OSVRTI

SPLITSKI ANTROPONIMI U ONOMASTIKIM TEMAMA IVKA BJELANOVIA

(ivko Bjelanovi, Onomastike teme, Zagreb, 2007.)
UDK: 81373.23 (497.5 Split) Primljeno: 26. II. 2007. Struni rad Dr. sc. MARINA MARASOVI-ALUJEVI Sveuilite u Splitu Filozofski fakultet Sinjska 2 21000 Split, HR ivko Bjelanovi je u svojoj novoj knjizi, u kojoj je sabrao tridesetak lanaka svrstanih u tri tematske cjeline i kronoloki poredanih, opisao onomastike znakove, tj. nazive mjesta i imena ljudi (osobna imena, prezimena i nadimke) s dalmatinskog prostora. Ti su znakovi protumaeni prije svega kao fenomeni kojima se motivi i znaenjske vrijednosti ostvaruju glasovnim, oblinim i tvorbenim elementima hrvatskog jezika. Meu njima znatan broj odnosi se na splitsko podruje.

Zato ovaj prikaz piem za asopis Kulturna batina? Pitanje je umjesno utoliko to su Onomastike teme knjiga o imenima mjesta (toponimima) te o osobnim imenima, prezimenima i nadimcima (antroponimima). Knjiga je okrenuta opisu ovih znakova prije svega sa stajalita njihovih jezinih osobina, dakle sa stajalita njihovih fonolokih, morfolokih, tvorbenih i znaenjskih vrijednosti, pa je ona po tome izrazito lingvistikog karaktera. Njezin autor, meutim, u gotovo svim temama opisuje i nejezinu zbilju, povijesnu u najirem smislu, a to znai socioloku, antropoloku, etnografsku i kulturnu koja se ogleda u strukturi izraza ovih onomastikih znakova. Za potvrdu u od tolikih primjera u knjizi navesti samo dva. Prvi je primjer desetak prezimena koja nastaju oblinom preinakom osnovnog prezimena Osmokruhovi: Osmokrovi, Smukrovi, Smokovi, Smukovi, Smukavi, 417

M. Marasovi-Alujevi: Splitski antroponimi...

BATINA 34 417-422, Split 2007.

Snukavi itd. Nakon analize jezinih razloga zbog kojih u ovom prezimenskom gnijezdu od sloenog oblika Osmokruhovi nastaju preinakom izraza jednostavniji oblici, autor se bavi raspodjelom ovih prezimena u prostoru. Na osnovi relevantne literature utvruje da ovih prezimena nema junije od Zadra i njegove okolice, da su posijana cijelim preostalim hrvatskim prostorom, ali im je gustoa neravnomjerna jer ih je u sjevernoj Dalmaciji, u Lici, u Hrvatskom primorju i u Istri blizu 70 posto. Ovakvu im rasutost autor povezuje s migracijama stanovnitva za mletako-turskih i austrijsko-turskih ratova na Balkanu u XVI. i XVII. stoljeu i upravo na pravcu na kojem su dvije kranske sile iseljavale na ivalj iz njegova matinog prostora i razmjetale ga podalje od ratnih sukoba na terenu koji je za njih bio strateki vaan. Zato izmeu prezimena Smokovi u Istri i toponima Smokovi nadomak Zadru postoji isti odnos kakav postoji izmeu prezimena Cetina, Obrovac i ibenik u Istri te toponima Cetina, Obrovac i ibenik u Dalmaciji. Tako se jezine i historiografske injenice meusobno isprepleu. Drugi su primjer rijetke tvorenice osobnih imena u sjevernoj Dalmaciji: uro, Joilo, Luke, Milacan, Milenta, Nika, Rankota, Todin, Tomoa, Vladenca, Veljun itd., koje su kao kontinuante davnih praslavenskih i junoslavenskih tvorbenih mehanizama jasan znak da sjevernodalmatinsko zalee nije imalo jaih dodira s mediteranskim i jadranskim civilizacijama i da je ostalo zatvoreno u svom habitusu s jo ouvanim tragovima patrijarhalnog ivota. Takve su varijante bile posljedica zadrunog naina organiziranja drutva i potreba da se varijacijama relativno malenog broja imena iz bazinog antroponimikona identificira osobnim imenom svaka osoba u zadruzi s velikim brojem lanova. Tako i ovi primjeri pokazuju da se u onomastikim znakovima ogleda ritam ovjekova kretanja kroz vrijeme i prostor. U knjizi je sabrano tridesetak lanaka koje je autor napisao u posljednja tri desetljea za jezine asopise, za zbornike, za znanstvene skupove, domae i meunarodne. Pripremajui ih za objavljivanje u ovoj knjizi, vodio je rauna o tome da im ouva odlike koje su imali kad su bili napisani, istie autor u predgovoru. Mjestiminim preinakama u formulacijama, naknadno napisanim nacrtkom i saetkom na stranom jeziku u ranijim lancima, koji su objavljeni bez tih kompozicijskih cjelina, stanovitim dopunama biljeaka, prije sveg novijim bibliografskim podacima itd. sauvao je nekadanji integritet lanaka, ali je isto tako otvorio put za komunikaciju s dananjim itateljima i ostavio dojam da su napisani u jednom dahu. 418

