Professional Documents
Culture Documents
Vranje, 2011.
Sadraj
Sadraj........................................................................................................................ 2 1.Uvod........................................................................................................................ 3 1.1 Pojam i definisanje trokova.............................................................................. 4 2.Trokovi uslovljeni uspostavljanjem proizvodnog kapaciteta...............................5 2.1. Definisanje i klasifikovanje proizvodnih kapaciteta..........................................5 2.2. Izbor veliine kapaciteta................................................................................... 8 2.3. Organizaciona struktura korienja kapaciteta................................................9 3.Fiksni trokovi........................................................................................................ 11 3.1.Ponaanje fiksnih trokova..............................................................................12 3.2. Razlaganje fiksnih trokova na objektivnu i subjektivnu komponentu............13 3.3. Trokovi uslovljenikorienjem kapaciteta.....................................................15 3.4 Ponaanje proporcionalnih trokova................................................................15 3.5.Uslovljenost dinamike proporcionalnih trokova.............................................17 3.6.Relativno fiksni trokovi..................................................................................17 3.7.Zakonitosti u ponaanju relativno fiksnih trokova.........................................18 3.8. Objektivna i subjektivna komponenta relativno fiksnih trokova...................19 Zakljuak.................................................................................................................. 21 Literatura.................................................................................................................. 22
1.Uvod
Cilj funkcionisanja svakog preduzea je ostvarivanje to vee dobiti. Maksimiziranje dobiti se postie sa jedne strane poveavanjem prihoda, a sa druge smanjenjem time prouzrokovanih trokova. Stoga, da bi se vodila pravilna poslovna politika, da bi se uspeno ostvarivali ciljevi preduzea, nije vano samo znati proizvesti robu i prodati je, ve je isto tako vano poznavati prirodu trokova i faktore koji utiu na njihovu veliinu, odnosno znati upravljati trokovima. U savremenim uslovima koje karakterie sve vea automatizacija poslovanja i stalni rast veliine preduzea, a time i sve vei udeo stalnih trokova poslovanja, politika korienja kapaciteta i politika prodajnih cena zauzimaju kljuno mesto u ekonomiji preduzea. Time teorija trokova dobija na znaaju. Poznavanje i praenje trokova je neophodan uslov za vodjenje poslovne politike, merenje poslovnog uspeha, planiranje i kontrolu poslovanja, izraunavanje cene kotanja proizvoda, vodjenje odgovarajue politike cena... U posleratnom periodu za mnoga preduzea je snienje trokova po jedinici proizvoda predstavljalo alternativu prestanku proizvodnje. Zatim, porast veliine preduzea je bio uslovljen industrijalizacijom i porastom medjusobne konkurencije, a sve to je povealo znaaj analize trokova. I tako dolazi do stvaranja nove naune discipline, teorija trokova, koja se moe definisati kao skup saznanja o pojmu, vrstama, rasporedu, dinamici i odnosu trokova i poslovnog rezultata na razliitim stupnjevima korienja kapaciteta. Faktiki ova teorija trokova izuava i objanjava nastanak i karakteristike trokova i njihovo ponaanje u razliitim poslovnim situacijama i u vezi sa tim njihov uticaj na celokupan poslovni rezultat preduzea. U teoriji, uglavnom se u analizi trokova teite nalazi na razmatranju njihove zavisnosti od promena obima proizvodnje. Medjutim, kako proizvodnja nije sama sebi cilj, ve preduzee proizvodi da bi ostvarilo odredjenu dobit, analiza se ne moe zaustaviti na jednostranom posmatranju trokova. Potrebne informacije za vodjenje poslovne politike i utvrdjivanje uspenosti poslovanja dobijaju se tek kada se uporedo prati kretanje trokova i prihoda na odredjenim stepenima iskorienosti kapaciteta. Za preduzee je vano da zna koji je to minimalni stepen iskorienosti kapaciteta na kome moe poslovati bez gubitaka, do kog stepena sa dobitkom i na kom stepenu moe ostvariti najveu dobit. Odgovori na ova pitanja se mogu dobiti praenjem trokova na razliitim stepenima iskorienosti kapaciteta.
