47

Je li etniko ienje uspjelo?

Geografija manjinskog povratka u Bosni i Hercegovini i njezino znaenje*
Gerard TOAL School of Public and International Affairs, Virginia Tech., SAD Carl DAHLMAN Department of Geography, Miami University of Ohio, SAD
UDK 314.156.5(497.6)1992/1995 314.745.3-054.75(497.6)200 911.3:32>(497.6)199

Izvorni znanstveni rad (primljeno 25. travnja 2007.)

lanak propituje etniko ienje kao geopolitiku strategiju te napore meunarodne zajednice i obinih stanovnika Bosne i Hercegovine da ponite uinke kroz proces povratka izbjeglica i prognanih. Etniko je ienje uspjeno pridonijelo podjeli stanovnitva i teritorija prema nacionalistikim nacrtima, no Daytonski mirovni sporazum ukljuivao je i odredbe koje su potaknule znatnu povratnu migraciju prognanog stanovnitva te je na taj nain imao uinak protivan ratnoj politici segregacije. lanak analizira i kartografski prikazuje geografiju povratka u Bosnu i Hercegovinu. U prigodi 10. obljetnice Daytonskoga sporazuma (1995.-2005.), ukljuuje i raspravu o trenutanom stanovnitvu i teritorijalnom sastavu Bosne i Hercegovine. Svoje geopolitiko vienje suvremene Bosne i Hercegovine javno iznose nacionalistiki politiari, inozemni diplomati, promatrai i novinari. Njihove ocjene o jo uvijek podijeljenoj zemlji odnosno o zemlji djelomino sreenoj zahvaljujui meunarodnoj intervenciji, ne opisuju valjano trenutano situaciju. Iz demografske perspektive gledano, etniko ienje niti je uspjelo, a niti je poniteno.

Etniko ienje kao geopolitika strategija

at u Bosni i Hercegovini (BiH) u razdoblju 1992.-95. priskrbio je geopolitikom rjeniku kraja XX. stoljea novi pojam etniko ienje. Pojam je hibrid izmeu meunarodne i lokalne jezine uporabe, a zapravo je nastao jo 1991. kada su ga hrvatski dravni predstavnici i meunarodni humanitarni aktivisti upotrijebili da opiu srpske akcije u hrvatskim gradovima i selima. Pojam ima povijesne korijene u obitelji vojnih eufemizama, kao to je, primjerice, ienje terena koje su

* lanak je hrvatski prijevod izlaganja Has ethnic cleansing succeeded? Geographies of minority return and its meaning in Bosnia-Herzegovina, predstavljenog na meunarodnom znanstvenom skupu Dayton 10 Years After: Conflict Resolution and Cooperation Perspectives, odranog 28.-30. studenoga 2005. u Sarajevu, u povodu 10. obljetnice potpisivanja mirovnog sporazuma. Autori su prikazali rezultate istraivanja obavljenog 2002.-2004. u okviru projekta kojeg je financirala amerika zaklada National Science Foundation. Tekst objavljujemo uz suglasnost autora.

48

PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite II. (2007.), br. 3(1)

provodili ustae za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Srpski nacionalisti koristili su u 1980-ima pojam etniki isto opisijui navodnu albansku namjeru da stvore Kosovo bez Srba. Inozemni novinari, humanitarni djelatnici i zapadni diplomati prigrlili su taj pojam te usuglasivi ga s prevladavajuom koncepcijom poimanja identiteta (prevlast etnikog nad nacionalnim) konano oblikovali u engleskom jeziku kao ethnic cleansing ili ethnic purification. Pojam ethnic cleansing u amerikim medijima prvi je upotrijebio 15. travnja 1992. novinar Chuck Sudetic,1 citirajui zapadnog diplomata u izvjeu iz Sarajeva za New York Times. Ostali tada jo prednost daju pojmu ethnic purification. Meutim, nakon posjeta Washingtonu bosanskohercegovakog ministra vanjskih poslova Harisa Silajdia u travnju i svibnju 1992. pojam etniko ienje postao je ope prihvaen kao dio prie o ratu u B. i H. kao europskom genocidu.2 Pojam etniko ienje obuhvatio je ne samo strahote rata nego i ciljeve zaetnika i preteitih poinitelja, srpske vojske i srpskih neregularnih milicija.3 U obraanju samoproglaenoj Skuptini srpske republike u svibnju 1992. voa bosanskih Srba Radovan Karadi odredio je est ciljeva srpskih vojnih snaga. Prvi od tih ciljeva bio je primordijalan: razdvajanje etnikih zajednica u BiH Ostali su bili vojna geografija toga razdvajanja. Izmeu Bosanske krajine i Semberije potrebno je uspostaviti koridor. Rijeka Drina ne smije vie biti granica svjetova. Tu granicu potrebno je pomaknuti na Neretvu i Unu. Sarajevo je potrebno podijeliti na srpski i muslimanski dio. Karadiev popis ciljeva zavrava klasinim geopolitikim zahtjevom: srpska republika u BiH mora imati izlaz na more.4 U nastavku koji je ubrzo slijedio vodstvo bosanskih Srba nastojalo je teritotorijalnim osvajanjem i homogenizacijom stanovnitva stvoriti tvorevinu koja granii sa majkom Srbijom i koja bi se mogla sjediniti s njom. Primjer BiH potvruje da je etniko ienje geopolitika strategija velikih ambicija. Mann5 definira etniko ienje kao protjerivanje pripadnika jedne skupine s nekog lokaliteta od strane pripadnika druge skupine koja je taj lokalitet proglasila ekskluzivno svojim. Prema Mannovoj klasifikaciji oblika etnikoga ienja inkriminirana zbivanja koja su se dogodila za vrijeme rata u BiH ulaze u kategoriju smrtonosnog etnikog ienja, s obiljejima potpunoga i smiljenoga ina, pa se mogu okarakterizirati i kao genocid.6 Mann i neki drugi autori tvrde da je etniko ienje moderan oblik socijalnog inenjeringa. Vezano je za nastanak modernih drava i poChuck SUDETIC, Breaking Cease-Fire Serbs Launch Attacks into Bosnia, New York Times, 15 April 1992, A6.
2 G. TUATHAIL, Theorizing Practical geopolitical Reasoning: The Case of U.S. Bosnia Policy in 1992. Political Geography 21 (2002), 601-628. 1