M. Marasovi-Alujevi: Splitski antroponimi...

BATINA 34 417-422, Split 2007.

Glavninu prve tematske cjeline, naslovljene kao Toponimija i etnonimija, ine lanci o imenima mjesta. Na mnotvu primjera iz dalmatinskog areala, ali i iz ireg hrvatskog, pa i srednjojunoslavenskog prostora, autor analizira tvorbenu i znaenjsku strukturu toponima tipa Igrane (Makarska), Koljane (Sinj), Petrane (Zadar) itd., i utvruje da je s vremenom dolo do pomaka u njihovu znaenju, da danas znae samo "oznaka za lokalitet", a da su u trenutku nastanka imali znaenje ili prema smjetaju njihovih stanovnika u prostoru, tip Luane (Sinj prema luka), Zavojane (Vrgorac prema zavoj) ili znaenje "stanovnici doseljeni iz nekog lokaliteta", tip Ramljane (Knin, prema Rama) ili znaenje "stanovnici koji stoje u nekom odnosu zavisnosti od osobe iz osnove toponima", pa je npr. izvorno znaenje toponima Petrane bilo "kmetovi plemike zadarske obitelji Petrica". Ovaj je tip imena mjesta posebno znaajan za otkrivanje istina o naoj prolosti, i to onoj dalekoj, pa su npr. nekadanji nazivi lokaliteta Varikaane i Zlouane sauvali spomen na zadarske plemike obitelji Varikaa i Zlouho i na njihove posjede s kmetovima, radnom snagom na njihovim imanjima. Zbog istih su razloga znaajni i nazivi mjesta tipa Koljane (prema toponimu Kolo, Duvno, BiH) jer takvi otkrivaju istine o nekadanjim pravcima migracije stanovnitva, posebno iz vremena turskih ratova na Balkanu, npr. Bonjani, Broani, Glamoani, Kotarani, Liani, Maglajani, Pakrani, Saniani, ipovljani, Unani itd., ije je nekadanje, izgubljeno, znaenje bilo "stanovnici doseljeni iz mjesta ili kraja kojemu se ime nalazi u osnovi ispred sufiksa -ani/-ane". itateljima skreem pozornost na jo dva lanka iz ovoga tematskog bloka, na lanak o imenima mjesta na -ovci/-evci u sjevernoj Dalmaciji, jer se u njima naziru tragovi vlakih stoara i odnosi u njihovim zajednicama te na lanak o imenima mjesta u benkovakom kraju, nekadanjoj kolijevci hrvatske drave, zbog starosti toponima tog kraja, ponekog od njih jo iz rimskog razdoblja. Drugi tematski blok, s naslovom Antroponimija, najopseniji je dio knjige. U dvadesetak lanaka ove cjeline opisani su antroponimi, tj. osobna imena, prezimena, osobni i obiteljski nadimci. U gotovo svakom lanku rije je o svim ovim vrstama antroponomastikog leksika jer se od osobnog imena tvore i prezimena i obiteljski nadimci, a u nemalom broju sluajeva i osobni nadimci. Oblik im je preteno opisan s tvorbenog stajalita. Tako regresivnom tvorbom od dvolanih imena, Berislav, Boidar, Branimir, Radoslav itd., ili od jednolanih, Andrija, Grgur, Ivan, Juraj, Petar itd., nastaju dvoslona imena s karakteristinom morfolokom i prozodemskom stilizacijom: Andro, Bero, Boo, Brane, Grgo, Ivo, Jure... 419

M. Marasovi-Alujevi: Splitski antroponimi...

BATINA 34 417-422, Split 2007.

