KIKA

Posveeno Ruji

Samo naivni ljudi vjeruju da je njihovo siromatvo zloin koji im se moe oprostiti im se obogate.
DE LAL SALI K,

Dnevniki zapisi

Ako neki ovjek u snu dospije u raj, i ako mu daju cvijet kao dokaz da mu je dua doista bila u raju, pa se probudi i u ruci ugleda taj cvijet... to onda?
S AMUE L TAYLOR COLE RIDGE ,

Dnevniki zapisi

Najprije sam promatrao predmete na njezinu toaletnom stoliu, losione koje koristi, pribor. Uzimao sam ih, gledao. Drao sam njezin mali sat, okretao ga, zagledao. Onda sam zavirio u ormar. Haljine, mnogo haljina, ukrasi... Sve te stvari koje enu ine potpunom pobudile su u meni straan osjeaj samoe, suut i elju da budem njezin.
AHMED HAMDI TANPINAR,

Dnevniki zapisi

SADRAJ

1. 2.

Najsretniji trenutak u mom ivotu Butik Champs-lyses

II

12 16 18 20 23 28 34
35

3. Daleki roaci 4. Voenje Ijubavi u uredu 5. 6. 8. 9. Restoran Foaje Fusunine suze Prvi turski voni sok F

7. Apartman Milosre

10. Svjetla grada i srea 11. Kurban-bajram 12. Ljubljenje u usta 13. Ljubav, odvanost, suvremenost 14. Ulice, mostovi, padine i trgovi Istanbula 15. Neke neugodne antropoloke realije 16. Ljubomora 17. Moj ivot je neraskidivo povezan s tvojim 18. Pria o Belkis 19. Na sprovodu 20. Dva Fusunina uvjeta

40 43 51 59 64 72 75 79 85 92 96

21. Oeva pria: biserne naunice

99

22. Ruka Rahmi-efendije 23. utnja 24. Zaruke 25. Bolno iekivanje 26. Anatomsko lociranje ljubavne boli 27. Ne naginji se, past e! 28. Utjeha stvari 29. Svake minute mislio sam na nju 30. Fusun vie ne stanuje ovdje 31. Ulice koje su me podsjeale na nju 32. Sjene i privienja za koja sam mislio da su Fusun 182 33. Jeftina zabava 34. Kao pas u svemiru 35. Jezgra moje zbirke 36. S malom nadom da u ublaiti bol 37. Prazna kua 38. Zabava na svretku ljeta 39. Priznanje 40. Utjehe ivota u ljetnikovcu 41. Leno plivanje 42. Jesenja melankolija 43. Hladni i samotni dani u studenome 44. Hotel Fatih 45. Odmor na Uludagu 46. Je li normalno da ovjek tek tako ostavi zarunicu? 236 47. Oeva smrt 48. Srea je najvanija stvar u ivotu 49. Htio sam je zaprositi 50. To je moj posljednji susret s njom 51. Srea je biti blizu voljene osobe 52. Film o ivotu i patnjama mora biti iskren 53. Nikome ne koriste ljutnja i slomljeno srce
54. Vrijeme 55. Doite nam i sutra, da opet posjedimo 56. Limun-film d.0.0. 57. Ne moi krenuti kui 58. Tombola 59. Provui scenarij kroz cenzuru 60. Veeri na Bosporu, u restoranu Smiraj 61. Gledanje 62. Samo da vrijeme proe 63. Traerski stupac 64. Poar na Bosporu 65. Psi 66. to je to? 67. Kolonjska voda 68. 4213 opuaka 69. Ponekad 70. Skrhani ivoti 71. Sada nam rijetko dolazite, gospodine Kemale

108
m

n6 I6I 164 168 171 175 178 180 185 190 194 197 201 203 208 212 214 216 223 227 233 242 249 253 264 273 280 291
302 311 323 331
343

356 365
374

380 389 399

46

412 416
4 27 43
2

439 445

72. U ivotu je kao u Ijubavi 73. Fusunina vozaka dozvola 74. Gospodin Tarik 75. Slastiarnica Biser 76. Kina na Bejogluu 77. Veliki hotel Semiramis 78. Ljetni pljusak 79. Putovanje na drugi svijet 80. Poslije nesree 81. Muzej nevinosti 82. Kolekcionari 83. Srea Kazalo likova

454 460
475

487
495

505 514 519 526 532

54
1

55

572

1 N AJ S R ET NIJ I T REN UT AK U M OM IV OT U Bio je to najsretniji trenutak u mom ivotu, ali to nisam znao. Da sam znao, jesam li mogao sauvati tu sreu, i bi li tada sve krenulo drugim tokom? Da, da sam znao da proivljavam najsretniji trenutak svoga ivota, ne bih tu sreu nipoto ispustio iz ruku. Taj neponovljivi, predivni trenutak, koji me cijeloga proeo du bokim mirom, trajao je moda svega nekoliko sekunda, no inilo mi se da moja srea traje satima i godinama. U jednome trenutku, bio je iz. svibnja 1975. godine, ponedjeljak, otprilike etvrt do tri, inilo nam se ne samo da smo osloboeni krivnje, grijeha i kazne, nego i da su na Zemlji prestali vrijediti zakoni gravitacije i vremena. Poljubio sam Fusun u rame, znojno od vruine i voenja ljubavi, lagano je obgrlio straga, prodro u nju i njeno je ugrizao za lijevo uho, ali se naunica otkvaila i spala, ostavi jedan dugi tren lebdjeti u zraku. Bili smo toliko sretni da smo se nastavili ljubiti, zanemarivi naunicu koja mi toga dana nije privukla pozornost. Vani je bljetalo nebo, onako kako blijeti za proljetnih dana u Istanbulu. Njegovi stanovnici, koji su jo uvijek r obovali zimskim navikama, znojili su se na ulicama, ali je u zgradama, duanima i ispod lipa i kestenova jo uvijek bilo svjee. Osjeali smo kako slina svjeina izbija i iz madraca koji je vonjao na plijesan, i na kojem smo, sretni kao djeca, vodili ljubav zaboravivi na sve oko sebe. Kroz otvoreni balkonski prozor puhnuo je proljetni vjetar donosei miris mora i lipe, podigao zastore od tila i njeno nam ih spustio na lea, a naa je gola tijela proela jeza. S leaja u stra njoj sobi stana na drugome katu mogli smo vidjeti djecu kako u dvoritu igraju nogomet na svibanjskoj ezi, ljutito psujui jedni druge. Shvativi da radimo upravo one nepristojne stvari koje izvikuju, naas zastadosmo usred voenja ljubavi i nasmijeismo se jedno drugome gledajui se ravno u oi. Ali, naa je srea bila tako duboka i velika da smo tu alu, koju nam je iz stranjega dvorita upuivao ivot, istoga trenutka zaboravili, ba kao i naunicu. Kada smo se iduega dana ponovo nali, Fusun mi je rekla da joj je nestala naunica. Tu naunicu, na ijem je rubu bilo napisano prvo slovo njezina imena, naao sam meu plavim plahtama nakon to je otila, i umjesto da je odloim, nekim sam je udnim porivom gurnuo u dep da se ne zagubi. Tu je, duo, rekoh i gurnuh ruku u desni dep sakoa prebaenoga preko naslona stolca. A, pa nije tu! rekoh i naas kao da osjetih navjetaj ka tastrofe, neke zle kobi. Ipak, odmah se prisjetih da sam tog jutra uzeo drugi sako jer je ve u ranim satima bilo toplo. Ostala mi je u depu drugoga sakoa. Molim te, ne zaboravi je donijeti sutra, ree Fusun irom otvorenih oi. Jako mi je vana. Dobro. Fusun je bila moja daleka i siromana osamnaestogodinja roakinja koje se do prije petnaestak dana gotovo i nisam sjeao. Meni je bilo trideset godina. Bio sam na pragu zaruka i enidbe sa Sibel, za koju su svi govorili da mi izvrsno odgovara.

2
BUTIK CHAMPS-LYSES

Dogaaji i niz sluajnosti koje e mi iz temelja promijeniti ivot poeli su prije petnaest dana, dakle 27. travnja 1975. godine, kada smo Sibel i ja u jednom izlogu ugledali torbu poznate marke Jenny Colon. Malo pripiti i sretni, moja budua zarunica i ja hodali smo Avenijom Valikonagi uivajui u svjeoj proljetnoj veeri. Za veerom u novootvorenome otmjenom restoranu na Niantau, zvao se Foaje, majci i ocu smo nadugo i nairoko priali o pripremama za proslavu svojih zaruka. Bile su planirane za sredinu lipnja jer je iz Pariza trebala doi i Nurdihan, Sibelina prijateljica iz gimnazije Dame de Sion i iz parikih godina. Sibel je dosta vremena prije zaruka od Svilene Ismet, u to vrijeme najtraenije i najskuplje krojaice u Istanbulu, bila naruila zaruniku haljinu. Te se veeri moja majka prvi pu t dogovarala sa Sibel o tome kako treba obraditi bisere koje e joj ona darovati za haljinu. Moj budui tast elio je za svoju jedinicu prirediti zaruke po raskoi ravne vjenanju, a to se mojoj majci svialo. I otac je bio sretan to e imati snahu ko ja je studirala na Sorboni; u to vrijeme istanbulski su bogatai za svaku djevojku koja je studirala u Parizu govorili da studira na Sorboni. Dok sam poslije veere pratio Sibel kui prebacivi zaljubljeno ruku preko njezinih vrstih ramena i ponosno razmiljao o tome kako sam roen pod sretnom zvijezdom, Sibel najednom uzviknu: Ah, kakva lijepa torba! Iako me vino bilo prilino omamilo, odmah sam zapamtio trgovinu, izlog i torbu u njemu, te sam sljedeega dana u podne smjesta otiao po nju. Nisam, dodue, bio jedan od onih mukaraca koji neprestance enama kupuju darove i vrebaju zgodne prigode da im poalju cvijee, i koji su roeni da budu profinjeni, uglaeni i enskari, ali sam moda elio biti takav. U to vrijeme pozapadnjene bogate domaice iz Istanbula, koje su se dosaivale u svojim kuama u etvrtima kao to su ili, Nianta i Bebek, nisu otvarale umjetnike galerije, nego butike, te su nastojale drugim bogatim domaicama, koje su se

dosaivale jednako kao i one same, po paprenim cijenama prodati odjeu koju su skinule iz stranih modnih asopisa kao to su Elle i Vogue, kao i odjeu, krijumarene triarije i nakit koji su u kuferima dovlaile iz Pariza i Milana. Kad sam se nakon mnogo godina ponovo susreo s gospoom enaj, vlasnicom butika Champs-Elyses, podsjetila me da je i ona, jednako kao i Fusun, moja daleka roakinja po majci. Po tome to mi je bez suvinih pitanja o razlozima prekomjerna zanimanja za butik Champs-ly- se'es dala sve to me podsjealo na Fusun, pa ak i natpis iznad ulaznih vrata, nasluivao sam da je ne samo ona, nego i mnogo vie ljudi nego to sam mislio znalo ak i neobine detalje nae ivotne prie. Kada sam sljedeega dana oko pola jedan uao u butik Champs- -Elyses, oglasilo se bronano zvonce objeeno na vratima (deva s dva batia); od te zvonjave i danas mi zalupa srce. Unato podnevnoj ezi proljetnoga dana, u trgovini je bilo polumrano i svjee. Najprije sam pomislio da nema nikoga. Onda sam ugledao Fusun. Dok su mi se nakon podnevnoga bljetavila oi privikavale na polutamu, osjeao sam kako mi se srce penje u grlo poput divovskoga kotrljajueg vala koji samo to se nije razbio o obalu. Htio bih torbu s lutke u izlogu, rekoh. Vrlo je lijepa, pomislih, vrlo privlana. Onu svijetlosmeu, marke Jenny Colon? Prepoznao sam je istoga trenutka kad su nam se pogledi susreli. Onu s lutke u izlogu, ponovih apatom kao u snu. Priekajte trenutak! ree i krenu prema izlogu. Jednim potezom izula je utu tiklu s lijeve noge i golom nogom, na kojoj su se vidjeli brino crveno nalakirani nokti, stala u izlog i nagnula se prema lutki. Najprije sam promotrio tiklu koju je izula, a potom njezine duge, prelijepe noge. Iako je bio poetak svibnja, noge su joj ve bile preplanule od sunca. Zbog njezinih dugih nogu uta suknja na smiak, s ipkom i cvjetnim uzorkom, inila se kraom nego to je bila. Skinula je torbu s lutke, vratila se za pult, dugim, spretnim prstima povukla zatvara na njoj (ukazali su se smotuljci svijetlosmeeg tankog papira), otvorila dvije male pregrade (bile su prazne) i skriveni dep u kojem se nalazila etiketa s natpisom Jenny Colon i uputa o odravanju torbe, i pokazala mi je drei se tajanstveno i krajnje ozbiljno, kao da mi pokazuje neto vrlo povjerljivo. U jednome trenu pogledi nam se susretoe. Zdravo, Fusun, kako si samo porasla! Sigurno me nisi prepoznala. Jesam, Kemale, odmah sam vas prepoznala, ali kako vi mene niste, nisam htjela biti napadna. Zautjeli smo. Spustio sam pogled na torbu, na pregrade koje mi je netom pokazala. Uznemirila me njezina ljepota, za ono vrijeme prekratka suknja, ili moda neto tree, i nisam se mogao pribrati. Pa, ime se bavi? Pripremam se za prijemni na sveuilitu. Ovamo dolazim svaki dan. U butiku upoznajem nove ljude. Ba lijepo. I, poto je ova torba? Tisuu i pol lira, odgovori skupivi vjee dok je s male eti kete na donjoj strani torbe itala rukom ispisanu cijenu. (Toliko je novca u to vrijeme dobivao mlad namjetenik za est mjeseci rada.) Ali, uvjerena sam da e vam gospoa enaj dati povoljniju cijenu. Otila je doma na ruak. Sad vjerojatno spava, ne mogu je naz vati i pitati. Ali, ako navratite predveer... Nije vano, uzvratih gestom koju e Fusun kasnije, u naem tajnom skrovitu, mnogo puta oponaati i karikirati, te iz stranjega depa izvadih novanik i izbrojah vlane novanice. Fusun paljivo, no ipak nespretno, zamota torbu u papir i stavi je u plastinu vreicu. Znala je da u tiini koja je zavladala promatram njezine duge ruke boje meda i njezine hitre i profinjene pokrete. Zahvalih joj kad mi je uljudno pruila vreicu. Teti Nesibe i ocu (u tom se trenutku nisam mogao sjetiti imena gospodina Tarika) upuujem izraze potovanja, rekoh. Na trenutak zastadoh: moje drugo JA izalo je iz mene i u jednome rajskom zakutku ljubilo Fusun drei je u naruju. Brzo krenuh prema vratima. Bila je to glupa elja, a, uostalom, Fusun i nije posebno lijepa. uo sam da se oglasilo zvono na vratima i da je zacvrkutao neki kanarinac. Izaao sam na ulicu, godila mi je vruina. Bio sam zadovoljan darom, a i Sibel sam silno volio. Zato sam odluio zaboraviti trgovinu i Fusun.

3 DALEKI ROACI

Pa opet, za veerom sam rekao majci da sam se, kupujui neku torbu za Sibel, susreo s naom dalekom roakinjom Fusun. Ah, da, Nesibina ki radi tamo, u enajinoj trgovini. Kakva teta! ree majka. Vie ne navraaju ni za blagdane. Loe je zavrilo ono natjecanje za mis. Svaki dan prolazim pokraj te trgovine, a opet ne poelim svratiti k jadnoj djevojci da je pozdravim, niti mi ona padne na pamet. No kad je bila mala, jako sam je voljela. Kad bi Nesibe dola siti, ponekad bi i nju dovela. Vadila bih iz ormara igrake i davala joj, a ona bi se zabavljala dok je majka ila. I Nesibina majka, vaa pokojna t eta Mihriver, bila je mila ena. U kakvom smo srodstvu s njima? Budui da nas otac nije sluao jer je gledao televiziju, majka mi je, ne bez pretjerivanja, ispriala da je Mihriver bila prva ena kojom se, mnogo godina prije enidbe mojom bakom po majci, na brzu ruku i sa svega dvadeset tri godine, oenio njezin otac (to jest moj djed Ethem Kemal), koji se rodio iste godine kad i Ataturk i koji je s utemeljiteljem Republike pohaao istu kolu, Mekteb emsi-efendije, to se dalo zakljuiti i po prvoj od svih fotografija u stanu. Rekla mi je da je ta sirota djevojka (majka Fusunine majke), podrijetlom Bonjakinja, umrla u vrijeme balkanskoga rata, kad su evakuirali Jedrene. Ta enica nije imala djece s mojim djedom Ethemom, ali je dobila ker Mihriver sa siromanim ejhom za kojega se udala jo dok je bila dijete (rijei moje majke). Majka je oduvijek govorila da tetu Mihriver (Fusuninu baku po majci), koju su podigli neki udni ljudi, i njezinu ker Nesibe (Fusuninu majku) treba prihvatiti ne kao rodbinu, nego kao dalji rod, i traila je od nas da ene toga jako dalekoga ogranka nae porodice zovemo tetama. No posljednjih se godina moja majka (zove se Vedihe) prema toj osiromaenoj rodbini iz jedne sporedne ulice u etvrti Tevikije odnosila krajnje distancirano i hladno kad bi nam dola e stitati blagdane, te ju je tako povrijedila. Jer, strano se ljutila zbog toga to se teta Nesibe prije dvije godine - tada je Fusun imala esnaest godina i pohaala je ensku gimnaziju na Niantau - nije usprotivila kerinu sudjelovanju na nekom natjecanju za izbor ljepotice, i to ju je, kako smo poslije doznali, ak poticala na to. A kad je po glasinama koje su do nje doprle zakljuila da se teta Nesibe, koju je neko voljela i titila, ponosi tim sramnim inom, posve im je okrenula lea. Teta Nesibe je meutim istinski voljela i potovala moju maj ku, koja je od nje bila starija dvadeset godina. Sigurno je tome pridonijelo i to to joj je moja majka mnogo pomagala dok je u mladosti ila po kuama u otmjenim etvrtima. Bili su jako, jako siromani, rekla je majka. A onda, bojei se da je pretjerala, dodade: Ali, da samo oni, sinko! Tada je cijela Turska bila siromana. Majka je u to vrijeme govorila da je teta Nesibe jako dobra osoba i jako dobra krojaica te ju je tim rijeima preporuivala svojim prijateljicama, a jedanput godinje (ponekad i dvaput) pozivala ju je k nama da joj saije haljinu za neku zabavu ili svadbu. Budui da sam uglavnom bio u koli kad bi dola siti, nisam je viao. Kad joj je krajem ljeta 1957. hitno zatrebala nova halj ina za neku svadbu, majka je pozvala Nesibe u na ljetnikovac na Suadije. U stranjoj sobici na drugome katu, iz koje su se kroz palmino lie mogle vidjeti barke, motorni amci i djeca kako se zabavljaju skaui s pristaninoga mola u more, meu karama , pribadaama, krojakim metrima, naprstcima, izrezani m komadima tkanine i ipkama - sve je to bilo iz Nesibine kutije za ivai pribor, ureene panoramom Istanbula - njih su dvije, tuei se na vruinu, komarce i ivanje, a istodobno alei se i smijui kao dvije sestre koje se jako vole, sve do kasnih nonih sati ile na majinoj singerici. Sjeam se da je kuhar Bekir u tu sobicu koja je mirisala po vrelini i barunu donosio ae i ae limunade jer se dvadesetogodinjoj noseoj Nesibe stalno pilo, da je majka u vrijeme zajednikih podnevnih objeda, napola u ali a napola ozbiljno, govorila kuharu neka smjesta donese trudnici to joj se prohtije jesti jer da e u protivnome dijete biti runo, te da sam paljivo zagledao njezin nabrekli trbuh. Mislim da sam tad a prvi put zamijetio da Fusun postoji, ali jo nitko nije mogao rei hoe li se roditi deko ili curica. Nesibe je bez mueva znanja gurnula ker u to natjecanje za izbor ljepotice predstavivi je starijom nego to jest, ree ma jka koju je spopadao sve vei gnjev dok se prisjeala tog dogaaja. Bog je htio da ne pobijede te su tako izbjegle sramotu. A da im je to polo za rukom, djevojku bi izbacili iz kole... Sada je zavrila gimnaziju, no ne vjerujem da e neto poteno studirati. Vie nas ne posjeuju ni o bajramima, pa ne znamo ime se bave. U ovoj zemlji svatko zna kakve djevojke i ene sudjeluju u natjecanjima za izbor ljepotice. Kako se ophodila prema tebi? Majka je aludirala na to da je Fusun ve poela spavati s mukarcima. Sline glasine ve sam i prije uo od svojih prijatelja enskara s Niantaa, kada je Milijet objavio fotografiju na kojoj se vidjela Fusun skupa s drugim sudionicama koje su prole pred- natjecanje, no drao sam se kao da me ta sramotna tema uoe ne zanima. Kad smo zautjeli, javi se majka zagonetno maui kaiprstom: Pripazi! Pred tobom su zaruke s jednom posebnom, vrlo dragom, prelijepom djevojkom! Pokai mi torbu koju si joj kupio! Mumtaze (to je moj otac), gle, Kemal je Sibel kupio torbu! Stvarno? uzvrati otac. Lice mu se ozarilo. inilo se kao da je vidio torbu, da mu se jako dopala i da je presretan zbog sree svoga sina i njegove izabranice, no pogled mu je i dalje bio prikovan za ekran.

VOENJE LJUBAVI U UREDU

Na ekranu u koji je zurio otac prikazivala se pretenciozna reklama Meltema, prvoga turskog gaziranog vonog soka, koji je moj prijatelj Zaim izbacio na tursko trite. Paljivo sam je odgledao, svidjela mi se. S kapitalom svoga oca tvorniara, koji je posljednjih deset godina zaradio mnogo novca (ba kao i moj), Zaim se upustio u nove i smione pothvate. elio sam da moj prijatelj, kojemu sam pomagao i savjetima, uspije u tome poslu. Ja sam se pak nakon studija menadmenta u Americi vratio u zemlju i odsluio vojsku. Otac je elio da i ja, jednako kao i bra t, sudjelujem u voenju novih tvrtki i tvornice koja je postupno rasla, pa me je jo kao mladia imenovao generalnim direktorom Satsata, tvrtke za distribuciju i izvoz, koja se nalazila u etvrti Harbije. Satsat je donosio veliku dobit, ali ne mojom zas lugom, nego zato to su financijskim makinacijama prihodi tvornice i drugih tvrtki prebacivani na njegov raun. Dani su mi prolazili u nastojanju da budem smjeran prema zaslunim namjetenicima dvadeset ili trideset godina starijim od mene, kojima sam postao nadreenim samo zato to sam bio gazdin sin, i prema prsatim i iskusnim postarijim slubenicama, vrnjakinjama moje majke, kao i u zalaganju da od svih njih nauim finese naega posla. Predveer, kad bi svi otili, dola bi mi u posjet moja budua zarunica Sibel te bismo vodili ljubav u uredu gene ralnoga direktora, u staroj Satsatovoj zgradi na Harbije, koja bi podrhtavala svaki put kad bi autobusi i trolejbusi javnoga prijevoza, umorni i islueni kao stari namjetenici, proli pokraj nje, a esto su prolazili. Unato tomu to je bila suvremena i unato svim frazama o enskim pravima i feminizmu, koje je nauila boravei u Europi, Sibelino miljenje o tajnicama ni po emu se nije razlikovalo od miljenja moje majke: Nemoj da tu vodimo ljubav, rekla bi s vremena na vrijeme, osjeam se kao tajnica! No pravi razlog njezine sputanosti, koju sam osjeao dok smo na uredskome ko nom divanu vodili ljubav, bio je dakako strah onodobnih turskih djevojaka od uputanja u seksualni ivot prije udaje. Ugledne djevojke iz pozapadnjenih bogatakih Obitelji, koje su boravile u Europi, tih su godina tu i tamo tek poinjale ruiti tabu nevinosti te su prije braka spavale sa svojim izabranicima. I Sibel se katkad hvalila da je jedna od tih odvanih djevojaka, a sa mnom je prvi put vodila ljubav prije jedanaest mjeseci. (To je bio dug period, ve smo se trebali uzeti!) Pa ipak, sada, nakon toliko godina, dok se upinjem ispriati vam svoju priu najiskrenije to mogu, ne bih elio preuvelia ti odvanost svoje voljene, ali ni olako prijei preko spolne pri sile kojoj su ene bile izloene. Jer, Sibel mi se podala tek kada se vrsto uvjerila da imam ozbiljne namjere, odnosno da sam pouzdana osoba i da e se na kraju udati za mene. A budui da sam i ja odgovoran i estit ovjek, dakako da sam se htio oeniti njome, zapravo sam to jako elio; no i da nisam, vie je nisam mogao ostaviti jer mi je darovala svoju nevinost. Taj osjeaj odgovornosti bacao je sjenu na jedan drugi osjeaj koji nas j e povezivao, na iluziju da smo slobodni i suvremeni (dakako da te rijei nismo koristili za sebe) jer vodimo ljubav prije braka, ali nas je i zbliavao. Slina sjena nadvila bi se nad nas i kad bih osjetio Sibeline usplahirene aluzije na to da se moramo to prije vjenati. Ali, imali smo i mnogo sretnih trenutaka dok smo se voljeli u uredu. Sjeam se: izvana, s Ulice Halaskargazi, dopirala je buka autobusa i gradskoga prometa, a ja sam, vrsto je grlei u tami, mislio kako u do kraja ivota biti sretan i kako sam roen pod sretnom zvijezdom. Jedanput, dok sam nakon voenja ljubavi puio i otresao pepeo u pepeljaru na kojoj je pisalo Satsat, Sibel je polugola sjela u fotelju moje tajnice, gospoe Zejnep; lupkajui po pisaem stroju i kikoui se, oponaala je glupavu tajnicu -plavuu, koja je u to vrijeme bila nezaobilazan lik humoristinih asopisa i viceva.

5
RESTORAN FOAJE

Restoran Foaje, iji sam ilustrirani jelovnik, novinsku reklamu, specijalne ibice i ubrus nabavio mnogo godina poslije i ovd je izloio, za kratko vrijeme postao je jedan od onih restorana u europskome stilu (uzor su mu bili francuski), omiljenih meu nevelikim brojem bogataa (ljudi iz visokoga drutva, kazano posprdnim jezikom traerskih novinskih kolumna) koji su ivjeli u etvrtima kao to su Bejoglu, ili i Nianta. Umjesto da im daju zapadnjaka i pretenciozna imena kao Ambassador, Majestik i Royal, koja bi kod gostiju diskretno stvarala dojam da se nalaze u nekome europskom gradu, tim su restoranima davali imena Kulise, Stube i Foaje, koja su nas podsjeala na to da smo na samome rubu Zapada, u Istanbulu. Kad su novopeeni bogatai mlaega narataja poeli davati prednost jelima svojih baka u raskonim ambijentima, zatvoreni su mnogi restorani koji su objedinjavali tradiciju i luksuz, primjerice Hanedan, Sultan, Hunkar, Paa i Vezir, pa je tako i Foaje pao u zaborav. Istoga dana kad sam kupio torbu, Sibel i ja veerali smo u Foajeu. U jednome asu upitah Sibel ne bi li bilo bolje da se napokon ponemo nalaziti u majinom stanu u Apartmanu Milosre 1, iji balkon gleda na lijepo stranje dvorite. Zar misli da emo nakon zaruka dugo ekati da se uzmemo i preselimo u zajedniku kuu? upita Sibel. Ne, duo, nije rije o tome.
1 Rije apartman u turskome oznaava stambenu zgradu u kojoj je neko stanovalo vie Obitelji jedne velike porodice. Takvim porodinim zdanjima obino su davana imena. (Sve biljeke sastavili su prevoditelji.)

Ne elim se vie nalaziti s tobom po skrovitim stanovima, i jo s osjeajem krivnje, kao da sam ti ljubavnica. Ima pravo. Pa otkud ti onda ideja da se nalazimo u tom stanu? Zaboravi, rekoh. Bacih pogled na sretno mnotvo u Foajeu i iz plastine vreice izvukoh torbu. to je to? upita Sibel slutei da e dobiti dar. Iznenaenje! Otvori i pogledaj! Stvarno? Djetinju radost s kojom je otvarala plastinu vreicu z amijenio je upitni pogled kad je iz nje izvadila torbu, a potom razoaranje koje se trudila prikriti. Sjea li se, pritekoh joj u pomo, sino, dok sam te pratio kui, vidjela si je u izlogu i svidjela ti se. Da. Vrlo si paljiv. Raduje me to ti se svia. Ta e ti torba jako dobro pristajati i za zaruke. Naalost, ve je odlueno koju u torbu imati na zarukama, uzvrati Sibel. Ah, ne tuguj! Kupio si mi jako lijep dar, i jo s ukusom... Pa dobro, ne mogu je nositi na zarukama jer je lanjak! to?! Nije originalna Jenny Colon, dragi moj Kemale. Ovo je lanjak. Po emu to sudi? Po svemu, duo. Pogledaj taj av kojim je etiketa pritepana na kou. Sad baci pogled na pravu Jenny Colon koju sam kupila u Parizu, kakav je av na njoj? Nije uzalud Jenny Colon najskuplja francuska i svjetska marka. Oni ne koriste taj jeftini konac... Razgledajui av na originalnoj torbi, na trenutak sam se upitao otkud taj trijumf koji sam osjetio kod svoje budue zarunice. Sibel je povremeno bila uznemirena i nesigurna zbog toga to je ki umirovljenoga veleposlanika koji je rasprodao i posljednj e graevinske parcele naslijeene od djeda, i kojemu je ve dogor - jelo do nokata, dakle - na neki nain - ki dravnoga inovnika. Kad bi je obuzela nesigurnost, priala bi o tome kako je njezina baka po ocu svirala klavir, ili o djedu koji je imao zasluge u oslobodilakome ratu, ili pak o tome kako je djed po majci bio blizak sa sultanom Abdulhamidom, a mene b i ganula ta njezina postienost te bih je jo vie volio. Poetkom sedamdesetih godina broj stanovnika Istanbula utrostruio se zbog ekspanzije izvoza i tekstilne industrije; u gradu je, posebice u naim etvrtima, viestruko skoila cijena graevinskih parcela, oeve su tvrtke jako uznapredovale u posljednjih deset godina i obiteljski je imetak postao pet puta vei, no moji su ipak ve tri narataja bili tekstilni magnati, to se dade vidjeti i po prezimenu Basmadi. 2 Mene je dakle uznemiravala injenica to - unato veliku zalaganju tih triju narataja - nisam bio kadar razlikovati original od obinoga lanjaka. Vidjevi me oneraspoloena, Sibel me pogladi po ruci. Koliko si je platio? upita. Tisuu petsto lira, odgovorih. Ako je ne eli, sutra u je zamijeniti za neto drugo. Nemoj, trai da ti vrate novac. Jer dobro su te preveslali. Gospoa enaj, vlasnica te trgovine, naa je daleka roakinja! uzvratih diui obrve kao da sam jako zauen. Sibel mi iz ruku uze torbu koju sam odsutno preme tao. Duo, ree suosjeajno se smijeei, toliko si obrazovan, pametan i kulturan, ali nikako da shvati kad te ene kane prevariti.

6
FUSUNINE SUZE

S istom plastinom vreicom i torbom u njoj sutra u podne uputih se u butik Champs-Elyses. Kad se oglasilo zvono na vratima, najprije pomislih da nema nikoga u trgovini, koja mi se opet uinila isuvie tamnom i hladnom. U polumranoj trgovini vladala je tajnovita tiina, sve dok najednom ne zacvrkuta kanarinac. Kroz paravan i listove ciklama u velikoj vazi opazih Fusuninu sjenu. Stajala je pokraj neke debele gospoe koja je u kabini isprobavala odjeu. Ovoga puta na sebi je imala lijepu bluzu sa zumbul ima, poljskim cvijeem i listovima, koja joj je izvrsno pristajala. Kad me ugledala, ljupko se nasmijeila... Izgleda da si zauzeta, rekoh pokazujui oima kabinu. Odmah u biti gotova, uzvrati kao da razgovara s nekim stalnim kupcem, upuenim u sve tajne butika. Kanarinac je skakutao gore-dolje u krletki. Pogled mi se zaustavi na nekim triarijama uvezenim iz Europe i modnim asopisima u jednome kutu, no mozak mi nije bio dovoljno prijemiv ni za to. Opet me je potresla istina koju sam htio zaboraviti, primi ti kao svakidanju: gledajui Fusun, imao sam osjeaj da vidim nekoga jako poznatoga, nekoga koga znam. Sliila je meni. I ja sam kao dijete imao valovitu kosu, i bila je tamnosmea kao i Fusunina u djetinjstvu, no s vremenom se izravnala, kao i njezina. inilo mi se da bih lako mogao biti na njezinu mjestu i duboko je razumjeti. Pamuna bluza isticala je prirodnost njezina tena i kosu obojenu u plavo. S bolom se prisjetih prijatelja i njihova komentara da je iz Playboya. Je li mogue da je spavala s njima? Vrati torbu, uzmi novac i bjei odavde! Pred tobom su zaruke s jednom udesnom curom, rekoh samome sebi. Gledao sam van, prema Trgu Nianta, kadli se u zamagljenu izlogu ukaza Fusunin nestvaran odraz.
2 Tur. basma lagana pamuna tkanina, cic, basmadi proizvoa i(li) trgovac basmom.

Kad je ena koja je isprobavala odjeu, stenjui i otpuhujui, izala iz butika ne kupivi nita, Fusun poe slagati suknje i stavljati ih na police. Vidjela sam vas juer na ploniku, ree, a usne joj se razvukoe u irok osmijeh. Tek tada zamijetih da su joj usne namazane svijetlo ruiastim ruem. U to vrijeme bio je vrlo popularan obian domai ru marke Mislyn, no na njoj je ipak izgledao udesno. Kad si me vidjela? upitah. Predveer. Bili ste s gospoicom Sibel. Bila sam na drugoj strani ulice. Ili ste na veeru? Da. Divan ste par! ree tonom sretnih staraca koji uivaju u srei mladih ljudi. Nisam je pitao odakle poznaje Sibel. Imam veliku molbu, rekoh. Kad sam izvadio torbu iz vreice, obuze me neki stid i usplahirenost. Htio bih ovo vratiti. Dakako, zamijenit emo je za neto drugo. Dat u vam ove elegantne rukavice i ovaj eir, tek je stigao iz Pariza. Torba se nije svidjela gospoici Sibel? Neemo je zamijeniti, rekoh skrueno. elim svoj novac. Izgledala je iznenaeno, gotovo uplaeno. Zato? upita. Jer ta torba nije originalna Jenny Colon, nego krivotvorina, rekoh vrlo tihim glasom. Molim?! Ja se ne razumijem u te stvari, rekoh bespomono. Takvo to kod nas nije mogue! ree odrjeito. elite li smjesta novac? Da. Lice joj poprimi bolan izraz. Boe, mislio sam, kako se nisam sjetio baciti tu torbicu u smee i rei Sibel da su mi vratili novac? Gledajte, to nema nikakve veze ni s vama, ni s gospoom enaj. Dok trepne okom, mi Turci ve radimo krivotvorine i replike svega to je moderno u Europi, rekoh trudei se nasmijeiti. Meni je - jesam li trebao rei nama je? - dovoljno da torbica slui svrsi i da pristaje nekoj eni. A ne marka, tko ju je proizveo, je li originalna i kojeta drugo. Ali ni ona, kao ni ja sam, nije povjerovala u te rijei. Ne, vratit u vam novac, ree odrjeito. Pomiren sa sudbinom, oborih pogled i zautjeh kao da se sramim svoje neuljudnosti. Pa opet, unato plimi stida, osjeao sam da Fusun ne radi ono to bi morala i da se dogaa neto udno. Ne prilazei blagajni , gledala je u nju kao da su unutra sami demoni. Kad opazih da je pocrvenje la kao rak, da joj se lice mrti i na oi naviru suze, uznemirih se i napravih dva koraka prema njoj. Tiho je zaplakala. Ni sada ne znam kako se sve to dogodilo: zagrlio sam je, a ona je, naslonivi glavu na moja prsa, plakala. Oprosti, Fusun, proaptao sam. Pomilovao sam je po mekoj kosi i elu. Zaboravi ovo, molim te! Uostalom, to je samo krivo tvorena torbica! mrcnula je kao dijete, zajecala dva-tri puta i opet zaplakala. Moi doticati njezine duge, lijepe ruke, njezino tijelo, osjeati njezine grudi, naas je drati u naruju... Od svega toga osjetio sam vrtoglavicu. A moda sam opet umiljao da smo zapravo vrlo bliski i da je godinama poznajem jedino zato to sam od samoga sebe tajio elju koja je postajala sve snanija kad god bih dotaknuo Fusun. Ta ona je moja slatka, tuna i lijepa sestra koju je teko utjeiti! Naas sam - moda i zato to sam znao da smo u dale kom srodstvu - po njezinim dugim rukama i nogama, po njenoj konstituciji i nejakim ramenima osjetio da graom nalikujemo jedno drugome. Da sam ena i da sam dvanaest godina mlai, i ja bih imao isto takvo tijelo! Nema se zbog ega alostiti, rekoh milujui je po dugoj, plavoj kosi. Ne mogu otvoriti blagajnu i vratiti vam novac, objanjavala je, jer je gospoa enaj, kad ode u podne na poinak, zakljuava i klju nosi sa sobom. To mi teko pada. Naslonivi glavu na moja prsa, ponovo je zaplakala. Brino i samilosno gladio sam njezinu predivnu kosu. Ovdje radim kako bih upoznala ljude i prekratila vrijeme, ne radi novca, ree jecajui. Moe se raditi i radi novca, izlanuh glupo i beutno. Da, odgovori postiena kao dijete. Otac mi je umirovljeni uitelj... Prologa tjedna napunila sam osamnaest godina i nisam im vie htjela biti na teret. Uplaih se seksualne ivotinje koja se javljala i jogunila u meni, te sklonih ruku s njezine kose. Smjesta je shvatila o emu se radi. Pribrala se. Odmaknuli smo se jedno od drugoga. Molim vas, nemojte nikome rei da sam plakala, ree otirui oi. Obeavam, rekoh. Kunem se. Sada imamo zajedniku tajnu. Vidio sam da se nasmijeila. Sada ostavljam torbu, rekoh, po novac u navratiti sutra. Neka torba ostane ako hoete, no nemojte vi dolaziti radi novca. Gospoa enaj uporno e tvrditi da torba nije krivotvorena, namuit e vas. Onda je zamijenimo za neto drugo, rekoh. Ali, ja vie ne pristajem na to, uzvrati ona tonom ponosite i preosjetljive djevojke. Ne, rekoh, to uope nije vano. Meni je vano, uzvrati odluno. Kad gospoa enaj doe, uzet u od nje novac za torbu.

Ne elim da te ta ena jo vie kinji, odgovorih. Nee, ve sam smislila kako u to izvesti, ree s jedva zamjetnim smijekom. Rei u joj da gospoica Sibel ve ima takvu torbu i da je zbog toga vraate. Moe? Dobra ideja, rekoh. I ja u joj to rei. Ne, vi joj nita ne govorite, odluno ree Fusun. Smjesta e pokuati izvui sve iz vas. Ne dolazite vie ni u butik. Novac u ostaviti kod tete Vedihe. Molim te, ne mijeajmo moju majku u ovo, jako je radoznala! Pa gdje onda da vam ostavim novac? upita Fusun diui obrve. Majka ima stan u Aveniji Tevikije, Apartman Milosre broj 131, odgovorih. Prije odlaska u Ameriku u njemu sam uio i sluao glazbu. Lijep stan s pogledom na stranje dvorite... Svako popodne izlazim s posla i ondje radim od dva do etiri. Naravno. Onamo u vam donijeti novac. Koji je broj stana? etiri, odgovorih kao da apuem. Odlazei, tekom mukom izgovorih jo tri rijei: Drugi kat. Dovienja. Jer, srce mi je smjesta shvatilo to smjeram i zaigralo kao ludo. Prije nego to sam izjurio van, skupio sam snagu i, kao da je sve normalno, uputio joj zadnji pogled. Kad su me vani, na ulici, obuzeli sram, kajanje i slutnja sree, inilo mi se da su, nekom arolijom, poploene ulice Niantaa postale posve ute na ezi svibanjskoga podneva. Upravo su me noge nosile kroz hladovi nu, ispod plavo-bijelih markiza rastvorenih radi zatite izloga i ispod streha, kad iznenada u jednome izlogu ugledah posve ut vr, te nagonski uoh u prodavaonicu i kupih ga. Taj uti vr, koji nije zadesila sudbina nasumce kupljenih stvari, stajao je gotovo dvadeset godina najprije na oevu i majinu, a kasnije na mojemu i majinu stolu, a da ni jednom nije bio spomenut. Kad god b ih ga za veerom primio za drak, sjetio bih se dana koji su obiljeili poetak nesree u koju me je gurnuo ivot i zbog koje mi je majka nijemo predbacivala napola prijekornim, a napola tunim pogledima. Kad me je majka ugledala toga dana oko podne, obradovala se i iznenadila. Poljubio sam je rekavi joj da sam kupio vr jer mi je tek tako dolo da ga kupim, i dodao: Daj mi klju stana u Apartmanu Milosre. U uredu je ponekad takva guva da ne mogu raditi. Hou vidjeti je li tamo bolje. U mladosti sam se ondje zatvarao i dobro radio. Pun je praine, rekla je majka, ali je iz svoje sobe smjesta donijela kljueve ulaznih vrata i stana, povezane crvenom vrpcom. Sjea li se vaze iz Kutahje, one s crvenim cvjetovima? upita me dajui mi klju. Ne mogu je nai, pogledaj jesam li je odnijela onamo. I ne radi toliko mnogo... Otac vam je radio cijeli ivot da biste vi, djeca, uivali i bili sretni. etaj sa Sibel. Uivajte u proljeu, zabavljajte se! Dok mi je davala klju u ruku, njezin je zagonetni pogled govorio: Pripazi se! I kad smo bili djeca, majka nam je tim istim pogledom navjeivala opasnosti koje vrebaju iz samoga ivota i koje su uvijek dublje i neodreenije nego to je ustupanje kljueva stana.

