Ocjene

prikazi

155
gram i praktini oblici organiziranoga katolikog djelovanja. Prema autoru uspjeh ljubljanskog sastanka bio je dvojben s obzirom da je provedbu kongresnih zakljuaka onemoguilo skoro izbijanje Prvoga svjetskog rata. Uz kongres, najvanije manifestacije organiziranoga katolikog djelovanja uoi rata predstavljaju osnutak Hrvatskoga katolikog seniorata, pokretanje Rijekih Novina i organiziranje Narodno-obrambene sekcije Hrvatskog katolikog akademskog drutva Domagoj, ije djelovanju autor podrobno opisuje. Iako je Katoliki pokret u hrvatskim zemljama sastavni dio srednjoeuropskoga katolikog gibanja nastalog kao iznueni odgovor na izazov esto protukatolike liberalne ideologije, ovdje mu vano obiljeje daje i poseban kontekst dodira sa srpskim pravoslavljem i islamom te nerijeena politiko-nacionalna i dravno-pravna problematika koja je dominirala politikim i stranakim ivotom. U tom smislu i organizirani hrvatski katolici osim promicanja odreenih (kranskih/katolikih) drutvenih ideala nastupaju i kao nositelji politiko-nacionalnih koncepcija u vezi s dvojbama oko unutarnjeg preureenja i poslije poetka Prvoga svjetskog rata i samoga opstanka Austro-Ugarske Monarhije. Iako u sukobu s nositeljima razliitih oblika liberalne ideologije u hrvatskim zemljama, organizirani hrvatski katolici sa njima, uz iznimku

Zlatko MATIJEVI, Luonoe ili herostrati? Prilozi poznavanju crkveno-nacionalne povijesti Hrvata poetkom XX. stoljea, Erasmus Naklada, Zagreb, 2006., 485 str.
njiga dr. Zlatka Matijevia sadri rasprave o politiko-stranakim aspektima djelovanja Hrvatskoga katolikog pokreta u razdoblju koje obuhvaa godine uoi sloma Austro-Ugarske Monarhije i prvo desetljee Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Rije je uglavnom o tematski povezanim radovima objavljivanim u znanstvenim asopisima, zbornicima i ostalim publikacijama. Matijevi teino prati politiko djelovanje organiziranih hrvatskih katolika koji svoja politiko-nacionalna shvaanja u prvoj jugoslavenskoj dravi poslije 1918. razvijaju na idejnim polazitima oblikovanim jo u socijalno-politikom ambijentu Austro-Ugarske Monarhije. Organizirani hrvatski katolici ve tada prihvaaju koncept, koji autor naziva i katoliko jugoslavenstvo, o organskoj povezanosti stanovitih crkveno-vjerskih ideala (irilo-metodska ideja o uniji izmeu Katolike crkve i srpskog pravoslavlja) i jugoslavenske nacionalne i dravne misli. Taj koncept predstavlja i politiko-nacionalni okvir djelovanja Hrvatskog katolikog pokreta (HKP) u Kraljevini SHS od 1918. pa sve do ukinua parlamentarizma 1929. godine. Knjiga je podijeljena u tri poglavlja: 1. Neodoljivi zov Istoka. Hrvatski katoliki pokret u suton Austro-Ugarske Monarhije (1912.-1918.) [s. 13-54], 2. SHS Znak na nebu. Hrvatski katoliki pokret u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.-1929.) [s. 101-219] i 3. Umjesto zakljuka: prilog poznavanju providencijalne politike. Hrvatski katoliki pokret i politika (1903.-1929.) [s. 243-260]. U prvom poglavlju autor prati razliite aspekte razvitka i djelovanja ustanova HKP-a u posljednjim godinama Austro-Ugarske Monarhije. Pokuaj oivljavanja pokreta zaetog jo poetkom stoljea nastojanjima krkog biskupa, rodom Slovenca, dr. Antuna Mahnia, predstavlja II. hrvatski katoliki sastanak (kongres) odran u Ljubljani 1913. godine. Tada su se na nekoj vrsti svekatolikog foruma razmatrali pro-

