Lik boginje pravde

bilten
sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

broj 1-2 Sarajevo,

januar-decembar 2011. sijeanj-prosinac 2011.

BILTEN SUDSKE PRAKSE

VRHOVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

OSNIVA:
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Valtera Peria 15

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Predsjednik suda AMIR JAGANJAC

UREUJE:
ODJELJENJE ZA PRAENJE I PROUAVANJE SUDSKE PRAKSE

Amir JAGANJAC Ignjacije DODIK Hajrudin HAJDAREVI Milan PAVLI Malik HADIOMERAGI

Goran NEZIROVI
Zdenko ETEROVI
IZDAVA:

Javno preduzee Novinsko-izdavaka organizacija Slubeni list Bosne i Hercegovine Sarajevo, Magribija 3
ZA IZDAVAA:

Dragan PRUSINA, direktor

Lik boginje pravde

bilten
sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

broj 1-2 Sarajevo,

januar-decembar 2011. sijeanj-prosinac 2011.

SADRAJ
KRIVINO PRAVO - sudske odluke GRAANSKO PRAVO - sudske odluke UPRAVNO PRAVO - sudske odluke ABECEDNI STVARNI REGISTAR - za krivino pravo - za graansko pravo - za upravno pravo REGISTAR PRIMIJENJENIH PROPISA - za krivino pravo - za graansko pravo - za upravno pravo

___________________________________________ KRIVINO PRAVO ___________________________________________ KRIVINI ZAKON FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 1. Pitanje nune odbrane lan 26. stav 2. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine POTO JE OPTUENI ZAUSTAVIO VOZILO IAKO JE SA ISTIM MOGAO PROI PUTEM DO SVOJE VIKENDICE, ZATIM IZAAO IZ VOZILA NOSEI PITOLJ U RUCI, DAKLE, LATIO SE PITOLJA KADA NJEGOVA SIGURNOST NIJE BILA UGROENA OD STRANE MLADIA KOJI SU STAJALI NA PUTU ODNOSNO PORED PUTA, A POTOM ISPALIO JEDAN HITAC U ZRAK I UDARIO OTEENOG U POTILJAK GLAVE, TE PITOLJ USMJERIO U NJEGOVOM PRAVCU ONDA SVE TE NJEGOVE RADNJE PREDSTAVLJAJU PROTIVPRAVAN NAPAD NA OTEENOG. RADI TOGA SE OPTUENI NE MOE USPJENO POZVATI NA NUNU ODBRANU BEZ OBZIRA TO JE PRIJE ISPALJIVANJA HICA IZ PITOLJA U OTEENOG OD NJEGA ZADOBIO UDARAC PESNICOM U LICE, JER SE U NASTALOJ SITUACIJI TAKVO POSTUPANJE OTEENOG NE MOE SMATRATI PROTIVPRAVNIM NAPADOM VE NAPROTIV ODBIJANJEM NAPADA OPTUENOG. Iz obrazloenja: Pobijajui prvostepenu presudu zbog pogreno utvrenog injeninog stanja, branitelj optuenog u albi najprije osporava zakljuak prvostepenog suda da je optueni htio sukob i da ga je zapoeo i da se, slijedom toga, ne moe pozivati na postupanje u nunoj odbrani odnosno u prekoraenju granica nune odbrane. Pri osporavanju zakljuka prvostepenog suda branitelj optuenog istie da se ne moe oekivati da bi neko elio sukob nou sa nepoznatom grupom od devet mladia, te da to pogotovo nije elio optueni koji je star 74 godine, invalid u ake i prste obje ruke i koji je fiziki slabiji od svakog od devet mladia pojedinano, da je optueni samo traio da mu se oslobodi prolaz do vikendice koji je bio zaprijeen od strane oteenog i jo dvojice mladia i da je upravo zbog toga ispalio iz pitolja jedan hitac u zrak, sa ciljem da zaplai prisutne kako bi se odobrovoljili i oslobodili mu put za prolaz autom do vikendice. Ovi albeni navodi branitelja su neosnovani. Okolnost da se na putu nalazila grupa od devet mladia a da je optueni star 74 godine i invalid u ake i prste obje ruke ne moe dovesti u pitanje pravilnost navedenog utvrenja prvostepenog suda jer je iz same albe vidljivo da je optueni i pored tih okolnosti odluio da reaguje na prisustvo mladia na putu i pored puta. Iz okolnosti utvrenih tokom prvostepenog postupka, a koje su navedene u izreci i obrazloenju prvostepene presude i koje se odnose na nain reagovanja optuenog,

jasno proizilazi da je optueni smatrao da mu pitolj, koji je posjedovao i koji je odluio da upotrijebi, daje prednost bez obzira na broj i ivotnu dob mladia koji su se nalazili na putu i pored puta. Ni okolnost da je optueni invalid u ake i prste obje ruke ne moe dovesti u pitanje pravilnost injeninih utvrenja prvostepenog suda s obzirom da je vjetak sudske medicine, nakon to je na glavnom pretresu od 29.10.2010. godine pregledao obje ruke optuenog, utvrdio da je optueni povlaenje obarae pitolja mogao izvriti bilo kojim prstom desne ili lijeve ruke. Prema tome, oito je da invalidnost nije optuenom onemoguavala upotrebu pitolja. Osim toga, iz iskaza svih sasluanih svjedoka, koji su se zajedno sa oteenim nalazili na putu odnosno pored puta prilikom nailaska optuenog sa njegovim vozilom, nedvosmisleno proizilazi da je optueni imao prostora da svojim vozilom proe putem pored njih. Meutim, optueni je, i pored toga, preduzeo radnje opisane u izreci pobijane presude. Stoga ovaj sud smatra da se neosnovano albom branitelja tvrdi da optueni nije htio sukob nego samo prolaz do vikendice i da je samo iz tog razloga ispalio iz pitolja jedan hitac u zrak. Na neosnovanost takve albene tvrdnje branitelja ukazuje i injenica da je optueni prilikom konkretnog dogaaja po sopstvenoj volji izaao iz svog vozila to, po ocjeni ovog suda, takoe ukazuje da je optueni htio sukob sa mladiima koji su bili na putu odnosno pored puta i da ga je i zapoeo. Na pravilnost zakljuka prvostepenog suda da je optueni htio sukob i da ga je on zapoeo ukazuje i utvrenje prvostepenog suda da je optueni, nakon to je ispalio jedan hitac u zrak, udario oteenog pitoljem u potiljak, a to utvrenje prvostepenog suda branitelj albom ne osporava. Pravilnost injeninih utvrenja prvostepenog suda branitelj optuenog osporava i tvrdnjom da je optueni, nakon hica ispaljenog u zrak, ispaljenje sva tri preostala hica izvrio kada se nalazio leima na zemlji i to dok se oteeni nalazio iznad njega, a ne u uspravnom poloaju kako to stoji u izreci pobijane presude. U albi se naglaava da je ispaljenje ta tri hica izvreno kada je optueni pao na zemlju od udaraca koje mu je zadao oteeni u predio lica, te da ispaljenja ostalih hitaca u takvom poloaju ukazuje da je optueni u tom trenutku postupao u nunoj odbrani, tj. odbijajui od sebe istovremeni protivpravni napad oteenog. I ovi albeni navodi branitelja su neosnovani. Naime, prvostepeni sud je utvrdio da je optueni zapoeo sukob tako to je najprije ispalio jedan hitac u zrak, dakle, latio se oruja u trenutku kada njegova sigurnost nije bila ugroena od strane prisutnih mladia, a, potom, udario pitoljem u potiljak oteenog. Na osnovu iskaza oteenog, prvostepeni sud je utvrdio da je, nakon toga, optueni usmjerio pitolj u pravcu oteenog. Stoga takvo ponaanje optuenog predstavlja protivpravni napad na oteenog pa se zadavanje udaraca stisnutom pesnicom optuenom u predio lica od strane oteenog ne moe smatrati protivpravnim napadom oteenog na optuenog, nego upravo odbijanjem napada optuenog. S obzirom na ono to je prethodilo zadavanju optuenom udaraca pesnicom u lice od strane oteenog, ispaljivanje novih hitaca od strane

optuenog se ne moe smatrati postupanjem u nunoj odbrani ak i u sluaju da je optueni hitac iz pitolja kojim je ranio oteenog ispalio u trenutku dok mu je oteeni zadavao udarce pesnicom u predio lica. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 K 004273 10 K 2 od 02.03.2011. godine) 2. Neopravdan zahtjev za zamjenu novanom kaznom kazne zatvora lan 43.a). Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine SUD E ODBITI ZAHTJEV OSUENOG ZA ZAMJENU NOVANOM KAZNOM KAZNE ZATVORA AKO NAE DA SE U KONKRETNOM SLUAJU SVRHA KRIVINOPRAVNIH SANKCIJA I IZVRENJA KAZNE ZATVORA NE BI MOGLA OSTVARITI ZAMJENOM IZREENE KAZNE ZATVORA NOVANOM KAZNOM. Iz obrazloenja: Rjeenjem upanijskog/Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 K 004228 10 Kv 2 od 06.01.2011. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev osuenog za zamjenu novanom kaznom kazne zatvora izreene osuenom pravomonom presudom tog suda broj 07 0 K 004228 10 K od 29.06.2010. godine, a zbog krivinog djela neovlatena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz lana 238. stav 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH). Protiv tog rjeenja albu je, putem svog branitelja, podnio osueni i to zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka k) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH) i pogrene primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rjeenje ukine i preinai na nain da e se zahtjev osuenog prihvatiti u cjelosti odnosno zamijeniti izreena kazna zatvora novanom kaznom. Federalni tuitelj podneskom Kt-10/11 od 19.01.2011. godine predloio je da se alba osuenog odbije kao neosnvoana. Ovaj sud je ispitao pobijano rjeenje u granicama albenih navoda, pa je odluio kao u izreci, iz slijedeih razloga: Pobijajui prvostepeno rjeenje zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka k) ZKP FBiH, osueni u albi istie da pobijano rjeenje ne sadri razloge o odlunim injenicama usljed ega se ne moe ispitati pravilnost zakljuka prvostepenog suda. Ovaj albeni navod osuenog je neosnovan. Prvostepeni sud je u obrazloenju svoga rjeenja naveo jasne razloge zbog kojih smatra da u konkretnom sluaju nema mjesta

zamjeni novanom kaznom izreene kazne zatvora i to zbog toga to se u konkretnom sluaju svrha krivinopravnih sankcija i izvrenja kazne zatvora ne bi mogla ostvariti zamjenom izreene kazne zatvora novanom kaznom. Pri donoenju takvog zakljuka prvostepeni sud je, kako to jasno proizilazi iz obrazloenja njegovog rjeenja, imao u vidu okolnosti koje se tiu naina uinjenja predmetnog krivinog djela i linost osuenog, a to su da se radi o neovlatenoj prodaji opojne droge heroin, koja ima razorno djelovanje, razliitim osobama na podruju M., u duem periodu od 31.03.2009. do 14.09.2009. godine, kao i da je osueni tom prodajom stjecao protupravnu imovinsku korist. Poto je prvostepeni sud u obrazloenju svoga rjeenja naveo konkretne razloge kojima se rukovodio pri ocjeni neosnovanim zahtjeva osuenog za zamjenu kazne zatvora novanom kaznom, te na taj nain postupio u skladu sa uputama ovog suda iz rjeenja broj 07 0 K 004228 10 K od 12.10.2010. godine, kojim je ukinuto prethodno rjeenje prvostepenog suda o odbijanju zahtjeva osuenog za zamjenu novanom kaznom izreene kazne zatvora, neosnovano se u albi osuenog tvrdi da je prvostepeni sud propustio postupiti po uputama ovog suda iz navedenog rjeenja. S obzirom da se albena tvrdnja o povredi materijalnog prava od strane prvostepenog suda u pobijanom rjeenju zasniva na navodnom propustu prvostepenog suda da navede potpune i odreene razloge za svoju odluku, te, s obzirom da je ta albena tvrdnja neosnovana, neosnovano se albom osuenog prvostepeno rjeenje pobija i zbog pogrene primjene materijalnog prava. lanom 43a Krivinog zakona Federacije Bosne i Herecegovine odreeno je da ocjenu o opravdanosti zamjene izreene kazne zatvora u trajanju do jedne godine novanom kaznom vri sud, te, stoga, ocjena suda da zahtjevana zamjena izreene kazne zatvora novanom kaznom nije opravdana, sama po sebi, ne moe predstavljati povredu krivinog zakona. Poto ne postoje razlozi zbog kojih se albom pobija prvostepeno rjeenje, ovaj sud je, na osnovu lana 337. stav 3. ZKP FBiH, donio rjeenje kojim je albu osuenog odbio kao neosnovanu. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 K 004228 11 K 2 od 28.01.2011.godine). ZAKON O KRIVINOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 3. Prethodno pitanje lan 20. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine OKOLNOST DA NADLENI PORESKI ORGAN NIJE UTVRDIO POSTOJANJE PORESKE OBAVEZE PRIVREDNOG SUBJEKTA IJI JE DIREKTOR BIO OPTUENI NEMA ZNAAJA ZA TOK KRIVINOG POSTUPKA, JER JE

ODREDBOM LANA 20. STAV 1. ZKP FBiH PROPISANO DA, AKO PRIMJENA KRIVINOG ZAKONA OVISI OD PRETHODNE ODLUKE O KAKVOM PRAVNOM PITANJU ZA IJE JE ODLUIVANJE NADLEAN SUD U KOJEM DRUGOM POSTUPKU ILI NEKI DRUGI ORGAN, SUD KAD SUDI U KRIVINOM PREDMETU MOE SAM ODLUITI I O TOM PITANJU PO ODREDBAMA KOJE VAE ZA DOKAZIVANJE U KRIVINOM POSTUPKU. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 070-0-Kk-09000006 od 14.12.2010. godine). 4. Nadlenost vanraspravnog vijea u drugostepenom postupku lan 25. stav 6. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ODREDBOM LANA 25. STAV 6. ZKP FBiH PROPISANO JE DA ODLUKE IZVAN GLAVNOG PRETRESA SUD DONOSI U VIJEU SASTAVLJENOM OD TROJICE SUDIJA (VANRASPRAVNO VIJEE) PA, IZ SHODNE PRIMJENE TE ODREDBE NA DRUGOSTEPENI POSTUPAK, JASNO PROIZLAZI DA I ODLUKE TOKOM DRUGOSTEPENOG POSTUPKA, IZVAN SJEDNICA ALBENOG VIJEA ODNOSNO KAD SE TO VIJEE NE NALAZI U ZASJEDANJU, DONOSI VANRASPRAVNO VIJEE. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 001427 10 K 14 od 25.03.2010. godine). 5. Iskljuenje branitelja koje optueni ne eli lan 59. stav 6. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine U SLUAJU DA SVOJE PRAVO IZBORA BRANITELJA OPTUENI OGRANII NA ISKLJUENJE POJEDINIH ILI ODREENOG KRUGA BRANITELJA, ODNOSNO DA ODBIJE DA MU ONI BUDU POSTAVLJENI ZA BRANITELJA, TAKO IZJANJENJE OPTUENOG OBAVEZUJE SUD DA PRI POSTUPANJU U SKLADU SA LANOM 59. STAV 6. ZKP FBiH, IZ KRUGA BRANITELJA KOJI MOGU BITI POSTAVLJENI OPTUENOM ISKLJUI ONE ZA KOJE JE OPTUENI IZRIITO IZJAVIO DA IH NE ELI ZA BRANITELJA. Iz obrazloenja: Rjeenjem Kantonalnog suda u Bihau broj 01 0 K 004547 10 K od 09.11. 2010. godine optuenom je u krivinom predmetu toga suda koji se vodi pod navedenim brojem, zbog krivinog djela ratni zloin protiv ratnih zarobljenika iz lana 144. Krivinog zakona SFRJ, koji je zakonom preuzet kao republiki zakon (KZ SFRJ), za branitelja po slubenoj dunosti postavljen advokat iz Bihaa. Protiv ovog rjeenja albu je izjavio optueni. U albi, u dijelu koji se odnosi na postavljanje branitelja, optueni navodi da ne eli advokata s Unsko-sanskog kantona.

10

Osim toga, optueni u albi trai od Vrhovnog suda FBiH da u ovom krivinom predmetu donese odluku o izuzeu Kantonalnog suda u Bihau i Kantonalnog tuiteljstva u Bihau. Ovaj sud je ispitao pobijano rjeenje u vezi sa albenim navodima optuenog, pa je odluio kao u izreci iz slijedeih razloga: Iz obrazloenja pobijanog rjeenja proizilazi da je ono donijeto na osnovu odredbe lana 59. stav 6. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH) tj. zbog toga to optueni, pozvan da sebi izabere branitelja sa predoene liste branitelja, ni u ostavljenom roku, i pored upozorenja suda o posljedicama proputanja, nije sebi izabrao branitelja, pa je to, u skladu sa navedenom odredbom, uinio sud. Odredbom lana 59. stav 6. ZKP FBiH propisano je da e se, u sluaju postavljanja branitelja optuenom, optueni prvo pozvati da sam izabere branitelja sa predoene liste. To, naravno, u prvom redu, podrazumjeva pravo optuenog da se sasvim odreeno izjasni o linosti branitelja koji e mu biti postavljen odlukom suda. Takvo potpuno pravo optuenog da sam izabere branitelja sa predoene liste podrazumjeva i njegovo pravo da se izjasni kojeg branitelja ne eli. U sluaju da svoje pravo izbora branitelja optueni ogranii na iskljuenje pojedinih ili odreenog kruga branitelja odnosno na odbijanje da mu oni budu postavljeni za branitelja, takvo izjaenjenje optuenog obavezuje sud da pri postupanju u skladu sa lanom 59. stav 6., druga reenica ZKP FBiH, iz kruga branitelja koji odlukom suda mogu biti postavljeni optuenom, iskljui one za koje je optueni izriito izjavio da ih ne eli za branitelja. Samo na taj nain se moe osigurati postojanje odnosa povjerenja izmeu optuenog i postavljenog branitelja, koji je neophodan za efikasnu odbranu optuenog, a to se nalazi u osnovi zakonske odredbe o pravu optuenog da u sluaju postavljanja branitelja sam sebi izabere branitelja sa predoene liste. Poto je u konkretnom sluaju optueni u vie navrata (na primjer, u podnesku upuenom Kantonalnom sudu u Bihau 07.09.2010. godine i u albi na rjeenje Kantonalnog suda u Bihau broj 01 0 K 004547 10 K od 17.09.2010. godine) jasno naglasio da ne eli branitelja sa podruja Unsko-sanskog kantona, ovaj sud, imajui u vidu smisao odredbe lana 59. stav 6. ZKP FBiH, nalazi pobijano rjeenje nepravilnim, te ga je, stoga, na osnovu lana 337. stav 3. ZKP FBiH, uvaenjem albe optuenog, ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odluivanje. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 01 0 K 004547 10 K 5 od 17.11.2010. godine). 6. Koritenje iskaza osumnjienog u istrazi lan 92. stav 2. taka c) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ODREDBA LANA 92. STAV 2. TAKA C) ZKP FBiH NE ISKLJUUJE MOGUNOST KORITENJA TOKOM ISTRAGE ZAPISNIKA O ISPITIVANJU OSUMNJIENOG KADA JE ON ISKAZ DAO BEZ PRISUSTVA BRANITELJA A

11

NAKON PRETHODNOG PREDOENJA PRAVA NA BRANITELJA. NAIME, PREMA POMENUTOJ ZAKONSKOJ ODREDBI PRISUSTVO BRANITELJA PRI ISPITIVANJU OSUMNJIENOG TOKOM ISTRAGE JE UVJET ZA KORITENJE, BEZ SAGLASNOSTI OPTUENOG, TOG ISKAZA KAO DOKAZA NA GLAVNOJ RASPRAVI ALI NE I U ISTRAZI. Iz obrazloenja: Najprije, iz zapisnika o ispitivanju osumnjienog u MUP-u Kantona Sarajevo, u IV Policijskoj upravi od 24.04.2011. godine vidljivo je da je osumnjieni tom prilikom zaista ispitan bez prisustva branitelja, ali da je, prije toga, bio upozoren da ima pravo na branitelja koji moe biti prisutan njegovom ispitivanju i da je, nakon predoenja tog prava, osumnjieni dao izjavu bez prisustva branitelja. Kako se u konkretnom sluaju ne radi o krivinom djelu za koje se moe izrei kazna dugotrajnog zatvora niti o osumnjieom koji je nijem ili gluh, za koje okolnosti odredba lana 59. stav 1. ZKP FBiH vezuje obavezno prisustvo branitelja ve prilikom prvog ispitivanja osumnjienog, sama okolnost da osumnjieni prilikom tog ispitivanja nije imao branitelja ne ini zapisnik o tom njegovom ispitivanju nezakonitim dokazom. Pri tome je potrebno napomenuti da odredba lana 92. stav 2. taka c) ZKP FBiH ne iskljuuje mogunost koritenja tokom istrage zapisnika o ispitivanju osumnjienog kada je on iskaz dao bez prisustva branitelja a nakon prethodnog predoenja prava na branitelja. Naime, prema odredbi lana 92. stav 2. taka c) ZKP FBiH, prisustvo branitelja pri ispitivanju osumnjienog tokom istrage je uvjet za koritenje, bez saglasnosti optuenog, tog iskaza kao dokaza na glavnoj raspravi ali ne i u istrazi. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 012280 11 K od 31.05.2011. godine) 7. Nedostaci razloga u prijedlogu za produenje pritvora lan 145. stav 2. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine POTO TUITELJ U PRIJEDLOGU ZA PRODUENJE PRITVORA NIJE NAVEO KONKRETNE INJENICE I DOKAZE IZ KOJIH BI PROIZILAZILO DA SU ISPUNJENI SVI ZAKONOM KUMULATIVNO PROPISANI UVJETI ZA PRODUENJE PRITVORA PO OSNOVU LANA 146. STAV 1. TAKA D) ZKP FBiH, SUD JE PRAVILNO POSTUPIO KADA JE POBIJANIM RJEENJEM ODBIO PRIJEDLOG TUITELJA ZA PRODUENJE PRITVORA. Iz obrazloenja: Iz obrazloenja pobijanog rjeenja proizilazi da je prijedlog kantonalnog tuitelja za produenje pritvora prema optuenom odbijen zbog toga to kantonalni tuitelj u prijedlogu za produenje pritvora nije naveo konkretne injenice niti podnio konkretne dokaze iz kojih bi proizilazilo da su u konkretnom sluaju ispunjeni svi zakonom kumulativno propisani uvjeti za odreivanje odnosno produenje pritvora po osnovu iz lana 146. stav 1. taka d)

12

Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH), a po kojem zakonskom osnovu je bilo predloeno produenje pritvora prema optuenom. Pobijajui pravilnost prvostepenog rjeenja, kantonalna tuiteljica u albi istie da je prilikom donoenja pobijanog rjeenja sud potpuno zanemario injenice na osnovu kojih je pritvor prema osumnjienom, a sada optuenom, bio ranije odreen. Ovaj albeni navod kantonalne tuiteljice ne moe dovesti u pitanje pravilnost pobijanog rjeenja. Naime, odredbom lana 145. stav 2. ZKP FBiH propisano je da se pritvor odreuje ili produuje rjeenjem suda na prijedlog tuitelja a nakon to sud prethodno saslua osumnjienog odnosno optuenog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlae. Iz ove zakonske odredbe jasno proizilazi da je tuitelj u prijedlogu za odreivanje ili produenje pritvora osumnjienom odnosno optuenom duan navesti okolnosti na osnovu kojih smatra da su ispunjeni uvjeti za odreivanje odnosno produenje pritvora a da je sud duan omoguiti osumnjienoj odnosno optuenoj osobi izjanjenje na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlae, te, nakon toga, a cijenei okolnosti iznesene od strane tuitelja i od strane odbrane, donijeti odluku o prijedlogu za odreivanje odnosno produenje pritvora. Iz navedene zakonske odredbe jasno je, takoe, da se tuitelj prilikom podnoenja prijedloga za produenje pritvora ne moe jednostavno pozvati iskljuivo na razloge na osnovu kojih je pritvor odreen. Pravilnost pobijanog rjeenja ne dovode u pitanje ni ostali albeni navodi kantonalne tuiteljice. Naime, okolnosti izvrenja djela, za koje postoji osnovana sumnja da ga je uinio optueni, koje tuiteljica navodi u albi kao argumente za tvrdnju da se u konketnom sluaju radi o posebno tekom krivinom djelu, u suprotnosti su sa navodima iz injeninog opisa djela sadranog u optunici. Tako se u albi istie da je optueni zadao oteenom ubod noem bez ikakvog prethodnog verbalnog ili fizikog sukoba sa oteenim dok se u injeninom opisu djela u optunici navodi da je oteeni izvrio preticanje vozila u kojem se nalazio optueni, zaustavio svoje vozilo i iz njega izaao sa jo dvije osobe, sa kojima je doao do vozila optuenog, a, potom, palicom koju je imao kod sebe udario po vozilu optuenog. Nadalje, okolnosti koje u albi istie kantonalna tuiteljica da je optueni imao kuhinjski no u autu, te da je bez ijedne izgovorene rijei ubo oteenog u predio stomaka ne mogu ukazivati na postojanje vanrednih okolnosti u smislu lana 146. stav 1. taka d) ZKP FBiH s obzirom na okolnosti uinjenja djela sadrane u injeninom opisu djela u optunici. Takoe, sama okolnost da je svjedokinja koja se nalazila u vozilu optuenog bila uznemirena konkretnim dogaajem, te da optueni i oteeni ive u mjestima koja se nalaze na podruju iste opine, bez navoenja drugih konkretnih okolnosti koje bi na to ukazivale, ne mogu biti osnov za donoenje zakljuka o tome da bi putanje na slobodu optuenog rezultiralo stvarnom prijetnjom naruavanja javnog reda. Iz navedenih razloga odlueno je kao u izreci ovog rjeenja a na osnovu lana 337. stav 3. ZKP FBiH. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 K 007525 11 K od 09.08.2011. godine)

13

8. Kontrola pritvora lan 151. stav 1. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine SMISAO REDOVNE KONTROLE OPRAVDANOSTI PRITVORA JE U TOME DA SE POSTOJANJE UVJETA ZA PRITVOR REDOVNO PREISPITUJE U VEZI SA RAZVOJEM KONKRETNOG KRIVINOG POSTUPKA, PA, DAKLE, I U VEZI SA DOKAZIMA KOJI SE IZVODE NA GLAVNOM PRETRESU. STOGA JE SUD PRI OCJENI DALJEG POSTOJANJA UVJETA ZA PRITVOR PRI REDOVNOJ KONTROLI OPRAVDANOSTI PRITVORA DUAN UZETI U OBZIR CJELINU DOTADANJEG TOKA KRIVINOG POSTUPKA I, S OBZIROM NA DOKAZE IZVEDENE NA GLAVNOM PRETRESU, DONIJETI ZAKLJUAK O DALJEM POSTOJANJU UVJETA ZA PRITVOR. Iz obrazloenja: Rjeenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 004468 11 Kv 11 od 20.01.2011. godine prema optuenima K.A., P.J. i B.N., protiv kojih je bila potvrena optunica zbog krivinog djela ubistva iz lana 166. stav 2. taka b) Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH), produen je pritvor za 2 (dva) mjeseca tako da pritvor moe trajati do 22.03.2011. godine ili do nove odluke suda. Pritvor je optuenima produen iz razloga propisanog u lanu 146. stav 1. taka a) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH). Protiv ovog rjeenja albe su izjavili branitelji optuenih K.A., P.J. i B.N. albama branitelja optuenih K.A. i P.J. prvostepeno rjeenje se pobija zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, s prijedlogom da se ono preinai tako to e se prema ovim optuenima ukinuti pritvor. albom branitelja optuenog B.N. prvostepeno rjeenje se pobija zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka i pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja, s prijedlogom da se ono preinai i optueni pusti na slobodu ili da se ono ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odluivanje. Ovaj sud je ispitao pobijano rjeenje u granicama albenih navoda, pa je odluio kao u izreci iz slijedeih razloga: Iz obrazloenja pobijanog rjeenja proizilazi da je ono donijeto na osnovu lana 151. stav 1. ZKP FBiH odnosno u postupku redovne kontrole opravdanosti pritvora koja se vri po isteku svaka dva mjeseca od dana donoenja posljednjeg rjeenja o pritvoru. Postupak redovne kontrole opravdanosti pritvora u smislu lana 151. stav 1. ZKP FBiH podrazumijeva kontrolu daljeg postojanja uvjeta zbog kojih je pritvor prema optuenom bio odreen ili produen. To znai da ta kontrola treba da obuhvati kako dalje postojanje opeg uvjeta za odreivanje odnosno produenje pritvora, koji je odreen lanom 146. stav 1. ZKP FBiH postojanje osnovane sumnje da je optueni uinio

14

odreeno krivino djelo tako i postojanje nekog od posebnih uvjeta za odreivanje odnosno produenje pritvora propisanih u takama a) do d) stava 1. lana 146. ZKP FBiH. Smisao redovne kontrole opravdanosti pritvora je u tome da se postojanje uvjeta za pritvor redovno preispituje u vezi sa razvojem konkretnog krivinog postupka, pa, dakle, i u vezi sa dokazima koji se izvode na glavnom pretresu. Stoga je sud pri ocjeni daljeg postojanja uvjeta za pritvor pri redovnoj kontroli opravdanosti pritvora duan uzeti u obzir cjelinu dotadanjeg toka krivinog postupka i, s obzirom na dokaze izvedene na glavnom pretresu, donijeti zakljuak o daljem postojanju uvjeta za pritvor. Suprotno tome, a kako se to ukazuje albom branitelja optuenog, prvostepeni sud, u pobijanom rjeenju, svoj zakljuak o daljem postojanju osnovane sumnje da su optueni uinili krivino djelo za koje se terete i o postojanju osnova za pritvor propisanog u lanu 146. stav 1. taka a) ZKP FBiH temelji iskljuivo na dokazima na kojima je takav zakljuak prvostepenog suda bio zasnovan u prethodnom rjeenju suda o produenju pritvora optuenima. Sud, dakle, kako se to osnovano ukazuje albom branitelja ovog optuenog, proputa pri ocjeni daljeg postojanja uvjeta za pritvor uzeti u obzir tok glavnog pretresa nakon donoenja posljednjeg rjeenja o produenju pritvora, te proputa razmotriti znaaj i utjecaj dokaza, izvedenih na glavnom pretresu nakon donoenja posljednjeg rjeenja o produenju pritvora, na dalju opravdanost pritvora prema optuenima. tavie, kako to proizilazi iz obrazloenja pobijanog rjeenja, prvostepeni sud proputa pri kontroli opravdanosti pritvora cijeniti znaaj okolnosti da je kantonalni tuitelj na glavnom pretresu odranom dana 17.12.2010. godine izmijenio injenini opis djela u optunici, a, u odnosu na optuene B.N. i P.J., i pravnu kvalifikaciju djela. Iz navedenih razloga ovaj sud nalazi da se osnovano albom branitelja optuenog B.N. istie da u konkretnom sluaju prvostepeni sud nije izvrio stvarnu i sutinsku kontrolu opravdanosti pritvora u vezi sa tokom i razvojem konkretnog krivinog postupka. Stoga je ovaj sud, na osnovu lana 337. stav 3. ZKP FBiH, donio rjeenje kojim je uvaivi albu branitelja optuenog B.N., a, primjenom lana 324. ZKP FBiH, poto su razlozi zbog kojih je uvaio albu branitelja ovog optuenog od koristi i za saoptuene K.A. i P.J., iji branitelji nisu uloili albu u tom pravcu, i u odnosu na optuene K.A. i P.J., ukinuo pobijano rjeenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odluivanje. Pri ponovnom odluivanju o daljoj opravdanosti pritvora prema optuenima K.A., P.J. i B.N. sud e uzeti u obzir cjelokupan dosadanji tok dokaznog postupka, te e, nakon briljive i savjesne ocjene svih relevantnih okolnosti, moi donijeti pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 004468 11 K 11 od 26.01.2011. godine) 9. Pritvor nakon izricanja presude lan 152. st. 1. i 3. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

15

NAKON IZRICANJA PRESUDE KOJOM JE OPTUENI OGLAEN KRIVIM, ODLUKA O PRITVORU NIJE ZAVISNA OD POSTOJANJA PRIJEDLOGA TUITELJA ZA ODREIVANJE, ODNOSNO PRODUENJE PRITVORA, JER BI U SUPROTNOM TO ZNAILO IGNORISATI PRESUDU KAO UTVRENJE SUDA DA JE OPTUENI UINIO KRIVINO DJELO I PORICATI PRAVO SUDA DA PREDUZME MJERE KOJIMA E OSIGURATI PRAVOSNANO OKONANJE KRIVINOG POSTUPKA, IZVRENJE SVOJE PRESUDE I OSTVARENJE NJENOG CILJA. Iz obrazloenja: Najprije, potrebno je istai da se odreivanje odnosno produenje pritvora nakon izricanja prvostepene presude razlikuje od odreivanja odnosno produenja pritvora prije izricanja presude. Posljedica je to injenice da tom odreivanju odnosno produenju pritvora prethodi donoenje presude od strane zakonitog suda kojom se, nakon odranog glavnog pretresa, utvruje krivnja optuenog i njemu izrie kazna zatvora poto je prvostepeni sud ocjenom dokaza stekao uvjerenje o dokazanosti krivnje optuenog. Time je krivini postupak doao do sasvim posebne take tako da se, umjesto o pritvoru nakon potvrivanja optunice, sada govori o pritvoru nakon izricanja prvostepene presude. Prvostepenom presudom kojom je optueni oglaen krivim i kojom mu je izreena kazna zatvora konsumirana je optunica i osnov za odreivanje odnosno produenje pritvora vie nije optunica tuitelja nego presuda suda. initi, i nakon izricanja presude, odluku o pritvoru zavisnom od postojanja prijedloga tuitelja za odreivanje odnosno produenje pirtvora, znailo bi ignorisati presudu kao utvrenje prvostepenog suda da je optueni uinio krivino djelo i poricati pravo suda da preduzme mjere kojima e osigurati pravosnano okonanje krivinog postupka, izvrenje svoje presude i ostvarenje njenog cilja. Na ispravnost ovog stajalita ukazuju i relevantne zakonske odredbe. Tako, na primjer, za razliku od odredbe lana 149. stav 2. ZKP FBiH koja, i pored pomenute odredbe lana 145. stav 2. ZKP FBiH, za produenje pritvora izriito trai prijedlog tuitelja, odredba lana 152. stav 1. ZKP FBiH, koja se odnosi na odreivanje odnosno produenje pritvora nakon izricanja prvostepene presude, ovlaenje suda na produenje pritvora ne vezuje uz postojanje prijedloga tuitelja ni posebno prethodno izjanjenja optuene odnosno, u ovom sluaju, nepravosnano osuene osobe. Nadalje, ni sama odredba lana 145. stav 2. ZKP FBiH, koja odreivanje ili produenje pritvora osumnjienom odnosno optuenom vezuje uz prijedlog tuitelja i uz prethodno sasluanje osumnjienog odnosno optuenog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlae, ne upuuje na tu proceduru i u sluaju odreivanja odnosno produenja pritvora nakon izricanja prvostepene presude (lan 152. ZKP FBiH). Naime, odredba lana 145. stav 2. ZKP FBiH, u dijelu u kojem ustanovljava obavezu prethodnog sasluanja osumnjienog odnosno optuenog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlae, tu obavezu iskljuuje u sluaju iz lana 146. stav 1. taka a) ZKP FBiH. Iz toga jasno proizilazi da se i prijedlog tuitelja za odreivanje odnosno produenje pritvora i sasluanje osumnjienog odnosno optuenog, koje ima u vidu ta odredba, odnose na razloge za pritvor propisane u

16

lanu 146. ZKP FBiH odnosno na situacije kada se pritvor moe odrediti odnosno produiti samo ako su ispunjeni uvjeti iz lana 146. stav 1. ZKP FBiH. Meutim, izmijenjena odredba lana 152. stav 1. ZKP FBiH odreivanje odnosno produenje pritvora nakon izricanja prvostepene presude uopte ne vee za razloge za pritvor iz lana 146. ZKP FBiH nego samo na ocjenu suda, kad izrekne presudu na kaznu zatvora manju od 5 godina, da li je odreivanje odnosno produenje pritvora neophodno radi nesmetanog voenja krivinog postupka s obzirom na okolnosti vezane za izvrenje krivinog djela i linost uinitelja odnosno za samu injenicu izricanje kazne zatvora od pet godina ili tee kazne. Imajui u vidu sve navedeno, te injenicu da je odreivanju odnosno produenju pritvora nakon izricanja presude na kaznu zatvora, a u skladu sa lanom 152. stav 1. ZKP FBiH, prethodilo suenje tokom kojeg je optueni imao mogunost i pravo da se izjasni o svim okolnostima vezanim za izvrenje krivinog djela i za njegovu linost (to su osnovi na kojima se procjenjuje neophodnost pritvora nakon izricanja prvostepene presude), oito je da se neosnovano albom branitelja prvostepeno rjeenje pobija tvrdnjom da je njime povrijeena odredba lana 145. stav 2. ZKP FBiH. S obzirom da se u konkretnom sluaju radi o rjeenju o produenju pritvora nakon izricanja prvostepene presude na osnovu odredbe lana 152. stav 1. ZKP FBiH i koje se kao takvo ima smatrati lienjem slobode prema odredbi lana 5. stav 1. taka a) EKLJP, neosnovano se albom branitelja istie da je nepostupanjem u smislu lana 145. stav 2. ZKP FBiH povrijeena odredba lana 5. stav 3. EKLJP. Naime, u odredbi lana 5. stav 3. EKLJP izriito se navodi da se ona odnosi na sluajeve hapenja ili lienja slobode prema odredbi lana 5. stava 1. taka c) EKLJP, a u konkretnom sluaju ne radi se o lienju slobode prema odredbi lana 5. stav 1. taka c) EKLJP. S obzirom da je rije o rjeenju o produenju pritvora nakon izricanja prvostepene presude i nakon to je optuenom tokom suenja data mogunost da se izjasni o svim okolnostima koje su relevantne za odreivanje odnosno produenje pritvora po lanu 152. stav 1. ZKP FBiH, te, poto je optuenom takoe data mogunost pobijanja rjeenja o produenju pritvora albom, neosnovano se albom branitelja istie da je pobijanim rjeenjem povrijeena odredba lana 5. stav 4. EKLJP odnosno odredba lana 6. EKLJP navodnim onemoguavanjem pristupa sudu optuenom. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 001427 10 K 14 od 25.03.2010. godine). 10. Manjkavo sainjen sporazum o priznanju krivnje lan 246. taka a) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine AKO PRVOSTEPENI SUD POSTUPI SUPROTNO ODREDBI LANA 246. STAV 6. TAKA A) ZKP FBiH i PRIHVATI SPORAZUM O PRIZNANJU KRIVNJE, KOJI NIJE SADRAVAO IZJANJENJE OPTUENOG DA JE PRIJE ZAKLJUENJA SPORAZUMA O PRIZNANJU KRIVNJE UPOZNAT SA MOGUIM POSLJEDICAMA VEZANIM ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVINIM

17

DJELOM, ONDA JE TIME SUD ISKLJUIO MOGUNOST ODUZIMANJA IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVINIM DJELOM OD STRANE OPTUENOG, PA JE POGRIJEIO KADA JE PRESUDOM KOJA JE DONESENA NA OSNOVU TAKVOG SPORAZUMA O PRIZNANJU KRIVNJE DONIO I ODLUKU O ODUZIMANJU IMOVINSKE KORISTI OD OPTUENOG. Iz obrazloenja: Pobijajui odluku o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivinim djelom branitelj u albi navodi da je prvostepena presuda u tom dijelu protivrjena sama sebi i svojim razlozima, da prvostepeni sud nije naveo razloge o odlunim injenicama u odnosu na odluku o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivinim djelom, da je prvostepeni sud odluku o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivinim djelom donio prekoraivi ovlatenje koje ima po zakonu, da u sporazumu o priznanju krivnje zakljuenom izmeu optuenog i kantonalnog tuitelja uope nije utvrena imovinska korist pribavljena krivinim djelom, da je pobijanom presudom visina imovinske koristi pribavljene krivinim djelom pogreno utvrena, te, konano, da je usljed svega toga sud nepravilno donio odluku o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivinim djelom. S obzirom na sadrinu albenih navoda kojima se iz pomenutih albenih osnova pobija prvostepena presuda u pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivinim djelom i s obzirom da je pobijana presuda donijeta na osnovu sporazuma o priznanju krivnje zakljuenog izmeu zamjenice glavnog kantonalnog tuitelja i optuenog, te njegovog branitelja, ovaj sud je, prije svega, ispitao tanost albene tvrdnje da sporazum o priznanju krivnje nije sadravao klauzulu o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivinim djelom. Pri tome je ovaj sud imao u vidu odredbu lana 246. stav 6. taka a) ZKP FBiH iz koje proizilazi da je uvjet za prihvatanje od strane suda sporazuma o priznanju krivnje zakljuenog izmeu optuenog i njegovog branitelja i tuitelja utvrenje suda da je do sporazuma o priznanju krivnje dolo dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem, kao i nakon upoznavanja sa moguim posljedicama, ukljuujui i posljedice vezane uz imovinskopravni zahtjev, oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom i trokove krivinog postupka. Uvidom u spise predmeta utvreno je da je pobijana presuda donesena na osnovu sporazuma o priznanju krivnje zakljuenog pod brojem Kt-695/09 dana 08.07.2010. godine izmeu zamjenice glavnog kantonalnog tuitelja u Mostaru i optuenog, te njegovog branitelja. Navedenim sporazumom optueni je priznao krivnju za krivino djelo neovlaena proizvodnje i stavljanje u promet opojnih droga iz lana 238. stav 1. KZ FBiH, koje krivino djelo mu je stavljeno na teret izmijenjenom optunicom Kantonalnog tuiteljstva u Mostaru broj Kt-695/09 od 08.07.2010. godine, te su se stranke sporazumjele da se optuenom za to krivino djelo izrekne kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Sporazumom je nadalje optueni potvrdio da je, kako se to navodi u sporazumu, izjavu o priznanju krivnje dao dobrovoljno i svjesno nakon to je upoznat sa sadrajem izmijenjene optunice, ukljuujui mogue obaveze plaanja trokova krivinog