7
APARTMAN MILOSRE

Majka je stan u Apartmanu Milosre kupila prije dvadeset godina, dijelom zato da bi novac uloila u neto, a dijelom da bi imala utoite gdje bi povremeno mogla nai mir; no stan je ubrzo poela koristiti kao prostor kamo je odlagala stare stvari koje su joj se inile staromodnima, ili pak nove koje bi joj nakon kupnje brzo dodijale. U djetinjstvu mi se inilo zabavnim ime te zgrade koju su zasjenjivala velika stabla i ije sam stranje dvorite, na kojem su djeca igrala nogomet, volio; volio sam i priu o podrijetlu toga imena, koju je moja majka rado pripovijedala. Kada je Ataturk 1934. godine postavio Turcima uvjet da mo raju uzeti prezimena, u Istanbulu su mnogim novim zgradama poeli davati obiteljska prezimena. Uvjet je imao smisla zato to u to doba ulice i kue nisu bile dosljedno oznaene i zato to su se imune i velike porodice, jednako kao i u osmanlijsko doba, poistovjeivale s konacima, odnosno sa stambenim zgradama u kojima su jedne pokraj drugih ivjele rodbinski povezane Obitelji. (Vrlo mnogo bogatakih Obitelji koje u spominjati u svojoj pripovijesti imale su svoj apartman.) Istih se godina javila i druga navada: da se takve stambene zgrade imenuju po uzvienim principima i vrijednostima; majka je pak govorila da ljudi koji podignu zgradu i nadjenu joj ime sloboda, dobrota ili vrlina, cijeloga ivota zapravo gaze te vrijednosti. Neki bogata, crnoburzijanac, koji je u vrijeme Prvoga svjetskog rata trgovao eerom, poeo je graditi Apartman Milosre u poodmaklim godinama jer ga je muilo grizoduje. Kad su dvojica njegovih sinova (ki jednoga od njih ila je sa mnom u razred) shvatila da im otac zgradu namjerava pretvoriti u zakladu iju bi dobit davao sirotinji, pribavila su lijeniku potvrdu da je posenilio, strpala ga u staraki dom i preuzela zgradu u svoje ruke, no nisu joj promijenili ime koje mi se, kao djetetu, inilo vrlo udnim. Sljedeeg dana, u srijedu 30. travnja 1975., ekao sam Fusun izmeu dva i etiri u Apartmanu Milosre, ali nije dola. Bio sa m malo povrijeen i smeten. Vraajui se u ured, osjeao sam duboki nemir. Sutradan sam ponovo otiao u stan, gotovo samo zato da taj nemir zatomim. No Fusun opet nije dola. Dok sam u zaguljivim sobama, meu starim vazama, odjeom i pranjavim stvarima koje je majka onamo donijela i zaboravila, razgledao stare fotografije koje je nevjesto snimio otac, navirala su mi mnoga

sjeanja na djetinjstvo i mladost koja sam ve bio zaboravio, a snaga tih stvari kao da je smirivala nemir u meni. Sljedeeg dana, dok sam u restoranu Kod Hadi Arifa na Bejogluu ruao sa starim oevim prijateljem i jednim od najstarijih Satsatovih klijena ta, gospodinom Nurullahom, trgovcem iz Kajserija, sjetih se da sam dva dana zaredom odlazio u prazan stan i ondje ekao Fusun. Postien, odluio sam zaboraviti i nju, i krivotvorenu torbu, ba sve. No nakon dvadeset minuta ponovo pogledah na sat i pomislih kako Fusun moda ba tom trenu ide prema Apartamanu Milosre da bi mi vratila novac za torbicu; gospodinu Abdulkerimu rekoh neku la, na brzinu pojedoh ruak i pojurih u stan. Dvadeset minuta nakon to sam uao u Apartman, na vrata je pokucala Fusun. Naime, to je morala biti ona. Idui prema ulazu, sjetih se kako sam sino sanjao da joj otvaram vrata. U ruci je imala kiobran. Kosa joj je bila posve mokra. Na sebi je imala haljinu na ute tokice. Ooo, ve sam mislio da si me zaboravila! Ui! Ne bih htjela smetati. Samo sam dola vratiti novac. U ruci je drala rabljenu kuvertu s natpisom Privatna kola Puni uspjeh, ali nisam posegnuo za njom. Uhvatih je za rame, povukoh unutra i zatvorih vrata. Vani pljuti, rekao sam tek tako, iako nisam ni zamijetio da pada kia. Sjedni malo da ne kisne bez potrebe. Kuham aj, ugrijat e te. Uputih se prema kuhinji. Kad sam se vratio, Fusun je razgledala majine stare stvari, antikvitete, ukrase, pranjave satove, kutije sa eirima i druge triarije. Da bih je malo opustio, priao sam joj, povremeno ubacujui i ale, da je majka sa arom kupovala te predmete u najmodernijim duanima na Niantau i Bejogluu te u svakakvim trgovinama diljem Europe, da ih je i otkupljivala iz propalih painskih konaka i poluizgorenih ljetnikovaca, staretinarnica, pa ak iz naputenih tekija, no da ih je nakon kratke uporabe otpremala ovamo i na koncu posve zaboravila. Pritom sam otvarao ormare koji su zauda rali po naftalinu i praini i pokazivao joj role svakojakih tkanina, bicikl koji smo oboje vozili kao djeca (stare je stvari majka davala siromanoj rodbini), kahlicu, vazu iz Kutahje ureenu crvenim cvjetovima (Pogledaj nije li moda ondje! rekla je majka), a potom mnotvo kutija sa eirima. Kristalna zdjelica za eer podsjetila nas je na stara bajramska jela. Kad bi nam neko Fusun i njezini, dok je jo bila dijete, na bajramska jutra doli u posjet, u toj bismo im posudi nudili bombone, kandirane bademe, marcipan, okruglice od kokosa i razne lokume. Sjetio sam se naega izleta. Tada si bila dijete, rekoh. Sad si vrlo lijepa i privlana mlada djevojka. Hvala. Sada bih krenula. Jo nisi popila aj. A ni kia nije stala. Odveo sam je do bal konskih vrata i malo razmaknuo zastor od tila. Radoznalo je pogledala kroz prozor kao dijete koje prvi put dolazi na neko mjesto, ili u nepoznat stan, ili kao mlad ovjek kojemu ivot jo nije nanio udarac pa je znatieljan i otvoren za sve. U jednom trenutku bacio sam eznutljiv pogled na njezin zatiljak, vrat, ten koji je njezine obraze inio tako neodoljivima, na bezbroj sitnih madea koji se nisu primjeivali s udaljenosti (nije li i moja baka po majci imala tono na tom mjestu velik made?). Ruka mi je sama od sebe, kao da je tua, posegnula za ukosnicom u njezinoj kosi. Na njoj su bila etiri cvjetia. Kosa ti se jako smoila. Jeste li kome rekli da sam plakala u trgovini? Ne. No jako me zanima zato si plakala. Zato? Puno sam mislio na tebe, rekoh. Jako si lijepa i vrlo posebna. Sjeam te se kao male, slatke, crnomanjaste djevojice. Ali mi nikada ne bi palo na pamet da e se toliko proljepati. Smijeei se odmjereno kao sve lijepe i pristojne djevojke navik nute na komplimente, s nevjericom je podigla obrve. Zavladala je tiina. Odmaknula se korak od mene. to je kazala gospoa enaj? upitah da promijenim temu. Je li priznala da je torba krivotvorina? Uzrujala se. No kad je vidjela da ste ostavili torbu i da hoete svoj novac, nije htjela komplicirati stvar. eli da i ja za boravim to je bilo. Mislim da je znala da torba nije originalna. Ne zna da sam ovdje, rekla sam joj da ste doli u podne i uzeli novac. Sad moram ii. Ne prije nego to popije aj! Donio sam joj aj iz kuhinje. Promatrao sam kako lagano pue da ga rashladi i kako ga onda paljivo i brzo ispija malim gutljajima. Gledao sam je s pomijeanim osjeajima divljenja i srama, njenosti i radosti... Sama od sebe, moja se ruka isprui i p omilova je po kosi. Nagnuh glavu prema njezinoj i poljubih je u kut usana. Pocrvenjela je do u iju. Kako je dvjema rukama drala alicu s vruim ajem, nije se mogla braniti. Bila je ljuta na mene, no istodobno posve zbunjena, to sam i osjetio. Strano se volim ljubiti, rekla je gordo. Ali sada, s vama, naravno da to nije mogue. Jesi li se puno ljubila? upitah nevjeto, trudei se izgledati djetinjasto. Jesam, naravno. Ali samo to. Pogledom iz kojega se dalo naslutiti kako misli da su, naalost, svi mukarci isti, preletjela je jo jednom po sobi, stvarima i leaju u kutu pokrivenome plavo m plahtom, koji sam hotimice namjestio tako da izgleda nemarno pospremljen. Vidio sam da u

glavi saima situaciju, ali mi - moda i zbog stida - na pamet nije padalo nita ime bih mogao produiti igru. Na stalak na ormaru svojedobno sam, ukrasa radi, bio stavio jedan upadljiv fes kakve izrauju za turiste. Kuvertu s novcem naslonila je na njega. Primijetila je da sam, lutajui pogledom po sobi, vidio da ju je ostavila ondje, no ipak ree: Kuvert u sam onamo stavila. Ne moe otii prije nego to popije aj. Kasnim, odgovori, no i dalje je sjedila. Pijui aj, razgovarali smo o rodbini, djetinjstvu i zajednikim uspomenama, ne ogovarajui nikoga i ne govorei runo ni o kome. Strahovali su od moje majke prema kojoj je, kako je rekla, njezina majka gaji la veliko potovanje; kad je bila dijete, najvie panje poklanjala joj je upravo moja majka. Kad god je dola s majkom, moja bi joj majka dala nae igrake da se igra , dala bi joj psa i koku na navijanje, a ona se plaila da e ih pokvariti. Svake joj je godine, sve do natjecanja za izbor ljepotice, po vozau etinu slala roendanske darove, primjerice, jedan kaleidoskop, koji jo uva... Majka bi joj slala odjevne predmete z a broj vee, da joj ne bi brzo okraali. Imala je kotsku suknju s velikom kopom, koju je zbog toga mogla nositi godinu kasnije; toliko ju je zavoljela da ju je, iako vie nije bila u modi, oblaila kao minicu. Rekao sam joj da sam je u toj suknji jedanp ut vidio na Niantau. Odmah smo promijenili temu kad su spomenuti njezin tanki st uk i lijepe noge. Imala je ujaka po imenu Sureja, malo aavog; kad bi doao iz Njemake, ceremonijalno bi obilazio rodbinu koja je ve gubila meusobne veze, te su, zahvalju i njemu, svi znali jedni za druge. Onoga jutra na Kurban-bajram, kad smo zajedno krenuli autom na izlet, u kui je bio i ujak Sureja, ree sve uzbuenija. Brzo je navukla kinu kabanicu i poela traiti kiobran. Nije ga mogla pronai jer sam ga, idui u kuhinju i natrag, kriomice gur nuo za ormar s ogledalom, smjeten na ulazu. Sjea li se kamo sam ga stavio? upitah traei kiobran skupa s njom, mada revnosnije. Tu sam ga stavila, odgovori prostoduno i pokaza na ormar s ogledalom. Dok smo pretraivali stan zavirujui ak i na nemogua mjesta, upitah je to radi u slobodno vrijeme, koristei ba taj omiljeni izraz utog tiska. Lani se nije mogla upisati na fakultet jer nije imala dovoljno bodova za studij koji je eljela pohaati. Sada, u slobodno vrijeme, nakon posla u butiku Champs-Elyses, pohaa Privatnu kolu Puni uspjeh. Budui da do prijemnoga ispita ima jo svega etrdeset pet dana, puno radi. to eli studirati? Ne znam, odgovori malo postieno. Zapravo se elim upisati na akademiju i postati glumica. Samo gubi vrijeme u tim privatnim kolama, sve su to trgovaka poduzea, rekoh. Ako ima stvari koje su ti teke, posebice u matematici, doi k meni, ja svaki dan u rano popodne ovdje radim. askom u ti objasniti ono to ne zna. Pomae li i drugim curama u matematici? upita i sa zafr - kantskim izrazom lica podie obrve. Nema drugih cura. Gospoica Sibel dolazi u na butik. Jako je lijepa i ugodna ena. Kad ete se vjenati? Zaruke su za mjesec i pol. Pa to je s tim kiobranom? Pokazao sam joj suncobran koji je majka kupila u Nici. Ree da se s takvim kiobranom nikako ne bi mogla vratiti u trgovinu. Usto, ve mora krenuti, pa nije ni vano je li nala kiobran ili ne. Kia je stala! ree radosno. Na vratima osjetih zebnj u da je nikada vie neu vidjeti. Molim te, navrati jo jednom, samo na aj! Ne ljutite se, Kemale, ali vie neu doi. I vi znate da neu. Ne brinite, nikome neu rei da ste me poljubili. A kiobran? On pripada gospoi enaj, ali nije vano! ree, cmoknu me u obraz gestom kojoj nije nedostajalo osjeaja, i odjuri.

8
PRVI TURSKI VONI SOK

Ovdje su izloene novinske reklame, promidbeni filmovi i sokovi od jagoda, breskve, narane i limuna, prvoga turskog proizvoaa gaziranih vonih sokova Meltem, koji vas podjeaju na sretno, radosno i spokojno ozraje starih dana i na na optimizam. Zaim je te veeri na Ajaspai, u svome stanu s lijepim pogledom, prireivao veliku zabavu u povodu izlaska sokova Meltem na trite. Ondje se trebalo okupiti cijelo drutvo. Sibel je rado bila u dru tvu mojih mladih i bogatih prijatelja, i bila istinski sretna zbog jedrenja Bosporom, roendanskih slavlja uprilienih bez znanja slavljenika i vonji istanbulskim ulicama u ponone sate, nakon provoda po nonim klubovima. Voljela je veinu mojih prijatelja, no Zaim joj se nije sviao. Smatrala ga je isuvie razmetljivim, en- skarom i prizemnim te je drala jako banalnim to to kune zabave zavrava iznenaenjem trbunim plesaicama, i to djevojkama pripaljuje cigarete upaljaem s logotipom Playboya. Sibel se nikako nije svialo ni to to

se Zaim uputa u avanture s marginalnim glumicama i manekenkama (sumnjiva profesija koja je tada tek nastajala u Turskoj), samo zato to pristaju na seks prije braka i to se njima nikada nee oeniti, a drala ga je neodgovornim i zato to ni kada nije stupao u veze s estitim djevojkama. Zbog toga sam bio iznenaen njezinim razoaranjem kad sam joj rekao da te veeri neu ii na zabavu, da se osjeam smodeno i da neu moi van. ula sam da e doi i njemaka manekenka koja je glumila u reklami za Meltem, o kojoj je pisalo u novinama, rekla je Sibel. Uvijek govori da bi mi Zaim mogao biti lo uzor... Ako ne ide na Zaimovu zabavu, onda si stvarno bolestan, sad sam se zabrinula. Hoe li da skoknem do tebe? Ma, pusti to. Paze me majka i gospoa Fatma. Proi e do sutra. Leei odjeven na postelji, razmiljao sam o Fusun i donio odluku: zaboravit u je i neu je vie vidjeti do kraja ivota.

9
F Sljedeega dana, 3. svibnja 1975. u pola tri, u Apartman Milosre dola je Fusun i prvi put u ivotu vodila sam mnom ljubav do kraja. Tog dana nisam otiao u stan matajui o susretu s njom. Sada, kad nakon toliko godina priam o svemu to sam proi vio, i meni se uini da bi moje netom izgovorene rijei mogle biti netone; pa ipak, toga mi da na uistinu nije bilo ni na kraj pameti da bi Fsun mogla doi... U glavi su mi bile rijei koje je izgovorila dan prije, predmeti iz djetinjstva, majini antikviteti, stari sat ovi, bicikl, neobina svjetlost u polumranome stanu, praina i miris starih stvari te elja da budem sam i promatram stranje dvorite... Bit e da me je sve to ponovo odvelo onamo. Jo jednom razmiljati o naem zadnjem susretu, jo jednom ga oiviti u glavi, oprati Fusunine alice za aj i spremiti ih, pokupiti majine stvari i zab oraviti svoju sramotu, to sam imao u glavi... Skupljajui stvari, naao sam fotografiju koju je moj otac snimio iz susjedne sobe, a na kojoj su se vidjeli leaj, prozor i dvorite, te se prisjetio kako se ta soba godinama nije mijenjala... Kad je netko pok ucao na vrata, sjeam se da sam pomislio kako je dola majka. Dola sam po kiobran, ree Fusun. Stajala je pred vratima. Ui! rekoh. Na trenutak je oklijevala, a onda ula osjetivi da bi moglo biti neuljudno stajati na vratima. Zatvorio sam vrata za njom. Oko struka je imala ovaj bijeli pojas s velikom kopom, koji joj je jo vie naglaavao struk, a na sebi ovu zagasito ruiastu haljinu s bijelim gumbima, koja joj je tako lijepo pristajala. U ranoj mladosti imao sam jed nu slabost: mislio sam da se mogu druiti s lijepim i meni zagonetnim djevojkama samo ako budem iskren. S trideset godina mislio sam da sam se oslobodio te iskrenosti i prostodunosti, no varao sam se. Kiobran je tu! smjesta odgovorih, nagnuh se prema stranjoj strani ormara sa zrcalom i izvukoh ga van. Nisam se ak ni zapitao zato ga prije nisam izvadio odande. Kako je pao onamo? Zapravo nije pao. Sakrio sam ga juer da ne bi odmah otila. Imala je neki neodreen izraz lica - nisam znao smjeka li se, ili se mrti. Uhvatio sam je za ruku i odvukao u kuhinju izgovarajui se da hou skuhati aj. Kuhinja je bila mrana i zaudarala je na prainu i vlagu. Ondje se sve brzo dogodilo: ne mogavi se suspregnuti, poeli smo se ljubiti. Malo zatim ljubili smo se dugo i strastveno. Toliko se bila predala ljubljenju, tako je snano obavila ruke oko moga vrata i tako vrsto zatvorila oi da sam osjetio da bismo mogli voditi ljubav do kraja. No sudei po tome to je bila djevica, ta mi se pomisao uinila nemoguom. Dok smo se ljubili, u jed nome trenu osjetio sam da je Fusun donijela tu vanu odluku u svome ivotu i da je dola ovamo da sa mnom ide do kraja. No to se dogaalo samo u stranim filmovima. inilo mi se neobinim da to ovdje, kod nas, jedna djevojka eli uiniti bez posebnoga razloga. Moda zapravo i nije djevica... Ljubei se bez predaha, izali smo iz kuhinje, sjeli na rub leaja, svukli sa sebe vei dio odjee ne prenemaui se isuvie, ali ni ne gledajui se u oi, i zavukli se pod deku. Bila je predebela, usto me je i bockala, kao i neko kad sam bio dijete; kad sam je nakon nekoga vremena zbacio, ukazala su se naa polugola tijela. Oboje smo bili preznojeni, no to nas je nekako opustilo. Kro z navue- ne zastore prodirale su ukaste i naranaste suneve zrake, pod kojima je njezino oznojeno tijelo dobivalo jo naglaeniju boju bronce. To to je sada i Fusun mogla vidjeti moje tijelo, ba kao i ja njezino, to je izbliza uperila pogle d u moj intimni dio tijela, nabrekao i dobro uoljiv, te to ga je mogla promatrati bez imalo bojazni i bez ikakva zazora, pa ak s jedva zamjetnom eljom i njenou, probudilo je meni ljubomorni osjeaj da je i prije viala gole mukarce na nekim drugim leajima, sofama i stranjim sjedalima automobila. Oboje smo se prepustili glazbi te igre sazdane od uitka i elje, koja se sama od sebe razvijala i koja se, mislim, mora doivjeti u svakoj smislenoj ljubavnoj prii. No nakon nekoga vremena po naim se brinim pogledima (gledali smo se ravno u oi) moglo zakljuiti da ono to moramo uiniti i nije tako lako. Fusun skine naunicu, koju sam kao prvi eksponat izloio u svome muze ju, i brino je odloi na stoliicu uz rub leaja. Budui da je to uinila s osjeajem obveze, kao kakva jako kratkovidna djevojka koja

prije ulaska u more najprije skine naoale, pomislio sam kako e doista prvi put ii do kraja. Tih su godina mladi nosili narukvice i privjeske s ugraviranim inicijalima svoga imena, pa uope nisam obraao pozornost na naunice. Osjeaj da e ii do kraja pobudilo je u meni i to to je Fusun, svukavi odjeu, s istom odlunou svukla i gaice. Sjeam se: djevojke koje tada nisu htele ii do kraja ostavljale su na sebi gaice. Poljubih joj ramena to su mirisala na badem, jezikom dotaknuli njezin barunasti znojni vrat, i zadrhtah vidjevi da su joj dojke samo za nijansu svjetlije od zdravoga mediteranskog tena, iako sezona sunanja jo nije bila poela. Ako ima zabrinutih srednjokolskih nastavnika koji od uenika trae da proitaju ovo poglavlje moga romana, mogu im predloiti da ovu s tranicu preskoe. A radoznaloga posjetitelja Muzeja molim da razgleda predmete i da misli (toliko od njega!) da ono to moram uiniti , inim ponajprije za Fusun, koja me gleda svojim tunim i uplae nim pogledom, potom za nas oboje, a najmanje radi svoga uitka. Oboje smo se dobrohotno trudili prebroditi tu zapreku koju je pred nas postavio ivot. Zbog toga sam utio ne odustajui i ne udei se to mi, premda smo se gledali ravno oi, ne odgovara kad sam je, nastojei prodrijeti u nju, obasuo njenim rijeima i pitao: Draga, boli li te? Jer, kad sam joj se najvie pribliio, osjetio sam - kao da je moja vlastita bol - kako negdje duboko, jedva primjetno i lomno, podrhtava njezino tijelo (zamislite podrhtavanje suncokreta na jedva zamjetnu vjetru). Po pogledu koji je bjeao od mojega i po oima koje je, s lijenikom pozornou, povremeno usmjeravala prema meunoju, shvaao sam da izvija svoje tijelo i da sama eli izvui nasladu iz onoga to iskuava prvi put u ivotu. I ja sam poeo sebino misliti na svoj uitak kako bih dovrio to to sam zapoeo i, olakan, priveo kraju to zamorno putovanje. Tako smo oboje nagonski otkrili da svatko mora sam doi do uitka koji nas spaja kako bi ga to intenzivnije osjetio. I dok smo se s jedne strane snano, poudn o, pa ak nemilice grlili, s druge smo koristili jedno drugo samo za postizanje vlastita uitka. U Fusuninim prstima, koje sam osjeao na leima, bilo je neega nalik smrtnome strahu one kratkovidne i edne djevojke u trenutku kad se, dok ui plivati, naas uplai da e se uguiti te svom snagom zagrli oca koji joj je pritekao u pomo. Kad je deset dana nakon prvoga voenja ljubavi sklop ila oi i privinula se uza me, upitao sam je to joj se u tim trenucima odvijalo pred oima. Vidjela sam polje suncokreta , odgovorila je. Igrajui nogomet u bivem vrtu Hajretin-paina konaka, djeca su se toga, kao i sljedeih dana, pridruila naoj ljubavnoj igri svojim veselim glasovima, dovikivanjem i psovkama. Kad je njihova vika na trenutak zamukla, u sobi je zavladala neka neobina tiina; ulo se samo nekoliko Fusuninih priguenih krikova i moja dva -tri sretna jecaja, koja sam ispustio elei se posve predati vrhuncu. Iz daljine je dopiralo zvidanje prometnika, trubljenje automobila i bat ekia kojim je netko zabijao avao. Neko je dijete utnulo praznu limenku na ulici, negdje je kriknuo galeb, razbijena je jedna alica, a listovi platana zautali su na jedva zamjetnu povjetarcu. Eto, u takvoj smo tiini leali zagrljeni, nastojei ne misliti na primitivne drutvene rituale kao to su okrvavljena plahta, odbaena odjea ili privikavanje na svoja gola tijela, i sve druge nelagodne pojedinosti koje antropolozi nastoje razumjeti i klasificirati. Fusun je neko vrijeme tiho plakala ne obazirui se puno na moje rijei utjehe. Rekla je da to nee zaboraviti dok je iva, onda opet malo plakala i zautjela. Budui da e me ivot godinama poslije toga primorati da budem antropolog vlastitih iskustava, uope ne elim omalovaiti te strastvene ljude koji, izlaui svakovrsno posue, predmete i alatke, nastoje svojim i naim ivotima dati neki smisao. No prekomjerna panja koja bi se ukazala predmetima i tragovima prvog voenja ljubavi mogla bi postati preprekom razumije vanju snanih osjeaja njenosti i zahvalnosti, koji su se razvili izmeu mene i Fusun. Da bih vam pokazao s kolikom je preda nou i ljubavlju moja osamnaestogodinja ljubavnica milovala moje tridesetogodinje tijelo dok smo, zagrljeni, nijemo leali na postelji, ovdje podastirem ovaj brino smotani pamuni rupi s cvjetiima, koji Fusun toga dana nije vadila iz torbice. Neka ova kristalna tintarnica i pribor za pisanje (Fusun ih je poslije vidjela na stolu i s njima se, puei, igrala) upute na profinj enost i krhkost te njenosti meu nama. I neka debeli muki remen (moderan u to doba), koji je u meni budio grizoduje jer bi me obuzela muka nadmenost kad bih, odijevajui se, uhvatio njegovu debelu kopu, neka on kae koliko mi je, a moda i nama oboma, teko palo izai iz rajskoga stanja golotinje, odjenuti se i bluditi pogledom po ovome prljavom i starom svijetu! Prije nego to je Fusun izala iz stana, napomenuh joj da preostalih mjesec i pol mora puno raditi ako se eli upisati na sve uilite. Boji li se da u cijeli ivot provesti za pultom? upita sa smijekom. Ne, naravno... Ali elim te prije ispita potaknuti na uenje. Ovdje emo raditi. Kojim se knjigama koristite? Radite li klasinu ili suvremenu matematiku? U gimnaziji smo uili klasinu, u privatnoj koli uimo i jednu i drugu. Jer, u kljuu su navedena oba naina. To me zbunjuje. Dogovorili smo se da se sutra naemo na istome mjestu radi poduke u matematici. im je otila, kupio sam u jednoj knjiari na Niantau knjige koje je koristila u gimnaziji i privatnoj koli. Kad sam ih, puei, malo prelistao u uredu, shvatio sam da u joj doista moi pomoi. Spoznaja da u Fusun moi poduavati matematiku smjesta je olaala moralni teret koji sam toga dana osjeao te mi je preostao jo samo beskrajni osjeaj sree i udan ponos. Sreu sam osjeao na vratu, nosu, koi, gotovo kao neku bol, a ponos, koji nisam mogao zatajiti ni od samoga sebe, kao neku vrstu sree. Negdje u glavi stalno mi se motalo da u se s Fusun jo mnogo i mnogo puta nai u Apartmanu Milosre i da emo voditi ljubav. No bilo mi je jasno da e mi to poi za rukom samo ako se budem pretvarao da se u mojem ivotu ne dogaa nita iznimno.

10
SVJETLA GRADA I SREA

Naveer su u hotelu Palas bile zaruke Sibeline kolske prijateljice Jeim; svi su trebali biti ondje, pa sam i ja otiao. Sibel je bila presretna. Oajenula je svjetlucavu haljinu boje srebra, a preko ramena prebacila pleteni al. Zanimala ju je svaka proslava z aruka jer je mislila da bi mogle biti uzor za nau, te se sa svakim uputala u razgovor i neprestance se smjekala. Kada me je sin ujaka Sureje, kojemu uvijek zaboravim ime, upoznao s Inge, njemakom manekenkom koja glumi u reklamama za sokove Meltem, ve sam bio popio dvije rakije i opustio se. Kako vam se svia u Turskoj? upitah je na engleskome. Vidjela sam jedino Istanbul, odgovori Inge. Jako sam iznenaena, nisam ga zamiljala takvim. A kakvim ste ga zamiljali? Neko smo se vrijeme utke gledali u oi. Bila je pametna ena: odmah je shvatila da bi lako mogla povrijediti Turke kae li neku pogrenu rije. Vi zavrjeujete sve, ree mi na loem turskom jeziku. Cijela vas je Turska upoznala za samo tjedan dana. Kakav je to osjeaj? Prepoznaju me policajci, taksisti, svatko na ulici, ree radujui se kao dijete. ak je jedan prodava balona napuhao balon i darovao mi ga rekavi da zavrjeujem sve. Lako je postati poznat u zemlji koja ima samo jedan televizijski kanal. Primjeuje li da nas, htijui umanjiti svoj uspjeh, zapravo po - niava? Koliko u Njemakoj ima kanala? upitah. Shvatila je da je rekla neto pogreno i postidjela se. A i moje pitanje bilo je suvino. Idui na posao, svakoga dana na jednome zidu ugle dam vau fotografiju veliku kao zgrada, rekoh. Ah, da, vi Turci u reklamama ste ispred Europe. Zaboravivi da su izreene iz uljudnosti, naas se jako obradovali tim rijeima. Pogledom sam potraio Zaima u priljivom i sretnom mnotvu ispred sebe. Bio je tamo, Sibel i on su razgovara li. Svidjela mi se pomisao da bi se mogli sprijateljiti. I sada, toliko godina nakon svega, s jeam se da me je zapljusnuo val sree. Sibel je, meu nama, Zaimu bila nadjenula ime Zaim-Vi-Zavrjeujete- Sve-, taj slogan u reklamnoj kampanji za sokove Meltem smatrala je jako uvredljivim i sebinim. U siromanoj i napaenoj zemlji poput Turske, gdje m nogi mladi ljudi jedni druge ubijaju i optuuju za ljeviarenje ili desniarenje, Sibel je tekst te reklame smatrala neukusnim. Kroz velika balkonska vrata ulazio je ugodni proljetni zrak donosei miris lipe. Dolje, na vodama Zlatnoga roga, zrcalila su se svjetla grada; jasno su se vidjeli ak i Kasimpaa, bespravno podignuta sirotinjska naselja i siromane etvrti. Duboko u sebi osjeao sam da ivim vrlo sretnim ivotom i da je, usto, sve to priprema za jo veu sreu koja je preda mnom. Teina svega t o sam toga dana doivio s Fusun stvarala je zbrku u mojoj glavi, no pomislio sam na to kako svatko ima svoje tajne, brige i strahov e. Tko zna koliko ljudi meu tim elegantnim uzvanicima ima nesvakidanje tjeskobe i duevne rane; no tek kad u gomili, meu p rijateljima, popijemo aicu-dvije, tek tada postanemo svjesni koliko su stvari zbog kojih patimo zapravo beznaajne i prolazne. Onaj tamo ivani ovjek kojega gleda, ree Sibel, on ti je poznati Hladni Suphi. Skuplja sve kutije ibica koje mu dou pod ruku. Navodno ih ima pune sobe. Vele da je takav otkad ga je ena ostavila. Na naim zarukama konobari ne bi smjeli nositi ta ko neobine odore, zar ne? Zato veeras toliko pije? Da ti neto ispriam! to? Mehmetu se jako dopala manekenka Njemica, ne odvaja se od nje. A Zaim je ljubomoran kad joj se netko priblii. Ah, tu je i onaj ovjek, sin tvog ujaka Sureje... Jeimi je on brati... Ima li neto to ne znam, a to ti je pokvarilo raspoloenje? Ne, nita. ak sam jako sretan. ak i danas, toliko godina poslije, sjeam se da mi je Sibel rekla njene rijei. Bila je jako zabavna, inteligentna i njena, i znao sam da u se uz nju ne samo tih dana, nego i cijeloga ivota, osjeati jako dobro. Otprativi je u kasnim satima kui, dugo sam h odao praznim i mranim ulicama mislei na Fusun. Ono to mi nikako nije izlazilo iz glave i to me je doista uznemiravalo nije bila sam o spoznaja da sam joj bio prvi mukarac u ivotu, nego i odlunost s kojom mi se podala. Ni na trenutak nije se prenemagala, ni na trenutak nije zastala svlaei sa sebe odjeu. Dnevni je boravak bio prazan. Bilo je noi kad otac nije mogao spavati, pa bih ga zatjecao kako u pidami sjedi u salonu. Vol io sam prije nego to odem na spavanje porazgovarati s njim, no te su noi i on i majka spavali. Iz spavae sobe dopirali su majino hrkanje i oevi uzdasi. Prije spavanja iskapio sam jo jednu aicu rakije i popuio jo jednu cigaretu. Ali, kad sam legao, nisam mogao zaspati. Pred oi su mi dolazili prizori voenja ljubavi s Fusun, a s njima su se mijeali prizori sa zaruka...

11
KURBAN-BAJRAM U polusnu sam mislio na ujaka Sureju, svoga dalekog roaka, i na njegova sina, kojega sam vidio na Jeiminim zarukama i ije ime

uvijek zaboravljam. Kad smo jednoga davnog bajramskog jutra Fusun i ja krenuli u vonju automobilom, ujak Sureja bio je kod nas. Dok sam pokuavao zaspati, neki prizori toga hladnog i sivog jutra na Kurban -bajram promicali su mi pred oima kao vrlo poznata, a istodobno jako udna uspomena, kao da potjeu iz snova koje po vremeno sanjamo. Prisjetio sam se bicikla i toga da smo Fusun i ja izali na ulicu i nijemo zurili u neku zaklanu ivotinju, a onda autom krenuli na izlet. Kad smo se sljedeega dana nali u A partmanu Milosre, pitao sam je sjea li se toga. Bicikl smo vratile majka i ja, ree Fusun, koja se svega sjeala bolje od mene. Prije mnogo godina dala nam ga je tvoja majka nakon to ste ga vozili ti i brat. Vie ga ni ja nisam mogla voziti, prerasla sam ga. Eto, majka vam je toga bajramskog dana vratila bicikl. Bit e da ga je majka poslije donijela ovamo, rekoh. Sad se sjeam da je tog dana kod nas bio i ujak Sureja. Jer je traio liker, ree Fusun. Fusun se bolje od mene sjeala toga neplaniranog izleta automobilom. Osjeam potrebu priati vam o tom izletu, na koji me ona podsjetila. Imala je dvanaest godina, a ja dvadeset etiri. Prvi dan Bajrama padao je 27. veljae 1969. godine. Kao i svakoga bajramskog jutra, i toga je dana razdragano mnotvo bliih i daljnjih roaka, elegantno odjevenih, s kravatama, ekalo podnevni objed u naoj kui na Niantau. esto se ulo zvono na vratima, pristizali su novi gosti: moja mlaa teta, posve elavi tetak i nji hova lijepo odjevena i radoznala djeca. Svi bi ustali, rukovali se i izljubili s novim gostima i prinosi li im stolce, a gospoa Fatma i ja ponudili bismo ih slatkiima (bombonima). Iznenada otac brata i mene povue ustranu. Djeco, ujak Sureja neprestano pita zato u kui nema likera. Neka jedan od vas skokne do Aladinova duana i kupi liker od me tvice i jagode. Budui da je otac i u to vrijeme znao previe popiti, majka je bila ukinula obiaj da se u kristalnim aama i na srebrnome p ladnju gostima nudi liker od metvice i jagode. To je odluila radi oeva zdravlja. A kad je dvije godine prije toga, tako er jednoga bajramskog jutra, ujak Sureja zahtijevao da mu donesu liker, majka je razgovor na tu temu presjekla pitanjem pije li se alkohol na vjerske blagdane, nakon ega se izmeu krajnje ataturkovski orijentiranog ujaka svjetovnjaka i nje rasplamsala be skrajno duga rasprava o vjeri, civilizaciji, Europi i Republici. Dakle, tko e skoknuti do Aladina? upita otac izvukavi novu novcatu deseticu iz svenja novanica od deset lira, koje je p odigao iz banke da bi ih darovao onome tko mu za Bajram poljubi ru ku: djeci, vratarima, uvarima... Nek ide Kemal! ree brat. Nek ide Osman! rekoh ja. Sinko, hajde ti! ree mi Qtac. I nemoj rei majci kamo ide... Izlazei, ugledah Fusun. Hajde sa mnom u duan! Ta dvanaestogodinja, tankonoga, mrava djevoica bila mi je daleka roakinja. Niega posebnog nije bilo na njoj, osim iste odjee i kao snijeg bijele leptir-manice na pletenici od sjajne crne kose. Na pitanja koja sam joj u dizalu tek tako postavljao podsjetila me ona sama, mnogo godina poslije: U kojem si razredu? (Jedanaestom.); U koju kolu ide? (U ensku gimnaziju na Niantau.); to eli postati? (muk!). Tek to smo izali iz zgrade i na jutarnjoj hladnoi preli nekoliko koraka, opazih da se na oblinjoj praznoj i blatnjavaj parceli, pod jednom malom lipom nedaleko od nas, okupilo mnotvo ljudi i da se spremaju zaklati ovcu. Da mi je bila dananja pamet, ne bih dopustio da se Fusun priblii tome mjestu znajui da bi takav prizor mogao biti potresan za djevojicu. No ja sam radoznalo i nepromiljeno krenuo onamo. Na kuhar Bekri-efendija i vratar Saim-efendija3 ve su bili zasukali rukave i polegli ovcu sa zavezanim nogama i biljegom od kane. Pokraj nje stajao je neki ovjek s pregaom i velikim mesarskim noem, a li nije mogao obaviti posao jer se ivotinja neprestano otimala. Kuhar i vratar, iz ijih je usta izbijala para, pobrinuli su se za to i onemoguili ivotinji da se pomie. Mesar epa ovcu za njuku, grubo joj okrenu glavu ustranu i prisloni na grkljan dugu otricu noa. Z avlada tiina. Allahu ekber, Allahu ekber! zau se mesa - rev glas. Primiui i odmiui otricu, najednom je zari u bijeli vrat ovce. Kad ga je izvukao, iz grkljana iknu debeo, jarkocrven mlaz krvi. ivotinja se batrgala, bilo je jasno da ugiba. Nitko od okupljenih radoznalaca nije ni trepnuo. Najednom se u golim granama lipova stabla zau huk vjetra. Mesar okrenu glavu ovce postrance i pusti da krv koja je liptala otee u rupu koju su prije toga iskopali u zemlji. Po strani su stajala radoznala djeca kiselih lica, voza etin-efendija i starac koji se molio. Fusun me nijemo drala za rukav sakoa. Ovca bi s vremena na vrijeme zadrhtala, no to su joj bili posljednji trzaji. Mesar je brisao no o pregau. Zvao se Kazim, imao je duan pokraj policijske postaje, no ja ga nisam odmah prepoznao. Kad mi se pogled susreo s pogledom kuhara Bekrija, shvatio sam da je to bila naa ovca. Kupili su je nekoliko dana prije Bajrama, pa je cijeli tjedan bila vezana u stranjem dvoritu. Idemo! rekoh Fusun. Krenuli smo utke i izali na ulicu. Jesam li bio uznemiren zbog toga to sam dopustio da djevojica to vidi? Osjeao sam nek u krivnju,

3 Rije efendi gospodin u urbanim sredinama potisnule su njezine istoznanice, pa se danas najee rabi s imenima ljudi nieg socijalnog statusa (vozai, kuhari, vratari i si.). Kao turcizam susree se u obliku efendija, koji je poznat i naim itateljima.