privresubjekta da proizvede veu ili manju koliinu proizvoda u jedinici vremena, naziva se proizvodni kapacitet. Privredni subjekti donose svoje investicione planove u zavisnosti od mogunosti reprodukovanja kapitala uloenog kako u izgradnju proizvodnih kapaciteta tako i u tekuu proizvodnju. To namee potrebu temeljitog istraivanja trita sredstava za proizvodnju i gotovih proizvoda, kao i ostalih vidova pripreme investicionog programa. Meutim, i pored ozbiljne i temeljite pripreme investicionog programa, kao i racionalno sprovedene izgradnje kapaciteta, mogui su poremeaji u toku njihove eksploatacije. U usiovima oteanog snabdevanja sirovinama, energijom i drugim vrstama materijala, zatim suene tranje proizvoda, kao i drugih potekoa koje uslovljavaju nemogunost korienja kapaciteta ili potpuno obustavljanje njegove eksploatacije, dolazi do neracionalne upotrebe ovako uloenog kapitala. Ova nera-cionalnost proistie iz nemogunosti reprodukovanja uloenih vrednosti u izgradnju kapaciteta. Pri tome, ako potpuno izostane korienje kapaciteta, doi e do gubitka ukupno uloenog kapitala u njegovo uspostavljanje. Ako se pak proizvodni kapacitet koristi nepotpuno, nedovoljno e se reprodukovati kapital koji je uloen u njegovu izgradnju.To e usloviti potekoe u ostvarivanju ekonomskih principa poslovanja, koji podrazumevaju stvaranje rezultata veeg od ulaganja. Investiranjem u nova, delotvomija, sredstva za rad poveava se suma angaovanih sredstava (+AS), ali se time doprinosi smanjenju ukupnih trokova elemenata proizvodnje (-AT). Opravdana je ona supstitucija jednih elemenata proizvodnje (radne snage i, eventualno, materijala) drugim (sredstvima za rad) pri kojoj se ukupna ulaganja kao podsistem ulaza smanjuju po jedinici rezultata. Poveano ulaganje sredstava za rad uslovljava veu sumu angaovanog kapitala, to se izraava preko visine kamata na angaovana sredstva. To se moe izraziti obrascem:
pri emu je: AK = iznos kamate na poveanu sumu angaovanog kapitala, AS. = poveana suma angaovanog kapitala u sredstvima za rad, kr = kamatna stopa. S druge strane, investicione ulaganje u nova sredstva za rad uslovijava, ukoliko je investiranje racionalno izvedeno, smanjenje ukupnih trokova elemenata proizvodnje projektovanih na jedinicu proizvoda. Opravdanost investicionog ulaganja u nova sredstva za rad, kao i unapreenje tehnolokog postupka, ocenjuje se upo-redbom promene visine angaovanog
kapitala (+AS) izraene preko iznosa kamate i promene visine trokova elemenata proizvodnje (AT). Stoje iznos kamata uslovlje-nih poveanjem angaovanog kapitala u sredstvima za rad (+AK) manji u odnosu na smanjenje ukupnih trokova elemenata proizvodnje (-AT), to je investicione ulaganje ekonomski celishodnije. Taj odnos poveanja angaovanog kapitala i smanjenja trokova elemenata proizvodnje ispoljava se kao promena kvaliteta ekonomskog sistema preduzea. Tehniki kapacitet. Pod tehnikim kapacitetom podrazumevaju se tehnike mogunosti sredstava za rad izraene koliinom energije, materije ili informacija koje se mogu preraditi u jednom organizacionom sistemu u jedinici vremena. Ovako posmatran tehniki kapacitet sredstava za rad jeste intervalna veliina. Poetna taka tog intervala ini minimalni, a njegova gornja taka predstavlja maksimalni kapacitet. Pri tome, minimalni kapacitet predstavlja donju granicu mogunosti funkcionisanja odreenog sredstva kao tehnikog sistema. Tako, na primer, tehniki je