Norman CIGAR, Genocide in Bosnia: The Policy of Ethnic Cleansing. College Station, Texas, Texas A&M University Press, 1995.
4 R. DONIA, The Assembly of Republika Srpska, 1992-95: Highlights and Excerpts. Izjava svjedoka strunjaka na Meunarodnom kaznenom sudu za bivu Jugoslaviju od 29. lipnja 2003. Pristup na: http://hague.bard.edu/icty_info.html 5 Michael MANN, The Dark Side of Democracy: Explaining Ethnic Cleansing. Cambridge University Press, Cambridge, UK, 2004. 6 Carl DAHLMAN, Geographies of Genocide and Ethnic Cleansing: The Lessons of Bosnia-Herzegovina. U: The Geography of War and Peace, uredio C. Flint. Oxford University Press. Oxford, UK, 2004.

G. Toal, C. Dahlman: Je li etniko ienje uspjelo?

49

pratno utemeljenje suvereniteta, s time da etnos zamijenio demos. Narod je, pritom, samo jedna etnika skupina odreena krvlju, jezikom i vjerom. Do toga dolazi u uvjetima kada etnicitet zamijeni ostale oblike drutvene identifikacije, posebice klasnu identifikaciju, i kada dvije stare etnike skupine polau pravu na dravu, pri emu obje imaju stanovite legitimne argumente. Do smrtonosnoga etnikog ienja dolazi kada je slabija strana ohrabrena najavom izvanjske pomoi ili kada jaa strana povjeruje da je vojno dovoljno mona da nametne svoju volju. Oba sluaja odnose se i na BiH Bosanske Srbe poticao je i usmjeravao Miloeviev reim iz Srbije, a zahvaljujui monopolu na oruje taj je reim osjetio da svoj cilj stvaranja Velike Srbije moe postii bez ozbiljnog vojnog otpora. Kao to je dobro poznato, prije nego je bila prisiljena povui se potkraj rata, srpska je vojska zauzela priblino 70% teritorija BiH i protjerala praktiki cjelokupno nesrpsko stanovnitvo. Iako je Daytonskim sporazumom vodstvu bosanskih Srba pripalo manje teritorija nego to su eljeli te iako nisu uspjeli postii strateke ciljeve podjele Sarajeva i pripojenja Srbiji, ono je ipak tim sporazumom dolo do priznanja svoje ratne steevine, Republike Srpske, koja je unutarnjom granicom razgraniena s Federacijom BiH, drugim entitetom koji je u tako postavljenoj BiH predstavljao Muslimane i Hrvate. Etnikim ienjem prijeratna demografska geografija BiH znaajno se promijenila. Primjenjujui silu i teror srpska je vojska stvorila teritorij koji je, ne raunajui zanemarive manjine poput Roma i Ukrajinaca, bio nastanjen gotovo iskljuivo stanovnicima koji su se izjanjavali kao Srbi. To se dogodilo usprkos injenici da je u kolovozu 1995. Vojska Republike Srpske (VRS) bila potroena i poraena vojska. Toga se prisjea Biljana Plavi: Bili smo poraeni 1995. Stoga se stvari za pregovarakim stolom i nisu inile tako loima Ljudi su govorili, dobro je, moglo smo proi i mnogo gore.7 Elemente etnikog ienja kao metode stvaranja vlastitoga etno-nacionalnoga prostora imale su ili proizvele i akcije Hrvatskog vijea obrane (HVO) bosanskohercegovakih Hrvata, potpomognutoga regularnom hrvatskom vojskom, kao i Armije BiH8 Aneks 7 Daytonskog mirovnog sporazuma sadravao je odredbe koje su ponitavale geografiju aparthajda, najvee postignue VRS-a i njoj suprotstavljenih strana. Tim odredbama onima koji su silom protjerani za vrijeme rata obeano je ne samo pravo na povratak nego i povratak u njihove domove: Svi izbjegli i prognani imaju pravo na slobodan povratak u vlastite domove. Imati e pravo na nadoknadu imovine koja im je bila oduzeta za vrijeme neprijateljstava od 1991. ili na kompenzaciju imovine koja im ne moe biti vraena.9 No unato svih lanaka koji su obeavali da e ponititi etniko ienje i osigurati povratak na stanje od prije travnja 1992., bilo je i onih koji su radili u korist konsolidacije etnonacionalistikih tvorevina, a protiv zajednike zemlje koju su svi dijelili do rata. Na kraju krajeva, u Daytonskim mirovnim pregovorima sudjelovali su i organizatori i zaetnici etnikog ienja. Pravna
7 8

N. CIGAR, op. cit. str. 232.

B. MAGA and I. ANI, The War in Croatia and Bosnia-Herzegovina 1991-1995. Edited by B. Maga and I. ani. Frank Cass. London, UK, 2001.
9

Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, Aneks 7, prvi paragraf.