ali nisam shvaao zbog ega. Ni otac ni majka nisu bili vjernici. Nikada nisam vidio da netko od njih klanja namaz i posti. No za njih se, kao ni za mnoge druge brane parove sazrele u ranim godinama Republike, nije moglo rei da ne potuju vjeru; oni se samo nisu zanimali za nju, i tu odsutnost zanimanja objanjavali su laicistikim republikanstvom i ljubavlju prema Ataturku, ba kao i mnogi njihovi poznanici i prijatelji. Unato tome, i moji bi, kao i mnoge druge svjetovno orijentirane i imune Obitelji s Niantaa, za svaki Kurban -bajram dali zaklati ovcu te bi meso, kako to nalae obiaj prinoenja, dijelile sirotinji. Ali, ni otac, ni itko drugi iz ire porodice nije imao nikakve veze s kupnjom i klanjem ivotinja, a dijeljenje mesa i darivanje koe preputali su kuharu i vrataru. I ja sam se, kao i moja obitelj, drao podalje od toga obrednog klanja ivotinje, koje se godinama obavljalo svakoga Kurban-bajrama ujutro, na susjednom praznom zemljitu. Dok smo Fusun i ja utke ili prema Aladinovu duanu, ispred damije Tevikije puhnuo je prohladan vjetar, no meni se inilo da me obuzima jeza od nemira koji sam osjeao. Jesi li se maloprije bila uplaila? upitah je. Da bar nismo gledali... Jadna ovca, ree ona. Ti zna zbog ega se kolje kurban, zar ne? Kad jednog dana krenemo u dennet, ta e nas ivotinja prenijeti preko Sirat-uprije...4 Takvo tumaenje bilo je za djecu i neobrazovane ljude. Pria ima i poetak... rekoh uiteljskim tonom. Zna li ga? Ne. Hazreti Ibrahim5 nije imao djece. Boe moj, podari mi dijete, uinit u sve to mi naredi! molio je. Na koncu su mu molitve usliene te mu se jednoga dana rodi sin Ismail. Hazreti Ibrahimu inilo se da je cijeli svijet njegov. Sina je jako volio i mazio, bio je izvan sebe od sree i svakoga je dana zahvaljivao Bogu na tomu. Jedne noi Bog mu se ukaza u snu i ree mu: Prinesi mi sina kao rtvu, neka ti on bude kurban! Zato je to rekao? Samo sluaj... Hazreti Ibrahim pokori se Bojim rijeima. Izvadi no, no u trenutku kad htjede Bogu rtvovati sina, ukaza se ovan. Zato? Bog se saalio na Hazreti Ibrahima i poslao mu ovna da ga rtvuje umjesto sina kojega je silno volio. Jer je vidio da mu se Hazreti Ibrahim pokorio. Da Bog nije poslao ovna, bi li Hazreti Ibrahim doista rtvovao sina? upita Fusun. rtvovao bi ga, uzvratih uznemiren. Bog ga je jako volio jer je bio siguran da e mu Hazreti Ibrahim rtvovati sina, te mu je poslao ovna da ne bi tugovao. Ali, vidio sam da dvanaestogodinjem djetetu ne mogu priati o ocu koji je krenuo ubiti voljenoga sina. Tjeskoba u meni pretvorila se tako u muenje kako jednoj nezreloj djevojici objasniti to je kurban. Ah, Aladinov duan je zatvoren! rekoh. Poimo u onaj na trgu. Pjeaili smo-do Trga Nianta. I Nuretinova trafika na poetku raskrija bila je zatvorena. Krenuli smo natrag. Vraajui se utke, smiljao sam tumaenje prie o Hazreti Ibrahimu, koje bi se svidjelo Fusun. Dakako, Hazreti Ibrahim isprva ne zna da e ovan zamijeniti njegova sina, rekoh. No toliko vjeruje u Boga i toliko ga voli da osjea kako mu od njega ne moe doi nikakvo zlo... Ako nekoga beskrajno volimo, ako mu darujemo ono to nam je najdrago cjenije, tad znamo da nas s njegove strane nee zadesiti nikakvo zlo. To je kurban. Koga ti najvie voli? Majku i oca... Na poploenoj ulici naiosmo na automobil i vozaa etina. etin -efendija, otac je traio liker, rekoh mu. Duani na Niantau su zatvoreni, povezi nas na Taksim. Moda emo se poslije i malo provozati. Idem i ja, zar ne? upita Fusun. Fusun i ja sjedosmo na stranje sjedalo oeva chevroleta 56 boje vinje. etin -efendija je vozio ulicama koje su bile poploene, ali pune rupa. Fusun je gledala kroz prozor. Proli smo Maku i spustili se na Dolmabahe. Na ulicama nije bilo nikoga osim tri - -etiri ovjeka u prazninim odijelima. No kad smo proli stadion na Dolmabaheu, ugledasmo grupicu ljudi kako kolju kurban. etin-efendija, rekoh, tako ti Boga, objasni djetetu zato koljemo kurbane? Meni to nije polo za rukom. Pa kako bih ja to onda mogao, gospodine Kemale! odvrati voza. Pa ipak, nije propustio uitak da pokae kako o svojoj vjeri zna vie od nas. Kurban koljemo zato da bismo pokazali kako smo i mi privreni Bogu koliko i Hazreti Ibrahim... Kurban znai da bismo za Allaha rtvovali najdragocjenije to imamo. Da Allaha toliko volimo da bismo za njega, mlada damo, dali ono to najvie volimo. I da pritom ne oekujemo nita zauzvrat. Zar se na kraju ne ide u dennet? upitah lukavo. Ako je Allahova volja... To e se znati tek na Sudnji dan. No mi ne koljemo kurban radi raja. Koljemo ga ne oekujui nita
4 Most tanji od dlake, otriji od sablje, koji po islamskome vjerovanju vodi preko pakla u raj. 5 Starozavjetni Abraham.
3. Lijes za donoenje pokojnika do groba (mukaraca), odnosno za ukop (ena).

zauzvrat, zato to volimo Allaha. Izgleda da ti jako dobro lee vjerske teme, etin -efendija! Molim vas, gospodine Kemale, ta vi ste vrlo uen ovjek, kako bih ja mogao znati bolje od vas? ovjeku, zapravo, ne treba ni vjera ni damija da bi to znao. Neto to jako cijenimo i nad ime drhtimo, poklanjamo nekome samo zato to ga silno volimo, ne oekujui nita zauzvrat. No osoba za koju se rtvujemo moe izgubiti svoj mir smatrajui da oekujemo neto zauzvrat, rekoh. Allah je velik, ree etin-efendija. Allah sve vidi, uje i zna... Zna da ga bezuvjetno volimo. Allaha nitko ne moe zavarati. Ondje ima jedan otvoren duan, rekoh. Zaustavi, etin - -efendija, znam da tu prodaju liker. Kupivi nabrzinu po jednu bocu Tekelovih glasovitih likera od metvice i jagode, Fusun i ja vratismo se u automobil. etin-efendija, imamo vremena, provozaj nas malo! rekoh. Na veinu stvari o kojima smo razgovarali tijekom duge vonje podsjetila me Fusun mnogo godina poslije. U moje pak sjeanje urezala se samo slika vezana za to hladno, olovno bajramsko jutro: slika Istanbula koji je podsjeao na klaonicu. Ne samo u prigradskim etvrtima, ne samo na praznim parcelama u uskim, sporednim uliicama, na poaritima i meu ruevinama, nego i uz prometnice najbogatijih etvrti, bili su ve u ranim jutarnjim satima poklani deseci tisua ivotinja. Na nekim su mjestima rubovi plonika i poploene ulice bili posve krvavi. Dok se na automobil sputao niz padine, prelazio preko mostova i napredovao krivudavim zabitim ulicama, vidjeli smo i odrane, i tek zaklane, i ve raskomadan e ovce. Vozei preko Ataturkova mosta, proli smo Zlatni rog. Unato blagdanu, zastavama i elegantno odjevenom mnotvu ljudi, grad je izgledao umorno i tuno. Preli smo akvadukt Bozdogan i skrenuli prema Fatihu. Tu, na jednoj praz noj parceli, prodavali su kurbanske ovnove s biljegom od kane. Hoe li i ove klati? upita Fusun. Moda nee sve, mlada damo, ree etin-efendija. Ve je podne, a nitko ih jo nije kupio... Moda se kupac nee ni poja viti do kraja Bajrama, pa e te sirote ivotinje izvui ivu glavu... No tada e ih trgovci stokom prodati mesarima, mlada damo. Mi emo ih kupiti prije mesara i spasiti, ree Fusun. Na sebi je imala elegantni crveni kaput. Nasmijeila se i odvano mi na - mignula. Otet emo ovce ovjeku koji eli rtvovati svoje dijete, zar ne? Hoemo, rekoh. Mlada damo, jako ste pametni, ree etin -efendija. Hazreti Ibrahim zapravo nije htio rtvovati sina. No zapovijed je bila Alla - hova; ako se ne pokorimo Allahovoj volji, svijet e se preokrenuti, nastupit e Sudnji dan... Ljubav je temelj na kojemu poiva ova j svijet. A Allah je temelj ljubavi. Dobro, a kako to moe razumjeti dijete koje otac hoe rtvovati? upitah ja. U retrovizoru su se na trenutak susreli moj i etin -efendijin pogled. Gospodine Kemale, i vi i va otac postavljate mi takva pitanja da biste me zadirkivali i alili se, ree. Va me otac jako voli. I ja njega jako potujem i ne ljutim se na njegove ale. Ne ljutim se ni na vae. Odgovorit u vam jednim primjerom. Jeste li gled ali film Hazreti Ibrahim? Ne. Vi, naravno, ne gledate takve filmove. No ovaj film svakako pogledajte, povedite i mladu damu sa sobom. Sigurno vam nee biti dosadno... Hazreti Ibrahima igra Ekrem Gulu. Ila ga je gledati cijela moja obitelj, ja, gospoa, punica, sva djeca, i svi s mo se isplakali do mile volje. Plakali smo i kad je Hazreti Ibrahim uzeo no i pogledao sina... I kad je njegov sin Ismail, kako i pie u Kuranu asnom, rekao: Dragi oe, izvri Allahovu naredbu! A kad se pojavio rtveni ovan koji e biti zaklan umjesto njegova sina, od rados ti smo plakali svi skupa, cijelo kino. Ako osobi koju jako volimo darujemo ono to nam je najdragocjenije ne oekujui pritom nagradu, u tom trenu svijet postane lijep... Eto, zbog toga smo plakali, mlada damo. Sjeam se jako dobro da smo se s Fatiha spustili na Edirnekapi, ondje skrenuli desno i vozei se du obale, sili na Zlatni rog. Dok smo se vozili kroz prigradske etvrti i grabili du sruenih gradskih bedema, dugo nitko nije naruio tiinu koja je vladala u automobilu. U vrtovima smjetenim izmeu gradskih zidina, na parcelama prekrivenim smeem iz malih tvornica i sklepanih radionica (prazne metalne bave i otpaci) povremeno smo viali zaklane ivotinje, odloene tek odrane ovje koe, iznutrice i rogove... Meutim, meu neuglednim drvenim kuama sirotinjskih etvrti vie se osjealo bajramsko raspoloenje, a manje su se mogli vidjeti kurbani. Sjeam se da smo Fusun i ja dosta godina kasnije dobrohotno gledali sve te prizore na razglednicama i fotografijama koje sam strastveno skupljao: praznina okupljalita s vrtuljcima, ljuljakama i klackalicama, djecu koja novcem dobivenim za bajram kupuju slatkie i turske zastavice koje na proelju autobusa izgledaju kao rogovi... Kad smo se poeli uspinjati na ihane, ugledasmo nasred ceste mnotvo ljudi. Promet je bio zaustavljen. Naas pomislih da je posrijedi neko bajramsko veselje; ali kad se na automobil probio kroz mnotvo koje se razmaknulo da proemo, naosmo se pokr aj vozila koja su se netom bila sudarila, i rtava koje su umirale u agoniji. Dvije -tri minute prije kamion kojem su na nizbrdici otkazale konice preao je u suprotni trak i okrutno zgnjeio osobni automobil koji mu je dolazio u susret. Velik si, dragi Boe! promrsi etin-efendija. Mlada damo, vi nipoto ne gledajte onamo! U automobilu posve zdrobljenoga prednjeg dijela mu tno smo razabrali putnike ije su glave lagano podrhtavale u smrtnome hropcu. Nikada neu zaboraviti pucketanje staklenih krhotina pod kotaima naeg auta i tiinu koja je nastupila nakon toga. Kad smo s e uspeli uz padinu, brzo smo stigli od Taksima do Niantaa jurei opustjelim ulicama kao da bjeimo od same smrti. Ta gdje ste?! upita otac. Brinuli smo se. Jeste li nali liker? U kuhinji je, odgovorih. Dnevni je boravak mirisao na p arfem, kolonjsku vodu i sag. Prikljuih se mnotvu roaka i istoga trenutka zaboravih malu Fusun.

12

LJUBLJENJE U USTA Kad smo se sastali sljedeega dana popodne, Fusun i ja smo se jo jednom prisjetili te bajramske vonje od prije est godina. Potom smo sve zaboravili i dugo, dugo se ljubili i voljeli. Omamljivao me nain na koji je zatvarala oi i grevito se privijala uza me kao utopljenik uz spasilaki pojas dok joj se koa boje meda jeila na proljetnom povjetarcu koji je pirkao kroz zastore od tila i debele dekore, donosei miris lipe; zbog toga nisam bio kadar razmiljati o dubljem smislu svega to sam proivljavao. Osjeao sam da se moram poeti druiti s mukarcima kako ne bih sve dublje zapa dao u grizoduje, sumnju i u ona opasna podruja koja hrane i uveavaju ljubavne osjeaje. U subotu ujutro, nakon to sam se jo triput naao s Fusun, telefonirao mi je brat i pozvao me na derbi Fenerbahea i Giresun - spora; rekao je da e Fenerbahe nakon utakmice najvjerojatnije biti proglaen prvakom. Svidjelo mi se to to se na stadionu Dol - mabahea (tako se zvao kad sam bio dijete) za proteklih dvadeset godina nije mnogo toga promijenilo, osim to je preimenovan u stadion Ineni. Druga novost bila je da su teren pokuavali prekriti travom, kao i u Europi. No budui da se trava bila primila samo u kutovi ma terena, nogometno je igralite nalikovalo na elava ovjeka kojemu je na sljepoonicama i na zatiljku ostalo neto kose. Kao i sredinom pedesetih godina, s numeriranih su sjedala imuni gledatelji poniavali i psovali preznojene igrae kad bi se primaknuli aut -liniji, a posebice anonimne obrambene igrae (Trite, anemini pederi!), ba kao to su rimska gospoda neko s tribina ruila gladija tore, dok su gledatelji na otvorenim tribinama - nezaposleni ljudi, siromasi i uenici - sline psovke izvikivali uglas i s odreenom melodijom, uivajui u tome i nadajui se da e svojim izljevima ljutnje nadglasati druge navijae. Kao to se moe proitati i u novina ma tiskanim dan poslije, utakmica je bila lagana, a kad je Fenerbahe zabio gol, uhvatio sam se kako skupa s ostalima stojim i viem. U tom mnotvu mukaraca koji su u ozraju blagdanskoga jedinstva i zajednitva ne samo na terenu, nego i na tribinama estitali jedni drugima i ljubili se bilo je neega to je prikrivalo grizoduje u meni i strahove pretvaralo u ponos. No u trenucima kad bi zavladala takva tiina da je etrdeset tisua gledatelja moglo uti kako igrai udaraju loptu, ja bih okretao glavu prema Bosporu koji se nazirao iza starih, ot vorenih tribina, prema sovjetskome brodu koji je upravo plovio ispred pa lae Dolmabahe, i mislio na Fusun. Uznemiravalo me je to to je izabrala ba mene i odluno mi se podala iako me uope nije dobro poznavala. Pred oi su mi neprestance izlazili njezin dugi vrat, njezin posebno oblikovan pupak, istodobno sumnjiavi i iskreni pogledi, oi iz kojih je, dok smo leali na krevetu, zrailo tuno potenje, te prizori naega ljubljenja. Sigurno razmilja o zarukama? upita brat. Da. Jesi li jako zaljubljen u nju? Naravno. S napola suutnim, a napola znakovitim osmijehom na licu, brat skrenu pogled prema lopti koja je neprestano kruila sredi nom terena. U ruci je drao cigaru marke Marmara-, prije dvije godine stekao je naviku puiti cigare jer mu se to uinilo ori ginalnim. Za vrijeme utakmice puhao je povjetarac iz smjera Djevojake kule i lagano njihao velike klupske zastave i crvene kornerske zastavice ustrajno tjerajui dim cigare ravno meni u lice, ba kao neko dim oeve cigarete, pa su me oi pekle i suzile. Brak e ti dobro doi, ree brat ne odvajajui pogled od lopte. Trebate odmah imati djecu. Ne ekajte predugo, tako da se mogu igrati s naom djecom. Sibel je pouzdana ena, vrsto je na zemlji. Ti si u svome svijetu, prizemljit e te. Nadam se da joj nee ogaditi ivot kao drugim djevojkama. Uaa, sudac, pa to je prekraj! Kad je Fenerbahe dao drugi gol, svi smo skoili na noge i viui gooolP -grlili se i ljubili. Kad je utakmica zavrila, prikljuili su nam se Kova Kadri, oev prijatelj iz vojnikih dana, te nekoliko poslovnih ljudi i odvjetnika zaljubljenih u nogomet. Pjeaili smo s mnotvom navijaa koji su se uspinjali strmom ulicom derui se na sav glas, otili u hotel Divan i ondje pili rakiju razgovarajui o nogometu i politici. Ja sam pak mislio na Fusun. Neto si se zamislio, Kemale, ree gospodin Kadri. Zacijelo ne voli nogomet koliko tvoj brat. Zapravo volim, ali zadnjih godina... Kemal doista voli nogomet, gospodine Kadri, ali mu nikada dobro ne dodaju loptu, ree brat zafrkantski. Mogu naizust rei postavu Fenerbahea iz 1959. godine, rekoh. Ozdan, Nedim, Basri, Akgun, Nadi, Avni, Mikro Mustafa, Dan, Juksel, Lefter, Ergun. U toj je postavi igrao i Seradetin, ree Kova Kadri. Njega si zaboravio. Ne, on nije igrao u toj momadi. Povela se duga rasprava o tome, a na kraju je, kao to ve i biva u slinim situacijama, pala oklada. Okladio sam se s Kovom Kadrijem da Seradetin 1959. godine nije igrao u postavi Fenerbahea. Tko izgubi, plaa ruak drutvu koje toga dana u Divanu sjedi uz rakiju. Napovratku sam se na Niantau odvojio od drugih mukaraca. U stanu u Apartmanu Milosre bila je jedna kutija sa sliicama nogometaa, koje su neko prodavali sa vakaim gumama. Majka je s ostalim naim igrakama onamo otpravila sve takve stvari. Naem li tu kutiju sa sliicama glumaca i nogometaa, koje smo brat i ja u djetinjstvu skupljali, znao sam da u dobiti okladu.

No im sam kroio u stan, shvatio sam da sam onamo zapravo doao da se prisjetim sati provedenih s Fusun. Bacio sam pogled na neuredni leaj na kojem smo vodili ljubav, na pepeljaru punu opuaka tik pokraj njega i alice od aja. Sve to je majka bila nagurala u sobu - stare stvari, kutije, utihnule satove, posue, linoleum koji je prekrivao pod, kao i vonj praine i hre - sve se to u mojoj mati stopilo sa sjenama u sobi i u dubini due stvorilo sretan rajski kutak. Ve se poprilino bilo smrailo, ali su izvana jo uvijek dopirali vika i psovke djece koja su igrala nogomet. Tog dana, 13. svibnja 1975. godine, u Apartmanu Milosre pronaao sam limenu kutiju u kojoj smo uvali sliice glumaca iz va- kaih guma Zambo, no bila je prazna. Sliice koje posjetitelj Muzeja moe vidjeti kupio sam mnogo godina poslije od gospodina Hifzija, u vrijeme kad sam prijateljevao s nesretnim istanbulskim kolekcionarima koji su se smrzavali u pretrpanim sobama. tovie, kad sam poslije mnogo godina jo jednom pogledao kolekciju, ustanovio sam da sam se s nekim glumcima kao to su Ekrem Gulu (u seriji je igrao Hazreti Ibrahima) druio u barovima u koje su godinama poslije i oni zalazili. Ponesen sreom zbog starih stvari u stanu i ljubljenja s Fusun, jo toga sam dana shvatio da e ta arobna soba, u kojoj sam ivo utio njezinu prisutnost, u mojemu ivo tu zauzeti vrlo vano mjesto. U vrijeme kad se dogaa moja pria ja sam, kao i veina ljudi na ovome svijetu, prvi put u kinu vidio da se dvije osobe ljube u usta i osjetio da drhtim. To je ono to u uvijek, dokle god ivim, eljeti initi s nekom lijepom djevojkom, i to u meni pobuuje posebnu radoznalost. Izuzev dva-tri sluajna susreta u Americi, u svome tridesetogodinjem ivotu nikada nisam vidio par da se ljubi u usta, osim u kinu. Kina su mi se ak i tih godina, a ne samo u djetinjstvu, inila mjestima kamo smo odlazili gledati druge kako se ljube. Filmska je pria tek povod za ljubljenje. I dok se Fusun ljubila sa mnom, osjeao sam da oponaa ljubljenje koje je viala u filmovima. Sad elim poneto rei o Fusuninu i mojemu ljubljenju. Ali, mui me jedan problem: kako itatelja nagnati da osjeti kako moja pria ima ozbiljnu stranu povezanu sa spolnou i udnjom, a istodobno je zatititi od povrnosti i banalnosti? Mislio sam da okus eera u prahu na Fusuninim usanama potjee od vakae gume Zambo koju je imala u ustima. Ljubljenje s Fusun nije bila provokativna gesta smiljena samo radi toga da iskuamo jedno drugo tijekom naih prvih susreta te tako izrazimo privlanost koju smo osjeali, nego neto to smo stalno iznova inili radi vlastita uitka, otkrivajui pritom to to zapravo jest. Ljubei se dugo i uivajui u tim dugim poljupcima, oboje smo prvi put zamijetili da se pri svakom takvom poljupcu nae zajednike us pomene prepleu koliko i nae vlane usne i jezici koji ohrabruju jedan drugi. Tako sam, ljubei je, najprije ljubio nju; potom nju u svojim sjeanjima; onda bih na trenutak otvorio i zatvorio oi, pa ljubio onu koju sam netom vidio i onu iji mi je lik ostao u pamenju; nedugo zatim u ta bi se sjeanja umijeale i neke druge osobe sline njoj pa bih i njih ljubio osjeajui se muevnijim jer se istodobno ljubim s mnogo osoba; onda bih je nastavio ljubiti kao netko drugi, a uitak koji su pruali njezina djeja usta, sone usne i pokreti njezina eljnoga i razigranog jezika u mojim ustima, kao i zbrka u mojoj glavi i mnoge nove misli (Ona je dijete, ree jedna misao. Da, ena -dijete, ree druga.), postupno su rasli mijeajui se sa svim osobama koje su bile JA dok sam je ljubio, i sa svim Fusunama koje su oivljavale u mojim sjeanjima dok me je ONA ljubila. Zahvaljujui tim prvim dugim poljupcima, pojedinostima i ritualu voenja ljubavi koji e se postupno uo - bliavati, nasluivao sam prve obrise jedne nove spoznaje i meni posve nepoznate vrste sree, kao i to da mi se polako rastvaraju vrata raja u koji se rijetko dospijeva na ovome svijetu. Zahvaljujui naim poljupcima, kao da se pred nama nisu rastvarala samo vrata putenoga uitka i sve vee seksualne elje, nego se otvaralo i jedno veliko, iroko i beskrajno Vrijeme koje nas je vuklo nekamo izvan proljetnoga popodneva u kojemu smo ivjeli. Je li bilo mogue da sam se zaljubio u nju? Osjeao sam duboku sreu i nespokojstvo. Po zbrci u glavi zakljuivao sam da mi je dua u procjepu izmeu opasnosti da ta srea bude shvaena ozbiljno, i trivijalnosti da se olako prijee preko nje. Te veeri su Osman, njegova ena Berin i djeca doli k nama na veeru, a i da vide oca i majku. Sjeam se da su mi za vrijeme objeda pr olazili kroz glavu Fusun i nai poljupci. Sutradan popodne otiao sam u kino. Nisam to uope kanio, ali sam elio biti sam; osjeao sam naime da na podnevnoj pauzi ne u moi ruati u namjetenikom restoranu na Pangaltiju, u drutvu vremenih raunovoa iz Satsata i dragih, debelih tajnica koje su me voljele podsjeati na to da sam bio slatko dijete. Bilo bi mi teko misliti na Fusun dok objedujem i glasno se alim sa svoji m slubenicima, pred kojima sam uvijek nastojao glumiti i prijatelja i samozatajna direktora te nestrpljivo iekivati da kazaljke pokau dva sata. Dok sam, zagledan u izloge, odsutno hodao Avenijom Dum - hurijet na Osmanbeju, pozornost mi je privukao plakat za Tjedan Hitchcockovih filmova. I u filmu s Grace Kelly, koji sam uao pogledati, bio je jedan prizor ljubljenja. Opuak cigarete koju sam popuio za vrijeme petominutne pauze; Frigo -sladoled Aljaska, koji sam godinama poslije naao i izloio u svome muzeju da me podsjeti na domaice koje su dolazile na podnevne projekcije i lijene uenike koji su markirali s nastave; razvodnikova runa svjetiljka... Neka sve te stvari posvjedoe da sam se toga dana u kinu prisjetio potrebe iz pubertetskih godina da budem sam i elje da se ljubim. Uivao sam u prohladnom kinu nakon proljetne vruine, u tekome zraku koji je vonjao po plijesni, doaptava - nju dvojice-trojice filmoljubaca, u zagledanju sjena na krajevima debelih zastora od baruna i mranih kutova. Spoznaja da u malo kasnije vidjet i Fusun pretvarala se negdje u meni u sreu. Po izlasku iz kina krenuo sam prema Aveniji Tevikije, mjestu naega susreta. Sjeam se: idui sporednim krivudavim ulicama Osmanbeja, ispred trgovina tekstilom, kavana, eljezarija i radnji za krobljenje i glaanje ko ulja, mislio sam da bi to morao biti na posljednji susret. Najprije sam se ozbiljno upinjao pokazati joj matematiku. Izluivali su me njezina kosa rasuta po papiru, ruke koje su ne prestance bile u pokretu, nain na koji je meu njezine rumene usne (kao bradavica dojke) ulazila gumica na kraju olovk e koji je dugo grickala, i

povremeni dodir naih golih ruku, ali sam se obuzdavao. Kad bi joj polo za rukom rijeiti neku jednadbu, na licu bi joj se vidio ponos, smjesta bi zaboravila profinjenost te bi ravno otpuhnula dim (ponekad meni u lice) i pogledavala me krajikom oka da provjeri jesam li opazio kojom je brzinom ostvarila pobjedu. A onda-bi, dok trepne okom, napravila neku pogreku u zbrajanju i sve pokvarila, pa kad bi vidjela da rezultat ne odgovara ni jednome od rjeenja pod a, b, c, d, najprije bi se rastuila, a potom uznemirila i ispriavala da je pogrijeila ne zbog gluposti, nego zbog nepanje. Kako to ne bi ponovila, pametovao sam joj da je i panja dio inteligencij e; dojmilo me se kako na novome zadatku urno poskakuje vrh njezine gra fitne olovke kao nestrpljivi kljun gladnoga vrapca i kako, cupkajui pramenove kose, tiho i vjeto krati jednadbe, pa bih, uzbuen, utio kako u meni postupno rastu isto nestrpljenje i nemir. S mjesta bismo se poeli ljubiti, dugo, dugo se ljubiti, a potom i voditi ljubav. Dok smo se voljeli, osjeali smo da nas optereuju misli o ednosti, stidu i krivnji, osjeali smo to jedno drugome u pokretima. Ali, njezin mi je pogled govorio i to da uiva u putenoj ljubavi, da ju je oaralo uzbuenje otkria uitaka koji su godinama u njoj budili radoznalost. Usporedimo to njezino otkrie s osjeajem pustolovna moreplovca koji, zlopatei se i krvarei, preplovi nemirna mora i na koncu se iskrca na novome kontinentu o kojemu je godinama sluao predaje i matao; i kao to toga putnika kad kroi u novi svijet zadive i oaraju svako stablo, kamen i izvor, te u prvome valu uzbuenja no ipak oprezno - pone uzimati i kuati svaki cvijet i plod, tako je i Fusun sve te putene uitke otkrivala polako, strastveno i vrtoglavo . Ostavimo li po strani mukarev najistaknutiji organ spolnoga uitka, ono to je Fusun najvie zanimalo nije bilo ni moje tij elo, niti openito gledano - muka graa. Stvarno zanimanje i uzbuenje usmjeravala je na sebe samu, na vlastito tijelo i ui tke. Moje tijelo, ruke, prsti, usta, sve nam je to trebalo samo da bi se pronale mogunosti i toke uitka na njezinoj barunastoj koi i u nj oj samoj. Kad god bi njezino tijelo osjetilo buenje nekog od tih novih okusa, na koje sam je povremeno morao nav oditi jer su joj neki bili posve nepoznati, Fusun bi se najprije jako iznenadila; onda bi se gubila draesno prevrui oima, pa potom, s uenjem, gdjekad i s krikom, presretna, pratila valove toga novog sladostraa koje je nadolazilo iz nje same i uit ak koji je, poput drhtaja, nezaustavljivao bujao u njezinim ilama, na zatiljku i glavi. Kasnije bi ekala da joj u tome jo jednom pomognem. Molim te, ponovi to jo jednom, uini jo jednom to isto! pro- aptala bi nekoliko puta. Bio sam neopisivo sretan. No ta srea nije bila neto to se mjerilo i poimalo razumom, nego neto to je moje tijelo prepo - znavalo u trenutku dok je tu sreu ivjelo i neto to bih poslije osjetio u posve obinim trenucima svakodnevnog ivota: u za tiljku, kad bih se javljao na telefonski poziv; u trtinoj kosti, kad bih se urno uspinjao uza stube, ili negdje u grudima, dok bih u nekom restoranu n a Taksimu birao jelo sa Sibel, s kojom sam se etiri tjedna poslije planirao zaruiti. Katkada sam zaboravljao da mi je Fusun pruala taj osjeaj sree koji sam cijeli dan nosio na koi kao kakav miris, pa bi mi se - dogodilo se to nekoliko puta - inilo da tu istu, veliku, jedinu, cjelovitu sreu osjeam i sa Sibel dok na brzinu vodimo ljubav kad nikoga nema u uredu.

13
LJUBAV, ODVANOST, SUVREMENOST Jedne veeri kad smo izali u Foaje, Sibel mi je darovala miris mar ke Spleen, koji je kupila u Parizu i koji sam ovdje izloio. Njime sam iz puke radoznalosti jednoga jutra namirisao vrat iako mirise ne volim, a Fusun ga je osjetila nakon voenja ljubavi. Je li ti gospoica Sibel darovala taj miris? Ne. Kupio sam ga. Zato to si mislio da e joj se svidjeti? Ne, duo, mislio sam da bi se tebi mogao svidjeti. Ti i gospoica Sibel, naravno, vodite ljubav? Ne. Molim te, ne lai mi, ree Fusun. Njezino oznojeno lice poprimi zabrinut izraz. To u prihvatiti kao normalno. Naravno da i s njom vodi ljubav. Gledala me je ravno u oi, onako kako majka gleda dijete da bi ga ljubavlju potaknula da kae istinu. Ne. Vjeruj mi, vie bi me povrijedila tvoja la. Molim te, reci mi istinu. No dobro, a zato ne spavate? Sibel i ja smo se upoznali pretprologa ljeta na Suadije, poeo sam joj priati privijajui se uz nju. Budui da je kua u kojoj zimujemo u ljetnim mjesecima prazna, dolazili smo na Nianta. Na proljee je otila u Pariz. Na zimu sam ja nekoliko puta iao onamo k njoj. Zrakoplovom? Da. Kad je ovoga prosinca Sibel diplomirala i vratila se iz Francuske da se uda za mene, poeli smo se sastajati u ljetnikovcu na Suadije. No kua je toliko hladna da nas je ubrzo prola elja da vodimo ljubav. Odluili ste prekinuti voenje ljubavi dok ne naete neki topao stan? Poetkom oujka, prije dva mjeseca, ponovo smo otili u ljetnikovac na Suadije. Bio je jako hladan. Dok smo pokuavali zapaliti vatru u kaminu, kua se za kratko vrijeme napunila dimom, a i posvaali smo se. Kasnije je Sibel dobila teku gripu. Imala je temperaturu, preleala je cijeli tjedan. Nismo vie htjeli ii onamo i voditi ljubav.

Tko nije htio? upita Fusun. Ona ili ti? Nije vie imala boleivo radoznao izraz lica koji s ljubavlju ponavlja molim te, reci mi istinu! nego preklinjui pogled koji je vapio molim te, ne lai i ne mui me! Pretpostavljam da Sibel misli kako u vie cijeniti zaruke, brak, pa i nju samu ako prije udaje bude to manje spavala sa mnom, rekoh. Aha, kae da ste prije ve spavali! Ne shvaa. Problem nije u tome jesmo li ve spavali, ili nismo. Da, nije, ree Fusun sputajui glas. Sibel je pokazala koliko me voli i koliko ima povjerenja u mene, rekoh. Ali, pomisao da sa mnom spava prije udaje jo uvijek je uznemiruje... To shvaam. Studirala je tako dugo u Europi, a opet nije hrabra i suvremena kao ti... Nastupila je vrlo duga tiina. Budui da s am godinama razmiljao o znaenju te tiine, mislim da o njoj sada mogu donijeti razboritu prosudbu. Ta zadnja reenica imala je jo jedno znaenje. Naime, injenicu da je Sibel spavala sa mnom prije braka objasnio sam njezinom ljubavlju i povjerenjem u mene, dok sam isti taj in pripisao Fusuninoj odvanosti i tome to je suvremena. A iz toga je proizlazilo da prema njoj ne moram osjeati posebnu odgovornost, da se ne moram vezati za nju jer sa mnom spava samo zbog poh vale da je odvana i suvremena, koja e me godinama gristi zato to sam je prevalio preko usana. Jer, budui da je suvremena, ne optereuje je to to prije braka vodi ljubav s mukarcem, ili to u prvu branu no nee ui kao djevica... Ba kao to se ne optereuju ni Europljanke u njezinoj mati, niti legendarne ene za koje su priali da krue istanbulskim ulicama... A ja sam te rijei izgovorio mislei da e joj se svidjeti! ak i ako nisu bile tako jasno uobliene u tiini koja je zavla dala, sve te misli prolazile su mi kroz glavu dok sam promatrao kako se drvee u stranjem dvoritu lagano njie na vjetru. Leei u krevetu nakon voenja ljubavi i razgovarajui, obiavali smo gle dati kroz prozor, promatrati stabla u stranjem dvoritu, zgrade iza njih i vrane kako nehajno prolijeu izmeu njih. Ja zapravo nisam odvana i suvremena, ree Fusun mnogo kasnije. Protumaivi te rijei kao uznemirenost tekom temom naega razgovora, pa ak i kao skromnost, nisam se zadrao na njima. ena moe godinama ludo voljeti nekog mukarca, a da uope ne spava s njim... oprezno je dodala kasnije. Dakako, rekoh. Opet zavlada tiina. Znai, trenutano uope ne spavate jedno s drugim? Zato ovamo ne dovodi gospoicu Sibel? Toga se nisam dosjetio, rekoh udei se i sam zato mi to prije nije palo na pamet. Ovoga stana, u koji sam se neko zatvarao i uio, ili s prijateljima sluao glazbu, sjetio sam se tek zbog tebe. Stvarno vjerujem da ti nije pao na pamet, ree Fusun prepredeno. No u tvojim prijanjim rijeima krije se neka la, nije li tako? Ne elim da mi ita slae. Jo ti uvijek ne vjerujem da ne spava s njom. Molim te, zakuni se! Kunem se da ne spavam s njom, rekoh i zagrlih je. No dobro, kada ete opet poeti voditi ljubav? Kad tvoji na - ljeto odu na Suadije? Kada idu? Reci mi istinu i vie te nita neu pitati. Nakon zaruka sele na Suadije, procijedih posramljen. Ne lae mi? Ne. Razmisli malo ako hoe. Kratko sam utio pretvarajui se da razmiljam. Dotle se Fusun igrala mojom vozakom dozvolom, koju je izvadila iz depa moga sakoa. Jesi li razmislio? Da, razmislio sam. Nita ti nisam slagao. Sada ili ovih dana? Nikad... odgovorih. Naa je situacija takva da jedno drugome nita ne moramo lagati. Kako to? Pojasnio sam joj da meu nama nema nikakva inte resa ili poslovnog odnosa, da s iskrenou koja ne ostavlja mjesta podvalama i prijevari gajimo najie ljudske osjeaje, pa makar ih tajili od drugih ljudi. Uvjerena sam da si mi lagao, ree Fusun. Brzo je nestalo tvoga potovanja prema meni. Zapravo prieljkujem da mi lae... Jer ovjek lae samo zbog neega to se uasno boji izgubiti. Dakako da laem zbog tebe... Ali, ne laem tebi. No ako eli, i to mogu poeti. Da se naemo i sutra. Moe li? U redu! ree Fusun. Snano sam je zagrlio i udahnuo miris njezina vrata. Kad god bih osjetio taj miris morskih algi, zagorjelog karamela i djejeg keksa, obuzeli bi me optimizam i srea. Pa ipak, sati koje sam provodio s Fusun nisu mijenjali koloteinu moga ivota. Moda zbog toga to su mi se ta moja srea i radost inili normalnima. No ne i stoga to sam, kao svi turski mukarci, mislio da sam stalno u pravu, pa ak ni stoga to sam utvarao da neprestano trpim nepravde. Kao da jo nisam bio posve svjestan onoga to sam proivljavao. Pa ipak, tih sam dana poeo nasluivati da se u mojoj dui polako javljaju napukline i otvaraju rane zbog kojih neki mukarci zapadnu u

beznadnu, duboku i mranu samou i ne izvuku se iz nje do kraja ivota. Svake veeri prije spavanja izvadio bih iz hlad njaka bocu rakije, natoio au i, gledajui kroz prozor, u tiini je ispijao za svoju duu. Prozori spavae sobe naega stana na vrhu jedne vis oke zgrade naspram damije u etvrti Tevikije gledali su u prozore spavae sobe mnogih Obitelji slinih naoj; kad god bih, jo dok sam bio dijete, uao u svoju mranu sobu i iz tame promatrao unutranjost tih stanova, osjetio bih neki mir u sebi. Dok sam tih noi promatrao svjetla Niantaa, svako malo prolo bi mi kroz glavu da se ne bih smio zaljubiti u Fusun e lim li nastaviti svoj lijepi i sretni ivot sa svim svojim navikama. Zbog toga sam slutio da se ne bih smio prepustiti prijateljstvu s njom, njezinim brigama, alama i ovjekoljublju. To nije bilo teko jer nam je zbog matematike i voenja ljubavi ionako pre - ostajalo malo vremena. Kad bih se nakon sretnih sati ljubavi na- brzinu odjenuo i krenuo iz stana, znao sam pomisliti kako i Fusun ponekad nastoji ne prepustiti se meni. Ako se eli razumjeti moja pripovijest, uvjet je za to poznavanje sree koju smo ivjeli i uitaka kojima smo se u tim krajnje sretnim i iznimno slatkim trenucima preputali. elja da uvijek iznova proivim te ljubavne trenutke i ovisnost o uicima nedvojbeno je bila onaj ar koji je pokretao dogaaje o kojima pripovijedam. Kad god bih se prisjetio onih neponovljivih trenutaka ljubavne igre kako bih razumio ovisnost koju sam godinama osjeao prema njoj, umjesto loginih misli pred oima bi mi oivjeli lijepi prizori naih ljubavnih susreta. Primjerice, kako u ustima drim Fusuninu veliku lijevu dojku dok mi ona sjedi u krilu... Ili, kako s divljenjem promatram njezina lijepa lea i stranjicu dok mi s ela i brade kaplje znoj na njezin lijepi vrat... Ili kako ona, ispustivi krik uitka, najednom otvori oi... Ili izraz njez ina lica u trenu najveeg sladostraa... No kako sam poslije zamijetio, ti prizori nisu bili pravi uzrok moga uitka i sree, nego tek slike koje su me uzbuivale... Da bih godinama kasnije razumio zato sam bio tako silno zaljubljen u nju, trudio sam se dozvati u sjeanje ne samo trenutke voenja ljubavi, nego i sobu u kojoj smo se voljeli, okoli oko zgrade, najobinije stvari. Katkad bi neka od velikih vrana iz stranjega dvorita sletjela na eljeznu ogradu balkona i nijemo nas gleda- la. Budile su mi sjeanja na vrane koje su u mojemu djetinjstvu slijetale na balkon naega stana. Hajde, spavaj, gleda te vrana, rekla bi majka, a njezine bi me rijei uplaile. I Fusun je imala vranu koje se neko plaila. Bilo je dana kad su nas neke stvari podsjeale na to da voenje ljubavi nije dio svijeta snova, nego stvarnoga svijeta; nekad su to bili hladnoa i praina u sobi, ponekad pak prljavo uta boja naih plahti i tijela i sjene na njima, kao i mnogo toga to je dola zilo iz vanjskoga ivota - promet, neprestana buka s gradilita, povici ulinih prodavaa. Ponekad bismo uli brodsku sirenu ak s Dol mabaea i Beiktaa, i odgonetali o kakvom se brodu radi. Budui da smo pri svakom novom susretu vodili ljubav sve iskrenije i nesputanije, shvaao sam da izvorom svoje sree ne smatram samo ovaj svijet i krajnje seksualno privlane pojedinosti Fusunina ti jela, nego i neobine izrasline, irie, pritie, bubuljice, dlaice i pjege na njemu. to me je vezivalo uz nju osim beskrajnoga i djetinjastog ljubavnog uitka? Ili, zato sam s njome tako iskreno mogao voditi ljubav? Jesu li izvor nae ljubavi bili seksualni uitak i elja koja se uvijek iznova javljala, ili pak neto drugo to je obostrano poticalo i pothranjivalo tu elju? Ta si pitanja nisam postavljao u ona sretna vremena kad smo se Fusun i ja svakodnevno potajice sastajali i voljeli, nego sam neprestance i poudno gutao slasne bombone kao sretno dijete u trgovini slatkiima.