neracionalno da se stavi u pogon odreeni proizvodni kapacitet visoke pei, rafinerije nafte, koksne baterije ili slinog tehnikog sistema ako nije obezbeena dovoljna koliina materijala za preradu koja bi omoguila normalno funkcionisanje. S druge strane, maksimalni kapacitet u ovoj klasifikaciji jeste tehniki utvrena gornja granica proizvodne sposobnosti tehnikog sistema. Stoga se ta veliina naziva i teoretski kapacitet. Organizaciona stvarnost, obino, podrazumeva korienje tehnikog kapaciteta na nivou koji je izmeu minimalnih i maksimalnih mogunosti sredstava za rad. Ovaj stepen korienja tehnikih mogunosti sredstava za rad naziva se radni, odnosno optimalni kapacitet. To je onaj kapacitet pri kojem e sredstva za rad najpovoljnije delovati, i to u kinematikom smislu. Na tom stepenu iskorienja ostvaruje se najpovoljniji odnos izmeu relevantnih tehnikih i fizikih veliina s kojima se raunalo pri izgradnji sredstava za rad (na primer, odnos izmeu temperature koja se razvija pri odreenoj brzini rada i habanja delova, koja pri tome nastaju). Ako se proizvodni kapacitet jednog mezoekonomskog sistema posmatra kao skup proizvodnih sposobnosti pojedinih maina, koje su, inae, same po sebi sloena tehnika sredstva, postavlja se problem kvantitativnog usklaivanja delova u funkcio-nisanju celine. To se moe i grafiki predstaviti kao na slici 1.
proizvodnog kapaciteta organizacionog sistema ispoljava se u vidu grla proizvodnje.Zbog toga je ukupni proizvodni kapacitet organizacionog sistema limitiran mainom sa najmanjim parcijalnim kapacitetom. Pojava grla proizvodnje moe se grafiki predstaviti kao na slici 2.
Ekonomski kapacitet. Ekonomski aspekt proizvodnog kapaciteta podra-zumeva odnos izmeu uinaka koji dati organizacioni sistem proizvodi i ulaganja uslovljenih uspostavljanjem toga sistema. Pri tome, razlikuju se tri stepena korie-nja ekonomskog kapaciteta: minimalni, maksimalni, i optimalni. Pod ekonomski minimalnim kapacitetom podrazumeva se donji stepen kori-enja tehnikog kapaciteta pri kome se vrednost proizvodnje izjednaava s njenom cenom kotanja (C = T), odnosno u kome preduzee ne ostvaruje viak vrednosti. Ekonomski maksimalni kapacitet predstavlja onu gornju taku korienja tehnikog kapaciteta u kojoj se ponovo (nakon optimalnog stepena korienja kapaciteta) cena kotanja izjednaava s cenom proizvodnje. Optimalni kapacitet sa ekonom skog aspekta oznaava onaj stepen korienja proizvodnog potencijala preduzea na kome se postie maksimalna pozitivna razlika izmeu cene proizvodnje i cene kotanja.
nedovoljne razlike za potrebe proirene reprodukcije (Ds), te optih i zajednikih potreba drutva (D5), pokazatelj je izvesnih poremeaja u ekonomskom sistemu preduzea. Budui da ekonomski sistem preduzea predstavlja podsistem ekonomije globalnog drutva, problem njegovog uspostavljanja i funkcionisanja ne moe se posmatrati izvan ekonomskih zakonitosti koje u tom okruenju vladaju. Stoga se uspostavljanje i izbor veliine proizvodnog kapaciteta odreenog preduzea mora ocenjivati i sa stanovita opravdanosti ulaganja vrednosti u ovaj oblik pripreme proizvodnje. Pri tome, ova ocena opravdanosti moe se posmatrati sa stanovita trinih odnosa.
Simboli Qp Qn, Qm i QIV na slici 3. predstavljaju veliine pojedinih serija ili drugih
podsistema globalnog proizvodnog kapaciteta datog preduzea, a simboli T, Tn, T i TIV oznaavaju iznose trokova pripreme proizvodnje svakog parcijalnog kapaciteta.
