REKVIJEM ZA SPLITSKU RIVU

UDK: 711.4.025.4 (497.5 Split) Primljeno: 14. XI. 2007. Struni rad

Dr. sc. DUKO KEKEMET Luka Bobovia 21404 Loia, HR Autor analizira i kritizira natjeaj, projekt i izvedbu obnovljene tradicionalne Rive u Splitu. Kljune rijei: povijesna jezgra, problemi rekonstrukcije, urbanistiki zahvati

Forma slijedi funkciju.

L. F. Sullivan

Dugotrajna predstava obnavljanja splitske Rive je zavrena, ali kulise su ostale zauvijek. Reeno je da obnova Rive nije problem i da je djelo uspjeno izvedeno, uz ope pohvale. No, u posljednje sam tri godine samo u lokalnom dnevniku sakupio oko 150 uglavnom polemikih napisa: pohvala i kritika. Nikada jedan urbanistiki ili kulturni problem nije u Splitu bio tako aktualan i kontroverzan kao obnova Rive, osim obnove stare Fontane na njoj. Sada je sve gotovo i moemo ocijeniti to smo dobili s obnovom tradicionalne i Splianima omiljene Rive. Rivu nije trebalo obnavljati, nego popravljati i dotjerati, izvesti novo oploanje, pojaati rasvjetu, disciplinirati tekate i predstaviti arheoloke nalaze starih obala. Natjeaj nije bio potreban, a kad je raspisan, morale su se odrediti i osnovne propozicije, kojih su se natjecatelji morali drati. Prihvaeni 407

D. Kekemet: Rekvijem za splitsku Rivu

BATINA 34 407-416, Split 2007.

projekt ne popravka, ne obnove, nego nove Rive pogrean je zbog svojeg naglaenog modernizma i zbog potpunog nepotivanja tradicije. A tradicija je iznimno vaan imbenik u povijesnom dijelu Splita. Autori su obnovu rjeavali kreativno, originalno i osobno, ne uzimajui u obzir tradicionalne urbanistike i kulturne vrednote Splita. iri koji je jednoglasno prihvatio ponueni projekt, bio je sastavljen jednoobrazno, uglavnom od arhitekata, a bez onih strunjaka koji bi u ovakvom posebnom sluaju bili korisni, iz podruja povijesti, kulture, pomorstva, hortikulture, te kojeg kulturnog graanina s osjeajem za ouvanje splitske batine. Ovakva nova Riva koja mnogima moe biti i privlana mogla je biti projektirana na njanu ili u nekom drugom suvremenom dijelu grada, ali ne u onome koji je optereen, ali i bogat vrijednom povijesnom batinom. Stara se splitska Riva navodi i projektira kao etnica, a ne riva, obala, pristanite, to su bila obiljeja za nju znaajna i kvalitetna. Iako je, sreom, odbaeno projektirano razigrano stubite pristana, Riva vie nije namijenjena i pristajanju brodova barem odreenog broja i vrste, to bi je oivjelo. Dok su uz nju pristajali puljiki trabakuli ili otoki leuti, bila je zanimljivija i ivlja. Pogreno je i neobrazloeno projektiranje samo srednjeg dijela stare Rive, bez onog istonog i zapadnog. Je li to uinjeno zbog parkiralita automobila ili zbog nerijeenog pitanja Fontane? Oploanje veega dijela Rive velikim betonskim ploama potpuno je promaeno. Riva blijeti u svom odbojnom sjaju, poput kakvog aerodroma, a ne etnice. Strunjaci su ustvrdili da bi braki kamen bio jeftiniji od tehnobetona. Netko je podrugljivo napisao: Zar emo graditi od brakog kamena jer je od njega graena Dioklecijanova palaa? Moda ba i zbog toga to je braki kamen ne samo na zidovima Dioklecijanove palae dokazao tisuljetnu otpornost, pogotovo u ploniku na Poljani kraljice Jelene, po kojemu i danas gazimo. Ponosni smo to su od brakog kamena graene najpoznatije palae u svijetu, a mi kao da ga se stidimo i obraz Splita, splitsku Rivu, prekrivamo betonskim ploama. Braki je kamen dokazao ne samo svoju ljepotu nego i trajnost. Nije ni svaki braki kamen jednake kvalitete i trajnosti. Na zapadnom dijelu otoka brao se kamen za dalmatinske luke, osobito otporan kada je izloen moru. On na splitskoj istonoj obali dokazuje i danas svoju trajnost, a oteenja nisu posljedica vremena, nego fizikih udaraca brodova. 408