14
ULICE, MOSTOVI, PADINE I TRGOVI ISTANBULA U jednom naem razgovoru Fusun je za jednoga gimnazijskog profesora, kojega je voljela, rekla da nije kao drugi mukarci; pitao sam je to zapravo time eli rei, ali nisam dobio odgovor. Dva dana poslije pitao sam je jo jednom to joj znai biti kao ostali mukarci, i to je time eljela rei. Znam da to ozbiljno pita, ree Fusun. elim ti ozbiljno i odgovoriti. eli li to? Dakako... Zato ustaje? Zato to ne elim biti gola dok priam o tome. Da se i ja odjenem? upitah. Budui da nije odgovorila, ustadoh i odjenuh se. Ovu kutiju cigareta, pepeljaru iz Kutahje, koju sam izvadio iz jednoga ormara i donio u spavau sobu, alicu za aj, staklenu au (Fusuninu) i morsku koljku koju je, priajui o svome ivotu, svako malo uzimala u ruke i nervozno se igrala njome, izlaem ovdje kako bih doarao teko, zamorno i iscrpljujue ozraje koje je vladalo u sobi, a djeje ukosnice zato da se ne zaboravi kako je sve to slijedi preivjelo jedno dijete. Fusun je svoju pripovijest poela govorei o vlasniku jednoga malog duana (neto izmeu trafike i prodavaonice igraaka i kolskoga pribora) u ulici Kujulu bostan. Taj ovjek, stric Mize rija,6 bio je prijatelj njezina oca, njih su dvojica povremeno igrali tavlu. 7 Svaki put kad bi je otac poslao u taj duan po sokove, cigarete ili pivo, a posebice ljeti (imala je tada izmeu osam i deset godina), stric Mizerija bi je pod raznim izlikama zadravao u duanu (Nemam sitnoga, saekaj malo, dat u ti sok.) te bi je, kad bi ostali sami,
6 Vlastita imena i nadimci koji su znaenjski motivirani, pa stoga upuuju na karakterne osobine lika, prevoeni su kad god se to smatralo opravdanim. Kad je to bilo mogue i opravdano, prevoeni su i nazivi restorana, graevina, udruga i si. 7 Tavla < tal. tavola, igra s kruiima na dasci s oznaenim poljima i kuicama.

pipkao pronalazei uvijek neki izgovor za to (ekaj, oznojila si se!). Imali su susjeda zvanog Brkati Drek, koji im je, kad je imala jedanaest ili dvanaest godina, jednom ili dvaput na tjedan dolazio sa svojom debelom enom na veernje druenje. Dok bi zajedno sluali radio, razgovarali, pili aj i jeli gurabije, 8 taj visoki mukarac, kojega je njezin otac jako volio, sputao bi ruku na Fusunine slabine, na rame, bokove ili bedro, i to tako vjeto da drugi n e bi opazili, i tako spretno da ni Fusun nije shvaala o emu se tono radi, i ostavljao je da ondje miruje, kao da je zaboravio na nju. Dogaalo se i to da ovjekova ruka najednom nehotice sleti tono u njezino krilo, kao voka koja padne s drveta i uleti ravno u koaru; i do k bi u krilu lagano podrhtavala, vlaila se, postajala toplijom i migoljei se traila prolaz, Fusun se ne bi micala s mjesta kao da joj se negdje izmeu nogu i bokova zavukao rak, dok bi ovjek za to vrijeme drugom rukom primao alicu aja, pio i sudjelovao u razgovoru. Kad bi dvanaestogodinja Fusun poeljela sjesti u krilo ocu koji se kartao s prijateljima, a on je odbio (ekaj, keri, ta vidi da sam zauzet!), gospodin Neugledni, oev partner za kartanje, pozvao bi je k sebi (Doi k meni, moda mi donese kartaku sreu! ), posadio u krilo, a potom je milovao i mazio na nain koji, kako je poslije shvatila, i nije bio tako bezgrjean. Ulice, mostovi, padine, kina, autobusi, trgovi puni ljudi i zabita mjesta Istanbula bili su puni tamnih sjena ljudi poput strica Mizerije, gospodina Neuglednoga i susjeda Dreka, koji bi u njezinoj mati oivjeli kao mrane utvare iako ni prema jednome od njih nije osjeala osobitu odvratnost (Moda i stoga to me ni jedan od njih nije istinski potresao.). Jedino se udila to njezin otac uope nije primjeivao da se svaki drugi gost koji im dolazi u kuu preobraava u s trica Mizeriju ili gospodina Dreka te da je na hodniku ili u kuhinji poinje tipkati i pipkati. S trinaestak godina poela je misliti kako je mogue biti dobra djevojka ako se ne ali n a pipkanje toga prijetvornog, jadnog i runog mnotva mukaraca. Kad je tih godina jedan deko iz gimnazije, koji je bio zaljubljen u nju (na tu se ljubav Fusun nije poalila), napisao na asfaltu tono pod njezinim prozorom VOLIM TE, otac ju je uhvatio za uho i odveo do prozora, pokazao joj natpis i pljusnuo je. Budui da su svakojaki bestidni strievi vadili i pokazivali joj spolovila, ponajvie u parkovima, na pustim parcelama i u pokrajnjim ulicama, i ona je, kao i svaka druga estita istanbulska djevojka, nauila izbjegavati takva mjesta. Jedan od razloga zbog kojih ta napastvovanja nisu mogla pomutiti njezin ivotni optimizam bio je taj to su mukarci, prema tajnim pravilima iste mrane glazbe, strastveno iskazivali svoje slabosti prema njoj. Uvijek bi je pratila gomila mukaraca koji bi, vidjevi je na ulici, pred kolom, na ulazu u kino, u autobusu, krenuli za njom. Neki su je mjesecima slijedili u stopu, no pretvarala se da ih ne primjeuje, i ni prema jednome od njih nije osjetila saaljenje (to je bilo moje pitanje). Neki od takvih koji su je pratili u stopu nisu bili posebno strpljivi, zaljubljeni ili uljudni. Nakon nekoga vremena poinjali su joj dobacivati (vrlo ste lijepi; moemo li poe ti izlaziti?; elio bih vas neto pitati; oprostite, jeste li gluhi?), a kasnije i ljutiti se, dobacivati joj rune rijei i psovati je. Neki su dovodili prijatelje da im pokau djevojku koju danima slijede i uju njihovo miljenje o njoj; neki bi, pratei je, razmjenjivali odurne rijei i runo se cerekali; neki su se trudili doturiti joj pisma i darove, a neki su plakali. Od v remena kad ju je jedan od pratilaca zgrabio i nasilu pokuao poljubiti, nije vie izravno ila prema njima, to je povremeno znala uiniti. Od etrnaeste godine, kad je nauila sve podle varke i namjere drugih mukaraca, vie nije doputala da je tek tako pipkaju, moda vie nije ni tako lako upadala u zamku, no gradske su ulice bile pune onih koji su kreativno smiljali nove metode pipkanja, drpanja, tipkanja, priljubljivanja straga uz nju i tome slino. Vie se nije udila mukarcima koji bi kroz prozor automobila proturili ruku i dirali prolaznice na plonicima, onima koji bi se na pokretnim stubama pribili uz nju hinei da su se spotaknuli, onima koji bi je u dizalu pokuali nasilu poljubiti, ili pak prodavaima koji bi joj, vraajui ostatak novca, nastojali dotaknuti prste i pomilovati ih. Svaki mukarac koji je u tajnoj vezi s lijepom enom katkad je prisiljen sluati svakojake prie svakakvih mukaraca koji se zaljube u njegovu ljubavnicu, salijeu je i trude joj se pribliiti; katkad to ini s osjeajem ljubomore, veinom sa smijekom, a najee saaljivo i s omalovaavanjem. Privatnu kolu Puni uspjeh pohaao je jedan mio, blag i zgodan mladi Fusuninih godina. Stalno joj je predlagao da skupa odu u kino, pozivao je u ajanu na uglu, a kad bi je ugledao, prvih bi se nekoliko minuta od uzbuenja oduzeo i zanijemio. Primijetivi jednoga dana da Fusun uza se nema olovku, darovao joj je jednu i bio je sretan kada bi vidio da na na stavi njome pie zabiljeke. U upravi privatne kole radio je i jedan tih, ivan i iritantan ovjek od svojih tridesetak godina, kose stalno namazane bri ljantinom. Pronalazio je razne povode da Fusun pozove u svoju sobu (Nedostaju ti osobni dokumenti, Manjka ti jedan list s odgovorima ) i nainjao teme o smislu ivota, ljepoti Istanbula, svojim neobjavljenim pjesmama, a kad od nje ne bi dobio nijedan ohrabrujui poticaj, okrenuo bi joj lea i, gledajui kroz prozor, priguenim glasom, kao da psuje, prosiktao: Moe ii! O mnotvu mukaraca koji su dolazili u butik Champs-lyses i zaljubljivali se u nju do uiju im bi je ugledali, i kojima je gospoa enaj prodavala gomile odjee, nakita i darova - meu njima je bila i jedna ena - ne eli ni govoriti. Dobro, na moje navaljivanje priat e o najsmjenijem meu njima. Pedesetak mu je godina, nizak, debeljukast kao vr, ekinjastih brkova, malih usta, elegantan i bogat. Dok razgovara s gospoom enaj, ubacuje duge reenice na francuskom, a njegov miris koji se iri trgovinom smeta Fusun inu kanarincu Limunu. Meu mnogim kandidatima za zeta, zbog kojih je majka izvodila Fusun pred brane posrednike ne dajui joj toboe da to nasluti, svidio joj se jedan mukarac drukiji od ostalih, s kojim se susrela nekoliko puta, i kojega je vie zanimala ona sama negoli enidba; s njime se ljubila. Lani se u nju do uiju zaljubio jedan mladi s Robert Collegea, s kojim se upoznala kada je na Sportskoj izlobi pratila meugimnazijsko natjecanje u glazbi. Dolazio bi pred njezinu kolu, izlazili bi svakoga dana, a dva -tri puta su se i poljubili. Da, neko je

8 Vrsta orijentalnog slatkia slinog kolaiima od biskvitnog tijesta.

vrijeme izlazila i s Kopilanom Hilmijem, no s njim se nije ak ni poljubila. Jer, taj je mislio samo na to kako e djevojku to prije odvesti u krevet. Osjetila je bliskost prema pjevau Hakanu Serinkanu, voditelju natjecanja za mis, ali ne zato to je bio poznat, nego stoga to je tamo, iza kulisa, gdje svatko neto rovari i gdje joj je naoigled svih nanijeta nepravda, bio prema njoj paljiv i njean, ak joj je prije nastupa doapnuo pitanja (i odgovore) iz kulture i testa int eligencije, koja joj je trebao postaviti na pozornici, a zbog kojih su druge djevojke drhtale kao prut; poslije tom pjevau staroga kova nije odgovarala na stalne telefonske pozive, a zapravo to n i njezina majka nije htjela. Budui da je izraz na mojemu licu s pravom protumaila kao ljubomoru, te da je logikom kojoj se jo uvijek divim zakljuila kako je razlog te ljubomore samo injenica da se radi o poznatome voditelju, objasnila mi je njeno, no s nepomuenim zadovoljstvom, kako od esnaeste godine ni u koga nije bila zaljubljena. Iako joj se svia to to se u asopisima, na televiziji, u pjesmama neprestance govori o ljubavi, ne smatra potenim da se vjeno govori o tom osjeaju i misli da jako mnogo ljudi koji nisu zaljubljeni preuveliava svoje osjeaje da bi na sebe privukli pozornost. Za nju je ljubav bilo neto za to bi ovjek morao rtvovati cijeli svoj ivot i biti pripravan na sve, upravo tako. No to se moe dogoditi samo jednom u ivotu. Jesi li osjetila neto slino tome? upitah je opruen na leaju pokraj nje. Ne jako slino, odgovori, a onda, razmislivi jo malo, poe priati o jednoj osobi, i to s obazrivou nekoga tko se trudi biti poten. Taj mukarac - Fusun je osjeala da bi ga mogla zavoljeti jer je bio gotovo opsesivno zaljubljen u nju - bio je jedan zgodan, bogat i naravno, oenjen poslovni ovjek. Kad bi predveer izala iz butika, on bi je u svojem mustangu ekao na uglu Ulice Akkavak ; potom bi otili na Dolmabahe, na parkiralite kraj Tornja sa satom, gdje su ljudi u automobilima pili aj i uivali u pogledu na Bospor, ili na prazan prostor ispred Sportske dvorane, te su se ondje, u automobilu, u pomrini, katkad i na kii, dugo ljubili, a strastven i bi tridesetpetogodinjak zaboravljao da je oenjen i predlagao joj da se uda za njega. Moda sam morao sa smijekom punim razumijevanja sluati priu o poloaju u kojem se naao taj ovjek, to je Fusun i eljela, te tako potisnuti ljubomoru u seb i, no kad je Fusun nakon marke njegovog auta, posla kojim se bavio i njegovih krupni h, zelenih oiju spomenula i njegovo ime, istoga me asa stresla i oamutila ljubomora. ovjek za kojega je Fusun rekla da se zove Turgaj bio je tekstilni magnat i poslovni i obiteljski prijatelj koji se esto viao i s mojim ocem, i s bratom. Toga visokog, zgodnog i kao dren zdravoga ovjeka vidio sam mnogo puta na ulicama Niantaa sa enom i djecom, sretnoga u obiteljskome ozraju. Je li me obuzela tako snana ljubomora samo stoga to sam osje ao potovanje prema gospodinu Turga- ju i njegovoj privrenosti Obitelji, marljivosti i potenju? Fusun je ispriala kako je mjesecima gotovo svaki dan dolazio u butik Champs-Elyses da bi je osvojio, te da je gospou enaj, kojoj je to odmah palo u oi, podmiivao time to je naveliko kupovao u njezinu butiku. Njegove je darove uzimala zato to ju je gospoa enaj tjerala da to uini (Ne vrijeaj moga otmjenog kupca!), a kad se kas nije uvjerila u njegovu ljubav, poela se viati s njim iz radoznalosti, ak je prema njemu osjetila neku udnu bliskost. Jedn oga snjenog dana, opet na uporno navaljivanje gospoe enaj, otili su njegovim autom na ispomo jednom butiku koji je na Bebeku otvori la njezina prijateljica; na povratku je enskar-tvorniar, koji je poslije zajednikog objeda u Ortakoju malo vie p opio, navaljivao da odu na kavu u njegovu garsonijeru9 u jednoj zabaenoj ulici na iliju, a kad je Fusun odbila, osjeajni i profinjeni ovjek izgubio je nadzor i poeo govoriti kako joj on sve kupuje, te je potjerao mustanga na puste parcele rubnih gradskih etvrti da se ondje ljube kao i obino, a kad se Fusun usprotivila, htio ju je nasilu imati. Usto je govorio da e mi dati novca, rekla je. Sutradan se nisam sastala s njim nakon posla, no dan poslije on je doao u butik. Ili je bio zaboravio to je uinio, ili me nije htio podsjeati na to. Preklinjao me da se vidimo, a da bi me podsjetio na lijepe dane, kupio mi je igraku, auti mustang, i ostavio ga kod gospoe enaj. No ja nikada vie nisam ula u njegov mustang. Zapravo sam mu trebala rei da vie ne dolazi. No kako me se dojmilo to to je bio zaljubljen u mene toliko da bi, kao kakvo dijete, zaboravio sve to se dogodilo, to mu ni sam mogla rei. Moda i stoga to sam ga poela saalijevati, ne znam. Navraao je svakoga dana, naveliko kupovao, zbog ega je gospoa enaj bila jako zadovoljna, naruivao odjeu za enu, a kad bi me naas uhvatio negdje u kutu butika, preklinjao me gledajui me sv ojim krupnim, zelenim, oroenim oima: Nita drugo ne elim nego da sve bude kao prije, da opet svake veeri sjedne u moj auto i da se vozimo. Nakon to sam srela tebe, bjeim u stranju sobu kad se pojavi u butiku. Sad ve rjee dolazi. Zato nisi ila do kraja onih zimskih dana dok si se s njime ljubila u autu? Tada jo nisam bila napunila osamnaest godina, odgovori Fusun ozbiljno se mrtei. Osamnaestu godinu navrila sam mjesec dana prije susreta s tobom u butiku, 12. travnja. Ako je najbolji pokazatelj ljubavi to da se ovjeku u glavi ne prestance vrzmaju voljena osoba ili njezino ime, onda sam bio na putu da se zaljubim u Fusun. No racionalno usmjeren i hladnokr van ovjek u meni govorio mi je da na Fusun neprekidno mislim zbog drugih mukaraca. A to se tie prigovora moje usplahirene logike da je i ljubomora vrlo vaan simptom ljub avi, dobio sam odgovor da se radi o prolaznoj ljubomori: na popis mukaraca s kojima se Fusun ljubila navikao bih se moda za dan -dva, a moda bih ak omalovaavao te ljude koji nisu otili dalje od ljubljenja s njom. No iznenadila me spoznaja da sam je, dok smo se toga dana voljeli, nagonski elio posjedovati (kazano novinarskim argonom) vie negoli osjetiti kako me proima djetinjasta putena srea koja bi, kao i uvijek dotad, bila sazdana od zaigranosti, strastvene radoznalosti i razuzdanosti, te da sam ustrim i snanim pokretima nastojao da i ona te moje elje osjeti gotovo kao neku zapovijed.

9 Rije garsonijera u turskom oznaava i mali stan koji unajmljuju oenjeni mukarci radi odravanja izvanbranih veza.

15
NEKE NEUGODNE ANTROPOLOKE REALIJE Budui da sam spomenuo glagol posjedovati, ponovo se vraam na temu koja je okosnica moje pripovijesti, a koja je, z apravo, dobro poznata nekim naim itateljima i posjetiteljima. Slutei da bi osobito mlai narataji, primjerice posjetitelji koji e doi u na muzej nakon zioo. godine, mogli imati potekoa u razumijevanju ove teme, a ne plaei se ponavljanja, moram iznijeti neke neugodne (neko se govorilo nelijepe) podatke koje nazivaju antropolokima. Raunajui po sunevu kalendaru, i 1975 godina poslije Krista na Balkanu, Srednjem istoku i junome i zapadnom Sredozemlju, podrujima kojima je Istanbul neko bio sredite, ednost mladih djevojaka bila je dragocjenost koju je trebalo uvati do udaje. No djevojke su se s vremenom sve kasnije udavale zbog procesa koje nazivaju pozapadnjenjem i modernizacijom, a jo vie zbog urbanizacije, i ta je injenica u nekim etvrtima Istanbula lagano poela ruiti praktinu vrijednost te dragocjenosti. Pristalice pozapadnjenja optimistino su vjerovali da e, kao rezultat modernizacije koju su poistovjeivali s civiliziranjem, takav moral, pa ak i ta tema, biti zaboravljeni. Ali, odluka mlade djevojke da stupi u predbrane odnose i ide do kraja mogla je i tih godina, ak i u pozapadnjenim i bogatim istanbulskim krugovima, imati posebno znaenje i ozbiljne posljedice: a) Najbezazleniji je bio sluaj kada se mladi par ionako kanio vjenati, to sam ve spominjao. Makar iznimno i povremeno, u vrlo imunim krugovima toleriralo se uputanje u predbrane spolne odnose ozbiljnih mladih parova koji su prihvatili zapadni nain ivota i zaruili se, ili su pak svoju okolicu uvjerili da je njihova veza ozbiljna i da e zavriti brakom. To je bio sluaj i sa mnom i Sibel. Mlade, dobro obrazovane ene iz visokih krugova, koje su spavale s buduim muevima, voljele su taj svoj postupak ee objanjavati preobrazbom u vrlo slobodne i moderne ene koje vie ne mare za tradiciju, negoli priznanjem da u svoje izabranike imaju povjerenja. b) Ako je mlada djevojka, ne mogavi se suspregnuti, izgubila nevinost prije nego to je povjerenje prema partneru bilo uspo stavljeno, i ako njihova veza jo nije bila drutveno prihvaena (to se najee dogaalo zbog mukareve prinude, neobuzdane ljubavi, alkohola, nepromiljenosti ili prekomjerne odvanosti), mukarac privren tradicionalnom poimanju asti morao se njome o eniti jer je time spaavao djevojinu cast. Ahmet, brat moga prijatelja Mehmeta iz mladih dana, morao se zbog jedne takve nezgode oeniti Sevdom, s kojom je sada vrlo sretan iako se pribojavao da e se kajati. c) Ako je mukarac pobjegao nakon to je spavao s djevojkom mlaom od osamnaest godina, gnjevni bi otac katkad doao na sud i protiv njega podigao tubu kako bi ker udao za tog en - skara. Katkad je takve parnice pratio tisak, ali su oi zavedene (izraz iz onodobnih novina) mlade djevojke na fotografijama prekrivali debelom crnom crtom kako je itatelji ne bi prepoznali u tome sramotnom stanju. Budui da su u tisku na isti nain prikrivali oi prostitutkama pokupljenim u policijskim racijama, kao i oi silovanih i u preljubu uhvaenih ena, zbog tih je slika itanje novina u Turskoj nalikovalo maskenbalu fotografija na kojima su ene nosile crni povez na oima. Osim pjevaica, umjetnica i sudionica u natjecanjima za izbor mis, koje su ionako smatrali lakim enama, u novinama su se vrlo rijetko viale fotografije Turkinja neprekrivenih oiju, a u reklamama su se najvie pojav ljivale strankinje i nemuslimanke. d) Budui da se smatralo nezamislivim da razumna i edna djevojka doe u situaciju da se poda nekom mukarcu koji se njome ne misli oeniti, odnosno da spava s mukarcem koji joj nije obeao brak, bilo je vrlo raireno miljenje da djevojka koja to uini nije pri sebi. U turskim filmovima iz tog doba, u melo - dramatinome ozraju i pouke radi, vrlo su esto obraivali tunu sudbinu djevojke koju su na nekom nedunom plesu omamili tabletom kriomice ubaenom u limunadu, a potom joj ukaljali ast i oduzeli njezino najvee blago; u takvim filmovima dobre su djevojke na kraju umirale, a loe postajale prostitutke. e) Dakako, prihvaala se i mogunost da djevojka izgubi glavu zbog jake seksualne elje. Pa ipak, djevojka koja zduno, djetinja sto i strastveno ovisi o seksualnim uicima, ak toliko da odbaci obiaje zbog kojih su se ljudi meusobno ubijali, plaila je po tencijalne mueve ne samo kao nerealno stvorenje, nego i kao osoba koja bi samo radi vlastita uitka mogla varati buduega mua. Jedan moj prekomjerno konzervativni prijatelj iz vojnikih dana neko mi je, vie skruen nego posramljen, ispriao da je ostavio svoju ljubav jer su prije braka (jedno s drugim) mnogo vodili ljubav. f) Unato svim tim stogim pravilima, unato kaznama predvienima za djevojke koje ih nisu potovale (od drutvene marginalizacije do ubojstva), meu gradskim mladiima vladalo je zaprepaujue raireno uvjerenje da postoji bezbroj mladih ena koje spavaju s mukarcima samo uitka radi. To uvjerenje, jedno od onih koje sociolozi nazivaju urbanim legendama, posebice je bilo uvrijeeno i raireno meu doljacima iz unutranjosti, sirotinjom i sitnim burujima (kao vjerovanje u Djeda Mraza kod djece na Zapadu), ak toliko da su i mladii zapadnjakih nazora, koji su ivjeli u razmjerno bogatim etvrtima kao to su Taksim, Bejoglu, ili, Nianta i Bebek, nasjedali na te urbane legende, pogotovo u kriznim razdobljima seksualne gladi. Bila je to legenda koju je, inilo se, svatko prihvaao; govorila je o enama koje su kadre voditi ljubav prije udaje samo radi vlastita uitka (upravo kao Europljanke), koje ive u etvrtima poput Niantaa (gdje se zbiva i moja pripovijest), ne pokrivaju glavu i nose minice. A moji prijatelji, takav je bio i Kopilan Hilmi, tvorniarev sin, zamiljali su te legendarne djevojke kao nagla i strastvena bia spremna na sve samo da bi se pribliila bogatakoj djeci i sjela u njihove mercedese. Subotom naveer popili bi neto piva, razgalili se i prilino uspalili, a onda bi automobilima objesno proeljavali cijeli Istanbul, ulicu po ulicu, aveniju po aveniju i plonik po plonik, ne bi li naletjeli na koju od njih. Jedne zimske veeri prije deset godina, imao sam tada dvadeset, satima smo Kopilan Hilmi i ja u njegovu mercedesu kruili istan - bulskim ulicama tragajui za nekom takvom enom, no nismo susreli nijednu, bilo u kratkoj, bilo u dugoj suknji. Nakon toga, u sobi na katu

luksuznog hotela na Bebeku spavali smo s dvjema djevojkama koje su u tome hotelu trbunim plesom zabavljale turiste i mjesne kicoe; dakako, to su druenje njihovi svodnici papreno naplatili. Sada ne marim za to to bi me itatelj iz buduih sretnih stoljea mogao osuivati zbog toga. Ne, samo elim zatititi svoga prijatelja Hilmija: unato svoj svojoj sirovoj mukosti, on nije prihvaa o da je svaka djevojku u mini suknji jedna od tih legendarnih ena koje lijeu s mukarcima samo radi uitka; dapae, t itio je djevojke od napasnika koji bi krenuli za njima samo zato to na sebi imaju kratke suknje, minku i kosu obojenu u plavo; a kad bi ustreba lo, znao se i potui s dokonim, siromanim, dronjavim i brkatim mladiima da im pokae kako se ponaa prema enama i to je to civilizacija. Paljivi su itatelji naslutili da sam te antropoloke injenice podastro s nakanom da odagnam od sebe ljubomoru koju su u me ni izazvale Fusunine ljubavne prie. Najvie sam bio ljubomoran na gospodina Turgaja. Budui da je i on bio tvorniar s Niantaa, drao sam da je to bio razlog moje ljubomore, pa sam je i prihvatio kao neto prirodno, vjerujui da je prolazna.

16

LJUBOMORA Naveer istoga dana dok je Fusun, ne bez preuveliavanja, priala o strasti gospodina Turgaja prema njoj, nakratko sam sjeo pokraj Sibel nakon veere u starome ljetnikovcu na Anadoluhisaru, u kojemu je u ljetnim mjesecima boravila s majkom i ocem. Duo, veeras si previe popio, ree Sibel. Ima li u pripremama za zaruke neto to ti se ne svia? Zapravo sam vrlo zadovoljan time to e se zaruke odrati u Hiltonu, rekoh. Zna da je majina najvea elja da doe mnogo uzvanika. I ona je zadovoljna... to te onda mui? Nita... Dodaj mi popis gostiju... Tvoja ga je majka dala mojoj, ree Sibel. Ustao sam, preao tri koraka od kojih se zanjihala trona zgrada ija je svaka daska kripala na drugi nain, i sjeo pokraj budue punice. Gospoo, molim vas, mogu li i ja baciti pogled na popis uzvanika? Dakako, drago dijete... Iako mi se zbog rakije ve mutilo pred oima, zaas sam na popisu pronaao gospodina Turgaja i precrtao ga kemijskom olov kom koju je ostavila moja majka; prepustivi se slatkome porivu koji se istoga trenutka javio u meni, umjesto njega upisah Fusun i imena njezinih roditelja i adresu (Ulica Kujulu bostan), vratih listu i tiho rekoh: Gospoo, majka ne zna za ovo to u vam rei: iako je uvaeni gospodin ije sam ime precrtao na kuni prijatelj kojega pot ujemo, nedavno je, naalost, u jednom velikom poslu s konopcima podlegao pohlepi i svjesno nam nanio vrlo veliku tetu. Vie nema onih prijateljstava kao neko, one nekadanje ovjenosti, gospodine Kemale, uzvrati moja budua punica mudro trepui. Nadam se da vas nee ozlojediti i ljudi koje ste upisali umjesto njega. Koliko ih je? Nastavnik povijesti, daleki roak s majine strane, njegova gospoa, koja nam je godinama ila, i njihova lijepa osamnaestogodinja ki. Krasno! uzviknu moja budua punica. Meu uzvanicima ima toliko mladia da sam zaalila to nema mladih djevojaka s kojima bi plesali. Dok sam na povratku drijemao u oevu chevroletu 56, kojim je upravljao etin -efendija, povremeno bi mi pozornost privukle zamrene i uvijek mrane glavne prometnice, lijepi, stari zidovi prekriveni politikim parolama, napuklinama, plijesni i mahovinom te reflektori s brodova Gradskoga prometa, koji su osvjetljavali pristanita, prostore izmeu ulica i visoke grane stogodinjih platana i zrcalili se u retrovizoru oeva auta; istodobno sam sluao kako otac, kojega je na stranjemu sjedalu uspavalo truckanje automobila po poploenim ulicama, die i tiho hre. Majka je pak bila zadovoljna time to su njezini zahtjevi prihvaeni. Kao i uvijek nakon zajednikog odlaska u goste, i ovoga je puta, dok smo se vraali prema automobilu, saela svoje miljenje o vanosti posjeta i o ljudima s kojima smo se vidjeli. Da, ti su ljudi vrlo dobri i na mjestu, jako poteni, a ne moe se rei ni da nisu skromni i pristojni. Ali, u kakvu li je j adnom stanju onaj prelijepi ljetnikovac! teta. Da stoje ba tako loe, ne vjerujem. Sine, nemoj me pogreno shvatiti, ne vjerujem da bi u Ista nbulu mogao nai ugodniju, profinjeniju i razboritiju djevojku od Sibel. Nakon to sam majku i oca ostavio pred zgradom, poelio sam malo proetati. Htio sam proi ispred Aladinova duana, u kojemu sam u djetinjstvu s bratom i majkom kupovao jeftine domae igrake, okolade, lopte, pitolje, pekule, karte, vakae gume s fotografijama poznatih, stripove i mnoge druge stvari. Bio je otvoren. Aladin je upravo bio pokupio novine koje je drao oko kestena ispred trgovine, i ve se spremao pogasiti svjetla, kad me s neoekivanom susretljivou pozva unutra i, kopkajui po pake tima novina koje je trebalo vratiti u pet ujutro, kad stignu nove, dade mi toliko vremena da kupim ovu jeftinu lutku. Izraunavi da je preostalo jo petnaest sati do trenutka kad u taj dar dati Fusun i u njezinu zagrljaju zaboraviti svoju ljubomoru, prvi put sam osjetio bol to je ne

mogu nazvati. Osjeaj koji sam utio pekao me poput kajanja. to li sada radi? Noge me nisu nosile prema stanu, nego u posve suprotnu smjeru. Kad sam uao u Ulicu Kujulu bostan, proao sam pokraj kavane u kojoj su moji prijatelji neko sluali radio i kartali se, te pokraj kolskoga dvorita gdje smo igrali nogomet. Unato pijanstvu, logina osoba u meni jo nije bila umrla: govorila mi je da e vrata otvori ti Fusunin otac i da e nakon toga pui bruka. Hodao sam sve dok izdaleka nisam ugledao njihovu kuu i osvijetljene prozore. Kad sa m upro pogled u prozore na drugom katu, ispred kojih se uzdizao kesten, srce mi je zaigralo. Ta slika, koju sam mnogo godina poslije - sa svim pojedinostima na njoj - naruio od jednog umjetnika kako bih je izloio na ovome mjestu u Muzeju, prilino vjerno prikazuje prozore Fu- sunine kue obasjane naranastom svjetlou iznutra, kestenovo stablo ije grane blistaju pri svjetlosti mjeseca to se ukazuje kroz njih i dubinu modrog nonog neba nad Niantaom obrubljenim dimnjacima i krovovima... Pa ipak, ne znam moe li posjetitelju doarati ljubomoru koju sam osjeao gledajui taj prizor. Dok sam promatrao taj prizor, moj pijani mozak poteno mi je govorio da te noi obasjane mjeseinom nisam doao onamo samo da vidim Fusun, da se ljubim i razgovaram s njom, nego i da se uvjerim kako nije ni s kim drugim. Jer, budui da je jednom ve ila do kraja, moglo ju je zanimati kako je voditi ljubav s nekim od oboavatelja koje mi je onoga dana poimence nabrajala. Razlog l jubomore koja je postupno rasla u meni mogao je biti i taj to je Fusun za ljubavne uitke bila vezana nekim unutarnjim uzbuenjem, kao dijete za novu i neobinu igraku, i to je imala sposobnost koju sam zamijetio kod vrlo malo ena s kojima sam prije spavao - da se posve preda onome to radi. Ne pamtim koliko sam dugo gledao u njezine prozore. Mnogo kasnije vratio sam se kui s lutkom u ruci, darom za nju, i legao. Izjutra, idui na posao, razmiljao sam o svojim postupcima prethodne veeri i razmjerima ljubomore koju nisam mogao izbaciti iz sebe . Slutio sam da bi ozbiljna zaljubljenost mogla za mene imati kobne posljedice. Pijui voni sok Meltem, manekenka Inge mi je s bonoga zida jedne zgrade dobacila zavodniki pogled i rekla da se pripazim. Kako strast u meni ne bi dosegnula oz biljne razmjere, razmiljao sam o tome da svoju tajnu, toboe u ali, povjerim prijateljima kao to su Zaim, Mehmet i Hilmi. Ali, uope nisam vjerovao da bi ti najblii prijatelji, kojima se Sibel toliko sviala da su me smatrali pravim srekoviem, mogli bez trunke lj ubomore prihvatiti da ivim i s Fusun, koju su smatrali vrlo zgodnom i da bi mi pomogli. Usto, mogao sam pretpostaviti da neu moi prikriti sna ne osjeaje kad se povede razgovor o tome, da u, zaboravivi alu, nakon nekoga vremena poeljeti progovoriti poteno i nehinjeno, kako to i dolikuje Fusun, te tako svoje prijatelje navesti da shvate kako sam se zaljubio do uiju. Tako sam, dok su drmusavi auto busi za Maku i Levent prolazili ispod prozora moga ureda (takvima smo se, kad sam bio mali, brat, majka i ja vozili kui s Trga Tunel), prosudio da mi nije preostalo mnogo toga to u tom trenutku mogu uiniti kako naklonost koju osjeam prema Fusun ne bi natet ila sretnome braku koji sam elio sklopiti sa Sibel, te da je najbolje pustiti da sve ide svojim tokom i mirno uivati u slastima i srei kojima me ivot obilato obasipao.

17
-

MOJ IVOT JE NERASKIDIVO POVEZAN S TVOJIM Ali, kad je Fusun zakasnila deset minuta na na sastanak u Apartmanu Milosre, smjesta sam zaboravio svoje prosudbe. Stalno pogledajui na sat koji mi je darovala Sibel i budilicu marke Na- car, koju je Fusun voljela navijati i putati da zvoni, poeo sam provirivati kroz zastore na Aveniju Tevikije i hodati gore-dolje po parketu koji je pucketao pod mojim nogama. U mislima mi se poeo vrzmati gospodin Turgaj. Malo kasnije izjurio sam iz stana. Pozorno motrei oba plonika da se ne bih mimoiao s Fusun, ako je pola k meni, krenuo sam niz Aveniju Tevikije prema butik u Champs-Elyses. Ali, Fusun nije bila ni u njemu. Izvolite, gospodine Kemale, ree gospoa enaj. Ipak smo gospoica Sibel i ja odluili kupiti onu ensku torbicu, rekoh. Znai, predomislili ste se, zakljui gospoa enaj. Na rubovima njezinih usana ukaza se podsmjeljiv osmjeh, no nakratko. Jer, ako sam se ja morao stidjeti zbog Fusun, i ona se trebala sramiti zbog prodaje krivotvorene robe. Oboje smo utjeli. Sporou koju sam doivljavao kao muenje skinula je krivotvorenu torbicu s lutke u izlogu i obrisala s nje prainu, s uitkom iskusnih prodavaa koji ne prodaju robu iz izloga prije nego to otpuhnu prainu i ne oiste je. Ja sam se zabavljao kanarincem, koji toga dana nije bio raspoloen. Kad sam platio i s paketom u ruci ve bio na vratima butika, oglasi se gospoa enaj, uivajui u dvosmislenosti svojih rijei: Budui da smo kod vas stekli povjerenje, uinite nam ast svojim eim posjetima! Naravno. Bi li kod Sibel, koja povremeno navraa u njezin butik, mogla pobuditi kakvu slutnju ako ne budem dostatno kupovao kod nje? N ije me muila pomisao da bih se neosjetno mogao uplesti u mreu te ene, nego to to sam morao misliti i na tako nevane stvari. Dok sam bio u trgovini, utvarao sam da je Fusun dola u Apartman Milosre i, ne naavi me, vratila se natrag. Toga prelijepog prolje tnog dana plonici su bili puni domaica koje su tota kupovale, neiskusnih mladih djevojaka koje su stalno hodale u mini su knjama i cipelama po posljednjoj modi (debeli potplati i visoke, debele potpetice), te uenika koji su zadnjih dana kole izlazili van. Traei o ima Fusun,

promatrao sam Ciganke koje prodaju cvijee, ovjeka koji je nudio krijumarene amerike cigarete (g ovorkalo se da je policajac u civilu) te poznatu mi guvu na Niantau. Iznenada ispred nas protutnja cisterna s natpisom Hajat-ista voda, a iza nje pojavi se Fusun. Gdje si? upitasmo jedno drugo uglas. Sretni, oboje se nasmi - jasmo zbog toga. Vjetica je u vrijeme podnevnoga odmora ostala u prodavaonici, a mene je poslala u butik jedne svoje prijateljice. Zakasnila sam, nije te bilo. Zabrinuo sam se, otiao u trgovinu i kupio torbicu, za uspomenu. Fusun je nosila naunice, od kojih sam jednu izlo io na ulazu U Muzej. Proli smo i skrenuli u Ulicu Emlak, koja je bila manje prometna od Avenije Valikonagi. Upravo smo bili proli zgrade u kojima su bile ordinacije zubara i pedijatra kojima me majka vodila kad sam bio dijete (nikada neu zaboraviti tvrdou hladne lice koju mi je grubo gurao u usta), kadli podno jedne padine ugledasmo mnotvo ljudi; neki su trali onamo, neki se pak vraali vidno potreseni onim to su vidjeli. Dogodila se nesrea i cesta je bila zatvorena. Vidio sam da je kamion s natpis om Hajat-ista voda, koji je maloprije projurio ispred mene, sputajui se niz padinu preao u lijevi trak i zgnjeio dolmu10 koji je dolazio iz suprotnoga smjera. Voza cisterne kojoj su otkazale konice stajao je sa strane i puio, a ruke su mu se tresle. Prednji dio dolmua koji je prometovao na liniji Tevi - kije-Taksim (s izduenom prednjom haubom, marke plymouth iz etrdesetih godina), gotovo je nestao pod teinom kamiona, samo je taksimetar ostao itav. Provirivi kroz gomilu znatieljnika, kojih je bilo sve vie, na prednjem sjedalu, prignjeeno u kru od metala i stakla, ugledah krvavo tijelo i razabrah da je rtva nesree crnomanjasta ena koju sam netom vidio pri izlasku iz butika Champs-lyses. Posvud oko nas bile su rasute krhotine stakla. Uhvatih Fusun za ruku i pozvah je da krenemo, no ona nije reagirala. Nijemo je zurila u zgnjeenu enu u automobilu, ne skidajui pogled s nje. Kad se stvorila poprilina guva, napustili smo mjesto nesree - napokon se pojavio i policijski automobil - zato to me je mogunost da naletim na nekog poznanika uznemirivala vie negoli mrtva ena u autu (da, sigurno je ve bila mrtva). Skrenuvi iz ulice s policijskom postajom uzbrdo, prema Apartmanu Milosre, brzo smo napredovali prema onome to sam na samome poetku knjige nazvao najsretnijim trenutkom svoga ivota. Na prohladnim stubama Apartmana zagrlio sam je i poljubio u usta. Poljubio sam je i kad smo uli u stan, ali sam osjetio da j oj se usne i cijelo tijelo nekako opiru i suspreu. Neto u ti rei, ree. Reci! Strah me je da moje rijei nee shvatiti ozbiljno, ili da e ih posve pogreno razumjeti. Pouzdaj se u mene! Upravo je u tome problem, no ipak u rei. Lice joj poprimi odluan izraz nekoga tko zna da vie nema uzmaka i da ono to osjea ne moe vie tajiti. Umrijet u ako mi uini neto naao. Duo, zaboravi nesreu i, molim te, reci mi ve jednom to je! Poela je tiho plakati, ba kao i onoga podneva kad mi u butiku Champs-lyses nije mogla vratiti novac za kupljenu torbicu. No najednom se jecaji pretvorie u svadljiv glas djeteta razljuena nepravdom koja mu je nanesena. Zaljubljena sam u tebe. Uasno sam zaljubljena u tebe! Glas joj je bio i optuujui, i neoekivano njean. Po cijeli dan mislim na tebe. Na tebe mislim od jutra do veeri. Pokrila je lice rukama i zaplakala. Priznajem: dolo mi je da se na to glupavo nasmijem, to je bila moja spontana reakcija. No nisam se nasmijao. Krijui neopisi vu radost, i s hinjenim izrazom suutna ovjeka, ak sam se namrtio. Bio je to jedan od najiskrenijih i najsnanijih trenutka u mojemu ivotu, ali se nisam mogao osloboditi prijetvornosti. I ja tebe volim. No unato svoj iskrenosti, moje rijei nisu zazvuale tako sna no i iskreno kao njezine. Ona ih je prva izgovorila. I bu dui da sam ih izrekao poslije nje, te moje iskrene ljubavne rijei imale su prizvuk nekakve utjehe, uljudnosti i oponaanja. tovie, ak i da sam u tom trenutku doista bio zaljubljen u Fusun vie negoli ona u mene (ta je mogunost bila i tonija), ona je igru izgubila jer je prva priznala zastraujue razmjere svoje ljubavi. Ljubavna mudrost u meni, za koju nisam ak ni elio znati odakle i iz kojih sramotnih iskustava potjee, podmuklo mi je dojavljivala sretnu vijest da je neiskusna Fusun izgubila igru zbog toga to se ponijela iskrenije od mene. Iz toga sam mogao izvesti zakljuak da e konano prestati moja ljubavna bol i opsesije. Kad je ponovo zaplakala, izvadila je iz depa posve zguvan, djeji rupi. Privio sam je uza se; dok mi je ruka kliz ila po nevjerojatno lijepoj barunastoj koi njezinih ramena, rekao sam joj da nita ne moe biti tako luckasto kao kad lijepa djevojka p oput nje, u koju je svatko zaljubljen, plae jer je zaljubljena. Hoe rei da se lijepe djevojke ne mogu zaljubiti? upita oblivena suzama. Kad ve sve tako dobro zna, onda mi reci... to? to e biti s nama?