Raslojavanje globalnog proizvodnog kapaciteta u prethodnom smislu predstavlja odreeno organizaciono prilagoavanje ovako izvrene pripreme tekuim trinim zahtevima, odnosno principima racionalnosti proizvodnje, izraene odnosom izmeu rezultata i ulaganja procesa reprodukcije. Zato se ovo raslojavanje i tretira kao organizacija korienja kapaciteta. Pri tome, veliina tih organizaciono uspostavljenih slojeva u okviru globalnog kapaciteta determinisana je, uglavnom, ekonomskim kriterijumima. Gornju granicu jednog sloja odreuje kapacitet trita, a donju granicu diktira razlika izmeu cene kotanja i prodajne cene. Naime, ukoliko je sloj proizvodnje manji, svaka jedinica proizvoda je optereena veim delom trokova njegove pripreme.
3.Fiksni trokovi
Uspostavljanjem proizvodnog kapaciteta preduzea koncentrie se odreeni obim ekonomskih vrednosti u sredstvima za rad. Tako pripremljena sredstva za rad troe se nezavisno o njihovoj upotrebi pod dejstvom fizikog ili ekonomskog raba-enja. Otuda iznos tih trokova predstavlja veliinu u odnosu na dinamiku obima proizvodnje koja se tim sredstvima ostvaruje. Tako ovi trokovi i nose naziv fiksni, odnosno stalni, nepromenjivi, ili neotklonjivi. U ovu grupu trokova, pored vremenski posmatranog amortizovanja sredstava za rad, ubrajaju se i ostali trokovi uslovljeni pripremno-zavrnim poslovima na nivou preduzea kao celine. To su, pre svega: trokovi sredstava za rad koja se vremenski amortizuju, trokovi materijala na pripremno-zavrnim i ostalim organizacionim poslovima, i trokovi radne snage na poslovima organizovanja poslovanja preduzea. Svi ovi fiksni trokovi, kao to se iz prethodnog vidi, odnose se na uspostavljanje kapaciteta i organizovanje poslovanja preduzea. To, drugim recima, znai da oni nastaju u vezi sa uspostavljanjem mezoekonomskog kapaciteta, a njihova visina je u funkciji njegove veliine:
pri emu je: T = objektivno uslovljena veliina ukupnih fiksnih trokova, Q = objektivno uslovljena veliina proizvodnje, odnosno proizvodni kapacitet. Nezavisno od promena stepena korienja kapaciteta, odnosno dinamike obima proizvodnje, fiksni trokovi u ukupnom iznosu ostaju nepromenjeni, to znai da e se njihova visina po jedinici proizvoda menjati u obrnutoj proporciji sa prome-nama koliine proizvoda:
pri emu je: t = stvarni iznos fiksnih trokova po jedinici ostvarene proizvodnje (Q-q), T = objektivno uslovljeni fiksni trokovi po jedinici proizvoda za ostvareni obim proizvodnje, t = organizaciono uslovljena komponenta fiksnih trokova po jedinici proizvoda, nastala zbog nepotpunog korienja kapaciteta kao subjektivne slabosti u upravljanju poslovanjem preduzea.