50

PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite II. (2007.), br. 3(1)

odredba koja je omoguavala povratak sadravala je i mogunost izbora. Protjerani su mogli izabrati i kompenzaciju s pravom na preseljenje. Etnonacionalisti su dobro znali da Aneks 7 moe postati i instrument za konsolidaciju etnikog ienja i omoguiti da se nasilni etniki inenjering legalizira razmjenom imovine koja je nelegalno zapoela jo za trajanja rata. Ponitenje etnikog ienja? Karta povrataka U prvom desetljeu nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma dogodile su se ogromne promjene u politikoj i demografskoj stvarnosti BiH Zbog entitetskog ustroja meuentitetska granina crta (engleski Inter-Entity Boundary Line, IEBL) jo je uvijek dio svakodnevice iako ne predstavlja prepreku kretanju bilo koje vrste unutar zemlje. Usprkos meunarodnoj nedosljednosti i nemaloj lokalnoj opstrukciji u prvim godinama nakon rata, meunarodna je zajednica ipak razvila sposobnost i pravne mehanizme potrebne za provedbu Aneksa 7 mirovnoga sporazuma. Malo tko je ozbiljno vjerovao da bi se etniko ienje moglo ponititi. U meunarodnoj zajednici nakon zaustavljanja rata vodila se rasprava treba li prihvatiti neugodnu stvarnost i potpomoi lokalnu integraciju prognanih na tetu povratka ili ozbiljno poduprijeti proces povratka kojime e se od prognanika traiti da napuste mjesta privremenog boravka i ponovno preuzmu svoju imovinu, ele li iskoristiti pomo za obnovu kua. UNHCR, organizacija zaduena za provedbu Aneksa 7, isprva nije bila za inzistiranje na povratku, djelomice i zbog rairene kritike na neke prijanje primjere bezuvjetnog forsiranja povratka.10 Prilike u BiH ipak su bile drugaije pa su UNHCR, Ured visokog predstavnika (OHR) i ostale agencije u sastavu Vijea za provedbu mira naposljetku odluile da je povratak u prvotna boravita najbolja strategija za osiguranje mira na dulji rok. Rezultati popisa stanovnitva provedenog 1991. bili su demografski raspored kojeg je meunarodna zajednica uzela kao osnovicu za proces povratka. BiH 1991 bila je slika antipod etnonacionalistikoj slici podijeljene zemlje odvojenih nacionalnih jedinica. Promiui povratak i povrat imovine na lokalnoj razini u bosanskohercegovakim regijama meunarodna je zajednica slici aparthajdne poratne BiH 1996 suprotstavljala sliku prijeratne BiH 1991. Broj povratnika prognanika i izbjeglica koji su se vraali u mjesta predratnog boravka poeo je rasti 1999. da bi vrhunac dostigao u 2000. i 2001. godini. Do rujna 2004. broj povratnika dostigao je znaajnu meu kada su UNHCR i bosanskohercegovako Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice objavili da se milijun ljudi od ukupno neto vie od 2 milijuna prognanih vratilo u svoje domove. tovie, prema podacima Ministarstva daljnjih 38.000 obitelji jo je ekalo sredinom 2004. na povratak koji je ovisio o dobivanju pomoi za obnovu doma. Na drugim mjestima ve smo objavili rezultate istraivanja pozadine tih brojaka na lokalnoj razini.11 U ovoj prigodi elimo istraiti politiku geografiju 1,011.555 reM. FINNEMORE and M. BARNETT, Rules For The World: International Organizations in Global Politics. Cornell University Press. Ithaca, 2004.
11 G. TUATHAIL and C. DAHLMAN, The Clash of Governmentalities: Displacement and Return in Bosnia-Herzegovina. U: Global Governmentalities: Governing international Spaces, edited by W. Walter and W. Larner. Routledge. London, 2004. ; isti, The Effort to Reverse Ethnic Cleansing in Bosnia-Herzegovina: 10

G. Toal, C. Dahlman: Je li etniko ienje uspjelo?

51

Tablica 1. Manjinski povratci u BiH prema etnikoj pripadnosti i odreditu 1996.-2005.

(Izvor: prema podatcima UNHCR-a 1996-2006. obradili autori)

Broj registriranih manjinskih povrataka

Bonjaci Hrvati Srbi Ostali Ukupno FBiH 45.703 72.215 150.877 2.939 271.734 RS 149.058 10.663 0 1.149 160.870 Brko 15.145 3.746 2.491 0 21.382 Ukupno 209.906 86.624 153.368 4.088 453.986

Postotni udjeli
Bonjaci Hrvati Srbi Ostali Ukupno FBiH 10,1 15,9 33,2 0,6 59,9 RS 32,8 2,3 0,0 0,3 35,4 Brko 3,3 0,8 0,5 0,0 4,7 Ukupno 46,2 19,1 33,8 0,9 100,0

gistriranih ljudi koji su se vratili do potkraj 2005., s posebnim naglaskom na politiki vane kategorije manjinskih i veinskih povrataka. Neto malo vie od polovice od ukupnog broja povrataka su tzv. veinski povratci. Rije je o povratku u domove u podruja koja se nalaze pod vlau politikih stranaka koje zastupaju istu etniku zajednicu kojoj pripada i povratnik. Veinski status odnosi se na poslijeratnu politiku vlast na opinskoj razini, bez obzira na predratni etniki sastav stanovnitva. Primjerice, Srbi povratnici u opinu Zvornik u istonom dijelu Republike Srpske raunaju se kao veinski povratci iako Srbi, statistiki gledano, nisu bili veinsko stanovnitvo u opini prije rata. Takoer, veinski povratak ne znai da povratak nije bio problematian. U pojedinim sredinama izbile su napetosti izmeu veinskih povratnika i prognanika, pripadnika iste etnike zajednice koji su se tamo zatekli. Potonji su stvarali probleme i oteavali povratak prvima. Dok smo u srpnju 2002. obavljali terensko istraivanje u Derventi, jednom od mjesta koje se nalazi meu najvie stradalima u BiH, susretali smo Srbe koji su se alili na pridole sunarodnjake i zagovarali povratak nekadanjih susjeda Hrvata i Bonjaka. Ne elimo tvrditi da je takvo raspoloenje raireno, no drimo da je ipak vano zabiljeiti da je ratni demografski potres imao i takve posljedice koje su napetost i neprijateljstvo izazivale i mimo crta etnike podjele.
The Limits of Returns. Eurasian Geography and Economics, 45 (2004), 6, 439-464.; isti, The Legacy of ethnic cleansing: The international community and the returns process in post-Dayton Bosnia-Herzegovina. Political Geography, 24 (2005), 5, 569-599.; isti, Broken Bosnia: The Localized Geopolitics of Displacement and Return in Two Bosnian Places. Annals of the Association of American Geographers, 95 (2005), 3, 644-662; isti, Post-Domicide Bosnia and Herzegovina: Homes, Homelands and One Milion Returns. International Peacekeeping, 13 (2006), 2, 242-260.