10 Vrsta jeftinog taksija (esto kombi) koji prometuje na odreenim relacijama.

Gledala me pogledom koji je govorio da je upravo to posrijedi, da je moja pria o ljubavi i ljepoti nee zavarati te da je od govor koji sam toga asa trebao dati jako vaan. Odgovora nisam imao. Ali, to mislim sada, dok se godinama poslije prisjeam tog trenutka. No u tome asu obuzeo me ne mir jer sam osjeao da e se meu nama isprijeiti takva pitanja; okrivljujui zbog toga u sebi Fusun, poeh je lj ubiti. Moj poljubac prihvatila je eljno, ali i zato to je bila bespomona. Pitala me je li to odgovor na njezino pitanje. Da, to je, odgovorio sam. Zar najprije neemo vjebati matematiku? pitala je ponovo. Kako sam je umjesto odgovora svaki put poljubio, i ona je ljubila mene. U usporedbi s nerjeivom situacijom u kojoj smo se nali, grljenje i ljubljenje bilo je neusporedivo stvarni je i prepuno nepodnoljive teine sadanjosti. Kad je svukla odjeu i sve ostalo sa sebe, Fusun vie nije izgledala kao pesimistina djevojka koja se jada da je zaljubljena, nego kao zdrava ena, puna ivota, spremna nestati u ljubavnome i putenom uitku. Tako smo se prepust ili onome to sam nazvao najsretnijim trenutkom svoga ivota. Zapravo, dok ga proivljava, nitko ne moe znati da mu je ba taj trenutak najsretniji u ivotu. Neki su ljudi u nekim uzbudlji vim trenucima iskreno (i esto) sposobni vjerovati, pa moda i rei, da upravo sada ive taj neponovljivi trenutak svoga ivota , no ipak negdje u dui vjeruju da e u budunosti doivjeti i ljepi i sretniji trenutak. Jer, kao to nitko - pogotovo ne u mladosti - ne bi mogao ivjeti mislei da e mu iz dana u dan biti sve gore, tako i ovjek koji je toliko sretan da utvara kako ivi najsretniji trenutak svoga ivota postaje toliki optimist da pone misliti kako e mu i budunost biti lijepa. No u danima kad nasluujemo da nam ivot, kao kakav roman, poprima konaan oblik, moemo osjetiti i odabrati koji nam je trenutak bio najsretniji u ivotu, to i ja sada inim. Objanjenje zato smo od svih sretnih trenutaka svoga ivota odabrali ba taj svakako zahtijeva da svoju pripovijest priamo iznova, kao da je roman. Ali, kad odaberemo najsretniji trenutak, znamo i to da je on ve odavno prolost, da se vie nee ponoviti i da nam zbog toga nanosi bol. Jedino to tu bol ini podnoljivom jesu predmeti koji podsjeaju na taj zlatni trenutak. Ti predmeti uvaju sjeanja na trenutke sree, na boje i uitke dodira i gledanja, znatno vie nego to ga uvaju osobe koje su nam te trenutke priutile. Negdje usred dugoga voenja ljubavi - oboje smo bili zadihani i izvan sebe - kad sam je, poljubivi joj znojna ramena i uavi u nju s lea, ugrizao za vrat i lijevo uho, dakle - u najsretnijem trenutku svoga ivota, naunica na iji izgled nikada nisam obratio pozornost spala je s njezina lijepoga uha na plavu plahtu. Svatko tko ita zna o civilizacijama i muzejima, zna i to da iza cjelokupnoga znanja zapadne civilizacije koja upravlja svijetom lee muzeji, te da istinski kolekcionari koji su stvarali te muzeje, skupljajui prve predmete, esto nisu ni razmiljali kako e se sve to zavriti. Ti prvi, istinski kolekcionari veinom nisu ni spo - znavali kad su im u ruku dopadali prvi komadi njihovih velikih kolekcija, koje su kasnije izloene, kategorizirane i katalogizirane (prvi katalozi bili su i prve enciklopedije). Kad je zavrilo to to nazivam najsretnijim trenutkom svoga ivota i dolo vrijeme da se razdvojimo, i dok se jedna naunica skrivala izmeu nas dvoje, u naborima plahte, Fusun me pogledala ravno u oi. Moj ivot je neraskidivo povezan s tvojim, rekla je tihim glasom. To mi se i svidjelo, i uplailo me. Sutradan je opet bilo jako toplo. Kad smo se nali u Apartmanu Milosre, u Fusunim oima opazio sam nadu, ali i strah. Juer sam izgubila jednu naunicu, ree poljubivi me. Tu je, duo, rekoh i gurnuh ruku u desni dep sakoa objeena na naslon stolca. Aa, nema je! rekoh. Na trenutak mi se uin i kao da predosjeam neku tragediju, neku nesreu, no odmah se prisjetih da sam, osjetivi jutarnju omoru, uzeo drugi sako. Ostala mi je u depu drugog sakoa, rekoh. Molim te, ne zaboravi mi je sutra donijeti, ree Fusun irom otvorenih oiju. Jako mi je vana.

18

PRIA O BELKIS Sve novine posvetile su velik prostor nesrei. Fusun ih nije bila proitala, no gospoa enaj cijelo je jutro toliko priala o strada - loj eni da joj se inilo kako neke gospoe s Niantaa dolaze u butik samo da bi razgovarale o pokojnici... Gospoa enaj e sutra u podne zatvoriti butik da bih i ja mogla na sprovod, ree Fusun. Ponaa se kao da smo svi voljeli tu enu. A nije tako. Nego kako? Tono, esto je navraala u butik. Ali, uzimala bi na probu najskuplju odjeu, tek prispjelu iz Italije i Pariza, nosila j e na kakvom gala prijemu, a onda je vraala izgovarajui se da joj ne pae. Gospoa enaj se ljutila na nju jer nije lako prodati haljinu ko ju su svi vidjeli na njoj. Pogotovo je nije voljela zbog toga to se prema nama runo ponaala i to se jako mnogo cjenjkala, te ju je ogovarala. Nije joj to mogla rei u lice jer je mislila da gospoa ima irok krug poznanika. Jesi li je poznavao? Ne. Ali, neko je vrijeme bila ljubavnica jednoga mog prijatelja, odgovorih i osjetih da sam dvolian jer sam Sibel bio namijenio zadovoljstvo brbljanja o pripovijesti koja se krila iza te smrti - mislio sam da u s njom vie uivati u tome. Pa ipak, prije jednoga tjedna ne bi me puno muilo da sam priu zatajio od Fusun, pa ak ni da sam joj lagao; la mi se inila zabavnom i neizbjenom usputnom pojavom takve veze. Razmislio sam o tome mogu li istu priu ispriati Fusun u tu i tamo skraenom i izmijenjenom obliku i jo jednom

zakljuio da je to nemogue. Budui da je nasluivala da neto skrivam, rekao sam: To je potresna pria. Jadnu su enu strano omalovaavali zato to je spavala s mnogo mukaraca. Nisam to ak ni pomislio. Rekao sam to tek tako, bez ikakve odgovornosti. Zavladala je tiina. Ne brini se, ree Fusun kao da apue. Dok sam iva, ni s kim neu spavati osim s tobom. Kad sam se vratio u Satsat, osjetio sam nemir; zato sam neprekidno radio s voljom, vjerom i - prvi put nakon dugoga vremena - s uitkom koji donosi stjecanje novca. Povremeno se smijui i alei, ja i moj novi slubenik Kenan, koji je bio samosvjestan i neto mlai od mene, pomno smo pregledali popis s gotovo stotinu imena s liste dunika. to emo sa irokorukim Dareljiviem, gospodine Kemale? pitao je Kenan veselo diui obrve i smijui se. Bit emo prema njemu jo ire ruke. to drugo moemo, na gubitku je zbog imena.11 Predveer, na povratku kui, iao sam sjenovitom stranom ulice ispod prilino olistalih niantakih platana, udiui miris li pa koji je dopirao iz vrtova starih painskih konaka, koje u to vrijeme jo nisu bili progutali poari. Gledajui mukarce kako ljutito trube zarobljeni u autima i zaguenom prometu, osjeao sam da sam

zadovoljan ivotom, da je prola kriza ljubavi i ljubomore koja me dan prije bila spopala i da sve opet ide svojim tokom. Kod kue sam se istuirao. Dok sam iz ormara vadio istu, izglaanu koulju, pala mi je na pamet naunica. Potraio sam je u depu sakoa u koji sam je, kako sam mislio, bio odloio, a kad je nisam naao, poeo sam preturati po ladicama i ormarima. Pogledao sam u zdjelicu u koju je gospoa Fatma stavljala otpale gumbe, plastine drae ovratnika, sitni i upaljae koji mi ispadnu iz depa, no nije je bilo. Gospoo Fatma, rekoh joj tihim glasom, jesi li negdje vidjela jednu naunicu? Svijetla i prostrana soba, koja je pripadala bratu dok se nije oenio, predivno je mirisala po pari glaala i lavandi. Slaui u ormare moje i oeve iste rupie, koulje i runike koje je popodne izglaala, gospoa Fatma ree da nije vidjela nikakvu naunicu. I kao da izvlai maia koji je neto skrivio, iz hrpe nesparenih arapa koje su leale u korpi izvue jednu i pokaza mi je. Sluaj me, Dugonokti, ree oslovivi me jednim od imena iz djetinjstva, ako ne bude rezao nokte, nee ti ostati ni jedna neprobuena arapa. Ja ti ih, da zna, neu vie krpati! Na stolcu u kutu dnevnoga boravka s pogledom na damiju Tevikije sjedio je otac odjeven u snijeno bijelu kutu, dok ga je brico Basri iao; majka je neto priala, sjedei po obiaju ukoso u odnosu na njih. Doi, prenosim najnovije traeve! ree kad me je ugledala. Basri se mrgodio kao da uope nije uo o emu je dotad majka priala, no uvi rije tra, na trenutak je zaustavio ruku u kojoj je drao kare i dugo se cerio zbog tih ogovaranja, pokazujui pritom svoje ogromne zube. O emu? Mlai sin Lerzanovih eli postati reli-voza, a kako mu otac ne doputa... Znam. Otac mu je slupao mercedes. A zatim je prijavio policiji da je ukraden. Dobro, a jesi li uo to je uinila aziment da bi udala ker za sina Karahanovih? Stani, kamo si krenuo? Neu biti na objedu. Idem po Sibel, idemo na neku zabavu. Reci to Bekriju, da veeras ne bi uzalud pekao arbune. Danas je zbog tebe iao ak na ribarnicu na Bejoglu. Barem obeaj da e sutra doi na ruak. Obeajem! Oeve sijede i rijetke vlasi padale su na parket jer su krajevi saga bili zavrnuti da dlake ne bi padale na njega. Izvezao sam auto iz garae. Napredujui poploenim ulicama, upalio sam radio i lupkajui prstima po rubovima upravljaa u rit mu glazbe, za sat preao Bosporski most i stigao u Anadoluhisar. Kad je ula trubu, Sibel je izjurila iz ljetnikovca. Rekao sam joj da je ena koja je smrtno stradala u prometnoj nesrei na Aveniji Emlak Zaimova biva ljubavnica (Je li Zaima-Vi-Zavrjeujete-Sve, pitala je smijui se) i poeo joj priati njoj. ena se zvala Belkis. Bila je koju godinu starija od mene, bile su joj trideset dvije -tri godine. Potjecala je iz siromane Obitelji. Kad se probila u visoko drutvo, njezini su neprijatelji, da je ponize, priali da joj majka nosi maramu. Krajem pedesetih, kao gimnazijalka, na jednoj sveanosti u povodu 19. svibnja12 upoznala se s mladiem, svojim vrnjakom, i zaljubili su se. Mladi je - zvao se Faris - bio najmlai sin brodovlasnike Obitelji Kaptanoglu, jedne od tada najimunijih istanbulskih porodica. Ljubav izmeu te siromane djevojke, lijepe kao da je iz domaih filmova, i bogatoga mladia trajala je godinama. Bila je toliko jaka, ili je par bio toliko nepromiljen, da su u gimnazijskim danima ne samo poeli voditi ljubav, nego to nis u ni krili od ljudi oko sebe. Zasigurno je brak bio najprikladnije rjeenje za to, no njemu su se usprotivili mladievi roditelji uporno tvrdei da je siromana djevojka ila do kraja da bi ulovila njihova sina, te da to svatko zna. Oito, ni mladi nije bio toliko jak, mudar, razborit i materijalno neovisan da bi se usprotivio Obitelji i oenio se djevojkom. Tako su, drei da je to rjeenje, mladia i djevojku o svom troku otpremili u Europu ne dopustivi im da se uzmu. Tri godine poslije on je umro u Parizu od droge, oaja, ili tko zna ega. Umjesto da po bjegne s kakvim Francuzom i zaboravi
11 Igra rijei; i ime i prezime te fiktivne osobe oznaavaju dareljivu osobu. 12 19. svibnja 1919. smatra se slubenim datumom poetka oslobodilakog rata Turaka protiv saveznikih snaga koje su zaposjele i meusobno podijelile turski teritorij. U spomen na Ataturka i njegov ulazak u Samsun, taj je dan proglaen dravnim praznikom i svake se godine proslavlja kao Praznik mladei i sporta (19 Mayis Genlik ve Spor Bayrami).

Tursku, kao to to inae biva u takvim sluajevima, Belkis se vratila u Istanbul. Uputajui se u veze s drugim bogatim mukarcima, u Istanbulu je nastavila svoj iznimno bogat ljubavni ivot, koji je kod svih ena iz visokoga drutva izazivao zavist. Drugi joj je ljubavnik bio Medvjed Sabih... Kad su se rastali, imala je avanturu s najstarijim sinom Obitelji Demirbag, koji je lijeio ljubavne rane iz neke ranije veze. Budui da je i Rifki, njezina sljedea ljubav, patio zbog raskida s voljenom enom, mukarci iz visokoga drutva neko su je v rijeme podsmjeljivo zvali Aneo utjehe, no svi su matali o ljubavnoj avanturi s njom. Sve druge udane i bogate ene, koje n ikada nisu spavale ni s kim osim sa svojim muevima, i koje su - u najboljem sluaju - mogle nai prolaznu ljubav (kriomice i s osjeajem sra ma), no ne i uivati u njoj (iz straha), sve su one, zbog jala, bile kadre u ai vode utopiti tu Belkis, koja je naoigled svih imala ljubavne veze s najpoeljnijim neenjama toga doba i koja je, mislim, bila i ljubavnica mnogim oenjenim mukarcima. A budui da joj je ljepota veo poinjala venuti i da zbog oskudice vie nije mogla troiti dovoljno na sebe, moglo bi se rei da joj se taj dan i bliio. Prometna nesrea za tu je enu bila spas. udi me da se ba ni jedan od mnotva tih mukaraca nije oenio njome, ree Sibel. Znai, nitko se u nju nije toliko zaljubio da bi je uzeo za ruku i odveo na vjenanje. Zapravo se mukarci mogu ludo zaljubiti u ene poput nje. No brak je neto posve drugo. Da se Belkis mogla odmah udati za Fa risa Kaptanoglua i da nije spavala s njim prije braka, brzo bi zaboravili siromatvo njezine Obitelji. Ili, da je Belkis potjecala iz vrlo imune Obitelji, ne bi pravili problem od toga to u brak nije ula edna, nego bi sve brzo palo u zaborav. Zato to nije mogla ostvariti sve ono to to su svi drugi ostvarili, i zato to je imala jako bogat ljubavni ivot, godinama su je sve ene iz visokoga drutva nazivale kurvom za utjehu. A moda bismo je trebali potovati jer je naglavake uronila u prvu mladenaku ljubav ne - tedimice se predajui svojem izabraniku. Poznavao si je? upita Sibel. Ne, pokojnica mi je bila odbojna. Zabava ijega se povoda sada ne sjeam odravala se na Sua - dije, na dugome betonskom pristanitu kue na morskoj obali. Na njemu je ezdesetak-sedamdesetak osoba s aama u rukama razgovaralo tiho kao da apu, zagledajui jedni druge kako bi vidjeli tko je sve doao na zabavu. Osjetio sam da veina ena nije zadovoljna kratkim ili dugim suknjama na sebi te da mnoge ene u kratkim suknjama osjeaju nelagodu zbog toga to su im noge kratke ili debele. Stoga su ve na prvi pogled sve sliile na napete i ne iskusne animir-dame. Na mjestu s kojega se amci izvlae na obalu, tik uz pristanite, u more su se slijevale otpadne vode, a njihov se zadah jo jae osjeao u mnotvu kroz koje su se probijali konobari u bijelim rukavicama. Jedan psihijatar koji se tek bio vratio iz Amerike i otvorio ordinaciju, i koji mi je dao novu posjetnicu im smo se upoznali, na ustrajna zapitkivanja sredovjene, ali koketne ene, ovako je mnotvu oko sebe definirao to je to ljubav: Ljubav je ovjekova elja da unato mogunostima koje mu se nude voli samo jednu osobu i da ta osoba voli njega, ona je dakle osjeaj koji ga ini sretnim. Nakon askanja o ljubavi, s jednom sam majkom, koja mi je predstavila svoju lijepu osamnaestogodinju ker, razgova rao o tome kamo bi je mogla poslati na studij u inozemstvo kako bi izbjegla turska sveuilita, koja su stalno izloena politikome bojkotu. Razgovor o tome poveo se u povodu novinskih napisa koji su toga dana izvjetavali da su radnici tiskare koja je trebala tiskati knjiicu test ova za sredinji prijemni ispit na sveuilitima bili primorani na svojevrstan dugotrajni zatvor kako testovi ne bi procurili van. Nakon prilino vremena na pristanitu se pojavie visoki i Zgodni Zaim izduena lica i lijepih oiju, i lijepo graena njemaka manekenka Inge, koja je bila visoka barem koliko i on. Pa ipak, ono zbog ega su srca nazonih outjela bol i tugu manje je bila zavist zbog ljepote toga para, a vie spoznaja da je plavooka, dugonoga, svijetloputa i prirodna plavua Inge svojim izgledom nesmiljeno podsjetila ene iz visokoga drutva da su boja njihova tena i turska (rasna!) graa tijela, naalost, velik nedostatak koji s e ne da lako prikriti unato grevitim nastojanjima da izgledaju europski vie nego to jesu, te radi toga boje kosu u plavo, up aju obrve i obilaze butike u potrazi za odgovarajuom odjeom. Mene je pak vie privlailo prijateljsko lice, osmijeh i usne te djevojke negoli n jezino sjevernjako podrijetlo. Volio sam jutarnje susrete s Inge u novinskim reklamama i na fotografiji s bonoga zida jedne zgrade na Harbije, koju sam viao neto kasnije, na putu do posla. Oko Inge se, kao i obino, ubrzo okupilo mnotvo ljudi. Na povratku, Sibel je prekinula tiinu u autu. Zaim-Vi-Zavrje- ujete-Sve sigurno je dobar ovjek, ree. Ali tvome prijatelju kao da nije dosta to to u reklamama angaira onu etverorazrednu njemaku manekenku, koja bi isto tako mogla spavati s arapskim ej hovima, nego je pred svima pokazuje i kao svoju ljubavnicu. to misli, postupa li ispravno? Vrlo je mogue da i manekenka, voena istim prijateljskim osjeajima, misli da se ne razlikujemo od arapskih ejhova. No sok se zasad dobro prodaje. Zaim je jednom rekao da e Turci biti zadovoljniji i jo vie uivati u suvremenom turskom proizvodu doz naju li da u njemu uivaju i Europljani. Vidjela sam kod frizera, na duplerici Vikenda tiskana je njezina fotografija sa Zaimom, a tu je i intervju s njom i jedna njezina jako prizemna fotografija, na kojoj je polugola. Dugo smo utjeli. Dosta kasnije rekoh smijui se: Sjea li se, na zabavi je bio i jedan prilino krupan, stidljiv ovjek koji je, govorei manekenki na loem njemakom jezik u da na reklamama izgleda jako profinjeno, neprestance gledao njezinu kosu da mu pogled ne bi padao na njezine napola ob- naene grudi... To ti je Medvjed Sabih, drugi ljubavnik pokojne Belkis. No Sibel je spavala dok je automobil jurio preko Bosporskoga mosta obavijenog maglom.

19
NA SPROVODU Kao to sam i obeao, sljedeega dana u podne izaao sam iz Satsata, otpjeaio do kue i s majkom pojeo crvenog arbuna prenog u tavi. S pozornou vrijednih kirurga, majka i ja smo s posluenih riba skidali predivnu koicu nalik na prozirnu, ruiastu opnu i odvajali poluprozirne, krhke koice, razgovarajui pritom o pripremama za zaruke i najnovijim zbivanjima (nje- zin izraz). Zajedno s nekim zainteresiranim poznanicima koji su nam na neizravan nain dali do znanja da bi eljeli biti pozvani na zaruke, i koje nipo to ne bi trebalo povrijediti, popis uzvanika popeo se na dvjesto trideset osoba; stoga je - da na dan zaruka ne bismo ostali bez stranih pia (feti-pojam) - ef sale hotela Hilton ve bio stupio u kontakt s kolegama iz drugih veli kih hotela i s poznanicima koji uvoze alkoholna pia. Glasovite krojaice klijentele iz visokoga drutva (kao, primjerice, Svilena Ismet, azije, Solak ermin i Madam Muala), koje su neko bile prijateljice i konkurentice Fusunine majke, ve su bile prezauzete izradom zahtjevnih haljina naruenih za proslavu zaruka, a naunice su do zore radile na njima. Majka je drala da problemi koje je u to vrijeme imao otac (malaksao, drijemao je u sobi) nisu bili njegovo narueno zdravlje, nego prolazne tegobe i neraspoloenje, ali nije mogla dokuiti to ga je toliko ojadilo samo nekol iko dana uoi sinovih zaruka, te je razlog nastojala doznati od mene mislei da ga moda ja znam. Kada je kuhar Bekri posluio riu s rezancima bilo je to pravilo u naoj kui - koju smo od djetinjstva jeli da bismo se zasitili nakon ribe, majka se najednom raalostila kao da je riba bila razlogom njezina neraspoloenja. Jako mi je ao te sirote ene, rekla je istinski tuna. Jako se muila. Dosta je toga proivjela, i stvarno su bili ljubom orni na nju. A zapravo je bila vrlo dobar ovjek, vrlo dobar. ak ni ne pojanjavajui o kome govori, majka je ispriala kako su mnogo godina prije s njom i Demirom, starijim sinom Demirbagovih, koji joj je u to vrijeme bio ljubav, prijateljevali na Uludagu; dok su se otac i Demir, izabranik pokojne Belkis, kockali, Belkis i ona su se do sitnih jutarnjih sati druile u rustikalnom hotelskom baru pijui aj i pletui. Jako se muila ta sirota ena, prvo zbog neimatine, a onda zbog mukaraca, jako, jako, ree majka. Potom se okrenu gospoi Fatmi: Donesite nam kavu na balkon, gledat emo sprovod. Budui da su dnevni boravak i iroki balkon velikoga stana u kojemu sam, izuzev godina provedenih u Americi, proivio cijeli svoj ivot, bili okrenuti prema Tevikije, damiji pred kojom su svakoga dana polazile jedna ili dvije pogrebne povorke, gledanje pogrebnih obreda bilo je ugodna i nezaobilazna zabava kada smo se susretali sa zastraujuim misterijem smrti. Damija je bila res- pektabilna ishodina toka posljednjeg putovanja, bogomolja u kojoj se denaza 13 nije klanjala samo lanovima bogatih istanbul- skih Obitelji, nego i glasovitim politiarima, paama, novinarima, pjevaima i umjetnicima, i mjesto s kojega su se dematlije,14 s tabutom na ramenima, kretale laganim hodom do Trga Nian - taa, u pratnji vojne glazbe ili Chopinove Posmrtne koranice u izvedbi opinskoga puhakog orkestra, ovisno o pokojnikovu poloaju. Kao mali, brat i ja bismo stavili na ramena dug i teak jastuk, postrojili iza sebe kuhara Bekri-efendiju, gospou Fatmu, vozaa etina i ostale, te krenuli hodnicima lagano se njiui kao dematlije i izvodei posmrtnu koranicu. Majka nikada nije bila neuljudna prema nepozvanim gostima koji bi neposredno prije posljednjeg ispraaja premijera, poznatih bogataa i pjevaa, ija je smrt bila u sreditu pozornosti cijele zemlje, neoekivano svraali u prolazu, ali bi odmah po njihovu odlasku komentirala da su doli vidjeti sprovod, a ne nas; te njezine rijei davale su na m naslutiti kako se takve ceremonije ne upriliuju s namjerom da se iz smrti izvue kakva pouka, nego radi uitka u ceremonijama i zadovoljstva gledanja. Ako eli, prijei na ovu stranu, bolje e vidjeti, ree majka im smo sjeli za stoli na balkonu. Ali, kada je vidjela da sam najednom problijedio i da mi se na licu ne vidi zadovoljstvo to mogu promatrati mnotvo okupljeno na ispraaju, ve neto posve suprotno, promjenu je pogreno protumaila: Duo, zna i sam, ree, razlog zbog kojega nisam otila na pogreb te sirote e ne nije taj to otac lei u sobi, nego pomisao na tipove poput Rifkija i Samima, koji poziraju s crnim naoalama ne zato da sakriju suze u oima, nego da sakriju oi u kojima nema ni jedne suze. Usto, odavde se bolje vidi. A to je tebi? Nita, dobro sam. Srce mi je luaki zalupalo kada sam na stubama koje se od velikih dvorinih vrata damije Tevikije sputaju nanie, prema tabutu, na sjenovitu mjestu gdje se prije ispraaja spontano okupljaju ene, meu enama s maramom na glavi i gospoama iz visokoga drutva sa arenim i otmjenim modnim alovima prebaenim preko glave, ugledao Fusun. Na glavi je imala naranast al. Bili smo udaljeni moda tek osamdesetak metara zrane linije. Ali ja ne samo da sam vidio, nego sam u sebi osjeao kako die, kako se mrti, ka ko se polako preznojava njezina njena koa na podnevnoj vruini (bio je posljednji dan svibnja), kako pomalo gricka lijevi kut donje usne kad osjeti tjeskobu i dosadu u gomili pokrivenih ena i kako teinu svoga vitkog tijela prebacuje s noge na nogu. Dolazilo mi je da je dozovem s balkona i mahnem joj, no bio sam bespomoan kao u snovima, glas nije izlazio iz grla, a srce mi je i dalje udaralo svom snagom. Majko, odoh ja. Ah, to ti je? Blijed si kao kre.
13 Islamska pogrebna molitva; pogreb, sprovod. 14 lan islamske vjerske opine ili demata.

Siao sam dolje i gledao je izdaleka. Bila je s gospoom enaj. Sluala je razgo vor koji je vodila s nekom otmjenom ali zdepastom enom, no istodobno je, odsutna, motala oko prsta jedan kraj modnoga ala koji je nevjeto vezala pod bradom. On joj je davao neku samouvjerenu i svetaku ljepotu. Zbog loega razgla - sa, od propovijedi petkom, koju su iz damije prenosili vanjski zvunici, moglo se razumjeti samo nekoliko rijei o tome da nam je smrt zadnje odredite, i Allahovo ime, koje je propovjednik nepoetino nagla avao i vrlo esto ponavljao, kao da hoe koga zaplaiti. Povremeno bi se pridolice probijali kroz gomilu, usplahireni kao da kasne na kakvu zabavu; i dok bi se glave nazonih okretale prema njima, na zapuke bi im iglom odmah privriva - li malu crno-bijelu fotografiju pokojne Belkis. Fusun je pozorno pratila pozdrave, rukovanja, poljupce, suutne zagrljaje i raspitivanje za zdravlje. Kao i svi nazoni, i Fusun je na zapuku nosila iglom prikvaenu fotografiju pokojne Belkis. Stavljanje pokojnikove fotografije najprije se uvelo na sprovodima osoba koje su pale kao rtve tada estih politikih ubojstava, no ubrzo je to prihvatila i istanbulska drutvena elita. Te fotografije, koje je oaloeno, a zapravo sretno mnotvo vienijih ljudi s tamnim naoalama kvailo na zapuke oponaajui desno ili lijevo orijentirane militante (i iju malu zbirku, prikupljenu mnogo godina poslije, ovdje izlaem), davale su obinome sprovodu, uprilienom kao razigrana zabava, ozraje i dostojanstvo uzvienoga cilja i ideala za koje se moe umrijet i. Fotografija uokvirena debelim crnim rubom u maniri zapadnoga alovanja priskrbila je Belkisinoj osmrtnici u novinama dostojan stvo kakvo je imala i obavijest o politikome ubojstvu. Napustio sam to mjesto ne razmijenivi pogled ni s kim, otiao u Apartman Milosre i s nestrpljenjem poeo iekivati Fusun. Stalno sam pogledavao na sat. Kad sam mnogo kasnije, nagonski i ne razmiljajui, polako razmaknuo pranjave i stalno navuene zasto re na prozoru okrenutu Aveniji Tevikije, pogrebna kola s kovegom pokojne Belkis polako su prola ispred zgrade i iz gubila se iz vida. Pomisao da neki ljudi proive svoje ivote u boli i patnji zbog niza nesretnih okolnosti kao to su siromatvo, nepromiljeno st i ponienje, kroz glavu mi je prola sasvim polako, ba kao i pogrebna kola. Osjeao sam kao da na sebi imam nevidljiv oklop koji me od moje dvadesete godine titi od svakojakih nevolja i nesrea. No neto u tom osjeaju davalo mi je naslutiti da bi me prekomje rno bavljenje tuim nesreama moglo uiniti nesretnim i uzrokovati da se na tom oklopu pojavi pukotina.

20
DVA FUSUNINA UVJETA Fusun je dola kasno. Kanjenje me je uznemirilo, no ona je bila kudikamo uznemirenija od mene. Rekla je da je srela prijatel jicu Dejdu, no to nije sliilo na ispriku, nego na optubu. Osjeao se na njoj Dejdin parfem. Upoznale su se na natjecanju za mis; i Dejdi je nanesena nepravda - osvojila je tree mjesto. Ali, sad je vrlo sretna jer izlazi sa sinom Sedirdijevih; mladi je vrlo ozbi ljan, razmiljaju da se uzmu. Kako lijepo, zar ne? rekla je Fusun gledajui me ravno u oi s potresnom iskrenou. Upravo sam njezine rijei potvrivao klimanjem glave, kad mi ree da postoji jedan ozbiljan problem: budui da je vrlo ozbi ljan, sin Sedirdijevih ne eli da se Dejda i dalje bavi ma- nekenstvom. Recimo, sada se za ljetnu sezonu snimaju reklame za ljuljake. Deko joj je vrlo strog i konzervativan: ne doputa joj da rekla mira ljuljaku za dvoje, s tendom, ne samo u minici, nego ak ni zakopana do grla. A Dejda je zavrila manekenski teaj. U novin ama joj izlaze fotografije. Proizvoa ljuljaki pristaje da reklame snime s turskom manekenkom, ali mladi ne pristaje. Reci joj da e je taj ovjek uskoro zatvoriti u kuu. Dejda je odavno spremna udati se i biti domaica, ree Fusun udei se i ivcirajui kako nita ne shvaam. Brine je sumnja da ovjek ne misli ozbiljno. Nai emo se i porazgovarati o tome. to ti misli, po emu se moe znati ima li mukarac ozbiljne namjere? Ne znam. Ti poznaje takve ljude. Ne poznajem konzervativne bogatune iz provincije, rekoh. Doi da pogledamo tvoje zadatke. Nijedan nisam rijeila, jasno? ree. Jesi li naao naunicu? Malo je nedostajalo da postupim kao lukavi pijanci koji, kad ih zaustavi prometna policija, ponu pretraivati depove, pretince i torbe ne bi li nali vozaku dozvolu, iako znaju da je nemaju uza se. Pa ipak, pribrah se: Ne, duo, rekoh, naunicu nisam naao u kui. No odnekud e iskrsnuti, ne brini se. Dosta mi je, idem i vie nikada neu doi ovamo! Njezino lice poprimilo je tuan izraz dok je traila torbu i svoje stvari; po tome, po posvemanjoj smetenosti s kojom je to inila, shvatio sam da je odluna. Stao sam pred vrata i preklinjao je da ne ode. Zaprijeivi joj izlaz kao kakav uvar na vratima nonoga kluba, neprestance sam govorio, i po zadovoljnom i sve vidnijem sm ijeku u kutu njezinih usana, po obrvama koje je podizala lagano i s njenou koju je nastojala prikriti, shvaao sam da je postupno smekavaju rijei o tome koliko sam zaljubljen u nju (to je bilo posve tono). Dobro, ne idem, ree. Ali, imam dva uvjeta. Najprije mi kai koga najvie voli na svijetu? Smjesta je shvatila da me je to pitanje zbunilo i da na njega neu moi odgovoriti ni Sibel, ni Fusun, pa je dodala: Rec i neko muko ime...

Moj otac. Lijepo. Ovo je moj prvi uvjet: zakuni se oevim ivotom da mi nikada vie nee lagati. Kunem se. Ne tako. Ponovi cijelu reenicu. Kunem se oevim ivotom da ti vie nikada neu lagati. Izgovorio si to ne trepnuvi. Koji je drugi uvjet? No prije nego to ga je postavila, ljubili smo se i, opijeni sreom, poeli voditi ljubav. Dok smo se strastveno voljeli, oboma nam se inilo da smo, opijeni ljubavlju, dospjeli u neku imaginarnu zemlju ljubavi i da je moja predodba toga udnog mjesta, koje j e u nama stvaralo dojam da smo doli u neki no vi svijet, nalikovala povrini udnih planeta, stjenovitim, pustim i romantinim otocima i krajolicima s fotografija snimljenih na Mjesecu. Razgovarajui o tome da smo se osjeali kao u nekoj drukijoj i udnoj zemlj i, Fusun je ispriala kako su joj u tim trenucima pred oima oivjeli prizori polumranoga vrta obrasloga gustim stablima, prozora s pogledom na vrt i more iza njega, te slika ute padine pokrivene suncokretima koji se njiu na vjetru. Ti bi nam prizori iskrsnuli pred oima u trenucima dok smo, vodei ljubav, osjeali najveu uzajamnu bliskost, primjerice, kad bih u usta uzeo gotovo cijelu Fusuninu dojku s jako ukruenom bradavicom, ili kad bi mi Fusun zabila nos u zatiljak priljubivi se svom snagom uza me. I iz uzajamnih pogleda iitavali smo da smo, zahvaljujui upravo toj strahovitoj bliskosti, osjetili neto to dotad nismo poznavali. Dobro, sad u ti rei drugi uvjet, razdragano ree Fusun nakon voenja ljubavi. Jednoga dana uzet e naunicu i onaj djeji bicikl i doi k nama na veeru. Naravno da u doi, obeah s lakoom koja ovjeka obuzme nakon ljubavnog ina. Samo, to emo rei tvome ocu i majci? Za r ne moe na ulici susresti roaka i pitati ga za oca i majku? I zar te on ne bi mogao pozvati da ih posjeti? Ili, zato ti ne bi poelio vidjeti i moju majku i oca nakon to si jednoga dana uao u butik i susreo se sa mnom? I zato roakinju koja se sprema za pr ijemni ispit na fakultetu ne bi mogao poduavati u matematici? Sigurno u jedne veeri svratiti k vama na veeru s naunicom u depu, obeavam ti. No ne govorimo nikome nita o instruk cijama iz matematike. Zato? Prelijepa si. Odmah e pomisliti da smo ljubavnici. Znai li to da mladi i djevojka ne mogu, kao Europljani, neko due vrijeme izdrati skupa u sobi, a da ne spavaju? Naravno da mogu... No budui da je ovo Turska, svatko e pomisliti da rade neto drugo, a ne matematiku. I budui da mladi i djevojka znaju da svi tako misle, i oni e to poeti misliti. Da ne bi ukaljala obraz, djevojka e, primjerice, traiti da vrata budu irom otvorena. Mukarac e misliti da mu se cura koja je pristala due vrijeme nasamo biti s njim u sobi nabacuje, te e je, ako j oj do tada nije nita uinio, poeti salijetati kako ne bi doveli u pitanje njegovu mukost. Nakon nekoga vremena mislit e samo na to to drugi misle da oni ine, i poeljet e to i uiniti. ak i da ne vode ljubav, poeli bi se osjeati krivima i osjetili bi da ne mogu vie izdrati skupa u sobi ako se ne prepuste ljubavnim uicima. Nastupila je tiina. Glave su nam bile na jastuku, a pogled uperen u cijevi centralnoga grijanja, otvor za dimnjak i poklopac na njemu, karniu, zastor, linije koje iscrtavaju zidovi i kut stropa, pukotine, oljutenu boju na zidu, prainu. Za ovaj Muzej restaurirali smo taj prizor sa svim njegovim realistinim pojedinostima, kako bi godinama poslije tu tiinu osjetili i ljubitelji muzeja.

21
OEVA P R I A : B IS ER N E NA U N IC E Jednoga sunanog etvrtka poetkom lipnja, devet dana uoi mo jih zaruka, otac i ja imali smo u restoranu Kod Abdulah-efendije na Emirganu dug ruak, za koji sam ve toga dana znao da ga nikada neu zaboraviti. Otac, ije je neraspoloenje brinulo majku, tih mi je dana rekao da prije zaruka eli ruati sa mnom nasamo i dati mi nekoliko savjeta. D ok sam u chevroletu 56 - vozio ga je etin-efendija, oev voza od mojeg djetinjstva - sluao savjete 0 ivotu (poslovne prijatelje ne smijem smatrati prijateljima u svakodnevnom ivotu i tomu slino), koje mi je otac davao dobro namjerno, kao neku vrstu ritualne pripreme za zaruke, jedan dio moje pozornosti bio je usmjeren i na bosporske krajolike to su promicali ispred prozora automobila, na ljepotu brodova gradskoga prijevoza koje je morska struja zanosila ustranu, te na sjenovite gajeve na obali, koji su se i u podne inili polumranima. Osim toga, umjesto da me opominje da ne budem lijen, razuzdan i sa njar, kao to je inio kad sam bio mali, ili da podsjea na poslove 1 odgovornost, otac mi je, dok je kroz otvoren prozor automobila dopirao miris mora i borovine, ovaj put govorio da je ivot Boji dar i kratki odsjeak vremena u kojem treba uivati. Ovdje izlaem gipsano poprsje koje je izradio kipar Somta Jontun (prezime mu je dao Ataturk), profesor na akademiji, kojega je moj otac prije deset godina, u vrijeme kad smo se brzo obogatili izvozom tekstila, pozvao k sebi po nagovoru jednoga svog prijatelja i pozirao mu. Ja sam mu dodao ove plastine brkove, ljutit na naeg akademskog kipara zbog toga to je ocu smanjio brkove kako bi ga prikazao veim prozapadnjakom nego to je bio. Kao mali, gledao bih ocu u brkove jer su

podrhtavali kad bi me grdio zato to sam rastresen. Oeve rijei kako je mogue da zbog pretjerane revnosti propustim ivotne uitke tumaio sam kao njegovo zadovoljstvo inovacijama koj e sam uveo u Satsat i druge tvrtke. Kada je rekao da se zapravo ja moram pozabaviti nekim poslovima koje je brat godinama drao pod nadzorom, odgovorio sam mu da odavno osjeam sklonost prema tim poslovima i da nam je brat puno natetio ponaajui se u mnogo emu suzdrano i konzervativno, te sam opazio kako se zadovoljno smjeka ne samo otac, nego i voza etin. Restoran Kod Abdulah-efendije neko se nalazio na Bejogluu, na glavnoj prometnici, pokraj Agine damije. Taj restoran, u ko jemu su svojedobno objedovale sve poznate i bogate osobe koje bi dole na Bejoglu ili u kino, prije nekoliko godina, nakon to je veina njegovih gostiju kupila automobile, preselio se na mali seoski posjed na padinama Emirgana, koji izdaleka gleda na more. im je uao, otac je namjestio veseo izraz lica i pozdravio se sa svakim od konobara koje je godinama znao iz drugih restorana, ili iz staroga Abdulaha. Pogledom je preletio po restoranu da vidi ima li poznanika meu gostima koji su sjedili u velikoj sali. Dok nas je glavni konobar vodio do naega mjesta, otac je priao jednom od stolova, prema drugome izdaleka mahnuo rukom, a kod treega se tiho upustio u razgovor s vremenom damom (sjedila je sa svojom lijepom keri), koja je rekla da sam brzo odrastao, da jako sliim na oca i da sam naoit mukarac. Od glavnoga konobara, koji mi se cijelo djetinjstvo obraao s mladi gospodine, i koji je diskretno preao na gospodine Kemale, otac je za predjelo naruio pitu sa sirom, usoljenu tunjevinu i drugo, te odmah rakiju za oboji cu. I ti e, zar ne? upita. Zapali i cigaretu, ako hoe, doda. Kao da temu puenja u njegovoj nazonosti nismo rijeili kad sam se vratio iz Amerike, nakon ega smo obojica osjetili olakanje. Donesite i gospodinu Kemalu pepeljaru, ree jednome od konobara. Dok je brzo ispijao rakiju drei u ruci koktel-rajice uzgojene u stakleniku restorana i miriui ih, osjetio sam da mu se neto mota po glavi, ali da ne zna kako o tome zapoeti razgovor. Na trenutak smo obojica pogledali kroz prozor i ugledali etin-efendiju kako razgovara s drugim vozaima koji su ekali podalje, na ulazu. Potuj i etina', ree otac tonom kao da ostavlja oporuku. Hou. Ne znam zna l i . . . Nipoto se nemoj smijati vjerskim priama koje svako malo pria. Jako je estit i poten taj na etin, gospodin je, pravi ovjek. Takav je ve dvadeset godina. Ako mi se jednoga dana neto dogodi, nemoj ga otpustiti. I ne mijenjaj svako malo automobil, kao bogati skorojevii. Dobar je i Chevrolet... Ovo je Turska. Kad je drava prije deset godina zabranila uvoz novih automobila, cijeli se Istanbul pretvorio u muzej sta rih amerikih automobila; no pusti to, mi ipak imamo najbolje mehaniare. U tom sam autu odrastao, dragi oe, ne brini za njega, rekoh. Svaka ti ast! uzvrati otac. Budui da se ve bio uivio u ulogu oporuitelja, sada je mogao naeti pravu temu. Sibel je vrlo posebna, vrlo lijepa djevojka, ree. Ne, ne, ni to nije bila prava tema. Svjestan si da se takvu osobu ne moe tek tako nai, zar ne? enu, a pogotovo rijedak cvijet poput nje, nikada ne smije povrijediti, uvijek je mora paziti kao malo vode na dlanu. Najednom mu lice poprimi udan, stidljiv izraz. Onda upita nestrpljivo, kao d a se nervira zbog neega: Sjea li se one lijepe djevojke? Zna, one s kojom si me jednom vidio na Beiktau? to si prvo pomislio kad si je vidio? Koje djevojke? Otac se poe nervirati. Dragi moj, sjea li se da si me prije deset godina vidio kako na Beiktau, u parku Barbaros, sjedi m s jednom jako lijepom djevojkom? Ne, tata, ne sjeam se. Kako se ne sjea, dragi sine? Pogledali smo se u oi! Kraj mene je sjedila jako lijepa djevojka. I, to se onda dogodilo? Onda si gospodski okrenuo glavu na drugu stranu, da ti se otac ne bi posramio. Sjea li se? Ne sjeam se. Ne, vidio si nas! Nisam se sjeao toga susreta, i muio sam se da bih to ocu doka zao. Nakon duge rasprave koja me uznemirila, suglasili smo se da sam ih moda i vidio, no da sam taj susret htio zaboraviti, to sam na kraju i uspio. A moda su i oni , usplahireni, samo umislili da sam ih vidio. Tako smo stigli do prave teme naega razgovora. Ta mi je djevojka deset godina bila ljubavnica, a bila je iznimno lijepa, ree otac uklopivi ponosito dva najvanija elementa svoje prie u jednu reenicu. To to se vlastitim oima nisam mogao uvjeriti u ljepotu spomenute ene, o kojoj mi je otac oito ve dugo prieljkivao priati, ili - jo gore - to da sam zaboravio njezinu ljepotu, koju sam ipak vidio vlastitim oima, malo je oneraspoloilo oca. Jednim tr zajem izvadio je iz depa malu crno-bijelu fotografiju. Na njoj je bila tamnoputa, vrlo mlada i tuna ena, snimljena u Kadikoju, na stranjoj palubi broda gradske plovidbe. To je ona, ree otac. Fotografirala se one godine kad smo se upoznali. teta to je vrlo tuna, pa joj ljepota nije dola do izraaja. Lijepa je, zar ne? Jesi li je se sada sjetio? utio sam. Ilo mi je na ivce to to mi otac govori o nekoj tamo ljubavnici, pa bila ona biva koliko god mu je volja. No u tom trenutku nikako nisam bio u stanju dokuiti to me u tome zapravo nervira. Sluaj, nemoj rei bratu ovo to u ti povjeriti, ree otac gurajui fotografiju natrag u dep. On je krut, ne bi shvatio. Bio si u