18

postupka. Optueni je takoe potvrdio da razumije da se potpisivanjem navedenog sporazuma odrie prava na suenje i da ne moe uloiti albu na kaznu koju e izrei sud. Suprotno pomenutoj odredbi lana 246. stav 6. taka a) ZKP FBiH, sporazum nije sadravao izjanjenje optuenog da je, prije zakljuenja sporazuma, upoznat sa moguim posljedicama vezanim za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom. I pored toga to sporazum nije sadravao takvo izjanjenje optuenog iako je ono navedenom zakonskom odredbom izriito propisano kao uvjet za prihvatanje sporazuma o priznanju krivnje, prvostepeni sud je prihvatio navedeni sporazum a, potom, na osnovu njega, donio pobijanu presudu. Prihvativi takav manjkavo sainjeni sporazum o priznanju krivnje izmeu optuenog, te njegovog branitelja i zamjenice glavnog kantonalnog tuitelja, prvostepeni sud je time iskljuio mogunost oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivinim djelom od strane optuenog presudom koja je donijeta na osnovu takvog sporazuma o priznanju krivnje. Poto je prvostepeni sud pobijanom presudom ipak donio odluku o oduzimanju od optuenog imovinske koristi pribavljene krivinim djelom u iznosu od 16.160,00 KM, takva odluka, s obzirom na injenice koje se odnose na sadrinu zakljuenog a potom od suda prihvaenog sporazuma o priznanju krivnje, je nepravilna. Poto se radi o nepravilnosti koja se ne moe otkloniti ukidanjem pobijane presude jer se osnov te nepravilnosti nalazi u manjkavo sainjenom sporazumu o priznanju krivnje i prihvatanju tog sporazuma od strane suda iako se sud nije prethodno uvjerio da je optueni, prije zakljuenja sporazuma, bio upoznat sa moguim posljedicama zakljuenja sporazuma vezanim uz oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom, ovaj sud je uvaavanjem albe branitelja optuenog, na osnovu lana 329. ZKP FBiH, donio presudu kojom je pobijanu presudu preinaio tako to je odluku o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivinim djelom, sadranu u prvostepenoj presudi, ukinuo. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 03 0 K 005071 11 K 4 od 01.04.2011. godine). 11. Razmatranje sporazuma o priznanju krivnje lan 246. stav 2. taka e) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ODREDBA LANA 246. STAV 2. TAKA E) ZKP FBiH PODRAZUMIJEVA OBAVEZU SUDA DA, PRILIKOM RAZMATRANJA SPORAZUMA O PRIZNANJU KRIVNJE, PROVJERI DA LI JE OTEENOM PRUENA MOGUNOST DA SE PRED TUITELJEM IZJASNI O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU, A KAKO IZ ZAPISNIKA O SASLUANJU OTEENE PROIZILAZI DA JE OTEENOJ DATA TAKVA MOGUNOST I DA JE ONA TADA IZJAVILA DA E ONA IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV OSTVARITI NAKON OKONANJA POSTUPKA KOJI JE BIO U TOKU, NIJE POSTOJALA NIKAKVA DODATNA OBAVEZA SUDA DA PRILIKOM RAZMATRANJA SPORAZUMA O PRIZNANJU KRIVNJE PONOVO

19

DA PRILIKU OTEENOJ KOJA SE VE IZJASNILA O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU DA SE O TOM ZAHTJEVU JO JEDNOM IZJASNI I DA GA ODREDI. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 K 006352 11 K 2 od 07.06.2011. godine) 12. Povreda prava na odbranu lan 312. stav 1. taka d) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine POTO TUITELJ NIJE IZJAVIO ALBU U ODNOSU NA OSUUJUI DIO PRVOSTEPENE PRESUDE KOJOM JE OPTUENA OGLAENA KRIVOM ZBOG KRIVINOG DJELA OBMANE PRI DOBIVANJU KREDITA I DRUGIH POGODNOSTI IZ LANA 268. STAV 2. KZ FBiH ONDA JE ZA TAJ DIO PRVOSTEPENE PRESUDE NASTUPILA FORMALNA PRAVOMONOST, PA JE DRUGOSTEPENI SUD POGRJEIO KADA JE NAKON ODRANE SJEDNICE VIJEA UVAIO ALBU TUITELJA IZJAVLJENU SAMO U ODNOSU NA OSLOBAAJUI DIO PRVOSTEPENE PRESUDE KOJOM JE OPTUENA ZA ISTO DJELO KOJE JE PRAVNO KVALIFIKOVANO KAO KRIVINO DJELO KRIVOTVORENJA ISPRAVE IZ LANA 373. STAV 2. KZ FBiH PREINAIO PRVOSTEPENU PRESUDU I OPTUENU OGLASIO KRIVOM ZA TO KRIVINO DJELO. OVIM JE DRUGOSTEPENI SUD POVRIJEDIO NAELO NE BIS IN IDEM IZ LANA 4. ZKP FBiH I TIME ZBOG POVREDE PRAVA NA ODBRANU OPTUENE UINIO BITNU POVREDU ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA D) ISTOG ZAKONA, Iz obrazloenja: Optunicom broj Kt-413/07 od 28.06.2007. godine optuenoj je stavljeno na teret da je neutvrenog datuma u 12. mjesecu 2004. godine Hypo-Alpe-Adria bank d.d. Mostar, podrunica u Mostaru, dostavila zahtjev za odobrenje nenamjenskog kredita u iznosu od 15.000,00 KM, uz koji zahtjev je dostavila lane isprave potvrde o zaposlenju i prosjenoj plati sebe i iranata K.B., .N. i V.S., koji podaci su znaajni za dobijanje kredita, te uz zahtjev banci dostavila lane administrativne zabrane za sebe i navedene irante koje su ovjerene krivotvorenim peatom i krivotvorenim potpisom odgovornih osoba u STR Obua Rua Mostar, Hrvatske pote d.o.o. Mostar, Diomed-Trade d.o.o. Export-Import Ljubuki i Alminij d.d. Mostar, te dvije mjenice brojeva: AF0734762 i AF0734763 sa sporazumom i izjavom o obavezi na temelju solo mjenice, lano potpisane od iranata N.., pa je banka nita ne slutei odobrila a potom isplatila traeni kredit u iznosu od 15.000,00 KM. Takve radnje su u optubi pravno kvalifikovane kao krivina djela obmane pri dobijanju kredita ili drugih pogodnosti iz lana 268. stav 2. u stjecaju sa krivinim djelom krivotvorenja isprave iz lana 373. stav 1. u vezi sa lanom 54. KZ FBiH.

20

Presudom Opinskog suda u Mostaru broj 58 0 K 0 028439 07 K od 12.02.2010. godine optuena je oglaena krivom da je postupila na naprijed opisan nain, pa su te njene radnje pravno kvalifikovane kao krivino djelo obmane pri dobivanju kredita ili drugih pogodnosti iz lana 258. stav 2. KZ FBiH za koje krivino djelo joj je uz primjenu odgovarajuih zakonskih odredaba izreena uvjetna osuda kojom joj je utvrena kazna zatvora u trajanju od est mjeseci, koja se nee izvriti ukoliko optuena u roku od dvije godine raunajui od dana pravomonosti presude ne poini novo krivino djelo. Takoe je na osnovu lana 299. taka c) ZKP FBiH za potpuno isto djelo optuena osloboena od optube da je poinila krivino djelo krivotvorenja isprave iz lana 373. stav 2. u vezi sa lanom 54. KZ FBiH. Iako je u pomenutoj presudi optuena oglaena krivom za navedeno krivino djelo Opinski sud u Mostaru je bespotrebno na osnovu lana 299. stav 1. taka c) ZKP FBiH optuenu oslobodio od optube za iste injenino opisane radnje koje su naprijed citirane, ime da bi poinila krivino djelo krivotvorenja isprave iz lana 373. stav 2. u vezi sa lanom 54. KZ FBiH. Naime, ukoliko je Opinski sud u Mostaru smatrao da su u naprijed citiranim navodima djela za koje je optuena oglaena krivom sadrana obiljeja krivinog djela obmane pri dobivanju kredita ili drugih pogodnosti iz lana 268. stav 2. KZ FBiH onda je pogrijeio kada je za te iste radnje optuenu oslobodio od optube da je uinila krivino djelo krivotvorenja isprave iz lana 373. stav 2. u vezi sa lanom 54. istog zakona. Jednostavnije navedeno optuena nije mogla za isto djelo biti oglaena krivom i osloboena od optube kako je to uradio Opinski sud u Mostaru. Protiv oslobaajueg dijela presude Opinskog suda u Mostaru broj 58 0 K 0 028439 07 K od 12.02.2010. godine kantonalni tuitelj u Mostaru (u daljem tekstu: tuitelj) je izjavio albu koja je uvaena na nain to je Kantonalno/upanijski sud u Mostaru kao drugostepeni sud nakon odrane sjednice vijea svojom presudom broj 58 0 K 028439 10 K od 10.05.2010. godine, preinaio oslobaajui dio navedene prvostepene presude na nain to je optuenu oglasio krivom za izvrenje krivinog djela krivotvorenja isprave iz lana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH i osudio je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Meutim, po miljenju ovog kao treestepenog suda, drugostepeni sud je potpuno zanemario odredbu lana 4. ZKP FBiH koja se odnosi na pravno naelo ne bis in idem. Prema tom naelu niko ne moe biti ponovo suen za djelo za koje je ve bio suen i za koje je donesena pravomona sudska odluka. Takvo pravo koje u sutini predstavlja zapreku za dvostruko suenje predvieno je i u lanu 14. stav 7. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima i lanu 4. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. S tim u vezi valja ukazati, da je u ovom krivinom predmetu drugostepeni sud ispitujui albene prigovore tuitelja zanemario da je prvostepena presuda za krivino djelo obmane pri dobivanju kredita ili drugih pogodnosti iz lana 258. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH za koje je optuena oglaena krivom stekla formalnu pravomonost, s obzirom da u tom pogledu nije izjavljena alba. I pored toga, drugostepeni sud je uvaio albu tuitelja

21

i preinaio oslobaajui dio izreke pobijane presude koji je u injeninoj osnovici sadravao potpuno isto djelo za koje je optuena tom presudom bila osloboena od optube da je uinila krivino djelo krivotvorenja isprave iz lana 373. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH. Dakle, optuena je oigledno dvostruko osuena za isto djelo, pa je po ocjeni ovog kao treestepenog suda time povrijeeno njeno pravo na odbranu kako to ona pravilno ukazuje u albi i uinjena bitna povreda odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka d) ZKP FBiH i postupljeno suprotno odredbama lana 14. stav 7. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima i lana 4. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja se u konkretnom sluaju moraju primijeniti u smislu odredbe lana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Na osnovu svega izloenog valjalo je albu optuene uvaiti, i na osnovu ovlaenja iz lana 330. stav 1. taka a) ZKP FBiH pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti drugostepenom sudu na ponovno odluivanje, s obzirom da je taj sud u smislu lana V/4., 14. (1.) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i lana 28. stav 2. Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine nadlean da odluuje o albama protiv odluka opinskih sudova. Prilikom ponovnog odluivanja drugostepeni sud e imati u vidu primjedbe navedene u ovom rjeenju kao i ostale albene prigovore optuene, pa e tek nakon toga biti u situaciji da donese zakonitu i pravilnu odluku. S obzirom na izloeno odlueno je kao u izreci. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 58 0 K 028439 10 K 3 od 31.03.2011. godine) 13. Nije rijeen predmet optube lan 312. stav 1. taka h) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine SUD JE OBAVEZAN DA IZREKOM PRESUDE ODLUI O OPTUNICI U CIJELINI, JER JE PRESUENA STVAR (RES IUDICATA) SAMO ONO TO JE SADRANO U IZRECI PRESUDE. RADI TOGA, SUD NIJE RIJEIO PREDMET OPTUBE POTO NAKON ODUSTANKA TUITELJA OD OPTUBE ZA KRIVINO DJELO RAZBOJNITVA IZ LANA 289. STAV 2. U VEZI SA STAVOM 1. KZ FBiH NIJE DONIO PRESUDU KOJOM SE OPTUBA ODBIJA VE JE DONIO SAMO PRESUDU KOJOM SE OPTUENI OGLAAVA KRIVIM ZA OSTALA KRIVINA DJELA RAZBOJNITVA IZ LANA 289. STAV 2. U VEZI SA STAVOM 1. I RAZBOJNITVA IZ LANA 289. STAV 1. KZ FBiH. TIME JE SUD UINIO BITNU POVREDU ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA H) ZKP FBiH ZBOG KOJE JE UVAENJEM ALBE OPTUENOG TAKVA PRESUDA UKINUTA.

22

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 004552 11 K 8 od 02.06.2011. godine) 14. Nezakonito prepoznavanje osoba na osnovu glasa lan 312. stav 1. taka i) Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i lan 6. stav 1. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda POTO PREPOZNAVANJE PO GLASU PRETPOSTAVLJA VERBALNO IZRAAVANJE OSUMNJIENE ODNOSNO OPTUENE OSOBE PRED ORGANIMA GONJENJA, ONDA JE TAKVU RADNJU KAO POSEBNU RADNJU DOKAZIVANJA MOGUE PREDUZETI TEK NAKON TO JE OSUMNJIENA ODNOSNO OPTUENA OSOBA IZRIITO UPOZORENA DA NIJE DUNA SUDJELOVATI U TAKVOM NAINU PREPOZNAVANJA I TEK NAKON TO SE ODREKLA OD PRAVA NA UTNJU, S OBZIROM DA JE ZATIENA OD VERBALNOG SAMOOPTUIVANJA (LAN 6. STAV 3. ZKP FBiH I LAN 6. STAV 1. EVROPSKE KONVENCIJE O ZATITI LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA). KAKO JE U KONKRETNOM SLUAJU PREPOZNAVANJE OPTUENOG NA OSNOVU GLASA IZVRENO BEZ TAKVOG PRETHODNOG UPOZORENJA O PRAVU NA UTNJU, ONDA SE POBIJANA PRESUDA ZASNIVA NA NEZAKONITOM DOKAZU, PA JE TIME UINJENA BITNA POVREDA ODREDABA KRIVINOG POSTUPKA IZ LANA 312. STAV 1. TAKA I) ZKP FBiH. Iz obrazloenja: Pobijajui prvostepenu presudu zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka, branitelj optuenog u albi, izmeu ostalog, istie i da je pobijana presuda zasnovana na nevaljanom dokazu, te da je time uinjena bitna povreda odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka i) ZKP FBiH. Prema navodima iz albe, prvostepeni sud je navedenu bitnu povredu odredaba krivinog postupka uinio time to je svoju presudu zasnovao i na prepoznavanju glasa optuenog od strane svjedokinja K.E. i K.E.2, a da to prepoznavanje nije izvreno u skladu sa odredbama lana 99. ZKP FBiH. Ovi albeni navodi branitelja optuenog su osnovani. Iz obrazloenja pobijane presude (strana 6.) nedvosmisleno proizilazi da se utvrenje suda da je upravo optueni uinitelj krivinog djela razbojnitva iz lana 289. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, koje je izvreno dana 06.01.2010. godine, oko 21,00 sat, u supermarketu d.o.o. BF komerca, Velika Kladua, u Velikoj Kladui, u ulici Huse ehia broj 8, zasniva, izmeu ostalog, i na prepoznavanju, od strane svjedokinja K.E. i K.E.2, glasa optuenog kao glasa uinitelja predmetnog krivinog djela. Iz iskaza svjedokinja K.E. i K.E.2, zaista proizilazi da su one vrile prepoznavanje optuenog i na osnovu glasa.

23

U spisu predmeta postoje zapisnik o prepoznavanju osoba - predmeta II Policijske uprave Cazin broj 05-1707-1-18/010 od 07.01.2010. godine, koji se odnosi na prepoznavanje od strane svjedoka oteene i zapisnik o prepoznavanju osoba - predmeta II Policijske uprave Cazin broj 05-1707-1-19/010 od 07.01.2010. godine, koji se odnosi na prepoznavanje od strane svjedoka oteene K.E.2. Iz tih zapisnika proizilazi da se oni odnose na radnju vizuelnog prepoznavanja osoba od strane navedenih svjedokinja, obavljenu tokom istrage, i da je prilikom preduzimanja te radnje dokazivanja objema svjedokinjama pokazano pet osoba, te da su one, nakon to su prethodno dale opis osobe koja je uinila predmetno krivino djelo, meu pokazanim osobama, prepoznale optuenog kao uinitelja predmetnog krivinog djela. Navedeni zapisnici, dakle, ne odnose se na prepoznavanje optuenog na osnovu glasa. O izvrenom prepoznavanju optuenog na osnovu glasa u spisu ne postoji zapisnik iako se, prema odredbi lana 165. stav 1. ZKP FBiH, o svakoj radnji preduzetoj u toku krivinog postupka sastavlja zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja, a, ako to nije mogue, onda neposredno poslije toga. U taj zapisnik, u skladu sa lanom 166. stav 2. ZKP FBiH, potrebno je unijeti bitne podatke o toku i sadraju preduzete radnje, a, prilikom preduzimanja radnji kao to je prepoznavanje osoba ili predmeta, u zapisnik e se, u skladu sa lanom 166. stav 3. ZKP FBiH, unijeti i ostali podaci koji su vani s obzirom na prirodu takve radnje. ZKP FBiH ne sadri posebnu odredbu o prepoznavanju osoba na osnovu glasa. Imajui u vidu svrhu i prirodu takve radnje, ovaj sud nalazi da bi se ta radnja, ukoliko se ona preduzima kao posebna radnja dokazivanja (kao to je to, prema iskazima optuenog i svjedokinja K.E. i K.E.2, bio sluaj u konkretnom predmetu), morala preduzeti u skladu sa lanom 99. stav 3. ZKP FBiH, a to znai uz prethodno opisivanje od strane osoba koje vre prepoznavanje karakteristika tog glasa a zatim sluanjem glasova vie osoba. Uz to, imajui u vidu pravo osumnjiene odnosno optuene osobe na utnju koje ga titi od verbalnog samooptuivanja (lan 6. stav 3. ZKP FBiH i lan 6. stav 1. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda), a poto prepoznavanje po glasu pretpostavlja verbalno izraavanje osumnjiene odnosno optuene osobe pred organima gonjenja, ovaj sud nalazi da bi radnju prepoznavanja na osnovu glasa kao posebnu radnju dokazivanja bilo mogue preduzeti tek nakon to je osumnjiena odnosno optuena osoba izriito upozorena da nije duna sudjelovati u takvom nainu prepoznavanja i tek nakon to se ona, u odnosu na takvu radnju prepoznavanja, odrekla prava na utnju. Takoe, ovaj sud nalazi da bi dato upozorenje i odgovor osumnjiene odnosno optuene osobe na dato upozorenje moralo biti sadrano u zapisniku o prepoznavanju na osnovu glasa zajedno sa svim ostalim podacima nunim za ocjenu, od strane suda, vjerodostojnosti i pouzdanosti rezultata izvrenog prepoznavanja. Meutim, kao to je ve navedeno, u spisu konkretnog predmeta ne postoje zapisnici o prepoznavanju optuenog na osnovu glasa. Iz tog razloga ne moe se utvrditi da je to prepoznavanje uinjeno na nain kojim je bilo osigurano potivanje privilegija osumnjienog od samooptuivanja a niti saznati okolnosti koje su od znaaja za ocjenu

24

vjerodostojnost izvrenog prepoznavanja. tavie, iz iskaza optuenog kao svjedoka, koji je naveden i u obrazloenju pobijane presude, proizilazi da su ovlatene slubene osobe tada osumnjienom govorile da mora vie puta ponavljati rijei lezi tamo i uti i to sve jaim i jaim glasom, to bi ukazivalo na odsustvo izriitog pristanka tada osumnjienog na verbalno izraavanje odnosno ponavljanje odreenih rijei u cilju prepoznavanja njegovog glasa. Poto je pobijana presuda zasnovana i na izvrenom prepoznavanju glasa sada optuenog, ovaj sud nalazi, s obzirom na propuste koji su pratili to prepoznavanje, da se osnovano albom branitelja optuenog istie da se pobijana presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ZKP FBiH (lan 11. stav 2. ZKP FBiH), ne moe zasnivati presuda, te da je time uinjena bitna povreda odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka i) ZKP FBiH. Iz navedenog razloga je ovaj sud, na osnovu lana 330. stav 1. taka a) ZKP FBiH, donio rjeenje kojim je djeliminim uvaenjem albe branitelja optuenog ukinuo pobijanu presudu i odredio odravanje pretresa pred ovim sudom, tokom kojeg e se, u skladu sa lanom 332. stav 2. ZKP FBiH, preuzeti dokazi izvedeni pred prvostepenim sudom, te izvriti reproduciranje CD sa snimkom nadzorne kamere u supermarketu d.o.o. BF Komerc Velika Kladua, u ulici Huse ehia broj 8, u Velikoj Kladui i neposredno sasluanje svjedoka K.E. i K.E.2 (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 01 0 K 004696 11 K 2 od 03.08.2011. godine) 15. Nadlenost treestepenog vijea lan 333. stav 2. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine AKO TREESTEPENO VIJEE VRHOVNOG SUDA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE RJEENJEM UKINE DRUGOSTEPENU PRESUDU DONESENU NAKON ODRANOG PRETRESA, ONDA TREESTEPENO VIJEE NE MOE ODRATI PRETRES VE PREDMET MORA VRATITI DRUGOSTEPENOM SUDU NA PONOVNO SUENJE. Iz obrazloenja: Radi svega naprijed izloenog, treestepeno vijee ovog suda je na osnovu lana 330. stav 1. taka b) ZKP FBiH albu optuenog uvailo i pobijanu drugostepenu presudu ukinulo, te odluilo da predmet vrati Kantonalnom sudu u Sarajevu kao drugostepenom sudu na ponovno suenje. Tako neto je i jedino bilo mogue, imajui u vidu odredbu lana 333. stav 2. ZKP FBiH prema kojoj o albi protiv drugostepene presude odluuje treestepeno vijee sastavljeno od trojice sudija. Ovakva zakonska odredba jasno propisuje tzv. pozitivnu nadlenost odnosno odreuje ta treestepeno vijee ovog suda moe raditi, a to je samo da odluuje o albi izjavljenoj protiv drugostepene presude. Dakle, nije propisano da treestepeno vijee ovog suda moe u sluaju ukidanja drugostepene presude

25

odrati pretres kao to je to u smislu lana 330. stav 1. ZKP FBiH mora uraditi vijee apelacionog odjeljenja (drugostepeni sud) nakon ukidanja prvostepene presude. Da u tom pogledu nema nikakvih dvojbi proizilazi i iz odredbe lana 332. ZKP FBiH, koja se odnosi na pretres pred vijeem apelacionog odjeljenja (drugostepenim vijeem) koja propisuje da nakon to to vijee ukine prvostepenu presudu u smislu ovlatenja iz lana 330. stav 1. istog zakona, obavezno je nakon toga odrati pretres i primijeniti odredbe koje se odnose na glavni pretres. Radi toga se odredba lana 332. stav 1. ZKP FBiH, ne moe primijeniti na navedeni nain na postupak pred treestepenim vijeem ovog suda, te nakon ukidanja drugostepene presude odrati pretres, kao to to mora uraditi drugostepeni sud nakon ukidanja prvostepene presude. Dosljedno svemu izloenom, treestepeno vijee ovog suda je odluujui o albi optuenog protiv drugostepene presude istu ukinulo i odluilo da predmet vrati Kantonalnom sudu u Sarajevu kao drugostepenom sudu na ponovno suenje. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj broj: 65 0 K 070781 11 K od 15.09.2011. godine) 16. Prisilni smjetaj lan 410. stav 3. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine U IZRECI RJEENJA O PRIVREMENOM ODREIVANJU PRISILNOG SMJETAJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI OPTUENOG KOJI JE UINIO PROTIVPRAVNO DJELO U NEURAUNLJIVOM STANJU NE TREBA NAVODITI U KOJOJ ZDRAVSTVENOJ USTANOVI E SE VRITI TAJ PRISILNI SMJETAJ. OVO NE SAMO ZBOG TOGA TO U ODREDBI LANA 410. STAV 3. ZKP FBiH TAKO NETO NIJE PROPISANO, VE I RADI TOGA TO JE ODREIVANJE ZDRAVSTVENE USTANOVE U KOJOJ E SE VRITI PRISILAN SMJETAJ STVAR IZVRENJA RJEENJA O PRIVREMENOM ODREIVANJU PRISILNOG SMJETAJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI, PRI EMU E SE MORATI VODITI RAUNA O POTREBAMA OPTUENOG I MOGUNOSTIMA POJEDINIH ZDRAVSTVENIH USTANOVA. Iz obrazloenja: Pobijajui pravilnost prvostepenog rjeenja, branitelji u albi dalje istiu da je ono nepravilno zbog toga to je tim rjeenjem odreeno da e se prisilni smjetaj optuenog vriti u JZU UKC Tuzla, Klinika za psihijatriju Tuzla. Branitelji smatraju da je u pobijanom rjeenju odluka suda o odreivanju zdravstvene ustanove u kojoj e se vriti prisilni smjetaj optuenog preuranjena i nepotrebna i da je odreivanje zdravstvene ustanove u kojoj e se mjera izvravati stvar posebnog postupka nakon pravomonosti ovog rjeenja. Ovaj sud nalazi da su navedeni albeni navodi branitelja osnovani. ZKP FBiH ne propisuje da e sud, koji je donio presudu kojom je utvreno da je optueni uinio protivpravno djelo u stanju neuraunljivosti, pri donoenju posebnog rjeenja o privremenom odreivanju prisilnog smjetaja optuenog u zdravstvenoj ustanovi odrediti u

26

kojoj ustanovi e se vriti taj prisilni smjetaj. Stoga ovaj sud nalazi da je odreivanje zdravstvene ustanove u kojoj e se vriti prisilni smjetaj stvar izvrenja rjeenja o privremenom odreivanju prisilnog smjetaja u zdravstvenoj ustanovi, pri emu e se voditi rauna o potrebama optuenog i mogunostima pojedinih zdravstvenih ustanova. Iz navedenih razloga je ovaj sud djelimino uvaio albu branitelja i prvostepeno rjeenje preinaio tako to je iz izreke rjeenja izostavio odreenje zdravstvene ustanove u kojoj e se vriti prisilni smjetaj optuenog u trajanju od est mjeseci. S obzirom na takvo preinaenje prvostepenog rjeenja, na okolnost da branitelji u albi ne osporavaju neophodnost prisilnog smjetaja optuenog u zdravstvenoj ustanovi nego prvostepeno rjeenje pobijaju zbog pogreno i nepotpuno utvrenom injeninog stanja samo u odnosu na utvrenje prvostepenog suda da je Psihijatrijska klinika u Tuzli adekvatna zdravstvena ustanova za prisilni smjetaj optuenog, albeni navodi branitelja koji se odnose na taj albeni osnov i kojima oni dovode u pitanje mogunost adekvatnog lijeenja optuenog u Psihijatrijskoj klinici UKC Tuzla, postali su irelevantni. Nadalje, budui da su branitelji u albi propustili odreeno navesti koje je to odredbe Zakona o zatiti osoba sa duevnim smetanjama i Zakona o izvrenju krivinih sankcija prvostepeni sud trebao primijeniti, te, budui da drugostepeni sud, u skladu sa lanom 321. u vezi sa lanom 338. ZKP FBiH, povodom albe ispituje prvostepeno rjeenje u onom dijelu u kojem se ono pobija albom, ovaj sud nije bio u mogunosti da ispita osnovanost albenih navoda branitelja koji se odnose na pravilnost primjene navedenih zakona. Iz navedenih razloga odlueno je kao u izreci ovog rjeenja, a na osnovu lana 337. stav 3. ZKP FBiH. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 K 005071 11 K 4 od 01.04.2011. godine) 17. Izvrenje presude inozmenog suda lan 431. stav 2. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine DOMAI SUD U POSTUPKU IZVRENJA INOZEMNE PRESUDE VEZAN JE ZA VRSTU I VISINU KAZNE ZATVORA IZREENU OSUENOM PRAVOMONOM PRESUDOM SUDA DRAVE SUENJA ODNOSNO DRAVE MOLITELJICE. IZUZETNO U POSTUPKU IZVRENJA PRESUDE INOZEMNOG SUDA IZMJENA KAZNE IZREENE TOM PRESUDOM MOGUA JE SAMO KADA JE TO NEOPHODNO KAKO BI SE KAZNA IZREENA PRESUDOM DRAVE SUENJA PRILAGODILA KRIVINOM ZAKONODAVSTVU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE. Iz obrazloenja:

27

Neosnovano se albom branitelja osuenog prvostepena presuda pobija i zbog odluke o kazni. Naime, pobijana presuda je donijeta u postupku izvrenja presude inozemnog suda a ne ponovnog suenja osuenom za djelo za koje je osuen pravomonom presudom inozemnog suda. Odredbom lana 431. stav 2. ZKP FBiH propisano je da e sud izvriti inozemnu pravomonu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako sankciju izrekne i sud prema krivinom zakonodavstvu Federacije. Odredba lana 62. stav 1. pomenutog Zakona o meunarodnoj pravnoj pomoi takoe govori o izvrenju inozemne pravosnane presude u odnosu na sankciju koju je izrekao strani sud a na nain da se presudom izrekne sankcija prema krivinm zakonodavstvu Bosne i Hercegovine. Nadalje, odredbom lana 14. stav 1. pomenutog Sporazuma takoe je odreeno da, ukoliko se preuzme izvrenje, sudovi drave izvrenja, uzimajui u obzir kaznu zatvora izreenu u dravi presuenja, odreuju kaznu zatvora prema svojem pravu. Imajui u vidu navedene odredbe te injenicu da se radi o pruanju meunarodne pravne pomoi drugoj dravi, ovaj sud nalazi da je domai sud u postupku izvrenja presude inozemnog suda vezan za vrstu i visinu kazne zatvora izreene osuenom pravosnanom presudom suda drave suenja odnosno drave moliteljice. Izmjena kazne izreene presudom inozemnog suda u postupku izvrenja presude inozemnog suda mogua je samo kada je to neophodno kako bi se kazna izreena presudom drave suenja prilagodila naem krivinom zakondavstvu i samo u tom kontekstu se mogu promatrati odredbe lana 68. stav 5. Zakona o meunarodnoj pravnoj pomoi, kojom je propisano da pri izricanju presude sud ne moe izrei teu kaznu od one koju je izrekao strani sud i lana 14. stav 2. Sporazuma, kojom je odreeno da izvrenjem u drugoj dravi ugovornici osuena osoba ne smije ni u kojem sluaju biti dovedena u tei poloaj nego to bi ga imala u dravi presuenja. Navedene odredbe se ne mogu tumaiti kao ovlatenje domaem sudu da optuenom izrekne blau kaznu i onda kada nije potrebno vriti prilagoavanje kazne iz inozemne presude domaem krivinom zakonodavstvu. Kako u konkretnom sluaju nije bilo potrebno vriti prilagoavanje kazne izreene pravomonom presudom Opinskog suda u Dubrovniku, Republika Hrvatska domaem krivinom zakonodavstvu (i jednim i drugim zakonom je za odnosno krivino djelo propisana kazna zatvora u trajanju od est mjeseci do pet godina), nije ni bilo mjesta izmjeni izreene kazne zatvora od strane inozemnog suda, te se, u tom smislu, neosnovano albom branitelja osuenog tvrdi da je kazna koja je osuenom izreena pobijanom presudom domaeg suda prestroga. Iz navedenih razloga odlueno je kao u izreci ove presude, a na osnovu lana 328. ZKP FBiH. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 70 0 K 000408 11 K od 02.03.2011. godine). 18. Nemogunost preispitivanja injeninog stanja iz inozemne presude lan 431. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i lan 63. stav 3. Zakona o meunarodnoj pravnoj pomoi u krivinim stvarima i

28

lan 16. Sporazuma izmeu Vlade Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske o meusobnom izvravanju sudskih odluka u krivinim stvarima PRILIKOM PROVOENJA POSTUPKA IZVRENJA PRESUDE INOZEMNOG SUDA DOMAI SUD NEMA OVLATENJE DA KRITIKI PREISPITUJE I OCJENJUJE DOKAZE IZVEDENE U POSTUPKU KOJI JE PRETHODIO DONOENJU INOZEMNE PRESUDE. Iz obrazloenja: Branitelj osuenog u albi istie da iz obrazloenja pobijane presude ne proizilazi ni oblik vinosti koji je utvren, te da osporena presuda potpuno zanemaruje obavezu kritikog preispitivanja i ocjene izvedenih dokaza a u cilju utvrivanja objektivne materijalne istine. Ni ovi albeni navodi branitelja ne mogu dovesti u pitanje pravilnost pobijane presude. Naime, iz izreke presude inozemnog suda jasno proizilazi utvrenje tog suda da je djelo uinjeno s umiljajem. Nadalje, pobijana presuda je donijeta na osnovu lana 431. ZKP FBiH, to jest u postupku izvrenja presude inozemnog suda pa je, prvostepeni sud, prilikom odluivanja o molbi upanijskog suda Dubrovnik, Republika Hrvatska za izvrenje predmetne presude, u skladu sa lanom 68. stav 3. Zakona o meunarodnoj pravnoj pomoi u krivinim stvarima (Slubeni glasnik BiH, broj 53/09) i lanom 16. Sporazuma izmeu Vlade Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske o meusobnom izvravanju sudskih odluka u krivinim stvarima od 26.02.1996. godine, izmijenjenog Sporazumima od 07.06.2004. i 11.02.2010. godine (u daljem tekstu: Sporazum), bio vezan injeninim stanjem utvrenim u inozemnoj presudi odnosno bio vezan za utvrene injenice na kojima se temelji inozemna sudska odluka. Stoga, prvostepeni sud nije bio ni ovlaten da, kako se to navodi u albi branitelja, kritiki preispituje i ocjenjuje dokaze izvedene u postupku koji je prethodio donoenju inozemne presude. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 70 0 K 000408 11 K od 02.03.2011. godine). 19. Prekoraenje obima traene meunarodne pravne pomoi lan 431. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine PREKORAEN JE OBIM TRAENE MEUNARODNE PRAVNE POMOI U SLUAJU KADA JE DOMAI SUD POBIJANOM PRESUDOM PREUZEO IZ INOZEMNE PRESUDE NE SAMO ODLUKU O IZVRENJU KAZNE ZATVORA, VE I IZVRENJE ODLUKE O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU I ODLUKE O TROKOVIMA KRIVINOG POSTUPKA, IAKO JE ZAMOLNICOM DRAVE MOLITELJICE TRAENO SAMO PREUZIMANJE IZVRENJA KAZNE ZATVORA. Iz obrazloenja:

29

Budui da je pobijana presuda donesena na osnovu lana 431. ZKP FBiH, dakle, u postupku izvrenja presude inozemnog suda, a da navedena zakonska odredba kao i Sporazum o meusobnom izvravanju sudskih odluka u krivinim stvarima zakljuen izmeu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine 26.02.1996. godine i izmijenjen sporazumima od 07.06.2004. godine i 11.02.2010. godine (u daljem tekstu: Sporazum) predviaju izvrenje inozemne presude samo u odnosu na sankciju, a ne i u odnosu na ostale odluke sadrane u izreci presude inozemnog suda, te da je zamolnicom upanijskog suda u Poegi, Republika Hrvatska od Bosne i Hercegovine traeno samo preuzimanje izvrenja kazne zatvora, preuzimanjem od strane prvostepenog suda pobijanom presudom i odluke o trokovima krivinog postupka i o imovinskopravnom zahtjevu, prekoraen je obim traene meunarodne pravne pomoi. Iz tog razloga je ovaj sud, a imajui u vidu da se u albi branitelja osuenog istie da se odluke o tokovima krivinog postupka i imovinskopravnom zahtjevu pobijaju s obzirom na injenicu da se radi o postupku izvrenja presude inozemnog suda, u izreci ove presude izostavio odluke o trokovima krivinog postupka i o imovinskopravnom zahtjevu, sadrane u pravomonoj presudi upanijskog suda u Poegi. S obzirom na to, albeni navodi branitelja osuenog da je u odnosu na te odluke bilo potrebno sprovesti finansijsko vjetaenje se sada ukazuju irelevantnim. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 70 0 K 000215 10 K od 02.02.2011. godine). 20. Zastarjelost krivinog gonjenja lan 431. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine U POSTUPKU IZVRENJA PRESUDE INOZEMNOG SUDA NEOSNOVANO SE U ALBI BRANITELJA OSUENOG ISTIE DA JE NASTUPILA ZASTARJELOST KRIVINOG GONJENJA. OVO ZBOG TOGA JER SE RADI O POSTUPKU IZVRENJA PRESUDE INOZEMNOG SUDA, KOJA JE PRAVOMONA I IZVRNA, PA SE PITANJE ZASTARJELOSTI KRIVINOG GONJENJA PREDMETNOG KRIVINOG DJELA NE MOE POSTAVITI U OVOM POSTUPKU. Iz obrazloenja: Pobijajui prvostepenu presudu zbog povrede krivinog zakona, branitelj optuenog u albi istie da je prvostepeni sud primijenivi sada vaei Krivini zakon Federacije Bosne i Herecegovine (KZ FBiH) na krivino djelo osuenog primijenio zakon koji se ne moe primijeniti. Prema navodima iz albe, radnje osuenog trebale su biti pravno ocijenjene kao krivino djelo zloupotrebe poloaja ili ovlasti iz lana 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. ranijeg KZ FBiH jer je taj zakon bio na snazi u vrijeme uinjenja djela. Budui da je osnovno pravilo o vremenskom vaenju krivinog zakona da se na krivino djelo i uinitelja primijenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme uinjenja krivinog djela, a novi zakon samo ako je blai za uinitelja (lan 5. sada vaeeg KZ FBiH

30

odnosno lan 4. ranijeg KZ FBiH), te, budui da novi KZ FBiH, koji je stupio na snagu 01.08.2003. godine, u konkretnom sluaju nije blai za uinitelja, ovaj sud je naao navedeni albeni navod branitelja osuenog osnovanim. Iz navedenog razloga je ovaj sud djelimino uvaio albu branitelja osuenog i preinaio pobijanu presudu unosei, u smislu odredbe lana 431. ZKP FBiH, u izreku presude, osim injeninog opisa djela iz izreke presude inozemnog suda, i naziv suda iz inozemne presude kao i pravnu kvalifikaciju djela i kaznu iz te presude, te, konstatujui da te radnje sadre i obiljeja krivinog djela zloupotrebe poloaja ili ovlasti iz lana 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. ranijeg KZ FBiH, pa je, nakon toga, izrekao osuenom kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u skladu sa krivinim zakonodavstvom Federacije. Prema tome, ovaj sud nalazi da se neosnovano albom branitelja osuenog istie da je u konkretnom sluaju nastupila zastarjelost krivinog gonjenja. Naime, kako se radi o postupku izvrenja presude inozemnog suda, koja je pravomona i izvrna, pitanje zastarjelosti krivinog gonjenja predmetnog krivinog djela ne moe se postaviti u ovom postupku. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 70 0 K 000215 10 K od 02.02.2011. godine).