52

PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite II. (2007.), br. 3(1)

Karta br. 1a
Manjinski povratci po opinama od 1996. do studenoga 2005.

Naglasak meunarodne zajednice na manjinskom povratku je konkretna politika usmjerena na ublaavanje ekskluzivistike geopolitike etnikoga ienja. U manjinske povratke ubrajaju se osobe povratnici u podruja pod vlau etnike skupine razliite od njihove. Iako je meu prognanima postojala izraena elja za povratkom, oni koji su se trebali vratiti u podruja pod vlau druge etnike skupine u prvim su godinama nakon rata (1996.-99.) nailazili na opstrukciju u rasponu od diskriminacije do nasilja. Politika meunarodne zajednice vidljive je rezultate poela davati 2000. i otad ima izravan utjecaj na ponitavanje etnikog ienja. Istodobno, valja uzeti u obzir da su u vremenu proteklom izmeu inicijalnog vala etnikog ienja 1992. i olakanog povratka nakon 2000. mnogi odustali od povratka i pristali na preseljenje. Sve u svemu, priblino 454.000 manjinskih povratnika registriranih do studenog 2005. navodi na zakljuak o djelominom uspjehu u reintegraciji zemlje. Ba kao i protjerivanje, i manjinski povratci neravnomjerno su rasporeeni u BiH. Tablica 1 donosi pregled manjinskih povrataka u razdoblju 1996.-2005., ukljuujui i etniki sastav povratnika te geografsku raspodjelu. Najvie manjinskih povrataka zabiljeili su Srbi u Federaciju BiH te Bonjaci u Republiku Srpsku. Slijede Bonjaci i Hrvati unutar Federacije, a posebice u sredinjoj Bosni. Zapravo, srpski, hrvatski i bonjaki povratci u sredinjoj Bosni daju naslutiti da bi to podruje moglo biti najblie nekadanjem multietnikom sastavu, iako i nadalje s velikim razlikama u usporedbi s predratnim stanjem. Bonjaki povratci i diskrikt Brko takoer nisu zanemarivi iako u ukupnom broju povrataka sudjeluju tek s 3,3%. Posebno su vani ima li se u vidu demografski inenjering kojeg je poduzimala Republika Srpska nastojei zadrati to podruje.12 Priblino 15.000 Bonjaka koji su se vratili u Brko
12 TUATHAIL and C. DAHLMAN, Post-Domicide Bosnia and Herzegovina: Homes, Homelands and One Milion Returns. International Peacekeeping, 13 (2006), 2, 242-260.

G. Toal, C. Dahlman: Je li etniko ienje uspjelo?

53

Karta br. 1b
Manjinski povratci Bonjaka od 1996. do studenoga 2005.

uinili su to usprkos rezidentnim Srbima kao i onim Srbima koji su napustili domove u Federaciji i zauzeli naputene stanove u gradovima Republike Srpske, meu kojima je bilo i Brko. Prikau li se smjerovi povratka na karti, stjee se uvid u nastajuu poratnu demografiju BiH. Karta br. 1a pokazuje da su podruja s najveim brojem povrataka Sarajevo s predgraima te opine Doboj, Brko, Bijeljina i Zvornik na sjeveroistoku zemlje. Ostala podruja s velikim brojem povratnika su Mostar te pojedine opine u sredinjoj Bosni gdje ukupni broj povratnika nije osobito velik ali jest visok u usporedbi s lokalnim stanovnitvom. U svim tim podrujima manjinski povratnici ine znatan dio trenutano nazonih u selima i gradovima koji su tijekom rata bili etniki oieni. U samo nekoliko sluajeva, meutim, manjinski su povratci promijenili etniki balans na svoju stranu. U veini sluajeva povratnici su se vratili u opine gdje su i nadalje brojniji domicilni i preseljeni pripadnici prevladavajue zajednice. Primjerice, u opini Zvornik oko 15.000 povratnika Bonjaka stoji naspram 28.000 predratnih, domicilnih Srba i dodatnih 30.000 Srba preseljenih iz drugih dijelova. Prije rata, Bonjaci su bili veinsko stanovnitvo opine. Trenutano, prema neslubenoj procjeni Bonjaci ine oko 20% ukupnog stanovnitva.13 S druge strane, i razmjerno malen ukupan broju manjinskih povratnika Srba bio je dovoljan da se u tri opine u jugozapadnoj ponovno uspostavi predratna etnika veina. U mnogobrojnim opinama, meutim, usprkos stanovitog broja manjinskih povrataka i dalje su na djelu rezultati etnikoga ienja, vidljivi u visokoj etnikoj homogenosti stanovnitva. Geografija ponitenja etnikog ienja moe se vizualizirati na kartama. Na karti br. 1b prikazan je manjinski povratak Bonjaka po opinama, iskazan kao postotak
13

Charlie POWELL, OHR-Bratunac, osobni kontakt, 2005.