156

PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite II. (2007.), br. 3(1)

frankovakog pravatva, dijele zamisao o narodnom jedinstvu Hrvata, Slovenaca i Srba koja e s vremenom prerasti u jugoslavensku nacionalnu ideologiju. Osnutak raznolikih ustanova HKP-a o kojima pie Matijevi, ukazuje na izraziti drutveni aktivizam usmjeren prema razliitim slojevima izvan uskih intelektualnih krugova. Autor posebnu pozornost usmjerava prema Hrvatskom katolikom senioratu kao elitnoj i vodstvenoj organizaciji HKP-a, utemeljenoj krajem 1912., a koja je trebala usmjeravati njegovo djelovanje. Seniorat kao ustanova nije bio specifikum HKP-a ve je kao oblik voenja katolikih organizacija ve postojao u Austriji i Sloveniji. Openiti preokret koji je nastupio izbijanjem Prvoga svjetskog rata oteao je djelovanje HKP-a, ali i ubrzao onaj politiko-nacionalni i dravnopravni razvitak koji je doveo do osnutka prve jugoslavenske drave. Taj je razvitak bio sukladan jugoslavenskim nacionalno-vjerskim idealima preteitog dijela organiziranih hrvatskih katolika, posebice jugoslavenski usmjerenom dijelu Seniorata. Iako se od osnutka meu seniorima pojavljuju trzavice koncepcijske naravi, dioba na nacijonalce i integralce, a u vezi s oblicima katolikog djelovanja, opa pobjeda ideologije junoslavenstva privela je i Seniorat u krug Deklaracijskog pokreta sastavljenog od ideoloki raznorodnih pristaa politiko-nacionalnih naela istaknutih u Svibanjskoj deklaraciji Junoslavenskog/Jugoslavenskog kluba u bekom Carevinskom vijeu. Prevladavajue katoliko stajalite o konfuznoj i dvosmislenoj Svibanjskoj deklaraciji formulirao je biskup Mahni koji je njezino junoslavensko utemeljenje podupro i argumentom djelovanja Boje providnosti u smjeru oivotvorenja ideala katoliko-pravoslavnog vjerskog jedinstva. Mahnievo je djelovanje bez sumnje tipian oblik vjersko-politike simbioze, u jugoslavenskoj historiografiji ranije oznaavano i kao klerikalizam. S tim u vezi Matijevi lucidno primjeuje da ako i prihvatimo pojam klerikalizma, onda je on bio iskljuivo u funkciji stvaranja jugoslavenske drave, tj. rije je o jugoslavenskom klerikalizmu kao jednoj od moguih oznaka djelovanja organiziranih hrvatskih katolika prije 1929. godine. Upravo zato je zakljuno i razumljivo kako je uspostava Kraljevine SHS u oima preteitoga dijela Seniorata predstavljala pobjedu nacionalnih naela usvo-

jenih jo u austro-ugarskom razdoblju. To je shvaanje povezano s vjerovanjem kako novonastala drava prua idealan okvir za ostvarenje vrhovnog cilja jugoslavenskog vjersko-nacionalnog stapanja na odreenim kranskim zasadama. Drugo poglavlje zapoinje opirnim prikazom djelovanja krkoga biskupa Antuna Mahnia neposredno nakon sloma Austro-Ugarske kada je podruje njegove biskupije zaposjela talijanska vojska. Mahni se kao gorljivi Jugoslaven suprotstavio talijanskim pretenzijama apelirajui i na Mirovnu konferenciju u Parizu. Zato dolazi u sukob s talijanskim politikim i vojnim imbenicima koji ga nastoje ukloniti s Krka. Mahni je prognan u Italiju, a Matijevi prikazuje i crkveno-diplomatsku aktivnost oko njegova osloboenja iz talijanskog zatoenitva koje je biskupa jo vie uvrstilo u uvjerenju u svrhunaravnost uspostave jugoslavenske drave, iji je zagovornik ostao sve do skore smrti (1920.). U sljedeoj raspravi autor zahvaa u problem ustavno-pravnog poloaja Katolike crkve u novostvorenoj dravi. Ve na samom poetku u prvim ustavnim raspravama pojavilo se konkordatsko pitanje, tj. nastojanje crkvenih krugova da se reguliranje pravnog poloaja Katolike crkve u Kraljevini SHS rijei zakljuenjem novog konkordata izmeu Svete Stolice i drave. Ovo pitanje formalno je rijeeno tek 1935. sklapanjem konkordata, ali om nije nikada ratificiran u jugoslavenskoj skuptini. Pravni poloaj Katolike crkve u jugoslavenskoj dravi ostao je nedefiniran, a Vidovdanski ustav je prema svim priznatim vjerskim zajednicama prihvatio srednji sistem prema kojem nema dravne crkve, ali ni crkva nije potpuno odvojena od dravne organizacije. Posebna rasprava posveena je politikom organiziranju bosansko-hercegovakih Hrvata katolika u prvim godinama jugoslavenske drave. Nesporazumi oko oblika katolikoga politikog organiziranja urodili su stvaranjem dviju hrvatskih katolikih politikih stranaka, Hrvatske puke stranke (HPS) i Hrvatske teake stranke (HTS) koja je djelovala na podruju Bosne i Hercegovine. Obje su u Bosni i Hercegovini svoj vrhunac dosegnule 1920. na izborima za Ustavotvornu skuptinu. Ulaskom u Bosnu i Hercegovinu Radieve Hrvatske republikanske seljake stranke i HPS i HTS su poslije 1923. istisnute na mar-