D. Kekemet: Rekvijem za splitsku Rivu

BATINA 34 407-416, Split 2007.

to se odbojne bjeline tie, valja naglasiti da postoji i sivi braki kamen, hrapav, tokovan, koji bi bio poeljniji i prihvatljiviji. Kao alternativu asfaltu nitko nije ni spomenuo ni pokuao ocijeniti oploanje srednjega, kolnog dijela rive granitnim kockama. Danas ni strunjaci ne znaju da takvo oploanje trgova i ulica postoji u svim starim europskim gradovima, a i u Splitu je do prije pedesetak godina prevladavalo na dijelu stare Rive, na itavoj istonoj obali i na veini ulica starijega dijela grada. Ono ve spada u tradiciju Splita, a funkcionalnije je od betona. iroki procjepi meu betonskim ploama bit e problem za ienje, a problem e biti i oteenja rubova ploa (i enskim potpeticama to upadaju u njih). Kolika je trajnost limenih ulomaka meu njima, ne znam. Upravo je apsurdno da se, uz betonske ploe koje su skuplje od brakog kamena, zbog tednje, za ostala kamena oploanja koristio krajnje lo i nekvalitetan kamen, umjesto lijepog brakog, dokazano kvalitetnog. Palme su se jo davno nametnule tradicionalnoj splitskoj Rivi, iako se palma neko - kao egzotina, a ne domaa biljka - mogla vidjeti tek tu i tamo u kakvom parku. Sjea stabala murvi i borova u svim naim primorskim mjestima i mjestancima urbanistiki je i hortikulturni primitivizam. Borovi, a pogotovo pelegrinke, pa i murve, dokazali su se tradicionalno pogodnijima i funkcionalnijima te slikovitijima od megalomanske palmomanije, koja je, naalost, zahvatila i istonu i zapadnu obalu splitske luke. Kada se te palme na splitskoj Rivi, na koje smo se ve navikli, jo istiu posebnim podnim osvjetljenjima, onda postaju jeftin ki. Sporni su i cvjetnjaci na splitskoj Rivi. U lukama su oduvijek postojala sjenovita i slikovita stabla, ali ne i cvjetni parkovi (uostalom, svaka e ih lebiada unititi). Cvijee je na Rivi poeljnije u velikim stojeim kamenim ili slinim vazama. Saenje dalmatinskog bilja jeftin je ustupak regionalnom koloritu. Rasvjeta je poseban problem u novim splitskim projektima. Novi su ferali pokvarili opi dojam Marmontove ulice, a bili su dovoljni konzolni na zgradama; promaili su i u rasvjeti Gradskog parka. Novi rasvjetni stupovi, ve zvani vjeala, nameu se Rivi bez razloga. Nekadanji rasvjetni stupovi (danas djelomino jo na ostalom dijelu luke) bili su skladni i funkcionalni, nimalo staromodni. Trebalo je jedino pojaati rasvjetu na Rivi (danas je, koliko sam vidio, dio Rive pod palmama u jo veem mraku). Posebno je neopravdana i apsurdna rasvjeta s tla na obnovljenoj Rivi. Kome koristi svjetlo odozdo, umjesto odozgo (slinu apsurdnu primjenu podne rasvjete izveo je i autor danas odbojnog obnovljenog Gradskog parka). 409

D. Kekemet: Rekvijem za splitsku Rivu

BATINA 34 407-416, Split 2007.

