis izvorno utemeljen davno prije di-nastijskog razdoblja u: J. Norman Lockyer, The Dawn ofAstronomy, op.cit., str. 74 31 E. A. E. Revmond: Mythical Origin ofthe Egyptian Temple, op.cit., p. 122 32 Ibid., str. 121-2 33 Margaret Bunson: The Encyclopaedia ofAncient Egypt, New York, Oxford, 1991. str. 110. 34 Ibid., str. 45 35 E. A. Wallis Budge: An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, op.cit.. II. svezak, str. 958 36 Flinders Petrie: Royal Tombs II, Pl.v,3, navod u E. A. E Reymond: Mythical Origin ofthe Egyptian Temple, str. 136 37 E. A. E. Revmond: Mythical Origin ofthe Egyptian Temple, op.cit., str. 257. Usp. i str. 262 38 Ibid., str. 262 39 Ibid., str. 114; Usp. i R. T. Rundle Clark: Myth andSymbol, op.cit., str. 37 i dalje 40 Encydopaedia Britannica, 9:393 41 TheOrionMystery,op.ch.,str. 188 42 Ibid., str. 17 43 Ibid., str. 203-4 44 Ibid., str. 17 45 R. T. Rundle Clark: TheLegendofthePhoenix, University of Birmingham Press, 1949., str. 17 46 The Orion Mystery, op.cit., str. 212 i dalje 47 R. T. Rundle Clark: Myth andSymbol, op.cit., str. 246

48 Robert K. G. Temple: TheSiriusMystery, Destiny Books, Rochester, Vt, 1987., str. 186 49 E. A. Wallis Budge: Hieroglyohic Dictionary, op.cit., II. svezak, str. 828-32 50 Ibid., I. svezak, str. Hb. 51 Mark Lehner: The Egyptian Heritage, op.cit., str. 119 52 E. A. Wallis Budge: Hieroglyphic Dictionary, op.cit., str. Ilb 13. POGLAVLJE 1 Usp. npr. W. B. Emery,Archaic Egypt, op.cit., str. 22 2 Manetho, prijevod: W. G. Waddell, Heinemann, London, 1940., str. 3,1 bilj. 339s -* 3 R. A. Schvvaller de Lubicz: SacredScience, op.cit., str. 86; Lucy Lamy: Egyptian Mysteries, Thames & Hudson, London, 1986., str. 68-9; Jane B. Sellers: The Death ofGods inAndentEgypt, op.cit., str. 94 4 Sacred Science, op.cit., str. 86 5 Ibid. 6 Jane B. Sellers: The Death ofGods, op.cit., str. 94 7 E. A. Wallis Budge: Hieroglyphic Dictionary, op.cit., I. svezak, str. 22-3 8Ibid. 9 Sacred Science, op. cit. 10 Henri Frankfort: Kingship and the Gods, op.cit., str. 93 11 Kasnije poznati kao Buto, odnosno Hierakonpolis. 12 Frankfort: Kingship, op.cit., str. 94 13 Ibid. 14 TheAncientEgyptianPyramid Texts,prijevod: R. O. Faulkner, op.cit., red. 478 i 1717, str. 94, odnosno 253; Frankfort: Kingship, op.cit., str. 93-5; R. T. Rundle Clark: Myth andSymbol, op.cit., str. 122-3 15 E. A. E. Revmond: Mythical Origin ofthe Egyptian Temple, op.cit., p. 122 16 John Anthonv West: Serpent in the Sky, op.cit., str. I 17 Manetho, op.cit., str. xi 18 Ibid., str. 3 19 Ibid., str. 5 20 Ibid., str. 15 21 Ibid., str. 227 22 Diodorus Siculus, prijevod: C. H. Oldfather, Harvard Universitv Press, 1989., I. svezak, str. 157 23 R. A. Schwaller de Lubicz: Sacred Science, op.cit., str. III 14. POGLAVLJE 1 Skyglobe 3.6. 