31

________________________________________________________________________ PRAVNO SHVATANJE VRHOVNOG SUDA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE O PRIMJENI LANA 43A. KRIVINOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE1 _________________________________________________________________________ 1. Za odluivanje o zahtjevu osuenog za zamjenu kazne zatvora do jedne godine novanom kaznom, stvarno i mjesno nadlean je prvostepeni sud koji je donio pravomonu presudu kojom je izreena kazna zatvora. 2. U okviru stvarno i mjesno nadlenog suda, funkcionalno nadleno za postupanje po tom zahtjevu je vanraspravno vijee (lan 23. stav 6. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine) odnosno sudija pojedinac ako je rije o djelu za koje je nadlean sudija pojedinac. 3. Odluku o zahtjevu osuenog sud donosi nakon odranog roita na kojem je strankama i branitelju bilo omogueno kontradiktorno raspravljanje o zahtjevu odnosno okolnostima koje su od znaaja za donoenje odluke o zahtjevu. 4. Ukoliko usvoji zahtjev osuenog, sud e donijeti presudu kojom e kaznu zatvora do jedne godine izreene pravomonom presudom zamijeniti novanom kaznom, a, ukoliko nae da je zahtjev neosnovan donijee rjeenje o njegovom odbijanju. 5. Pri zamjeni kazne zatvora novanom kaznom jedan dan kazne zatvora izjednaava se sa 100,00 (stotinu) KM novane kazne a sa jednim dnevnim iznosom novane kazne kada je utvreni dnevni iznos novane kazne vei od 100,00 (stotinu) KM. 6. Pri odluivanju o zamjeni kazne zatvora novanom kaznom sud e voditi rauna o svim relevantnim okolnostima koje se odnose na linost osuenog i uinjeno krivino djelo kao o svrsi kanjavanja i svrsi izvrenja kazne zatvora. lanom 18. Zakona o izmjenama i dopunama Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, broj 42/10) iza lana 43. dodat je novi lan 43a. koji se odnosi na zamjenu kazne zatvora. U dosadanjoj primjeni navedenog instituta odreena pitanja su se pojavila kao sporna. Pri njihovom rjeavanju sudovi su razliito postupali to je dovelo do nejednakog poloaja osuenih osoba podnositelja zahtjeva za zamjenu kazne zatvora do jedne godine novanom kaznom u postupku odluivanja o njihovom zahtjevu. Iz tih razloga donijeto je ovo Pravno shvatanje. Pri zauzimanju navedenog Pravnog shvatanja, imalo se u vidu: Pomenuta zakonska odredba propisuje mogunost zamjene jedne vrste kazne drugom vrstom kazne (zamjenu kazne zatvora iz pravomone presude novanom kaznom),
1

Ovo Pravno shvatanje usvojeno je na sjednici Krivinog odjeljenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, odranoj 01.11.2011. godine.

32

a ne samo jedan poseban oblik ili nain izvrenja kazne zatvora izreene pravomonom presudom. Na takav zakljuak upuuje i odredba lana 43c. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH) - Kuni zatvor sa elektronskim nadzorom, koja je dodata u KZ FBiH lanom 1. Zakona o dopunama KZ FBiH (Slubene novine FBiH, broj 42/11) i koja se odnosi na izvrenje kazne zatvora kao kunog zatvora sa elektronskim nadzorom propisujui da osobe osuene na kaznu zatvora do jedne godine tu kaznu mogu izdravati i kao kuni zatvor sa elektronskim nadzorom. Navedena zakonska odredba, dakle, ne predvia zamjenu izreene kazne zatvora do jedne godine kunim zatvorom sa elektronskim nadzorom, koji u KZ FBiH nije ni predvien kao posebna vrsta kazne nego odreuje samo takvu mogunost izdravanja odnosno izvrenja kazne zatvora do jedne godine. S obzirom da odredba lana 43a. KZ FBiH predvia izmjenu u pogledu odluke o kazni pravomone presude suda kojom je izreena kazna zatvora u trajanju do jedne godine, odluku o zamjeni kazne zatvora do jedne godine novanom kaznom moe donijeti samo sud koji je izrekao pravomonu presudu. Kako je odredbom lana 25. stav 6. ZKP FBiH propisana funkcionalna nadlenost vijea sastavljenog od trojice sudija za donoenje odluka izvan glavnog pretresa, funkcionalno nadleno tijelo za odluivanje povodom zahtjeva osuenika za zamjenu kazne zatvora novanom kaznom je vanraspravno vijee iz lana 25. stav 6. ZKP FBiH, osim u sluajevima kada je pravomonu presudu donio sudija pojedinac, u kojem sluaju bi sudija pojedinac bio i funkcionalno nadlean za donoenje odluke o zamjeni kazne zatvora novanom kaznom. Takoe, s obzirom da se prilikom zamjene kazne zatvora novanom kaznom mijenja pravomona presuda u pogledu izreene kazne, to se moe uiniti samo presudom jer je Zakonom o krivinom postupku Federacije Bosne i Hrecegovine (ZKP FBiH) inae odreeno da se kazne mogu izrei samo presudom. Osim toga, ZKP FBiH poznaje institut nepravog ponavljanja krivinog postupka (lan 340a.) koji podrazumijeva preinaenje pravomonih presuda u odluci o kazni bez ponavljanja krivinog postupka, a koje se takoe vri presudom. Nadalje, budui da odredba lana 43a. KZ FBiH zamjenu kazne zatvora novanom kaznom predvia samo kao mogunost, te da predvia razliite naine zamjene kazne zatvora novanom kaznom, presuda kojom se zamjenjuje kazna zatvora novanom kaznom moe se donijeti tek nakon to se povodom zahtjeva osuenika odri sjednica vanraspravnog vijea nadlenog suda ili roite pred sudijom pojedincem nadlenog suda, kako bi se omoguilo tuitelju da se izjasni o zahtjevu osuenika i osiguralo kontradiktorno raspravljanje o okolnostima koje su relevantne za odluku suda povodom zahtjeva osuenika. S obzirom da, za razliku od odredbe lana 47. stav 1. KZ FBiH, odredba lana 43a. stav 2. KZ FBiH ne propisuje supsidijarnost zamjene kazne zatvora novanom kaznom u odreenom iznosu pri emu se dan izreene kazne zatvora izjednaava sa 100,00 KM u

33

odnosu na zamjenu kazne zatvora novanom kaznom u dnevnim iznosima, odluka o tome na koji nain e se od ova dva mogua naina zamijeniti kazna zatvora novanom kaznom lei iskljuivo na sudu koji je nadlean za donoenje odluke o zahtjevu osuenika za zamjenu izreene kazne zatvora novanom kaznom. Kako poloaj osuenika moe biti razliit u zavisnosti od toga za koji nain zamjene kazne zatvora novanom kaznom se sud odlui, pri donoenju te odluke sudovi bi se trebali drati odreenih kriterija kojima bi se osigurala jednakost osuenih osoba u ovom postupku, izbjegla arbitrarnost pri odluivanju i neizvjesnost u pogledu sadrine te odluke ukoliko se zahtjev osuenika usvoji. Ukoliko bi se izreena kazna zatvora zamjenjivala novanom kaznom u odreenom iznosu (pri emu se jedan dan kazne zatvora izjednaava sa 100,00 KM novane kazne) samo u sluajevima kada zamjena novanom kaznom u dnevnim iznosima nije mogua, osobe koje ne ostvaruju plau i nemaju drugih dohodaka (ija je visina osnov za odreivanje visine dnevnog iznosa novane kazne), zbog nemogunosti da im se na zakonom propisani nain odredi visina dnevnog iznosa novane kazne i kojima bi se, usljed toga, zamjena izreene kazne zatvora vrila tako to bi se jedan dan kazne zatvora izjednaavao sa 100,00 KM, bile bi dovedene u znatno nepovoljniji poloaj u odnosu na osuenike koji ostvaruju neto plae i druge dohotke (i kojima bi dnevni iznos novane kazne, u pravilu, bio nii od 100,00 KM). S obzirom na to, kako bi se osigurala jednakost graana pred zakonom a i omoguilo potovanje odredbe lana 49. stav 3. KZ FBiH, kojom je propisano da e sud pri odmjeravanju novane kazne uzeti u obzir imovno stanje uinitelja, pri zamjeni kazne zatvora novanom kaznom u smislu lana 43a. KZ FBiH bi, u pravilu, trebalo jedan dan izreene kazne zatvora izjednaiti sa 100,00 KM novane kazne. Drugi predvieni nain zamjene kazne zatvora novanom kaznom (pri kojem se jedan dan izreene kazne zatvora izjednaava sa jednim dnevnim iznosom novane kazne) trebalo bi primjenjivati samo u sluajavima u kojima bi, primjenom lana 47. stav 5. KZ FBiH, visina dnevnog iznosa novane kazne prelazila iznos od 100,00 KM. U prilog ovom shvatanju, ukazuje se da je odredbom lana 57. stav 3. KZ FBiH Uraunavanje pritvora i ranije kazne propisano da se, u sluaju uraunavanja pritvora u kaznu zatvora odnosno novanu kaznu, dan pritvora izjednaava sa jednim danom zatvora odnosno sa 100,00 KM. Kako je zamjena kazne zatvora novanom kaznom na zahtjev osuenika zakonom predviena samo kao mogunost, pri ocjeni da li e uvaiti zahtjev osuenika i izreenu kaznu zatvora zamijeniti novanom kaznom, nadleni sud je duan voditi rauna o svim okolnostima koje se odnose na uinjeno krivino djelo i linost osuenika. Zamjena izreene kazne zatvora do jedne godine novanom kaznom bi imala opravdanja samo u sluajevima kada sud ocjenom navedenih okolnosti doe do zakljuka da se i novanom kaznom moe ostvariti svrha kanjavanja i svrha izvrenja kazne zatvora.

34

__________________________________________________ GRAANSKO PRAVO __________________________________________________ STVARNO PRAVO 21. lan 41. i lan 44. 48. Zakona o vlasniko-pravnim odnosima U SLUAJU VIESTRUKOG UGOVARANJA PRODAJE ISTE NEKRETNINE ZA ODLUKU O TOME KOJI OD KUPACA JE STEKAO PRAVO VLASNITVA ODLUNA JE PRIJE SVEGA NJIHOVA SAVJESNOST. Iz obrazloenja: Iz utvrenja niestepenih sudova bi proizilazilo, ali za sada nepotpuno pouzdano, da su sporne dvije kancelarije sa hodnikom na spratu poslovne zgrade i da su one bile predmet kupovine i od strane tuitelja i od strane tuenih, pa bi za pravilno razrijeenje ovog spora bilo neophodno utvrditi da li je cijepanje osnovne parcele i upis k.. 349/17 bilo izvreno prije ili nakon to su tueni zakljuili ugovor o kupoprodaji nekretnina, savjesnost stranaka u momentu zakljuenja ugovora, predaju u posjed spornih prostorija, kao i vrijeme upisa u zemljine knjige. Od utvrenja ovih injenica zavisi da li e za pravilnu primjenu materijalnog prava biti relevantna odredba lana 43. ZVPO ili odredba iz lana 48. u vezi sa lanom 44. 47. istog Zakona. Prednje iz razloga to je u sluajevima viestrukog ugovaranja otuenja iste nekretnine relevantna savjesnost kupca. Naime, nesavjestan kupac u docnijem pravnom poslu ne moe imati jai pravni osnov od kupca iz ranijeg pravnog posla. Ukoliko su oba kupca u ugovorima o prodaji iste nepokretnosti savjesni, jai pravni osnov ima kupac koji se upisao u zemljinu knjigu, bez obzira kome je kupcu nepokretnost predata, poto samo takav kupac ispunjava uslove iz l. 43 ZVPO za sticanje nepokretnosti. Kada su svi kupci savjesni, a ni jedan od njih nije upisan u zemljinu knjigu, jai pravni osnov ima onaj kupac kome je predata u posjed nepokretnost, poto injenica predaje posjeda ima znaaj izvravanja ugovorene obaveze prodavca, a savjestan posjed dovodi i do odraja, pa ne bi bilo opravdano da se savjesnom kupcu oduzima posjed nepokretnosti. Ako su oba kupca savjesna, ni jedan nije upisan u zemljine knjige, a ni jednom nije predat posjed stvari, jai pravni osnov ima kupac iz ranije zakljuenog ugovora o kupoprodaji. Zbog pogrenog pravnog pristupa u odluivanju u ovoj pravnoj stvari, sudovi proputaju da utvrde odlune injenice relevantne za pravilno rjeenje ovog spora. Naime, nedostaju odlune injenice na okolnosti savjesnosti kupaca, kao i injenice koje su to poslovne prostorije predstavljale predmet prodaje tuiteljima, a koje tuenima, odnosno koje je to poslovne prostorije, prije postupka privatizacije i prodaje, koristila RJ R, a koje RJ T. Na te okolnosti istina, sasluan je svjedok H. D., koji je u to vrijeme bio rukovodilac poslovne jedinice T i predsjednik komisije za primopredaju predmeta tendera, ali je

35

njegov iskaz zbog propusta prvostepenog suda da na licu mjesta identifikuje sporne (a i druge prostorije u poslovnoj zgradi) nedovoljno jasan i nepotpun. Ovo iz razloga to se iz nalaza vjetaka graevinske struke ni osnovnog, a ni u dopunskog, ne vidi broj i raspored prostorija u prizemlju i na spratu zgrade, sa tanim oznaenjem prostorija RJ T i RJ R, kao i posjeda tuitelja i tuenih, a posebno spornih prostorija. Sem toga, vjetak geometar, osim to u svom nalazu navodi da zgrada nije etairana, pominje 2000. godinu, kao godinu izvrenih promjena upisa u zemljinim i katastarskim knjigama, ali proputa da dostavi podatke o vlasnivu ZK prednika tuitelja i tuenih na cijeloj poslovnoj zgradi, osnovi i vremenu izvrenog upisa na spornim prostorijama u korist tuitelja i prostorijama tuenih. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 20 0 P 005464 10 Rev od 26.05.2011. godine) OBLIGACIONO PRAVO OPI DIO 22. lan 68. Zakona o obligacionim odnosima KADA KUPAC, NAKON ZAKLJUENJA UGOVORA O KUPOPRODAJI, PISMENOM IZJAVOM IZRAZI PRODAVCU VOLJU DA SE UGOVOR STAVI VAN SNAGE, A PRODAVAC NAKON TOGA PODNESE PROTIV NJEGA TUBU ZA PREDAJU U POSJED PREDMETA KUPOPRODAJE, IMA SE ZAKLJUITI DA SE PRODAVAC NA TAJ NAIN SAGLASIO SA KUPCEM I DA JE KUPOPRODAJNI UGOVOR RASKINUT NEFORMALNIM SPORAZUMOM. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000337 09 Rev od 27.01.2011. godine) 23. lan 133. Zakona o obligacionim odnosima DO RASKIDA UGOVORA ZBOG PROMIJENJENIH OKOLNOSTI NE DOLAZI PO SILI ZAKONA NITI PROSTOM IZJAVOM JEDNE UGOVORNE STRANE, VE SAMO ODLUKOM SUDA KOJA IMA KONSTITUTIVNI KARAKTER. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 P 006046 10 Rev od 15.02.2011. godine) 24. lan 196. Zakona o obligacionim odnosima ZA DONOENJE ODLUKE O IZMJENI DOSUENE RENTE OD ODLUNOG ZNAAJA JE RASPRAVITI I UTVRDITI DA LI SU SE I U EMU ZNATNIJE

36

PROMJENILE OKOLNOSTI NA OSNOVU KOJIH JE DONESENA PRIJANJA ODLUKA O PLAANJU RENTE. U SPORU ZA POVEANJE RANIJE DOSUENE RENTE TUENI NE MOE S USPJEHOM ISTICATI PRIGOVORE KOJIMA OSPORAVA PRAVILNOST RANIJEG UTVRENJA PRAVA NA RENTU. Iz obrazloenja: Predmet spora je zahtjev za poveanje rente dosuene u postupku voenim kod Opinskog suda u Tuzli pod poslovnim brojem: P-1705/05. U postupku pred prvostepenim sudom je utvreno da je u prethodnoj parnici Opinskog suda u Tuzli pod brojem: P-1705/05 tuitelju dosuena renta s obzirom na injenice da je zbog posljedica tetnog dogaaja otiao u invalidsku penziju i da zbog toga trpi tetu u visini razlike izmeu prosjene zarade radnika kopaa na dobijanju uglja i invalidske penzije koju prima. Istovremeno je u tekuem postupku, osnovom od strane tuenog prezentiranog rjeenja od 14.07.1983. godine, utvreno da je tuitelj do nastanka tetnog dogaaja bio rasporeen na poslovima kopaa na otkopu i uoj pripremi, a ne kopaa na dobijanju uglja, kao i da je plaa kopaa na otkopu i uoj pripremi uglja vea od invalidske penzije koju prima tuitelj. U iznesenoj injeninoj i pravnoj situaciji prvostepeni sud je djelomino usvojio tubeni zahtjev i dosudio tuitelju rentu u visini razlike izmeu plae kopaa na otkopu i uoj pripremi i invalidske penzije koju prima. Ovakvu odluku prvostepeni sud zasniva na pravnom stavu da, shodno odredbi lana 190. ZOO-a, tuitelj ima pravo na naknadu tete u iznosu koji je potreban da se njegova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo tetne radnje, a da to stanje predstavlja upravo zarada kopaa na otkopu i uoj pripremi, budui da tuitelj u ovoj parnici nije dokazao da je prije nastupanja tetnog dogaaja radio na poslovima kopaa na dobijanju uglja, bez obzira to je u ranijoj odluci upravo plaa tog radnog mjesta uzeta kao injenica na osnovu koje je dosuena renta tuitelju. Drugostepeni sud je prihvatio injenine i pravne zakljuke prvostepenog suda, zauzimajui u razlozima svoje odluke i pravni stav da se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o zahtjevu za izmjenu rente iz lana 196. ZOO-a ve o zahtjevu za naknadu tete zbog gubitka zarade uslijed povrede na radu (lan 195. ZOO-a), jer su ranijom presudom Opinskog suda u Tuzli broj: P-1705/05 od 07.07.2006. godine utvreni parametri vezani za visinu izgubljene zarade, a ne pravni osnov tubenog zahtjeva. Izloeni pravni stavovi niestepenih sudova nisu pravilni i zasnovani su na pogrenoj primjeni materijalnog prava, kako se to osnovano ukazuje revizijom. Prije svega treba rei da predmet ovog spora nije zahtjev za utvrenje i dosuenje rente iz lana 195. ZOO-a, kako to pogreno rezonuje drugostepeni sud, ve je rije o zahtjevu za poveanje dosuene rente koji se temelji na odredbi lana 196. ZOO-a, budui da tuitelj trai poveanje rente dosuene ranijom pravomonom presudom Opinskog suda u Tuzli broj: P-1705/05 od 07.07.2006. godine, kojom je, kako to utvruje i prvostepeni sud u razlozima svoje odluke, poveana renta dosuena presudom tog suda broj: P-1000/02 od 17.02.2003. godine. Dakle, pravo tuitelja na dosuenje rente je utvreno jednom od ranijih sudskih presuda, kako to u razlozima svoje odluke zakljuuje i prvostepeni sud (strana

37

druga, pasus peti prvostepene presude), a tu okolnost je na pripremnom roitu uinio nespornom i sam tueni. U skladu sa odredbom lana 196. ZOO-a visina rente se odreuje pod klauzulom rebus sic stantibus, to znai da sud moe na zahtjev oteenog za ubudue poveati rentu ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao u vidu prilikom donoenja ranije odluke. Dakle, za donoenje odluke o izmjeni dosuene rente od odlunog znaaja je raspraviti i utvrditi da li su se i u emu znatnije promijenile okolnosti na osnovu kojih je donesena prijanja odluka o plaanju rente. Prvostepeni sud u obrazloenju svoje odluke utvruje da je tuitelju renta u ranijim presudama utvrena na osnovu razlike visine plae kopaa na dobijanju uglja i penzije koju tuitelj prima. Istovremeno niestepeni sudovi u predmetnoj parnici za poveanje ranije dosuene rente dosuuju tuitelju tetu u obliku rente osnovom okolnosti koje nisu bile injenina osnova za donoenje prijanje odluke u postupku voenim pod brojem: P1705/05, to je u suprotnosti sa odredbom lana 196. ZOO-a. Stoga, budui da se navedene ranije odluke o poveanju dosuene rente temelje na zaradi koju bi tuitelj ostvario na radnom mjestu kopaa na dobijanju uglja, to sudovi nisu mogli odluiti o tubenom zahtjevu uzimajui u obzir plau kopaa na pripremi i iskopu uglja. Pravilna primjena materijalnog prava iziskivala je, dakle, potrebu da se visina rente utvrdi na osnovu razlike izmeu plae kopaa na dobijanju uglja i invalidske penzije tuitelja. injenino stanje u pogledu visine navedenih parametara u traenom periodu nije bilo sporno meu strankama, a proizilazi iz potvrde broj 37/09, izdate od strane tuenog dana 12.03.2009. godine, i uvjerenja Federalnog zavoda PIO/MIO Mostar od 09.02.2009. godine, u koje je prvostepeni sud izvrio uvid. Stoga je primjenom odredbe lana 250. stav 1. ZPP-a valjalo obje niestepene presude preinaiti u pogledu odluke o glavnom potraivanju i to na nain kako je to blie navedeno u izreci ove revizijske odluke. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000525 10 Rev od 08.09.2011. godine) 25. lan 215. Zakona o obligacionim odnosima NAKNADA NUNIH TROKOVA I TROKOVA KOJI SU BILI KORISNI ZA VLASNIKA STVARI NAKNAUJU SE NESAVJESNOM POSJEDNIKU PO CIJENAMA U VRIJEME PREDAJE STVARI VLASNIKU, A PREMA TIM CIJENAMA SE UTVRUJE I VRIJEDNOST KORISTI KOJU JE OVAJ POSJEDNIK IMAO OD STVARI. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000205 09 Rev od 06.01.2011. godine) 26. lan 280. - 285. Zakona o obligacionim odnosima

38

DA BI TUITELJ USPIO U SPORU POKRENUTIM PAULIJANSKOM TUBOM DUAN JE DOKAZATI DA JE ZAKLJUENJEM SPORNOG UGOVORA TUENI, KAO NJEGOV DUNIK, UMANJIO SVOJU IMOVINU U TOJ MJERI DA NEMA SREDSTAVA ZA ISPUNJENJE TUIOEVOG POTRAIVANJA, ODNOSNO DA TUENI NE POSJEDUJE DRUGU IMOVINU IZ KOJE BI MOGAO IZMIRITI SVOJU OBAVEZU PREMA TUITELJU. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 70 0 P 000233 09 Rev od 03.02.2011. godine) 27. lan 391. Zakona o obligacionim odnosima ZA PREKID ZASTARJEVANJA NIJE DOVOLJNO DA POVJERILAC PISMENO ILI USMENO POZOVE DUNIKA DA ISPUNI OBAVEZU. ZASTARA SE PREKIDA PODNOENJEM TUBE, ALI NE I POZIVANJEM DUNIKA IZVAN SPORA DA NAKNADI TETU. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 080883 11 Rev od 29.09.2011. godine) OBLIGACIONO PRAVO PROUZROKOVANJE TETE 28. lan 154. Zakona o obligacionim odnosima lan 124. i lan 144. Zakona o prostornom ureenju lan 5. stav 2. taka 9. i lan 24. stav 3. Zakona o sigurnosti eljeznikog prometa VLASNIKU OBJEKTA IZGRAENOG U ZATITNOM PRUNOM POJASU, BEZ SAGLASNOSTI ELJEZNIKOG PREDUZEA, NE MOE SE PRUITI ZATITA POVODOM TETE NASTALE USLIJED SVAKODNEVNIH PROLAZAKA ELJEZNIKIH KOMPOZICIJA, PROIZVEDENIH VIBRACIJA I IZGRADNJE PRUNOG PRELAZA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000301 09 Rev od 30.03.2011. godine) 29. lan 154. Zakona o obligacionim odnosima lan 1. i lan 2. Zakona o utvrivanju ratne tete OTEENJA PARCELA KOJA SU NASTALA PRILIKOM DEMONTAE PRIVREMENIH VOJNIH OBJEKATA U TOKU 1997. GODINE, SAGRAENIH OD

39

STRANE ARMIJE BIH U PERIODU 1994. 1995. GODINA, NE MOGU SE SMATRATI RATNOM TETOM. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000110 09 Rev od 01.02.2011. godine) 30. lan 154. stav 2. i 173. Zakona o obligacionim odnosima lan 2. Zakona o prometu eksplozivnih materija i zapaljivih tenosti i gasova BRZOGOREI TAPIN (C-10), KOJI SADRI EKSPLOZIVNI PRAH, PREDSTAVLJA OPASNU STVAR. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 004119 10 Rev od 16.08.2011. godine) 31. lan 154. i lan 201. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima DA BI SUD IZVEO ZAKLJUAK O POSTOJANJU UZRONE VEZE IZMEU TJELESNOG OZLJEIVANJA I KASNIJE NASTUPJELOG SMRTNOG ISHODA POTREBNO JE POSTOJANJE DOKAZANOG KONTINUITETA PREDVIDIVIH MEDICINSKIH UZROKA I POSLJEDICA. Iz obrazloenja: Jedna od optih pretpostavki odgovornosti za tetu, koju mora dokazati tuitelj, jeste uzrona veza koja mora postojati izmeu tetne radnje i tete, na nain da se teta javlja kao posljedica tetne radnje, budui da lan 154. stav 1. i lan 173. ZOO odreuju da tetu treba da naknadi onaj ko ju je prouzrokovao. U praksi je prevladala teorija adekvatne uzronosti prema kojoj se od mnogih okolnosti koje su u vezi sa nastankom tete uzrokom smatra samo ona okolnost koja po redovnom toku stvari dovodi do takve posljedice. U konkretnoj pravnoj stvari niestepeni sudovi su pravilno zakljuili da tuitelj provedenim dokazima nije dokazao postojanje takve uzrone veze, tanije da nije dokazao da je organizam njegove vanbrane supruge, zbog zadobijenih povreda u saobraajnoj nezgodi i dugotrajnog mirovanja i leanja, oslabio i postao neotporan, to je pogodovalo razvoju upale plua ili neke druge komplikacije koja je dovela do smrtnog ishoda, u kom sluaju bi postojao potrebni kontinuitet predvidivih medicinskih uzroka i posljedica. Naprotiv, vjetak medicinske struke je u svome iskazu naveo da bi takav zakljuak o uzroku smrti, imajui u vidu sve raspoloive podatke, bio u sferi nagaanja, pa su niestepeni sudovi pravilno primijenili odredbu lana 126. ZPP kada su tubeni zahtjev odbili. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 33 0 P 001236 09 Rev od 18.01.2011. godine)

40

32. lan 170. stav 1. i lan 171. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima KADA VOZA KOJI JE ZAPOSLEN KOD PREDUZEA ILI PRAVNOG LICA PROUZROKUJE TETU UPOTREBOM VOZILA KOJE MU JE POVJERENO, ODTETNA ODGOVORNOST JE NA PREDUZEU ODNOSNO PRAVNOM LICU. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000437 10 Rev od 29.03.2011. godine) 33. lan 172. Zakona o obligacionim odnosima PROPUST NADLENIH POLICIJSKIH SNAGA DA NA ODGOVARAJUI NAIN ZATITE RASKRSNICU NA KOJOJ JE TUITELJ ZADOBIO TJELESNU POVREDU USLIJED AKATA NASILJA ZASNIVA ODTETNU ODGOVORNOST KANTONA I USLIJED NEPRAVILNOG RADA NJEGOVOG ORGANA. Iz obrazloenja: Iz pravno relevantnih injeninih utvrenja niestepenih sudova, za koja je vezan revizijski sud, proizilazi da je prvotuitelj, zajedno sa drugotuiteljicom, dana 21.08.2002. godine prisustvovao fudbalskoj utakmici odigranoj u Sarajevu, na stadionu Koevo, izmeu reprezentacija Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, da se nakon izlaska sa stadiona, vozilom kojim je upravljala drugotuiteljica, uputio u pravcu raskrsnice ulica Patriotske lige i Bolnike koja je udaljena oko 500 metara od stadiona, da je tom prilikom dolo do saobraajne nezgode u kojoj je uestvovalo vozilo u kojem se nalazio prvotuitelj i vozilo kojim je upravljao K.H., da se u tom momentu iz pravca stadiona kretala vea grupa navijaa reprezentacije Bosne i Hercegovine koji su zaustavljeno vozilo u kojem se nalazio prvotuitelj gaali kamenjem i pri tome su i prvotuitelja u vie navrata pogodili kamenicama, a kada je izaao iz auta pogodili su ga u predjelu lijevog oka, to je imalo za posljedicu gubitak lijevog oka, da je prvotuitelj kao posljedicu povrjeivanja trpio teke fizike bolove i strah u trajanju od 12 sati, jaki fiziki bol i strah u trajanju od 2 sata nakon nesree, nakon operativnog zahvata trpio je teku bol 6 sati, 12 sati nakon toga trpio je srednje teku fiziku bol, te 2 sata nakon toga fiziku bol umjerenog intenziteta, da je kao posljedica gubitka lijevog oka smanjena opta ivotna aktivnost prvotuitelja za 33% i da se radi o srednjem stepenu naruenosti koju prvotuitelj doivljava na nain da pati i da stalno nosi sunane naoale, bez obzira na vrijeme i da mu to stvara neugodu, da je prvotuitelj za operaciju oka na klinici Milo u Beogradu isplatio protivvrijednost 5.400,00 KM, da je organ drugotuenog od strane prvotuenog kao organizatora utakmice bio obavijeten o vremenu odigravanja fudbalske utakmice izmeu reprezentacija Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, da je isti sainio Plan fizikog, operativnog, KDZ i saobraajnog osiguranja te utakmice i da je po tom Planu raskrsnica na kojoj je dolo do tetnog dogaaja trebala biti pod posebnom zatitom.

41

Na osnovu tako utvrenog injeninog stanja pravilno su niestepeni sudovi primijenili materijalno pravo, odredbe lana 4., glava III Ustava Federacije BiH, odredbu lana 12. taka 6. Zakona o unutranjim poslovima Kantona Sarajevo (Slubene novine KS broj 22/00) i odredbu lana 180. Zakona o obligacionim odnosima, kada su utvrdili da je drugotueni odgovoran za tetu koju je pretrpio prvotuitelj kao posljedicu tetnog dogaaja od 21.08.2002. godine. Pri tome je prvostepeni sud u obrazloenju svoje presude (posljednji pasus sedme strane i prvih pet pasusa osme strane prvostepene presude) dao razloge koje kao pravilne prihvata i ovaj sud, pa nema potrebe da se isti ponavljaju u ovoj revizijskoj presudi. Pored toga, po ocjeni ovog suda, drugotuena je u konkretnom sluaju odgovorna i po odredbi lana 172. Zakona o obligacionim odnosima zbog nezakonitog rada svog organa. Prvotuitelj je tjelesnu povredu zadobio usljed akta nasilja vee grupe navijaa na raskrsnici koja se nalazi udaljena 500 metara od stadiona. Prvotueni je kao organizator fudbalske utakmice blagovremeno obavijestio MUP KS (organ drugotuenog) o vremenu odigravanja iste, to ukazuje da je oekivao da bi moglo doi do nasilja i nereda. Organ drugotuenog je i sainio Plan fizikog, operativnog, KDZ i saobraajnog osiguranja te utakmice u kojem je predvidio posebnu zatitu na raskrsnici na kojoj je dolo do tetnog dogaaja. Meutim, zbog neodgovarajue zatite te raskrsnice (nedovoljan broj prisutnih slubenih lica MUP KS na raskrsnici) dolo je do tetnog dogaaja. Takvo postupanje organa drugotuenog sa stanovita odgovornosti za tetu predstavlja propust tog organa i zasniva odgovornost drugotuenog za priinjenu tetu. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000261 09 Rev od 17.02.2011. godine) 34. lan 173. i lan 177. Zakona o obligacionim odnosima POSLOVI IENJA RUDNIKE JAME RADI NJENE REKONSTRUKCIJE, TOKOM KOJIH JE DOLO DO PADA GROMADE UGLJA I TJELESNOG POVRJEIVANJA TUITELJA, PREDSTAVLJAJU OPASNU DJELATNOST OD KOJE POTIE POVEAN RIZIK NASTANKA TETE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000521 10 Rev od 07.04.2011. godine) 35. lan 173. i lan 174. Zakona o obligacionim odnosima OBJEKTIVNA ODTETNA ODGOVORNOST OPINE NE MOE SE ZASNOVATI NA INJENICI DA JE ONA BILA NARUILAC RADOVA TOKOM KOJIH JE IZVOA KORISTIO SVOJ EKSPLOZIVNI MATERIJAL, A PO ZAVRETKU RADOVA NEUPOTRIJEBLJENI EKSPLOZIVNI MATERIJAL PROPUSTIO UNITITI, TO JE BILO U UZRONOJ VEZI SA TETNIM DOGAAJEM KOJI SE DESIO SEDAM GODINA NAKON OKONANJA RADOVA.

42

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07001563 od 17.02.2009. godine i Odluka o dopustivosti Ustavnog suda BiH broj AP-964/09 od 25.10.2011. godine) 36. lan 177. stav 4. i lan 404. Zakona o obligacionim odnosima DJELIMINI DOPRINOS TREE OSOBE NASTANKU TETE NE OSLOBAA IMAOCA OPASNE STVARI OD ODGOVORNOSTI ZA TETU BUDUI DA ISTI U TOM SLUAJU ODGOVARA SOLIDARNO S TREOM OSOBOM, A TO ZNAI DA ODGOVARA ZA CIJELU TETU UKOLIKO JE OTEENI NAKNADU TETE ZAHTIJEVAO SAMO OD NJEGA. KAD IMALAC OPASNE STVARI NAKNADI CJELOKUPNU TETU OTEENOM STIE REGRESNO PRAVO PREMA TREOJ OSOBI KOJA JE DJELIMINO DOPRINIJELA NASTANKU TETE, SRAZMJERNO UDJELIMA U NASTANKU TETE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 P 012679 10 Rev od 17.05.2011. godine) 37. lan 177. Zakona o obligacionim odnosima lan 74. stav 1. Osnovnog zakona o rudarstvu lan 22. stav 1. Zakona o izgradnji stambenih i gospodarskih objekata na selu NE POSTOJI ODTETNA ODGOVORNOST RUDNIKA UKOLIKO JE STAMBENI OBJEKAT, BEZ PRIBAVLJENOG MILJENJA RUDARSKOG PREDUZEA O MOGUNOSTI PREDUZIMANJA GRADNJE OBJEKTA, SAGRAEN NA PODRUJU KOJE JE U VRIJEME GRADNJE VE BILO PROGLAENO RUDNIM POLJEM. Iz obrazloenja: Iz injeninog utvrenja niestepenih sudova proizilazi da su predmetni objekti tuitelja (kua, suara i bunar) izgraeni na podruju koje je u vrijeme gradnje (1968. godine) ve bilo proglaen rudnim poljem. Prednik tuitelja nije postupio u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, odnosno odredbom l.74. st. 1. Osnovnog zakona o rudarstvu (Sl. list FNRJ, br. 26/59) koji je bio na snazi u vrijeme kada je tuitelj gradio stambeni objekat, jer nije pribavio miljenje rudarskog preduzea o mogunosti podizanja graevinskog objekta. Naime, ovom odredbom je propisano da za podizanje graevinskih objekata na zemljitu u granicama eksploatacionog polja se mora, prije izdavanja graevinske dozvole, pribaviti miljenje rudarskog preduzea o mogunosti podizanja graevinskog objekta. Takoer, prema odredbi l.22. st.1. Zakona o izgradnji stambenih i gosodarskih objekata na selu (Sl. list NR BiH, broj: 48/62), koji je u to vrijeme bio na

43

snazi, bilo je obavezno pribavljanje odobrenja za graenje. Kako je stambeni objekat tuitelja podignut bez pribavljenog miljenja rudarskog preduzea i bez graevinske dozvole takvim propustom preuzeli su rizik za eventualnu tetu pa ne predstoji odgovornost tuenog za nastalu tetu. Naknadna legalizacija izgraenog objekta slijedom Odluke Skuptine optine Tuzla iz 1977. godine (Odluka o urbanistikoj sanaciji bespravno izgraenih stambenih objekata na podruju optine Tuzla br. 6/77 od 31.05.1977.godine) za objekte izgraene prije 15.02.1968. godine ne moe obavezati ni potpuno ni djelimino tuenog u smislu odgovornosti za nastalu tetu na tim objektima. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000460 10 Rev od 24.02.2011. godine) 38. lan 178. Zakona o obligacionim odnosima ODREDBE LANA 178. ZOO PROPISUJU MJEOVIT SISTEM REGULISANJA ODGOVORNOSTI ZA TETE NASTALE U SLUAJU UDESA IZAZVANOG MOTORNIM VOZILIMA U POKRETU. Iz obrazloenja: Naime, uz navedene iscrpne razloge niestepenih sudova, za ukazati je, unato izostanku revizijskog osnova u vidu pogrene primjene materijalnog prava, jer sud na ovu povredu pazi i po slubenoj dunosti, da su odredbe o odgovornosti u sluaju nezgode izazvane motornim vozilom sadrane u odredbama lana 178. ZOO, kao jednom od dva posebna podruja odgovornosti za tetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, koje upuuju na tri skupine pravila: pravila subjektivne odgovornosti (stav 1. i 2.), pravila objektivne odgovornosti (stav 3.) i pravila solidarne odgovornosti (stav 4.), prema kojima e se ocjenjivati odgovornost za tete koje jedan drugome nanesu sudionici prometne nezgode, te prema kojima se cijeni odgovornost za tetu koju oni nanesu treima. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 P 005900 09 Rev od 11.01.2011. godine) 39. lan 180. Zakona o obligacionim odnosima ODGOVORNOST FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE ZA TETU NASTALU USLIJED TERORISTIKIH AKATA JE IZVORNA, PRIMARNA I NEPOSREDNA, TAKO DA ONA POSTOJI NEOVISNO O TOME DA LI JE TETNIK POZNAT, DOSTUPAN ORGANIMA GONJENJA, KRIVINO GONJEN ILI OGLAEN KRIVIM. Iz obrazloenja:

44

U interpretaciji navedenih zakonskih odredaba sudska praksa je izrazila pravni stav da se zastarni rok iz lana 377. ZOO primjenjuje samo onda ako je pravomonom osuujuom presudom krivinog suda utvreno postojanje krivinog djela i odgovornost poinitelja tetnika. Parnini sud nije ovlaten sam utvrivati je li teta poinjena krivinim djelom i je li poinitelj odgovoran za izvrenje tog krivinog djela. Izuzetno, parnini sud je ovlaten, radi ocjene zastare potraivanja, sam ispitivati i utvrivati kao o prethodnom pitanju je li teta uzrokovana krivinim djelom, ali samo u sluaju kad su postojale odreene procesne smetnje zbog kojih se protiv odreenog poinitelja nije mogao provesti ili dovriti krivini postupak. Pri tome jedan dio sudske prakse zauzima stav da u takve procesne smetnje ne spada okolnost da je uinilac nepoznat, pa u takvoj situaciji parnini sud nije ovlaten kao prethodno pitanje raspravljati je li teta prouzrokovana krivinim djelom. Neovisno o naprijed navedenom, za pitanje zastarnog roka u konkretnom sluaju odluno je to da za nastalu tetu uslijed teroristikih akata u smislu lana 180. ZOO Federacija BiH odgovara po principu drutvene solidarnosti i pravinosti prema rtvama nasilja i terora. Ta odgovornost je izvorna, primarna i neposredna, tako da ona postoji neovisno o tome je li tetnik poznat, dostupan organima gonjenja, krivino gonjen ili oglaen krivim. Za postojanje odtetne odgovornosti Federacije BiH po lanu 180. ZOO odluno je samo pod kojim okolnostima je dolo do tetnog dogaaja, odnosno da li je rije o aktu nasilja ili terora. To znai da se u odnosu na Federaciju BiH ne mogu primijeniti zastarni rokovi iz lana 377. ZOO, ve rokovi iz lana 376. ZOO. U tom pravcu izjanjava se i strana sudska praksa (npr. VS RH Rev-282/08; Rev-1385/07; Ustavni sud R Hrvatske U-III/454/2008 od 09.12.2010. godine). Revident se poziva na odgovornost tuene po kriteriju objektivne odgovornosti za drugoga, iako se zapravo radi o sluaju posebne odgovornosti. Meutim, i u hipotezi koju iznosi revident, kao poetak zastarnog roka smatrao bi se dan kad je oteeni saznao za onu osobu koja odgovara za drugoga, a to je u konkretnom sluaju dan nastanka tetnog dogaaja, jer uinilac nije poznat, a tuilac je ve u vrijeme nastanka tetnog dogaaja znao da uz ispunjenje odreenih pretpostavki za tetu odgovara tuena Federacija BiH. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 53 0 P 001538 09 Rev od 22.02.2011. godine) 40. lan 195. Zakona o obligacionim odnosima OTEENI IMA PRAVO NA NAKNADU TETE ZA TUU NJEGU I POMO I UKOLIKO MU JE TA POMO PRUENA BESPLATNO OD STRANE LANOVA NJEGOVE PORODICE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000319 09 Rev od 08.03.2011. godine) 41. lan 200. Zakona o obligacionim odnosima