Oba tipa novih klupa na Rivi promaeni su modernistiki hir projektanata. Stari tip klupa (poeljno ne obojenih bijelo, nego samo zatienih premazom, s tamnim eljeznim bonim dijelovima) sauvan je jo na Matejuki (a moemo im se diviti i na obnovljenoj Rivi u Supetru, koja je mogla biti uzorom novoj splitskoj Rivi). Taj tip vrtne i uline klupe ima u svijetu i u nas stoljetnu tradiciju. Udobna je za sjedenje i jeftinija od novoprojektiranih. Ukloniti te udobne i lijepe jeftine klupe i zamijeniti ih problematinima i skupljima, nerazumno je, uz suvini troak. Nove klupe na Rivi odbijaju tekim masivnim kubusom pod njima. Upravo su smijene one s koso ukopanim betonskim ploama, koje kao da e svakoga trena sruiti. Uske su letve neudobne za sjedenje jer uljaju, a njihov postrani strei dio nema nikakva opravdanja; dapae, ostavlja dojam da bi se svaki as mogao polomiti. tekati s tendama osjetljiv su problem na Rivi, ali su potrebni i korisni kad su nadzirani, koliinom, oblikom, bojom.... Oni su do sada bili tek pokretni inventar Rive, koji se po potrebi, ili nekim drugim planom, mogao mijenjati. Novi su tekati arhitektonski i urbanistiki fiksni dio Rive i ne omoguuju ni u budunosti slobodnu primjenu drugih. Njihova osvjetljenja i sline izmiljotine proizvoljne su zamisli preuzetnih projektanata, a u uspjeno djelovanje ventilatora u zatvaranju i otvaranju tendi sumnjamo. Promaenu funkciju ti su propeleri ve dokazali pri prvom naletu vjetra, kada se tende nisu uredno sklopile, nego zguvale. Na njima se pri prvoj kii skupljala voda, pa ih je trebalo probiti da voda otee. Ali dok su fiksni metalni nosai tendi tekata sami vrlo problematini, njihova naknadna visinska produenja nije niim mogue obrazloiti i opravdati. Oni svojim monotonim nametnutim ritmom nagruju cijelu Rivu. Usto je nedopustivo da se nameu ak i proelju Dioklecijanove palae, koje se vie i ne moe snimiti bez tih metalnih legionara pred njim. Novi uniformirani stolii i stolice u tekatima odmah su postali teme ne samo podsmjehivanja nego i najozbiljnije kritike. Plastini stolii najjeftinije serijske proizvodnje mogli bi zadovoljiti neki skromni kafi, ali ne tradicionalnu Rivu. Oni su doslovno jeftina bofl roba. Predmeti s njih klize, a voda kojom su ispunjeni(!) moi pod njima. Stolice od tankih eljeznih ipki ne djeluju nimalo solidnije. Gosti - pogotovo oni neto krupniji - boje se da e se sruiti pod njima. Bilo je naprosto 410

D. Kekemet: Rekvijem za splitsku Rivu

BATINA 34 407-416, Split 2007.

drsko prisiliti korisnike tekata da uklone solidnije stolove i stolice (kojih je primjenu trebalo tek disciplinirati - ali ne ujedno i potpuno uniformirati) i da plaaju nove, funkcionalno i estetski loije. I same bijele tende tekata ljeti proputaju mnogo svjetla i vruine, pa su ti novi tekati u ljetnim sunanim satima prazni, dok su neko bili puni gostiju. Ljeti je cijela nova Riva sa svojom bljetavom bjelinom odbojna i prolazniku i onome tko se eli na njoj odmoriti i popiti osvjeenje. Ponovio se sluaj s jednako moderno obnovljenim Gradskim parkom, koji je, ovako ogoljen, bez posjetilaca. Premda projektanti naglaavaju da je itav projekt nove Rive u skladu sa svjetskim spomenikom Dioklecijanove palae i da je podreen njoj, on je svojim modernistikim i nametljivim rjeenjima degradira, svodei je na turistiki suvenir. Ve bi to bio opravdani razlog negiranju ovakvog projekta, za to donekle snose odgovornost i dravne i regionalne nadlene ustanove, upravne i politike, ali i slubeni konzervatori, koji nisu bili dovoljno kritini i odluni da se suprotstave osnovnim koncepcijama ovoga plana. O buenju junog proelja Palae kako bi se postavili reflektori (a mogli su bolje sluiti svrsi da su postavljeni na krovove kuica pred njim) nema smisla ni govoriti, jer je to naprosto barbarski in. Jedan od temeljnih propusta propozicija, projekta, ocjenjivake komisije, ali i konzervatora i arheologa jest da nisu prethodno uzeli u obzir mogue arheoloke nalaze, posebno spomeniki istaknute starije splitske Rive. Oni su morali biti prisutni pri prvim planovima ovoga projekta, a ne tek pri iskopima, kada su prisilno morali djelovati u tee svrhovitoj urbi. Ne znam je li bilo mogue ostaviti vidljivu antiku Rivu u malenom dijelu nove. To bi bilo najpoeljnije rjeenje, jer mijenja dosadanju spoznaju pristupa Palai s mora. Ako to nije bilo tehniki mogue, mislim da se moralo sve arheoloke nalaze prouiti bez urbe (radi proslave sv. Duje) i snimiti (to je, vjerujem, uinjeno), a zatim opet pomno i struno zatrpati, ali ne poklopiti debelim betonskim slojem - to e ga novi arheolozi do pedeset ili sto godina teko uklanjati - nego tanjim i kamenim ploama nad njim. Smatram da je u tom kamenom ploniku trebalo (ploama druge boje ili tona) siluetarno naznaiti sve vremenske faze starih splitskih obala pod njim, a na informativnoj ploi 411

D. Kekemet: Rekvijem za splitsku Rivu

BATINA 34 407-416, Split 2007.