Americi, a ja i ne govorim o neemu to bi te moglo uznemiriti. U redu? Naravno, oe. Onda, sluaj, ree otac i, pijuckajui rakiju, poe priati. Tu lijepu djevojku upoznao je prije sedamnaest i pol godina, u sijenju 1958., jednoga snjenog dana, a njezina jednostavna i edna ljepota snano ga se dojmila. Najprije su bili kolege s posla, no unato razlici od dvadeset sedam godina, njihova je veza prerasla u neto ozbiljnije i dublje. Godinu dana nakon to je djevojka stupila u intimnu vezu sa svojim zgodnim poslodavcem (odmah sam sra unao da je ocu tada bilo etrdeset sedam godina), na oevo je navaljivanje napustila posao i otila iz Satsata. No nije potraila drugi posao, takoer zato to je on to traio, nego je tiho nastavila ivjeti u stanu na Beiktau, koji joj je kupio moj otac, matajui da e se jednoga dana udati za njega. Bila je dobra, osjeajna, inteligentna i posebna, ree otac. Nimalo nije nalikovala na druge ene. Nekoliko puta imao sam izvanbrane veze, no ni u jednu se enu nisam zaljubio koliko u nju. Puno sam razmiljao i o tome da se oenim njome, sine... Ali, to bi bilo s tvojom majkom, to bi s vama bilo... Kratko smo utjeli. Nemoj me pogreno shvatiti, sine moj, ne velim da sam se rtvovao da biste vi bili sretni. Ustvari, ona je, razumljivo, vie od mene prieljkivala brak. Godinama sam je zavlaio. Nisam mogao zamisliti ivot u kojem ne bi bilo nje, i jako bih patio kad ne bismo bili skupa. O tim patnjama nisam mogao priati tebi, niti ikome drugom. Jednoga dana rekla mi je: Odlui se! Ili u se ja razves ti od tvoje majke i oeniti se njome, ili e me ostaviti. Narui si rakiju! to je bilo dalje? Budui da tvoju majku, da sve vas, nisam napustio, ona je napustila mene, ree otac nakon krae utnje. inilo se da ga je razgovor o tome umorio, no da mu je ipak lake. Kad me je pogledao i shvatio da moe nastaviti, osjetio je jo vee olakanje. Mnogo sam patio, jako mnogo. Tvoj je brat bio oenjen, a ti si bio u Americi. Dakako, trudio sam se od tvoje majke sakriti b ol, pa sam se kao lopov povlaio u kut i kriomice patio, to je ve po sebi jedna druga bol. Naravno, majka je osjeala to se dogaa, kao i onda kad sam imao druge ljubavnice, no shvatila je da je posrijedi neto ozbiljno i nije mi rekla ni rijei. ivio sam u kui skup a s tvojom majkom, kuharem Bekrijem i slukinjom Fatmom, te u jednom hotelu, gdje sam oponaao obiteljski ivot. Uvidio sam da moja bol nee nikad prestati i da u poludjeti nastavim li tako, no nikako nisam mogao uiniti ono to sam morao. Tih je dana i ona (otac je tajio njezino ime) bila neizmjerno tuna; rekla mi je da joj je neki inenjer predloio da se uda za njega i da e se, ako se ne odluim, udati. Nisam to shvatio ozbiljno... Bio sam joj prvi mukarac u ivotu. Mislio sam, ne eli nikoga osim mene, blefira. A kad bih i pomislio na neku drugu mogunost i uzrujao se, ni tada nisam nita mogao uiniti. Zbog toga sam se trudio vie ni ne razmiljati o tome. Jednoga ljeta otili smo svi skupa u Izmir, na sajam, etin nas je vozio. Na povratku sam uo da se udala, no nisam mogao vjerovati . Mislio sam da je tu vijest proirila kako bi me povrijedila, nanijela mi bol. Odbijala je sve moje prijedloge da se naemo i porazgovara mo, nije se javljala na telefon. Prodala je i stan koji sam joj bio kupio i preselila se na meni nepoznato mjesto. et iri godine nikoga nisam pitao je li se doista udala, tko je taj njezin mu inenjer, ima li djece, to radi... Bojao sam se da u vie patiti saznam li sve to, no bilo je strano i ne moi doznati neto o njoj. Jako me muila pomisao da i ona ivi negdje u Istanbulu, da u novinama ita vijesti koje i ja itam, da gleda isti program kao ja, a da je nikako ne mogu vidjeti. Obuzimao me osjeaj da mi je cijeli ivot uzaludan. N emoj me pogreno shvatiti, sine, dakako da sam se ponosio vama, tvornicama, tvojom majkom. Ali, ta bol je bila posve drukija. Budui da je koristio svreno glagolsko vrijeme, osjeao sam da se pria na neki nain blii kraju i da otac osjea olakanje, no to mi se zbog neega nije svidjelo. Na kraju, kad me jednoga podneva opet svladala znatielja, nazvao sam njezinu majku. Dakako, ena je znala tko sam, ali nije poznavala moj glas. Slagao sam joj da sam suprug jedne njezine prijateljice iz gimnazije. Rekao sam da elim razgovarati s nj ezinom keri, izgovarajui se da je moja bolesna ena poziva k sebi u bolnicu. No ena je briznula u pla rekavi da joj je ki umrla. Od raka! Smjesta sam spustio slualicu da ne bih zaplakao. Nisam to ni u snu oekivao, no odmah sam znao da govori istinu. Uope se ni je udala za nekog tamo inenjera... Kako je ivot uasan, i kako je sve besmisleno! Kada sam u oevim oima vidio suze, na trenutak sam se osjetio bespomonim. Istodobno sam ga razumio i ljutio se na njega; i to sam vie nastojao misliti na njegovu priu, bol mi je bivala sve jaa, a zbrka u glavi sve vea, kao kod primitivnih naroda koji ne mogu razmiljati o.tabuima, o emu su pisali stari antropolozi. to je, tu je, ree otac koji se nakon krae utnje pribrao. Sine, nisam te pozvao danas ovamo da bih ti priao o svojoj b oli i alostio te. Ubrzo e se zaruiti i oeniti, pa sam svakako htio da zna moju tunu priu i bolje upozna oca, a kanio sam ti priati i o neemu drugom. Shvaa li? O emu? Sada se jako kajem, ree otac. Jako se kajem to joj nisam dovoljno laskao, to joj tisue puta nisam ponovio koliko je lijepa, koliko je draga i vrijedna osoba. Imala je zlatno srce, bila je samozatajna, inteligentna i jako lijepa djevojka... Nije imala onu osobinu koju vidim kod svih naih lijepih ena - da se razmeu ljepotom kao da su same zaslune za nju, a ni elju da bude maena i neprestance hvaljena... Vidi, nakon toliko godina ja i danas patim zato to sam je izgubio, i to se prema njoj nisam ponaao onoliko dobro koliko je ona bila dobra, i koliko je to zasluila. Sine moj, treba se znati dobro ophoditi prema eni, u pravo vrijeme, i prije nego to bude kasno.

Izgovarajui svearski te svoje zadnje rijei, otac je iz depa izvadio kutiju za nakit, presvuenu pohabanim barunom. Ovo sam joj kupio kada smo putovali na sajam u Izmir, da se po povratku ne ljuti na mene i da mi oprosti, ali nije bilo sueno da joj dam. Otvorio je kutiju. Naunice bi joj vrlo lijepo pristajale. Ove biserne naunice vrijede jako mnogo. Godina sam ih uvao na skro vitu mjestu. Ne elim da ih tvoja majka nae nakon to umrem. Uzmi ih! Puno sam razmiljao, divno e izgledati na Sibel. Dragi oe, Sibel mi nije ljubavnica, ona e mi biti ena, rekoh, ali bacih pogled u kutijicu. Pusti te prie, ree otac. Ako Sibel ne ispria moju priu o njima, stvar je rijeena. A sjetit e se i mene svaki put kad ih stavi, pa nee zaboraviti savjete koje sam ti danas dao. Ponaaj se lijepo prema toj dobroj djevojci... Neki se mukarci uvijek loe ponaaju prema enama, ali to poslije nikada ne priznaju. Ne smije biti kao oni. Dobro upamti to sam ti rekao. Zatvorio je kutijicu, u maniri osmanlijskih paa spustio je na moj dlan i sklopio mi aku, kao da mi je dao napojnicu. Zatim se obratio konobaru: Sinko, donesi nam jo malo rakije i leda! pa onda meni: Kakav lijep dan, zar ne? I kako je lijep ovaj vrt. Mirie na proljee i lipu. Nakon toga sam cijeli sat objanjavao ocu kako imam sastanak koji nikako ne mogu odgoditi, i da bi on jako pogrijeio kad bi telefonirao u Satsat i kao veliki gazda otkazao taj moj sastanak. Znai, i to si nauio u Americi, ponavljao je otac. Svaka ast! Ispijajui jo jednu rakiju ocu za volju, pogledavao sam na sat jer nisam htio - pogotovo ne toga dana - zakasniti na sastanak s Fusun. Ne uri, sine, posjedimo jo malo, vidi li kako lijepo i otvoreno razgovaramo kao otac i sin. Uskoro e se oeniti i otii, a nas zaboraviti! ree otac. Dragi oe, rekoh ustajui, shvaam koliko si propatio, a tvoje iznimno korisne savjete nikada neu zaboraviti. Otkako je otac ostario, u trenucima snanih emocija jasno se vidjelo nekontrolirano trzanje u kutovima usana. Nagnuo se, uzeo me za ruku i snano je stisnuo. Kad sam i ja istom snagom stisnuo njegovu ruku, iz oiju su mu potekle suze kao da sam stisnuo spuvu skrivenu pod njegovim obrazima. Pa ipak, brzo se pribrao, viknuo da mu donesu raun te na povratku zaspao u autu koji je etin vozio paljivo i bez drmusanja. U Apartmanu Milosre nisam previe oklijevao. Kad je Fusun dola, jako dugo smo se ljubili; nakon toga izvadio sam iz depa kutijicu presvuenu barunom, rekavi da zaudaram na alkohol zato to sam ruao s ocem. Otvori je! Fusun je paljivo otvorila kutijicu. To nije moja naunica, ree. Ove su skupe, biserne su. Sviaju ti se? Gdje je moja naunica? Tvoja naunica najprije je nestala. Onda sam je, jednoga jutra, vidio iznad svoje glave, a s njom je bila i njezina parnjaki nja. Obje sam ih stavio u ovu kutiju presvuenu barunom, i sad ih vraam pravoj vlasnici. Nisam dijete, ree Fusun. To nije moja naunica. U nekom smislu, za mene je to tvoja naunica, duo. Hou svoju naunicu. Ove su dar za tebe, rekoh. Ne mogu ih ni staviti... Svatko e pitati odakle mi... Onda ih nemoj nositi. No dar mi ne vraaj. Ali, daje mi ih umjesto moje naunice... Da je nisi izgubio, ne bi mi donio ove. to si uinio s mojom naunicom, jesi li je doista izgubio? To bi me jako zanimalo. Sigurno e jednoga dana iskrsnuti iz nekog ormara. Jednoga dana... ree Fusun. Kako to mirno kae! Kako si neodgovoran... Kada? Koliko u ekati? Ne dugo, rekoh da spasim stvar. A kad je naem, ponijet u sa sobom i bicikl i naveer istoga dana doi k tvojima. ekam te, ree Fusun. Nakon toga smo se ljubili. Jako zaudara na pie, rekla je. No ja sam je nastavio ljubiti, a kad smo poeli voditi ljubav, sve su nevolje ve bile zaboravljene. Naunice koje je otac neko kupio svojoj ljubavnici ostale su leati na istome mjestu.

22
RUKA RAHMI-EFENDIJE Kako se dan zaruka bliio, sve su me vie zaokupljali mnogobrojni poslovi koje je trebalo posvravati, pa nisam ni imao vre mena misliti na svoje ljubavne jade. Sjeam se da sam u klubu razgovarao s prijateljima iz djetinjstva, iji su oevi bili prijatelji moga oca, o tome kako nabaviti pjenuac i druga europska pia za fetu u Hiltonu, te da smo dugo razgovarali o tome. Po sjetiteljima koji mnogo godina poslije dolaze u moj muzej duan sam napomenuti da je u to vrijeme uvoz alkoholnih pia bio pod vrlo strogim nadzorom drave te da je, budui da drava ionako nije imala stranu valutu koju bi mogla doznaiti uvoznicima, u zemlju legalnim putem ulazilo jako malo

pjenuca, viskija i stranih pia. Ali pjenuca, viskija i krijumarenih amerikih cigareta nikada nije nedostajalo kod prodavaa delicija u bogatim etvrtima, u duanima u kojima se prodavala krijumarena roba, u barovima luksuznih hotela i kod tisua ulinih prodavaa lutrije koji su hodali gradskim plonicima s vreicama punim listia sreaka. Svatko tko je prireivao malo prestiniju zabavu k akva je bila moja, morao je sam nabaviti europsko pie za goste i proslijediti ga hotelu. Veina hotela i efova barova, koji su meusobno odravali prijateljske odnose, u takvim su situacijama priskakali u pomo aljui jedni drugima boce pia i time p ridonosili da na vrlo velikim proslavama niega ne uzmanjka. Nakon zabave, suradnici novina i revija koji su izvjeivali o dogaanjima u visokom drutvu bavili su se i tom temom, te su nagaali o tome koliko je pia bilo doista stranoga podrijetla, a koliko domaega viskija iz Ankare. Zbog toga sam morao biti na oprezu. A kad bih se umorio od svega toga, nazvala bi me Sibel, pa bismo otili na Bebek ili na padine Arnavutkoja, ili pak razgledat i neki od stanova s pogledom na Bospor; gradili su ih negdje u etvrti Etiler, koja je u to vrijeme tek nicala. U tim jo nedovrenim stanovima to su mirisali na vapno i beton svialo nam se matati o ivotu u njima, o tome gdje e nam biti spavaa soba, a gdje blagovaonica; voljeli smo razmjenjivati miljenja o raznim pojedinostima, primjerice, o tome kamo staviti dugi trosjed (vidjeli smo ga u jednoj trgovini namjetaja na Niantau) kako bismo imali najbolji pogled na Bospor. Neveer smo odlazili na zabave. Na njima je Sibel uivala priati naim prijateljima o dobrim i loim stranama tih stanova, o novim krajolicima koji nam se pruaju pred oima, te s njima raspravljati o naim ivotnim planovima; osjeajui udan sram, ja bih pak mijenjao temu i sa Zaimom razgovarao o uspjehu sokova Meltem, nogometnim utakmi cama i novim ljetnim lokalima. Zbog tajne sree koju sam dijelio s Fusun bio sam u drutvu s prijateljima jo tii, pa sam vie uivao pro matrati dogaaje sa strane. Neosjetno me obuzimala tuga, ali je tih dana nisam posve jasno utio u sebi; tek sada je m ogu sagledati, mnogo godina nakon to je moja ljubavna pria zavrila. Najvie to sam tih dana zamjeivao, bilo je da sam postao tih. Zadnjih dana malo govori, ree mi Sibel jednom o ponoi, dok sam je vozio kui. Stvarno? utimo ve pola sata. Sjea se, nedavno sam ruao s ocem... To me je jako rastuilo. Govori kao netko tko se sprema umrijeti. U petak, 6. lipnja, osam dana prije zaruka, a devet dana prije prijemnog ispita za fakultet, etin je chevroletom odvezao oca , brata i mene u mjesto izmeu etvrti Bejoglu i Tophane, u kuu malo ispod Hamama ukurduma, da izrazimo suut jednoj Obi telji. Pokojnik je bio radnik iz Malatje, koji je od samih poetaka oeva poslovnog ivota radio kod njega. Toga krupnog i dragog ovjeka koj i je bio dio povijesti tvrtke pamtim iz godina dok je u oevu uredu radio kao potrko. Umjesto ruke, koju mu je odsjekao tvorniki stroj, imao je protezu. Upoznao sam ga zahvaljujui tomu to je toga vrijednog radnika, kojega je jako volio, otac nakon nesree premjestio iz tvornice u svoj ured. U poetku je proteza jako plaila brata i mene, no poslije je nama, djeci, postala neto kao igraka zato to je Rahmi-efendija bio vrlo vedar i mio ovjek. Brat i ja smo je neko u djetinjstvu razgledali i igrali se s njom kad god bismo otili k ocu u ured. Jedanput smo u praznom uredu brat i ja gledali kako Rahmi-efendija prostire molitveni sag, odlae u kut svoju protezu i klanja namaz. 15 Rahmi-efendija imao je dva sina, draga i krupna poput njega. Obojica ocu poljubie ruku. Ugledavi oca, umorna i iscrpljena udovica, crvena u licu, udari u pla briui suze krajem marame. Otac ju je tjeio ljudskom toplinom za koju ni brat ni ja nismo bili sposobni. Zagrlio je pokojnikove sinove i poljubio ih, te s drugim posjetiteljima koji su doli na alovanje neoekivano brzo uspostavio prisan odnos. Nas je pak, brata i mene, obuzeo neodreen osjeaj krivnje. Brat je svisoka govorio o kojeemu, a ja sam poveo razgovo r o uspomenama. U takvim situacijama nisu vane rijei, geste, iskrenost naega suosjeanja, pa ak ni njegov intenzitet; vana je sposobnost prilagodbe ozraju koje vlada oko nas. Ponekad mislim da silna ljubav prema cigareti ne lei u snazi nikotina, nego u osjeaju da ovjek u ovom praznom i besmislenom svijetu radi neto smisleno. Otac, brat i ja uzesmo po jednu cigaretu Maltepe iz kutije koju nam je pruio pokojnikov stariji sin, pripalismo ih ibicom koju je mladi vjeto drao u ruci i sva trojica istodobno nekim udom prebacis mo nogu preko noge i poesmo puiti kao da radimo najvaniji posao na svijetu. Na zidu je bio objeen runo izraen sag, onako kako Europljani vjeaju slike. Mislim da sam se - zacijelo zbog posve drukijega okusa cigareta Maltepe - prepustio iluziji da jako duboko razmiljam o ivotu. U ivotu se sve vrti oko sree. Neki su ljudi sretni, nekima je srea nedostina. Veina je, naravno, negdje izmeu. Tih sam dana bio iznimno sretan, ali to nisam elio osvijestit i. Sada, toliko godina nakon svega, mislim da je ta neosvijetenost moda bila najbolji nain da se sauva srea. No ja svoju sreu nisam primjeivao zato da bih je zatitio, nego zbog toga to sam se bojao nesree koja se obruavala odnekud izdaleka, i zato to sam se bojao izgubiti Fusun. Je li to bio razlog zbog kojega sam tih dana bio ne samo utljiv, nego i jako osjetljiv? Razgledajui stvari u toj maloj, siromanoj, ali savreno istoj sobi (od predmeta koji su pedesetih godina bili u modi, na z idu su visjeli jedan lijep barometar i levha16 s natpisom Bismillab), u jednom trenutku pomislio sam da u i ja zaplakati skupa s Rah - miefendijinom udovicom. Na televizoru je stajao tableti, runi rad, a na njemu figurica psa. Izgledao je kao da e i on zaplakati. Sjeam se: gledajui tog psa, osjetio sam tko zna zbog ega da mi je bolje, pa sam najprije mislio na njega, a onda na Fusun.

15 Islamska obredna molitva. 16 Arapskim pismom i krasopisom ispisani citati iz Kurana, koji se u muslimanskim kuama stavljaju na zid kao ukras.

23
UTNJA Kako se pribliavao dan zaruka, utnja izmeu mene i Fusun bivala je sve dua, rasla je i trovala nae svakodnevne susrete ko ji su trajali najmanje dva sata, kao i voenje ljubavi koje je iz dana u dan postajalo sve ee. Majci je stigla pozivnica za zaruke, rekla je pri jednom susretu. Jako se obradovala, i otac kae da trebamo ii, a ele da poem i ja. Sreom, prijemni je dan nakon zaruka, pa neu morati hiniti da sam bolesna. Majka je slala pozivnice, rekoh. Nipoto nemoj doi. Zapravo, ni meni se ne ide onamo. Htio sam da mi Fusun hirovito uzvrati, da mi kae: Pa onda ne idi! ali nije rekla nita. Kako su se zaruke bliile, bivali smo sve strastveniji i znojniji i pribijali se jedno uz drugo ritminim pokretima na koje smo se ve bili naviknuli, kao da smo dugogodinji ljubavnici. Ponekad smo, ne pomiui se, nijemo zurili u zastor od tila; lagano se njihao vjetru koji je pirkao kroz otvorena balkonska vrata. Do zaruka smo se nalazili svakoga dana u isto vrijeme u Apartmanu Milosre i intenzivno vodili ljubav. Ne samo da uope nismo razgovarali o svojoj situaciji, o tome da u se zaruiti i to e nakon toga biti, nego smo se nastojali drati podalje od svega to bi nas na to moglo podsjetiti. To nas je pak nagonilo na utnju. Iz dvorita su dopirala dovikivanja i psovke djece koja su igrala nogo met. Ni za prvih ljubavnih susreta nismo razgovarali o tome to e biti s nama, ali smo brbljali o svemu i svaemu, 0 zajednikim roacima, svakodnevnim traevima s Niantaa i loim mukarcima, smijali se i zabavljali. Sada smo pak bili tuni i zbog toga to je tom smijehu i zabavi brzo doao kraj. Znali smo da je to neka vrsta gubitka, nekakva nesrea. No taj nas runi osjeaj nije udaljavao, nego nas je na neki udan nain vezivao jedno za drugo. Zatjecao sam se kako matam o tome da u se i poslije zaruka s vremena na vrijeme viati s Fusun. Taj raj, u kojemu sve i dalje ostaje isto, polako je prerastao iz matarije (bi li trebalo kazati iluzije?) u razumnu pretpostavku. U trenucima snanoga i iskrenoga predavanja ljubavnom zanosu, inila mi se loginom pomisao da me Fusun nee moi napustiti. Zapravo je to bio osjeaj, a ne logika. Razmiljao sam o svemu tome, i od samoga sebe krijui da me takve misli zaokupljaju. Pa ipak, negdje u sebi promiljao sam o Fusuninim rijeima i postupcima, i po njima nastojao dokuiti to misli. Budui da je to izvrsno zamjeivala, nije mi davala nikakav navjetaj, pa bi razdoblja utnje potrajala jo due. Istodobno je i ona pratila moje postupke i bespomono se uputala u nagaanja. Katkada smo dugo i paljiv o promatrali jedno drugo, kao dva pijuna koja irom otvorenih oiju prate sve oko sebe kako bi prikupili to vie podataka. Be z ikakva komentara, ovdje sam izloio njezine bijele gaice, bijele djeje arape i ove prljave bijele cipele, kako bih posjetiteljima skrenu o pozornost na te tune i nijeme trenutke naih susreta. Dan zaruka doao je vrlo brzo, i sva njezina oekivanja pala su u vodu. Tog sam dana najprije rijeio problem s viskijem i pjenucem (jedan trgovac nije htio ustupiti svoje boce dok novac ne dobije unaprijed); potom sam se popeo na Taksim, u Atlantik, zalogajnicu moga djetinjstva, pojeo hamburger i popio ajran 17 te otiao do Brbljavog Devada, svoga brice od djetinjstva. Devad se krajem ezdesetih preselio s Niantaa na Bejoglu, a otac i mi, ostali ukuani, nali smo si drugoga brijaa, Basrija. Pa ipak, kad god bih se zatekao u blizini, ili poelio da me razveseli svojim alama, odlazio bih u njegovu brijanicu u Ulici Agadami i ondje se brijao. Kada je Devad uo da u se tog dana zaruiti, jako se obradovao i obrijao me onako kako i prilii buduem mladoenji: natrljao mi je bradu uvoznom pjenom za brijanje i hidratantnom kremom, za koju je rekao da je bez mirisa (pritom je pazio da ne pretjera s koliinom), i obrijao me uklonivi svaku, i najmanju dlaicu s moga lica. Odatle sam otpjeaio na Nianta, u Apartman Milosre. Fusun je dola u uobiajeno vrijeme. Ja sam joj nekoliko dana prije toga teka srca rekao da se u subotu ne bismo trebali vidjeti jer ve sljedeega dana ima ispit. A ona je pak rekla da je dan prije toliko uila da eli malo odmoriti mozak. Pod izlikom da se spr ema za prijemni, ionako ve dva dana nije ila u butik Champs- -lyses. im je ula, sjela je za stol i zapalila cigaretu. Toliko mislim na tebe da mi ni matematika vie ne ide u glavu, ree zajedljivo. Glasno se nasmijala kao da se radi o neemu posve nemoguem, ili kao da je izgovorila neku frazu iz filmova, a onda joj lice obli jarko rumenilo. Da nije bila toliko ljutita, da nije toliko tugovala, i ja bih se potrudio sve okrenuti na alu. Ponaali bismo se kao da nam nije ni na kraj pameti da u se toga dana zaruiti. No nije bilo tako. Oboje smo osjeali zgusnutu, snanu, nepodnoljivu tugu. Shvaali smo da od te tuge, koja se ne moe prebroditi alom, ublaiti razgovorom i olakati dijeljenjem, moemo pobjei samo vodei ljubav. No tuga je i to usporila i zatrovala. Kao da promatra oblake tuge nadvijene nad svojom glavom, Fusun je neko vrijeme leala opruena na leaju, poput bolesnika koji oslukuje svoje tijelo; opruen kraj nje, i ja sam gledao u strop. Djeca u dvoritu taj su dan bila tiha, uli smo samo udaranje lopte. Onda su i ptice umukle, i zavladala je duboka tiina. uli smo sirenu nekoga vrlo dalekog broda, zatim jo jednoga. Kasnije smo se poeli ljubiti nakon to smo iz iste ae popili viski; bila je to aa naslijeena od Ethema Kemala, moga dje da, a prvoga mua Fusunine bake. Dok ovo piem, osjeam da ne bih smio previe rastuiti itatelje koji se zanimaju za moju priu. Roman ne mora biti tuan samo zato to su mu junaci tuni. Kao i uvijek, zabavljali smo se predmetima u sobi, majinom odjeom, eirima i svakojakim triarijama. I divno se ljubili, kao i uvijek do tada. Jer, u ljubljenju smo oboje bili ve dobro uznapredovali. Umjesto d a vas muim naom tugom, rei u da su Fusunine usne bile kao stopljene s mojima. Tijekom sve duih poljubaca, u prostranoj upljini naih usta, koja su se spajala dok smo se sve due ljubili, nakupljala se tekuina slatka kao med i katkad nam se s kutova usana sl ijevala na
17 Razrijeeno i prilino slano kiselo mlijeko slino mlaenici, koje se, posebice u ljetnim mjesecima, pije kao osvjeavajui napitak.

brade. Pred oima bi nam iskrsnula rajska zemlja iz snova, koju je mogue zamisliti samo s djetinjom dobrohotnou, i mi smo tu arenu zemlju, koju kao da smo gledali u kaleidoskopima smjetenima u glavi, promatrali kao da promatramo raj. Povremeno bi jedno od nas dvoje lagano sisalo gornju ili donju usnu drugoga i uvlailo je u usta (kao poudna ptica kad u kljun paljivo uzme smokvu), te tu zarobljenu usnu grickalo kao da voljenoj osobi kae sad si u mojoj milosti; a onaj bi drugi, strpljivo i s uitkom, pratio to se dogaa s njegovom usnom, utio slast koju u ovjeku budi osjeaj izruenosti na milost voljenoj osobi (osjeaj od kojega se najeimo), i uzvraao na isti nain, slutei prvi put u ivotu kako bi tek moglo biti kad bismo milosru voljene osobe mogli prepustiti ne samo usn u, nego i cijeloga sebe, te da je ta toka izmeu njenosti i predaje voljenome biu najmranije i najdublje mjesto ljubavi; i tono u tome trenu nai su jezici, koji su se nestrpljivo uvijali u ustima, suknuli kroz zube i munjevito pronali jedan drugoga, podsjetivi na s na to da ljubav ima slatku stranu koja nije povezana sa silom, nego s njenou, zagrljajima i dodirima. Nakon dugoga voenja ljubavi neko smo vrijeme spavali. Oboje smo se trgnuli iz sna kad je ugodni vjetri, koji je puhao kroz otvorena balkonska vrata donosei miris lipe, u jednom trenutku podigao zastor od tila i spustio ga na naa lica kao svilenu koprenu. Sanjala sam da sam na nekom polju suncokreta, ree Fusun. udno su se njihali na povjetarcu. inili su se nekako zastraujuima, htjela sam vikati, ali nisam mogla. Ne boj se! rekoh. Ja sam tu. Ne elim priati kako smo ustali iz postelje, odjenuli se i doli do vrata. Rekao sam joj da na ispitu bude pribrana, da ne zabo ravi ponijeti prijavnicu, da e sve biti dobro i da e uspjeti, a onda sam, trudei se biti prirodan, dodao neto to sam danima t isue puta ponavljao u glavi: Naemo se sutra u isto vrijeme, slae se? Moe! uzvrati Fusun skrivajui pogled. Ispratih je pogledom punim ljubavi. Tog mi je trenutka sinulo da e zaruke protei vrlo lijepo.

24 ZARUKE Razglednice na kojima je hotel Hilton u Istanbulu, nabavio sam za Muzej nevinosti vie od dvadeset godina poslije dogaaja o kojima pripovijedam, drugujui s vodeim istanbulskim kolekcionarima i obilazei istanbulske i europske sajmove (i male muzeje). Kada je nakon dugih pregovora glasoviti kolekcionar Bolesni Halid Bej dopustio da izbliza pogledam i dodirnem jednu od tih razglednica, poznato proelje hotela, projektirano u modernistikome i svima prepoznatljivome stilu, smjesta me je podsjetio ne samo na no zaruka, nego i na djetinjstvo. Kad mi je bilo deset godina, majka i otac uzbueno su otili na veernje otvorenje hotela, kojemu je nazoila sva istanbulska krema skupa s odavno zaboravljenom amerikom zvijezdom Terry Moore. Ubrzo su se moji naviknuli na to zdanje, koje se kasnijih godina vidjelo i s naeg prozora i poprilino odudaralo od stare i umorne siluete Istanbula, te su stekli naviku da u sv akoj prigodi navraaju onamo. Predstavnici stranih tvrtki kojima je otac prodavao svoju robu, a koji su bili ljubitelji orijentaln oga plesa, odsjedali su u Hiltonu. Kad bi nedjeljom uveer cijela naa obitelj dola u hotel osladiti se onim izvrsnim specijalitetom zv anim hamburger, koji u Turskoj tada niste mogli dobiti ni u kojem drugom restoranu, brata i mene oarao bi brkati vratar u zagasito crvenoj odori sa zlatnim gajtanima i naramenicama ureenim bljetavim gumbima. Tih je godina jako mnogo novotarija sa Zapada iskuavano najprije u Hiltonu, a sve velike novine imale su u hotelu i svoga dopisnika. Kad bi majka zaprljala omiljeni kostim, slala bi ga na kemijsko ienje u Hilton, a u slastiarnici u predvorju hotela voljela je pijuckati aj sa svojim prijateljicama. I zaruke mnogih mojih roaka i prijatelja proslavljene su u velikom salonu u su terenu hotela. Kada smo vidjeli da za zaruke nee biti prikladan troni ljetnikovac moje budue punice na Anadoluhisaru, svi smo bili za Hilton. Usto, Hilton je bio jedna od nekoliko civiliziranih ustanova u Istanbulu koje su od samoga poetka ustupale sobe imunoj i otmjenoj gospodi i odvanim damama ne pitajui ih za vjenani list. etin-efendija nas je (majku, oca i mene) rano dovezao pred velika okretna vrata hotela ija je nadstrenica sliila na letei sag. Ima jo pola sata, ree otac, koji bi se naglo oraspoloio im bi uao u hotel. Sjeli smo u kut iz kojega smo imali pogled na predvorje hotela i od postarijega konobara, kojega je otac poznavao i pitao za zdravlje, naruili po jednu rakiju nabrzaka, a majci aj. Prisjeajui se prohujalih godina, uivali smo promatrajui pr ed- veernju guvu u hotelu i uzvanike koji su, kako se pribliavao poetak sveanosti, pristizali u sve veem broju. Razdragani i u grupicama, po kraj nas su prolazili elegantno odjeveni uzvanici, znanci i radoznala rodbina, ali nas nisu mogli vidjeti jer smo bili zaklonjeni irokim listovima ciklama u ardinjeri koja je bila pred nama. Ah, kako je porasla Rezanina ki, i kako je slatka! govorila je majka. Svim enama koje nemaju lijepe noge trebalo bi zabr aniti mini suknje, komentirala je drugu gou mrtei se. Oni su obitelj Pamuk smjestili straga, a ne mi, uzvratila je ocu na neko njegovo pitanje te nastavila komentirati druge goste: Kakva teta... Nato li samo slii gospoa Fazila, ni traga onoj njezinoj ljepoti, ba ni najmanjeg... Kamo sree da su je ostavili doma, ne bih jadnicu vidjela u takvom izdanju... A one ene s maramama na glavi, to su Sibeline roakinje po majci... Gospodin Hidabi za mene vie ne postoji, ostavio je prekrasnu enu i djecu, i oe nio se onom

prostakuom... Gle ti samo frizera Nevzata, kao da je, meni u inat, i gospoi Zumruti napravio istu frizuru. Tko su ovi? Zaboga, ne slie li taj mukarac i ena na lisice, imaju lisije njuke, dranje, pa ak i odjeu... Sine, ima li novca uza se? Zato je to sada vano? upita otac.

Dojurio je kui, presvukao se kao da ide u klub, a ne na zaruke, i odjurio. Jesi li ponio sa sobom novca, dragi moj Kemale? Jesam. Dobro. I molim te, hodaj uspravno, veeras e sve oi biti uprte u tebe... Vrijeme je da poemo! Otac je podigao prst i od konobara naruio jo jednu rakiju, a kad su nam se pogledi sreli, digao je dva prsta i zatraio da nam obojici donese po jo jedno pie. Nisi li rekao da su te proli neraspoloenje i tjeskoba? upita majka oca. to ti je sada? Zar ni na sinovljevim zarukama ne mogu piti i zabavljati se? uzvrati otac. Ah, kakva ljepota! uskliknu majka ugledavi Sibel. I haljina joj je prekrasna, izvrsno joj pristaju biseri. Ta je djevojka doista predivna; to god stavi na sebe, izgleda savreno... Kako je samo ljupka i graciozna u toj haljini, zar ne? Kako je slatka, i koliko damskoga ima u sebi! Sine, jesi li svjestan koliko si sretan? Sibel se grlila s dvjema lijepim prijateljicama koje su netom prole ispred nas. Paljivo drei tek pripaljene cigar ete s dugim filterom i pazei da jedna drugoj ne pokvare minku, frizuru ili haljinu, djevojke su se poljubile ne dodirujui se jarko crv enim, sjajnim usnama. Zatim su se poele smijati zagledajui jedna drugoj haljine i pokazujui svoje ogrlice i narukvice. Svaki pametan ovjek zna da je ivot lijep i da je njegov cilj biti sretan, ree otac promatrajui tri ljepotice. No ipak su na kraju samo glupani sretni. Kako to objasniti? Ovo je jedan od najsretnijih dana u djetetovu ivotu, zato mu govori takve stvari, Mumtaze? ree majka i okrenu se meni: Poi Sibel, to jo eka... Svakoga trenutka budi uz nju i podijeli s njom sreu! Spustih au i napustih zaklon iza ardinjere; idui prema djevojkama, vidjeh da je Sibel ozarena od sree. Gdje si se zadrala? upitah je ljubei je. Nakon to me je Sibel upoznala s prijateljicama, vratili smo se natrag i uprli pogled prema velikim okretnim vratima hotela. Duo, prelijepa si, apnuh joj na uho. Nitko ti nije ravan. I ti si jako zgodan... No, ne zadravajmo se ovdje! No ostali smo na istome mjestu, ne zato to sam ja to traio, nego stoga to je Sibel uivala u zadivljenim pogledima mnotva ljudi - poznatih i nepoznatih osoba, uzvanika i nekolicine dobro odjevenih turista u predvorju hotela - koji su kroz okretna vrata ulazili u hotel i za kojima smo se i nas dvoje esto osvrtali. Kad se danas, nakon toliko godina, prisjetim svih tih ljudi koji su proli kroz vrata hotela, jasno mi je da se sloj pozapadnjenih istanbulskih bogataa u to vrijeme sastojao od vrlo uskoga kruga ljudi, da su se svi meusobno poznavali i znali to se o njima govori. Meu ostalima, tu je, sa sinovima, bila snaha Halisovih iz Ajvalika, Obitelji koja se obogatila trgujui maslinama i sapunom (majka je s njom bila u prijate ljskim odnosima u vrijeme kad nas je kao male vodila u park Maka da se igramo u pijesku); kao cijela obitelj njezina mua, i ta je ena imala neprirodno dugu donju eljust (brak s bliskim roakom! ), sinovi jo duu... Tu je bio i bivi vratar i uvoznik automobila Kova Kadri, oev prijatelj iz vojnikih dana i moj prijatelj s nogometnih utakmica, skupa s kerima na kojima su blistale naunice, narukvice, ogrlice i prste nje... Potom debelovrati sin bivega predsjednika drave, ije su ime povezivali sa sumnjivim poslovima nakon to se upustio u trgovinu. .. Doktor Barbut, koji je svoj istanbulskoj kremi operirao krajnike (ta je operacija bila vrlo pomodna u mojem djetinjstvu) i koji je uasavao ne samo mene, nego i stotine druge djece kad god bismo ugledali njegovu torbu i kaput boje devine dlake... Sibelini su krajnici u redu, rekoh lijeniku, koji me srdano zagrlio. Danas medicina raspolae i modernijim metodama da zaplai lijepe djevojke i preodgoji ih, uzvrati doktor svojom omiljenom alom. Dok je pokraj nas prolazio naoiti gospodin Harun, Siemen - sov zastupnik u Turskoj, poelio sam da ga majka ne primijeti i ne uzruja se. Taj izrazito mirni i naizgled zreli mukarac, koji je za majku bio medvjed i sramota, oenio se po trei put, i to kerkom svoje druge ene (svojom pastorkom), ne marei za negodovanje istanbulske kreme kako je to sramota i skandal. No, zahvaljujui njegovu samopouzdanju, hladnokrvnom dranju i dopadljivom osmijehu, ti su ga ljudi ubrzo opet prihvatili. Tu su bili i gospodin Dunejt i njegova ena Fejzan. Kada je u Drugome svjetskom ratu drava nametnula posebne poreze manjinama, a idove i turske Grke otpremila u radne logore jer ih nije mogla plaati, gospodin Dunejt se jeftino domogao njihovih tvornic a i imetaka, te napreac od lihvara postao industrijalac, to je u ocu izazvalo vie ljubomore negoli moralistikoga gnjeva. Pa ipak, otac ga je jako volio kao prijatelja. Kad se u razgovoru ispostavilo da je njihov stariji sin Alptekin iao sa mnom u razred, a njihova mlaa ki Asena bila Sibelina kolska prijateljica, to nas je toliko obradovalo da smo se dogovorili da se ubrzo svi skupa naemo. Hoemo li napokon dolje? upitah. Vrlo si zgodan, ali uspravi se, ree Sibel ne znajui da ponavlja majine rijei. Kuhar Bekri-efendija, gospoa Fatma, vratar Saim-efendija i njihove Obitelji, svi lijepo odjeveni, s ustruavanjem su uli jedno za drugim u hotel i rukovali se sa Sibel. Gospoa Fatma i Saimova ena Madide na glavi su umjesto marama imale