2 The Orion Mystery, op.cit., str. 140 i dalje 3 The Orion Mystery, op.cit., str. 29 i 281, bilj. br. l. Pojedinosti: Sneferu, oko 9 milijuna tona (dvije piramide u Dahshuru) plus tri piramide u Gizi (oko 15 milijuna tona) plus Abu Roash i Zawayat Al Aryan (oko milijun tona) = 25 milijuna tona, tj. oko 75 posto ukupnog volumena piramida iz "Doba piramida" (procijenjenog na priblino 30 milijuna tona). 4 Usp. npr. Ahmed Fakhry: The Pyramids, op. cit. 5 Hermetica, op.cit., Asclepius III, 24b, str. 341 6 Ibid., 25, str. 343 3407 Usp. osobito 4. poglavlje 8 Pymmid Texts, op.cit., Izreke 471-3, str. 160-1 9 T. G. H. James: Introduction to Ancient Egypt, op.cit., str. 41 I O Ibid. I1 Usp. raspravu u: W. B. Emery,Archaic Egypt, op.cit., str. 42 i dalje 12 The Age ofthe GodKings, Time-Life, 1987., str. 56 i dalje

13 Usp. raspravu u: W. B. Emery,Archaic Egypt, op.cit., str. 42 i dalje 14 ak se i njegovo ime dovodi u sumnju. Prema dr. Jaromiru Maleku, primjerice, ime Menes "moglo bi biti posve izmiljeno i temeljiti se na igri rijei koju su kasniji sastavljai popisa kraljeva pogreno shvatili kao kraljevsko ime" (Jaromir Malek, In the Shadow ofthe Pyramids, Orbis, London, 1986., str. 29). A kada je rije o njegovom drugom imenu, Narmer, i njega optereuju pomutnja i raznorazne sumnje. Na tzv. zavjetnim ezlima i ploama pronaenima u Hierakonpolisu vidi se prikaz poglavice ili "kralja", a na prednjoj strani njegova lica vide se odreeni hijeroglifski znakovi, koji u pojedinim sluajevima tvore slogove "Nar-Mer", te drugi koji prikazuju korpiona. To je egiptologe navelo na zakljuak da je Menes s popisa kraljeva Marmer ili "Kralj korpion" (ibid. str. 28-29). Kako bi nadvladali oitu zbrku zbog koje taj navodni "posljednji kralj preddinastijskog Egipta" ima tri imena, egip-tolozi su doli do nezadovoljavajueg zakljuka daje ime "Kralj korpion" na zavjetnom ezlu "gotovo posve sigurno pogreno" i da gaje nuno smatrati svojevrsnim "velikim sveanim obrednim prikazom". Stoga, "ako je kralj 'korpion" tako pobijen", navodi dr. Malek, tada je "najizgledniji kandidat za identificiranje s likom na tom ezlu Narmer" (ibid. str. 29). 15 W. A. Fairservis Jr, "A Revised View ofthe Narmer Palette", u asopisu Journal ofthe American Research Conterin Egypt, XXVIII, 1991., str. 1-20 16 Jane B. Sellers: The Death ofGods in Ancient Egypt, op.cit., str. 93-4 17 Ibid., str. 90 18 Ibid., str. 94 19HenriFrankfort:A7ng.r/H/?am/f/jeG0</5, op.cit., str. 18-19 20 Ibid., str. 33 21 Ibid., str. vi. 22 Sellers: Death ofGods, op.cit., str. 93 23 Ibid., str. 93 i dalje, 115 i dalje i 192 i dalje. Postoje utvrdila da su se drevni Egipani sluili pojavom precesije, Sellersova se potom koncentrirala, pritom iskljuujui sve ostalo, na mogunost da su drevni Egipani pratili izlazak Oriona u svitanje za proljetnog ekvinocija. Vodei rauna o tome, ona je sva promatranja na istonom obzoru temeljila na trenutku proljetnog ekvinocija. To je dovelo do prece-sijskih prorauna koji su "Zlatno doba" smjestili izmeu 7300 g. pr. K. i 6700 g. pr. K., dvaju razdoblja koja oznaavaju poetak i zavretak Orionova izlaska sa suncem za proljetnog ekvinocija (npr. str. 28 i 43). Iako