(poput ostalih korisnih u starom gradu) prikazati i opisati razvitak splitske obale od antike do dananje. Uvjeren sam da e sljedee generacije Spliana teko shvatiti gubitak tradicionalne splitske Rive, aliti za njom i zgraati se nad ovim ruenjem, kao to su se prekasno zgraali nad ruenjem jednako tradicionalnoga staroga Sustipanskog groblja i njegovog pretvaranja u suvremeni nekoriteni park. Svae i meusobna spoitavanja danas, nakon gotova ina i povlaenja od odgovornosti za neke izvedbe, a naroito kritike neopravdanog troenja novca neobrazloenim skupim narudbama, posebno onim inozemnima, ukazuju da se dio poticaja obnove splitske Rive nije temeljio na postizavanju boljega i trajnijega, nego na osobnim i drugim privrednim, ak i stranakim interesima, zbog ega cijeli sluaj postaje za Split i Spliane jo traginiji. Pogotovo ne nalazim uvjerljivima kritike strunjaka koji su blagoslivljali novu Rivu, a sada za sve propuste krive izvoae, koji da se nisu drali prvotnog dobrog projekta. Po mome je miljenju osnovna pogreka bila ve u projektu, a o materijalnim interesima nekih izvoaa i njihovih posrednika ne mogu govoriti, jer za to nisam struan, niti imam pokazatelje. Ovu analizu nisam napisao samo kao stari Splianin nego i kao strunjak, autor nekoliko knjiga i stotinjak napisa o prolosti, urbanizmu, arhitekturi i umjetnosti ovoga iznimno istaknutoga grada, pogotovo ne kao senilni i dokoni penzioner, kako su nazivali kritiare ove izvedbe. Ova kritika nije napisana ni tek nakon gotovog ina, jer sam veinu zamjerki objavio jo pri upoznavanju samoga projekta. elio bih da ova kritika, ako je dovoljno i uvjerljivo obrazloena, ne bude tek pla za jo jednim promaenim urbanistikim zahvatom u Splitu (nakon Gradskog parka, a djelomino i atraktivne Marmontove ulice), nego i upozorenje na daljnje mogue urbanistike promaaje u starom dijelu Splita, to e slijediti: obnova Fontane ili nova fontana, istoni dio Rive, zapadna i istona obala, etnica na Pisturi, dovrenje dobro zapoete Matejuke, koritenje staroga Hajdukovog igralita Svi oni mogu biti novi Sustipani. Ili se moramo sloiti s tvrdnjom mnogih da novo mora zamijeniti staro, pa i tada kada je staro bilo dobro i lijepo. U tom sluaju nije potrebno kritizirati obnovu Rive, nego za nju pisati requiem.

412

D. Kekemet: Rekvijem za splitsku Rivu

BATINA 34 407-416, Split 2007.

A REQUIEM FOR THE SPLIT RIVA Summary The old waterfront in Split was traditionally a quay, and also the place of gathering and promenade of the citizens of Split. Its asphalt surface needed to be redone, and the lamp posts and caf chairs and tables improved. The City invited tenders for the renovation of the Riva. The jury consisting of architects chose the project of the Zagreb architecture studio that designed a completely new Riva, regardless of its traditional aspect and function, whereas its tradition was affected, and the classical Diocletians palace on it degraded. The functional and nice benches, lamp posts, previous caf chairs and tables etc. were removed without any reason and replaced by new ones of doubtful aesthetics and functionality. The Riva has not been paved with the traditional and quality stone from the island of Bra that has perfectly been preserved for as many as 1700 years in Diocletians Palace and for 150 years in the city harbor. Instead, huge and heavy concrete blocks have been used. The Split Riva has thus lost its prominent urban and social traditional value and functionality.

413

D. Kekemet: Rekvijem za splitsku Rivu

BATINA 34 407-416, Split 2007.

Odbojno blijetea povrina betonskih ploa

414

D. Kekemet: Rekvijem za splitsku Rivu

BATINA 34 407-416, Split 2007.

Monstruozni nosai tenda tekata koji zakrivaju pogled na Dioklecijanovu palau

Nove klupe na kosim ploama

415

D. Kekemet: Rekvijem za splitsku Rivu

BATINA 34 407-416, Split 2007.

Novi stolovi i stolice na tekatima

416