Pero, a od njih sufiksacijom razliite tvorenice, kao npr. Boen, Branko, Ivica, Jura, Peran itd., a nerijetko se oblinom preinakom osobnog imena oblikuje osobni nadimak, kao u primjerima Izija od Ilija. Ovi su antroponimi opisani u knjizi preteno sa sinkronijskog stajalita, dakle sa stajalita oblika u kojem se danas javljaju u komunikaciji, a samo se u lancima Prezimena sjevernodalmatinskog prostora u ispravama 17. stoljea i Antroponimi Tromee motivirani prirodnom sredinom autor bavi antroponimima iz dalje prolosti. etiri lanka na kraju ove tematske cjeline posveena su opisu naina tvorbe osobnih imena tipa Pero, Rade i tipa Pera, Raa (s brzim naglaskom) tvorenih od osobnih imena Petar i Radoslav, kakvih je u antroponomastikom leksiku neobino velik broj jednako kao i osobnih nadimaka tipa kiljo, odnosno opih imenica tipa medo. Njihovu tvorbenu i znaenjsku strukturu autor vrlo uvjerljivom argumentacijom opisuje drugaije od naina kako su im te dvije razine jezinog znaka opisane u naoj literaturi, prije svega onoj gramatikoj. Bez obzira na vrstu antroponima ili na nain kako su antroponimi tvoreni i bez obzira na to pripadaju li oni jezinoj sadanjosti ili jezinoj prolosti, autor se u svim lancima osvre i na nejezinu stvarnost koja se u njima ogleda. A ogleda se vjerska, nacionalna, socijalna, staleka, povijesna, kulturna i svaka druga pripadnost osoba odgovarajueg osobnog imena, prezimena ili nadimka. U treoj tematskoj cjelini, kojoj je naslov Onomastika leksikologija i leksikografija, autor se preteno bavi teorijskim pitanjima naina opisa onomastikog leksika. Posebno je to istaknuto u lanku Tvorbeni prsten kao model opisa antroponomastikog leksika i u njemu autor tvrdi kako"ni jedan model nije moan da na jednak nain i jednako uspjeno opie tvorbene elemente tvorenikih struktura razliitih leksikih slojeva, da se jednim modelom bolje i potpunije opisuje ovaj, drugim onaj leksik, jednim ova, drugim ona vrsta tvorbe te da se rezultatima jednoga mogu koristiti svi ostali modeli opisa tvorenica". Dva su lanka posveena praktinim pitanjima hrvatske leksikografije: koja bi se osobna imena trebala nai u opim rjenicima manjeg opsega, normativnog tipa i kako bi u antroponimskim rjenicima mogao biti organiziran leksikografski lanak. Na kraju ovoga tematskog bloka i pri kraju ove opsene knjige lanak Posebitosti u normiranju prezimenskog leksika otvara pitanje je li mogue neka prezimena s deformiranim jezinim izrazom uskladiti s jezinom normom kad su ona ve stabilizirana i pravno verificirana, npr. u prezimena 420

M. Marasovi-Alujevi: Splitski antroponimi...

BATINA 34 417-422, Split 2007.

Kocei, Maroevi, Pai, Rai, Rei ili Ljubkovi, da spomenem na ovom mjestu ovog prikaza samo prezimena iz splitskog antroponimikona meu tolikima koja autor navodi u svojoj knjizi. Temama iz ovoga tematskog bloka Bjelanovi je "zaorao svjeu brazdu" u hrvatskoj antroponomastici, istie akademik Petar imunovi u pogovoru ove knjige. U ovoj su knjizi opisani i mnogi splitski antroponimi: obiteljski nadimci, osobni nadimci i ponajvie prezimena. Njezin autor, dr. ivko Bjelanovi, bio je dugogodinji profesor Nastavnikih studija (sada Filozofskog fakulteta) Sveuilita u Splitu i stanovnik ovoga grada. Posebno je znaajno da je kao onomastiar, poznat u naoj literaturi, istraio splitski onomastiki leksik i unutar njega iscrpnije splitska prezimena i obiteljske nadimke. O ovoj vrsti leksika raspravlja u lanku O jednom tipu splitskih prezimena. U prvom su mu planu opisa dva izrazito splitska prezimena, tj. Druei i Kocei, jedno izrazitije korulansko, ali i splitsko, tj. Vicei. U svih je ovih prezimena deformirana osnova ispred prezimenskog sufiksa -i. Ta su prezimena izvedena od osobnih imena Druelja, Kocelja, Vicelja i od, vjerojatno, osobnog nadimka Tvrdelja, to dokazuju primjeri grafijske prezentacije tih prezimena u dokumentima iz 16. i 17. stoljea. Dananji je njihov oblik rezultat najprije zamjene fonema lj fonemom j, to je jedan od najznaajnijih oblika akavskog narjeja i unutar njega splitske akavtine, a zatim zamukivanja fonema j izmeu dvaju samoglasnika, to je osobina svih nestandardnih hrvatskih idioma. Na slian je nain deformiran doetak i u drugih splitskih prezimena: Bui, Klari, Koi, Mei, Ostoi, Pai, Plei, Rai, Rei, Roi, Skei, Vitai, pa i u Puizina, Spain itd. U zakljuku ovoga lanka autor otvara pitanje treba li ova prezimena uskladiti s jezinom normom i kako u odnosu na tu normu stoje splitska prezimena Kocei i Koceji. U splitskim se prezimenima autor ove knjige bavi i u lanku Jedan tip prezimena s protezom. U njemu jedno od najstarijih splitskih prezimena, prezime Tartaglia po motivu nastanka stoji u suodnosu sa splitskim prezimenom Mucalo, jer se u osnovi jednog i drugog prezimena nalazi glagol mucati samo to je u jednoga talijanski (tartagliare=mucati), a u drugoga hrvatski leksem. Po motivu ovim prezimenima pripadaju i splitska prezimena perac, perkov, peranda i pero u kojih je protetsko ispred nekog od oblika osobnog imena Petar oznaka za osobu sa uljetanjem kao govornim poremeajem. Prvotno su svi ovi primjeri bili nadimci, kakav je npr. splitski nadimak Njunkalo, a tek su konverzijom preuzeli ulogu znaka za prezimensku identifikaciju. Kako su mnoga splitska osobna 421