elegantne alove koje im je majka kupila u Parizu. Njihovi pritavi sinovi u sakoima i s kravatama gledali su Sibel krajikom oka, ali s divljenjem. Potom smo ugledali Fasiha Fahira, masona i oeva prijatelja, i njegovu enu Zarife. Ocu se nije svialo to je njegov prijatelj, kojega je jako volio, mason. O njima je u kui govorio sve najgore, i drao je da u poslovnom svijetu djeluju kao prikrivena klika za korupcije i privilegije. U publikacijama antisemitskih izdavakih kua otac je pomno itao popise tursk ih masona i teko uzdisao. Pa ipak, prije nego to bi Fasih doao k nama kui, skidao bi s polica knjige kao to su Pravo lice masona i Ja sam mason i skrivao ih od njega. Odmah nakon njih u hotel je - kao da je jedna od uzvanica - ula glasovita Luksuzna ermin s modrim svilenim alom oko vrata, simbolom svojega zanata (nikada ga nije skidala jer je skrivala oiljak od uboda noem), u pratnji jedne od svojih ljepotica na jako visokim potpeticama, i produila u slastiar nicu. Kad sam joj vidio lice, na trenutak sam pomislio da je i ta ena, koju je poznavala sva istanbulska elita jer je bila jedina svodnica u Istanbulu (a moda i u islamskome svijetu), jedna od naih uzvanica. Onda su pristigli Mi Faruk s udnim naoalama na nosu (budui da su njegova i moja majka bile prijateljice, u ranom djetinjstvu odlazili smo jedan drugome na roendanske proslave), te duhanski boss Maruf, s kojim sam se neko vrijeme igrao u parku jer su se nae dadilje poznavale, i ije je sinove Sibel vrlo dobro poznavala iz kluba. Ostarjeli i debeli Melikhan, bivi ministar vanjskih poslova, uzvanik koji nam je trebao nataknuti zarunike prstenove, uao je u hotel skupa s mojim buduim puncem. Ugledavi Sibel, koju je poznavao jo dok je bila dijete, zagrli je i poljubi. Mene pak odmjeri pogledom i obrati se Sibel: Bravo, zgodan je, ree, a onda mi stisnu ruku: Drago mi je, mladiu. Smijui se, pristizale su i Sibeline prijateljice. S manirima en - skara i lakoom tipinom za starce kojima se sve puta, bivi je ministar, malo u ali a malo ozbiljno, pretjerivao hvalei njihove haljine, suknje, nakit i frizure. Svaku bi poljubio u obraz te je, zadovoljan sobom kao i uvijek, siao u dvoranu. Uope ne podnosim toga odvratnog tipa, ree otac silazei niza stube. Zaboga, pusti sad njega! ree majka. Radije pazi na stube! Vidim ih, Bogu hvala, nisam oslijepio, ree otac. Kad se naao u vrtu iz kojega je pogled preko palae Dolmabahe sezao do Bospora, Uskudara i Djevojake kule, i kad je pred sobom ugledao razdragano mnotvo, otac se oraspoloio. Primio sam ga pod ruku pa se uputismo prema gostima; okrueni konobarima koji su na pladnjevima nudili arene kanapee, poeli smo se s njima pozdravljati, ljubiti, grliti te jedni druge pitati za zdravlje. Dakle, gospodine Mumtaze, sin je isti vi iz mladosti... Kao da vidim vas kad ste bili mladi. Jo sam ja mlad, milostiva gospoo, uzvrati otac, iako vas se ne mogu sjetiti... Potom se okrenu meni i uljudno mi apnu: Oslobodi mi ruku, dri me vrsto kao da sam invalid. Lagano se udaljih od njih. Vrt je bio posve osvijetljen i prepun lijepih djevojaka. Svialo mi se to je veina nosila elegantne sandale s potpeticom, iz kojih su izvirivali nokti, paljivo i s uitkom premazani jarko crvenim lakom; to su neke od njih odjenule haljine koje su im poprilino otkrivale ruke, ramena i gornji dio grudi, a neke pak duge suknje u kojima su se osjeale ugodno zato to im se nisu vidjele noge. Poput Sibel, mnoge od tih mladih ena imale su uza se male, sjajne torbice s metalno m kopom. Malo poslije Sibel me uhvati za ruku i povede da me upozna s brojnim roacima, znancima iz djetinjstva i kolskih dana i prijateljima koje uope nisam poznavao. Kemale, sada u te upoznati s jednim prijateljem kojega jako volim, govorila je, i pri svakom novom pre dstavljanju na licu bi joj se zrcalili radost i uzbuenje dok je hvalila tu osobu glasom koji mi se, unato svoj iskrenosti i oduevljenju, inio nekako neprirodnim. Ono to ju je iskreno radovalo, zacijelo je bila spoznaja da joj ivot tee tono onako kako je eljela i planirala. Kao to je, nakon silnoga truda, svaki biser na sebi, svaki nabor i svaku faltu haljine savreno prilagodila grai svojega lijepo g tijela, tako je i po toj veeri, koja se odvijala upravo onako kako je mjesecima smiljala i planirala, zakljuivala da e joj se predvianje sretne budunosti ostvariti do u najmanju pojedinost. Zbog toga je Sibel, kao da je i to razlog za novu sreu, s radou doe kivala svaki trenutak te noi, svako novo lice, svakoga tko ju je zagrlio i poljubio. vrsto privijena uza me, katkada je - zatitniki i s pom- njom - palcem i kaiprstom s mojih ramena skidala nepostojee vlasi ili trunke praine. Kad sam odvojio pogled od gostiju s kojima sam se rukovao, poljubio i malo naalio, opazio sam da se uzvanici, oko kojih su trkarali konobari nudei ih kanapeima na pladnjevina, osjeaju ugodnije, da ih pie polako oputa te da smijeh i hihot posta ju glasniji. Sve su ene bile jako naminkane i vrlo otmjene. Budui da su veinom bile u laganim strukiranim haljinama s dubljim izrezom, inilo se da im je hladno. Veina mukaraca nosila je otmjena bijela odjela, zakopana do zadnjega gumba (kao djeca u novoj prazninoj odjei), i kravate koje su, zbog utjecaja deze - niranih, arenih hippy kravata kakve ve tri-etiri godine nisu bile u modi, izgledale arenije od turskoga prosjeka. Bilo je oito da mnogi bogatai i sredovjeni mukarci u Turskoj jo ni su bili uli, ili nisu vjerovali, da dugi zalisci, visoke potpetice i duga kosa, koji su nekoliko godina prije bili moderni u cijelom e svijetu, nisu vie u modi. Lica mukaraca, posebice mlaih, inila su se tamnijima nego to su bila zbog crne kose, tradicionalnih crnih brkova i crnih zalizaka koji su, u skladu s modom toga doba, trebali bili dui, a na zavrecima i to iri. Moda i zbog toga , gotovo svi stariji od etrdeset godina nanosili su na prorijeenu kosu briljantin. Kad su se miris briljantina te drugi muki i teki

enski mirisi na laganome proljetnom povjetarcu pomijeali s dimom cigareta (svi su puili, vie iz navike negoli iz uitka) i s mirisom vreloga ulja koji je dopirao iz kuhinje, prisjetio sam se zabava koje su majka i otac prireivali dok sam bio djeak; to sjeanje, kao i Glazba dizala koju je - napola u ali, napola ozbiljno - izvodio orkestar (Srebrno lie) zagrijavajui se za veernju svirku, aptali su mi da sam sretan. Uzvanici su od duga stajanja i ekanja ve gubili strpljenje, starci su se ve bili umorili, a gladni su, uz svesrdnu pomo djece koja su trkarala i* igrala se meu stolovima (Bako, nala sam na stol!, Gdje je? Stani, ne juri, past e!), poinjali sjedati na svoja mjesta, kad me bivi ministar vanjskih poslova uze p od ruku, povede me ustranu uvjebanom manirom diplomata i, povremeno ubacujui i svoje uspomene, poe nairoko priati o tome koliko je Sibel, koju poznaje jo od malih nogu, tankouta i profinjena, a njezina obitelj kulturna i draga. Nema vie takvih starih Obitelji, dragi gospodine Kemale, ree. Vi ste poslovan ovjek, znate bolje od mene da su posvud oko nas skorojevii koji su se nedavno obogatili, provincijalci ije ene i keri hodaju pokrivene. Nedavno sam jednog takvog vid io: doveo ovjek na Bejoglu svoje dvije ene u crnim arovima, kao da je Arapin, i kupio im sladoled... Jesi li vrsto odluio oeniti se tom djevojkom i s njome ivjeti sretno do kraja ivota? Da, jesam, odgovorih. Stari je ministar bio vidno razoaran to odgovor nisam popratio kakvom alom. Zaruke se ne raskidaju. Dakle, ime ove djevojke doivotno e se spominjati skupa s tvojim. Jesi li dobro razmislio o svemu? Mnotvo se polako poelo okupljati stvarajui krug oko nas. Jesam. Onda, zaruit u vas odmah, pa da veeramo. Stani ondje. Osjeaj da mu se nisam svidio nije mi pokvario raspoloenje. Ministar je okupljenim uzvanicima najprije ispriao neku zgodu iz vojnikih dana. Iz nje se dalo zakljuiti da su prije etrd eset godina Turska i on osobno bili vrlo siromani; onda je otvorio duu i ispriao priu o tome kako su se on i pokojna mu ena zaruili bez slavlja i pompe. Pritom je jako hvalio Sibel i njezinu obitelj. U ministrovim rijeima jedva da je bilo neega duhovitog, no svi su ga, pa ak i konobari s pladnjevima u rukama koji su stajali podalje od nas, sluali s blaenim izrazom lica, osmjehujui se kao da sluaju neku beskrajno zanimljivu priu. Kad j e Hulija, draesna desetogodinja djevojica sa zejim zubima koja se Sibel beskrajno divila, i koju j e Sibel jako voljela, na srebrnom pladnju donijela ovdje izloeno prstenje, nakratko je zavladala tiina. Nismo znali koji prsten ide na koji prst, Sibel i ja od uzbuenja, a ministar od smetenosti. Neki uzvanici, ionako raspoloeni za smijeh, povikali su: Ne taj prst! odnosno Druga ruka! i upravo kad je dobacivanje poelo prerastati u ueniku graju, prsteno - vi su stavljeni na odgovarajue prste, ministar je prerezao vrpcu koja ih je povezivala, a onda se zauo pljesak nalik lepetu krila preplaenog golubljeg jata. Iako sam se pripremao za to, na neki me djetinji nain potreslo to to nam se deseci ljudi, koje sam poznavao cijeli svoj ivot, smjekaju i plje u nam. Pa ipak, srce mi zbog toga nije snano zalupalo. U mnotvu uzvanika, negdje sasvim otraga, ugledao sam Fu- sun; stajala je izmeu majke i oca. Obuzeo me jak osjeaj sree. Dok sam ljubio Sibel u obraze i grlio se s ocem, majkom i bratom koji su nam odmah prili i poljubili nas, znao sam razlog svoga ushienja i mislio da u ga moi sakriti ne samo od mnotva gostiju, nego i od samoga sebe. Na stol nalazio se odmah pokraj prostora za ples. Prije nego to smo sjeli jesti, vidio sam da Fusun i njezini roditelji sjede posve otraga, za stolom p okraj ljudi iz Satsata. Oboje ste jako sretni, ree bratova ena Berin. Ali i premoreni... ree Sibel. Ako su zaruke tako naporne, tko zna kakva li e tek biti svadba... I tada ete biti presretni, ree Berin. to misli, to je to srea, Berin? upitah je. O, kakve ti teme nainje! uzvrati Berin hinei da naas razmilja o vlastitoj srei, ali se potom postieno osmjehnu zato to joj je bila neugodna ak i ala na taj raun. Veseli amor razdraganoga mnotva koje je konano doekalo veeru, dovikivanje, zveckanje vilica i noeva i glazbu orkestra najednom nadjaa prodoran i krijetav bratov glas; uli smo da nekome neto govori. Obitelj, djeca, ljudi oko tebe, ree Berin. ak i kad nisi sretan, ak i u najteim trenucima, ivi kao da si sretan (naas oima pokaza na brata). U obiteljskome okruenju prestaju sve tvoje nevolje. Morate odmah dobiti dijete. Morate imati puno djece, kao seljaci. to se dogaa? upita brat. Koga to ogovarate? Velim, imajte-puno djece, ree Berin. to misli, koliko bi ih trebali imati? Nitko me nije gledao, pa sam u jednome gutljaju ispio pola aice rakije. Tko su onaj mukarac i lijepa djevojka na kraju stola? upita me malo kasnije Berin nagnuvi se prema mojem uhu. Nurdihan, Sibelina najbolja prijateljica iz gimnazije i iz Fran cuske. Sibel ju je namjerno stavila sjediti pokraj moga prijatelja Mehmeta. eli ih spojiti. Dosad se nita nije dogodilo! ree Berin. Ispriao sam joj da je Sibel posebnim osjeajem divljenja i njenosti bila vezana za Nurdihan, da je Nurdihan imala intimne veze s Francuzima dok su zajedno studirale u Parizu, da je s njima odvano vodila ljubav (to mi je Sibel priala sa zaviu), da je, tajei od svoje bogate Obitelji u Istanbulu, ivjela skupa s izabranicima, no da se, osjetivi zasienje i tugu nakon svoje zadnje ljubavne veze, a i pod Sibelinim utjecajem, poeljela vratiti u Istanbul. Dakako, ba zato bi morala upoznati sebi ravnu oso bu,

mukarca kojega e potovati i koji nee patiti zbog njezine prolosti u Francuskoj i bivih veza, i u kojega e se zaljubiti, dodah nakon toga. Bogami, ne bi se reklo da je takva ljubav na pomolu, apnu mi Berin smijui se. ime se bave Mehmetovi? Bogati su. Otac mu je poznati graevinski poduzetnik. Kad je Berin sumnjiavo podigla lijevu obrvu, rekao sam joj da u Mehmetu imam vrlo pouzdana prijatelja s Robert Collegea. Mehmet je, rekao sam, beskrajno estit ovjek koji godinama odbija da mu drugi trae enu iako i sam potjee iz vrlo religiozne i konzervativne Obitelji, pa odbija i to da mu maramom pokrivena majka nae djevojku iz Istanbula, makar bila obrazovana, te da se eli oeniti djevojkom koju e sam upoznati i s kojom e hodati. No do sada nikako nije ilo ni s jednom od modernih djevojaka s kojima se upoznao. Naravno da nije, ree Berin kao da je jako upuena u njegov sluaj. A i zato bi? A zato ne bi? Gle ti samo njegovo dranje, taj tip ovjeka... Za ovjeka poput njega, za nekoga tko je doao iz samoga srca Anadolije, djevojke se ele udati samo preko posrednika. Jer ako s takvima predugo hodaju ili odu predaleko, strahuju da bi ih takav ovjek potajice mogao smatrati kurvom. Mehmet nije takav. Ali jest sredina iz koje dolazi, njegova obitelj, takav je i tip ovjeka... Pametne djevojke ne dre do onoga to mukarac misli, nego ih zanima iz kakve Obitelji dolazi i kakvoga je imovinskog stanja, zar ne? Da, ima pravo, potvrdih. Te iste pametne djevojke - da im sada ne spominjem imena - koje zaziru od Mehmeta i ne ele se zbliiti s njim iako je ozbiljan ovjek, kudikamo su slobodnije s drugim mukarcima, pa s njima stupaju u vezu ak i kad nisu toliko sigurne u njihove brane namjere. Eto vidi! ree Berin trijumfalno. Koliko u ovoj zemlji ima mukaraca koji poniavaju ene samo zato to su prije udaje s njima bile isuvie bliske! Rei u ti jo neto: zapravo se tvoj prijatelj Mehmet nikada nije zaljubio ni u jednu od djevojaka s kojima se nije uspio zbliiti. Da jest, i one bi to osjetile, te bi se prema njemu ponaale drugaije. Naravno, ne kaem da bi s njim legle, ali bi mu se toliko pribliile da bi moda dolo i do braka. Ali, ni Mehmet se nije mogao zaljubiti u njih jer su bile isuvie plaljive i konzervativne da bi se s njim zbliile. Je li starije jaje ili koko... Nije tono, usprotivi se Berin. Seks nije nuan da bi se ovjek zaljubio. Ljubav su Lejla i Mednun. 18 Hmm, promrsih. O emu se radi, i mi bismo htjeli znati, oglasi se brat s drugoga kraja stola. Tko spava s kim? Berin uputi muu rjeit pogled (Ovdje ima i djece!) i tiho mi ree na uho: Zapravo je jasno da se nevinace od tvoga prijatelja zbog toga nije moglo zaljubiti ni u jednu djevojku koja mu je prila s ozbiljnim namjerama i eljom da se zblii s njim. Naas sam osjetio poriv rei Berin, ijoj sam inteligenciji ski dao kapu, da je Mehmet nepopravljivi gost kupleraja. U etiri-pet specijalnih kupleraja na Siraselvileru, Dihangiru, Bebeku i Ni- antau imao je svoje cure. Dok se, na jednoj strani, na radnome mjestu trudio uspostaviti (nikad ostvarene) vrste emocionalne veze sa svrenim gimnazijalkama, djevicama od dvadeset i neto godina, na drugoj se strani svaku veer u tim kuplerajima ludo provodio s djevojkama koje su oponaale zapadnjake glumice, i ostajao s njima do rane zore. Kad bi se jako napio, odao bi se kako za njih vie ne moe priskrbiti dovoljno novca, ili kako se od umora nikako ne moe pribrati. No kad bismo u sitne sate otili s kakve zabave, umjesto da pohita kui, gdje su ga ekali otac s tespihom19 u ruci, pokrivena majka i sestre, i gdje se u vrijeme Ramazana postilo, ostavio bi drutvo i odlazio na Dihangir, ili pak u neki od luksuznih bordela na Bebeku. Veeras puno pije, ree Berin. Ne pij toliko, ovdje je mnogo ljudi, a sve su oi uprte u vas dvoje... Dobro, rekoh smijeei se i nazdravih joj dignutom aom. Gdje je odgovorni Osman, a gdje si ti, tako lakomislen... ree Berin. Kako dva brata mogu biti toliko razliita? Uope nije tako, rekoh. Mi sliimo jedan na drugoga, i to mnogo. A odsad u biti odgovorniji i ozbiljniji i od Osmana. Ni ja zapravo ne volim ozbiljnost... Tim je rijeima Berin naela novu temu. Ne slua me, ree mi dosta kasnije. to? Sluam. Onda ponovi to sam rekla. Rekla si da ljubav mora biti kao iz starih pria. Kao u Lejli i Mednunu. Ne, nisi me sluao, ree Berin smijui se. Pa ipak, na licu joj se primjeivala zabrinutost. Okrenula se prema Sibel da provjeri je li ona vidjela u kakvu sam stanju. No Sibel je neto priala Mehmetu i Nurdihan. Postien, nastojao sam sakriti ne samo od itatelja, nego i od samoga sebe, da mi je negdje u mislima neprestance bila Fusun, da je, dok sam razgovarao s Berin, bila negdje iza mene, i da sam svakoga trenutka mislio na nju, no sada je toga previe! Io nako vidite da mi ne polazi za rukom. Od sada u biti poten barem prema itateljima! S nekim sam se izgovorom digao od stola. Htio sam na trenu tak vidjeti Fusun, a izgovora se ne sjeam. Pogledao sam sasvim otraga, ali je nisam vidio. Vladala je velika guva; kao i uvijek, svi su se nadvikivali. Derui se na sav glas, djeca su se meu sto 18 Glasoviti orijentalni ep u kojemu se govori o traginoj sudbini mladih ljubavnika. 19 Brojanica.

lovima igrala skrivaa. Sve to, pomijeano s glazbom i zveketom vilica, noeva i tanjura, stvaralo je veliku buku. U toj nesn osnoj pomutnji i galami iao sam prema stranjim redovima uzvanika, nadajui se da u ugledati Fusun. Dragi Kemale, od srca ti estitam, rekao je neki glas. Kad je trbuni ples? Bio je to Snob Selim, sjedio je za stolom Zaimovih; nasmijao sam se kao da je smislio izvrsnu alu. Divno ste izabrali, gospodine Kemale, ree jedna dobroudna postarija gospoa. Vi me se ne sjeate. Ja sam s vaom majkom... No prije nego to je rekla u kakvoj je vezi s mojom majkom, uletio je meu nas konobar s pladnjem u ruci i odgurnu o me. Kad sam se pribrao, ve sam bio daleko od nje. Daj mi da vidim zaruniki prsten! javi se neko dijete i snano mi stisnu ruku. Sram te bilo! povie njegova debela majka poteui ga svom snagom za ruku. Potom zamahnu kao da e ga pljusnuti, no iskusni je deran izbjegao udarac. Doi, sjedni ovamo! prodera se majka. Oprostite, ree, i estitamo vam. Neka meni posve nepoznata sredovjena ena, zajapurena od glasnoga smijeha, naglo se uozbilji kad nam se pogledi sretoe. Njezin mi se suprug predstavi: Sibelin roak, zajedno smo na vodno sluili vojsku u Amasji. Bih li sjeo za njihov stol? S napregnutom pozornou gledao sam prema posljednjem redu stolova ne bih li ugledao Fusun, no nje nije bilo. Kao da je u zemlju propala. Osjetih bol. Nekakav osjeaj nesree, koji prije nisam poznavao, proe mi cijelim tijelom. Traite nekoga? eka me zarunica, no mogu s vama popiti aicu... Ljudi za stolom jako se obradovae i smjesta zbie stolice. Ne, tanjur mi ne treba, samo jo malo rakije. Dragi Kemale, zna li ti admirala Eretina? Aa, da! odgovorih, iako ga se nisam mogao sjetiti. Mladiu, ja sam mu neakinje Sibelina oca! ree admiral samozatajno. estitam. Oprostite, gospodine admirale, u civilu ste pa vas nisam odmah prepoznao. Sibel o vama govori s velikim potovanjem. Zapravo, Sibel mi je rekla da se jedna njezina daljnja neakinja, kada je prije mnogo godina otila u svoj ljetnikovac na Hejbeliadi, ondje zaljubila u nekoga pristalog pomorskog asnika, no nisam sasluao njezinu priu mislei samo na to kako bi admiral bio jedno od onih vanijih vojnih lica prema kojima se treba jako dobro ophoditi zato to svakoj bogatoj Obitelji takav moe zatrebati za veze s dravom, odgaanje vojne obveze i druge vrste protekcije. Sada sam ga, tjeran nekim udnim nagonom da budem skroman i da mu se svidim, htio pitati sljedee: Gospodine admirale, kada e vojska uzeti uzde u svoje ruke? Komunisti i islamisti s o biju strana vode zemlju u propast, no osjeao sam da bi, premda sam pijan, mogao smatrati da sam neuljudan. U jednom trenutku nagonski sam ustao, kao u nekom snu, i u daljini ugledao Fusun. Gospodo, moram ii, rekoh ljudima za stolom i krenuh. Kao i uvijek kad mnogo popijem, osjeao sam se kao duh. Fusun je u meuvremenu bila prela za stol posve otraga. Na sebi je imala halji nu s naramenicama. Golih i lijepo oblikovanih ramena i uredne kose, izgledala je predivno. Ve to to je naas mogu vidjeti, pa makar iz daljine, ispunjavalo me je sreom i uzbuenjem. Pravila se da me ne primjeuje. Za etvrtim stolom od ukupno sedam, koliko ih se isprijeilo meu nama, sjedila je uznemirena obitelj Pamuk. Uputio sam se prema njima i razmijenio nekoliko rijei s braom Ajdinom i Gunduzom Pamukom, koji su neko vrijeme poslovno suraivali s mojim ocem. U mislima sam bio za Fusuninim stolom i odmah zamijetio da za stolom do njenoga sjede ljudi iz Satsata, da mladi i ambiciozni namjetenik Kenan - jednako kao i svi drugi - ne skida oi s nje, te da se s njom i sprijateljio. Poput mnogih porodica koje su s vremenom zbog nesposobnosti izgubile svoje bogatstvo, i Pamukovi su se drali suzdrano i povueno osjeajui nelagodu meu novopeenim bogataima. Na dvadesettrogodinjem Orhanu, koji je sjedio za stolom sa svojom lijepom majkom, ocem, starijim bratom, stricem i neacima i neprestance puio, nisam zamijetio nita vrijedno spomena, osim da je napet i nestrpljiv te da nastoji zadrati podrugljiv smijeak. Napustio sam dosadni stol Pamukovih i krenuo ravno prema Fusun. Kako opisati zadovoljstvo na njezinu licu kada je vidjela da joj prilazim smjelo i s ljubavlju, i da se vie nee moi pretvarati da me ne vidi? Smjesta ju je oblilo rumenilo i njezina tamno ruiasta put udesno je zablistala. Iz pogleda tete Nasibe zakljuio sam da joj je Fusun sve rekla. Najprije sam stisnuo koa tu ruku tete Nasibe, a onda i tetkovu; i nju su - ba kao i ruku njegove keri - krasili njeno zapee i dugi prsti. inilo se da nita ne zna o nama. Kad je doao red na moju ljepoticu, rukovah se s njom, potom se nagnuh i poljubih je u oba obraza, i smjesta osjetih udnju za trenucima sree i naslade koju osjeam kad joj ljubim osjetljiva mjesta na vratu i ispod uha. Pitanje Zato si dola?, koje je neprestance odzvanjalo u meni, odmah se promijenilo u Dobro je to si dola! Oi su joj bile diskretno naminkane, usne namazane blijedo ruiastim ruem. Zbog svega toga, kao i zbog parfema kojim se namirisala, inila mi se nekako uzbudljivo stranom i jo enstvenijom. Po njezinim crvenim oima, po djejim podonjacima nateklim od plaa, zakljuio sam da je nakon rastanka sa mnom one veeri plakala. Najednom joj lice poprimi odluan izraz samouvjerene ene. Gospodine Kemale, poznajem gospoicu Sibel, ona je sigurno pravi izbor za vas. Od srca vam estitam. Ah, hvala lijepa!

Gospodine Kemale, oglasi se njezina majka istoga trenutka, iako ste sigurno silno zauzeti, opet ste nali vremena da po mognete mojoj keri u matematici. Bog vas blagoslovio! Sutra ima ispit, zar ne? rekoh. Bilo bi dobro kad bi noas ranije pola kui. Naravno da to itekako imate pravo rei, odvrati Fusunina majka. No radei s vama, sirotica se jako namuila. Dopustite joj da se barem jednu veer zabavi! S uiteljskom susretljivou nasmijeio sam se Fusun. Od amora i glazbe kao da nas nitko nije uo, inilo se kao da sanjam. U pogledima koje je Fusun upuivala majci prepoznao sam ljutnju koju sam katkad zamjeivao i tijekom naih susreta u Apartmanu Milosre, te sam bacio posljednji pogled na njezine napola obnaene prelijepe grudi, divna ramena i djeje ruke. Vraajui se, osjetio sam kako duboko u meni, usporeno kao na filmu, lagano raste osjeaj sree poput nekog divovskog vala koji se razbija o obalu te da ta srea samo to nije trijumfalno zapljusnula moju budunost. Orkestar Srebrno lie izvodio je Veer na Bosporu, adaptaciju pjesme Its Now or Never. Da nisam vrsto vjerovao u to da se nepomuena srea na ovome svijetu moe ostvariti samo u zagrljaju neke druge osobe, i samo sada, proglasio bih taj trenutak najsretnijim trenutkom svoga ivota. Jer, iz rijei Fusunine maj ke i ljutitih i povrijeenih pogleda koje joj je upuivala Fusun, zakljuio sam da naoj vezi nije doao kraj, ak da njezina majka pod odreenim uvjetima pristaje na to. Shvatio sam: ako se prema njoj budem ophodio vrlo paljivo i brino te joj time dao do znanja koliko je volim, nee otii od mene dokle god sam iv! To je pak znailo da mi je Bog ve s mojih navrenih trideset godina, ne izlaui me prevelikoj boli i gotovo bezuvjetno, da rovao onu nemoralnu muku sreu koju je tek djelomice, usto i nakon veli kih muka, darivao nekim svojim rijetkim robovima, a mojemu ocu i strievima tek kad su navrili pedeset i koju; dakle, s jedne strane dijelio sam sve uitke sretnoga obiteljskog ivota s obrazovanom, kulturnom, razboritom i lijepom enom, a s druge pak imao sreu da s lijepom, zgodnom i neobuzdanom djevojkom odravam tajnu i duboku ljubavnu vezu. Iako uope nisam bio vjernik, veselo mnotvo uzvanika okupljenih u vrtu hotela Hilton, svjetla Bospora koja su treperila izmeu arenih lampiona i kronji platana i ljubiasto plavo nebo iza njih tog su mi se asa neizbrisivo urezali u pamenje kao razglednica sree koju mi je sam Bog poslao. Gdje si bio? upita me Sibel. Krenula je u potragu za mnom. Zabrinula sam se. Berin je rekla da si malo vie popio, jesi li dobro? Da, duo, bilo je malo previe, no sad sam dobro. Naprosto sam presretan. I ja sam presretna, ali imamo jedan problem. Koji? Nita se ne dogaa izmeu Nurdihan i Mehmeta. Ako ne ide, ne ide. Mi smo sretni. Ne, ne, oboje to ele. Sigurna sam da bi se odmah ak i uzeli samo kad bi se malo zagrijali jedno za drugo. Ali, oboje sjede kao oduzeti... Bojim se da e propustiti prigodu. Iz daljine sam bacio pogled na Mehmeta. Nikako mu nije po lazilo za rukom zbliiti se s Nurdihan, a kad bi i sam postao svjestan svoje nesposobnosti, ljutio bi se na sebe, patio i jo vie se zatvarao u sebe. U jednom kutu stajao je mali stol za posluivanje, na kojemu je bila hrpa praznih tanjura. Sjednimo onamo i malo porazgovarajmo, rekoh. Moda je za Meh meta prekasno... Moda vie nije mogue da se oeni nekom estitom i lijepom djevojkom! Zato? Sjeli smo za stol. Sibel je, iz radoznalosti i straha, drala oi irom otvorene. -Rekao sam joj da Mehmet nee pronai sreu nigdje drugdje osim u nekoj od soba to miriu na parfem, u etvrti crvenih svjetiljki. Od konobara koji je smjesta doao, zatraio sam rakiju. Tebi su te sobe jako poznate, ree Sibel. Jesi li i ti odlazio s njim onamo prije nego to si me upoznao? Jako te volim, rekoh joj poloivi ruku na njezinu, ne obraajui pozornost na konobara iji je pogled na trenutak zastao na naim rukama i zarunikim prstenovima. Ali, Mehmet zacijelo osjea da s bilo kojom estitom djevojkom vie nee moi doivjeti iskrenu ljubav. Ah, kakva teta! ree Sibel. Zbog djevojaka koje su ga se plaile... On ih nije morao plaiti... Djevojke imaju pravo... to ako se ovjek ne oeni djevojkom s kojom je spavao? Ako je ponu ogovarati, ako ostane bez igdje ikoga, to joj je initi? To se odmah vidi, ree Sibel oprezno. to se odmah vidi? Moe li se vjerovati nekom mukarcu ili ne. Nije to tako lako vidjeti. Jako mnogo djevojaka pati ba zbog toga to su neodlune. Ili pak vode ljubav s voljenim ovjekom , ali iz straha ne mogu ni uivati u tome... Ima li onih koje se uputaju u odnos bez ikakva zazora, to ne mogu znati. Da Mehmet nije sluao primamljive prie o seksualnoj slobodi u Europi, najvjerojatnije si ne bi utuvio u glavu da su predbrani odnosi s djevojkom moderni i civilizirani. Tada bi vjerojatno i imao jako sretan brak s nekom estitom djevojkom koja bi se zaljubila u njega. Pogledaj kako se sada mui uz Nurdihan... Zna da je Nurdihan u Europi imala bliske veze s mukarcima. .. To ga privlai, i istodobno plai... ree Sibel. Pomozimo

mu! Orkestar Srebrno lie svirao je svoju pjesmu Srea. Ponijela me osjeajnost te glazbe. Osjetih kako mojim ilama kola ljubav prema Fusun, te oinski rekoh Sibel da e za jedno stoljee vjerojatno i Turska biti suvremena zemlja, da tada nitko nee mariti za ednost i strahovati od onoga to bi mu se moglo prigovoriti, i da e se svi voljeti i biti sretni, to im je i obeano kad budu u raju, no da e do toga dana jo mnogi ljudi patiti zbog ljubavnih i seksualnih jada. Ne, ne, ree moja dobroudna i lijepa zarunica drei me za ruku. I oni e uskoro biti sretni, ba kao i mi danas. Jer, nas dvoje sigurno emo vjenati Mehmeta i Nurdihan. Dobro, a to moramo poduzeti u vezi s tim? Jesu li se to mladi zarunici povukli u kut i ve ne koga ogovaraju? Tim nam se rijeima obratio debeli gospodin kojega ni smo poznavali. Slobodno sjednem kraj vas, gospodine Kemale? Ne saekavi odgovor, dohvatio je stolac sa strane i privukao ga k nama. Bilo mu je etrdesetak godina; u zapuku je nosio bijeli karanfil, i oko njega se irio neki sladunjav, omamljujui i teak enski miris. Kad se mladenka i mladoenja tako povuku ustranu, propadne cijela zabava. Mi jo nismo mladenka i mladoenja, rekoh. Samo smo se zaruili. No svi kau da su ove velianstvene zaruke pompoznije ak i od najraskonije svadbe. Imate li za svadbu u vidu jo neko mjesto osim Hiltona? Oprostite, s kim razgovaram? Zapravo bih se morao ispriati, gospodine Kemale, imate pravo. Mi novinari mislimo da nas svatko mora poznavati. Zovem se Sureja Sabir. Moda me se sjetite po vijestima koje za Veernji list piem pod pseudonimom Bijeli Karanfil. Ah, vae vijesti iz visokog drutva ita cijeli Istanbul, ree Sibel. Mislila sam da ste ena, izvrsno poznajete modu i odjeu. Tko vas je pozvao na zaruke? upitah nepromiljeno. Velika hvala, gospoice Sibel. I u Europi je poznato da se suptilni mukarci razumiju u modu. Gospodine Kemale, prema Zakonu o turskome tisku, mi novinari imamo pravo nazoiti svim, za javnost otvorenim skupovima, pod uvjetom da nadlenoj osobi pokaemo ovu novinarsku iskaznicu. A svi skupovi za koje se tiskaju pozivnice smatraju se otvorenima. Ali, unato tom e, ja sve ove godine nisam ni jedan jedini put otiao na zabavu na koju nisam bio pozvan. A na ovu lijepu veer pozvao me nitko drugi doli vaa milostiva gospoa majka. Kao suvremena ena, vaa gospoa majka uvaava ono to zovemo novostima iz visokog drutva, to jest drutvenim dogaanjima, i esto me poziva na svoje zabave. Izmeu nas se razvilo takvo povjerenje da vijesti s nekih zabava, na koje nemam mogunost otii, dobivam od vae majke i prenosim ih onako kako sam ih uo. Jer, milostiva, ba kao i vi, na sve obraa pozornost i nikada mi ne daje pogrene informacije. U mojim vijestima iz visokog drutva nema niega netonog, niti moe biti, gospodine Kemale. Vi ste Kemala pogreno shvatili, promrsi Sibel. Maloprije su neke zlonamjerne osobe spominjale kako se veeras, na ovome mjestu, nalaze svi prokrijumareni viskiji i pjenuci koji postoje u Istanbulu... Zemlja nam oskudijeva u devizama, ne moemo kupiti mazut i pokrenuti tvornice i proizvodnju. Ovdje ima ljudi koji, iz jala i neprijateljstva prema bogataima, mogu za svoje novine napisati otkuda krijuma reno pie, i tako baciti ljagu na ovu lijepu no. Ako se i prema njima ponesete onako kako ste prema meni, vjerujte mi da mogu napisati jo i gore stvari... Ne, ja vas uope ne elim ozlojediti. I stoga smjesta i za sva vremena zaboravljam te vae neli jepe rijei. Jer, turski je tisak slobodan. No i vi ete meni, molim lijepo, sasvim poteno odgovoriti na jedno pitanje. Naravno, gospodine Sureja, izvolite! Maloprije ste se, vas dvoje novih zarunika, bili zadubili u neki jako zanimljiv i ozbiljan razgovor... To me zainteresi ralo. O emu se zapravo radi? Pitali smo se jesu li gosti uistinu zadovoljni ponuenim jelima, odgovorih. Gospoice Sibel, imam za vas dobru vijest, ree veselo Bijeli Karanfil. Va budui mu uope ne zna lagati. Kemal ima dobro srce, uzvrati Sibel. Ne, pitali smo se koliko ljudi u ovome mnotvu pati zbog ljubavnih, branih, pa ak i seksualnih problema. Ah, ote se novinaru utog tiska. Pala je rije seks, koja je bila posve nova i doivljavana kao feti, pa je na trenutak zautio ne znajui bi li zauzeo pozu primjerenu zgranutu ovjeku, ili bi radije pokazao razumijevanje za dubinu ljudskih nevolja. Vi ste, naravno, moderni, sretni, suvremeni ljudi koji su se izdigli iznad takvih problema, doda malo kasnije. Nije to rekao pod smjeljivo, nego s oputenou ovjeka koji zna da je u tekim situacijama najbolji izlaz dodvoriti se sugovorniku. S izrazom lica kao da vodi brigu o ostalim uzvanicima, poe nabrajati ija je ki u koga beznadno zaljubljena; koja djevojka izaziva pohotu mukaraca iako su je odline Obitelji izopile zbog preslobodnog ponaanja; koja se majka nada udati ker za vragolastoga sina kojeg bogataa i u kojoj je porodici mlitavi sin zaljubljen u drugu iako ve ima zarunicu. Sibel i meni bilo je zabavno slu ati ga, a Bijeli Karanfil, ponesen naim zanimanjem, govorio je sa sve veim i veim oduevljenjem. Upravo je rekao kako e svi skan dali, jedan za drugim, izai na vidjelo kad pone ples, kadli stie majka i posla nas za na stol rekavi da smo jako nepris tojni i da je vrlo pogreno to to smo se osamili i u potaji ogovaramo, dok nas svi gosti gledaju. Tek to sam sjeo za stol pokraj Berin, kad u meni opet svom snagom bijesnu slika Fusun, ba kao da sam elektrini stroj koji

su spojili na struju. No ovoga puta zrake te zamiljene slike isijavale su sreu, a ne nemir, i nisu osvjetljavale samo tu no, nego i moju budunost. Naas sam jasno osjetio da sam se poeo ponaati kao i svi mukarci koje usreuju njihove tajne ljubavi, a ponaaju se kao da ih sretnima ine njihove ene i Obitelji, te da se i ja ponaam kao da me Sibel usreuje. Nakon kraega razgovora s novinarem tra rubrike, majka je svratila za na stol. Molim vas, pripazite na te novinare, ree. Piu svakojake lai i rune stvari, a onda prijete ocu i zahtijevaju da kod njih objavljuje vie reklama. A sada, ustanite i otvorite ples, ljudi ekaju na vas. Okrenu se potom Sibel: Orkestar poinje svirati. Ah, kako si lijepa i mila! Sibel i ja smo ustali i plesali uz glazbu Srebrnog lia. Oiju prikovanih za nas, svi su nas uzvanici nijemo promatrali, to je naoj srei davalo neku umjetnu dubinu. Sibel mi je poloila ruku na rame kao da me hoe zagrliti, glavu posve primaknula mojim grudima, kao da smo sami u kutu neke mrane diskoteke; povremeno bi mi, smjekajui se, skrenula pozornost na neto, a kad bismo se okrenuli, ja bih preko njezina ramena provjerio kako nas to gleda konobar koji je zastao s punim pladnjem u ruci i sa smijekom na licu promatra nau sreu; kako je niz lice njezine majke kliznulo nekoliko suza; kako izgleda ena s neobinom frizurom nalik na ptije gnijezdo; kako su Nudihan i Mehmet u naoj odsutnosti jedno drugome gotovo okrenuli lea i kako devedesetogodinji gospodin, bivi ratni profiter iz Prvoga svjetskog rata, jede uz pomo svoga sluge s tankom kravatom oko vrata, ali otraga, onamo gdje je sjedila Fusun, uope nisam gledao. Dok je Sibel neprestance veselo brbljala o svemu to je mogla vi djeti preko ramena (Pogledaj onog! Vidi kakav je onaj!), mislio sam: bolje je da nas Fus un ne vidi. Najednom se prolomio pljesak, ne dug, no mi smo nastavili plesati kao da ga nije bilo. Kasnije, kad su i drugi parovi zaplesali, vratismo se za svoj stol. Bili ste jako dobri, tako ste dobar par! ree Berin. Mislim da u tom trenutku meu plesaima jo nije bila Fusun. Sibel je jako muila spoznaja da se izmeu Nurdihan i Mehmeta ba nita ne dogaa, toliko da me zamolila da razgovaram s Mehmetom. Reci mu neka se malo udvara djevojci, rekla je, no nita nisam poduzeo. I Berin se, apui, umijeala u razgovor; rekla je da nita ne ide silom, da ih je pozorno gledala i da su ne samo Mehmet, nego oboje, jako umiljeni i pretjerano osjetljivi, te da nema smisla ustrajavati na toj vezi ako se jedno drugome ne sviaju. Ne, proslave zaruka i svadbe imaju neku aroliju, usprotivi se Sibel. Mnogi koji su se na njima upoznali, poslije su se uzeli. To posebno ozraje ne djeluje samo na djevojke, nego i na mladie. Samo im treba pomou u tome... O emu to razgovarate? Da ujem i ja, oglasi se brat i odmah se ukljui u raspravu. Docirajuim tonom, ree da je prolo doba sklapanja brakova preko posrednika, ali da i danas dobronamjerni posrednici imaju pune ruke posla jer - za razliku od Europe - u Turskoj mladi nemaju dovoljno prigoda da se meusobno upoznaju. Potom se okrenu Nurdihan, kao da je na trenutak smetnuo s uma da je ta tema naeta zbog nje i Mehmeta: Vi se, na primjer, ne biste udali preko branog posrednika? Ako je mukarac pristao, nije vano kako ete ga nai, gospodine Osmane, uzvrati ona hihoui se. uvi te odvane rijei, svi smo prasnuli u smijeh kao da se radi samo o ali. Samo je Mehmet pocrvenio do uiju i skrenuo pogled ustranu. Vidi li, apnu mi poslije Sibel na uho. Uplaio je mladia. Sad misli da smo ga ismijali. Ja uope nisam obraao pozornost na plesae. No gospodin Orhan Pamuk, s kojim sam se susreo mnogo godina poslije, kada sam osnivao Muzej, rekao mi je da je ba negdje u vrijeme tog naeg razgovora Fusun plesala s dvojicom mukaraca. Prvoga nije poznavao i nije ga se sjeao, no odmah mi je bilo jasno da je to bio Kenan iz Satsata. Drugi mukarac koji je Fusun zamolio za ples - rekao je to s ponosom - bio je on sam, dakle, glavom i bradom gospodin Pamuk, koji je sjedio za stolom Pamukovih kad su nam se pogledi susreli. Zaarenih oiju, pisac ove knjige priao mi je o tom plesu od prije dvadeset pet godina. itatelji koji iz usta gospodina Pamuka ele uti to je osjeao dok je s njom plesao, molim da pogledaju posljednje poglavlje knjige, naslovlj eno Srea. Dok je gospodin Orhan (u vjerodostojnost njegova svjedoenja i nakon toliko godina iskreno vjerujem) plesao, Mehmet se digao od naega stola i otiao; nije vie mogao izdrati Nurdihanino hihotanje i dvosmislene razgovore o ljubavi, braku, en idbi preko branih posrednika i o suvremenom ivotu. Nakon toga, svima nam je raspoloenje splasnulo. Bili smo nepristojni, ree Sibel. Povrijedili smo mladia. Ne gledaj u mene! ree Nurdihan. Ja nisam uinila nita vie nego vi. Svi ste pili i neprestano se smijete. A on je nesretan ovjek. Ako ga Kemal uspije vratiti za na stol, hoe li biti dobra prema njemu? upita Sibel. Znam da ga ti moe usreiti. I on tebe. No najprije prema njemu mora biti dobra. Nurdihan se svidjelo to to se Sibel pred svima zduno trudi spojiti je s Mehmetom. Ne moramo se odmah vjenati, ree. Upoznao me je, mogao je sa mnom makar razmijeniti koju rije. Mogao je, no bilo mu je teko poeti razgovor s tako samo svjesnom djevojkom kao to si ti, ree Sibel i smijui se apnu neto Nurdihan na uho. Znate li zato kod nas djevojke i mladii ne mogu nauiti flertovati? upita brat sa simpatinim izrazom lica, kakav je uvij ek imao kad je pio. Jer nemaju gdje flertovati. Jer u naem jeziku uope ne postoji rije za flert. U tvome jeziku, rije flert je prije naih zaruka znaila odvesti me u kino subotom popodne, ree Berin. I ponijeti sa sob om tranzistor da bi svakih pet minuta mogao uti rezultat utakmice koju igra Fenerbahe. Nisam nosio tranzistor radi utakmice, nego da te fasciniram, ree brat. Prvi sam u Istanbul donio tranzistor. I Nurdihan je priznala da se njezina majka hvalila kako je bila prva osoba u Turskoj koja je poela koristiti mikser. Ispriala