je sredinji dio njezine teorije da se klju te drevne zagonetke nalazi u praenju pre-cesijskog premjetanja Oriona posve toan, zakljuak da mjerenja treba provoditi u vrijeme izlaska Oriona na istoku za proljetnog ekvinocija neobino je pogrean. Jer kod njezinog analitikog pristupa 341najvie iznenauje to to, iako je ispravno glavni naglasak svoje teorije oslonila na Orion i njegovo pre-cesijsko premjetanje, apsolutno nigdje ne spominje najoitiji astronomski "Orionov marker" u drevnome Egiptu: "Orionovo" zvjezdano okno u Velikoj piramidi. tovie, Sellersova posve zanemaruje piramide i ostala zdanja u Egiptu, a umjesto toga svu pozornost usmjeruje iskljuivo na tekstualne materijale. A injenica je da graditelji piramida i autori Piramidskih tekstova nisu pratili Orion na istonom obzoru, nego visoko na junome nebu, na meridijanu. 24. Precesijski prorauni pokazuju da ivimo u astronomskom "Posljednjem vremenu" Oriona, pri emu se zvijezde Orionova pojasa u nae vrijeme pribliavaju najvioj visini na meridijanu do koje e ikada doi u precesijskom ciklusu. 25 Giorgio de Santillana and Hertha von Dechend: Hamlet's Mili, op.cit., str. 11 15. POGLAVLJE 1 Miriam Lichtheim: Ancient Egyptian Literature, I. svezak: The Old and Middie Kingdoms, str. 52 2 Ibid., str. 52-3 3 Pymmid Texts, op.cit., red. 1256-7, str. 200 4. Ibid., 1278., str. 202 5 kratak osvrt:, The Encyclopaedia of Ancient Egypt, op.cit., str. 1 30 6 Ibid. 7 Pyramid Texts, op.cit., 1657., str. 247 8 Ibid., Izreka 610, str. 253

9 Ibid., red. 2 1 80- 1, str. 305 l O Ibid., red. 882-3, str. 155 1 1 Sellers: Death ofGods, op.cit., str. 90-3 12 Selim Hassan: Excavations at Giza, op.cit., str. 194 i dalje 13 Papirus: Louvre 3292 14 Ibid., i usp. Excavations at Giza, op.cit., str. 194 15 Excavations at Giza, op.cit., str. 195 16 Sljedea tvrdnja koju E. A. E. Reymond iznosi u knjizi The Mythical Origin ofthe Egyptian Temple, op.cit., str. 571 oito je vana. Govorei o sadraju Papirusa dem. Berlin 13603 on primjeuje: "He-liopolis se smatrao sreditem stvaranja. Prastari aspekt Heliopolisa se ne opisuje; meutim, jasno se aludira na teoriju prema kojoj je Heliopolis postojao prije nego to je stvorena Zemlja. Iz prastarog Heliopolisa, objanjava se u naem tekstu, Bog-zemlje stvorio je Zemlju, koja je dobila naziv Mn-nfr, Memfis". 1 7 The Ancient Egyptian Coffln Texts, prijevod: R. O. Faulkner, Ari & Phillips, Warminster, III. svezak, stih 1065 \8Pyramid Texts, op.cit., izreka 477, str. 164 34Z19 Hassan: Excavations at Giza, op.cit., str. 198 20 Upravo je taj "Jezik" - veliki, arhaini, svjetski sustav - glavna tema kojom se bavi revolucionarna studija Hamlet's Mili, Giorgia de Santillane and Herthe von Dechend, op.cit. 21 Lichtheim: Ancient Egyptian Literature, op.cit., I. svezak, str. 55-6 22Pymmid Texts, op.cit., red. 1716-17, str. 253 23 Ibid., red. 1256-61, str. 200 24 Ibid., 798-803, str. 144 25 Uspr. npr. LemsSpence: Ancient EgyptianMyths and Legends, Dover Publications, New York, 1990, str. 106 26 Coffin Texts, op.cit., stih 1035, III. svezak, str. 132. Stoje najzanimljivije, taj stih izravno povezuje stjecanje znanja u vezi s prolou i nekadanjim izgledom neba s eljenim stjecanjem besmrtnog ivota i postojanja: "A onaj koji ne poznaje ovu aroliju, njega e odvesti meu mrtve kao nekog tko ne postoji". 