Kako su ukupni fiksni trokovi uslovljeni veliinom kapaciteta kao proizvodne pripreme ekonomskog sistema preduzea, njihova tako uspostavljena veliina ostaje nepromenjena kada se obim proizvodnje kree u okviru datog kapaciteta. Takvo ponaanje ukupnih fiksnih trokova, pri promeni obima proizvodnje u okviru kapaciteta koji ih je uslovio, moe se grafiki prikazati kao na slici 4,
Fiksni trokovi uslovljeni uspostavljenim kapacitetom predstavljaju deo elemenata ulaza ekonomskog sistema preduzea koji, u skladu sa osnovnim ekonomskim zakonitostima, treba da se reprodukuje preko izlaza toga sistema. Kako je osnovna komponenta izlaza toga sistema obim proizvodnje, uslov za reprodukova-nje fiksnih trokova jeste korienje proizvodnog kapaciteta. Osobine ove krive koja pokazuje razvoj fiksnih trokova po jedinici proizvoda sastoje se u sledeem: degresivna hiperbola, asimptotsko pribliavanje apscisnoj osi kada obim proizvodnje tei punom iskorienju kapaciteta, asimptotsko pribliavanje ordinatnoj osi kada stepen korienja kapaciteta tei nuli (0), konveksnost prema ishoditu koordinatnog sistema. Dok je, sjedne strane, visina ukupnih fiksnih trokova u funkciji uspostavljenog kapaciteta, odnosno T = f(Q), dotle je dinamika fiksnih trokova po jedinici proizvoda uslovljena recipronom vrednou koeficijenta iskorienja kapaciteta, odnosno
pri emu je T = fiksni trokovi po jedinici ostvarene proizvodnje K = koeficijent is-korienja kapaciteta, koji se izraunava po sledeem obrascu:
Kao to se vidi iz prethodnih grafikih prikaza i obrazaca, fiksni trokovi po jedinici proizvoda kreu se u obrnutoj proporciji sa dinamikom stepena korienja kapaciteta.
objektivno uslovljenu i organizaciono uslovljenu komponentu, moe se grafiki predstaviti kao na slici 6.
Objektivno uslovljena komponenta fiksnih trokova, oznaena simbolomT menja se u srazmeri sa promenom stepena korienja kapaciteta, zato to je visina ukupnih fiksnih trokova u funkciji uspostavljenog kapaciteta i predstavlja izraz objektivno potrebnog ulaganja u odgovarajuu pripremu proizvodnje. Karakteristika ponaanja ukupnih fiksnih trokova pri promeni stepena kori-enja kapaciteta, odnosno njihovog razlaganja na objektivno i subjektivno uslovlje-ne komponente, moe se predstaviti obrascem:
to namee nunost sagledavanja njihovog ponaanja po jedinici ostvarene proizvodnje. Zato se iznosi ijedne i druge komponente, kao i njihove rezultante, projektovani na jedinicu proizvoda, moraju uporeivati u dinamici stepena korienja kapaciteta. Projektovanjem objektivno uslovljene komponente fiksnih trokova na jedinicu ostvarene proizvodnje (T ) uoava se da je ona konstantna pri promenama stepena korienja kapaciteta, s druge strane, organizaciono uslovljena komponenta ukupnog iznosa stvarnih fiksnih trokova, projektovana na jedinicu ostvarenog obima proizvodnje u okviru datog kapaciteta (t ), menja se obrnuto proporcionalno promenama koliine proizvoda. Zato je stvarni iznos fiksnih trokova po jedinici proizvoda (T ) jednak zbiru objektivno uslovljenog iznosa fiksnih trokova po jedinici ostvarenih proizvoda (T ) i organizaciono uslovljenog iznosa fiksnih trokova po jedinici ostvarene proizvodnje, to se moe izraziti obrascem:
njihove uslovljenosti objektivnim i subjektivnim faktorima, moe se grafiki predstaviti kao na slici 6.
Kako je reagibilnost ukupnih proporcionalnih trokova na promene stepena korienja kapaciteta, izraena koeficijentom, jednaka 1, utvrivanje njihove visine po jedinici proizvoda moe se grafiki predstaviti kao na slici 7.
Na pomenutoj slici vidi se da je visinu proporcionalnih trokova po jedinici proizvoda mogue utvrditi kao tangens ugla koji zatvaraju: linija proporcionalnosti, po kojoj se kree ukupni iznos ovih trokova u funkciji dinamike obima proizvodnje, i apscisna osa, na kojoj je predstavljena dinamika stepena korienja kapaciteta:
pri emu je: T , do T N = visina ukupnih proporcionalnih trokova za razliite veliine ostvarene proizvodnje, Qt do QN = veliine ostvarene proizvodnje na razliitim stepenima korienja kapaciteta; tg a = tangens ugla a. Stepen racionalnosti, odnosno parcijalna ekonominost54 troenja osnovnog i pomonog materijala, te radne snage na poslovima neposredne izrade, kao proporcionalnih trokova predstavlja konstantnu veliinu u odnosu na dinamiku obima proizvodnje u okviru datog kapaciteta. Ova parcijalna ekonominost proporcionalnih trokova moe se predstaviti obrascem:
pri emu je: E = ekonominost proporcionalnih trokova; ctg a = kotangens ugla a. Reprodukovanje proporcionalnih trokova obezbeuje se prodajnom cenom proizvoda (C ), iji iznos mora biti dovoljan da pokrije ove trokove za svaku izraenu jedinicu proizvoda, kao i da obezbedi reprodukovanje preostalog iznosa trokova (relativno fiksnih i fiksnih).