45

ORIJENTACIONI KRITERIJI VRHOVNOG SUDA F BIH NISU MATEMATIKA FORMULA KOJA PUKIM AUTOMATIZMOM SLUI ZA UTVRIVANJE I IZRAUNAVANJE PRAVINE NOVANE NAKNADE, JER ODLUIVANJE O IZNOSU NEMATERIJALNE TETE JESTE SUENJE U KOJEM SE PRIMJENJUJE PRAVNI STANDARD PRAVINOSTI PRI ODMJERAVANJU NOVANE ODTETE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 36 0 P 005883 10 Rev od 08.09.2011. godine) 42. lan 200. Zakona o obligacionim odnosima LINA PRIMANJA TUITELJA PO OSNOVU IZUZETNOG MATERIJALNOG OBEZBJEENJA NE URAUNAVAJU SE U PRAVINU NOVANU NAKNADU ZA PRETRPLJENE DUEVNE BOLOVE ZBOG UMANJENJA IVOTNE AKTIVNOSTI. Iz obrazloenja: Meutim, osnovano tuitelj u svojoj reviziji ukazuje da je odluka o naknadi za pretrpljene duevne bolove zbog umanjenja ivotne aktivnosti zahvaena povredom odredaba parninog postupka koja je bila od uticaja na donoenje zakonite i pravilne odluke. U pogledu pravnog stava prvostepenog suda da se u naknadu za ovaj vid nematerijalne tete uraunavaju iznosi vojne invalidnine i iznosi izuzetnog materijalnog obezbjeenja, drugostepeni sud je u razlozima svoje presude naveo: Taan je albeni navod da se samo vojna invalidnina koju tuitelj prima zbog utvrene invalidnosti uraunava u pravinu naknadu zbog umanjenja ivotne aktivnosti, a ne i lina primanja tuitelja po osnovu izuzetnog matrijalnog obezbjeenja, ali u situaciji kada iz sadrine spisa proizilazi da je prvostepeni sud primanja tuitelja po osnovu invalidnine uraunao samo za period od 01.08.2002. do marta 2008. godine, do zakljuenja glavne rasprave, a kako se invalidnina koju tuitelj prima uraunava za cio ivotni vijek tuitelja (po statistikim podacima prosjean ivotni vijek je oko 73 godine) u tom sluaju tuitelju i ne bi pripadala naknada nematerijalne tete za pretrpljene duevne bolove zbog umanjenja ivotne aktivnosti u veem iznosu od dosuenog, pa uraunavanjem izuzetnog materijalnog obezbjeenja koji je izvrio prvostepeni sud nije na tetu alitelja i pravilno je alitelj odbijen sa vikom tubenog zahtjeva, preko dosuenog iznosa. Navedeni razlozi drugostepenog suda su proizvoljni, jer je nejasno kojom metodom i uz koje sve parametre je drugostepeni sud izvrio uraunavanje iznosa vojne invalidnine i nakon toga zakljuio da postupanje prvostepenog suda (uraunavanje izuzetnog materijalnog obezbjeenja) nije na tetu tuitelja, poinivi na taj nain povredu odredaba ZPP iz lana 209. u vezi sa lanom 191. stav 4. ZPP, na koju je kroz navode svoje revizije revident posredno ukazao. Pri utvrivanju visine pravine naknade za pretrpljene duevne bolove zbog umanjenja ivotne aktivnosti treba uzeti u obzir i naknadu za tjelesno oteenje na koju

46

oteeni ima pravo po propisima o invalidskom osiguranju, tako to e na osnovu svih okolnosti sluaja po slobodnoj ocjeni trebalo utvrditi u kojoj mjeri naknada za tjelesno oteenje utie na visinu novane naknade za ovaj vid nematerijalne tete (naelan stav XXVIII zajednike sjednice Saveznog suda, Vrhovnog vojnog suda i vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina od 06. i 07.11.1985. godine). Navedeni naelni stav veinski dio sudske prakse je protumaio tako da se uraunavanje naknade za tjelesno oteenje ne vri na nain da se isti kapitalizira, kako to pogreno ine niestepeni sudovi, ve se samo po slobodnoj ocjeni, na osnovu svih okolnosti sluaja, odluuje u kojoj mjeri naknada za tjelesno oteenje utie na visinu novane naknade zbog umanjenja ivotne aktivnosti. Iz iznijetih razloga ovaj sud je primjenom odredbe lana 249. stav 1. ZPP-a, u pogledu odluke o naknadi tete za pretrpljene duevne bolove zbog umanjenja ivotne aktivnosti, djelimino usvojio reviziju tuitelja i odluio kao u izreci ove presude, dok je u preostalom dijelu revizija tuitelja odbijena primjenom odredbe lana 248. ZPP. Primjenom navedene odredbe odbijena je i revizija prvotuenog kako je to blie navedeno u stavu drugom ove presude. U ponovnom postupku drugostepeni sud e otkloniti ukazanu povredu postupka, te nakon toga donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku, imajui pri tome u vidu izneseni stav ovog suda o nainu uraunavanja. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 28 0 P 000269 11 Rev od 08.09.2011. godine) 43. lan 200. Zakona o obligacionim odnosima U SPOROVIMA ZA NAKNADU TETE ZBOG NEOSNOVANOG PRITVARANJA PRIMJENJUJE SE ZAKON O KRIVINOM POSTUPKU KOJI JE U PRIMJENI U VRIJEME OKONANJA KRIVINOG POSTUPKA, A NE ZAKON KOJI JE BIO U PRIMJENI U VRIJEME LIAVANJA SLOBODE, JER SE OSNOVANOST LIAVANJA SLOBODE OCJENJUJE PREMA KRAJNJEM ISHODU KRIVINOG POSTUPKA. Iz obrazloenja: U ovoj parnici tuitelj trai naknadu nematerijalne tete koja mu je prouzrokovana neosnovanim pritvaranjem, zahtijevajui da mu tuena isplati iznos od 13.200,00 KM za fizike i psihike patnje za vrijeme provedeno u pritvoru od 18.3.1996. godine do 22.5.1996. godine (za 66 dana po 200 KM za dan) i za psihike traume zbog izgubljenog ugleda iznos od 15.000,00 KM, ukupno 28.200,00 KM. Na temelju injeninih utvrenja da je tuitelju rjeenjem Policijske uprave Derventa, Hrvatske zajednice Herceg-Bosne broj 03-15-2-516/96 odreen pritvor danom donoenja rjeenja 18.3.1996. godine, zbog osnovane sumnje da je poinio krivino djelo zloupotrebe poloaja i primanja mita, da je pritvor produen rjeenjem Osnovnog suda u Oraju broj K:21/96 od 5.4.1996. godine i ukinut sa danom 22.5.1996. godine, kao i da je

47

krivini postupak protiv tuitelja obustavljen rjeenjem Opinskog suda u Oraju broj K4/99 od 7.5.1999. godine usljed odustanka OJT Oraje od krivinog gonjenja, prvostepeni sud zakljuuje da tuitelju pripada pravo na naknadu nematerijalne tete za duevne bolove zbog povrede ugleda, asti i slobode, kao jedinstveni vid tete, koji obuhvata sve tetne posljedice nematerijalne tete vezane za linost oteenog proistekle iz neosnovnaog lienja slobode. Svoju odluku prvostepeni sud temelji na odredbama lanova 523, 524, 525 i 527. Zakona o krivinom postupku (Slubene novine Federacije BiH broj 43/98 stupio na snagu 28.11.1998. godine), te uz primjenu odredaba lana 200. Zakona o obligacionim odnosima, cijenei line i porodine prilike tuitelja, trajanje pritvora, intenzitet pretrpljenih psihikih bolova (prema miljenju ljekara vjetaka nakon obavlejnog neuropsihijatrijskog intervjua) dosuuje tuitelju naknadu nematerijalne tete u iznosu od 4.000,00 KM i obavezuje tuenu Federaciju BiH, protiv koje se prema odredbi lana 525. stav 3. Zakona o krivinom postupku podnosi tuba za naknadu tete, da tuitelju taj iznos isplati. Drugostepeni sud, za razliku od prvostepenog suda, odbija tuitelja sa tubenim zahtjevom, nalazei da se u konkretnoj pravnoj stvari, kada je teta za tuitelja nastala u vrijeme njegovog boravka u pritvoru, ne mogu primijeniti odredbe Zakona o krivinom postupku (Slubene novine Federacije BiH broj 43/98 lan 525. i 527. stav 1. taka 1.), nego da se primjenjuju odredbe lana 13. Zakona o primjeni Zakona o krivinom postupku (Slubeni list RBiH broj 6/92, 9/92, 13/94 i 33/95) prema kome se ne primjenjuju odredbe Zakona o krivinom postupku, koje se odnose na postupak za naknadu tete, rehabilitaciju i postupak za ostvarivanje drugih prava lica neopravdano osuenih i neosnovano lienih slobode (ova zakonska odredba je bila na snazi od 15.2.1992. godine do 29.11.1998. godine, do stupanja na snagu Zakona o krivinom postupku Slubene novine Federacije BiH broj 43/98). Odluujui o primjeni zakona prema vremenskom i prostornom vaenju zakona, niestepeni sudovi u navedenim obrazloenjima izraavaju razliite stavove o konkretnom sluaju, zbog razliitog vienja vremena nastanka tete, odnosno tetnog dogaaja. Dok drugostepeni sud vrijeme nastanka tete vee za vrijeme kada je tuitelj bio pritvoren, prvostepeni sud, po ocjeni ovog suda pravilno, neosnovano liavanje slobode, kao tetnu radnju, koja je uzrokovala tetu, vee za vrijeme pravomonosti prvostepenog rjeenja kojim je postupak obustavljen. S obzirom da se osnovanost lienja slobode ocjenjuje prema krajnjem ishodu postupka, sama injenica ishoda postupka na jedan od naina navedenih u odredbi lana 527. stav 1. taka 1. Zakona o krivinom posutpku (postupak obustavljen pravosnanim rjeenjem ili je donesena oslobaajua ili odbijajua presuda) znai da nije bilo mjesta pritvoru ili da je on bio neosnovan, to daje pravo na naknadu tete i stvara obavezu Federacije BiH da odgovara za svu tetu uzrokovanu boravkom u pritvoru. Odluan je, dakle, konaan rezultat krivinog postupka, a to znai da svaka osoba protiv koje je redovni krivini postupak zavren obustavom ili oslobaajuom, odnosno odbijajuom presudom, ima pravo na naknadu tete bez obzira na to da li su u vrijeme postupka postojali zakonski uvjeti za preventivno lienje slobode, pa je za oteenog tada, nakon okonanja postupka na navedeni nain, nastala teta. To proizilazi i iz odredbe lana 524. stav 1. Zakona o krivinom postupku prema kojoj pravo na naknadu tete zastarijeva za pet godina od dana

48

pravomonosti provstepene presude kojom je okrivljeni osloboen od optube ili kojom je optuba odbijena, odnosno pravomonosti prvostepenog rjeenja kojim je postupak obustavljen, a ako je povodom albe rjeavao vii sud od dana prijema odluke vieg suda. U predmetnom sluaju, kada je krivini postupak protiv tuitelja obustavljen rjeenjem od 7.5.1999. godine, u vrijeme vaenja Zakona o krivinom postupku iz 1998. godine, primjenjuju se odredbe lana 525. stav 3. i 527. stav 1. taka 1. Zakona o krivinom postupku, koji je bi ona snazi u vrijeme nastanka tete. Drugostepeni sud nije primijenio navedene odredbe lana 525. stav 3. i 527. stav 1. taka 1. Zakona o krivinom postupku (Slubene novine FBiH broj 43/98) zbog ega je pobijana odluka, kojom je tuitelj odbijen sa tubenim zahtjevom zasnovana na pogrenoj primjeni materijalnog prava. Pogreno primjenjujui odredbe zakona, koji je iskljuivao pravo na naknadu tete licima neosnovano lienim slobode, injenino stanje je nepotpuno utvreno, pa nema mjesta za preinaku pobijane presude, zbog ega je ovaj sud primjenom odredbi lana 250. stav 2. ZPP-a i usvajanjem revizije odluio kao u izreci ovog rjeenja. U ponovnom postupku drugostepeni sud e u svemu postupiti po uputama u ovom rjeenju, utvrdit e sve okolnosti konkretnog sluaja znaajne za visinu tete (trajanje pritvora, boravak u samici, razdvajanje od porodice, starosnu dob, ranije zanimanje tuitelja, jainu duevnih bolova koje je zbog pritvora trpio) i nakon toga e donijeti pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku. Ovaj sud upuuje da se pravina novana naknada za duevne bolove zbog povrede ugleda, asti i slobode neopravdano osuene ili neosnovano pritvorene osobe utvruje i dosuuje u jednom iznosu jer je rije o jednoj vrsti nematerijalne tete. Tuitelj je neosnovano istakao dva samostalna odtetna zahtjeva za naknadu te istovrsne tete, pa kako prema odredbi lana 53. stav 3. ZPP-a sud nije vezan za pravnu osnovu tubenog zahtjeva, koju je tuitelj naveo, odtetne zahtjeve koji su u konkretnom sluaju istaknuti treba uzeti kao jedan zahtjev. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000995 10 Rev od 27.09.2011. godine) 44. lan 206. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima KAD JE VIE LICA SVOJIM RADNJAMA PROUZROKOVALO TETNU POSLJEDICU, ALI NI JEDNA OD TIH RADNJI SAMA ZA SEBE NE BI DOVELA DO NASTANKA UKUPNE TETE, TETNICI ODGOVARAJU SOLIDARNO AKO SU TETU PROUZROKOVALI DJELUJUI ZAJEDNO ILI NEZAVISNO JEDAN OD DRUGOGA, AKO SE NE MOGU UTVRDITI NJIHOVI UDJELI U UZROKOVANOJ TETI. Iz obrazloenja: Prema injeninim utvrenjima niestepenih sudova dana 16.10.2006. godine na dionici magistralnog puta M-17 Sarajevo - Mostar, u mjestu Orahovica, dogodila se saobraajna nezgoda u kojoj je, kao pjeak, smrtno stradao M.S., uenik V razreda osnovne

49

kole, roen dana 04.02.1995. godine. U ovoj nezgodi da je uestvovao autobus za prevoz aka, marke Volvo, reg. oznaka 267-M-787, vlasnitvo Konjictrans iz Konjica, osiguranom iz osnova obaveznog osiguranja kod tuenog, kojim je, kreui se iz pravca Konjica, upravljao B.V. Nadalje, do saobraajne nezgode da je dolo na taj nain to je M.S., nakon to je predhodno na prednja vrata izaao iz predmetnog autobusa, koji se, kreui se iz pravca Konjica, zaustavio na njemu neodreenom mjestu na platou autopraonioce, koje je nebezbjedno za putanje putnika sa aspekta sigurnosti pjeaka i drugih uesnika u saobraaju, 100 metara prije registrovanog stajalita, i ima sve bezbjednosne norme da putnici izau iz autobusa sasvim sigurno, te da u daljem kretanju bezbjedno preu preko kolovoza, jer je horizontalna preglednost sasvim dovoljna i sa jedne i sa druge strane, koje uslove putnici nemaju na proirenju kod autopraonice, pretravajui preko kolovoza, udaren prednjim eonim dijelom putnikog vozila VW Golf II reg. oznaka 605-A-646, kojim je, kreui se u pravcu Jablanice, upravljao K.. Slijedom navedenih injeninih utvrenja, prvostepeni sud utvruje da je time do nastale tete tuiteljima dolo, uz doprinos vozaa navedenog putnikog vozila od 40%, djelimino i doprinosom sa 35%, osiguranika tuenog, tako da na strani tuenog predstoji obaveza naknade nastale tete tuiteljima u navedenom omjeru, dosljedno emu da se tubeni zahtjev tuitelja u navedenom omjeru pokazuje osnovanim, koji opredjeljuje njegovu odluku o usvajanja tubenog zahtjeva tuitelja u utvrenom omjeru. Uz utvrenu odgovornost tuenog za nastalu tetu u oznaenom omjeru, prvostepeni sud prihvata da tuiteljima, saglasno odredbama lana 201. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (Slubeni list SFRJ, broj: 29/78, 57/89, Slubeni list SR BiH, broj: 2/92, 13/93 i 13/94 i Slubene novine F BiH, broj: 29/03 - u daljem tekstu: ZOO), pripada pravo na pravinu novanu naknadu za njihove duevne bolove zbog smrti sina, odnosno brata. Primjenom kriterija za odreivanje visine pravine novane naknade nematerijalne tete sadranim u odredbama lana 200. navedenog zakona izvodi zakljuak da prvo i drugotuiteljima iz navedenog osnova pripadaju iznosi od po 20.000,00 KM, a treetuitelju iznos od 7.000,00 KM. Kako su tuitelji imali materijalne izdatke za ukop poginulog i ureenje mezara u iznosu od 2.000,00 KM, ocjenjujui ovaj primjerenim prilikama, izvodi zakljuak da im pripada i pravo na naknadu materijalne tete u navedenom iznosu. Meutim, pozivajui se na rezultate raspravljanja, prvostepeni sud zakljuuje da je umrli sin, odnosno brat, tuitelja doprinio nastaloj teti koju tuitelji trpe njegovom smru sa 20% i da je tueni duan naknaditi 35% tete na koju bi tuitelji imali pravo za sluaj izostanka navedenog doprinosa, kao i doprinosa treeg sudionika nezgode, iz razloga poblie naznaenim u prvom pasusu pismenog otpravka presude. Navedeni zakljuak opredjeljuje odluku toga suda da srazmjerno utvrenom doprinosu nastaloj teti obavee tuenog na isplatu pravine novane naknade za duevne bolove prvo i drugotuitelja zbog smrti sina u iznosima od po 7.000,00 KM, ukupno 14.000,00 KM, a treetuitelja, kao brata, u iznosu od 2.450,00 KM, te na ime materijalne tete iznos od 700,00 KM, sa pripadajuom zakonskom zateznom kamatom poev od dana podnoenja tube, odnosno presuenja.

50

Odluujui o izjavljenoj albi tuenog na navedenu presudu prvostepenog suda drugostepeni sud pobijanom presudom izraeni pravni stav prvostepenog suda o postojanju osnova odgovornosti tuenog za nastalu tetu tuiteljima smatra pogrenim. Smatra da utvrene injenice to je voza autobusa, u kojem se nalazio mldb. srodnik tuitelja, autobus parkirao na nedozvoljenom mjestu, na proirenju pored puta na udaljenosti od ruba kolnika za 0,50 m, prednim dijelom, a stranjim dijelom za 0,90 m, te to je omoguio putnicima da izau iz autobusa, nije u uzronoj vezi sa tetnom posljedicom, jer do stradanja srodnika tuitelja nije dolo prilikom izlaska iz autobusa, ve prilikom neopreznog prelaenja magistralne ceste, kada je na njega naletio putniki automobil, pa kako nema uzrone veze u pogreno zaustavljenom autobusu i nastale tete, to da nema ni odgovornosti na strani tuenog da tuiteljima naknadi tetu. Dakle, drugostepeni sud nalazi da je na potpuno i pravilno utvreno injenino stanje prvostepeni sud pogreno primijenio materijalno pravo prilikom izvoenja zakljuka o postojanju osnova odgovornosti za naknadu tete po tuenom, pa, pozivom na pravila procesnog prava sadranim u odredbama lana 229. taka 4. ZPP, preinauje prvostepenu presudu, na nain da tuitelje odbija sa tubenim zahtjevom. Navedeno pravno stanovite drugostepenog suda u primjeni pravila materijalnog prava na koja se poziva prilikom ocjene postojanja osnova odgovornosti tuenog za nastalu tetu tuiteljima koju trpe smru sina, odnosno brata, po ocjeni revizijskog suda, je rezultat pogrene primjene materijalnog prava. Naime, pravilno drugostepeni sud u izraavanju svoga pravnog stava polazi od pravila materijalnog prava prema kojima da bi se utvrdila odgovornost za tetu je potrebno da postoji uzrona veza (kauzalni neksus) izmeu tetne radnje i tete, na nain da se teta javlja kao posljedica tetne radnje, te da u praksi preovladava teorija adekvatne uzronosti, prema kojoj se od mnogih okolnosti koje su u vezi s nastankom tete uzrokom smatra samo ona koja po redovnom toku stvari dovodi do takve posljedice. Meutim, sagledavajui sve okolnosti sluaja, u ovoj pravnoj stvari, proizala iz utvrenih injenica, koje drugostepeni sud i prihvata, a prema kojima je niz nesretnih okolnosti, skoncentrisanih na jednom mjestu, uticalo na nastanak i tok nezgode, sva tri uesnika da su dali svoj doprinos za nastanak iste, iskljuenjem bilo ijeg uticaja do nezgode da ne bi dolo, te da su ponaanja sva tri uesnika pojedinano presudno uticali na nastanak ove nezgode (prihvaeni nalaz i miljenje vjetaka saobraajne struke H.H., ing. cest. saobraaja), nuno ukazuju da se radi o odreenoj teti u vezi sa kojom postoji vie dogaaja od kojih bi svaki samostalno mogao biti njen uzrok. Tada se radi o tzv. konkurenciji uzroka. S obzirom na to da li su oni stvarno izazvali tetnu posljedicu ili su samo to mogli uiniti, ti uzroci se dijele na kumulativne, alternativne i hipotetike. Upravo u situaciji kada su svi uzroci izazvali tetnu posljedicu (kumulacija uzroka), ali ni jedan od njih sam za sebe ne bi doveo do nastanka ukupne tete, to bi proizalo iz navedenog injeninog utvrenja niestepenih sudova, tetnici odgovaraju solidarno ako su tetu nanijeli djelujui zajedno (lan 206. stav 1. ZOO) ili nezavisno jedan od drugog ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u uzrokovanoj teti, dok je inae svaki od njih duan naknaditi samo onaj dio tete koji je uzrokovao (lan 206. stav 3. ZOO). Stoga se pokazuje pravilnim izraeni stav prvostepenog suda u pogledu osnova odgovornosti tuenog za nastalu tetu tuiteljima u oznaenom omjeru, ime, u smislu

51

odredbi citiranog lana 206. stav 3. ZOO i predstoji njegova obavaza naknade nastale tete u oznaenom dijelu u kome je ovu i uzrokovao. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 56 0 P 017502 10 Rev od 12.07.2011. godine) 45. lan 376. i lan 377. Zakona o obligacionim odnosima ZASTARJELOST ZAHTJEVA ZA NAKNADU TETE CIJENI SE PREMA PROPISU IZ LANA 376. I LANA 377. ZOO BEZ OBZIRA DA LI SE NAKNADA ZAHTIJEVA ZA VE NASTALU TETU ILI ZA TETU ZA KOJU JE PO REDOVNOM TOKU STVARI IZVJESNO DA E SUKCESIVNO NASTAJATI U BUDUNOSTI, KAO I BEZ OBZIRA DA LI SE NAKNADA BUDUE TETE ZAHTIJEVA U OBLIKU NOVANE RENTE ILI U JEDNOKRATNOM IZNOSU. NAKNADU TETE KOJA E SUKCESIVNO NASTAJATI U BUDUNOSTI (IZGUBLJENO IZDRAVANJE, IZGUBLJENA ZARADA, NAKNADA ZA TUU POMO I NJEGU I SL.) OTEENI MOE OSTVARIVATI I SUKCESIVNIM UTUIVANJEM NAKNADE ZA PROTEKLI PERIOD, A NE SAMO U VIDU RENTE. U TOM SLUAJU ROKOVI ZASTARJELOSTI ZA PRVO UTUENO POTRAIVANJE RAUNAJU SE PO ODREDBAMA LANA 376. ODNOSNO LANA 377 ZOO, A ZA SVAKO SLIJEDEE UTUENO POTRAIVANJE TEE NOVI ROK ZASTARJELOSTI OD DANA KAD JE PRETHODNI SPOR OKONAN (LAN 392. STAV 3. ZOO). (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 53 0 P 001561 09 Rev od 27.01.2011. godine) 46. lan 377. Zakona o obligacionim odnosima PRIMJENI ODREDBE LANA 377. ZOO IMA MJESTA SAMO KADA JE KRIVINI POSTUPAK VOEN PROTIV TETNIKA, A NE I U SLUAJU VOENJA KRIVINOG POSTUPKA PROTIV OTEENOG. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 P 006689 11 Rev od 23.08.2011. godine) 47. lan 388. Zakona o obligacionim odnosima TOK ZASTARJELOSTI, U PRAVILU, PREKIDAJU SAMO ONA PRAVNA SREDSTVA KOJA ISTOVREMENO OKONAVAJU SPORNI MATERIJALNOPRAVNI ODNOS I OMOGUAVAJU OSTVARENJE PRAVA ZA KOJE JE ZASTARJELOST BILA U TOKU.

52

Iz obrazloenja: Prema pravilima materijalnog prava sadranim u odredbama lana 388. ZOO, zastarijevanje se prekida podizanjem tube i svakom drugom povjerioevom radnjom preduzetom protiv dunika pred sudom ili drugim nadlenim organom, u cilju utvrivanja, obezbjeenja ili ostvarenja potraivanja. Dakle, prihvatanjem dosadanje prakse u primjeni navedenih odredbi, tok zastarjelosti prekidaju samo ona pravna sredstva koja istovremeno okonavaju sporni odnos i omoguavaju ostvarenje prava za koje je zastarjelost bila u toku. Podnoenjem prijedloga za izvrenje povjerilac Bumes d.o.o Split protiv dunika Obnova inenjering d.o.o. Split i dunikovog dunika Salus Hotel Stella d.o.o. Neum dana 12.02.2001. godine je pokrenut izvrni postupak radi namirenja potraivanja ovog povjerioca, osiguranim zalonim pravom u njegovu korist na nekretninama dunikovog dunika zabiljebom rjeenja o izvrenju, utvrivanjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem povjerioca, te na 34,85 udjela dunika u tuenom u ovoj pravnoj stvari, u pogledu kojeg je rjeenjem navedenog suda broj: Ip-14/01-N od 01.08.2001. godine, pravomonim dana 04.09.2001. godine, predloeno rjeenje dozvoljeno. Tuitelj u ovoj pravnoj stvari, svojom prijavom od dana 21.01.2002. godine, dakle nakon pravomonosti navedenog rjeenja o izvrenju, pozivom na ugovor o ustupanju potraivanja kojeg je zakljuio sa Obnova inenjering d.j.o. Mostar dana 16.01.2002. godine, trai da se u navedenom postupku izvrenja uvrsti kao zaloni povjerilac u odgovarajui red namirenja, pretendujui u svojim tvrdnjama da je navedenom radnjom dolo do prekida zastarijevanja u smislu citiranih odredbi ZOO. Radi ocjene da li se radi o pravnom sredstvu kojim se istovremeno okonavaju sporni odnos i omoguava ostvarenje prava za koje je zastarjelost bila u toku, potrebno je sagledati da je navedeni zahtjev tuitelj u ovoj pravnoj stvari istaknuo u postupku izvrenja pokrenutom po prijedlogu drugog povjerioca (umjeaa u ovoj pravnoj stvari). Proizalo bi da se radi o procesno pravnoj situacija koju imaju u vidu odredbe procesno pravnog instituta predvienog odredbama lana 181. stav 2. tada vaeeg Zakona o parninom postupku (Slubene novine FBiH, broj: 42/98, 3/99 i 53/03), koji se, kako je to odreeno odredbama lana 14. ranijeg Zakona o izvrnom postupku (Slubene novine RBiH, broj: 2/92, 16/92, 16/92 i 13/94) shodno primjenjuje i u postupku izvrenja i obezbjeenja po navedenom zakonu. Dakle, pravilima pristupanja novog tuitelja, ovdje novog povjerioca, uz tuitelja, ovdje povjerioca, u pokrenutom postupku, ovdje postupku izvrenja, po njegovom prijedlogu, primjenom kojih pravila e se u prvom redu utvrditi da li se moe poprimiti da je tuitelj u ovoj pravnoj stvari uope i pokrenuo postupak. Po ocjeni revizijskog suda, podnesena prijava odreene osobe, u kojoj tvrdi da u pogledu odreene nepokretnosti ima valjan pravni osnov za zasnivanje zalonog prava, odnosno zasnovano zalono pravo, sa zahtjevom da se uvrsti kao zaloni povjerilac u odgovarajui red namirenja, u ve pokrenutom postupku izvrenja po prijedlogu druge osobe, kao povjerioca u tom postupku, radi namirenja njegovog potraivanja osiguranog zalonim pravom u njegovu korist na istim nekretninama, se ima smatrati njegovom izjavom da uz povjerioca u tom postupku izvrenja pristupa kao novi povjerilac, koja procesno pravna radnja sve do odluke suda o dozvoljenosti pristupanja nema posljedice da je time stupio u taj postupak u onom stanju u kojem se nalazi kada u njega stupa

53

(prihvatanjem izvrnog postupka u tom stanju), niti se moe smatrati nekim drugim samostalnim pravnim sredstvom. Kako navedeni zahtjev tuitelja u predmetnom postupku izvrenja, izostankom odluke izvrnog suda o dozvoli navedenog pristupanja, predstavlja radnju kojom se ne pokree bilo kakav postupak, niti omoguava ostvarenje prava proizala ustupanjem potraivanja i sporednih prava tuitelju za koje je zastarjelost bila u toku, istim se ne prekida zastarjelost predmetnih potraivanja tuitelja prema tuenom, kako to pravilno, unato iznoenjem drugih razloga prihvata i drugostepeni sud. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Ps 902484 09 Rev od 27.09.2011. godine) 48. lan 6. stav 2. Zakona o zatiti od klevete KAD JE TUENI, KAO GRAANIN, DAO IZJAVU U NOVINAMA I PRI TOME LINO POTPISAO SPORNI TEKST, ONDA SE TAKVO DAVANJE IZJAVE IZJEDNAAVA S PISANJEM U NOVINAMA I IMA SMATRATI KLEVETOM IZNESENOM U SREDSTVIMA JAVNOG INFORMISANJA, PA SE TAKVO LICE IMA SMATRATI I AUTOROM U SMISLU LANA 6. STAV 2. Z AKONA O ZATITI OD KLEVETE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 22 0 P 014430 11 Rev od 16.06.2011. godine) OBLIGACIONO PRAVO UGOVORI 49. lan 602. i lan 606. Zakona o obligacionim odnosima KAD NARUILAC U NARUDBI, IZUZEV DIMENZIJA, NIJE DAO PODATKE O ELASTINOSTI I TVRDOI GUME OD KOJE JE POSLENIK TREBAO IZRADITI SPORNE GUMENE PROFILE, NITI JE DAO PODATKE O NAMJENI ZA KOJU SU SE ISTI IMALI UPOTRIJEBITI, POSLENIK NE ODGOVARA ZA TETU ZBOG NEDOSTATKA MATERIJALA UKOLIKO JE PRI IZRADI STVARI UPOTRIJEBIO MATERIJAL SREDNJEG KVALITETA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Ps 000373 09 Rev od 04.10.2011. godine) 50. lan 948. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima

54

KADA KOLEKTIVNO OSIGURANJE OD POSLJEDICA NESRENOG SLUAJA NIJE UGOVORENO KAO OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI TADA NEMA MJESTA URAUNAVANJU IZNOSA ISPLAENOG TUITELJU PO OSNOVU KOLEKTIVNOG OSIGURANJA U IZNOS PRAVINE NOVANE NAKNADE ZA DUEVNE BOLOVE ZBOG SMANJENJA IVOTNE AKTIVNOSTI. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 013494 10 Rev od 28.04.2011. godine) 51. lan 998. i lan 67. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima ODREDBE ANEKSA UGOVORA, KOJIM SE OTEAVAJU ILI POVEAVAJU OBAVEZE DUNIKA IZ GLAVNOG UGOVORA O KREDITU, NE OBAVEZUJU JEMCE KOJI NISU POTPISALI ANEKS UGOVORA ILI POVODOM TOG ANEKSA POTPISALI IZJAVU O JEMENJU. Iz obrazloenja: Kada je u pitanju prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuenih jemaca, ovaj sud je shvatanja da naknadne izmjene bitnih elemenata ugovora o kreditu i s tim u vezi zakljuenje dva anexa na osnovni ugovor, koje jemci nisu potpisali, bilo od uticaja na njihovu odgovornost za isplatu spornog duga. Naime, polazei od cilja zbog koga je ustanovljena pismena forma ovakvih ugovora, a to je zatita jemaca od nepromiljenog i olakog preuzimanja obaveza tueg duga, kao i da pismena forma izjave o jemenju predstavlja bitan ili konstitutivni sastojak ugovora o jemstvu, po shvatanju ovog suda sve kasnije izmjene ugovora koje su se odnosile na bitne elemente ugovora, morale su biti sainjene u pismenom obliku i potpisane i od strane jemaca, a to nije bio sluaj u ovom predmetu jer jemci nisu potpisali anexe ugovora. Ovo iz razloga to odgovornost jemaca ne mogu poveavati i oteavati ni povjerilac, a ni glavni dunik, koji su zakljuenjem drugog anexa na osnovni ugovor produavanjem roka otplate kredita, to zapravo i uinili. Dakle, odredbe anexa ugovora koje nisu potpisali ne obavezuju jemce, kako to pravilno zakljuuje i prvostepeni sud kada odbija tuitelja sa zahtjevom u odnosu na drugo do etvrtotuene. Iz navedenih razloga ne moe se prihvatiti pravilnim pravni stav drugostepenog suda da su svi tueni solidarno odgovorni za isplatu duga proizalog iz osnova spornog ugovora o kreditu (lan 998. u vezi sa l. 67. st. 2. ZOO). Dakle, jemci odgovaraju povjeriocu samo u onoj mjeri u kojoj su preuzeli jemstvo to bi u konkretnom sluaju znailo samo u pogledu obaveza preuzetih osnovnim ugovorom od 07.01.1998. godine. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 63 0 P 003352 10 Rev od 25.10.2011. godine) 52. lan 1089. Zakona o obligacionim odnosima

55

VANSUDSKOM NAGODBOM O NAKNADI TETE KOJU OTEENI TRPI ZBOG TJELESNE POVREDE OBUHVAENE SU NAKNADE ZA ONE TETNE POSLJEDICE KOJE SU STRANKAMA BILE POZNATE I PREDVIDIVE U VRIJEME ZAKLJUENJA NAGODBE. AKO JE NAKON ZAKLJUENJA VANSUDSKE NAGODBE DOLO DO NEPREDVIDIVOG POGORANJA ZDRAVSTVENOG STANJA OTEENOG (NOVA TETA) ON MOE ZAHTIJEVATI NAKNADU TETE, PRI EMU NIJE DUAN PRETHODNO POBIJATI RANIJE ZAKLJUENU VANSUDSKU NAGODBU. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 043339 11 Rev od 23.08.2011. godine) STAMBENO PRAVO 53. lan 2. i lan 11. Zakona o stambenim odnosima NITAV JE UGOVOR O KORITENJU STANA ZAKLJUEN NA OSNOVU PONITENOG AKTA O DODJELI STANA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 53 0 P 008515 09 Rev od 17.02.2011. godine) 54. lan 11., lan 20. i lan 22. Zakona o stambenim odnosima SUPRUZI, KAO IZVEDENOM SUNOSIOCU STANARSKOG PRAVA, NE PRESTAJE STANARSKO PRAVO SMRU NJENOG SUPRUGA, KAO IZVORNOG NOSIOCA STANARSKOG PRAVA, NITI JE ONA DUNA NAKON SMRTI SVOGA SUPRUGA IZVRITI PRENOS STANARSKOG PRAVA NA NAIN PROPISAN ODREDBOM LANA 22. STAV 1. ZAKONA O STAMBENIM ODNOSIMA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 900060 09 Rev od 27.01.2011. godine) 55. lan 44. i lan 47. Zakona o stambenim odnosima NOSIOCU STANARSKOG PRAVA NE MOE SE OTKAZATI UGOVOR O KORITENJU STANA AKO SU SE OKOLNOSTI KOJE SU OSNOVA ZA OTKAZ

56

POJAVILE U PERIODU DOK JE NOSILAC STANARSKOG PRAVA BIO ODSUTAN IZ STANA U SVOJSTVU IZBJEGLE ILI RASELJENE OSOBE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 41 0 P 000343 10 Rev od 16.08.2011. godine) RADNO PRAVO 56. lan 21. Zakona o radu UGOVOR O PROFESIONALNOM IGRANJU, ZAKLJUEN IZMEU KOARKAKOG KLUBA I IGRAA, NEMA ZNAENJE UGOVORA O RADU. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000754 10 Rev od 24.05.2011. godine) 57. lan 72. stav 3. Zakona o radu UKIDANJU RADNOG MJESTA ZAPOSLENIKA NE MOE SE DATI PRAVNI ZNAAJ PREKIDA RADA DO KOJEG JE DOLO USLIJED NASTUPANJA OKOLNOSTI ZA KOJE ZAPOSLENIK NIJE KRIV I ZA KOJE VRIJEME ZAPOSLENIK IMA PRAVO NA NAKNADU PLAE. Iz obrazloenja: Odredba lana 72. stav 3. Zakona o radu regulie poseban sluaj kada zaposlenik ima pravo na naknadu plae za vrijeme prekida rada, do kojeg je dolo uslijed nastupanja okolnosti za koje zaposlenik nije kriv. Radi se o kraim ili duim periodima rada do kojih kod poslodavca moe doi kao posljedica vie sile, privremenih zastoja u proizvodnji (nedostatak sirovina, remont, nestanak struje) i slinih okolnosti, koji periodi se tretiraju kao odsustvovanje sa rada uz naknadu plae. U takvu okolnost ne bi se moglo uvrstiti i ukidanje radnog mjesta zaposlenika, pa je stoga neprihvatljivo pravno stanovite revidentice da se i u predmetnoj pravnoj stvari radi o situaciji koju ima u vidu odredba lana 72. stav 3. Zakona o radu i da je u skladu sa tom zakonskom odredbom tubeni zahtjev trebalo usvojiti. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 003209 10 Rev od 12.05.2011. godine) 58. lan 86., lan 87. i lan 100. stav 1. Zakona o radu

57

NEMOGUNOST IZVRAVANJA OBAVEZA IZ RADNOG ODNOSA USLIJED BOLESTI NE MOE SE POISTOVIJETITI SA NEISPUNJAVANJEM OBAVEZA IZ UGOVORA O RADU OD STRANE ZAPOSLENIKA KOJA IMA ZA POSLJEDICU ODSUSTVO PRAVA NA OTPREMNINU. Iz obrazloenja: U postupku je utvreno da je tuiteljica bila zaposlenik tuenog u neprekidnom trajanju poev od 12.04.1971. godine do 15.11.2006. godine, kada joj je otkazan ugovor o radu rjeenjem tuenog od 26.10.2006. godine zbog nemogunosti izvravanja obaveza iz radnog odnosa usljed bolesti, da je prije prestanka radnog odnosa tuiteljica bila na bolovanju neprekidno od 07.08.2006. godine, da je prosjena plaa isplaena tuiteljici u posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa iznosila 333, 09 KM, da je najmanji iznos otpremnine koji bi tuiteljici pripadao 3.886,05 KM (1/3 prosjene mjesene plae x 35 godina radnog staa). Na osnovu ovako utvrenog injeninog stanja, prvostepeni sud je usvojio tubeni zahtjev i obavezao tuenog na isplatu utuenog iznosa, cijenei da tuiteljica ima pravo na otpremninu na osnovu odredbe iz lana 100. stav 1. Zakona o radu jer joj radni odnos nije prestao zbog krenja obaveza iz radnog odnosa, niti zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu. Drugostepeni sud je, odluujui o albi tuenog, prvostepenu presudu preinaio tako da je albu uvaio i tubeni zahtjev odbio, zauzimajui pravni stav da tuiteljici ne pripada pravo na sudsku zatitu u pogledu isplate otpremnine jer joj je radni odnos prestao zbog neispunjenja obaveza iz ugovora o radu, koji, kao jedan od kriterija predvienih u lanu 100. stav 1. Zakona o radu iskljuuje pravo zaposlenika na otpremninu u sluaju otkaza ugovora o radu. Osnovano se revizijom ukazuje da je drugostepeni sud pogreno primijenio materijalno pravo kada je odbio tubeni zahtjev, a zbog pogrenog pravnog stava da se sprijeenost za rad usljed bolesti podvodi pod pojam neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu iz lana 100. stav 1. Zakona o radu, usljed ega tuiteljica nema pravo na otpremninu. Po ocjeni ovog suda, zaposlenik ostvaruje pravo na otpremninu u sluaju otkaza ugovora o radu iz lana 87. stav 1. taka 2. Zakona o radu, koji prema toj odredbi nastaje ako zaposlenik nije u mogunosti da izvrava svoje obaveze iz radnog odnosa. Ovaj razlog za otkaz se ne moe poistovijetiti sa pojmom neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu, kojeg kao razlog za iskljuenje prava na otpremninu propisuje lan 100. stav 1. Zakona o radu. Razlog za otkazivanje ugovora o radu iz lana 87. stav 1. taka 2. Zakona o radu jeste ne strani zaposlenika, ali takav razlog podrazumijeva da je trajne prirode, odnosno da ne postoji njegova krivnja za urednost izvravanja radnih obaveza preuzetih ugovorom o radu. Najei sluaj u kojem poslodavci otkazuju ugovor o radu zbog linih razloga jeste sluaj kada se kod zaposlenika utvrdi nesposobnost za rad, koja ima za posljedicu trajnu promjenu zaposlenikovih sposobnosti zbog kojih ne moe obavljati povjerene mu poslove, to je sluaj kod tuiteljice. Otkaz ugovora o radu, dakle, nije posljedica skrivljenog ponaanja tuiteljice, a samo takvo ponaanje je obuhvaeno pojmom neispunjavanja

58

obaveza iz ugovora o radu i zbog toga nemogunost ostvarenja prava na otpremninu, kako se to pravilno u reviziji istie. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 183774 11 Rev od 28.06.2011. godine) 59. lan 88. stav 1., lan 89. i lan 101. stav 1. Zakona o radu U SLUAJU IZVANREDNOG OTKAZA OD STRANE POSLODAVCA PREKLUZIVNI ROK IZ LANA 89. ZAKONA O RADU POINJE TEI OD DANA KADA JE ZA INJENICU NA KOJOJ SE ZASNIVA IZVANREDNI OTKAZ SAZNALO LICE KOJE JE KOD POSLODAVCA OVLATENO ZA ODLUIVANJE O PRAVIMA I OBAVEZAMA IZ RADNOG ODNOSA, ILI LICE KOJE JE ZBOG SVOJIH OVLATENJA DUNO IZVIJESTITI NADLENU OSOBU O INJENICI KOJA JE RAZLOG ZA OTKAZ. Iz obrazloenja: Pravni stav niestepenih sudova da je u konkretnom sluaju zakonom propisani rok od 15 dana iz lanu 89.ZOR poeo tei od 02.06.2003.godine, kao dana kada je Komisija tuena svojom Odlukom utvrdila postojanje povrede radne dunosti iz l. 91. t. 1. i 4. Pravilnika o radu, a zbog kojih injenica je tuena dala tuitelju sporni otkaz, nije pravno utemeljen. Ovo, jer sa stanovita pravilne primjene l. 89. ZOR rok od 15 dana poinje tei od dana kada je za injenicu na kojoj se zasniva izvanredni otkaz saznalo lice koje je kod poslodavca ovlateno za odluivanje o pravima i obavezama iz radnog odnosa (l.101.st.1.ZOR) ili lice koje je zbog ovlatenja obavezno izvjestiti nadlenu osobu o injenici tee povrede radnih obaveza, a koja je razlog za otkaz. Od tog dana, poslodavac ukoliko izvanredno otkazuje ugovor o radu tada unutar 15-dnevnog roka iz l. 89. ZOR treba utvrditi injenino stanje i ocjeniti ima li dovoljno osnove za izvanredno otkazivanje. Po proteku tog roka izvanredni otkaz se vie ne moe dati. Dakle, odmah reagovati i u tom roku izvriti sve provjere i ocjeniti ima li mjesta donoenju odluke o otkazu bez potivanja otkaznog roka (l. 88. ZOR). Okolnost da poslodavac putem svoje komsije provodi postupak provjere i utvrivanja da li je zaposlenik odgovoran za teu povredu radnih dunosti nije od uticaja na poetak i trajanje roka iz l. 89. ZOR. Meutim, ova iznesena pravila, niestepeni sudovi nisu imali u vidu pri ocjeni provedenih dokaza, pa osnovano revident ukazuje na povredu l. 8. ZPP, a to je bilo (l. 209.ZPP) od uticaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude (dan saznanja tuene pobijane presude poistovjeuju danom donoenja Odluke Komisije). U Izvjetaju finansijskog revizora od 05.03.2003.godine, navedene su povrede radnih obaveza tuitelja, o koje je provjeravala i utvrivala Komisija tuene na sastancima od 22.05.2003. i 26.05.2003.godine. Meutim, da li je od dana Izvjetaja revizora ili kasnije nadleno lice tuene saznalo za injenice zbog kojih je dat sporni otkaz, ostala je neutvrena odluna pravna injenica, zbog ega nema uslova za preinaku pobijane presude.