27 Sellers: Death ofGods, op.cit., str. 192 28 Ibid., str. 193 29 Ibid. 30 Opirnija rasprava: Fingerprints ofthe Gods, op.cit., str. 256 i dalje 31 Ibid., usp. Sellers: Death ofGods, op.cit., str. 193 32 Ibid., usp. Sellers: Death ofGods, op.cit., str. 192-209 33 Kao stoje navedeno u 10. poglavlju, egipatski kraljevski kubit iznosi 52,324 cm. 34 Mary Bruck: "Can the Great Pvramid be Astronomicallv Dated?", uJournal ofthe British A stronomical Association, 105,4,1995. str. 163 35 Ibid., str. 164 36 Ibid., str. 163 37 Garth Fowden: The Egyptian Hermes, Cambridge Universitv Press, 1987., str. 33. Odnosi se naHer-meticu, op.cit., the Kore Kosmu, 5 and 6, str. 459-61 16. POGLAVLJE 1 Intervju u emisiji The SearchforExtraterrestrial Life, Discoverv Channel, June 1995. 2 ari Sagan: Cosmos, Book Club Associates, London, 1980., str. 296 3Ibid. 41 doista, ini se da ovdje pred sobom imamo pravi "hermetiki jezik" koji se slui arhitekturom i astronomijom. 5 Od kojih su najraniji i ouvani Piramidski tekstovi, oko 2300. g. pr. K.. Egiptolozi, meutim, prihvaaju da su sami ti tekstovi zapravo prijepisi (ili prijevodi?) jo ranijih tekstova koji su danas izgubljeni za povijest, te da pisari koji su ih izvorno zabiljeili egipatskim hijeroglifima nerijetko nisu ra343zumjeli rijei koje su prepisivali. Prema E. A. Wallis Budgeu, primjerice: "Nekoliko odlomaka poka-

;li to piu: jelove iz vie tekstova razliite starosti i razliitih sadraja.". Stoga su, zakljuuje Budge: "Piramidski tekstovi prepuni raznoraznih potekoa. Tono znaenje velikog broja rijei koje se nalaze u njima nepoznato je reenine konstrukcije esto i onemoguuje sve pokuaje prevoenja, a kada se u njima nalaze posve nepoznate rijei, zagonetka postaje nerjeivom". Usp. E. A. Wallis Budge:from Fetish to GodinAncientEg}<pt, Dover Publications, New York, 1988., str. 321-2 6 Hamlet's Mili, op.cit., str. 312 7 Proklo je bio neoplatonist koji je studirao u Aleksandriji. Njegovo gorljivo zanimanje za astronomiju Velike piramide, opisano u djelu Opaanja o Timaeusu, pokazuje da su uenjaci tog doba, meu kojima su mnogi bili neoplatonisti, shvaali daje taj spomenik nekako povezan sa zvijezdama. Proklove zamisli inile su temelj teze astronoma iz 19. stoljea Richarda Prodora pod naslovom The Great Pyra-mid: Observatory, Tomband Temple (izd.: Chatto& Windus, London, 1883.), koji je ustvrdio da se Velika galerija koristila kao mjesto za promatranje zvijezda. 