trokova. Visina ove vrste trokova, prema tome, zavisi od naina organizovanja korienja uspostavljenog kapaciteta, odnosno od kvantuma organizacionih podsistema (pogona, radionica, serija, modela, tipova proizvoda, asortimana proizvodnje i si.) u okviru ekonomskog sistema preduzea. Ovi podsi-stemi kao odreena organizaciona struktura korienja globalnog proizvodnog kapaciteta predstavljaju slojeve ili zone proizvodnje, za koje je nuno obaviti posebne pripremno-zavrne (reijske) poslove. A ovi reijski poslovi podrazumevaju i posebne trokove, ija je visina u funkciji obima pripremno-zavrnih aktivnosti, a ne broja jedinica proizvoda. Pri tome, nivo ovih trokova ostaje nepromenjen kada se menja obim proizvodnje u okviru datog sloja. S druge strane, kada se uspostavlja novi sloj (zona) proizvodnje, kao izraz promene organizacione strukture korienja kapaciteta, ovi trokovi se menjaju, odnosno rastu. Otuda i njihovo ime - relativno fiksni trokovi - ime se objanjava i njihovapromenljivost, kao i izvesna konstantnost.
pri emu je Qz = izraz raslojavanja (broj zona ili slojeva obima proizvodnje) korienja kapaciteta. Kako je jednom izvrena priprema proizvodnje na nivou preduzea izraz uspostavljanja proizvodnog kapaciteta kao objektivno uslovljene proizvodne sposobnosti toga sistema, raslojavanje proizvodnje predstavlja odreeni oblik organizacionog dejstva u okviru tehniki
datih uslova. Otuda i zakljuak daje nastajanje i kretanje relativno fiksnih trokova u funkciji organizacione strukture korienja kapaciteta. Skokoviti rast relativno fiksnih trokova moe se obrazloiti injenicom da izvrena priprema novog sloja proizvodnje podrazumeva ostvarenu mogunost izrade odreene vrste (tipa, modela, serije) proizvoda, odnosno uspostavljeni organizacioni podsistem korienja globalnog kapaciteta preduzea, koji jo nije iskorien. Takva situacija moe se i kvantitativno izraziti sledeim obrascem:
pri emu je TpZ| = objektivno uslovljena visina relativno fiksnih trokova prve zone obima proizvodnje, Tpz = stvarna visina relativno fiksnih trokova druge zone obima proizvodnje (zbog subjektivno uslovljenog neiskorienja pripreme drugog sloja) QZ| = objektivno uslovljena veliina proizvodnje prvog sloja iskoriavanja kapaciteta, K = koeficijent iskorienja objektivno uslovljene veliine sloja proizvodnje (od 0 do 1); QZ|| = objektivno uslovljena veliina iskorienja kapaciteta drugog sloja: T = stvarni iznos relativno fiksnih trokova po jedinici proizvodnje u varijanti neiskorienja pripreme drugog sloja proizvodnje.