59

Uslijed pogrenog pravnog pristupa u primjeni l. 89. ZOR i s tim u vezi ocjene provedenih dokaza, ovaj sud ocjenjuje da je drugostepeni sud potvrujui prvostepenu presudu (l.226.ZPP) preuzeo povredu koja potie iz stadija prvostepenog postupka, ime je ostvaren revizijski razlog iz l. 240. st. 1. t.1. i 2. ZPP, pa je primjenom l. 249. st. 1. u vezi sa l. 250. st. 2. istog zakona valjalo odluiti kao u izreci ovog rjeenja. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000996 10 Rev od 24.05.2011. godine) 60. lan 103. Zakona o radu TUBA U RADNOM SPORU MOE BITI PODNESENA PROTIV ODLUKE KOJOM JE POVRIJEENO PRAVO ZAPOSLENIKA, KAO I POVODOM POVREDE PRAVA ZAPOSLENIKA KOJA MU JE PRIINJENA FAKTIKOM RADNJOM POSLODAVCA. AKO JE POVREDA PRIINJENA ODLUKOM POSLODAVCA, PREDMET SPORA JE ZAHTJEV DA SE ONA PONITI, A UZ TAJ OSNOVNI ZAHTJEV ZAPOSLENIK MOE POSTAVITI I ZAHTJEVE DA SE USPOSTAVI RANIJE STANJE I DA MU SE NAKNADI TETA. AKO JE POVREDA UINJENA FAKTIKOM RADNJOM, PREDMET SPORA JE ZAHTJEV DA MU SE OMOGUI OSTVARIVANJE POVRIJEENOG PRAVA, A UZ TAJ ZAHTJEV MOGU SE POSTAVITI I ZAHTJEVI DA SE USPOSTAVI RANIJE STANJE, NAKNADI TETA ILI ZATITE DRUGI INTERESI. DAN SAZNANJA ZA POVREDU PRAVA VALJA VEZIVATI ZA PUNU IZVJESNOST O POSTOJANJU POVREDE, ODNOSNO ZA MOMENAT KAD POSTANE SASVIM JASNO DA JE PRAVO ZAPOSLENIKA POVRIJEENO, PA U SLUAJU SUMNJE TREBA IMATI U VIDU PRAVILO IN DUBIO PRO LABORIS (U SUMNJI BLAE PO RADNIKA). Iz obrazloenja: Tuena neosnovano insistira na tvrdnji da je predmetna tuba neblagovremena jer da tuitelj u vrijeme dok je boravio u pritvoru i po izlasku iz pritvora, iako je bio legitimisan da podnese zahtjev da mu se urui pismena odluka o suspenziji (privremenom udaljenju s posla) ili da pismeno zahtjeva vraanje na posao, to nije uinio 1994.godine, a da u sluaju kada bi se i zanemerio taj propust, predmetna tuba je neblagovremena i iz razloga to nije podnesena u roku od osam dana od dana pravomonosti drugostepene krivine presude (08.10.1996.godine). Pri tome revident tvrdi da je neprihvatljivo obrazloenje u drugostepenoj presudi da je tuitelj za prestanak radnog odnosa saznao tek 22.09.1997.godine kada je dobio odgovor od organa tuene da nije preuzet, jer je za povredu svijih prava saznao ve 15.07.1994.godine kada su mu ista i uskraena zbog boravka u pritvoru.

60

Suprotno navedenim prigovorima, ovaj sud je shvatanja da postojanje okolnosti da se tuitelj nalazio u pritvoru, obavezivalo je poslodavca da donese pismeni nalog o njegovom udaljenju kako je to propisano u l. 69. st. 2. i 3. Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa (Slubeni list SFRJ br. 60/89 i 42/90) i Uredbe sa zakonskom snagom o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u BiH primjenjuju kao republiki zakoni Slubeni list FBiH broj 2/92), s tim da prema odredbi l. 30. st. 2. Zakona o radnim odnosima (Slubeni list SRBiH broj 20/90) privremeno udaljenje moe trajati najdue do okonanja krivinog postupka odnosno postupka za utvrivanje povrede radne obaveze, a l. 31. istog zakona je propisano da se smatra da je radnik privremeno udaljen iz organizacije odnosno radnog mjesta kod poslodavca kada se nalazi u pritvoru. Prema odredbi iz l. 29. st. 2. istog zakona propisano je: ako je protiv radnika obustavljen krivini postupak ili ako je pravosnanom presudom osloboen od optube (kao u sluaju tuitelja) radniku pripada razlika naknade do punog iznosa prosjenog linog dohotka koji je radnik ostvario u posljednja tri mjeseca prije stavljanja u pritvor. Dakle suspenzija je specifian institut privremenog karaktera, ijom primjenom se ugroavaju materijalni interesi radnika, ali postoji mogunost restitucije ukoliko bude radnik osloboen odgovornosti za izvreno krivino djelo. Zato tuena ne moe s uspjehom isticati da je propust na strani tuitelja to nije ishodio odluku o suspenziji i s tim u vezi da je za povredu svijih prava saznao jo 15.07.1994.godine kada je stavljen u pritvor od kada se ima raunati rok za podnoenje tube, jer po svojoj pravnoj prirodi suspenzija ne predstavlja disciplinsku sankciju, njezin cilj je zatita interesa organizacije od eventualnog daljeg ponaanja radnika za vrijeme dok se ne okona disciplinski postupak za povredu radne obaveze ili kao u konkretnom sluaju krivini postupak, a po njihovom okonanju prestaju razlozi za suspenziju kada zavisno od njihovog ishoda nastaju dalje pravne posljedice. Tuba nije neblagovremena ni iz razloga to tuitelj nije tubu podnio u roku od osam dana od dana pravomonosti krivine presude (18.10.1996. godine), jer tuitelj tako nije mogao postupiti s obzirom na utvrenu injenicu da je drugostepenu krivinu presudu primio sredinom 1997.godine (ovu injenicu tuena nije osporila) kada jo uvijek nije ni imao puno saznanje o postojanju povrede. Niestepeni sudovi su pravilno ocijenili da je saznanje za povredu tuitelj imao danom prijema pismene obavijesti da nije preuzet (02.10.1997.godine) pa se prema tome kod odluivanja o neblagovremenosti tube nije ostvarila procesna povreda na koju se tuena poziva u toku postupka i u reviziji. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 192603 11 Rev od 22.09.2011. godine) 61. lan 96. stav 2. Zakona o radu lan 266. stav 1. Zakona o upravnom postupku RJEENJE O PRESTANKU TUIOEVE FUNKCIJE DIREKTORA NIJE BILO POSLJEDICA NEUSPJELE PRIVATIZACIJE TUENOG, VE JE ISTO DONESENO NA NJEGOV LINI ZAHTJEV, NAKON EGA JE RASPOREEN NA DRUGE POSLOVE ODGOVARAJUE NJEGOVOJ STRUNOJ SPREMI, PA STOGA SA

61

OSNOVA INJENICE DA JE RJEENJE O PRIVATIZACIJI PONITENO TUITELJ NE MOE OSNOVANO ZAHTIJEVATI RAZLIKU IZMEU PLAE RADNOG MJESTA DIREKTORA I PLAE RADNOG MJESTA NA KOJE JE RASPOREEN NAKON RAZRJEENJA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000172 09 Rev od 10.03.2011. godine) 62. lan 88. stav 1. Zakona o radu OKOLNOST DA JE ZAPOSLENIK FALSIFIKOVAO DIPLOMU, SAMA PO SEBI, NE PREDSTAVLJA TEU POVREDU RADNE OBAVEZE KOJA IMA ZA POSLJEDICU PRESTANAK RADNOG ODNOSA UKOLIKO ZAPOSLENIK TAKVU DIPLOMU NIJE UPOTRIJEBIO PRILIKOM ZASNIVANJA RADNOG ODNOSA NITI JE OSNOVOM TE DIPLOME ZA SEBE ISHODIO NEKO PRAVO IZ RADNOG ODNOSA ILI SE DOVEO U PRIVILEGOVAN POLOAJ U ODNOSU NA DRUGE ZAPOSLENIKE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 33 0 P 007588 10 Rev od 24.05.2011. godine) 63. lan 68. Zakona o radu lan 15. Zakona o namjetenicima u organima dravne slube u Federaciji BiH lan 21. Zakona o dravnoj slubi u Federaciji BiH PROPUST RUKOVODIOCA ORGANA DA U RJEENJU PROCENTUALNO IZRAZI IZNOS POVEANJA PLAE PO OSNOVU OSTVARENIH REZULTATA RADA NIJE SMETNJA DA SE ZAPOSLENIKU U SUDSKOM POSTUPKU DOSUDI NAKNADA NA IME POVEANJA PLAE PO OSNOVU REZULTATA RADA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Rs 010236 11 Rev od 12.07.2011. godine) 64. lan 78. stav 1. Zakona o radu U SLUAJU KRENJA UGOVOROM PREUZETE OBAVEZE TZV. ZABRANE KONKURENCIJE POSLODAVAC IMA PRAVO NA NAKNADU UGOVORNE KAZNE OBRAUNATE NA NAIN I U VISINI PREDVIENOJ UGOVOROM O RADU ILI PRAVILNIKOM O RADU. Iz obrazloenja:

62

Odredbom lana 11. ugovora o radu zakljuenog izmeu stranaka 01.04.2005.godine decidno je odreeno ta se podrazumjeva pod trinom utakmicom, a to je rad kod banke, mikrokreditne organizacije i druge finansijske institucije ija je djelatnost kreditiranje ili sline finansijske operacije ili usluge koje su djelatnost Poslodavca. Kako je nesporno utvreno da se tuiteljica zaposlila kod ProCredit bank na radnom mjestu kreditni slubenik, to proizilazi da je takvim svojim postupanjem ona povrijedila ugovorenu zabranu, na koji nain su se i po shvatanju ovog suda stekli uslovi za potraivanje traenog iznosa od 11.851, 80 KM, na ime ugovorne kazne. Kod takvog decidnog odreenja klauzule zabrane konkurencije, bez uticaja je na zakonitost pobijane presude okolnost to Pravilnikom o radu tuitelja nije precizirano o kojim se poslovima radi. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000587 10 Rev od 21.04.2011. godine) 65. lan 81. stav 1. Zakona o radu PRETHODNO PROVOENJE DISCIPLINSKOG POSTUPKA NIJE PROPISANO KAO PRETPOSTAVKA ZA UTVRIVANJE ODGOVORNOSTI ZAPOSLENIKA ZA TETU KOJU ZAPOSLENIK NA RADU ILI U VEZI SA RADOM NAMJERNO ILI IZ KRAJNJE NEPANJE PROUZROKUJE POSLODAVCU. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000541 10 Rev od 07.07.2011. godine) 66. lan 85. Zakona o radu TJELESNA POVREDA KOJU JE OTEENI, KAO PROFESIONALNI VOJNIK, ZADOBIO IGRAJUI FUDBAL NA POLIGONU ZA OBUKU, ZAGRIJAVAJUI SE NA TAJ NAIN ZA NASTAVNI SAT FIZIKI TRENING PREDSTAVLJA POVREDU NA RADU. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000174 09 Rev od 08.02.2011. godine) 67. lan 86. stav 2. i lan 86. taka 5. Zakona o radu JEDNOSTRANA IZJAVA ZAPOSLENIKA O OTKAZU UGOVORA O RADU MORA SADRAVATI NJEGOVU NEDVOSMISLENO IZRAENU VOLJU DA OTKAE UGOVOR O RADU, ODNOSNO DA NE ELI VIE DA RADI KOD TUENOG I DA PREKIDA RADNI ODNOS.

63

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 007532 09 Rev od 18.01.2011. godine) 68. lan 96. stav 2. i lan 143. Zakona o radu KADA JE PRAVOMONOM SUDSKOM ODLUKOM PONITENO KAO NEZAKONITO RJEENJE POSLODAVCA O PRESTANKU RADNOG ODNOSA ZAPOSLENIKA, TADA SE O ZAHTJEVU ZAPOSLENIKA ZA VRAANJE NA POSAO I ISPLATU PLAA NE MOE ODLUIVATI PRIMJENOM ODREDBI LANA 143. ZAKONA O RADU. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000491 10 Rev od 22.09.2011. godine) 69. lan 103. stav 3. Zakona o radu ZAPOSLENIK, KAO POVJERILAC, MOE SE ODREI SAMO OD TANO ODREENOG NOVANOG IZNOSA OTPREMNINE I NA TAJ NAIN OTPUSTITI DUG, ALI SE NE MOE ODREI OD PRISTUPA SUDU NITI MU SE MOE STVORITI OBAVEZA DA NE POKREE SUDSKI POSTUPAK RADI ZATITE POVRIJEENOG PRAVA IZ RADNOG ODNOSA. PRAVA NA PRISTUP SUDU ZAPOSLENIK SE LEGITIMNO MOE ODREI SAMO UGOVARANJEM ARBITRAE ILI NEKOG DRUGOG ALTERNATIVNOG NAINA RJEAVANJA SPORA. Iz obrazloenja: Iz injeninog utvrenja prvostepenog suda proizilazi da je tuitelj bio u radnom odnosu kod tuenog na neodreeno vrijeme kao radnik sa promijenjenom radnom sposobnou, da mu je tueni otkazao ugovor o radu rjeenjem od 27.04.2009. godine sa otkaznim rokom od 15 dana i priznatim pravom na otpremninu, da je otkazu ugovora o radu prethodilo donoenje odluke o smanjenju broja zaposlenika od 16.02.2009. godine, kao i donoenje programa zbrinjavanja vika zaposlenika u Sisecam Soda Lukavac prema lanu 98 Zakona o radu (udaljem tekstu ZOR) od 27.03.2009. godine sa tabelarnim pregledom broja izvrilaca za ijim radom je prestala potreba, da je nakon donoenja osporavanog rjeenja tuenog o otkazu ugovora o radu broj 1636/09 od 27.04.2009. godine izmeu tuitelja i tuenog zakljuen Ugovor o nainu, visini, uvjetima i rokovima isplate otpremnine od 19.05.2009. godine (u daljem tekstu ugovor), da iz sadrine tog ugovora slijedi da su stranke (tuitelj kao zaposlenik, a tueni kao poslodavac) regulisali meusobna prava i obaveze proistekle iz radnog odnosa, te da se tuitelj po tom ugovoru lan V, stav 2 saglasio da su mu sa danom prestanka radnog odnosa prestala sva prava i obaveze zaposlenika steena u radnom odnosu kod tuenog izuzev obaveza preuzetih tim ugovorom.

64

U takvoj pravnoj i injeninoj situaciji prvostepeni sud zakljuuje da rjeenje o otkazu ugovora o radu nije doneseno u zakonom propisanoj proceduri zato to se tuitelju, kao radniku sa promijenjenom radnom sposobnosti, nije mogao otkazati ugovor o radu bez saglasnosti sindikata, s obzirom da kod tuenog nije formirano vijee zaposlenika, niti je Program sadravao izriit i jasan zahtjev za izjanjenja o otkazu ugovora o radu tuitelja, a u tabelarnom pregledu nije navedeno ime tuitelja, kao i da odluka o smanjenju broja zaposlenika od 16.02.2009. godine je nitava zato to se prije donoenja odluke tueni nije konsultovao sa vijeem zaposlenika (lan 25. Zakona o vijeu zaposlenika), niti je tueni dokazao da je otkaz bio opravdan, kao ni to da nije u mogunosti zbrinuti viak zaposlenika na jedan od Zakonom predvienih naina, a to ini nezakonitim osporeno rjeenje o otkazu ugovora o radu. Stoga, po miljenju prvostepenog suda, potpisivanjem ugovora o nainu, visini, uvjetima i rokovima isplate otpremnine od 19.05.2009. godine tuitelj se nije saglasio sa otkazom ugovora o radu, jer samo odricanje prava na albu prilikom potpisivanja sporazuma, po ocjeni prvostepenog suda, ne predstavlja prepreku da tuitelj u sudskom postupku blagovremeno podnosei tubu osporava zakonitost otkaza ugovora o radu u smislu lana 103. Zakona o radu, jer podnoenje albe na rjeenje o otkazu ugovora o radu nije uslov za traenje sudske odluke. Drugostepeni sud, odluujui o albi tuenog, miljenja je da je pravilan zakljuak prvostepenog suda da tueni ne bi mogao tuitelju otkazati ugovor o radu, iz razloga propisanih odredbom l. 98 ZOR bez izriite saglasnosti sindikata obzirom na nespornu injenicu da je kod tuitelja utvrena promjenjena radna sposobnost.Meutim drugostepeni sud ocjenjuje da je tuitelju prestao radni odnos na osnovu Ugovora o nainu, visini, uvjetima i rokovima isplate otpremnine jer tuitelj postavljenim tubenim zahtjevom nije traio ponitenje zakljuenog ugovora ili eventualno njegovih pojedinih odredaba, pa se tako saglasio i sa donesenim rjeenjem o otkazu ugovora o radu. Osnovano tuitelj u reviziji osporava tako izraen pravni stav drugostepenog suda, navodei da ugovor zakljuen izmeu stranaka koji se odnosi na otpremninu visinu i nain isplate nije mogao uticati na pravo tuitelja da podnese tubu radi ponitenja odluke o otkazu ugovora o radu. Naime, samo odricanje prava na albu prilikom potpisivanja sporazuma ne predstavlja prepreku da tuitelj u sudskom postupku blagovremeno podnosei tubu osporava zakonitost otkaza ugovora o radu u smislu lana 103. Zakona o radu. Sistem vaeeg radnog prava izmeu ostalog poiva i na naelu dispozitivnosti tako da zaposlenik slobodno raspolae svojim pravima iz radnog odnosa. Meutim, ova sloboda raspolaganja pravima nije apsolutna i podlijee izvjesnim ogranienjima tako da iz sfere dispozicije izuzeto je pravo na zatitu prava iz radnog odnosa iz lana 103. stav 3. ZOR. Stoga se zaposlenik, kao povjerilac, moe odrei samo tano odreenog novanog iznosa otpremnine ili drugog novanog potraivanja iz radnog odnosa, u kom smislu moe otpustiti dug, ali se ne moe odrei od pristupa sudu, niti mu se moe stvoriti obaveza da ne pokrene sudski postupak radi zatite povrijeenog prava iz radnog odnosa. Prava na pristup sudu zaposlenik se legitimno moe odrei samo ugovaranjem arbitrae ili nekog drugog alternativnog naina rjeavanja spora (lan 13. Evropske konvencije). Saglasnost zaposlenika sa odlukom o otkazu, ukoliko ona zaista postoji, poslodavac (tueni) nije u konkretnom sluaju mogao izraziti u Ugovoru o uslovima o nainu, visini, uvjetima i rokovima isplate otpremnine, kroz odredbu o odricanju od sudske zatite protiv odluke o otkazu, ve putem sporazuma sa zaposlenikom o prestanku radnog odnosa (lan 86. taka

65

2. ZOR). U tom sluaju bi zaposlenik bio duan da dokazuje da takav sporazum nije izraz njegove prave slobodne volje (Sjednica graanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH od 07.10.2011. godine.) U predmetnoj stvari, suprotno stanovitu drugostepenog suda zaposlenik nije bio duan ponitavati ugovor o nainu, visini, uvjetima i rokovima isplate otpremnine, jer na tom ugovoru on i ne zasniva svoje pravo, a odredba lana V ugovora je nitavna po sili zakona, a sud po slubenoj dunosti pazi na nitavost. (l.109. ZOO-a). (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 066821 11 Rev od 13.10.2011. godine) 70. lan 111. Zakona o radu lan 1. stav 2. Opteg kolektivnog ugovora za teritoriju F BiH lan 1. Zakona o srednjoj koli Zeniko-dobojskog kantona BUDUI DA SU SREDNJE KOLE USTANOVE A NE PREDUZEA, NA NJIH SE NE MOGU PRIMIJENITI ODREDBE RANIJEG OPTEG KOLEKTIVNOG UGOVORA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000252 09 Rev od 15.02.2011. godine) 71. lan 37. i lan 38. Kolektivnog ugovora za slubenike organa uprave i sudske vlasti lan 60. stav 2. i lan 125. Zakona o radnim odnosima i plaama slubenika u F BiH OKOLNOST DA RUKOVODITELJ ORGANA UPRAVE PRIJE DONOENJA RJEENJA O OTPUSTU TUITELJA IZ SLUBE NIJE ZATRAIO MILJENJE SINDIKALNE ORGANIZACIJE INI TO RJEENJE NEZAKONITIM. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000282 09 Rev od 17.03.2011. godine) PORODINO PRAVO 72. lan 251. stav 1. i lan 253. Porodinog zakona F BiH POKRETNA STVAR STEENA ZAJEDNIKIM RADOM TOKOM TRAJANJA BRAKA, KOJU JE JEDAN BRANI PARTNER PRODAO NAKON FAKTIKOG PREKIDA BRANE ZAJEDNICE, NE PREDSTAVLJA BRANU STEEVINU, VE TU STEEVINU PREDSTAVLJA NOVANA PROTIVRIJEDNOST TE STVARI.

66

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000143 09 Rev od 25.01.2011. godine) 73. lan 251. 255. Porodinog zakona F BiH NEMA OSLONCA U MATERIJALNOM PRAVU ZAHTJEV ZA PREDAJU I DIOBU POKRETNIH STVARI KOJE NE POSTOJE U MOMENTU PODNOENJA TUBE. STOGA SE PRESUDOM ZA UTVRENJE, PREDAJU I DIOBU BRANE STEEVINE NE MOE NALAGATI PREDAJA I DIOBA STVARI NEPOSTOJEIH U VRIJEME PODNOENJA TUBE, JER TO PREDSTAVLJA NEMOGUU INIDBU. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 052163 11 Rev od 13.10.2011. godine) 74. lan 252., lan 263. i lan 278. Porodinog zakona F BiH STAN KOJI JE JEDNOM VANBRANOM PARTNERU DODIJELJEN NA KORITENJE TOKOM TRAJANJA DUGOGODINJE VANBRANE ZAJEDNICE I KOJEG JE TAJ VANBRANI PARTNER OTKUPIO VLASTITIM CERTIFIKATIMA, BEZ ZNANJA DRUGOG VANBRANOG PARTNERA, PREDSTAVLJA ZAJEDNIKU IMOVINU STEENU U TOKU TRAJANJA VANBRANE ZAJEDNICE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000720 10 Rev od 08.09.2011. godine) 75. lan 254. stav 1. i 2. Porodinog zakona F BiH lan 11. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo OKOLNOST DA JE JEDAN BRANI DRUG OTKUPIO STAN UZ SAGLASNOST DRUGOG BRANOG DRUGA, SAMA PO SEBI, NIJE DOVOLJNA ZA PRAVNI ZAKLJUAK DA SE DRUGI BRANI DRUG DAVANJEM TAKVE SAGLASNOSTI SAGLASIO DA PREDMETNI STAN PREDSTAVLJA POSEBNU IMOVINU BRANOG DRUGA KOJI JE IZVRIO OTKUP. PRAVO VLASNITVA NA STAN KOJI JE JEDAN BRANI DRUG OTKUPIO NA SVOJE IME POTIE OD PRAVA NA OTKUP STANA, KOJE JE PRAVO IMOVINSKE PRIRODE I KOJE JE KAO TAKVO BILO BRANA STEEVINA BRANIH DRUGOVA. Iz obrazloenja:

67

Nije osnovan ni prigovor da je drugostepeni sud pogreno primjenio materijalno pravo (lana 251., 252. i 254. Porodinog zakona FBiH2-u daljem tekstu PZ-a), kroz navode da su parnine stranke u toku trajanja brane zajednice izgradile jedan dio kue koja je predmet spora (sa bliim oznakama u izreci prvostepene presude), a da je nakon razvoda braka tueni nastavio sa gradnjom objekta i da bi u sadanjoj fazi izgradnje ... dio koji bi pripao tuiteljici ne moe biti vei od dijela, u kom obimu tueni i priznaje tuiteljici uee u zajednikoj branoj steevini. Protivno tim navodima revidenta, pravilan je pravni stav niestepenih sudova da ulaganja jednog branog partnera u zajedniki steenu imovinu nakon prestanka trajanja brane zajednice stranaka nije od uticaja na utvrenja visine udjela branih partnera u imovini steenoj za vrijeme trajanja brane zajednice i da sva takva ulaganja mogu biti samo predmetom obligaciono - pravnog zahtjeva. Odredbom lana 251. stav 1. PZ-a FBiH propisano je da branu steevinu ini imovina koju su brani partneri stekli radom za vrijeme trajanja brane zajednice, kao i prihodi iz te imovine. lanom 252. st. 1. istog zakona propisano je da su brani partneri u jednakim djelovima suvlasnici u branoj steevini ako nisu drugaije ugovorili. Iz formulacije citiranih zakonskih odredaba slijedi da se pretpostavlja da se sva imovina koju brani partneri steknu radom u toku trajanja brane zajednice smatra zajednikom imovinom u suvlasnikim djelovima od po svakog od njih. Dakle, radi se o oborivoj zakonskoj presumpciji pa onaj ko tvrdi suprotno treba to i dokazati. U konkretnom sluaju to je tueni koji u podnesenoj reviziji istrajava na tvrdnji da se potpisivanjem saglasnosti za otkup stana tuiteljica odrekla svog prava u korist tuenog... Protivno stanovitu revizije, tueni nije dokazao da je predmetni stan njegova posebna imovina u smislu odredbe 254. st.1. i 2. PZ F BiH. Ovo iz razloga to sama injenica da je tueni, kao nosilac stanarskog prava otkupio predmetni stan uz saglasnost tuiteljice shodno odredbi lana 11. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo3, nije sama po sebi dokaz da se tuiteljica saglasila da predmetna imovina predstavlja posebnu imovinu tuenog u smislu odredbe lana 254. PZ-a F BiH. U toku postupka, a to ne pominje ni u podnesenoj reviziji, tueni nije tvrdio da je otkupnu cjenu stana platio iskljuivo iz sredstava svoje posebne imovine ili da je izmeu stranaka postojao dogovor da se predmetni stan otkupi kao njegovo vlasnitvo, u kojim sluajevima bi on mogao polagati iskljuivo vlasnitvo na otkupljenom stanu. Meutim, kako na te okolnosti u smislu odredaba lana 126. ZPP-a tueni nije predlagao dokaze, pravilno su postupili niestepeni sudovi kada su utvrdili da predmetni stan predstavlja branu steevinu stranaka.

2 3

Slubene novine FBiH br. 35/05,41/05 Sl. novine F BiH 27/97-72/08

68

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 70 0 P 000642 10 Rev od 25.10.2011. godine) NASLJEDNO PRAVO 76. lan 35. Zakona o nasljeivanju IZDVAJANJU DIJELA ZAOSTAVTINE U KORIST POTOMKA KOJI JE PRIVREIVAO SA OSTAVITELJEM IMA MJESTA SAMO U SLUAJU KUMULATIVNOG ISPUNJENJA SLIJEDEIH ZAKONSKIH USLOVA: a) DA JE POTOMAK IVIO U ZAJEDNICI SA OSTAVITELJEM; b) DA JE SVOJIM RADOM I POMAGANJEM U PRIVREIVANJU DOPRINOSIO TOJ ZAJEDNICI; c) DA JE TAJ RAD UTICAO ZA POVEANJE VRIJEDNOSTI OSTAVIOEVE IMOVINE. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 41 0 P 000325 10 Rev od 10.05.2011. godine) 77. lan 120. i lan 123. stav 4. Zakona o nasljeivanju UGOVOR O DOIVOTNOM IZDRAVANJU MOE SE RASKINUTI I NA OSNOVU SPORAZUMA UGOVORNIH STRANA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 046941 10 Rev od 11.08.2011. godine) PARNINI POSTUPAK 78. lan 2. stav 1. Zakona o parninom postupku PRINCIP DA JE SUD VEZAN TUBENIM ZAHTJEVOM I DA TUITELJU NE MOE DOSUDITI VIE NEGO TO JE TRAENO TUBENIM ZAHTJEVOM VAI I U PARNICAMA ZA NAKNADU NEMATERIJALNE TETE. Iz obrazloenja: Suprotno pravnom rezonovanju iznesenom u reviziji, princip da je sud vezan tubenim zahtjevom i da tuitelju ne moe dosuditi vie nego to je traeno tubenim zahtjevom (lan 2. stav 1. ZPP) vai i u parnicama za naknadu nematerijalne tete.

69

Zakljuak broj 22/90, zauzet na savjetovanju graanskih i graansko-privrednih odjeljenja Saveznog suda, republikih i pokrajinskih sudova i Vrhovnog vojnog suda od 24. i 25.10.1990. godine, na koji se revizija neosnovano poziva, zapravo samo daje ovlaenje sudu da pravinu novanu naknadu nematerijalne tete, ali samo u granicama postavljenog tubenog zahtjeva, dosudi uzimajui u raun razliit iznos pravine naknade i razliit stepen podijeljene odgovornosti od iznosa i stepena sa kojima je raunao tuitelj. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 33 0 P 000144 10 Rev od 13.10.2011. godine) 79. lan 2. stav 1. i lan 12. stav 2. Zakona o parninom postupku lan 109. Zakona o obligacionim odnosima ZAKONSKA OBAVEZA SUDA DA PO SLUBENOJ DUNOSTI PAZI NA NITAVOST UGOVORA NE MOE SE PROTUMAITI KAO OBAVEZA I OVLATENJE SUDA DA U SVAKOJ PARNICI, MIMO POSTAVLJENOG ZAHTJEVA, UKOLIKO KAO O PRETHODNOM PITANJU UTVRDI NITAVOST UGOVORA, TAKVO UTVRENJE UNESE U IZREKU SVOJE PRESUDE. STOGA BI SUD PREKORAIO TUBENI ZAHTJEV UKOLIKO U PARNICI ZA PONITENJE UGOVORA PRESUDOM UTVRDI DA JE TAJ UGOVOR NITAV. Iz obrazloenja: U konkretnom sluaju tuitelj i umjea zahtijevaju ponitenje ruljivog ugovora 6 godina nakon sklapanja ugovora. Kako je u predmetnom sluaju prije podnoenja tube prestalo pravo na ponitenje predmetnih ugovora zbog prevare, ak i pod pretpostavkom da se radilo o ruljivom ugovoru, nema pravnih pretpostavki za usvajanje tubenog zahtjeva. Neosnovano revident istie da je sud trebao usvojiti tubeni zahtjev iz razloga to su ugovori nitavi, jer sud po slubenoj dunosti pazi na nitavost ugovora, a pravo zahtijevati da se ugovor utvrdi nitavim ne zastarijeva. Prema odredbi lana 109. ZOO sud po slubenoj dunosti pazi na nitavost ugovora i na nitavost se moe pozivati svako zainteresovano lice. Ova zakonska odredba ne daje sudu ovlatenje da protivno odredbi lana 2. stav 1. ZPP-a odluuje o onom to nije u granicama postavljenog tubenog zahtjeva, pa tako ni da utvrdi ugovor nitavim ako se tubenim zahtjevom trai ponitenje ugovora. Sve da se i ostvario razlog apsolutne nitavosti, sud nije mogao presudom utvrditi nitavost ugovora, saglasno zabrani iz navedene odredbe ZPP-a. Odredba lana 109. ZOO daje sudu pravo da po slubenoj dunosti ocijeni je li neki pravni posao nitav razmatrajui to kao prethodno pravno pitanje od ijeg ishoda zavisi odluka suda o osnovanosti tubenog zahtjeva (npr.trai se ispunjenje inidbe na osnovu nitavog ugovora), to nije sluaj u konkretnom predmetu. Ovdje se zahtijeva ponitenje ugovora i takav je zahtjev mogao biti usvojen samo ako su za to ispunjeni razlozi iz lana 111. do 117. ZOO, kojima je regulisana ruljivost ugovora.