8 James Bonwick: Pyramids: Facts andFancies, Kegan Paul, 1877., str. 169 9 William R. Fix: PyramidOdyssey, Mercurv Media Inc., Urbanna, Va, 1978., str. 52-3. The Copts apparently took the "traditional" date for the Biblical Floodas 10,000 BC. I O U geografskome rjeniku Mo 'gam-el-Buldan, navod u: Hassan: Excavations at Giza, op.cit., str. 45. I1 Ibid. 12 Ibid., str. 34. Hassan navodi kakoje drugi naziv za Sfingu, koji su joj, kako se ini, nadjenuti ti doljaci, bilo Hwron. 13 Usp. Peter Tompkins: Secrets ofthe Great Pyramide op.cit., str. 30-1 14 Piazzi Smyth: The Great Pyramide op.cit., page 368 i dalje 15 Alexander Badawy: "The Stellar Destiny ofthe Pharaoh", op.cit.; Virginia Trimble: "Astronomical Investigations concerning the so-called Air Shafts ofCheops Pyramid", uMitt. Inst. Orient, zu Berlin Band 10, str. 183-7 161 usp. The Orion Mystery, op.cit. \lR-dzgo\orzaArtsandEntertainmentChannel, 8. sijenja 1995. 18 Mary Bruck: "Can the Great Pyramid be Astronomically Dated?", op.cit., str. 164 i 162 19Skyglobe3.6 20 Pyramid Texts, op.cit., red. 932, str. 161 17. POGLAVLJE 1 R. T. Rundle Clark: Myth andSymbolinAndent Egypt, op.cit., str. 264 2 Robin Cook, The Pymmids oj Giza, op.cit., str. 60 3443 Plus ili minus l stupanj. 4 Plus ili minus l stupanj. 5 Dobiveno geometrijskim putem na temelju umanjenog tlocrta Gize. 6 Stvarno kretanje Siriusa iznosi 1,21 lune sekunde na godinu. U 13.000 godina to daje 4,36 stupnja. Ali to je kretanje koso u odnosu na meridijan i daje oko 3 stupnja veu deklinaciju. 7 Proraun uz pomo rigorozne formule za precesiju uz korekciju za nutaciju, aberaciju zvjezdanog svjetla, stvarno kretanje (iz najnovijeg Kataloga svijetlih zvijezda sveuilita Vale) i paralakse proveo je astronom Adrian Ashford u kolovozu 1995. Oko 11.850. g. pr. K. Sirius se teoretski nalazio na najnioj toki svog ciklusa, uz deklinaciju od -60 stupnjeva, odnosno tono na junom obzoru. 10.500 g. pr. K. imao je deklinaciju od gotovo -59 stupnjeva i blistao na priblino l stupnju iznad junog obzora, gledano iz Gize. SIbid. 9 Opirnija rasprava: usp. II. dio ove knjige. lOHerodot: TheHistory,op.c\L, 11:124.,str. 185.Usp.iI.E.S.Edwards:r/i<?PjramiW50/L'gy^,op.cit.,

izdanje 1982., str. 147 11 Ouvani ostaci stropova sa zvjezdanim motivima danas se mogu vidjeti u piramidi Unaa (Peta dinastija) u Saqqari. 12 Mnogi odlomci u Piramidskim tekstovima, op.cit. govore o "putevima" do zvijezda i do neba na kojem e preminuli postati bogom. Primjerice, Izreka 667a, redak 1943: "Ti ima svoj grob, o Kralju, koji pripada [Ozirisu]... On otvara ti vrata neba, irom ti otvara vrata nebeskog svoda, otvara ti put kako bi se njime mogao uspeti u drutvo bogova". 13 John Legon: "The Giza Ground Plan and Sphinx" uDiscussions in Egyptology 14,1989., str. 55 14 Ibid. Iako smjer Kefrenovog obrednog hodnika, 14 stupnjeva juno od istoka, nije sporan, meu strunjacima postoje odreena razmimoilaenja u vezi sa smjerom Keopsovog hodnika - od kojeg je veina tragova odavno izbrisana. Neki strunjaci dre daje nastavljao ravno prema smjeru od 14 stupnjeva kojim kree od Pogrebnog hrama do Velike piramide, dok drugi dre da samo kree u tom smjeru, a onda mijenja