pripremu odreene vrste, modela, serije, tipa i si. proizvoda, uslovljava pojavu relativno fiksnih trokova. Reprodukovanje ovih trokova ostvaruje se izradom i realizacijom proizvoda toga podsistema korienja kapaciteta preduzea. Pri tome, visina relativno fiksnih trokova po jedinici proizvoda zonskog kapaciteta jeste objektivno uslovljena, jer je ukupni iznos tih trokova nastao u funkciji pripreme toga sloja, odnosno zone obima proizvodnje. Meutim, ukoliko se ne iskoristi puni kapacitet date zone obima proizvodnje, ukupni iznos relativno fiksnih trokova te zone rasporedie se na ostvareni broj jedinica proizvoda. Zato e relativno fiksni trokovi po jedinici ostvarene proizvodnje biti vei od objektivno uslovljene visine, to je rezultat delovanja organizacionih faktora kao odreenih subjektivnih slabosti, izraenih u neiskorienju kapaciteta zone ili sloja koji je uspostavljen u okviru ukupnog kapaciteta preduzea. Na taj nain, visina ukupnih relativno fiksnih trokova razloie se na dve komponente, i to: objektivno uslovljenu subjektivno uslovljenu. Ovo razlaganje ukupnih relativno fiksnih trokova na dve komponente moe se grafiki predstaviti kao na slici 13, kada se posmatranje ogranii na jednu zonu obima proizvodnje kao podsistem kapaciteta preduzea.
Stvarna veliina relativno fiksnih trokova po jedinici proizvoda kvantitativno se izraava po obrascu:
Zakljuak
Informacije o trokovima su nepohodne za donoenje niza poslovnih odluka. Prilikom donoenja ovakvih odluka, veoma je vano da znamo ta dobijamo i ta gubimo. Zbog toga se sve vea panja posveuje trokovima koji bi se pojavili ili iezli u sluaju izbora pogrene odluke. U tom cilju najee se analiziraju oportunitetni ili alternativni troak (koji je definisan vrednosnim iznosom koji bi smo dobili da smo sredstva uloili u neku drugu varijantu, a ne u onu za koju smo se opredelili. Oportunitetni troak nije efektivni troak, ve samo rezultat odredjene raunice); i rezidualni troak (rezidual-ostatak, odredjeni trokovi se ne mogu izbei pri promeni reima proizvodnje, tako da se menja i stepen iskorienosti kapaciteta, a tako se i dobija ovaj troak). Osim ovih trokova postoje i trokovi koji su prirodni trokovi, i oni istovremeno predstavljaju elementarne trokove (trokovi sredstava za rad, trokovi predmeta rada, trokovi rada, tudjih usluga). Njihovo poznavanje je osnovni preduslov za vodjenje ekonomije preduzea. U zavisnosti od toga kako se ponaaju, odnosno kako se menjaju pri promeni stepena zaposlenosti kapaciteta (obim zadataka) trokovi se dele na fiksne i varijabilne. Fiksni trokovi, koji se inae ne menjaju pri promeni stepena korienja kapaciteta, se jo u literaturi nazivaju i trokovima kapaciteta, a zbog njihove vezanosti za vreme, periodinim trokovima i vremenskim trokovima. Dok na fiksne trokove ne utie porast ili smanjenje korienja kapaciteta, varijabilni prate porast obima proizvodnje. Kretanje trokova (ukupnih i prosenih) uslovljeno je strukturom trokova (relativnim ueem fiksnih i varijabilnih trokova) i stepenom korienja kapaciteta. Takodje, trokovi mogu biti stvarni, i oni predstavljaju iznos stvarno nastalih trokova u odredjenom vremenskom periodu, a mogu biti i planski, i oni su obino predvidjeni za odredjeni vremenski period obino godinu dana. Postoje i standardni trokovi, i oni su slini kao i planski. Svaki od ovih trokova je neophodno precizno iskalkulisati, radi to uspenijeg planiranja proizvodnje, a samim tim i zbog toga da bi se izbegli eventualni gubici koji bi se loe odrazili na celokupno poslovanje preduzea kao mezoekonomskog sistema.
Literatura
ika Stojanovi, Osnovi ekonomije, Visoka poslovna kola strukovnih studija, Leskovac 2007 Vojislav Kolari, Teorija dinamike trokova, Beograd, 1979. eljko Majcen, Trokovi u teoriji i u praksi, Zagreb, 1978 www.sr.wikipedia.org