54

PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite II. (2007.), br. 3(1)

Karta br. 1c
Manjinski povratci Hrvata od 1996. do studenoga 2005.

u odnosu na ukupnu bonjaku populaciju te opine prije rata. Uoava se da bonjaki povratak u zapadnu i sjeveroistonu Republiku Srpsku prelazi 30% predratnog stanovnitva, dok je u ostalim dijelovima zemlje neto nii. I u dijelovima sredinje Bosne i jugozapadne Bosne koji su bili pod vojnim nadzorom Hrvata povratak Bonjaka takoer prelazi 30% predratne populacije. Tu kartu nadopunjava karta br. 1c Na kojoj je prikazan manjinski povratak Hrvata koji je najvii u dijelove sredinje Bosne, koji su bili pod vojnim nadzorom Armije BiH, te na podruje nekadanjeg ratnog koridora kod Brkog, dok je u samome gradu Brkom nii od 10% jer su mnogobrojni branski Hrvata odselili u gospodarski prosperitetniju Hrvatsku. I naposljetku karta br. 1d pokazuje manjinski povratak Srba. Najvie Srba povratnika je u Sarajevu i sarajevskim predgraima koja su napustili poetkom 1996. godine. Usto, za istaknuti je i povratak u opine Drvar, Glamo, Bosansko Grahovo i Bosanski Petrovac, slabo naseljeni i zabaeni dio Bosanske krajine gdje je prije rata bilo prevladavajue srpsko stanovnitvo. To su podruje zauzele hrvatske snage u operaciji Maestral potkraj rata.14 Ipak, zahvaljujui svome sposobnom lokalnom vodstvu, mnogobrojni Srbi su se vratili i ponovno uspostavili predratnu srpsku veinu u tim opinama. Kakvo e znaenje manjinski povratci ubudue imati po poratnu demografsku sliku i politike prilike u zemlji, zasad je teko pretpostavit, izmeu ostaloga i zbog injenice da popis stanovnitva nije proveden jo od 1991. godine. U oekivanju prvoga poratnog popisa prikupili smo procjene koje oslikavaju opu sliku jedno desetljee nakon Daytonskog sporazuma. Ponajprije, ukupno stanovnitvo zemlje vjerojatno je manje brojno nego to mnoge procjene pretpostavljaju, izmeu ostaloga i
14

INTERNATIONAL CRISIS GROUP, Minority Returns or Mass Relocation? Sarajevo/Brussels, 1998.

G. Toal, C. Dahlman: Je li etniko ienje uspjelo?

55

Karta br. 1d
Manjinski povratci Srba od 1996. do studenoga 2005.

zbog stalnog a za statistiku uglavnom prikrivenog iseljivanja. Ured za statistiku procjenjuje 2003. ukupno stanovnitvo na 3,83 milijuna, dok je predratna populacija bila 4,37 milijuna st. Na temelju naih istraivanja vjerojatnije je ipak da se zbog gospodarskih tekoa i iseljavanja broj stanovnika 2005. kree oko 3,5 milijuna. Drugo, nema pouzdanih podataka po opinama o broju stanovnika koji se tokom rata nisu preselili, kao to ih nema ni za veinske povratke. No ipak, podatci koje smo mi prikupili, navode na to da se stanovnitvo Federacije sastoji od 72% Bonjaka, 22% Hrvata i priblino 5% Srba, dok je prije rata na tom podruju bilo 52% Bonjaka, 20% Srba i 19% Hrvata. Podaci za Republiku Srpsku jo su manje pouzdani, no nedvojbeno upuuju na to da je predratna populacija koja se sastojala od 54% Srba, 29% Bonjaka i 9% Hrvata postala naglaeno veinskom srpskom.15 Pritom treba, meutim, imati na umu da proces povratka nije gotov te da prema podatcima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice gotovo 130.000 osoba i dalje eka odrivo rjeenje. Dayton plus 10: interpretacija povrataka i je li etniko ienje uspjelo Smisao etnikog ienja i relativni uspjeh manjinskih povrataka rijetko se promatraju zasebno, jer se uglavnom utapaju u openitim geopolitikim raspravama o Bosni i o ishodu meunarodne intervencije. To se posebice odnosi na amerike diplomate koji su se iznimno zainteresirali za Bosnu kao pokazni teren za ameriku vanjsku politiku nakon hladnoga rata.
15 Damir JOSIPOVI, Suitability of Dayton Territorial Division for the Process of Integration of Bosnia and Hercegovina. U: Bufon, M. et all (eds.) The western Balkans: a European Challenge. Zaloba Annales. Koper 2006. pp. 391- 418.

56

PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite II. (2007.), br. 3(1)