pravac prije nego to dolazi do Dolinskog hrama Velike piramide. Za bolju predodbu o rasponu miljenja o toj temi: George Goyon: LeSecret desBatisseurs des Grandes Pyramides: Kheops, Pvgmalion, Gerard Watelet, Pari, 1990, str. 140: "Nasuprot onome to neki odavno dre, smjer [Keopsovog hodnika] ostaje isti i ne mijenja smjer u dolini". Zahi Havvass u knjizi The Pymmids ofAndent Egypt, The Carnegie Series on Egypt, Pennsylvania, 1990, str. 22, takoer prikazuje ravni hodnik sa smjerom od 14 stupnjeva, ali na str. 18 istie: "strunjaci se ne slau u vezi s tonim smjerom tog hodnika, no on je vodio do Keopsovog Dolinskog hrama, ije ruevine lee pod dananjim selom Nazlet-el-Sammam". 15 John Legon: The Giza Ground Plan, op.cit., str. 60 16 Openita rasprava: usp. Richard Hemberg,CelebratetheSolstice, Quest Books, Wheaton, III, 1993, str. 11-14 34517 Sa zanimanjem uoavamo da su, kako se ini, takav raspored i usmjerenost u Heliopolisu bili silno vani. U knjizi The Dawn ofAstronomy, op.cit., str. 77, britanski astronom J. Norman Lockver, koji je imao priliku geodetski izmjeriti mjesto na kojem se neko nalazio Heliopolis prije nego to gaje pokrilo suvremeno predgrae, usputno je uoio daje glavni humak na tom mjestu usmjeren 14 stupnjeva juno od istoka - tj. jednako kao Kefrenov obredni hodnik. Lockver nas podsjea i na drevnu egipatsku tradiciju prema kojoj su Heliopolis utemeljiliS/ierns" Hor, "Sljedbenici Horusa", davno prije poetka dinastijske povijesti (ibid., str. 74). l$Pymmid Texts, op.cit., Utterances 471-3, str. 160-2 19 Coffm Texts, op.cit., Spell 1080, III. svezak, str. 147 ZAKLJUAK 1 Iz Jedanaeste podjele Duata," The Book ofWhat is in the Dua", prijevod: E. A. Wallis Budge, u The Egyptian Heaven andHell, op.cit., str. 24.0 2 Prijevod pod naslovom "Djevica svijeta" autora G. R. S. Meada u knjizi Thrice Great Hermes: Studies in Hellenistic Theosophy andGnosis, op.cit., III. knjiga, str. 59 i dalje. Prijevod sira Waltera Scotta kao Kore Kosmu u Hermetica, op.cit., str. 457 i dalje 3 "The Virgin of the World", prijevod: G. R. S. Mead, str. 60-1. 4 Ibid., str. 61 5 Usp. l. dio ove knjige. 6 Navod potjee iz prijevoda Normandi Ellis djelaAncient Eg)'ptian Book ofthe Dead, A wakening Osiris, Phanes Press, Grand Rapids, MI, 1988., str. 43, a izvuen je iz XV. poglavlja: Ancient Egyptian Book ofthe Dead, Papvrus of Ani. l. DODATAK 1 J. B. Sellers: The Death ofGods in Ancient Egypt, op.cit., str. 157-9 2 R. O. Faulkner: The Book ofthe Dead, op. cit., str. 49 3 Ibid. 4 J. B. Sellers: The Death ofGods, op.cit., str. 97