70

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000631 10 Rev od 23.06.2011. godine) 80. lan 12. stav 1. Zakona o parninom postupku lan 1., lan 2., lan 52., lan 55., lan 56., lan 57. i lan 58. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju PARNINI SUD JE VEZAN KONANIM I PRAVOSNANIM RJEENJEM NADLENE ZAJEDNICE PENZIJSKOG I INVALIDSKOG OSIGURANJA U POGLEDU UTVRENJA DA JE GUBITAK SPOSOBNOSTI ZA RAD TUITELJA POSLJEDICA BOLESTI, PA U PARNINOM POSTUPKU NE MOE KAO O PRETHODNOM PITANJU UTVRIVATI DA LI JE GUBITAK SPOSOBNOSTI ZA RAD TUITELJA POSLJEDICA POVREDE NA RADU ILI PROFESIONALNE BOLESTI. Iz obrazloenja: Dakle, drugostepeni sud izraava pravni stav da je sud vezan pravomonim rjeenjem nadlenog organa uprave doneenom nakon provedenog upravnog postupka. Navedeno bi podrazumijevalo (a contrario) primjenu pravila procesnog prava sadranim u odredbama lana 12. stav 1. ZPP, pa kako je pravomonim rjeenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine, Kantonalna administrativna sluba za tuzlanski kanton Tuzla broj: 1820-0020/06-1 od 10.10.2007. godine tuitelju priznato pravo na invalidsku penziju zbog bolesti, osnovom Nalaza, ocjene i miljenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar, Sektor za ocjenjivanje radne sposobnosti, Struni organ u prvom stepenu u Tuzli broj: ORS 2993/06 od 16.02.2007. godine, koju tuitelj i ostvaruje, da izvan ovoga ostvarenog prava tuitelju u odnosu na tuenog ne pripada pravo na naknadu traene materijalne tete zbog izgubljene zarade u traenom periodu, i da stoga nema pravne mogunosti za utvrenje da je gubitak radne sposobnosti prouzroen iz nekih drugih razloga, konkretno povredom na radu. Cijenei da su u razrjeenju spornog odnosa slijedom oznaenih pravila materijalnog prava niestepeni sudovi u pobijanom dijelu drugostepene presude, u pogledu odlunih injenica utvrdili navedeno injenino stanje, kojim je vezan i ovaj revizijski sud, pazei na pravilnu primjenu materijalnog prava, po ocjeni revizijskog suda, pravilno je prilikom izvoenja zakljuka o neosnovanosti tubenog zahtjeva tuitelja u ovome dijelu izveden zakljuak na nisu ostvarene materijalno pravne predpostavke iz kojih za tuitelja proizilaze pravno povoljne posljedice, ime je odbijanjem tubenog zahtjeva u navedenom dijelu izvrena pravilna primjena pravila materijalnog prava sadranim u navedenim odredbama na koje se pozvao drugostepeni sud pobijanom presudom, koje prihvata i ovaj sud, dosljedno emu izostaje ostvarenje revizijskog osnova u vidu pogrene primjene materijalnog prava. Sagledavajui da je predmet tubenog zahtjeva naknada tete koju trpi tuitelj, za koju smatra da je posljedica zadobivenih povreda po tetnom dogaaju u vidu nesreu na poslu

71

koja se desila dana 09.08.2005. godine, jer da su posljedice tih povreda dovele do radne nesposobnosti tuitelja, uslijed kojih je on i otiao u invalidsku penziju i trpi tetu kao razliku izmeu invalidske penzije koju prima i plae koju bi primao da radi, pri emu da nije bilo posljedica tih povreda tuitelj bi i dalje radio uz smanjenu radnu sposobnost zbog bolesti, tako da je ova ve nastala danom ostvarenja prava na invalidsku penziju i koja da e sukcesivno nastajati u budunosti (renta zbog izgubljene zarade), pa, polazei od pravila materijalnog prava prema kojima u sluaju kada oteeni, koji je ujedno i penzioner, ostvari pravo na invalidsku penziju, koja je manja od plae koju bi ostvarivao da nije bilo tetnog dogaaja, ima pravo od tetnika traiti navedene razlike, po ocjeni revizijskog suda drugostepeni sud je pravilno primijenio primjenio materijalno pravo svodei razrjeenje spornog odnosa na primjenu pravila procesnog prava sadanim u odredbama lana 12. ZPP, u vezi sa pravilima materijalnog prava iz osnova penzijskog i invalidskog osiguranja. Naime, prema pravilima procesnog prava, sudovi su nezavisni od organa koji vode upravni postupak, ali i obrnuto. Svaki od njih u naelu je ovlaten da u okviru svoje nadlenosti rjeava o svim pravnim pitanjima od kojih zavisi odluka o glavnoj stvari. Sudovi su vezani za pravomone upravne akte u granicama njihove pravomonosti, kao to su i organi koji vode upravni postupak vezani za pravomone odluke sudova donesene u parninom postupku, u granicama njihove pravomonosti. U sudskom postupku ne moe se ispitati zakonitost upravnog akta, ak i kao prethodno pitanje (moe se rijeiti samo u upravnom sporu). U situaciji kada nadlena zajednica penzijskog i invalidskog osiguranja u okviru zakonom uspostavljene nadlenosti Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine (lan 2. u vezi sa lanom 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (Slubene novine F BiH, broj: 29/98, 49/00, 32/01, 73/05 i 59/06 u daljem tekstu ZOPIO), odluujui o sticanju, ostvarivanju i prestanku prava uspostavljenim tim zakonom, sagledava ostvarenje materijalno pravnih pretpostavki iz lana 52. ovoga zakona, pod kojima se stie pravo na invalidsku penziju, a onih iz lana 55., 56. 57. i 58. istog zakona nain odreenja visine invalidske penzije u odnosu na penzijski osnov, zavisno od toga da li je ova prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom boleu ili pak boleu ili povredom van rada, te utvrdi da je kod tuitelja nastupio gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti i o tome je na snazi pravomono rjeenje nadlenog organa, ne postoji pravna mogunost za utvrenje da je gubitak radne sposobnosti prouzroen iz nekih drugih razloga. Stoga neosnovano tuitelj prigovara takvom stajalitu drugostepenog suda navodei u svojim revizijskim tvrdnjama da je u ovoj pravnoj stvari rije o naknadi tete i da je iz tog razloga bez znaaja provedeni upravni postupak, gdje rjeenje iz kojeg ne moe automatski iskljuiti i nadjaati sve dokaze, posebno to se u tom postupku ne vri analiziranje uzroka nastanka bolesti, tako da je sud u ovome postupku mogao utvrditi postojanje pretpostavki odgovornosti za tetu, pa tako i postojanje uzrono - posljedine veze izmeu penzionisanja tuitelja i povrede na radu koju je pretrpio tuitelj kao uposlenik tuenog, a koja uzrona veza je i utvrena provedenim vjetaenjem. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 33 0 P 004309 09 Rev od 29.03.2011. godine)

72

81. lan 19. i lan 52. Zakona o parninom postupku OKOLNOST DA JE U TOKU PARNICE, NA PRIPREMNOM ROITU, PODNESENA PROTIVTUBA, A U ODGOVORU NA PROTIVTUBU STAVLJEN PRIGOVOR MJESNE NENADLENOSTI ZBOG POSTOJANJA SPORAZUMA O MJESNOJ NADLENOSTI DRUGOG SUDA, NE DOVODI DO PROMJENE OPTE MJESNE NADLENOSTI SUDA, TAKO DA SUD IJA JE NADLENOST ZASNOVANA PO TUBI OSTAJE NADLENA ZA ODLUIVANJE I PO PROTIVTUBI. Iz obrazloenja: Iz razloga rjeenja Opinskog suda u Bihau proizilazi da je tuitelj tom sudu dana 03.12.2007. godine podnio tubu protiv tuenih, radi isplate duga u iznosu od 28.655,20 KM, sa pripadajuim zakonskim zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na ugovoru o zajednikom ulaganju u izgradnji i o komercijalnoj eksploataciji benzinske stanice Trac, odnosno Anex ugovora o zajednikom ulaganju. Na pripremnom roitu od 06.03.2009. godine tueni je podnio protivtubu radi utvrenja da je sa danom 02.08.2005. godine prestao vaiti ugovor o zajednikom ulaganju i komercijalnoj eksploataciji benzinske stanice Trac zakljuen 02.04.1991. godine i Anexa ugovora o zajednikom ulaganju od 06.08.1996. godine, na osnovu pismenog otkaza u skladu sa odredbom lana 19. Ugovora, tako da isti ne proizvodi pravno dejstvo. U odgovoru na protivtubu, tuitelj (tueni iz protivtube) je istakao prigovor mjesne nenadlenosti Opinskog suda u Bihau, pozivajui se na postojanje sporazuma o mjesnoj nadlenosti Opinskog suda u Sarajevu, nakon ega se Opinski sud u Bihau, temeljem odredbe lana 74. stav 3. Zakona o parninom postupku, oglasio mjesno nenadlenim za odluivanje po protivtubi. Imajui u vidu iznesenu injeninu i pravnu situaciju, Opinski sud u Sarajevu osnovano odbija prihvatiti svoju mjesnu nadlenost u ovoj pravnoj stvari. Tuitelj je podnoenjem tube izabrao sud za koji je smatrao da je nadlean, odnosno Opinski sud u Bihau. Tueni nije najkasnije u odgovoru na tubu stavio prigovor mjesne nenadlenosti Opinskog suda u Bihau, pa ni zbog postojanja sporazuma o mjesnoj nadlenosti Opinski sud u Sarajevu (lan 20. stav 1. u vezi sa lanom 52. stav 6. ZPP-a), tako da je Opinski sud u Bihau ostao mjesno nadlean za odluivanje po tubi. Okolnost da je u toku parnice pokrenute po tubi podnesena, na pripremnom roitu, protivtuba, a u odgovoru na protivtubu stavljen prigovor mjesne nenadlenosti zbog postojanja sporazuma o mjesnoj nadlenosti drugog suda, nije od uticaja i ne izaziva promjenu mjesne nadlenosti. U ovakvom sluaju primjenjuje se pravilo o tzv. atrakcijskoj nadlenosti prema kojem se doputa nadlenost suda koji po pravilima o opoj i posebnoj nadlenosti inae ne bi bio mjesno nadlean. Ovo pravilo inspirisano je razlozima ekonominosti i zahtijeva da sud, koji je mjesno nadlean za suenje o tubenom zahtjevu, sudi i o protivtubenom zahtjevu, ukoliko postoji njegova stvarna nadlenost za odluivanje po protivtubi (lan 74. stav 3. ZPP-a). (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Gr-11-000037 od 21.07.2011. godine)

73

82. lan 50. stav 2. Zakona o parninom postupku OSNOVNA PRETPOSTAVKA ZA DELEGACIJU JESTE POSTOJANJE DRUGOG STVARNO NADLENOG SUDA ZA POSTUPANJE U ODREENOM PREDMETU, PA TA PRETPOSTAVKA NIJE ISPUNJENA KADA SE TRAI DELEGACIJA U PREDMETU U KOJEM TREBA DA POSTUPA SUD KOJI JE NADLEAN ZA ODLUIVANJE O PRIJEDLOGU ZA DELEGACIJU. Iz obrazloenja: Dakle, u sluaju delegacije dolazi do prenoenja mjesne nadlenosti tako da najvii sud odreene vrste odreuje koji e drugi stvarno nadleni sud suditi umjesto onog koji je mjesno i stvarno nadlean po zakonu. Osnovna pretpostavka za delegaciju jeste postojanje drugog stvarno nadlenog suda za postupanje u odreenom predmetu, pa ta pretpostavka nije ispunjena kada se trai delegacija u predmetu u kojem treba da postupa sud koji je nadlean za odluivanje o prijedlogu za delegaciju. U Federaciji Bosne i Hercegovine postoji samo jedan najvii sud koji je stvarno nadlean za odluivanje u ovoj pravnoj stvari, a to je upravo ovaj revizijski sud ija se delegacija trai. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Gr-11-00005 od 25.07.2011. godine) 83. lan 54. stav 4. Zakona o parninom postupku ISTICANJE PREJUDICIJELNOG ZAHTJEVA NE SMATRA SE PREINAENJEM TUBE, PA MATERIJALNO-PRAVNE POSLJEDICE PODNOENJA PRVOBITNE TUBE (PREKID ZASTARE) VAE I ZA PREJUDICIJELNI ZAHTJEV. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 199598 11 Rev od 27.09.2011. godine) 84. lan 56. stav 1. Zakona o parninom postupku PREINAENJE TUBE PROMJENOM ISTOVJETNOSTI TUBENOG ZAHTJEVA POSTOJI KADA SE NOVI TUBENI ZAHTJEV RAZLIKUJE OD PRVOBITNOG U POGLEDU SADRINE. PROMJENA PRVOBITNOG ZAHTJEVA, KOJI JE GLASIO NA NATURALNU RESTITUCIJU DOVOENJEM OTEENE STVARI U STANJE U KOME JE BILA PRIJE OTEENJA, U NOVI ZAHTJEV ZA OBAVEZIVANJE TUENOG NA NAKNADU NOVANOG IZNOSA KOJEG SU TUITELJI PLATILI ILI KOJI JE

74

POTREBAN ZA SANACIJU OTEENE STVARI, PREDSTAVLJA PREINAKU TUBE A NE NJENO UREENJE. Iz obrazloenja: Niestepeni sudovi su utvrdili da su tuitelji dana 03.09.1996 godine podnijeli tubu kojom su predloili da se presudom obavee tuena otkloniti sva oteenja na stambenom objektu tuitelja prema nalazu vjetaka graevinske struke koji ini sastavni dio presude traei i trokove postupka. Nakon provedenog vjetaenja po vjetaku graevinske struke tuitelji su preinaili tubeni zahtjev dana 27.10.2007 godine kojim su traili isplatu naknade tete u iznosu od 55.000,00 KM. Tuenik je istakao prigovor zastarjelosti potraivanja ve u ranijem postupku a potom i nakon preinaenja tube od 31.10.2007 godine. Sud je rjeenjem od 31.10.2007 godine primio na znanje preinaenje tube. Tuenik je ponovio prigovor zastare i u pismenom podnesku od 10.12.2007 godine pa su niestepeni sudovi pravilno obrazloili zastaru potraivanja dajui razloge koje u potpunosti, kao valjane i odgovarajuim materijalno-pravnim propisima potkrijepljene, prihvata i ovaj sud, a da se isti ne bi ponavljali revidenti se upuuju na iste. Pri tome, ovaj sud primjeuje slijedee: Odredba lana 56 stav 1 ZPP izriito propisuje da preinaenje tube jeste promjena istovjetnosti tubenog zahtjeva, poveanje postojeeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojei. Dakle, preinaenje tube promjenom istovjetnosti tubenog zahtjeva postoji kada se novi tubeni zahtjev razlikuje od prvobitnog u pogledu sadrine ili u pogledu osnova. U konkretnom sluaju upravo se i radi o promjeni sadrine tubenog zahtjeva jer su tuitelji, to je vidljivo iz spisa, a ni revizija ne tvrdi suprotno ve daje drugo pravno tumaenje, prvobitnom tubom traili kao vlasnici stambene zgrade u Mostaru sa dijelovima od po , a koja im je oteena prilikom mobilizacije od strane HR HB brigada HVO II Bojna koja im je mobilizirala kuu tokom 1993 godine, da se tuena obavee da otkloni sva oteenja na stambenom objektu tuitelja prema nalazu vjetaka graevinske struke koji ini sastavni dio presude. To znai da je prvobitna tuba glasila na naturalnu restituciju dovoenjem oteene stvari u stanje u kome je bila prije oteenja, a preinaenom tubom zahtjeva se obavezivanje tuenog na naknadu novanog iznosa koji su tuitelji ve platili ili treba jo da se plati radi dovretka radova. Tubeni zahtjev od 03.09.1996 godine i tubeni zahtjev od 27.10.2007 godine predstavljaju razliite tubene zahtjeve. Stoga, revizioni navodi da su tuitelji samo uskladili svoj tubeni zahtjev sa trenutanim stanjem i da naturalna restitucija u momentu preciziranja ureenja tubenog zahtjeva vie nije bila mogua ne utie na zakonitost pobijane odluke. To dalje znai da je potraivanje tuitelja zastarjelo temeljem odredbe lana 376 stav 1 i 2 Zakona o obligacionim odnosima ( u budue: ZOO - Slubeni list R BiH broj 2/92 do 13/94 i Slubene novine F BiH broj 29/03 i sada u primjeni). (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 021500 09 Rev od 16.12.2010. godine)

75

85. lan 56. stav 1. i lan 57. Zakona o parninom postupku PROMJENA INJENINOG OSNOVA MOE PREDSTAVLJATI PREINAKU TUBE. Iz obrazloenja: Predmet spora je zahtjev tuitelja za isplatu iznosa od 11.825,99 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koji je postavljen u tubi (prijedlog za izvrenje) od 06.05.2003. godine. U injeninim navodima tube je istaknuto da su tuitelj i tueni bili u poslovnim odnosima i da utueni iznos predstavlja dug tuenom prema tuitelju i to po osnovu ukupno tri rauna i to broj 03-Z/01 u iznosu od 7.443,70 KM, broj 03-Z/02 u iznosu od 3.763,49 KM i broj 34/02 u iznosu od 618,80 KM, te je kao dokaz predloio uvid u te raune. Tueni u postupku pred niestepenim sudovima nije sporio dug u iznosu od 6.825,99 KM, a taj dug ne spori ni u reviziji, ali je sporio dio duga po raunu broj 03-Z/01 u iznosu od 5.000,00 KM, jer je taj dio duga po tom raunu platio (to je potvreno i nalazom vjetaka). Na pripremnom roitu odranom dana 05.10.2006. godine tuitelj je kao injenini osnov tube naveo ukupno potraivanje iz poslovnog odnosa sa tuenim, a kao dokaz je predloio vjetaenje po vjetaku finansijske struke. Na istom tom roitu odreeno je provoenje dokaza po vjetaku finansijske struke kome je rjeenjem naloeno, da se nakon izvrenog uvida u poslovne knjige tuitelja i tuenog, izjasni o stanju dugovanja i potraivanja meu strankama, o plaenim iznosima od strane tuenog i potraivanjima od strane tuitelja. Osnovano revizija ukazuje da je na ovaj nain, suprotno stanovitu drugostepenog suda, dolo do preinake tube, s obzirom da je tuitelj promjenio injenini osnov iste. Odredbom lana 56. stav 1. Zakona o parninom postupku ( "Slubene novine F BiH", broj: 53/03, 73/05, 19/06 u daljem tekstu: ZPP) je propisano da je preinaka tube promjena istovjetnosti zahtjeva, poveanje postojeeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojei, a odredbom stava 2. iste zakonske odredbe je propisano da tuba nije preinaena ako je tuilac promjenio pravnu osnovu zahtjeva, ako je smanjio tubeni zahtjev ili ako je promjenio, dopunio ili ispravio pojedine navode. Iz ove zakonske odredbe proizilazi da promjena injeninog osnova tube predstavlja preinaku tube, bez obzira to je tubeni zahtjev ostao identian kao i u prethodnoj tubi. Meutim, tuitelj je tubu preinaio prije zakljuenja pripremnog roita, to je u saglasnosti sa odredbom lana 57. stav 1. ZPP, koja propisuje da tuitelj moe preinaiti tubu najkasnije do zakljuenja pripremnog roita ili do poetka glavne rasprave, ako pripremno roite nije odrano. Stoga ne stoji revizijski prigovor da tuitelj do roita za glavnu raspravu nije vrio preinaku tube i da je raspravljanjem po tubi koja je preinaena na roitu za glavnu raspravu prvostepeni sud povrijedio odredbu lana 77. ZPP, a da ta povreda nije sankcionisana od strane drugostepenog suda, a to da je, po navodima revizije, uticalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 014723 10 Rev od 12.07.2011. godine)

76

86. lan 57. stav 4. Zakona o parninom postupku ISUVIE FORMALISTIKI PRISTUP U RAZMATRANJU DOPUTENOSTI PREINAKE TUBE NA GLAVNOJ RASPRAVI MOE BITI SUPROTAN CILJU KOJI SE OSTVARUJE ODREDBOM LANA 57. STAV 4. ZPP I IMATI ZNAENJE POVREDE PRAVA STRANKE NA PRISTUP SUDU I PRAVINO SUENJE. Iz obrazloenja: Iz sadraja spisa predmeta proizilazi da su tuitelji u tubi od 26.06.2006. godine postavili zahtjev kojim su traili da se utvrdi da su oni suvlasnici sporne prostorije (sobe) izgraene u potkrovlju predmetne zgrade, te da se ista ima fiziki odvojiti od stana drugotuene i pripojiti stanu tuitelja. Navedeni zahtjev su zasnovali, u bitnom, na injeninim tvrdnjama da su oni, nakon pribavljene graevinske dokumentacije, vlastitim novanim sredstvima izvrili proirenje svoga stana dogradnjom sporne prostorije, koja je nakon rata, bez pravnog osnova, pripojena stanu drugotuene. Nakon izvedenog vjetaenja po vjetaku graevinske struke, iz ijeg nalaza i miljenja je proizilazilo da sporna prostorija vie ne postoji u svom prvobitnom obliku i funkciji, tuitelji su podneskom od 07.04.2009. godine, dakle nakon odranog pripremnog roita, izvrili preinaku tube putem naknadne eventualne kumulacije zahtjeva (lan 56. u vezi sa lanom 55. stav 4. ZPP). Naime, tuitelji su, pored prvobitnog (primarnog) zahtjeva, istakli i novi podredni zahtjev, blie naveden u stavu drugom izreke prvostepene presude, traei da sud usvoji taj zahtjev ukoliko nae da primarni zahtjev nije osnovan. Na glavnoj raspravi od 29.05.2009. godine, uprkos paualno iznesenom protivljenju tuenih, prvostepeni sud je raspravnim rjeenjem dopustio preinaku tube i nakon toga svojom presudom usvojio podredni tubeni zahtjev. Suprotno pravnom rezonovanju prvostepenog suda, drugostepeni sud zauzima pravni stav da nije ispunjen prvi uslov iz lana 57. stav 4. taka 1. ZPP za doputenost preinake tube (odsustvo krivice tuitelja) i taj stav zasniva na dva slijedea zakljuka: Osnovom utvrenja da je tuiteljima njihov stan predat u posjed 25.07.2002. godine drugostepeni sud izvodi zakljuak (prvi) da je neprihvatljiva tvrdnja tuitelja da prije obavljenog uviaja u ovoj parnici (27.02.2009. godine) nisu imali mogunost pristupa spornom stanu i da stoga nisu znali da sporna prostorija na licu mjesta faktiki vie ne postoji. Imajui u vidu da su tuitelji ve u tubi tvrdili da je nakon rata, na njihovu tetu, stan drugotuene proiren za jednu sobu koja je do tada inila sastavni dio njihovog stana, te da su prvobitnim tubenim zahtjevom traili da se ta prostorija fiziki odvoji od stana drugotuene i pripoji njihovom stanu, drugostepeni sud izvodi drugi zakljuak prema kome su tuitelji ve u vrijeme podnoenja tube mogli istai i supsidijarni novani zahtjev, iji bi taan iznos mogli konano opredijeliti nakon izvedenog vjetaenja. Osnovano revidenti u reviziji ukazuju da se odluka drugostepenog suda o odbijanju podrednog zahtjeva zasniva na nepravilnoj primjeni odredbe lana 57. stav 4. ZPP.

77

Prvi zakljuak drugostepenog suda je neprihvatljiv jer polazi od pogrene pretpostavke da su tuitelji danom stupanja u posjed vlastitog stana (27.02.2002. godine) imali mogunost uvida i u faktiko stanje stana drugotuene. Sadraj izvedenih dokaza, pa i informativnih navoda stranaka, ne daje stvarnu osnovu za zakljuak da je tuiteljima prije obavljenog uviaja i graevinskog vjetaenja bio poznat graevinski izgled stana drugotuene i raspored prostorija u tom stanu, na osnovu ega bi mogli imati izvjesno saznanje da sporna prostorija u svom prvobitnom graevinskom obliku ne postoji i da sada ona faktiki predstavlja prostor kuhinje, dio prostora hodnika i trpezarije te WC-a stana drugotuene, te da bi izdvajanjem sporne prostorije dolo do naruavanja postojee funkcionalnosti stana drugotuene i iziskivalo vea finansijska ulaganja za dovoenje tog stana u funkcionalno stanje. Po vremenu spajanja (isticanja) vie tubenih zahtjeva razlikuje se inicijalno i naknadno spajanje, a po nainu njihovog spajanja razlikuje se obino kumulativno i eventualno spajanje tubenih zahtjeva. U konkretnom sluaju radi se o naknadnoj eventualnoj kumulaciji zahtjeva koja ima znaaj i preinake tube, pri emu drugostepeni sud tuiteljima stavlja u krivicu to to u konkretnom sluaju nisu izvrili inicijalnu eventualnu kumulaciju, odnosno odmah u tubi postavili eventualni zahtjev. Ovaj revizijski sud takvo pravno rezonovanje drugostepenog suda smatra pogrenim. Tuitelju se ne moe nametnuti dunost preventivnog inicijalnog eventualnog isticanja zahtjeva odmah u tubi i u sluajevima kada jo uvijek objektivno ne postoji injenina i pravna neizvjesnost o osnovanosti primarnog zahtjeva. Da li e u jednoj tubi istai samo jedan tubeni zahtjev ili vie njih zavisi na prvom mjestu od dispozicije tuioca, dok naknadno spajanje vie tubenih zahtjeva ne zavisi samo od volje tuioca ve i od saglasnosti tuenog i postojanja zakonskih uslova za preinaku tube iz lana 57. ZPP, u konkretnom sluaju uslova propisanog odredbom lana 57. stav 4. taka 1. ZPP. Ovaj revizijski sud ocjenjuje da je taj zakonski uslov u konkretnom sluaju bio ispunjen, budui da su tuitelji tek nakon izvedenog uviaja i graevinskog vjetaenja imali potpuna saznanja o faktikom stanju sporne prostorije, koje je kao takvo i nametnulo potrebu preinake tube isticanjem eventualnog zahtjeva. U konkretnom sluaju ispunjen je i uslov svrsishodnosti budui da je ratio legis eventualne kumulacije, izmeu ostalog, i efikasnost postupka, a sve okolnosti konkretnog sluaja upuuju na zakljuak da preinaka nije imala za cilj odugovlaenje postupka. Eventualni tubeni zahtjev zasnovan je na istom ivotnom dogaaju kao i prvobitno postavljeni zahtjev, svi dokazi provedeni po prvobitnom tubenom zahtjevu koriteni su i za rjeavanje spora po eventualnom zahtjevu, a prvotueni ni ne tvrdi da nije bio u mogunosti raspravljati po preinaenoj tubi bez odgode glavne rasprave. Na osnovu svega izloenog ovaj revizijski sud ocjenjuje da procesna disciplina i potivanje rokova, kao ciljevi koji se ostvaruju odredbom lana 57. stav 4. ZPP, nisu u konkretnom sluaju povrijeeni spornom procesnom radnjom tuitelja. Stoga je pravni stav drugostepenog suda da je za tuitelje nastupila prekluzija u mogunosti preinake tube posljedica pretjeranog formalizma u primjeni odredbe lana 57. stav 4. ZPP. Takav isuvie formalistiki pristup u konkretnom sluaju ima znaenje i povrede prava tuitelja na pristup sudu i pravino suenje iz lana 6. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

78

(Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 012449 10 Rev od 13.10.2011. godine) 87. lan 58. stav 1. Zakona o parninom postupku DEJSTVA SUBJEKTIVNOG PREINAENJA TUBE NASTUPAJU OD MOMENTA NJIHOVOG NASTUPANJA PREMA PRVOBITNO TUENOM, ODNOSNO OD MOMENTA PODNOENJA TUBE PROTIV PRVOBITNO TUENOG. UREENJE, DOPUNA ILI ISPRAVKA TUBE NEMA PRAVNI ZNAAJ PREINAENJA TUBE I NE UTIE NA PROCESNA I MATERIJALNA DEJSTVA PRVOBITNO PODNESENE TUBE. Iz obrazloenja: Osnovano revident osporava pravilnost pravnog stava drugostepenog suda zauzetog povodom prigovora zastarjelosti, pravilno ukazujui da se taj stav zasniva na pogrenoj premisi da je tuitelj prvi put uredio tubu pismenim podneskom od 26.09.2006. godine i da se sva potraivanja tuitelja moraju raunati od ovog roka. Drugostepeni sud u razlozima svoje odluke koristi termin uredio tubu, zanemarujui da ureenje, dopuna ili ispravka tube nema pravni znaaj preinaenja tube i ne utie na procesna i materijalna dejstva prvobitno podnesene tube. No, bez obzira na ovu pojmovnu nepreciznost, oigledno je da drugostepeni sud smatra da je podneskom od 26.09.2006. godine tuitelj izvrio subjektivno preinaenje tube (lan 58. ZPP). Pri tome drugostepeni sud vjerovatno smatra da je u prvobitnoj tubi tuilac oznaio tuenog kao fiziko lice, a u podnesku od 26.09.2006. godine kao fiziko lice obrtnika. U tubi od 28.12.1999. godine kao tueni je oznaen J.S. (za dugovanje u poslovnim prostorima u Meugorju), a u podnesku od 26.09.2006. godine, kojim je tuitelj na poziv suda uredio tubu u skladu sa odredbama novog ZPP, kao tueni je oznaen J.S, vlasnik poslovnih prostorija u M., pri emu tuitelj u obrazloenju ovog podneska navodi da je tuenik potroa kupac elektrine energije, kao fizika osoba koja obavlja samostalnu privrednu djelatnost u poslovnim objektima. Suprotno pravnom rezonovanju drugostepenog suda, navedeno stanje stvari ne prua osnova za zakljuak da je tuitelj podneskom od 26.09.2006. godine izvrio subjektivno preinaenje tube. Meutim, sve i kada bi se prihvatio stav drugostepenog suda da je navedenim podneskom izvreno subjektivno preinaenje tube, ta okolnost nema u pogledu zastarjelosti onaj pravni znaaj koji joj je dao drugostepeni sud. Dejstva subjektivnog preinaenja tube, ukoliko se ono manifestuje kao procesna sukcesija (lan 58. stav 1. ZPP), nastupaju od momenta njihovog nastupanja prema prvobitno tuenom, odnosno od momenta podnoenja tube protiv prvobitno tuenog. Novi tueni stupa u parnicu na mjesto dotadanjeg tuenog, pa se efekti podnoenja tube protiv prvobitno tuenog odnose i na novog tuenog (lan 58. stav 3. ZPP). Jedna od graanskopravnih (materijalnih) posljedica tube jeste i prekid toka zastarjelosti, tako da je u konkretnom sluaju taj rok zastarjelosti prekinut tubom od 28.12.1999. godine, a ne

79

podneskom od 26.09.2006. godine, kako to pogreno rezonuje drugostepeni sud, pa stoga u ovoj pravnoj stvari zastara nije nastupila. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Ps 900583 09 Rev od 17.02.2011. godine) 88. lan 102. stav 2. Zakona o parninom postupku SAVJESNA STRANKA NIJE PREKLUDIRANA U PRAVU DA TOKOM GLAVNE RASPRAVE IZNOSI NOVE INJENICE I PREDLAE NOVE DOKAZE. Iz obrazloenja: Meutim, osnovano se u reviziji tuiteljica prigovara da je odluka drugostepenog suda o odbijanju zahtjeva za izgubljeno izdravanje 2.-4 tuiteljica donesena povredom odredbe parninog postupka iz lana 102.st.2. u vezi sa lanom 209. ZPP-a. Jedan od zahtjeva drugo do etvrto tuiteljica u ovom postupku se odnosio na isplatu izgubljenog izdravanja za period od poev od 30.12.1998. godine pa ubudue. Tuiteljice su na okolnosti stvarnih primanja umrlog G.A. predloile vjetaenje po vjetaku financijeske struke sa naznaenjem obima vjetaenja (kao u rjeenju suda od 28.09.2005.godine) koje je obavljeno na temelju podataka datih vjetaku od strane pravnog lica Grave Tadir d.o.o. Konjic i prema kojim visina plae koju je prednik tuiteljica ostvarivao u posljednjoj godini iznosi 132,50 KM. Naknadno dostavljena potvrda od istog pravnog lica u kojoj je visina plae od 975,00 KM, je uslijedila nakon obavljenog vjetaenja, pa niestepeni sudovi odbijaju prijedlog tuiteljica dopune nalaza vjetaka, sve sa obrazloenjem da su tuiteljice novu potvrdu imale mogunost pribaviti blagovremeno. Iz navedenih razloga s pozivom na odredbe lana 123. i 126. ZPP-a, odbijaju prigovore tuiteljica na nalaz vjetaka financijske struke kojim vjetak konstatuje nepostojanje pozitivne razlike u visini plae prednika tuiteljica i penzijskih primanja. Drugostepeni sud prihvata takav stav prvostepenog suda smatrajui ga opravdanim u smislu lana 207.st.1. ZPP-a (pravilno lan 102. st.2. ZPP-a). Meutim, ovakvim postupanjem sudova povrijeen je zakon na tetu drugo do etvrtotuiteljica. Ovo iz razloga to je i pored postojanja obaveze da u smislu odredbe lana 77. ZPP-a, da do okonanja pripremnog roita iznesu sve injenice i ponude sve dokaze potrebne za utvrenje svojih navoda, stranke nisu u potpunosti prekludirane da i tokom glavne rasprave iznose injenice i predlau nove dokaze. Istina, takva mogunost je data samo savjesnim tj. samo onim strankama koje iz opravdanih razloga nisu mogle predloiti odreene dokaze na pripremnom roitu. U konkretnom sluaju, po miljenju ovog suda tuiteljice su bile savjesne jer su o visini zarade svog prednika, koje je vjetak imao u vidu i na bazi koje je sainio nalaz, saznale tek dostavljanjem nalaza i miljenja ovog vjetaka. U takvoj situaciji prvostepeni sud proputa da od vjetaka zatrai razjanjenje u pogledu razliite sadrine podataka iz potvrda izdatih od istog pravnog lica, u tom smislu odloi raspravu i pozove vjetaka radi eventualne dopune svoga nalaza. Takvo postupanje prvostepenog suda, drugostepeni sud

80

nije sankcionisao, na koji nain je od strane tog suda poinjena povreda odredaba parninog postupka koja je bila od uticaja na pravilnost i zakonitost drugostepene presude i zbog koje je ova u odbijajuem dijelu odluke koja se odnosi na izgubljeno izdravanje 2-4. tuiteljica, morala biti ukinuta i u tom dijelu predmet vraen drugostepenom sudu na ponovno suenje (lan 249.st.1. ZPP-a ). U ponovljenom postupku drugostepeni sud e imajui u vidu primjedbe iz ovog rjeenja, postupiti u smislu odredbe lana 217.-220. ZPP-a, otkloniti poinjenu povredu postupka, nakon ega e donijeti odluku za koju e dati potpune i valjane razloge. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 043339 11 Rev od 23.08.2011. godine) 89. lan 125. stav 1. Zakona o parninom postupku PITANJE DA LI SU STRANKE PRAVNI SLJEDBENICI PREDUZEA KOJA SU ULA U PRIVATIZACIJU JE PITANJE POSTOJANJA STVARNE LEGITIMACIJE I KAO TAKVO MATERIJALNOPRAVNE PRIRODE, PA SE ONO NE MOE TRETIRATI ISKLJUIVO KAO INJENINO PITANJE I SHODNO TOME UVAITI IZJAVE STRANAKA KOJOM ONE TU INJENICU INE NESPORNOM, UKOLIKO TE IZJAVE NEMAJU STVARNU OSNOVU U SADRAJU IZVEDENIH DOKAZA I IZAZIVAJU SUMNJU DA STRANKE ELE IZIGRATI ZAKONSKA PRAVILA PROCESA PRIVATIZACIJE. Iz obrazloenja: Meutim, slijedom naprijed izloenih injeninih utvrenja niestepenih sudova i navedenog slijeda izvrenih upisa kod nadlenih registracijskih sudova, da parnine stranke u ovoj pravnoj stvari, dakle Antikorozija d.o.o. Tuzla, nastalog nakon provedenog postupka privatizacije DD Antikorozija Tuzla i tueni, dakle Remontmontaa d.d. Tuzla, nastalom nakon provedene privatizacije Remontmontaa Drutvo jednog lica Tuzla, meusobno istiu predmetne tubene, odnosno protivtubene zahtjeve, neophodno je bilo sagledati obim njihovih steenih prava provedenim postupkom privatizacije, pa nadalje da li iz ovih, pravnim sljednitvom na njihovoj strani predstoji pravo na isticanje navedenih zahtjeva, to je po niestepenim sudovima potpuno zanemareno, pri emu ak prvostepeni sud u razlozima svoje odluke (peti pasus devete stranice pismenog otpravka) navodi da nije ni cijenio provedene dokaze koji se odnose na period poslije 1995. godine. Navedeno posebno to se pobijanom presudom utvruje da je tuitelj dosjelou stekao pravo vlasnitvo na dijelu upravne zgrade. Navedeno podrazumijeva, s obzirom da se radi o originalnom nainu sticanja, da je navedeno pravo steeno danom isteka rokova na koje su se niestepeni sudovi pozvali, dakle, 28.11.1994. godine. Odluka o utvrenju toga prava je samo deklaratornog znaaja. Proizalo bi da se tuitelju, dakle, Antikorozija d.o.o. Tuzla, priznaje pravo koje je steklo Dioniko drutvo u mjeovitoj svojini Antikorozija sa p.o. Tuzla (upisanom na taj dan rjeenjem Osnovnog suda udruenog rada u Tuzli broj: U/I 2683/91 od 06.11.1991.

81

godine) potpunim zanemarivanjem pravila materijalnog prava iz osnova privatizacije, primjenom kojih se trebao razrijeiti sporni odnos utvrivanjem odlunih injenica na kojima tuitelj i tueni zasnivaju svoja prava iz ovoga osnova. Navedeni pristup nuno ima za posljedicu sagledavanje steenih prava kroz pravila materijalnog prava sadranim u odredbama Zakona o privatizaciji (Slubene novine F BiH, broj: 27/97, 8/99, 32/00,45/00, 54/00, 61/01,27/02, 33/02, 28/04, 44/06 i 4/09), te Zakona o poetnom bilansu stanja preduzea i banaka (Slubene novine FBiH broj 12/98, 40/99, 47/06 i 38/08), prema kojima proizilazi kao ope pravilo da kroz provedeni postupak privatizacije, se ne mijenja pravna osobnost i identitet privatizovanog preduzea, ve jedino dolazi do promjene titulara prava vlasnitva nad osnovnim kapitalom privatizovanog preduzea, bez obzira da li je taj kapital iskazan u dionicama ili osnivakim udjelima, ali samo u okviru predmeta privatizacije omeenom poetnim bilansom stanja (pregled stvari, prava, obaveza i kapitala preduzea i banaka sa kojima se ulazi u proces privatizacije). Dakle, sve obaveze preduzea koje je privatizovano i dalje postoje, kao i sva potraivanja tog preduzea prema treim osobama, uz navedeno ogranienje, ime je iskljuena zakonska mogunost da privatizovano preduzee izvan steenih prava na predmetu privatizacije ostvaruje dalja prava koja je eventualno imalo preduzee koje se privatizuje a sa kojima se nije ulo u proces privatizacije. Neprivatizovanim kapitalom i imovinom preduzea po izvrenju programa privatizacije i poetnog bilansa stanja, kako je to odreeno odredbama lana 31. Zakona o privatizaciji (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji 28/04 - lan 4. - i 4/09 - lan 19.) upravlja i raspolae vlada nadlena za upravljanje dravnim kapitalom u tom preduzeu. Stoga, zanemarujui da je u ovoj pravnoj stvari tokom viegodinjeg trajanja postupka, dolo do procesno pravne sukcesije na nain da je umjesto prvobitnog tuitelja DD Antikorozija Tuzla, postupak nastavljen po tuitelju, a umjesto prvobitno tuenog DJL Remontmontaa Tuzla, postupak nastavljen po tuenom, a da je u odnosu na prvobitnu oznaku parninih stranki (prije navedene procesne sukcesije) Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine citiranim rjeenjem iskazao svoj pravni stav zasnovan na injeninom osnovu i pravilima materijalnog prava vaeim na dan zakljuenja glavne rasprave u tom dijelu postupka, dakle 15.05.2000. godine, rukovodei kojim stavom su niestepeni sudovi razrijeili sporni odnos, zanemarujui izneeni injenini kompleks parninih stranki u pogledu njihove privatizacije na pripremnom roitu odranom dana 12.06.2006. godine, u prilog osnova tube (prva stranica i sredinji dio tree stranice zapisnika sa pripremnog roita) odnosno protivtube (pismeni podnesci tuenog na koje se pozvao), pa da sagledavanjem ovoga u odnosu na oznaena pravila materijalnog prava razrijee sporni odnos, su pogreno primjenili materijalno pravo, zbog ega je injenino stanje (u okviru injeninih tvrdnji parninih stranki) nepotpuno utvreno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude. Pri navedenom sama konstatacija prvostepenog suda na zapisniku sa pripremnog roita (pretposljednji pasus tree stranice) da punomonici parninih stranaka ine nespornim da su privatizovana preduzea i tuioca i tuenog pravni sljednici preduzea koja su ula u privatizaciju nema pravnog znaaja jer se radi o pravnom odnosu a ne injenici, tako da parnine stranke svojom izjavom ovome odnosu ne mogu dati znaaj priznate injenice.