M. Marasovi-Alujevi: Splitski antroponimi...

BATINA 34 417-422, Split 2007.

imena, i prezimena, i nadimci opisani i u ostalim lancima, moemo rei da su Bjelanovieve Onomastike teme knjiga i o splitskim antroponimima. U pogovoru akademik Petar imunovi istie da je"naa onomastika literatura dostigla zavisan stupanj zrelosti pa je bilo pitanje samo trenutka kad e se, kao posljedak takva dosega, pojaviti knjiga s domiljenim interpretacijama i s koliinom primjera onomastikog leksika koji zakljucima analize daju znanstvenu utemeljenost. "Istie takoer da je Bjelanovi imao sve predispozicije da napie ovu izvrsnu knjigu, knjigu kakve dosad "nije bilo u hrvatskoj antroponomastici". Zavravajui ovaj prikaz izraavam zadovoljstvo to su u ovoj monografiji opisani mnogi antroponimi iz prolosti i sadanjosti moga grada, i to u skladu sa stajalitima suvremene jezine teorije.
ANTHROPONYMS OF SPLIT IN "ONOMASTIKE TEME" BY IVKO BJELANOVI Summary In some thirty papers, classified by chronological order, the author of the book Onomastike teme (Onomastic Topics) describes onomastic signs, i.e. names of places and people from Dalmatia and its greater area. These signs are primarily interpreted as phenomena in which motifs and semantic values are carried out by phonological, morphological and formative elements of the Croatian language. Along with the linguistic reality, the author hasnt neglected the non-linguistic reality that reflects in the form of these signs. Moreover, in nearly every paper, in accordance with sociolinguistic theories, in them he found imprints of time in which they appeared as a living historical and social reality. In the second thematic whole of this extensive book, the most numerous are papers describing surnames from the standpoint of their formative structure. The title of the paper About One Type of Split Surnames already points out that it deals with surnames of this city, i.e. surnames such as Koce(j)i (Druei, Tvrdei, Vicei, etc.), specifically regarding their spoken and written form in relation to the linguistic standard. Other papers, among numerous examples, bring many Split surnames. It is interesting that the surname Tartaglia, one of the oldest Split surnames, obviously of Italian origin, by the motif of origin stands in correlation with Split surnames Mucalo and perac (peranda, perkov, pero), significantly different by form. By these examples too, the author proves that the formation of surname signs comprises a high level of coincidence between the Split chakavian idiom and the idiom of the Split trans-Adriatic neighbor and the new tokavian idiom of the Split hinterland. It is a result of centuries-long migration of the population, immigrations of merchants, craftsmen, seafarers, painters, sculptors, clerks and all other professions into a large center such as Split, for commercial activities on the eastern Adriatic coast. In the afterward, academician Petar imunovi notes that this book is unique in our literature by the multitude of examples it brings, the matureness of analysis, brilliant conclusions and well-foundedness on the principles of structuralistic linguistic theory.

422