5 Ibid., str. 159 6 Ibid., str. 97 7 Nebula M l (Rakovica) ostatak je velike eksplozije supernove do koje je dolo oko 4500 g. pr. K., priblino u vrijeme kada se proljetna toka nalazila na tom konkretnom mjestu na nebu. Meutim, supernova je bila udaljena oko 5500 svjetlosnih godina i njezino je svjetlo do naeg planeta poelo dopirali tek oko 100. n. e. Zabiljeili su ga Kinezi i, kako se ini, ameriki Indijanci. Po svemu sudei, 346nije ga zabiljeio nitko u Europi ni na Bliskom istoku, stoje vrlo neobino, budui da su krani, u to vrijeme, gorljivo iekivali "znak" s neba koji e najaviti Kristov "drugi dolazak". 8 The Orion Mystery, op.cit., str. 200. Usp. i Robert G. Bauval "Investigation on the origin of the Benben Stone: was it an iron meteorite?" u Discussions in Egyptology, XIV. svezak, 1989., str. 5-17 9 R. T. Rundle Clark: Myth andSymbol in Ancient Egypt, op. cit., str. 235 10 R. 0. Faulkner: TheBookoftheDead, op.cit., stih 17 11 Ibid. 12 Usp. i Miriam Lkhtheim: Ancient Egyptian Literature, op.cit., I. svezak, str. 53 13 Ibid. 14 Ibid. "Bijeli zid" vjerojatno se odnosi na vapnenake zidove kraljevske palae i granini zid Memfida. 15 Ibid., str. 54 16 Veina egiptologa usprotivila bi se toj tvrdnji, no mi drimo da postoji i vie nego dovoljno dokaza koji govore u prilog izravnoj kultnoj povezanosti Ozirisa i Velike piramide. Jedan zanimljiv lanak koji usputno spominje tu zamisao nalazi se u prilogu Stuarta Campbella pod naslovom "The Origin and Purpose of the Pvramids" u New Humanistu, prosinac 1990., str. 3-4. On je napisao da su "Velike piramide zamiljene kao boravite Ozirisova duha". Francuski strunjak za starine i mason Alexandre Lenoir (usp. "A dissertation on the Pvramids of Egypt" u FMR, br. 391,1989.) takoer je ustvrdio da bi "s obzirom na sve [Velika piramida] mogla biti Ozirisova grobnica". 17 E. A. Wallis Budge: An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, op.cit., I. svezak, str. 285b 18 Ibid. 19 Ibid., II. svezak, str. 614b, 622a, 688a 20Ibid.,str.614a 21 Charles Piazzi Smyth: Our Inheritance in the Great PyramideBe\\o\o izdanje, 1990., str. 429 22 Nature, 31. srpnja 1873. 23 itatelji e se prisjetiti daje 43.200 zapravo 20 x 2160, "poseban" broj koji oznaava precesijsko ili zodijako doba. Usp. 3.poglavlje ove knjige. 24 To je vrlo nedavno iznijela vrlo ugledna astronomka dr. Mary Bruck: "Can the Great Pyramid be astro-nomically dated?" u asopisu The Journal of theBritishAstronomicalSociety, 105,4,1995., str. 161-164. 25Usp.J.Legon:"Theair-shaftsintheGreatPyramid"uZ)wcwM/on5(nL'g>'/?/o/ogy27,1993., str. 3344. Usp. Robin Cook: "The stellar geometry of the Great Pyramid" uDiscussions in Egyptology 29,1994., str. 29-36. Rudolf Gantenbrink, koji je u skorije vrijeme ponovno izmjerio kuteve okana, iznio je viu "ispravljenu" vrijednost od 39,6 stupnjeva za juno okno Kraljiine komore. Ipak, ini se da je u sluaju Velike piramide rije o tome daje "zamiljena" nakana bila da okna izlaze na istoj razini. 26 The Orion Mystery, op.cit., str. 222-3 27 Ibid., str. 34 34728 To je i razlog pojave simbola "ribe" meu prvim kranima; oznaavala je "novo doba" kranstva obiljeeno proljetnim ekvinocijem u Ribama. Proljetna je toka sada na rubu ulaska u doba Vodenjaka. 29 Kada je Aleksandar Veliki oslobodio Egipat od perzijske vlasti, egipatski sveenici slavili su ga kao boanskog junaka i "Ammonova sina koji se vratio" - dok su ga makedonski sljedbenici slavili kao "sina Zeusova". Oba naslova, dakako, znae "sin boji". Nakon njegove smrti, u Aleksandriji je