82

Pravilna primjena materijalnog prava bi predstojala da su niestepeni sudovi, polazei prevashodno od navedenog injeninog osnova tube, odnosno protivtube, u pogledu njihove privatizacije razrjeenje spornog odnosa izvrili pravilnom primjenom navedenih odredbi na nain da pravilno utvrde odlune injenice, te jasno odrede pripadajua prava parninih stranki iz ovoga osnova, to su propustili, utvrujui ove protivno navedenim pravilima, ime je zbog pogrene primjene materijalnog prava injenino stanje nepotpuno utvreno. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Ps 000113 09 Rev od 28.04.2011. godine) 90. lan 126. Zakona o parninom postupku lan 72. Zakona o radu lan 50. Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti proizvodnje i prerade metala u F BiH NA ZAPOSLENIKU JE TERET DOKAZIVANJA POSTOJANJA I SADRAJA SPORAZUMA IZMEU POSLODAVCA I SINDIKATA O VISINI DOGOVORENE NAKNADE PLAA ZAPOSLENIKA ZA SLUAJ PREKIDA RADA DO KOJEG JE DOLO ZBOG OKOLNOSTI ZA KOJE ZAPOSLENIK NIJE KRIV. (Presuda Vrhovnog suda F Bosne i Hercegovine broj: 70 0 Rs 000246 09 Rev od 29.03.2011. godine) 91. lan 127. Zakona o parninom postupku TERET DOKAZIVANJA TVRDNJI DA JE DUG PLAEN, KAO I TVRDNJI O POSTOJANJU VIDLJIVIH ILI SKRIVENIH MANA STVARI, JE NA TUENOM. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 68 0 P 002456 10 Rev od 12.05.2011. godine) 92. lan 137. Zakona o parninom postupku SVJEDOCI SU, PO DEFINICIJI, OSOBE KOJE OBAVJETAVAJU SUD O SVOJIM ZAPAANJIMA DOGAAJA KOJI SU SE DESILI U PROLOSTI, PA SE ISKAZI SVJEDOKA NE MOGU OCIJENITI PAUALNIM SAMO ZBOG TOGA TO SE DOGAAJ O KOME SVJEDOE DESIO PRIJE DVIJE I PO GODINE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 49 0 P 005720 09 Rev od 28.12.2010. godine)

83

93. lan 147. i lan 155. Zakona o parninom postupku NALAZ I MILJENJE VJETAKA MEDICINSKE STRUKE KOJI JE SOLIDNO I LOGINO ZASNOVAN NA INJENICAMA O ZDRAVSTVENOM STANJU NEKOG LICA NE MOE SE OBORITI ISKAZIMA SVJEDOKA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 185309 11 Rev od 25.08.2011. godine) 94. lan 160. Zakona o parninom postupku lan 96. Zakona o krivinom postupku PRAVO NA NAKNADU I NAGRADU ZA OBAVLJENO VJETAENJE VJETAK, U PRAVILU, OSTVARUJE U POSTUPKU ZA POTREBE KOJEG JE PROVEDEN DOKAZ VJETAENJEM U SKLADU SA RJEENJEM SUDA. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Ps 001065 10 Rev od 12.05.2011. godine) 95. lan 176. stav 2. i lan 192. Zakona o parninom postupku NE SAMO TUITELJ VE I TUENI MOE IMATI PRAVNI INTERES DA SE ODLUI O SVIM ZAHTJEVIMA KOJE JE TUITELJ POSTAVIO U TUBI, JER SE RJEENJEM STVARI U CIJELINI OTKLANJA PRAVNA NESIGURNOST I ISKLJUUJE MOGUNOST POKRETANJA NOVOG SPORA. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 049506 11 Rev od 09.08.2011. godine) 96. lan 194. Zakona o parninom postupku UKOLIKO STRANKA U ALBI, IZMEU OSTALOG, ISTAKNE I PRIGOVOR DA SUD NIJE ODLUIO O SVIM ZAHTJEVIMA, TAJ ALBENI PRIGOVOR IMA SE SMATRATI PRIJEDLOGOM ZA DONOENJE DOPUNSKE PRESUDE, U KOM SLUAJU JE PRVOSTEPENI SUD DUAN POSTUPITI U SKLADU SA ODREDBOM LANA 194. ZPP. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 049506 11 Rev od 09.08.2011. godine)

84

97. lan 196. stav 2. Zakona o parninom postupku NE POSTOJI IDENTITET ZAHTJEVA KADA JE U RANIJOJ PARNICI TUITELJICA ZAHTIJEVALA DA SE UTVRDI DA JE UGOVOROM O POKLONU, ZAKLJUENIM IZMEU NJENOG UMRLOG SUPRUGA, KAO POKLONODAVCA, I NJEGOVE KERKE, KAO POKLONOPRIMCA, POVRIJEEN NJEN NUNI NASLJEDNI DIO, I TEKUE PARNICE U KOJOJ TUITELJICA ZAHTIJEVA DA SE UTVRDI DA JE DJELIMINO NITAV KASNIJI UGOVOR O POKLONU ISTE NEKRETNINE, ZAKLJUEN IZMEU POKLONOPRIMCA IZ RANIJEG UGOVORA (SADA POKLONODAVCA) I NOVOG POKLONOPRIMCA. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 41 0 P 002619 11 Rev od 21.06.2011. godine) 98. lan 209. i lan 19. Zakona o parninom postupku NEPRAVILNA PRIMJENA ODREDABA PROCESNOG ZAKONA O MJESNOJ NADLENOSTI NE MORA UVIJEK BITI OD UTICAJA NA DONOENJE ZAKONITE I PRAVILNE ODLUKE. Iz obrazloenja: U ovoj pravnoj stvari, saglasno odredbi lana 28. stav 1. u vezi sa lanom 40. ZPP, za suenje je mjesno nadlean bio Opinski sud u Sarajevu, kako je to osnovano i blagovremeno prigovorio tueni u svome pismenom odgovoru na tubu. Meutim, ne stoji revizijski prigovor tuenog da je drugostepeni sud poinio povredu odredaba parninog postupka iz lana 209. u vezi sa lanovima 19., 40. i 67. stav 2. ZPP time to je propustio ukinuti prvostepenu presudu i na taj nain sankcionisati nepravilnu primjenu navedenih zakonskih odredaba od strane prvostepenog suda. Svrha propisivanja da je za suenje nadlean sud koji je ope mjesno nadlean za tuenog (lan 28. stav 1. ZPP) jeste da tuenom olaka odbranu u postupku tako to e za suenje biti nadlean sud koji je za njega teritorijalno najpristupaniji. Po koncepciji novog parninog procesnog zakonodavstva sve povrede odredaba parninog postupka su relativizovane tako to je propisano da povreda odredaba parninog postupka postoji samo ukoliko je ona bila od uticaja na donoenje zakonite i pravilne presude (lan 209. ZPP). Time je sudovima omogueno da u instancionom postupku sutinski vrednuju uticaj uinjene povrede postupka na zakonitost i pravilnost odluke u svakom konkretnom sluaju. U konkretnom sluaju, umjesto mjesno nadlenog Opinskog suda u Sarajevu, sudio je Opinski sud u Zenici koji po strukturi i kvalifikacijama odgovara sudu koji je po zakonu trebao suditi. Tueni u reviziji ne tvrdi da suenje pred Opinskim sudom u Zenici u ovoj pravnoj stvari ne prua iste procesne i materijalne garancije za pravilno i zakonito suenje, niti iznosi tvrdnje da mu je voenje predmetnog postupka pred mjesno nenadlenim sudom

85

na bilo koji nain otealo uee u postupku ili, pa makar i u najmanjoj mjeri, onemoguilo raspravljanje. Na osnovu izloenog ovaj revizijski sud ocjenjuje da nepravilna primjena odredaba procesnog zakona o mjesnoj nadlenosti u konkretnom sluaju nije bila od uticaja na donoenje zakonite i pravilne odluke. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 007532 09 Rev od 20.01.2011. godine) 99. lan 209. i lan 231. Zakona o parninom postupku PRAVO NA OBRAZLOENJE SUDSKE ODLUKE I PREMA PRAKSI EVROPSKOG SUDA PREDSTAVLJA ELEMENAT PRAVA NA PRAVINO SUENJE, JER SE TIME OMOGUAVA PROVJERA DA LI JE PROVEDENO SUENJE BILO PRAVINO I OMOGUAVA STRANCI DA NA TEMELJU OBRAZLOENJA SAZNA ZA RAZLOGE ODLUKE I NA OSNOVU TOGA ADEKVATNO INSTRUIRA SVOJE PRAVNE LIJEKOVE. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 002062 09 Rev od 20.01.2011. godine) 100. lan 209. , lan 227. stav 1. i lan 231. Zakona o parninom postupku DRUGOSTEPENI SUD INI POVREDU ODREDABA PARNINOG POSTUPKA UKOLIKO PROPUSTI DA ODLUI O SVIM ALBAMA. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000981 10 Rev od 30.03.2011. godine) 101. lan 221., lan 126. i lan 127. Zakona o parninom postupku DRUGOSTEPENI SUD PREKORAUJE SVOJE OVLATENJE IZ LANA 221. ZPP KADA, ODLUUJUI MIMO RAZLOGA ALBE, OCIJENI DA PRVOSTEPENI SUD U KONKRETNOM SLUAJU NIJE MOGAO ODLUIVATI O VISINI MATERIJALNE TETE PO SVOJOJ SLOBODNOJ OCJENI, JER NA TAJ NAIN ZAPRAVO ZAKLJUUJE DA JE PRVOSTEPENI SUD NEPRAVILNO PRIMJENIO ODREDBU LANA 127. ZPP IAKO ALBA NIJE BILA IZJAVLJENA IZ RAZLOGA POVREDE ODREDABA PARNINOG POSTUPKA. Iz obrazloenja: Iz razloga prvostepene presude proizilazi da je sud utvrdio da drugotuitelju i treetuiteljici (u daljem tekstu: tuitelji) pripada pravo na naknadu materijalne tete sa

86

osnova trokova lijeenja i tue njege i pomoi (lan 196. ZOO), pri emu je visinu te materijalne tete prvostepeni sud utvrdio primjenom odredbe lana 127. ZPP. Navedenom zakonskom odredbom propisano je ovlatenje suda da prema svojoj slobodnoj ocjeni odlui o visini nekog osnovanog prava ako se njegova tana visina ne moe utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim tekoama. albu protiv prvostepene presude tueni je izjavio zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja i pogrene primjene materijalnog prava, pri emu je u dijelu relevantnom za odluku o materijalnoj teti naveo samo slijedee: Sud je na ime materijalne tete dosudio tuitelju ukupan iznos od 24.998,00 KM bez i jednog priloenog materijalnog dokaza to dovodi u sumnju pristrasnost suda ili doputanje materijalizacije nesree od strane suda. Kako se radilo o malodobnom djetetu, u kolskom uzrastu, u skladu sa odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju trokove lijeenja u punom iznosu snosi Zavod za zdravstveno osiguranje. Drugostepeni sud je u ovom dijelu uvaio albu i odbio zahtjev za naknadu materijalne tete, navodei u razlozima svoje odluke slijedee: Meutim, za ovaj vid tete tuitelji nisu ponudili niti jedan dokaz, osim izjave treetuiteljice sasluane kao stranke u sporu, a to nije bilo dovoljno da bi se u tom dijelu moglo udovoljiti tubenom zahtjevu za naknadu materijalne tete tuiteljima pod 2. i 3. Naime, oni su bili duni dokazati visinu materijalne tete i u tom pravcu ponuditi sudu potrebne dokaze kako bi se teta mogla i utvrditi. Prvostupanjski sud nije mogao ovaj vid tete utvrditi na temelju iskaza treetuiteljice, a niti po svojoj slobodnoj ocjeni. Dakle, drugostepeni sud odluku o odbijanju zahtjeva za naknadu materijalne tete donosi primjenjujui pravilo o teretu dokazivanja iz lana 126. ZPP, zanemarujui pri tome da pravilna primjena lana 127. ZPP, osnovom koga je prvostepeni sud kvantificirao po svojoj ocjeni visinu materijalne tete, iskljuuje primjenu lana 126. ZPP. Kvantifikaciji zahtjeva za naknadu materijalne tete po slobodnoj ocjeni, a ne po slobodnoj ocjeni izvedenih dokaza u smislu lana 8. ZPP, prethodila su dva zakljuka prvostepenog suda i to prvi, da iz ocjene izvedenih dokaza proizilazi osnovanost zahtjeva za naknadu materijalne tete i drugi, da bi se visina materijalne tete mogla utvrditi samo s nerazmjernim tekoama jer tuitelji u tom pravcu nisu sudu prezentirali niti jedan materijalni dokaz. Pravilnost navedenih zakljuaka prvostepenog suda tueni je u svojoj albi mogao uspjeno pobijati samo prigovorima kojima bi ukazao na nepravilnu primjenu odredaba lanova 8. i 127. ZPP, odnosno iz razloga povrede odredaba parninog postupka iz lana 209. ZPP, ali na tom albenom razlogu tueni nije utemeljio svoju albu niti se radi o povredama postupka na koje drugostepeni sud pazi po slubenoj dunosti (lan 208. stav 1. u vezi sa lanom 221. ZPP). Stoga je drugostepeni sud prekoraio svoje ovlatenje iz lana 221. ZPP kada je, odluujui mimo razloga albe, naao da prvostepeni sud nije mogao odluivati o visini materijalne tete po svojoj slobodnoj ocjeni, ime je zapravo zakljuio da je prvostepeni sud nepravilno primjenio odredbu lana 127. ZPP iako alba nije bila izjavljena iz razloga povrede odredaba parninog postupka. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 033056 10 Rev od 13.09.2011. godine)

87

102. lan 247. stav 2. Zakona o parninom postupku lan 19. Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo NIJE DOZVOLJENA REVIZIJA PROTIV RJEENJA DRUGOSTEPENOG SUDA KOJIM JE POTVRENO PRVOSTEPENO RJEENJE O UTVRIVANJU VISINE SUDSKE TAKSE I NJENOJ PRINUDNOJ NAPLATI. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 191403 11 Rev od 23.08.2011. godine) 103. lan 247. stav 2. i lan 254. stav 4. Zakona o parninom postupku lan 57. stav 5. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u F BiH PROTIV RJEENJA DRUGOSTEPENOG SUDA, KOJIM JE POTVRENO PRVOSTEPENO RJEENJE O ODBIJANJU ZAHTJEVA ZA BRISANJE NEOSNOVANOG UPISA U SUDSKI REGISTAR, REVIZIJA NIJE DOPUTENA. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000211 10 Rev od 27.01.2011. godine) 104. lan 318. stav 1. i lan 362. stav 1. Zakona o parninom postupku ODREIVANJE VRIJEDNOSTI PREDMETA SPORA ZBRAJANJEM ZAHTJEVA DOLAZI U OBZIR JEDINO KOD OBJEKTIVNE, A NE I KOD SUBJEKTIVNE KUMULACIJE. Iz obrazloenja: Predmet raspravljanja u konkretnoj pravnoj stvari je zahtjev tuitelja za naknadu tete koju su pretrpjeli time to im je oduzet dio parcela za izgradnju lokalnog puta (eksproprijacija nije provedena), a iji su oni suvlasnici svaki sa dijelom od po 1/3. Kao vrijednost spora oznaili su ukupan iznos od 13.268,00 KM. Iako se ovdje radi o sporu sa tri tuitelja od kojih svaki ima prema tuenoj svoj odtetni zahtjev, tubeni zahtjev je formulisan kao jedinstven, tako da su tuitelji zapravo zbrojili svoje zahtjeve u jedan. Takvim nepravilnim postupkom tuitelja (na koji niestepeni sudovi nisu obratili panju) nije se izmijenila pravna priroda njihovih zahtjeva, tako da iako je tuenoj naloeno da tuiteljima plati ukupan iznos od 13.268,00 KM, ona zapravo svakom od tuitelja duguje iznos od po 4.422,66 KM. Odredbom lana 318. stav 1. ZPP-a, propisano je da odreivanje vrijednosti predmeta spora zbrajanjem zahtjeva dolazi u obzir jedino kod objektivne, a nikako kod subjektivne (kao to je to sluaj u konkretnom predmetu lan 362. stav 1. taka 2. ZPP-a -

88

formalni suparniari) kumulacije. Prema tome, kod ocjene vrijednosti predmeta spora treba odvojeno uzimati zahtjev svakog od tuitelja, a ne zbrajati ih. To znai, da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostepene presude u odnosu na svakog od tuitelja iznosi 4.422,66 KM. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P 000582 10 Rev od 04.10.2011. godine) 105. lan 359. Zakona o parninom postupku PREDSJEDNIK KANTONALNOG SUDA NE MOE U POSTUPKU ZA IZUZEE PREDSJEDNIKA OPINSKOG SUDA DONIJETI RJEENJE O NOVANOM KANJAVANJU STRANKE ZBOG VRIJEANJA SUDA PRIJE NEGO TO PREDSJEDNIK VRHOVNOG SUDA ODLUI O ZAHTJEVU ZA NJEGOVO IZUZEE OD ODLUIVANJA O IZUZEU PREDSJEDNIKA OPINSKOG SUDA. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 V 005370 11 G od 19.07.2011. godine) 106. lan 366. Zakona o parninom postupku lan 206. i lan 414. Zakona o obligacionim odnosima SAIZVRIOCI KRIVINOG DJELA KOJI ODGOVARAJU SOLIDARNO ZA TETU NEMAJU POLOAJ JEDINSTVENIH NUNIH SUPARNIARA U PARNICI ZA NAKNADU TETE. KADA SE RADI O OBINOM, A NE JEDINSTVENOM SUPARNIARSTVU, SVAKI OD SUPARNIARA JE SAMOSTALNA STRANKA I NJIHOVE RADNJE ILI PROPUTANJA NE KORISTE NITI TETE DRUGIM SUPARNIARIMA. STOGA, KADA SAMO JEDAN OD OBINIH SUPARNIARA IZJAVI ALBU PROTIV PRVOSTEPENE PRESUDE, TA PRESUDA E POSTATI PRAVOMONA U ODNOSU NA DRUGOG SUPARNIARA KOJI SE NIJE ALIO, JER IZ SAME SOLIDARNOSTI OBLIGACIJE NE PROIZILAZI JEDNAKOST RJEENJA SPORA. Iz obrazloenja: S tim u vezi pravilno revidentica primjeuje da su u ovom sporu u smislu odredbe lana 365. ZPP-a, tueni obini, a ne nuni i jedinstveni suparniari ( lan 366. ZPP-a) jer u odnosu na njih nije morala biti doneena jedinstvena odluka. Naime, odredbom lana 206.st.1. Zakona o obligaciono pravnim odnosima, propisano da za tetu koju je vie prouzrokaovalo zajedno svi uesnici odgovaraju solidarno. Solidarna pasivna obligacija (lan 414. ZOO), kakva je u konkretnom sluaju, je takva obligacija u kojoj je svaki sudunik obavezan da izvri cjelu obavezu, s tim da se ova u svakom sluaju ima izvriti samo jedanput i onaj ko izvri isplatu moe traiti regres od drugih solidarnih dunika. U

89

konkretnom sluaju radi se o zakonskoj solidarnoj obavezi tuenih, jer je osnov njihove obaveze zajedniki uinjeni delikt, pa kako su podnesenom tubom tuena oba uinioca krivinog djela iz koga je prizala obaveza plaanja tete, pravilno je postupio prvostepeni sud kada je oba tuena proglasio odgovornim i obavezao da traenu tetu isplate tuiteljici. Meutim, tuiteljica je mogla podnijeti tubu u odnosu na samo jednog od tuenih, pa bi tako oznaeni tueni odgovarao za cijeli dug ili za neki njegov dio, zavisno od postavljenog zahtjeva. Stoga, ni odgovornost pojedinih dunika na isplatu ne mora biti uvijek ista, pa jedno lice moe biti solidarno obavezano samo do odreene visine duga, i pored ega bi obligacija i dalje ostala jedinstvena. Dakle, drugotueni, nije izjavio albu protiv prvostepene presude, pa se smatra da se saglasio sa dosuenim iznosom, pa bi u konkretnom sluaju bio odgovoran da tuiteljici isplati tetu u visini iznosa dosuenog prvostepenom presudom od ukupno 21000,00 KM, dok bi u odnosu na drugotuenog dosueni iznos tete, kako je to u pobijanoj presudi, mogao biti snien, pa bi ovaj tueni tuiteljici bio u obavezi isplatiti tako snieni iznos tete. Prednje pod pretpostavkom da je drugostepena presuda donesena pravilnom primjenom materijalnog prava, a to nije bio sluaj sa konkretnim predmetom. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj od 70 0 P 000216 09 Rev 24.02.2011. godine) 107. lan 383. 386. i lan 399. Zakona o parninom postupku PRIVREMENI ZASTUPNIK IMA PRAVO NA NAKNADU TROKOVA U VEZI SA ZASTUPANJEM TUENOG, IJE JE BORAVITE NEPOZNATO, KAO I DA TRAI DA TUILAC PRETHODNO OVE TROKOVE PREDUJMI I DA MU IH NAKNADI. O TOM ZAHTJEVU NADLEAN JE DA ODLUUJE SUD, KOJI JE ODREDIO PRIVREMENOG ZASTUPNIKA. OVAJ IZDATAK TUITELJ MOE OSTVARITI PREMA TUENOM KAO DIO SVOJIH UKUPNIH PARNINIH TROKOVA, SRAZMJERNO USPIJEHU U SPORU. Iz obrazloenja: Prvostepenom presudom Opinskog suda u Ljubukom broj: 63 0 P 002147 06 P od 18.03.2010 godine tueni je duan platiti tuitelju iznos od 165,31 KM sa zakonskom zateznom kamatom poev od 04.11.2005. godine do konane isplate i platiti mu parnine trokove od 20,40 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvrenja. U preostalom dijelu tubeni zahtjev tuitelja se odbija. Opinski sud u Ljubukom oglaava se apsolutno nenadlenim za odluivanje o trokovima postupka privremenog zastupnika tuenog i zahtjev privremenog zastupnika za naknadu trokova postupka se odbacuje. Drugostepenom presudom Kantonalnog suda iroki Brijeg broj: 63 0 P 002147 10 Gz od 23.09.2010. godine alba tuenog u odnosu na glavnu stvar se odbija i prvostepena presuda u tom dijelu potvruje u cjelosti. alba tuenog u odnosu na trokove postupka privremenog zastupnika se uvaava i prvostepena presuda u tom dijelu preinaava tako da

90

se tuitelj obavezuje isplatiti trokove postupka privremenog zastupnika u iznosu od 1.263,60 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom izvrenja. (RjeenjeVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 002147 11 Rev od 18.10.2011. godine) VANPARNINI POSTUPAK 108. lan 50. Zakona o vanparninom postupku lan 27. stav 1. Zakona o zatiti osoba sa duevnim smetnjama MJESNA NADLENOST SUDA ZA ODLUIVANJE O PRIJEDLOGU ZA ZADRAVANJE DUEVNO BOLESNE OSOBE U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI ODREENA JE PREMA KRITERIJU PODRUJA NA KOME SE NALAZI ZDRAVSTVENA USTANOVA U KOJU JE TO LICE SMJETENO. (RjeenjeVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Gr-11-000026 od 07.04.2011. godine) 109. lan 46. 69. Zakona o eksproprijaciji URAUNAVANJU RANIJE ISPLAENE AKONTACIJE NAKNADE ZA EKSPROPRISANE NEKRETNINE, PREMA PRILIKAMA VAEIM U VRIJEME DONOENJA RJEENJA O ODREIVANJU NAKNADE, PRIMJENOM METODA REVALORIZACIJE IMA MJESTA SAMO UKOLIKO TA AKONTACIJA PREDSTAVLJA PRETEAN IZNOS PUNE NAKNADE. Iz obrazloenja: Iz injeninih utvrenja niestepenih sudova, za koja je vezan revizijski sud, proizilazi da su rjeenjem Sekretarijata za poslove optinske uprave Optine epe UP-Ibroj 02-473-8/82 od 11.10.1982. godine u korist Optine epe od ranijeg korisnika M.N. (pravna prednica predlagaa) potpuno eksproprisane nekretnine upisane u p.l. br. 165 k.o. epe i to k.. br. 118 zv. Kua, neplodno, povrine 103 m2, k.. br. 118 zv. Dvorite, neplodno, povrine 400 m2 i k.. br. 119 zv. Baa, oranica II klase, povrine 267 m2, da je rjeenjem Sekretarijata za privredu i urbanizam Optine epe UP-I-broj 02-4731/91 od 06.05.1991. godine djelimino poniteno rjeenje o eksproprijaciji tako da je dio zemljita od 195 m2 iz k.. br. 119, koje je ranije eksproprisano, vraeno ranijem vlasniku, da je ranijem vlasniku eksproprisanih nekretnina na ime akontacije 1983. godine isplaen iznos od 40.000 YU dinara koji je po nalazu vjetaka ekonomske struke na dan sainjavanja nalaza 21.09.2009. godine odgovarao iznosu od 0,0000004 KM, da je prema nalazu

91

vjetaka graevinske struke trina vrijednost stambenog objekta procjenjena na iznos od 17.200,00 KM, koji je umanjen za iznos od 15% poto je ranijoj vlasnici eksproprisanih nekretnina dodijeljen stan koji je ona koristila samo dva do tri mjeseca, nakon ega je umrla i stan je ponovo vraen korisniku eksproprijacije, da su pomoni objekti procijenjeni na 1.089,00 KM i da je eksproprisano zemljite procijenjeno na ukupan iznos od 115.000,00 KM. Na tako utvreno injenino stanje pravilno su niestepeni sudovi primjenili materijalno pravo, odredbe lana 46., lana 53., lana 63., lana 64., lana 66. i lana 69. Zakona o eksproprijaciji (Slubene novine F BiH broj 70/07 i 36/10), kada su protivnika predlagaa obavezali da predlagaima kao naknadu za eksproprisane nekretnine isplati iznos od 130.709,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos poev od 01.03.2010. godine, kao dana donoenja prvostepenog rjeenja o naknadi za eksproprisane nekretnine, pa do isplate. Revizija se u sutini svodi na osporavanje naina na koji su niestepeni sudovi utvrdili trinu vrijednost eksproprisanih nekretnina kroz osporavanje nalaza vjetaka graevinske struke i na osporavanje naina na koji su niestepeni sudovi uraunavali akontaciju naknade isplaene ranijoj vlasnici eksproprisanih nekretnina 1983. godine u iznosu od 40.000 YU dinara. Ove prigovore revident je iznosio i u albi na prvostepeno rjeenje, a odluujui o istima drugostepeni sud je u obrazloenju svog rjeenja (trei, etvrti, peti i esti pasus tree strane i prvi pasus etvrte strane drugostepenog rjeenja) dao razloge koje kao pravilne prihvata i ovaj sud, pa nema potrebe da se isti ponavljaju i u ovom revizijskom rjeenju. Suprotno stanovitu revidenta, ne moe se revalorizovati ranije isplaena akontacija naknade za eksproprisane nekretnine prema prilikama vaeim u vrijeme donoenja rjeenja o odreivanju te naknade ako visina aktontacije nije ni priblina pripadajuem iznosu naknade, nego samo ako je bivem vlasniku bio unaprijed isplaen pretean dio punog iznosa sa kojim bi on u to vrijeme mogao kupiti druge odgovarajue nepokretnosti, jer bi se samo na taj nain ostvarila svrha naknade. U konkretnom sluaju, prema navodima samog revidenta, isplaena akontacija predstavlja neznatan dio do punog iznosa naknade u 1983. godini (15,7%). Sa tim iznosom raniji vlasnik nije mogao pribaviti druge nepokretnosti ni pribline vrijednosti koje imaju eksproprisane nekretnine. Pored toga, od isplaene akontacije do donoenja rjeenja o odreivanju naknade za eksproprisane nekretnine proao je relativno dug vremenski period (27 godina), koji je bio praen visokom inflacijom, denominacijama i konverzijom u sada vaeu valutu KM, pa bi i zbog ovih injenica uraunavanjem akontacije ranije isplaenog iznosa metodom revalorizacije, kako to predlae revident, bila dovedena u pitanje svrha naknade za eksproprisane nekretnine, tj. da raniji vlasnici eksproprisanih nekretnina od iznosa naknade koju dobiju mogu pribaviti nekretnine iste trine vrijednosti koju imaju i eksproprisane nekretnine. Stoga su pravilno postupili niestepeni sudovi kada su kod uraunavanja akontacije primjenili metod denominacije, a ne metod revalorizacije. (Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 44 0 V 000202 10 Rev od 12.05.2011. godine)

92

PRIVREDNO PRAVO 110. lan 1. Okvirnog zakona o privatizaciji preduzea i banaka u BiH lan 1. Zakona o privatizaciji preduzea PRAVO JE ENTITETA DA PRIVATIZUJU PREDUZEA I BANKE SMJETENE NA NJIHOVOJ TERITORIJI, IAKO SU NJIHOVI SOPSTVENICI SUBJEKTI NA TERITORIJI DRUGOG ENTITETA. Iz borazloenja: Slijedei praksu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine sadranoj u njegovoj Odluci o dopustivosti i meritimu u predmetu broj: AP 2157/08 od 30.09.2009. godine, revizijski sud ukazuje da je odredbom lana 2. Okvirnog zakona propisano da taj zakon izriito priznaje pravo entiteta da privatizuju preduzea i banke smjetene na njihovoj teritoriji koji nisu privatna svojina. Dakle, ovaj zakon predstavlja krovni zakon i uspostavlja principe, te daje ovlatenja i obaveze entitetima da normativno reguliu privatizaciju, pa tako i privatizaciju preduzea koja su ostala na teritoriji jednog entiteta, a iji sopstvenici su subjekti na teritoriji drugog entiteta. Navedeno pitanje, u vrijeme nastanka spornog odnosa u ovoj pravnoj stvari, je Federacija Bosne i Hercegovine regulisala Zakonom o poetnom bilansu stanja preduzea i banaka (Slubene novine F BiH, broj: 12/98) a Republika Srpska Zakonom o poetnom bilansu stanja u postupku privatizacije dravnog kapitala u preduzeima (Slubeni glasnik RS, broj: 24/98). Odredbama lana 15. ovoga zakona je utvreno da se imovina preduzea koja se nalaze na teritoriji drugih republika bive SFRJ i Federacije BiH i kojom zbog toga, preduzee ne moe da upravlja raspolae prenosi na Republiku Srpsku na osnovu akta Vlade i to je bilo duno da iskae u pasivnom podbilansu u skladu sa lanom 18. stav 1. navedenog zakona. Stoga u konkretnoj pravnoj situaciji iz koje proizilazi da su predmetne nekretnine smjetene na teritoriji Federacije BiH, da nisu privatna svojine, te da su zakljuenjem Ugovora privatizovane u korist drugotuenog, to je bilo u skladu sa odredbama Okvirnog zakona, slijedi da su valjanim pravnim osnovom prestala predhodno ustanovljena vlasnika prava u pogledu predmetnih nekretnina. Radi toga je bez pravnog znaaja injenica na kojoj tuitelj insistira tokom postupka da li je tuitelj, slijedom pravnog sljednitva, bio vlasnik predmetnih nekretnina, jer, sve i da je to bio, zakljuenjem Ugovora njegovo pravo je prestalo. Osim toga, kako je ve izloeno, nakon stupanja na snagu Okvirnog zakona, sa istima nije mogao upravljatiraspolagati, te je iste morao iskazati u pasivnom podbilansu, ime u odnosu na iste gubi navedena prava, koja se, prenose na Republiku Srpsku na osnovu akta Vlade. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 25 0 Ps 000667 09 Rev od 08.02.2011. godine)

93

111. lan 31. Zakona o privatizaciji preduzea NEPRIVATIZOVANIM KAPITALOM I IMOVINOM PREDUZEA PO IZVRENJU PROGRAMA PRIVATIZACIJE I POETNOG BILANSA STANJA UPRAVLJA I RASPOLAE VLADA NADLENA ZA UPRAVLJANJE DRAVNIM KAPITALOM U TOM PREDUZEU. (RjeenjeVrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Ps 000113 09 Rev od 28.04.2011. godine) 112. lan 109. stav 1. Zakona o mjenici IZDAVALAC VLASTITE MJENICE ODGOVARA NA NAIN KAKO ODGOVARA AKCEPTANT TRASIRANE MJENICE. Iz obrazloenja: Tuitelj je u predmetnim mjenicama oznaen kao trasant-izdavalac mjenice, tako da se radi o vlastitoj mjenici. Navedene mjenice sadre sve potrebne sastojke propisane lanom 106. Zakona o mjenici, osim oznake dospjelosti, pa se prema odredbi lana 107. stav 2. istog zakona smatraju mjenicama po vienju, kako to navodi i revident u svojoj reviziji. Odredbom lana 35. Zakona o mjenici propisano je da je mjenica po vienju plativa im se podnese, a mora se podnijeti na isplatu u roku od jedne godine od dana izdavanja. U skladu sa odredbom lana 109. stav 1. Zakona o mjenici izdavalac vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice, dok je odredbom lana 80. stav 1. istog zakona propisano da svi mjeninopravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine, raunajui od dospjelosti. Na spornim mjenicama je kao datum njihovog izdavanja naveden 10.12.2002. godine, pa kako je tueni mjenice podnio na naplatu i naplatio dana 11.10.2007. godine, to jasno proizilazi da je naplata mjenica uslijedila po proteku trogodinjeg roka propisanog odredbom lana 80. stav 1. Zakona o mjenici. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 Ps 003273 09 Rev od 03.02.2011. godine)

94

__________________________________________ UPRAVNO PRAVO __________________________________________ 113. Novana naknada za fiziku onesposobljenost lan 72 a. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju lan 3. Zakona o vrstama i procentima fizikih onesposobljenosti OSIGURANIK IMA PRAVO NA NOVANU NAKNADU ZA FIZIKU ONESPOSOBLJENOST IZ LANA 72.a ZAKONA O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU, SAMO AKO ISPUNJAVA USLOVE IZ LANA 3. i 4. ZAKONA O VRSTAMA I PROCENTIMA FIZIKIH ONESPOSOBLJENOSTI Iz obrazloenja: Odredbom lana 72. a. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Slubene novine Fedracije BiH, br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09), propisano je da pravo na novanu naknadu zbog fizike onesposobljenosti stie osiguranik ija je fizika onesposobljenost u procentu od najmanje 30% nastala kao rezultat povrede na radu ili bolesti uzrokovane radom, a odredbom stava 3. istoga lana predvieno je da se vrste fizike onesposobljenosti na osnovu kojih se stie pravo na novanu naknadu kao i procenat takve onesposobljenosti utvruju zakonom. Zakonom o vrstama i procentima fizikih onesposobljenosti (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 42/04) regulisane su vrste i procenti fizikih onesposobljenosti, na osnovu kojih se stie pravo na novanu naknadu, u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju (lan 1. zakona), s tim to su konkretne vrste i procenti fizikih onesposobljenosti predviene odredbama lana 3. i 4. Zakona o vrstama i procentima fizikih onesposobljenosti. Prema nalazima prvostepene i drugostepene Komisije za ocjenjivanje radne sposobnosti utvreno je da je tuitelj povrijeen na radu dana 07.06.2004. godine te tom prilikom zadobio prignjeenje lijeve ake sa konkvasacijom i prijelomom IV metakarpalne kosti lijeve ruke, da je na dorzumu lijeve ake saniran post operativni oiljak, te da se zbog ove povrede a naroito 4. prsta aka ne moe u potpunosti formirati. Odredbama lana 3. Zakona o vrstama i procentima fizikih onesposobljenosti pod 6. Gornji ekstremiteti odnosno odredbama pod A. Gubici (od 1-7) i pod B. Funkcionalni poremeaji (od 816) propisane su vrste i postoci tjelesnih onesposobljenosti gornjih ekstremiteta, na osnovu kojih se stjee pravo na novanu naknadu, a tjelesno oteenje koje je zadobio tuitelj ne moe se ni po vrsti kao ni po postotku svrstati u tjelesna oteenja na osnovu kojih bi mogao stei pravo po navedenim propisima.

95

Prema svemu navedenom, po ocjeni ovog suda, pravilna je i na zakonu zasnovana pobijana presuda prvostepenog suda, jer je osporeno rjeenje pravilno doneseno na osnovu nalaza i miljenja drugostepene ljekarske komisije (najvieg strunog - medicinskog organa vjetaenja u predmetnoj oblasti), iji nalaz i miljenje predstavlja relevantan dokaz da kod tuitelja ne postoji takva fizika onesposobljenost nastala kao rezultat povrede na radu ili bolesti uzrokovane na osnovu koje bi tuitelj kao osiguranik mogao ostvariti traeno pravo na novanu naknadu zbog fizike onesposobljenosti . Imajui u vidu naprijed izneseno, ovaj sud je i ostale navode zahtjeva ocijenio neosnovanim, pa je primjenom lana 46. stav 1. navedenog zakona, odluio kao u izreci ove presude. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 70 0 U 000178 08 Uvp od 10.03.2011. godine) 114. Zatita sloboda i prava zajamenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine lan 60.Zakona o upravnim sporovima ZAHTJEV ZA ZATITU SLOBODA I PRAVA NE MOE SE PODNIJETI PROTIV ODLUKE VLADE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE JER ODLUKA KAO OPTI AKT NE MOE SE SMATRATI KONANIM POJEDINANIM AKTOM NEOVISNO TO SE ISTA U JEDNOM DIJELU ODNOSI I NA PODNOSIOCA ZAHTJEVA Iz obrazloenja: Prvostepeni sud je poprimio da je osnovan zahtjev G.R. koji je podnesen u smislu odredaba lana 60. 61. Zakona o upravnim sporovima (Slubene novine Federacije BiH, broj 9/05), zbog povrede sloboda i prava pojedinaca zajamenih Ustavom Federacije, odnosno zbog povrede njegovih sloboda i prava Odlukom o vanrednim mjerama zatite dravne imovine i dravnog kapitala u Javnom preduzeu Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo od strane protivne stranke Federacije BiH, Vlade Federacije BiH, (a koja odluka je objavljena u Slubenim novinama Federacije BiH, broj: 78/07), te pobijanim rjeenjem uvaio podneseni zahtjev za zatitu sloboda i prava pojedinaca zajamenih Ustavom Federacije i ponitio navedenu odluku protivne strane. Ovako je prvostepeni sud zakljuio jer je naao da je Vlada Federacije dana 31.10.2007. godine donijela Odluku o vanrednim mjerama zatite dravne imovine i dravnog kapitala u Javnom preduzeu Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, ne u funkciji vrenja svoje redovne djelatnosti - kao izvrni organ vlasti, nego kao veinski vlasnik sa dioniarskim udjelom od 90 % kapitala JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, u formi opteg akta, primjenom lana 19. stav 2. Zakona o Vladi Federacije BiH - Slubene novine Federacije BiH, br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), a koja odluka ustvari predstavlja pojedinani konani upravni akt, u cilju zatite svog interesa u raspolaganju svojim veinskim pravom u navedenom preduzeu, odnosno da je

96

protivna stranka (s obzirom da je spornom odlukom ukazala na podnosioca zahtjeva za zatitu sloboda i prava pojedinaca zajamenih Ustavom Federacije i instrumentima Aneksa tog Ustava, kao osobu koja nezakonito prekida rad Sedme skuptine dioniara JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo i ometa protivnu stranku kao veinskog vlasnika-90% u ostvarivanju njegovih prava, odluivala o pravima G.R. kao predsjednika Nadzornog odbora JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, a koji je kao takav po poloaju bio i predsjedavajui Sedme skuptine dioniara tog drutva), nainom donoenja sporne odluke koja predstavlja pojedinani konani upravni akt, a ne opti akt, povrijedila Ustavom zagarantovana prava G.R. (pravo na pravinu i javnu raspravu pred nezavisnim i nepristrasnim organom, kao i pravo da koristi djelatvoran pravni lijek, suprotno izriitoj zabrani iz lana 6., 13. i 17. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda), pa kako protiv iste odluke nije osigurana druga sudska zatita, to su shodno lanu 60. Zakona o upravnim sporovima, ispunjeni uslovi za ponitavanje takvog akta. Po ocjeni ovog suda zauzeti pravni stav prvostepenog suda nije pravilan niti je na zakonu zasnovan. Prema odredbama lana 60. Zakona o upravnim sporovima, zatitu prava i sloboda zajamenih Ustavom Federacije i instrumentima Aneksa Ustava Federacije moe zahtjevati pojedinac samo kada su te slobode i prava povrijeene konanim pojedinanim aktom nadlenog organa, ako nije osigurana druga sudska zatita, s tim da prema odredbama lana 61. stavovi 1., 2. i 3., o zahtjevima iz lana 60. ovog zakona, rjeava kantonalni sud, a podnoenje takvog zahtjeva, kao i rjeavanje tog zahtjeva od suda, vri se u skladu sa slobodnom primjenom odredba ovog zakona - koje se odnose na upravni spor. Iz pobijanog rjeenja proizilazi da je prvostepeni sud postupio protivno citiranim odredbama Zakona o upravnim sporovima (iako se na iste poziva u obrazloenju svoje odluke), jer u konkretnoj stvari nije mogao po podnesenom zahtjevu G. R. za zatitu sloboda i prava pojedinaca zajamenih Ustavom Federacije i istrumentima Aneksa tog Ustava podnesenom protiv Federacije BiH-Vlade Federacije BiH, radi ponitenja njene Odluke o vanrednim mjerama zatite dravne imovine i dravnog kapitala u Javnom preduzeu Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, odluiti u meritumu, budui da takva odluka prema gore navedenim razlozima predstavlja nesumljivo opti akt protiv kojeg je zahtjevana zatita iskljuena. Prije svega, radilo se o Odluci Vlade Federacije BiH, donesenoj u okviru ovlatenja propisanog lanom 19. stav 2. citiranog Zakona o Vladi Federacije BiH (na koji propis se donosilac i poziva u njenom uvodu), a kojom su ureena pojedina pitanja i odreene privremene mjere prema nastaloj situaciji kojom je onemogueno funkcionisanje skuptine u JP Elektroprivreda d.d. BiH d.d. Sarajevo, t.j. poduzete dalje mjere radi prevazilaenja navedene situacije prekidom sedme skuptine navedenog drutva, kao i nastavka rada njegove sedme skuptine, a radi zatite dravne imovine i kapitala Federacije BiH, kao veinskog vlasnika pomenutog dionikog drutva (sa 90% dioniarskog udjela), pa kako je u istoj odreeno da e se osporena odluka kao opi akt i objaviti u Slubenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine, to se takva odluka ne moe smatrati konanim pojedinanim aktom Vlade Federacije BiH (u smislu odredbi lana 60. Zakona o upravnim sporovima), nego se radi o optem aktu. Osporenom

97

odlukom je samo odlueno o vie pitanja povodom prekida i nastavka sedme skuptine JP Elektroprivreda d.d. BiH d.d. Sarajevo, te odreene privremene mjere do razrjeenja nastale situacije vezano za odravanje sedme skuptine drutva, to se takva odluka, iako se jednim dijelom odnosi i na G.R. podnosioca zahtjeva, ne moe smatrati konanim pojedinanim aktom (u smislu citirane odredbe lana 60. Zakona o upravnim sporovima), niti takva odluka moe predstavljati konani pojedinani akt, kako to prvostepeni sud pogreno smatra i iznalazi njen smisao u obrazloenju pobijanog rjeenja suda. Prema tome sve izloeno ukazuje da je prvostepeni sud pobijanim rjeenjem povrijedio pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od uticaja na rjeenje ove stvari, zbog ega se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke ukazuje osnovanim. Kako, prema gore citiranim zakonskim propisima, G.R. nije pojedinac ije su slobode i prava zagarantovana Ustavom Federacije BiH povrijeena konanim pojedinanim aktom nadlenog organa, s obzirom da navedena Odluka o vanrednim mjerama zatite dravne imovine i dravnog kapitala u Javnom preduzeu Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo donesena od strane Vlade Federacije BiH (a ije je ponitenje zahtjevao), ne predstavlja konani pojedinani akt koji je imao u vidu citirani lan 60. Zakona o upravnim sporovima, to je ovaj sud, na osnovu lana 46. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, predmetni zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke uvaio, pobijano rjeenje preinaio, i (vodei rauna protiv kojeg akta nadlenog organa u smislu navedenih zakonskih odredbi pojedinac moe podnijeti zahtjev za zatitu sloboda i prava pojedinaca zajamenih Ustavom Federacije) rijeio da se zahtjev G.R. za zatitu sloboda i prava pojedinaca zajamenih Ustavom Federacije i instrumentima Aneksa tog Ustava, odbacuje kao nedozvoljen, shodnom primjenom lana 25. stav 1. taka 1. Zakona o upravnim sporovima (koje odredbe se odnose na postupak po tubi podnesenoj u upravnom sporu) a koje se temeljem lana 61. stav 2. a vezano za lan 60. tog zakona primjenjuju i na postupak kojim se osigurava zatitita sloboda i prava pojedinaca zajamenih Ustavom Federacije. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 070-0-Uvp-08000050 od 15.12.2010. godine) 115. Pokretanje postupka za ostvarivanje prava na porodinu penziju lan 70. stav 2. ranije vaeeg Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju lan 143. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ZAHTJEV ZA OCJENU UTVRIVANJA POSTOJANJA INVALIDNOSTI STRANKE, PODNESEN OD STRANE DOMA ZDRAVLJA, NE MOE SE SMATRATI ZAHTJEVOM ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA PORODINU PENZIJU PODNESENIM OD LANA PORODICE UMRLOG OSIGURANIKA Iz obrazloenja:

98

Iz injeninog stanja utvrenog u toku upravnog postupka (iju potpunost i pravilnost ovaj sud u skladu sa lanom 41. stav 4. Zakona o upravnim sporovima nije ni mogao cijeniti povodom podnesenog zahtjeva za vanredno preispitivanje pobijane presude) proizilazi da je dana 18.03.1998. godine od strane Doma zdravlja L. podnesen zahtjev za ocjenu utvrivanja postojanja invalidnosti tuiteljice A.S. Institutu za ocjenjivanje radne sposobnosti S. (dakle ne zahtjev tuiteljice za ostvarivanje prava na porodinu penziju). Prvostepeni organ tuenog je rjeenjem od 27.07.1998.godine odluio da kod tuiteljice ne postoji potpuna nesposobnost za privreivanje, a protiv ovog rjeenja podnosilac zahtjeva ni tuiteljica nisu izjavljivali pravne lijekove. Naknadno je sama tuiteljica dana 28.01.2005.godine podnijela zahtjev za ostvarivanje porodine penzije prvostepenoj slubi tuenog, a rjeenjem od 23.02.2009.godine Kantonalna administrativna sluba tuenog u T. je odbila ovaj zahtjev. Rjeavajui po njenoj albi na ovo rjeenje tueni je osporenim rjeenjem od 24.03.2009.godine istu odbio, navodei da tuiteljica ne ispunjava uslove na porodinu penziju iza smrti branog druga u smislu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH. Nakon to je tuiteljica pokrenula upravni spor tubom protiv gore navedenog rjeenja, prvostepeni sud je istu odbio, prihvatajui u cjelosti injenino stanje utvreno u upravnom postupku koji je predhodio donoenju osporenih rjeenja i pravni stav tuenog izraen u tim rjeenjima. U obrazloenju pobijane presude sud navodi da se u konkretnom upravnom sporu rijeava po zahtjevu podnesenom dana 28.01.2005.godine, te da tuiteljica u vrijeme vaenja ranijeg Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (kojim su na djelimino drugaiji nain regulisani uvjeti za sticanje prava na porodinu penziju) nije podnosila zahtjev za ostvarivanje prava na porodinu penziju. Budui da se po odredbama sada vaeeg zakona tuiteljici ne moe priznati pravo na porodinu penziju iza smrti supruga, to je tueni pravilno postupio kada je odbio njen zahtjev. Ovakav zakljuak prvostepenog suda je pravilan i na zakonu zasnovan. Tueni je u konkretnom postupku rijeavao po zahtjevu tuiteljice za priznavanje prava na porodinu penziju podnesenom dana 28.01.2005.godine, dakle nakon stupanja na snagu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09-stupio na snagu dana 31.07.1998. godine). lan 62. stav 1. tog zakona izmeu ostalog propisuje da udovica stie pravo na porodinu penziju, ako ispunjava jedan od uvjeta: ako je do smrti branog druga navrila 45 godina ivota; ako je do smrti branog druga ili u roku od jedne godine od dana smrti branog druga postala potpuno nesposobna za privreivanje; ili ako je poslije smrti branog druga ostalo jedno ili vie djece koja imaju pravo na porodinu penziju po tom branom drugu, a udovica vri roditeljske dunosti prema toj djeci, dok u smislu stava 2. iste odredbe udovica koja u toku trajanja prava na porodinu penziju steenog pod uvjetima iz stava 1. ta. 2. i 3. ovog lana navri 45 godina ivota, zadrava trajno pravo na porodinu penziju. Budui da je u postupku utvreno da tuiteljica ne ispunjava niti jedan od gore navedenih alternativno postavljenih uvjeta za priznavanje prava na porodinu penziju (to ni ona ne osporava u svom zahtjevu), njoj ne pripada pravo na porodinu penziju iza smrti mua, radi ega se po ocjeni ovog suda, prvostepeno i osporeno rjeenje, a i pobijana presuda prvostepenog suda ukazuju pravilnim i zakonitim.