U amerikoj geopolitikoj kulturi Bosna i Hercegovina se dugo vremena doivljavala kao multikulturalno i multietniko drutvo koje se bori s prolou ali se i kree k boljoj sutranjici.16 U svakidanjem govoru Bosnu se ak poistovjeivalo s malim Sjedinjenim Dravama koje nastoje prevladati gorak osjeaj graanskoga rata i uvrstiti sadrajan savez. Takvo gledanje nuno, barem kada je rije o slubenoj amerikoj politici, pitanje povratka smjeta u predvidiv kontekst govora o pomirenju i oprostu. Prihvaanje injenice da je etniko ienje uspjelo, makar i djelomino, posve je nezamislivo. Primjerice, u okviru ceremonije prireenih u povodu 10. obljetnice Daytonskog sporazuma, amerika dravna tajnica Condoleezza Rice ocijenila je Bosnu kao nacionalnu priu koja daje vie nade (sic) jer Srbi, Hrvati i Muslimani ive i zajedno rade na pomirenju u mjestima kao to su Sarajevo, Mostar, Brko i Banja Luka. Dravna tajnica Rice je ena afroamerikog podrijetla, odrasla u rasno podijeljenom gradu Birminghamu u Alabami, na segregacionistikom amerikom Jugu, i sigurno ima to rei o podjeli i pomirenju, no ipak je upitno koliko se taj politiki korektan nain govora moe primijeniti na poratnu BiH. Rice je u govoru zapravo namjeravala iskoristiti Bosnu ne bi li dodatno legitimirala ameriki Rat protiv terorizma. Pridodala je i kako BiH nije samo primatelj meunarodne pomoi ime je zapravo naglasila ovisnost zemlje nego da se i prikljuuje meunarodnoj zajednici u obrani slobode i borbi za nju u Iraku te suprotstavljanju terorizmu posvuda na Zemlji.17 U istoj prigodi desete obljetnice Daytonskog sporazuma, pomoni tajnik Nicholas Burns18 takoer istie ameriku vjeru u BiH, a posebno izdvaja Brko, opisijui ga kao grad s najjaim gospodarstvom, najviim udjelom inozemnih investicija te s najbolje funkcionirajuim multietnikim ustanovama u BiH. dokazujui time da multietninost ima budunost u regiji. Multietninost i budunost posvete su u govorima meunarodnih dunosnika koje rezultati procesa povratka ipak umanjuju. Iako je povratak bio uspjeniji nego to su mnogi pretpostavljali, rezultati ipak nisu znaajnije utjecali na demografsko stanje na terenu, nastalo ratnim zloinima i prisilnim preseljenjem. Milijun povrataka naglaavali su mnogi dunosnici opisujui postignua deset godina nakon Daytonskog sporazuma. Pojedinci su i pretjerali. Visoki povjerenik Paddy Ashdown, primjerice, govorio je o udu u BiH koje je dolo tako brzo.19 Jedno od uda je i to ljudi ponovno ive zajedno. Muslimani su se vratili u Srebrenicu, a Srbi u Drvar. Poneka mjesta i pokoja anegdota u vezi s povratkom nude inspiraciju, no i Ashdown i Ured visokog predstavnika kao ustanova svjesni su ogranienog dometa povratka. Nitko ne govori da je etniko ienje poniteno, niti da je BiH multietnina po cijelom teritoriju. Ashdown bez zadrke istie da mrnje koje su dovele do Srebreni16 C. SIMMONS, A Multicultural, Multiethnic, and Multiconfessional Bosnia and Herzegovina: Myth and Reality. Nationalities Paperss, 30 (2002), 4, 623-638. 17 C. RICE, Remarks in Honor of the Tenth Anniversary of the Dayton Peace Accords. Govor dravne tajnice, Department of State, Washington, D.C., 22. studeni 2005. 18 N. BURNS, Bosnia Ten Years Later: Successes and Challenges. Govor podtajnika za politika pitanja, US Department of State, Washington, D.C., 21. studeni 2005. 19 BBC News, Ashdown Urges Bosnia Justice, 24. prosinca 2005. Pristup na: http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/4557446.stm

G. Toal, C. Dahlman: Je li etniko ienje uspjelo?

57

ce kao metafore ratnoga zloina i dalje su na djelu. Ono to razliiti govornici istiu jest da je sam proces povratka zapravo uspjeh. Prema Ashdownu to je promijenilo pravila ratovanja te ustanovilo novo ljudsko pravo, pravo na povrat imovine i povratak u dom nakon rata, razumije se pod uvjetom da osoba to eli.20 Usporedi li BiH sa svojim osobnim iskustvom steenim u Belfastu 1969., gdje je zapovijedao vodom britanske vojske, pokazuje se da su rezultati bolji. Tamo se, naime, katoliko stanovnitvo koje je bilo izbaeno iz domova, vie nikad nije moglo vratilo u te etvrti.21 I dok je meunarodna zajednica naglaavala pozitivne rezultate u BiH deset godina nakon Daytona, bilo je i onih, u Bosni ali i drugdje, koji su u svemu vidjeli samo neuspjeh i trijumf etnikog ienja. Jedan od najizrazitijih artikulacija takva miljenja pojavila se u urednikom slovu Jonathana Steelea, kolumniste britanskoga Guardiana. O suvremenoj Bosni Steel pie: Uspjeh postdaytonske BiH je tanak. Nestalo je multikulturalizma predratne Bosne. Iako su se deseci tisua ljudi vratili u domove u podruja iz kojih su bili etniki oieni, oni veinom ive u otro omeenim enklavama. Osim nekoliko iznimaka, sve opine imaju vie od 90% stanovnitva iste etnike ili vjerske pripadnosti.22 Kao svoj izvor Steel navodi izvjee International Crisis Group o reformi policije.23 U raspravi o etnikoj neravnomjernosti u policijskim snagama, koja ukljuuje i podatak bez izvora prema kojem manje od 8% policije Republike Srpske ine nesrbi, spomenuto je i izvjee Helsinkog odbora za ljudska prava BiH.24 To izvjee sadri i sljedei navod: Posljedice etnikog ienja i dalje su prisutne u svim segmentima bosanskohercegovakog drutva. Iako je minulo 9 godina od sklapanja mira a proces povratka je u meuvremenu zapoeo, moe se rei da broj povratnika, onih to su se vratili u podruja gdje je njihova skupina u manjini, nije zadovoljavajui. U predratnoj BiH svega je dvadesetak opina imalo takav etniki sastav da je jedna skupina potpuno prevladavala nad druge dvije. U 80% opina nijedna skupina nije osjetnije prevladavala. Trenutano jedino u Tuzli veinsko stanovnitvo ne dosie 90% stanovnitva, dok u ostalim opinama taj udjel je izmeu 92% i 99%. Taj odlomak izvor je statistike koja se pojavljuje i u izvjeu ICG-a, a potom je kruila i do Steelove kolumne i natrag. To je zorna statistika i uvjerljivo svjedoanstvo da je etniko ienje uspjelo. Problem je, meutim, to ta statistika nije provjerena. One statistike koje su dostupne toliko su oprene da moemo sa sigurnou sugerirati da taj podatak zbunjuje i da je netoan. U svim opinama u kojima smo mi istraivali (Zvornik, Doboj, Brko, Jajce) razina povratka je znaajno iznad 10%.
20 D. JARINIC, S nacionalistima se borim cijeli ivot. Razgovor s Paddyjem Ashdownom, Nezavisne novine, Banja Luka, 12. studeni 2004. 21 22 23