uspostavljen "Aleksadrov kult" koji se gotovo mesijanskim arom irio Plodnim polumjesecom. Puna tri stoljea prije kranskog razdoblja, Aleksandar (koji je umro u dobi od trideset tri godine, 323. g. pr.K.) bio je arhetip "Junaka kralja", osvajaa i muenika, te "bojeg sina" kvazisolarnog podrijetla koji je ujedinio poznati svijet na temelju boanskog plana ili misije. Upravo je stoga u zavrnim godinama posljednjeg stoljea pr. K. cijeli rimski svijet, izmuen neprekidnim unutarnjim i vanjskim ratovima, polagao velike nade u povratak "kralja spasitelja", zamiljanog po uzoru na Aleksandra, koji e ujediniti carstvo i oznaiti poetak novog zlatnog doba. Tu je nadu rimski pjesnik Vergilije oko 42. g. pr. K. u svojim glasovitim Bukolikama u velikoj mjeri vezao za cezara Augusta (Oktavijana) ("Pogledaj kako se zvijezda cezara Olimpije uzdignula na nebu, zvijezda koja e svo nae ito podariti zrnima djeca vae djece uivat e u plodovima"). 12. g. pr. K. Oktavijan je proglaen prvim ovjekom rimske (time i "svjetske" religije i dobio titulu Pontifex Maximus - titulu koju e kasnije nositi najvii katoliki sveenici, rimski pape. to je najironinije, 4. g. pr. K. navodne godine Kristova roenja -Oktavijan (Augustus) posvojio je Tiberija (Drugog rimskog cara koji je vladao od 14. do 37. g. n.e., u Isusovo vrijeme) i proglasio ga svojim nasljednikom. Ipak, zahvaljujui najneobinijoj igri sudbine, Vergilijevo proroanstvo na koncu nee ispuniti "Boanski Augustus", nego idovski "kralj-spasitelj", Christos ili Krist, kojeg je etiri stoljea kasnije uzdignuo sam Rim pod vladavinmo Konstantina Velikog (usp. lan Wilson, Jesus, the Evidence, Pan Books, London, 1984., str. 134-44). Vrlo je lako mogue da je Vergilijeva "Cezarova zvijezda" utjecala na nepoznatog autora Evanelja po Mateju ("Vidjeli smo njegovu zvijezdu i doli odati mu poast" Matej 2:1-9) koji je za Kristovo roenje upotrijebio astralno proroanstvo. Nimalo neoekivano, mnogi veliki talijanski hermetiki filozofi kasne Renesanse (Bruno, Pico della Mirandola, Campanella itd.) esto su predstavljali Vergilija kao "nevjernikog proroka" kranstva i "egipatskog" Hermesa Trismegistosa (tj. egipatskog boga Thotha) na jednakoj razini kao starozavjetnog proroka Mojsija (usp.: Frances A. Vates, Giordano Bruno, op.cit.). Mnogi od tih hermetikih filozofa vrsto su vjerovali da je "egipatska" astralna magija, na kakvu nailazimo u drevnim tekstovima, bila sredstvo ili "pomagalo" za velike dogaaje mijenjanja svijeta (ibid. et al.). Stoga je mogue ustvrditi da su u l. st. n.e. proroci-astrolozi iz davnina u kolektivnoj podsvijesti pripremili teren za izazivanje mesijanskog dogaaja. U sljedeoj knjizi istrait emo kako su se takva snana "hermetika sredstva" aktivirala kroz povijest i kako e se, vrlo je lako mogue, pokrenuti u sadanjem vremenu.

You might also like