Ocjene

prikazi

157
njegovom politikom granom. Ubrzo se razvila podvojenost unutar organiziranoga katolikog djelovanja najvidljivija preko djelovanja Hrvatskoga orlovskog saveza kao prve katolike organizacije utemeljene na naelima Katolike akcije. Zabrana HPS-a poslije 1929. prekinula je dvojbe oko oblika katolikoga politiko-stranakog nastupa, ali naelna unutarkatolika razmimoilaenja nastavljaju se i dalje u uvjetima kraljevske diktature. Konani sintetski prikaz cjeline problema obuhvaenih knjigom autor je iznio u posljednjem poglavlju, svojevrsnom enciklopedijskom saetku o prva dva desetljea djelovanja angairanih katolika koji nisu uspjeli ostaviti znaajniji trag u hrvatskoj politici. U dodatku knjige autor je objavio trideset odabranih priloga kao relevantnih i dosada uglavnom nedostupnih ili manje poznatih izvora koji dodatno razjanjuju razliite aspekte organiziranoga, napose politikog, djelovanja hrvatskih katolika i kontroverzi koje je ono izazivalo kod suvremenika. Zakljuno, knjiga dr. Matijevia donosi prvorazredan historiografski uvid bez kojeg je nemogue razumjeti cjelinu hrvatske politike i drutvene problematike na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee. Zlatko HASANBEGOVI

gine politikog ivota. Glavninu drugog poglavlja zauzima prikaz djelovanje HPS-a koji je predstavljao tzv. politiku granu HKP-a koji je sukladno integralistikom shvaanju imao jo i svoju kulturnu i gospodarsku granu. Kako je na elu ukupnog HKP-a stajao Seniorat, on je imao presudnu ulogu i u nastanku i voenju HPS-a, stranke utemeljene na jugoslavenskim politiko-nacionalnim i kranskim vjersko-socijalnim naelima. U oima svojih hrvatskih politikih protivnika ta je stranka esto etiketirana kao klerikalna, tj. popovska, a unato solidnoj organizaciji i ambicioznom i solidno osmiljenom programa ostala je u sjeni Radievoga populistikog pokreta. Matijevi iscrpno opisuje politiko djelovanje HPS-a na svim parlamentarnim izborima u Kraljevini SHS te razliite politiko-stranake kombinacije kojima je stranka bezuspjeno nastojala ojaati svoj utjecaj. HPS je formalno prestao postojati poslije uvoenja estosijeanjske diktature to je prema autoru samo zakanjela egzekucija nad ve stvarno mrtvom politikom organizacijom. U posljednjoj raspravi unutar toga poglavlja autor podrobno opisuje rascjep unutar organiziranoga katolikog djelovanja, a u pozadini kojeg su stajale suprotstavljene koncepcije i oko politiko-stranakog aspekta djelovanja HKP-a. Pojava nestranake Katolike akcije nakon 1922. otvorila je prijepore oko ustroja HKP-a, posebice u vezi s

Zlatko HASANBEGOVI, Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja, Medlis Islamske zajednice u Zagrebu - Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2007., 624 str.
rvatska nacionalnointegracijska ideologija, formulirana u spisima i politikom djelovanju dr. Ante Starevia i dr. Eugena Kvaternika u drugoj polovici 19. stoljea, u najboljem je slobodarskom duhu svog vremena definirala Hrvate kao viekonfesionalan narod, iju bitnu sastavnicu ine bosanskohercegovaki muslimani. Ta je ideologija znaila snaan otklon od dotadanje vjerske, kulturne, pa i politike tradicije,

koja je izgraena u viestoljetnome protuosmanskom, a onda i protuislamskom otporu. No, sve do austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine (1868.) dodiri bosanskohercegovakih muslimana s Hrvatima u Trojednici ostaju sporadini. Iako je pravaka ideologija hvatala sve vie maha, stvarajui tako prilike u kojima je katoliko-muslimansko zbliavanje u hrvatskim zemljama postajalo sve izvjesnijim, drugi su dogaaji i procesi omeli taj razvitak. Bosanskohercegovaki je ustanak (1875.) iznova podjario protumuslimansko raspoloenje (i ujedno razbudio osjeaj junoslavenske solidarnosti), a austrougarska okupacija BiH (1878.) nije, protivno oekivanjima veine hrvatske javnosti (uz iznimku pravaa!), bitno pripomogla irenju hrvatske nacionalne misli. Ako se ita u austrougarskoj politici od