BBC News, op.cit. J. STEELE, Today's Bosnia: a dependent, stifled, apartheid regime. The Guardian 11. studeni 2005.

J. STEELE, kolumnist The Guardiana, osobni kontakt INTERNATIONAL CRISES GROUP, Bosnia's Stalled Police Reform: No Progress, No EU. Sarajevo, 6. rujna 2005.
24 HELSINKI COMMITTEE FOR HUMAN RIGHTS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA, Report on the Status of Human Rights in Bosnia and Herzegovina (analysis for the period January-December 2005). Sarajevo, 17. sijenja 2005.

58

PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite II. (2007.), br. 3(1)

No bez obzira na iznesene podatke uzmimo tvrdnju Helsinkog odbora u BiH za ozbiljno. Njihovo izvjee za 2004. oblikovalo je raspoloenje i argumentaciju kakvu smo esto sluali za vrijeme naeg terenskog istraivanja u BiH, a to je da slubeni statistiki podaci UNHCR-a i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice ne daju pravu sliku o razini povratka. U izvjeu za 2004. pie: Procjene Helsinkog odbora, temeljene su na izvjeima promatraa, posjetima veem broju opina, kontaktima sa stanovnitvom te podacima prikupljenim na terenu, govore da je brojka od milijun povratnika svakako nerealna. Stvaran broj povratnika mnogo je manji. Broj povratnika neopravdano je poistovjeen s brojem stanova ili kua vraenih u vlasnitvo. Rije je o tome da je brojka vraenih stanova, brojka potvrenih zahtjeva, pomnoena s brojem lanova obitelji koja je podnijela zahtjev. Helsinki komitet raspolae saznanjima da velik broj vlasnika im doe u ponovni posjed svoga stana ili kue, vraenu imovinu odmah ponudi na prodaju ili ju zamijeni. Svoje predratne kue, koje su sada obnovljene, mnogi od njih koriste kao vikendice ili ih jednostavno iznajmljuju. U velik broj obnovljenih kua nikad nitko nije uselio. Prema statistikama u podruje Srebrenice vratilo se oko 4000 izbjeglica. U zbilji, meutim, njih 60% boravi tamo samo povremeno. Primjerice, u selu Moraii nedaleko Zvornika godine 2004. obnovljeno je 60 kua u vlasnitvu Bonjaka, no do studenoga nijedan vlasnik nije se u te kue trajno vratio i nastanio. Helsinki odbor postavlja vano pitanje o nainu na koji se slubeni statistiki podatci pribavljaju. Do rasputanja Snaga za povratak i obnovu (Return and Reconstruction Task Forces, RRTF) 2002. statistike podatke pribavljali su se u uredima UNHCR-a uz pomo onih koji su lokalno bili zadueni za skrb o povratku, ministarstva zaduenog za stanovanje u Republici Srpskoj i povjerenika za stanovanje u Federaciji. Uvjeti su se razlikovali od regije do regije pa tako i mogunosti pribavljanja podataka. Otkad su Snaga za povratak i obnovu rasputene podatke o statistici povrataka pribavljaju opine te ih dostavljaju dravnome Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice. Opine do podataka dolaze preko procedure kojom povratnici primaju i pomo u obnovi domova. Proces je postavljen tako da je pojedinim organizacijama u interesu da uveliavaju podatke o povratnicima. Primjerice, uveliavanje brojanih podatka u interesu je UNHCR-a, ali i lokalnih vlasti koje nikako ne ele na se navui bijes Ureda visokog povjerenika. Politiki je korektno, naime, podupirati povratak. To ipak ne znai da UNHCR ili opinski slubenici ne prave razliku izmeu broja povratnika i broja vraenih kua i stanova. Svi su oni potpuno svjesni razlika izmeu tih dviju kategorija. Helsinki odbor ima pravo kada upozorava da ima povratnika koji prodaju ili iznajmljuju svoju imovinu. O tome, meutim, nema slubene statistike. Tono je i da ima povratnika koji svoje domove koriste samo povremeno. Tu pojavu uoili smo irom BiH, a posebice u Srebrenici na to upozorava i Helsinki odbor. Meutim, ni o toj pojavi nema pouzdanih podataka za podatak o ak 60% takvih sluajeva Helsinki odbor ne navodi nikakav izvor prema tome ostaje nejasno koliko je ona znaajna i rasprostranjena. Mi tvrdimo da je navod Helsinkoga odbora prema kojemu je brojka od milijun povratnika svakako nerealna pretjeran. Ostaje nam zakljuiti da su podaci UNHCR-a i bosanskohercegovakog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice najbolji do kojih istraivai mogu doi. Pritom, istraivau mora biti jasno