99

Navodi iz zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke da je u ovom postupku trebalo primjeniti odredbe lana 30. ranije vaeeg Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Slubeni list SRBiH'', br. 38/90, 22/91, 24/92, 8/93 i 13/94), koji je bio na snazi dana do dana 31.07.1998. godine, po kojim bi tuiteljica navodno imala pravo na porodinu penziju, nisu osnovani. Naime, u smislu stava 1. gore navedenog lana, udovica stie pravo na porodinu penziju kada je do smrti branog druga navrila 45 godina ivota, do smrti branog druga ili u roku od jedne godine od dana smrti postala nesposobna za privreivanje ili ako je poslije smrti branog druga ostalo jedno ili vie djece koje imaju pravo na porodinu penziju. Stavom 2. istog lana bilo je propisano da udovica koja nije navrila 45 godina ivota, ali je imala navrenih 40 godina ivota do smrti branog druga, stie pravo na porodinu penziju kada navri 45 godina ivota. lanom 70. stav 2. istog zakona bilo je regulisano da se postupak za ostvarivanje prava na porodinu penziju pokree na zahtjev lana porodice umrlog osiguranika, odnosno korisnika prava, koji se podnosi prvostepenom organu Fonda PiO. Nadalje, lanom 143. novog Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH (na koju odredbu se tuiteljica takoe poziva u svom zahtjevu) propisano je da e se postupak za ostvarivanje prava pokrenut po zahtjevu prije stupanja na snagu ovog zakona, okonati po odredbama ovog zakona, ako je to za osiguranika povoljnije. Meutim, kako iz injeninog stanja u ovom postupku nedvosmisleno proizilazi da tuiteljica nije pokrenula postupak za ostvarivanje prava na porodinu penziju iza smrti supruga prije stupanja na snagu novog Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH, to u konkretnom sluaju nije bilo mjesta primjeni gore navedenih zakonskih odredbi. Zahtjev za utvrivanje postojanja invalidnosti koji je podnesen Institutu za ocjenjivanje radne sposobnosti S. od strane Doma zdravlja u L. po ocjeni ovog suda ne moe predstavljati zahtjev za ostvarivanje prava na porodinu penziju u smislu lana 70. stav 2. gore ranije vaeeg Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kako pravilno poprima i prvostepeni sud. Radi svega izloenog, podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje pobijane presude prvostepenog suda se ta presuda neosnovano pobija kao nezakonito iz navedenih razloga od strane tuiteljice, pa je ovaj sud njen zahtjev, primjenom lana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio kao neosnovan. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 03 0 U 001512 09 Uvp od 25.1.2011. godine) 116. Podnoenje zahtjeva za zatitu prava i osnovnih sloboda zajamenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine lan 62. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ZAHTJEV ZA ZATITU PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA ZAJAMENIH USTAVOM FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE MOGU PODNIJETI SAMO POJEDINCI IJA SU PRAVA POVRIJEENA, A NE I PRAVNA LICA ZA

100

EVENTUALNU POVREDU NJIHOVIH PRAVA O KOJIMA JE ODLUIVANO U UPRAVNOM POSTUPKU Iz obrazloenja: Prema lanu 62. stav 1. Zakona o upravnim sporovima Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 9/05), pojedinac ija su prava ili osnovne slobode zajamene Ustavom Federacije i instrumentima Aneksa tog Ustava povrijeene radnjom slubene osobe u tijelu uprave, odnosno odgovorne osobe u privrednom ili drugom drutvu, ustanovi ili drugoj pravnoj osobi kojom se, suprotno Zakonu, odreenom pojedincu direktno osujeuju ili ograniavaju takve slobode ili pravo ako nije osigurana druga sudska zatita. U predmetnom spisu zahtjev za zatitu sloboda i prava pojedinaca zajamenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine podnosi Veterinarska stanica d.o.o. J. dana 13.12.2010. godine protiv vie lica, a izmeu ostalih i protiv ministra Ministarstva graenja, prostornog ureenja Hercegovako neretvanskog Kantona M..R. i slubene osobe savjetnika toga ministarstva B.K., te po nalogu prvostepenoga suda (dopis od 16.12.2010. godine) podnosioc zahtjeva preinaava svoj zahtjev tj. isti ureuje tako to za podnosioce zahtjeva odreuje direktora Veterinarske stanice d.o.o. J. D.E. i D.S. zaposlenika u istoj a protiv samo dva gore navedena slubena lica. Razlog podnoenja ovakvoga zahtjeva podnosioci vide u injenici da su ova lica svojim neinjenjem i nepostupanjem po konanoj presudi Kantonalnoga suda u Mostaru broj: 07 0 U 003742 10 U od 02.04.2010. godine povrijedili njihova prava zajamena Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Kako je Ministarstvo graenja i prostornog ureenja Hercegovako-neretvanskog kantona M. dana 31.12.2010. godine donijelo rjeenje kojim je uvaena alba Veterinarske stanice d.o.o. J. i naloeno prvostepenom organu da u roku od 15 dana postupi po rjeenju istog ministarstva od 01.09.2009. godine (ujedno stavljen van snage zakljuak od 19.04.2010. god.) to je prvostepeni sud i donio presudu kojom je odbio zahtjev za zatitu sloboda i prava pojedinaca zatienih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine smatrajui da je njenim donoenjem i mogunou podnoenja tube u upravnom sporu zagarantovana druga sudska zatita a i donoenjem rjeenja ..prestalo je trajanje nezakonite radnje, kako su tu radnju podnosioci zahtjeva, u zahtjevu odredili.... Ovaj sud prihvata razloge date od strane prvostepenoga suda u pogledu injenice da je nezakonita radnja prestala sa danom 31.12.2010. godine donoenjem rjeenja kojim se nalae postupanje prvostepenoga organa u roku od 15 dana kao i injenicu da je datom mogunou da podnosioci zahtjeva mogu protiv toga rjeenja podnijeti tubu u upravnom sporu, odnosno data mogunost druge sudske zatite, pa da samim tim nema uvjeta za udovoljavanje samom zahtjevu za zatitu sloboda i prava pojedinaca garantovanih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. No meutim, ovaj sud nalazi da na prvom mjestu D.E. i D.S. nemaju aktivne legtimacije za voenje ovakvoga postupka. Naime, sva rjeenja i akti od dodjele zemljita

101

pa do prvostepene sudske odluke od 02.04.2010. godine (utnja uprave) pa do rjeenja od 31.12.2010. godine (Ministarstva za graenje i prostorno ureenje Hervegovako neretvanskog kantona M.) glase na pravno lice Veterinarsku stanicu d.o.o. J. a ne na fizika lica D.E. i D.S. Odredbe lanova od 60. do 72. Zakona o upravnim sporovima reguliu institut zatite sloboda i prava pojedinaca zajamenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Smisao ovoga instituta jeste da graanima-pojedincima daje mogunost zatite sloboda i prava koja su im zajamena Ustavom Federacije, a da za to nije osigurana druga sudska zatita. Ne postoji mogunost primjene ovoga instituta za pravna lica. Ureivanjem zahtjeva sa prvobitnog podnosioca Veterinarska stanica d.o.o. J. (a po nalogu prvostepenoga suda) na D.E. i D.S. (koji se u zahtjevu deklariu kao vlasnici i uposlenici veterinarske stanice) su isti pokuali da njihovim pojavljivanjem i nominiranjem kao pojedinaca kojima su navodno povrijeena prava garantovana Ustavom jeste, nita drugo, nego izigravanje prava i njegova zloupotreba, jer je oigledno da su sve, navodno, nezakonite radnje, ako su i uinjene, uinjene prema Veterinarskoj stanici d.o.o. J. a ne njima, a pravna lica nemaju mogunost koritenja ovog instituta predvienog u Zakonu u upravnom sporu. Imajui u vidu naprijed izneseno ovaj sud je prigovore iz zahtjeva ocijenio neosnovanim, pogotovo u pogledu injenice da rjeenje od 31.12.2010. godine nije upravni akt (a jeste jer ga donosi upravni organ u upravnom postupku u upravnoj materiji pa su ispunjena sva tri osnovna uvjeta) pa je primjenom lana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima zahtjev za vanredno preispitivanje odbio. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 U 004908 11 Uvp od 14.04.2011. godine) 117. Podnoenje zahtjeva za povrat stana lan 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima lan 11. Uputstva o primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima O ZAHTJEVU ZA POVRAT STANA PODNESENOM U 1996. GODINI GRADU MOSTAR EUAM-ODJELU ZA STAMBENU UPRAVU GRADA MOSTARA TREBA RIJEITI PRIMJENOM ZAKONA O PRESTANKU PRIMJENE ZAKONA O NAPUTENIM STANOVIMA Iz obrazloenja: Po ocjeni ovog suda, u ovom upravnom sporu prvostepena presuda od 08.12.2009. godine je donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pri emu nisu povrijeena pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od uticaja na rjeenje ove upravne

102

stvari. Ovo iz razloga to prvostepeni sud nije povrijedio zakon kada je iz provedenih dokaza (predmetnog injeninog utvrenja iju potpunost i pravilnost ovaj sud nije ni mogao cjeniti u smislu lana 41. Zakona o upravnim sporovima) utvrdio da je tuitelj na dan 30. aprila 1991. godine, u smislu lana 6. stav 2. Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 11/98, 38/98, 12/99 i 19/99) kojim je kao federalni zakon preuzet Zakon o stambenim odnosima ("Slubeni list SRBiH", br. 14/84, 12/87 i 36/89), bio lan porodinog domainstva nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu, radi ega mu, primjenom lana 3. stav 1. i 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03), i pripada pravo na njegov povrat, pa se i tvrdnje zahtjeva u tom pogledu ukazuju neosnovanim. Naime, u toku sudskog dokaznoga postupka na osnovu materijalnih dokaza kao i sasluanja svjedoka je utvreno da je predmetni stan na koritenje dobio otac A.M.- A.D. 1981. godine te da je on (sin) sa svojom suprugom i dvoje djece ivio u tom stanu sa ocem i majkom R.A. Djeca su mu ila u kolu u blizini toga stana a i sam je bio prijavljen sa boravitem u tom stanu. A.M. sa suprugom i djecom naputa stan na samom poetku rata tj. u aprilu 1992. godine a njegovi roditelji 15.05.1992. godine odlaze u izbjeglitvo gdje mu umire otac D. 1994. godine a dana 13.10.2003. godine umire i majka R.u P. Zahtjev za povrat stana predaje majka A.R. (prije donoenja Zakona o prestanku primjene zakona o naputenim stanovima) i to dana 28.02.1996. godine i to Odjelu Gradske administracije EUAM/OSCE za stambenu upravu za grad Mostar a sam zahtjev je upuen iz P. (kontakt adresa ul. B. broj 44 P.- Crna Gora). U Arhivi Bosne i Hercegovine ovaj zahtjev za povratom stana se vodi pod brojem A-96-2196. Ova injenica je utvrena u sudskom postupku pa prema odredbi lana 41. stav 4 Zakona o upravnim sporovima zahtjev se ne moe podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogreno ili nepotpuno utvreno injenino stanje. Navodi iz zahtjeva za vanredno preispitivanje presude Kantonalnoga suda u Mostaru od 08.12.2009. godine da je prvostepeni sud nepravilno ocjenio izvedene dokaze i nije prihvatio dokaze koji mu idu u korist, ne mogu se prihvatiti kao razlog da je pobijanom presudom pogreno primjenjen zakon, odnosno da je povrijeeno ili zanemareno ustavno pravo na pravino suenje, obzirom da je sada u obnovljenomponovljenom postupku strankama omogueno uee u postupku i to u svim fazama postupka a i u postupku pred prvostepenim sudom (odrana javna rasprava), gdje im je pruena mogunost da predoe i predlau dokaze, kao i da se upoznaju i oituju na ve predoene dokaze, kao i da se izjasne o svim injenicama znaajnim za rjeenje ove upravne stvari. Po ocjeni ovog suda, prvostepeni sud je za svoju odluku dao jasne i precizne razloge, pri emu je zakljuak u pogledu ocjene i prihvatanja, odnosno neprihvatanja odreenih izvedenih dokaza (koji ovaj sud uostalom nije ni mogao ispitivati povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje pobijane presude) donesen u skladu sa naelom slobodne ocjene dokaza sadranom u lanu 8. Zakona o parninom postupku (''Slubene novine FBiH'', br. 53/03), a koji zakon se u

103

smislu lana 55. Zakona o upravnim sporovima supsidijarno primjenjuje u upravnim sporovima. Taan je navod iz zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke od 08.12.2009. godine da prema odredbama lana 4. i 5. a u vezi sa lanom 19. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima, da se zahtjevi za vraanje naputenog stana u posjed morao predati nadlenom opinskom organu uprave za stambene poslove do 04.07.1999. godine. No meutim Uputstvom o primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima (Slubene novine FBiH, broj: 16/98, 43/99 i 56/01) je regulisano da svi raniji podneseni zahtjevi po kojima nije donesena odluka ili jeste donesena negativna odluka e se ponovo razmatrati po odredbama donesenog Zakona o prestanku primjene zakona o naputenim stanovima i to da e se razmatrati kao da su podneseni zadnjeg dana roka (lan 11. Upustva). Kako je u vrijeme podnoenja zahtjeva za povrat za grad Mostar EUAM-odjel za stambenu upravu Grada Mostara (1996. godine) bio nadlean za prijem ovakvih zahtjeva to se zahtjev majke M.A. mora smatrati kako podnesenim i to podnesenim nadlenom organu u blagovremenom rokubolje reeno i prije roka. Pravilno prvostepeni sud u svojoj odluci od 08.12.2009. godine ne prihvata prigovor podnosioca zahtjeva u pogledu stava iz presude ovoga suda broj: 070-0-Uvp-06-000 430 od 03.09.2009. godine, jer je u tom predmetu zahtjev za povrat stana predat Komandi 2. Korpusa T. a koji organ nikada nije bio nadlean za prijem zahtjeva za povratom stana. Prigovori podnosioca zahtjeva za vanredno preispitivanje odluke od 08.12.2009. godine u pogledu stana od 24 m2 koji su dobili u B. roditelji A.M. su za ovaj spor nebitni sa jedne strane i irelevantni za rjeenje ove upravne stvarikako to i pravilno ocjenjuje i prvostepeni sud a sa druge strane radilo se o privremenoj dodjeli na godinu dana. Prigovori iz zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke D.S. da je nakon dodjele stana na koritenje isti otkupila a i adaptirala velikim svojim sredstvima je za ovaj spor irelevantan, jer je oigledno da je ve u vrijeme dodjele stana na koritenje zainteresovanom licu D.S. bio u toku upravni postupak, tj. upravni spor pa sama injenica da je pod takvim uvjetima ista pristala da joj se taj stan dodjeli pa potom ga i otkupi a i adaptira pada na njen teret, ali to moe biti eventualno predmet nekog drugog postupka dok za ovaj postupak i ovu upravnu stvar povrata stana, apsolutno nema nikakvog uticaja. Prema tome, prvostepeni sud primjenom odredbe lana 52. Zakona o upravnim sporovima pravilno stavlja van snage citirane presude i ponitava osporeno rjeenje tuenog i donosi meritornu odluku o povratu stana A.M. Pri tome, na osnovu utvrenog injeninog stanja pravilno primjenjuje materijalno pravo a pri tome ne ini niti ijednu povredu pravila postupka. Radi svega izloenog, podnesenim zahtjevima za vanredno preispitivanje pobijane presude prvostepenog suda od 08.12.2009. godine se ta presuda potpuno neosnovano pobija kao nezakonita iz gore navedenih razloga , pa je sud njihove zahtjeve primjenom lana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima presudom je odbio kao neosnovane.

104

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 U 001854 10 Uvp od 12.05.2010.godine). 118. Vraanje stana davaocu stana lanovi 1. i 2. Zakona o vraanju,dodjeli i prodaji stanova lan 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima AKO NOSIOCU STANARSKOG PRAVA NIJE PRESTALO STANARSKO PRAVO I ISTI POSJEDUJE I NESMETANO KORISTI STAN, TAKAV STAN NE MOE SE VRATITI DAVAOCU STANA PRIMJENOM ZAKONA O VRAANJU, DODJELI I PRODAJI STANOVA Iz obrazloenja: Iz obrazloenja pobijane presude vidi se da je prvostepeni sud tubu tuitelja odbio iz razloga to je ocjenjujui zakonitost osporenog akta tuenog od 09.09.2009. godine i prvostepenog rjeenja naao da su prvostepeni organ uprave i tueni pravilno i potpuno utvrdili, injenino stanje relevantno za zakonito i pravilno rjeavanje ove upravne stvari, u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku, te pravilno primjenili materijalno pravo pravilno tumaei odredbe lanova 1. i 2. Zakona o vraanju,dodjeli i prodaji stanova (Slubene novine F BiH, broj: 28/05 i 2/08) i lana 13. Zakona o prestanku primjene zakona o naputenim stanovima ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01 i 56/01), nalazei da je na predmetnom stanu nosilac stanarskog prava .D. i koji danas stan posjeduje i nesmetano ga koristi. Osnovni uvjet za primjenu odredbe lana 1. i 2. Zakona o vraanju, dodjeli i prodaji stanova jeste ispunjenje uvjeta iz odredbe lana 13. Zakona o prestanku primjene zakona o naputenim stanovima a to je da je tom licu na osnovu lana 5. i 12. istoga zakona prestalo stanarsko pravo, a .D. ovo pravo nikada nije prestalo niti je iko ikada vodio postupak za prestanak (otkaz i dr.) stanarskoga prava istome. Kako iz podataka spisa predmeta proizilazi odlune injenice u predmetnoj upravnoj stvari koje su upravni organi utvrdili provedenim dokazima i koje je prvostepeni sud prihvatio u pobijanoj presudi da je .D. koristio predmetni stan sa valjanim pravnim osnovom (na osnovu rjeenja o dodjeli stana i ugovora o koritenju stana), te pokazao elju i namjeru ivi i dalje u spornom stanu kao njegovom jedinom domu a to je u duhu lana 8. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, to je u osporenom rjeenju tuenog i rjeenju prvostepenog organa uprave kao i u pobijanoj presudi prvostepenog suda pravilno primijenjeno materijalno pravo. Donoenjem pobijane presude prvostepeni sud nije povrijedio federalni zakon ili drugi federalni propis, niti pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od

105

uticaja na rjeenje stvari, zbog ega je, po ocjeni ovog suda, zahtjev za vanredno preispitivanje neosnovan. U konkretnom sluaju .D. kao prijeratni nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu od njegove dodjele i zakljuenog ugovora o koritenju pa do danas ima pravo i dalje na posjed tog stana u istom svojstvu, jer se smatra njegovim domom po meunarodnim standardima o ljudskim pravima i osnovnim slobodama predvienim u Evropskoj konvenciji o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima (koji se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim zakonima-lan II stav 2 Ustava Bosne i Hercegovine). Tano je da je lanom 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima propisano da nosilac stanarskog prava moe podnijeti zahtjev za povrat stana do 4. jula 1999. godine, za stanove koji su proglaeni naputenim, odnosno za stanove koji nisu proglaeni naputenim do 4. oktobra 1999. godine- to tokom cijeloga postupka tvrdi tuitelj a to upravni organi nisu utvrivali a ovaj sud na osnovu lana 41. stav 4. Zakona o upravnim sporovima i ne moe utvrivati, nema uticaja na sam spor. Ovo iz razloga to je ulaskom u posjed tog stana (sve da je stvarno . D. bio odsutan u periodu od 1992. godine do 2003. godine) dok je bio prazan bez uestovanja nadlenih organa i koristei ga nadalje kao prijeratno prebivalite realizovao njegov posjed sam i time pokazao nedvosmislenu elju i namjeru da u njemu nastavi ivjeti sa porodicom u skladu sa Aneksom VII Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, a koje pravo je inkorporisano u odredbama navedenog lana 3. stavovi 1. i 3. citiranog Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima, a pogotovo to mu nadleni upravni organ ni nosilac prava raspolaganja nad stanom to nisu osporavali, sve dok im se nije obratio sa zahtjevom za otkup stana. Prema tome, nad interesom zajednice da se doslijedno primjene odredbe navedenog lana 5. stav 3. citiranog Zakona o prestanku promjene Zakona o naputenim stanovima u pogledu roka za povrat naputenih stanova preovladava interes .D. da sporni stan kao svoj dom nesmetano od bilo koga koristi i posjeduje kao nosilac stanarskog prava. Takvo pravno stanovite je zauzeo i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj odluci broj Ap964/04 od 03.12.2005. godine. Predmet ovoga upravnog spora i ove upravne stvari nije otkup stanarskog prava kao i povrat stana u posjed pa sud u tom pravcu nije ni odgovarao na navode i prigovore tuitelja kao i zainteresovanog lica .D. S obzirom na izneseno, ovaj sud je primjenom lana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima donio presudu kojom je predmetni zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke odbio kao neosnovan.

106

(Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 U 004644 10 Uvp od 30.06.2010.godine) 119. Donoenje rjeenja koje zamjenjuje ugovor o koritenju stana lan 28. Zakona o stambenim odnosima Zakon o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima POKRETANJE POSTUPKA ZA DONOENJE RJEENJA KOJE ZAMJENJUJE UGOVOR O KORITENJU STANA USLOVLJENO JE PRETHODNIM OBRAANJEM VLASNIKU-DAVAOCU STANA NA KORITENJE ZA DAVANJE SAGLASNOSTI ZA ZAKLJUENJE UGOVORA O KORITENJU STANA. Iz obrazloenja: Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta proizilazi da je tuiteljica stan u M., B. bb, dobila na koritenje od strane davaoca stana O ''B.'', rjeenjem od 21.10.1966. godine (kopija rjeenja se nalazi u spisu). Tuiteljica se vratila u posjed predmetnog stana u toku 2003. godine i od tada stan nesmetano koristi. Budui da nikada nije zakljuila ugovor o koritenju stana sa davaocem stana na koritenje, tuiteljica je nadlenom stambenom organu, Ministarstvu graenja i prostornog ureenja Hercegovako-neretvanskog kantona Mostar, podnijela zahtjev za donoenje rjeenja koje zamjenjuje ovaj ugovor. Rjeenjem od 11.06.2008. godine njen zahtjev je odbijen, a nakon to je tuiteljica izjavila albu na prvostepeno rjeenje, ista je odbijena osporenim rjeenjem tuenog od 08.09.2008.godine. Protiv rjeenja tuenog tuiteljica je zatim podnijela tubu Kantonalnom sudu u Mostaru, koji je prilikom odluivanja doao do zakljuka da su odluke upravnih organa donesene na osnovu potpuno i pravilno utvrenog injeninog stanja, uz pravilnu primjenu propisa, te je tubu odbio pobijanom presudom. U obrazloenju pobijane odluke se navodi da su prvostepeni i drugostepeni upravni organi izveli pravilan zakljuak o tome da je tuiteljica zahtjev za zakljuenje ugovora o koritenju stana najprije trebala podnijeti davaocu stana na koritenje, a tek u sluaju da davalac stana na koritenje ne bi htio zakljuiti ugovor, tek tada bi tuiteljica mogla zatraiti od stambenog organa donoenje rjeenja koje ga zamjenjuje. Po ocjeni ovog suda, prvostepena presuda u ovom upravnom sporu je donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava, tj. relevantnih odredbi Zakona o stambenim odnosima, pri emu nisu povrijeena pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od uticaja na rjeenje ove upravne stvari. Naime, shodno lanu 28. Zakona o stambenim odnosima ("Slubeni list SRBiH", br. 14/84, 12/87 i 36/89), koji je kao federalni zakon preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima ("Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 11/98, 38/98, 12/99 i 19/99), ako jedna od ugovorenih strana nee da zakljui ugovor o koritenju stana u roku od 30 dana od useljenja u stan ili od podnesenog traenja, nadleni organ uprave za stambene poslove na zahtjev jedne od ugovornih strana donosi rjeenja koje zamjenjuje ugovor o koritenju

107

stana. Dakle, da bi stranka mogla pokrenuti postupak za donoenje rjeenja koje zamjenjuje ugovor o koritenju stana, potrebno je da se prethodno obrati vlasniku-davaocu stana na koritenje za davanje saglasnosti za zakljuivanje ugovora o koritenju stana, pa u sluaju da ovaj to odbije da uini, da podnese zahtjev za donoenje rjeenja koje zamjenjuje ugovor nadlenom organu. Iz dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta, vidljivo je da je tuiteljica podnijela zahtjev za zakljuenje ugovora preduzeu ''U.'' d.o.o., dok je nesporno da isti nije podnosila davaocu stana na koritenje, dakle nije postupila na zakonom predvien nain. Pri tome nisu od znaaja okolnosti da je tuiteljica neuka stranka, i da je davalac stana na koritenje osnovna kola (a to se navodi u zahtjevu za vanredno preispitivanje). Takoer nisu pravno relevantni navodi zahtjeva za vanredno preispitivanje da sporni stan predstavlja dom tuiteljice u smislu lana 8. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, i da je to u postupku zanemareno, budui da niko ne osporava tuiteljici pravo da stanuje u predmetnom stanu i da ga koristi kao svoj dom, poto je predmet ovog postupka samo donoenje rjeenja koje zamjenjuje ugovor o koritenju predmetnog stana. Davalac stana na koritenje O ''B.'' i dalje postoji, to je nesporno ustanovljeno u toku upravnog postupka, te tuiteljica i dalje ima mogunost da tom pravnom subjektu podnese zahtjev za zakljuenje ugovora o koritenju stana, kao davaocu stana na koritenje, a kako pravilno navodi i prvostepeni sud u obrazloenju pobijane odluke. Radi svega izloenog, podnesenim zahtjevom za vanredno preispitivanje pobijane presude prvostepenog suda ta presuda se potpuno neosnovano pobija kao nezakonita iz navedenih razloga od strane tuiteljice, pa je sud njen zahtjev primjenom lana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima presudom odbio kao neosnovan. (Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 07 0 U 002197 09 Uvp od 14.04.2011. godine).

108

ABECEDNI STVARNI REGISTAR 2011.

KRIVINO PRAVO
Iskljuenje branitelja koje optueni ne eli Izvrenje presude inozmenog suda Kontrola pritvora 8. 6. 17. 5.

Koritenje iskaza osumnjienog u istrazi

Manjkavo sainjen sporazum o priznanju krivnje 10. Nadlenost treestepenog vijea 15. Nadlenost vanraspravnog vijea u drugostepenom postupku 4. Nedostaci razloga u prijedlogu za produenje pritvora 7. Nije rijeen predmet optube 13. Nemogunost preispitivanja injeninog stanja iz inozemne presude 18. Neopravdan zahtjev za zamjenu novanom kaznom kazne zatvora Nezakonito prepoznavanje osoba na osnovu glasa 14. Pitanje nune odbrane 1. Povreda prava na odbranu 12. Prekoraenje obima traene meunarodne pravne pomoi 19. Pritvor nakon izricanja presude 9. Prethodno pitanje 3. Prisilni smjetaj 16. Razmatranje sporazuma o priznanju krivnje 11. Zastarjelost krivinog gonjenja 20. 2.

109

_________________________________________ GRAANSKO PRAVO

_________________________________________________ Delegacija osnovna pretpostavka za delegaciju Dopunska presuda u albi istaknut prigovor 96. 109. 105.

82.

Eksproprijacija - primjena metode revalorizacije

Izuzee - donoenje rjeenja o novanom kanjavanju Mjenica - odgovornost izdavaoca vlastite mjenice 112. -

Mjesna nadlenost prigovor u odgovoru na protivtubu 81. uticaj na zakonitost i pravilnost odluka 98. odluivanje o prijedlogu za zadravanje duevno-bolesne osobe u zdravstvenoj ustanovi 108. Naknada tete nastale u zatitnom prunom pojasu i saglasnosti 28. nije ratna teta 29. opasna stvar 30. uzrona veza 31. odgovornost za tetu pravnog lica upotrebom vozila 32. odgovornost za tetu kantona za nepravilan rad njegovog organa 33. opasna djelatnost 34. odgovornost za tetu opine kao naruioca posla 35. solidarna odgovornost imaoca opasne stvari i doprinos tree osobe 36. nastale na rudnom polju i miljenje rudarskog preduzea 37. motorno vozilo u pokretu 38. odgovornost Federacije BiH za tetu nastalu uslijed teroristikih akata 39. naknada tete za tuu njegu i pomo 40. orijentacioni kriterij 41. izuzetno materijalno obezbjeenje i pravina novana naknada 42. ocjena osnovanosti liavanja slobode 43.

110

solidarna odgovornost tetnika 44. odgovornost poslanika za upotrebu materijala 49. uraunavanje iznosa isplaenog po osnovu kolektivnog osiguranja 50. Nitavi ugovor ponitenje akta o dodjeli stana 53. Nove injenice i novi dokazi savjesnost stranaka 88.

Povrede odredaba parninog postupka - propust da se odlui o svim albama 100. - odluivanje mimo razloga albe 101. Prethodno pitanje parnini sud je vezan konanim i pravosnanim rjeenjem nadlenog ZPIO Privatizacija pravo entiteta 110. upravljanje ne privatizovanim kapitalom i imovinom Preinaenje tube isticanje prejudicijelnog zahtjeva 83. promjena istovjetnosti zahtjeva 84. promjena injeninog osnova 85. doputenost preinake 86. dejstvo subjektivnog preinaenja 87. Raniji kolektivni ugovori srednje kole i primjena odredbi ugovora 70. Renta osporavanje pravilnosti ranijeg utvrenja prava na rentu 24. 80.

111.

Revizija - visina sudske takse i prinudna naplata 102. - brisanje neosnovanog upisa u sudski registar Sredstva javnog informisanja autor 48.

103.

Sudska odluka pravo na obrazloenje je element na pravino suenje 99.

111

Suparniari - u parnici za naknadu tete Stanarsko pravo nosilac stanarskog prava

106. 54. 89.

Stvarna legitimacija pitanje materijalno-pravne prirode Svjedoci ocjena paualnosti 92.

Teret dokaza u sluaju prekida rada zbog okolnosti za koje zaposlenik nije kriv da je dug plaen i postojanja vidljivih i skrivenih mana 91. Trokovi naknada nunih i korisnih trokova 25. naknada trokova privremenom zastupniku

90.

107.

Tubeni zahtjev oglaavanje dunikove pravne radnje bez dejstva prema povjeriocu 26. povreda prava zaposlenika poinjena faktikom radnjom poslodavca 60. pravina novana naknada nematerijalne tete 42. prekoraenje tubenog zahtjeva 78. i 79. pravni interes tuenog 95. identitet zahtjeva 97.

Ugovori - raskid ugovora neformalnim sporazumom 22. - raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti 23. - otkaz ugovora o koritenju stana 55. Ugovor o jemstvu obaveze jemca 51. Ugovor o radu ugovor o profesionalnom igranju 56. ukidanje radnog mjesta zaposlenika 57. odsustvo prava na otpremninu 58. poetak toka prekluzivnog roka u sluaju izvanrednog otkaza prestanak funkcije direktora na lini zahtjev 61. poveanje plae po osnovu ostvarenih rezultata 63. prethodno provoenje disciplinskog postupka 65. povreda na radu 66.

59.

112

izjava uposlenika o otkazu ugovora o radu 67. vraanje na posao i isplata plae 68. otpust duga i odricanje od prava na pristup sudu miljenje sindikalne organizacije 71. Ugovorna kazna zabrana konkurencije 64.

69.

Ugovor o doivotnom izdravanju sporazuman raskid ugovora 77. Vansudska nagodba nepredvidivo pogoranje zdravstvenog stanja oteenog Vjetaenje obaranje iskazima svjedoka pravo na naknadu i nagradu 93. 94. 21. 52.

Vlasnitvo - viestruka prodaja nepokretnosti Vrijednost predmeta spora zbrajanje zahtjeva 104.

Zastara prekid zastare 27. i 47. ocjena zastarjelosti zahtjeva za naknadu tete 45. krivini postupak protiv oteenog 46. Zajednika steevina otuena pokretna stvar 72. dioba brane steevine i nepostojee stvari vanbrana zajednica i otkup stana 74. otkup stana i posebna imovina 75. Zaostavtina izdvajanje dijela 76.

73.

113

______________________________________________________

UPRAVNO PRAVO
_______________________________________________________

Penzijsko i invalidsko osiguranje - novana naknada za fiziku onesposobljenost 113. - podnoenje zahtjev za ostvarivanje prava na porodinu penziju 115. Zatita sloboda i prava zajamenih Ustavom FBiH - zahtjev za zatitu sloboda i prava povrijeenih odlukom Vlade Federacije BiH 114. - podnoenje zahtjeva za zatitu prava i sloboda pravnih lica 116. Stambeni odnosi - rjeavanje zahtjeva koji su podneseni prije stupanja na snagu zakona 117. - davaocu stana ne moe se vratiti stan ako nosiocu stanarskog prava to pravo nije prestalo 118. - donoenje rjeenja koje zamjenjuje ugovor o koritenju stana 119.

114

REGISTAR PRIMIJENJENIH PROPISA

___________________________________ KRIVINO PRAVO
__________________________________________ Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (Slubeni glasnik BiH, broj 6/99), Krivini zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11), Zakon o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10), Zakon o meunarodnoj pravnoj pomoi u krivinim stvarima (Slubeni glasnik BiH, br. 53/09, Sporazum izmeu Vlade Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske o meusobnom izvravanju sudskih odluka u krivinim stvarima od 26.02.1996. godine, izmijenjenog Sporazumima od 07.06.2004. i 11.02.2010. godine.

115

__________________________________________ GRAANSKO PRAVO __________________________________________ Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (Slubeni glasnik BiH, broj: 6/99), Opi kolektivni ugovor za F BiH (Slubene novine FBiH, broj 54/05, 62/08) Kolektivni ugovor za slubenike organa uprave i sudske vlasti (Slubene novine F BiH, broj 23/00, 50/00) Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti proizvodnje i prerade metala u F BiH (Slubene novine FBiH, broj 30/00) Zakon o prostornom ureenju (Slubene novine FBiH, broj 52/02) Zakon o sigurnosti eljeznikog prometa (Slubeni list R BiH, broj 33/95) Zakon o utvrivanju ratne tete (Slubeni list R BiH, broj 6/92, 24/92, 13/94) Zakon o prometu eksplozivnih materijala i zapaljivih tenosti i gasova (Slubeni list SR BiH, broj 39/89, 36/90) Osnovni Zakon o rudarstvu (Slubeni list FNRJ, broj 26/59) Zakon o izgradnji stambenih i gospodarskih objekata (Slubeni list NR BiH, broj 48/62) Zakon o zatiti od klevete (Slubene novine F BiH, broj 19/03, 73/05) Zakon o radu (Slubene novine F BiH, broj 43/99, 32/00, 29/03) Zakon o upravnom postupku (Slubene novine F BiH, broj 2/98) Zakon o upravnom postupku (Slubeni glasnik BiH, broj 29/02, 12/04, 88/07) Zakon o dravnoj slubi u F BiH (Slubene novine F BiH, broj 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06) Zakon o namjetenicima u organima dravne slube (Slubene novine F BiH broj, 49/05)

116

Zakon o radnim odnosima i plaama slubenika u organima uprave (Slubene novine F BiH, broj 13/98) Porodini zakon (Slubene novine F BiH, broj 35/05, 41/05) Zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju (Slubene novine F BiH, broj 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09) Zakon o krivinom postupku F BiH (Slubene novine F BiH, broj 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10) Zakon o registraciji poslovnih subjekata u FBiH (Slubene novine FBiH, broj 27/05, 68/05, 43/09) Zakon o vanparninom postupku (Slubene novine F BiH, broj 2/98, 39/04, 73/05) Zakon o zatiti osoba sa duevnim smetnjama (Slubene novine FBiH, broj 73/01) Okvirni zakon o privatizaciji preduzea i banaka u BiH (Slubeni glasnik BiH, broj 12/99 (odluka Visokog predstavnika), 14/00) Zakon o privatizaciji preduzea (Slubene novine FBiH, broj 27/97, 8/99, 32/00, 45/00, 54/00, 61/01, 27/02, 33/02, 28/04, 44/04, 42/06, 4/09) Zakon o mjenici (Slubene novine F BiH, broj 32/00) Zakon o sudskim taksama Kantona Sarajevo (Slubene novine Kantona Sarajevo, broj 21/09) Zakon o srednjoj koli ZE-DO Kantona (Slubene novine ZE-DO Kantona, broj 5/04, 20/07, 19/09)

117

_____________________________________________

UPRAVNO PRAVO
_____________________________________________

FEDERALNI PROPISI
Zakon o upravnom postupku (Slubene novine Federacije BiH, br. 2/98 i 48/99) Zakon o upravnim sporovima (Slubene novine Federacije BiH, broj 9/05) Zakon o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima ("Slubene novine Federacije BiH", br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03, 29/03 i 81/09) Zakon o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima (Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 11/98, 38/98, 12/99 i 19/99) Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Slubene novine Federacije BiH", br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09) Zakon o vrstama i procentima fizikih onesposobljenosti ("Slubene novine Federacije BiH", broj 42/04) Uputstvo o primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o naputenim stanovima ("Slubene novine Federacije BiH", br. 16/98, 43/99 i 56/01)