G. Toal, C. Dahlman: Je li etniko ienje uspjelo?

59

da ti podaci vjerojatno precjenjuju razinu povratka i zasigurno ne vode rauna o tome to se zbiva nakon formalnog povratka (prodaja i iznajmljivanje), no ako uzmemo samo opine u kojima smo sami istraivali, nama je jasno da tvrdnja koju iznosi Helsinki odbor nije istinita. To potvruju i podaci na najnioj prostornoj razini, primjerice u sluaju spomenutog naselja Moraii. Izvjee Helsinkog odbora za 2005. ponavlja priu o demografskim uspjesima etnikoga ienja te podatke o vie nego 90-postotnoj etnikoj homogenosti svih opina osim Tuzle i Sarajeva, no potonje pripisuje nevladinoj organizaciji Europski pokret iz Banja Luke.25 Nain na koji se raspravlja u izvjeu nije prihvatljiv, primjerice tvrdi se kako je lako uoiti da se povratnika populacija sastoji uglavnom od starijih ljudi. Silazni trend broja povrataka pak dovodi do zakljuka da nas to suoava sa zastraujuom injenicom da je etniko ienje u BiH ulo u zavrnu etapu. Zakljuak Mi se tome suprotstavljamo, tvrdei da je to previe negativan zakljuak o procesu povratka u BiH. Nema dvojbe da BiH na razini opina nije jednako multietnina kao to je bila prije rata. Meutim, ona je mnogo vie multietnina nego to je bila neposredno nakon rata kada je glavno obiljeje bila politika geografija aparthajda. BiH 2006 nalazi se negdje izmeu multietnine BiH 1991. i njezine aparthajdne varijante 1996. godine. U najmanju ruku demografski gledano, etniko ienje nije uspjelo ili je poniteno. Zasebne i homogene nacionalne cjeline nisu uspostavljene. Naelo etnoteritorijalnosti i dalje je ivo u entitetskim politikim vladajuim strukturama, no ublaeno je odlukom Ustavnoga suda o konstitutivnosti naroda i zakonskim prilagodbama koje su uslijedile. Najea i najtonija tema u vezi s BiH nije ona koja bi naglaavala postignua i time zvuala iskupljujue u svjetlu meunarodnih liberalnih normi (inae tema koju najvie vole pripadnici meunarodne zajednice, osobito ameriki dunosnici), ali nije ni koja meunarodne napore ocrtava kao promaene i naglaava uas zbog pobjede etnikoga ienja. Najtonija je pria o BiH koja se i dalje bori s naslijeem ratnog etnikog ienja, o zemlji koja se polako mijenja i kree od neodrivog segregacionizma k modernizirajuoj europskoj budunosti i na tom putu susree s mnogo prepreka i izazova. Prerano je jo za odgovor na pitanje je li uspjelo etniko ienje? U ovom trenutku ono to moemo napraviti jest prepoznati mnogobrojne naznake koje lee u pozadini demografije povratka. Jedna od tih je i pitanje hoe li dva najpaklenskija politika geografa Radovan Karadi i Ratko Mladi zavriti u Haagu na suenju pred sudom za poinjene ratne zloine koji su bili sastavni dio napada na BiH pod njihovim nadzorom. Drugo je vano pitanje koje se namee hoe li se Republika Srpska, tvorevina spomenute dvojice, odrati sa sadanjim imenom i identitetom kao smislena upravna jedinica dok se BiH bude pribliavala lanstvu u Europskoj uniji. Tree je hoe li odnosno kada e prvaci svih bosanskohercegovakih zajednica pokrenuti proces pomirenja u kojem e se prihvatiti da su ratne zloine u posljednjem ratu poinili pripadnici svih strana, ali i da neke zajednice nose za njih veu odgo25

HELSINKI COMMITTEE FOR HUMAN RIGHTS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA, op. cit.

60

PILAR - asopis za drutvene i humanistike studije / Godite II. (2007.), br. 3(1)

vornost od ostalih. Sve dok na njih nema konanoga odgovora, ta pitanja moraju obiljeiti svaku raspravu o BiH kao moralni podsjetnici da etniko ienje u krajnosti moe uspjeti jedino ako meunarodna zajednica i lokalne snage to dopuste. Preveo i priredio: Mladen Klemeni

Gerard Toal & Carl Dahlman: Has ethnic cleansing succeeded? Geographies of minority return and its meaning in Bosnia-Herzegovina
The paper describes the geopolitical strategy of ethnic cleansing as it was used in pursuit of state-breaking and state-making in Bosnia-Herzegovina during the 1992-1995 war. It considers the question of whether this strategy worked in the sense that it left a segregated population and exclusionary political geography in Bosnia ten years after Dayton. The paper presents two geographies of post-Dayton Bosnia-Herzegovina which relate to the legacy of ethnic cleansing. Ethnic cleansing is discussed as a gepolitical strategy that yields a political geography characterized by the massive population displacement brought by nationalists' effort to segregate and partition Bosnia. Although ethnic cleansing was succesfull in dividing population and territory acording to the nationalists' maps, The Dayton Peace Accord that ended the war contained provisions that eventually led to considerable return migration by displaced persons, udoing the exclusivity of the war's political geography. The paper provides maps of the geography of return to describe and analyze the effect to which the effort to promote minority returns over the last decade has ameliorated the political geography of ethnic cleansing. The paper then analyzes the meanings ascribed to Bosnia-Hercegovina's current population and territory ten years after Dayton. Nationalist politicians, international diplomats, observers and journalists are among those disseminating new visions of the meaning of Bosnia-Herzegovina, which make claims about persistence of nationalism or the condition of human rights in post-war Bosnia. Their depiction of Bosnia as either yet broken by nationalism or near fixed by international community does not describe properly the actual lived spaces in post-war Bosnia. We argue, instead, that Bosnia must be understood as a new political space that defies the purity of nationalist visions and also fails to satisfy the wish of a truly heterogeneous society. Ethnic cleansing has not succeded nor has it yet been reversed.