nam je da je majka, mnogo godina prije nego to su se u duanima poeli prodavati konzervirani sokovi, to jest krajem pedesetih godina, prijateljicama koje su joj dolazile na brid u kristalnim aama nudila sok od rajice, celera, repe i rotkvice, da j e dame iz visokog drutva pozivala u kuhinju i ondj e im pokazivala prvi mikser u Turskoj. Tako smo se u pratnji ugodne glazbe iz tih godina prisjeali kako su najistaknutiji meu istanbulskim burujima ozljeivali lica i ruke samo da bi bili prvi koji e ko ristiti aparate za brijanje, elektrine noeve za meso i otvarae za konzerve te neke jo udnije i stranije naprave. Priali smo o svim onim magnetofonima koje su, iz elje da se bude prvi, uzbueni pojedinci donosili iz Europe, i koji su se najee kvarili ve nakon prve uporabe; o suilima za kosu zbog kojih je redovito iskakao osigura, elektrinim mlincima za kavu kojih su se sluki nje bojale, o aparatima za spravljanje majoneze, za koje nije bilo rezervnih dijelova; i o tome kako su, budui da nitko nije mogao smoi snage da ih baci, zaboravljeni, godinama skupljali prainu u nekome kutu stana. Dok smo se tako zabavljali, zamijetismo da se na Mehmetovu praznom stolcu najednom stvorio Zaim-Vi- Zavrjeujete-Sve-, da je, ukljuivi se u razgovor istoga asa, i usto s nehinjenim veseljem, nakon etiri-pet minuta poeo neto aptati Nurdihan na uho, te da se ona hihoe. to je s tvojom Njemicom manekenkom? upita Sibel Zaima. Zar si i nju ve ostavio? Inge mi nije bila prijateljica. Vratila se u Njemaku, odgovori Zaim jednako raspoloen. Bili smo samo poslovni partneri, izvodio sam je neko vrijeme da joj pokaem Istanbul nou. Dakle, bili ste samo prijatelji! ree Sibel ponavljajui jedan od klieja koji se esto susretao u magazinima to su tih go dina cvjetali. I ja sam danas u kinu vidjela tu djevojku, ree Berin. U reklamama, smijala se jako ljupko i pila va sok. Okrenu se muu: Kad je kod frizera nestalo struje, izala sam u podne, otila u Site i gledala film sa Sophijom Loren i Jeanom Gabinom. Potom se opet okrenu Zaimu: Reklame viam posvud i u svim bifeima, a sok ne piju samo djeca, nego svi. estitam... Pogodili smo pravi trenutak, ree Zaim. A bilo je i malo sree. Budui da sam opazio Nurdihanin upitni pogled, te da to i Zaim od mene oekuje, Nurdihan sam ukratko objasnio da je moj prijatelj vlasnik tvrtke ekta, koja proizvodi nove sokove Meltem, i da nas je on upoznao s Inge, draesnom Njemicom s reklama kojima je oblijepljen cijeli grad. Jeste li imali priliku kuati nae vone sokove? upita je Zaim. Naravno. Posebno mi se svidio onaj od jagode, odgovori Nurdihan. Neto tako dobro ve godinama ne proizvode ni u Francuskoj. Vi ivite u Francuskoj? upita Zaim. Poslije nas je sve pozvao da za vikend posjetimo njegovu tvornicu, odemo na izlet na Bospor i na piknik u Beogradsku umu. 20 Svi za stolom gledali su u njega i Nurdihan. Nedugo nakon toga otili su plesati. Idi i nai Mehmeta da spasimo Nurdihan iz Zaimovih ruku! ree Sibel. Najprije da vidimo eli li Nurdihan biti spaena, uzvratih. Ne elim da moja prijateljica bude dobar zalogaj tom tobo njem Casanovi, koji razmilja samo o tome kako curu odvesti u krevet. Zaim je dobriina, potenjak, samo je slab na ene. I zato Nurdihan ne bi mogla i ovdje imati avanturu kakve je imala u Francuskoj? Mora li se zbog toga udati za njega? Francuz ne poniava enu zato to je s njime spavala prije braka, odgovori Sibel. A ovdje e je proglasiti svakakvom. I to je jo vanije, ne elim da Mehmetu slomi srce. To ne elim ni ja. No ne elim ni da tim brigama pokvarimo zaruke. Ne zna uivati u spajanju parova, ree Sibel. Zamisli samo da bi Nurdihan i Mehmet, kad bi se vjenali, godinama bili nai najbolji prijatelji. Ne mislim da bi Mehmet veeras mogao iupati Nurdihan iz Zaimovih ruku. Na zabavama se boji suparnitva s drugim mukarcima. Porazgovaraj s njim, nek se ne plai. Obeavam da u to srediti s Nurdihan. Idi i odmah ga dovedi! Vidjevi da sam ustao, ljupko se nasmijala. Ba si zgodan, ree. Pazi, ne nabacuj se drugim curama, vrati se odmah i pozovi me na ples! Mislio sam da u usput vidjeti i Fusun. Dok sam, okruen do - vikivanjem i smijehom polupijanog i natisnutog mnotva traio Mehmeta obilazei stolove, rukovao sam se s mnogim ljudima. Majine tri prijateljice, koje su cijelo moje djetinjstvo svakoga etvrtka dolazile k nama na bezik,21 po dogovoru su obojile kosu u istu, svijetlo kestenjastu boju, i - kao po dogovoru - mahale mi od stola (s njima su sjedili i njihovi muevi) viui Ke -maal-e! kao da dozivaju dijete. Odjeven u bijeli smoking iz kojega su provirivale manete sa zlatnim gumbima i manikirane ruke namirisane parfemom (nakon rukovanja s njim dugo sam taj mi ris osjeao na svojoj ruci), jedan uvoznik, inae oev prijatelj, i nakon deset godina prizvao mi je u sjeanje jedan dogaaj: mi nistru carina, koji je od njega traio preveliko mito, ponudio je svenjeve dolara u golemoj kutiji od baklave na ijem je pokl opcu bio prizor iz An- tepa, no njihov je srdani razgovor snimio magnetofonom (svezao ga je zavojem ispod fotelje) i vrpcu dao u javnost, nakon ega je u tisku prozvan trgovcem koji je sruio ministra. Ponekad su mi neka lica bila jako poznata i vrlo bliska, ba kao
20 uma sjeverno od Istanbula, povrine oko 5.300 hektara. U njoj je podi gnuto sedam brana radi opskrbe Istanbula vodom. Prva je podignuta 1620., posljednja 1839. godine. uma je dobila ime po ratnim zarobljenicima koje je sultan Sulejman Velianstveni po povratku s pohoda na Beograd dao naseliti na tom podruju, tonije u selu Petra (raseljeno 1898.). 21 Kartaka igra.

i neke osobe s fotografija koje je majka brino izrezivala i lijepila u album, no osjeao sam udnu nelagodu zato to nisam m ogao povezati tko je to komu, tko je iji mu, brat ili sestra. Dragi moj Kemale, oslovi me ba u tom trenutku sredovjena ena. Sjea li se, duo, da si me zaprosio kad si imao est godina? Sjetio sam se tek kad sam pokraj nje ugledao njezinu prelijepu osamnaestogodinju ker. Ah, teta Meral, ki je ista vi! rekoh najmlaoj keri majine starije tete. Kad se majka ispriala rekavi da e rano napustiti zabavu jer ki sutra ima prijemni na sveuilitu, ja sam pomislio kako je izmeu te lijepe ene i mene, odnosno mene i njezine keri, razlika tono dvanaest godin a, a onda spontano pogledao u odreenom smjeru, ali na plesnom podiju i za nekim od stolova iza nje nisam vidio Fusun jer je vladala velika guva. Fotografiju na kojoj se ne vidi moje lice, nego samo Guven, oev prijatelj iz mladosti, inae agent osiguranja kojega su zvali Guven Potapa brodova, nabavio sam mnogo godina kasnije od jednoga kolekcionara koji se domogao svih fotografija sa zamka, svadba i zabava odranih u Hiltonu i odnio ih u svoj stan nalik golemu odlagalitu otpada. U pozadini fotografije snimljene nakon tri sekunde vidi se otmjen gospodin, inae bankar, kojega su mi predstavili kao poznanika Sibelina oca; iznenaen, prisjetio sam se da sam, kad bih otiao u londonski Harrods (ukupno dva puta), vidio tog gospodina kako, zamiljen , bira sebi tamno odijelo. Tijekom obilaska sjedao sam za stolove uzvanika i s njima se fotografirao. Zapaao sam da je mnogo tamnoputih ena obo jilo kosu u plavo; da je tu oko nas takoer mnogo vrlo bogatih i ambicioznih mukaraca; da ima mnogo slinih kravata, satova, tik la, narukvica, ali da su zalisci i brkovi mukaraca gotovo jednako potkresani. Usto, zamjeujui da su mi svi ti ljudi poznati i da imamo vrlo mnogo zajednikih uspomena, osjeao sam da me eka prelijep ivot i uitak u ljetnoj noi koja je mirisala na mimoze. Uslijedio je poljubac u obraze s prvom turskom mis Europe, koja se nakon dva neuspjena braka i navrene etrdesete godine ivota posvetila prikupljanju dobrovoljnih priloga za siromane, invalide i siroad i za balove humanitarnih organizacija (Ma kakav idealizam, dragi moj, uzima si neki postotak! kazala bi majka), te je zbog toga jedanput u dva mjeseca posjeivala moga oca na radnome mjestu. S udovicom iji je mu ubijen hicem u oko nakon svae u Obitelji zbog posla, i koja je na porodine skupove uvijek dolazila uplakana, razgovarao sam o ljepoti te noi. S iskrenim potovanjem stisnuo sam mekanu ruku Delala Salika, u to vrijeme najobljubljenijega, najneobinijeg i najodvanijeg turskog kolumnista (ovdje izlaem jedan njego v lanak). Za jednim stolom fotografirao sam se sa sinovima, keri i unucima pokojnoga gospodina Devdeta, jednog od prvih bogatih trgovaca muslimana u Istanbulu. Za drugim stolom, za kojim su sjedili Sibelini uzvanici, i ja sam se, skupa sa svim ostalim gostima, kladio kako e se zavriti serija Bjegunac, koju je tih dana pratila cijela Turska i koja je trebala zavriti u prvu srijedu nakon zaruka (dr. Richarda Kimblea trae zbog nekoga zloina, a on bjei, bjei i bjei jer ne moe dokazati nevinost !). Na kraju sam naao Mehmeta kako s Tajfunom, naim kolskim prijateljem iz Robert Collegea, uiva sjedei na barskoj stolici u kutu i pijucka rakiju. O, svi su mladoenje tu! uzviknu Tajfun kad je vidio da i ja sjedam. Ne samo zbog radosti ponovnoga susreta, nego i zbog sr etnih uspomena koje je u nama budila rije mladoenje, licima sve trojice preleti osmijeh pun enje. U posljednjem razredu gim nazije nas trojica smo, mercedesom koji je Tajfunov bogati otac davao sinu za kolu, neko vrijeme na podnevnim pauzama odla zili u iznimno luksuzan bordel u starom painskom konaku na padinama Emirgana, i svaki put spavali s istim lijepim i ljupkim djevojkama. A djevojke koje smo nekoliko puta uzeli u automobil i provozali, i uz koje smo se vezali snanim osjeajima koje smo nastojali prikriti, traile su od nas kudikamo manje novca nego od ostarjelih zelenaa i pijanih trgovaca s kojima su svaku veer lijegale. Vlasnica bordela, i sama neko luksuzna prostitutka, uvi jek se prema nama odnosila krajnje uljudno, kao da se sreemo na balu poznatih osoba u Klubu na Bujukadi. Ali, kad god bi nas za vrijeme podnevne pauze vidjela kako u kolskim odorama (sako i kravata) sjedimo u predvorju u kojem njezine djevojke, odjevene u minice, naveer pue i itaju fotoromane ekajui muterije, glasno bi se nasmijala i viknula: Djevojkeee, stigli su mladoenje iz kole! Nasluujui da bi to moglo razveseliti Mehmeta, naveo sam razgovor na slatke uspomene. Podsjetio sam ih tako na dan kad smo u toploj sobi, u koju se proljetno sunce probijalo kroz aluzine, zaspali svladani podnevnim umorom nakon voenja ljubavi, te tako propustili prvi poslijepodnevni sat, i kako nas je, kad smo uli u razred usred drugoga sata, starija profesorica zemljopisa pitala zato kas nimo, a mi smo odgovorili da smo uili biologiju, nakon ega je uiti biologiju za nas znailo ii u bordel. Prisjetili smo se i toga da su djevojke iz staroga konaka, na ijem je proelju pisalo Hotel -restoran Hilal, imale botanike nadimke Cvijet, List, Lovor i Rua, te smo ugodno proaskali i o razlozima za to. Jednom smo djevojkama otili u noni posjet; i ba kad smo se s njima povukli u sobe, doao je jedan glasoviti bogata i sa sobom doveo poslovne partnere Nijemce. Kucali su nam na vrata, djevojke su navrat nanos morale napustiti sobu i otii kat nie, da im otpleu trbuni ples. Nama su pak, za utjehu, dopustili da sjednemo za udaljeni stol u restoranu i nijemo ih gledamo kako pleu. S enjom smo razgovarali o tome s kakvim smo golemim osjeajem sree gledali trbuni ples to su ga izvodile nae djevojke odjevene u svjetlucavu plesnu odjeu sa ljokicama, ali ne da oaraju kicoe, nego nas trojicu, i pri tom smo osjeali kako nismo samo zaljubljeni, nego i spremni da taj doivljaj ne zaboravimo dok smo ivi. Kad bih se za ljetnih praznika vratio iz Amerike u Istanbul, Mehmet i Tajfun su mi eljeli pokazati uda s kojima su se susretali u tim skupim kuama, koje su sa svakim novih naelnikom gradske policije doivljavale neku promjenu. Primjerice, u Ulici Siraselviler nalazila se sedmokatnica koja je neko pripadala Grcima, i u kojoj bi policija svakodnevno, no uvijek na nekom drugom katu, provela raciju i sve peatila, tako da su djevojke morale klijente primati svaki put na novome katu, ali uvijek u okruenju istoga namjetaja i ogledala. U jednoj sporednoj uliici na Niantau nalazila se vila iji su zatitari odbijali i tjerali

goste i zainteresirane muterije koji im se nisu inili dovoljno imunima. Luksuzna ermin, koju sam neto ranije vidio na ulazu u hotel, vozila je jo prije dvanaest godina plymouth 62; naveer bi autom napravila koji krug oko hotela Park i Diva te po Taksimu, nakratko parkirala i ekala muterije za dvije-tri njegovane djevojke u autu, a ako je prethodno bilo ugovoreno telefonom, nudila je ak usluge kod kue. Iz nostalginih pria mojih prijatelja zakljuivao sam da su oni na tim mjestima i s tim djevojkama imali kudikamo sretnije trenutke od onih koje su im mogle pruiti dobre djevojke koje su strepile nad svojom ednou i potenjem. Fusun nisam vidio za njezinim stolom, ali nije bila otila jer su ondje jo uvijek sjedili njezini roditelji. Naruio sam jo jed nu rakiju i pitao Mehmeta za nove adrese i novosti. Tajfun je u ali rekao da bi mi mogao dati adrese mnogih novih i luksuznih bordela, te mi ljutito priao o poznatim licima iz turskoga parlamenta koje je udoredna policija hvatala u prepadima na bordele; o oenjenim poznanicima koji najednom okrenu glavu i gledaju kroz prozor kako im se u prostoriji za ekanje pogledi ne bi sreli , o sedamdesetogodinjem kandidatu za premijera, za kojega je objavljeno da je umro kod kue, eni na rukama, iako mu je srce otkazalo u krevetu nekoga luksuznog bordela s pogledom na Bospor, i u vrstom zagrljaju s dvadesetogodinjom erkeski - njom, te o mnogim drugim imenima sa zabavnoga popisa osoba iz vojnih i politikih krugova. U pozadini se ula ugodna i njena glazba, budei uspomene u nama. Primijetio sam da Mehmet ne eli govoriti cinino i ljutito kao Tajfun. Spomenuo sam mu da se Nurdihan vratila u Tursku kako bi se udala i jo dodao kako je Sibel rekla da joj se svia. A sada plee s tvorniarem Zaimom, ree Mehmet. Da bude ljubomoran, odgovorih ne pogledavi u tom smjeru. Mehmet se najprije malo skanjivao, a onda mi je poteno priznao da mu je Nurdihan vrlo privlana, da bi, naravno, i on mogao sjesti kraj nje i udvarati joj se ako stvarno misli ozbiljno te da e mi, ako sve dobro krene, do kraja ivota biti zahvalan. Pa zato od poetka nisi bio drag prema djevojci? Ne znam. Naprosto nisam mogao. Vratimo se, rekoh, da ti netko ne zauzme mjesto. Dok sam se, ljubei se i grlei s brojnim uzvanicima, vraao prema naem stolu, na trenutak bacih pogled na plesni podij da provjerim kako se razvijaju stvari sa Zaimom i Nurdihan, ali ugledah Fusun... Plesala je s Kenanom, ml adim i zgodnim novim namjetenikom iz Satsata... Bili su preblizu jedno drugom... Osjetih kako mi se trbuhom iri jaka bol. Sjedoh za stol. I, ima li kakvih novosti? upita Sibel. Zar nikako nije ilo? Isto je i s Nurdihan. Zaim ju je oduevio. Gle samo kako pleu! Ne alosti se, zaboravi! Ne, ne. Mehmet je pristao. Pa zato si onda tako smrknut? Uope nisam. Duo, vidi se da neto ne valja! ree Sibel smijui se. to ti je? No dobro, nemoj vie piti! Kad je pjesma zavrila, odmah su poeli svirati novu, ovaj put laganiju i osjeajniju. Za stolom zavlada duga, vrlo duga tiina, a ja bolno outjeh kako u moju krv ulazi otrov ljubomore, iako nisam elio prihvatiti da je osjeam. I po ozbiljnim i pomalo lj ubomornim pogledima uzvanika koji su pratili ples osjeao sam da su se parovi na podiju jo vie primaknuli jedno drugom. Ni Mehmet ni ja nismo gledali u tom smjeru. Brat je neto kazao, ne pamtim vie to, ali se sjeam da sam se trudio ukljuiti u taj razgovor kao da se radi o neemu vrlo vanom. No kad je ubrzo zasvirala jo sladunjavija i romantinija pjesma, svi su - i Berin, i Sibel, i svi ostali, a ne samo moj brat - krajikom oka pratili tijesno pripijene plesae. Nikako se nisam mogao pribrati. to si rekla? upitah Sibel. Molim? Nita. Jesi li dobro? Da Srebrnom liu poaljemo poruku, neka naprave malu pauzu. Zato? Ma pusti goste da pleu! odvrati Sibel. Gle, ak i naj - stidljiviji pleu s djevojkama na koje su bacili oko. Vjeruj mi, polovica mukaraca e se na kraju oeniti tim djevojkama. Nisam pogledao onamo. Izbjegavao sam takoer da mi se po gled susretne s Mehmetovim. Gle, dolaze! ree Sibel. Na trenutak mi je poskoilo srce jer sam pomislio da dolaze Fusun i Kemal. No to su bili Nurdihan i Zaim, vraali su se za stol. Srce mi je jo uvijek ubrzano kucalo. Skoio sam s mjesta i uhvatio Zaima pod ruku. Doi, naruit u ti u baru neto vrlo posebno, rekoh i odve - doh ga onamo. Dok sam se u mnotvu ljudi ponovo ljubio i grlio s brojnim uzvanicima, Zaim se alio s dvjema djevojkama koje su se oito zanimale za njega. Jedna je bila visoka i crnokosa, po vinutoga osmanlijskog nosa, a kad sam uhvatio nesretne poglede druge, prisjetio sam se govorkanja da je prije nekoliko ljeta do uiju bila zaljubljena u Zaima i da se ak pokuala ubiti. Sve djevojke padaju na tebe, rekoh im sjedosmo u bar. U emu je tvoja tajna? Vjeruj mi, ne radim nita posebno. Niega posebnog nije bilo ni s njemakom manekenkom? Mrtav-hladan, Zaim se nasmijei kao netko tko skriva istinu. Uope mi se ne svia to me svi smatraju zavodnikom, ree malo poslije. Kad bih naao nekoga iznimnog poput Sibel, i ja bih se odmah oenio. Od srca ti estitam, Sibel je doista savrena djevojka. I po oima ti se vidi da si sretan.

Trenutano ba ne toliko. O tome elim razgovarati s tobom. Pomoi e mi, zar ne? Zna da u za tebe sve uiniti, ree gledajui me ravno u oi. Imaj povjerenja u mene i reci to te mui. Dok je barmen pripremao pie za nas, pogledao sam prema plesaima: da vidim je li Fusun, ponesena romantinom glazbom, ve naslonila glavu na Kenanovo rame. Taj rubni dio plesnog podija bio je mraan, i koliko god se trudio, nisam to mogao gled ati bez boli. Imam jednu daljnju roakinju po majci, poeh govoriti gledajui prema plesaima. Zove se Fusun. Je li to ona to je sudjelovala u natjecanju za mis? Upravo plee. Otkud zna? Prelijepa je, ree Zaim. Stalno je viam kad prolazim pokraj onog butika na Niantau. Kao i svi prolaznici, usporim i bacim pogled unutra. Njezina ljepota ne izlazi ovjeku iz glave. To svi znaju. Ona mi je ljubavnica, rekoh strahujui da bi Zaim mogao rei neto neprilino. Na prijateljevu licu pokaza se traak ljubomore. Boli me ak i spoznaja da sada plee s nekim drugim. Vjerojatno sam ludo zaljubljen u nju. Nekako se moram izvui iz svega toga, zapravo ni ne elim da to predugo traje. Da, djevojka je fantastina, ali tvoja situacija doista nije sjajna, ree Zaim. Zapravo, takve veze ni ne mogu predugo trajati. Nisam pitao zato ne bi mogle. Zaimovim licem kao da je preletjela sjena prezira i ljubomore, no nisam se na to obazirao. Shvatio sam da mu neu odmah moi rei to traim od njega. Najprije sam htio da postane svjestan dubine i iskrenosti moga odnosa s Fusun i da prema tome osjea potovanje. No bio sam pijan; i tek to sam poeo govoriti to osjeam prema njoj, osjetio sam da mogu govoriti samo o nebitnim stranama svoje veze i da bi me Zaim, ponem li spominjati emocije, mogao smatrati slabim i smijenim, pa me i osuditi iako je i sam imao desetke takvih veza. Od njega zapravo nisam oekivao da zna koliko su moji osjeaji iskreni, nego da shvati injenicu da sam sretan i roen pod sret nom zvijezdom. Kad s ove vremenske distance govorim o tom dogaaju, svjesniji sam toga svog oekivanja jer ga danas mogu bolje sagledati; no dok smo obojica gledali Fusun kako plee, zbrkano sam priao Zaimu o tome to se dogaalo izmeu mene i Fusun. Mojim kratkim, ali prodornim pogledima nisu mogli promaknuti tragovi ljubomore na njegovu licu, no u vjeravajui samoga sebe kako od njega ne oekujem ljubomoru, nego razumijevanje, govorio sam mu o tome da sam prvi mukarac s kojim je spavala, o srei koju osjeamo kad vodimo ljubav, o ljubavnim svaama i nekim neobinim stvarima koje su mi toga trenutka padale na um. Ukratko, rekoh ponesen nekim nadahnuem, ako postoji neto to u ovome trenu najvie elim, to je da ne izgubim Fusun dokle god ivim. Shvaam. Osjetio sam olakanje zbog toga to je moju priu prihvatio s mukim razumijevanjem, ne prigovarajui mi da sam sebian i ne donosei prosudbe o mojoj ljubavnoj srei. Sad me pak uznemirava to to plee s Kenanom, mojim mladim i marljivim suradnikom iz Satsata. eli me napraviti ljubo mornim, igra se s mladievim namjetenjem... Naravno, boji m se i da bi je on mogao shvatiti ozbiljno. Kenan bi zapravo bio idealan mu za nju. Shvaam, ree Zaim. Sad u Kenana pozvati za oev stol. A tebe molim sljedee: odmah nakon toga prii Fusun i pobrini se za nju; sportskim je zikom kazano, ne dopusti joj da se razigra da ne bih veeras umro od ljubomore i da nekako prebrodim ovu no ne razmiljajui o otputanju Kenana. Budui da su sutra prijemni na sveuilitu, Fusun i njezini uskoro e otii. A i toj nemoguoj ljubavi ionako e ubrzo doi kraj. Ne znam hoe li se tvoja cura veeras zainteresirati za mene, ree Zaim. A tu je jo jedan problem. Koji? Vidim da Sibel eli drati Nurdihan podalje od mene. eli je spojiti s Mehmetom. Ali, ja sam joj se vjerojatno svidio. I on a meni. elim da i ti meni pomogne u tome. Mehmet mi je prijatelj, ali neka borba bude ravnopravna. to ja tu mogu uiniti? Veeras ionako ne bih mogao nita vie poduzeti jer su Sibel i Mehmet tu, no zbog tvoje djevojke veeras se vie neu ni zanimati za Nurdihan. A ti e mi to nadoknaditi. Obeaj mi da e na nedjeljni piknik u mojoj tvornici dovesti i Nurdihan. Obeavam. Zbog ega me Sibel ne eli blizu Nurdihan? Zbog tvojih zavodnikih uspjeha, njemakih manekenki, trbunih plesaica... Sibel to ne voli. Prijateljicu eli udati za ov jeka u kojega se moe pouzdati. Molim te, reci joj da nisam tako lo. To joj i govorim, rekoh ustajui. Nakratko smo zautjeli. Hvala ti za nesebinu spremnost da mi pomogne. Ali, vodei brigu o Fusun, pripazi da se ne zaljubi u nju! Vrlo je slatka. Na Zaimovu se licu pojavi osmijeh tako pun razumijevanja da, makar i nakratko, osjetih olakanje nimalo se ne postidjevi ljubomore. Na povratku sjedoh za majin i oev stol. Ocu, koji je ve bio poprilino podnapit, rekoh da za stolom satsatovaca sjedi i je dan na mladi, vrlo pametni i marljivi namjetenik, Kenan, i da ga elim s njime upoznati. Da ne bih izazvao ljubomoru drugih na-

mjetenika, koji su sjedili za prilino udaljenim stolom, u oevo sam ime napisao poruku, dao je Mehmetu Aliju, konobaru koji nas je poznavao jo od otvorenja hotela, i zamolio ga da je prosli jedi Kenanu im glazbenici naprave predah. U jednome trenutku majka je pruila ruku kako bi ocu uzela au, rekavi mu da je dosta rakije, ali se pie prolilo po njegovoj kravati. Kad je oglaen prestanak plesa, poeli su nam sluiti sladoled u aama. Mrvice kruha, ae s tragovima rua na rubovima, umrljane ubruse, pune pepeljare, upaljae, prazne i prljave tanjure i izguvane kutije cigareta doivljavao sam kao odraz zbrke u svojoj glavi i bolno zamjeivao kako se ta no blii kraju. Tih godina svi smo s uit kom puili prije nego to bismo preli na novo jelo. U jednom trenutku popeo mi se u krilo djeak od est -sedam godina, a Sibel, koja je dijete iskoristila kao izgovor, dojurila je do naega stola, sjela pokraj mene i poela se igrati s njim. Kad je majka pogledala dijete koje je Sibel primila u naruje i rekla Ba ti dobro stoji! ve se plesalo. Malo poslije za na je stol sjeo mladi, zgodni i elegantno odjeveni Kenan te rekao da m u je bila velika ast upoznati se s bivem ministrom vanjskih poslova, koji se upravo spremao otii, i s mojim ocem. Kad se ministar udaljio klimavim hodom, objasnio sam ocu da Kenan jako dobro zna pro blematiku irenja Satsata u unutranjost te da se posebice zanima za Izmir; potom sam ga na sva usta hvalio, usto tako glasno da i moji, i svi gosti oko nas, mogu uti o emu govorim. Otac i njemu poe postavljati pitanja kakva je postavljao svim namjetenicima koje je primao u svoju tvrtku: Mladiu, koliko stranih jezika znate, itate li knjige, imate li kakav hobi, jeste li oenjeni? Nije oenjen, ree majka. Maloprije je divno plesao s Nesibinom keri Fusun. Da je ne ureknem, ta je djevojka izrasla u pravu ljepoticu! ree otac. Gospodine Kenane, ne dopustite da vas otac i sin gnjave razgovorima o poslu. Sad ste vjerojatn o zaokupljeni zabavom s mladim prijateljima. Ne, milostiva gospoo, imati prigodu upoznati se s gospodinom Mumtazom i s vama, velika je ast. Jako uglaen i uljudan gospodin, apnu mi majka. Da ga pozovemo jedne veeri? Majka je to izgovorila apatom, ali tako da je i Kenan moe uti. Kad se majka pretvarala da samo nama povjerava kako joj se netko svidio i kako ga potuje, onda je eljela da to uje i osoba koju hvali, pa bi njegovu posramljenost tim rijeima smatr ala dokazom svoje snage i smjekala se. I dok se upravo tako smjekala, Srebrno lie poelo je izvoditi vrlo laganu i osjeajnu pjesmu. Vidio sam da je Zaim pozvao Fusun na ples. Razgovarajmo sada o Satsatu i njegovu irenju u unutranjost kad je ve i otac tu, predloih. Zar e sada, na svojim zarukama, govoriti o poslu? upita majka. Cijenjena gospoo, obrati se Kenan majci, moda ne znate, ali va sin tri -etiri dana u tjednu, kad svi odu svojim kuama, ostaje u uredu i radi do kasno u no. Ponekad i gospodin Kenan ostane sa mnom raditi, dodadoh. Da, potvrdi Kenan, zna nam biti jako zabavno. Ne samo da radimo do ranih jutarnjih sati, nego i slaemo rime s imenima dunika. to radite s ekovima bez pokria? upita otac. Volio bih da zajedno porazgovaramo o tome sa Satsatom i njegovim prodavaima, dragi oe, rekoh. Dok je orkestar izvodio laganu, osjeajnu pjesmu, razgovarali smo o inovacijama koje smo kanili uvesti u Satsat, o mjestima za provod na Bejogluu u vrijeme kad je otac bio mlad kao Kenan, o metodama gospodina Iza ka, prvoga oeva raunovoe, kojemu smo svi skupa nazdravili okrenuvi se prema njegovu stolu, o ljepoti noi i mladosti i o ljubavi (oev izraz) - otac je kroz alu opet naveo razgovor na tu temu. Unato ustrajavanju da mu odgovori na postavljeno pitanj e, Kenan se nije izjasnio je li zaljubljen. Majka je ispitivala Kenana o njegovoj Obitelji, a kad joj je rekao da mu je otac radio u gradskoj komunalnoj slu bi i da je godinama vozio tramvaj, rekla je: Ah, kako su ti stari tramvaji bili lijepi, zar ne? Vie od polovice uzvanika ve je bilo na nogama, a i ocu su se u meuvremenu poele sklapati oi. Stoga su se digli i njih dvo je, svakome od nas dali po poljubac, a na odlasku je majka, gledajui ravno u Sibel, a ne u mene, rekla: A ni ti, sinko, nemoj predugo! Kenan se htio vratiti za stol prijatelja iz Satsata, ali ga nisam pustio da ode. Neka trgovina bude u Izmiru, rekoh, no porazgovarajmo o tome i s bratom. Neemo se tako lako nai sva trojica. Kad sam mu za naim stolom htio predstaviti Kenana, brat (znao ga je odavno) zafrkantski podie lijevu obrvu i ree da sam dobro potegnuo. A onda pogleda Berin i Sibel te im oima pokaza au u mojoj ruci. Da, tono u tom trenu iskapio sam duplu. Jer, kad god sam vidio Zaima i Fusun kako pleu, obuzela bi me neka glupa ljubomora, a rakija mi je bila lijek. Bilo je vrlo glupo biti ljubomoran na njih dvoje, no dok je brat Kenanu objanjavao potekoe u vezi s naplatom ekova, svi za naim stolom, ukljuujui i Kenana, gledali su kako Zaim i Fusun pleu. ak je i Nurdihan, koja im je bila okrenuta leima, osjeala da Zaim poklanja panju nekoj drugoj i zbog toga se uznemirila. U jednome asu rekoh samome sebi: Sretan sam. Unato posvemanjem pijanstvu, osjeao sam da sve ide svojim tokom. Opazivi i na Kenanovu licu nemir slian svome, a brian kao svi poslodavci, pred tog svog ambicioznog i neiskusnog prijatelja, koji je netom bio ispustio djevojku iz naruja, stavih jednu utjenu rakiju, i to u fioku iz kakvoga sam i ja pi o. Istoga trena i Mehmet napokon pozva Nurdihan na ples, nato mi se Sibel okrenu i veselo namignu. Dosta je, duo, ree ljupko, ne pij vie! Ponesen tom Sibelinom ljupkou, pozvah je na ples. No im smo zali u mnotvo plesaa, shvatio sam koliko je odluka bila pogrena. Pjesma Sjeanje na to ljeto, koju je izvodilo Srebrno lie, kod Sibel je snano oivila divne uspomene na prolo ljeto, kad smo oboje bili beskrajno sretni (prieljkujem da ba takvu plimu uspomena izazovu i predmeti u mojem muzeju), i ona se zaljubljeno privi uza me. to bih sve dao da sam i ja, s istom iskrenou, mogao zagrliti svoju zarunicu s kojom sam trebao provesti sav svoj ivot i koju sam te veeri napokon dobro razumio! No u mi slima mi je bila Fusun. Trudio sam se vidjeti je u mnotvu plesaa, no istodobno sam se susprezao ne htijui da svjedoi Sibelinoj i mojoj srei. Izlaz sam naao u tome da dobacujem parovima koji su plesali i zbijam ale. Oni su se dobrohotno smijali, kao to je i red smjekati se ovjeku koji se napio

na kraju svojih zaruka. U jednom trenutku naao sam se rame uz rame s tada popularnim kolumnistom. Gospodine Delale, Ijubav i kolumna ne slie jedna na drugu, zar ne? upitah ga. A kad smo se nali pokraj Nurdihan i Mehmeta, ponaao sam se prema njima kao da su ve dugo skupa. Na francuskom sam neto dobacio gospoi Zumrut, koja se, kad god bi dola k nama u goste, u svakoj prigodi obraala majci na francuskome pod izgovorom da ne eli da je slukinje prislukuju. Pa ipak, goste kojima sam se obraao nije nasmijavala lucidnost mojih ala, nego sama injenica da sam ih zbijao pijan. Sibel je bila odustala od nauma da sa mnom otplee nezaboravan ples te mi je na uho aptala koliko me voli, da sam jako simpatian kad se napijem, da se ispriava ako me je gnjavila svojom strau da spaja ljude, no da je sve to inila radi sree naih prijatelja, te da se nepouzdani Zaim, nakon Nurdihan, sada nabacuje onoj mojoj dalekoj roakinji. Mrtei se, rekao sam joj da je Zaim zapravo veliki dobriina i jako pouzdan prijatelj. I dodao kako se i sam pita zbog ega se ona prema njemu ponaa tako loe. Zar ste Zaim i ti razgovarali o meni? to kae? upita Sibel. U tiini koja je zavladala izmeu dviju pjesama opet se naosm o pokraj Delala Salika, s kojim sam se maloprije naalio. Naao sam to povezuje dobru kolumnu i ljubav, gospodine Delale, ree. A to bi bilo? upitah. I ljubav i dobra kolumna moraju nas, dakako, odmah usreiti. No ljepota i snaga i jedne i drug e izravno je povezana s tim koliko emo ih pamtiti. Maestro, molim vas da jednoga dana piete i o tome! rekoh, no on vie nije sluao mene, nego tamnoputu gospou s kojom je plesao. Istoga trena ugledah pokraj nas Fusun i Zaima. Primaknuvi glavu njegovu vratu, Fusun mu je ispotiha neto govorila, a Zaim se, sretan, smjekao. O sjetio sam da nas ne samo Fusun, nego i Zaim, izbliza jako dobro primjeuju, no da, vrtei se u ritmu glazbe, hine da nas ne vide. Pazei da ne naruim plesni ritam, poveo sam Sibel prema njima; snano smo udarili s boka, kao piratska galija koja prati trgovaki brod, sustigne ga i pramcem se zarije u nj. Uh, oprostite! rekoh. Pa to sve vi! Kako ste? Sretan i posve zbunjen izraz na Fusuninu licu naveo me da se priberem i smjesta naslutim da bi mi pijanstvo moglo biti dobra isprika. Pustivi Si - belinu ruku, obratih se njoj i Zaimu: Zapleite malo vas dvoje! rekoh. Zaim maknu ruku s Fusunina struka. Ti misli da te Sibel dovoljno ne poznaje, rekoh. A i ti sigurno ima tota pitati Zaima. Gurnuo sam ih jedno prema drugom kao da se toboe rtvujem radi njihova prijateljstva. Kad su namrgoeni Zaim i Sibel zaplesali, Fusunin i moj pogled na trenutak se susretoe. Potom sam je obujmio oko struka i, lagano se vrtei ukrug, odveo je s tog mjesta, uzbuen poput zaljubljena mladia koji potajice odvodi djev ojku. Kako opisati mir koji me obuzeo kad sam je uzeo u naruje? Nesnosna buka, za koju sam mislio da potjee od amora brojnih uzvanika, svirke orkestra i udaljenoga huka grada, bila je samo nemir koji sam osjeao zbog razdvojenosti od nje. Cijeloga me ispunila duboka, meka, barunasta tiina sree, kao nejaku djecu koja samo u naruju jedne osobe prestanu plakati. Iz Fusuninih sam pogleda razaznavao da i ona osjea istu sreu; osjeao sam da utnja znai da oboje primjeujemo koliko usreujemo jedno drugo, i prieljkivao sam da ples nikada ne zavri. No ubrzo sam, uznemiren, shvatio da ta utnja za nju ima posve drugo znaenje: zahtijevala je odgovor na pitanje to e biti s nama? kojem sam uvijek do tada izvrdavao okreui stvari na alu. Shvatio sam da je radi toga odgovora veeras i dola ovamo. Zanimanje koje su te veeri za nju pokazivali mukarci, divljenje koje sam zamijetio ak i u pogledima djece, ulili su joj samopouzdanje i olakali bol. I ona bi mene mogla poeti doivljavati kao prolaznu avanturu. Osjeaj da se proslava blii kraju u mojoj se pijanoj glavi, koja je u tim trenucima dobro radila, usplahireno mijeao sa strahom da bih mogao izgubiti Fusun. Ako se dvoje vole onoliko koliko se mi volimo, nitko im ne moe stati na put, rekoh i sam se udei rijeima koje su mi spontano izale iz usta. Budui da znaju kako nita ne moe prekinuti njihovu ljubav, ljubavnici poput nas ute u sebi utjehu koja nikada ne umire, ak ni u najteim danima, pa ak ni kad nehotice jedno drugome ine najokrutnije i pogrene stvari. No moe biti sigurna da u od danas sve dovesti u red. Slua li me? Sluam. Uvjerivi se da nas nitko ne prislukuje u gomili plesaa koja nas je okruivala, nastavih: Sreli smo se u vrlo nezgodno vrijeme. Na poetku nismo mogli znati koliko e naa ljubav biti prava. No napokon u sve dovesti u red. Sada nam je najvaniji tvoj sutranji ispit. Veeras se ne bi trebala zamarati ovim problemima. Reci mi to e biti poslije ovoga? Kao i do sada, naimo se sutra - glas mi je na trenutak zadrhtao - u dva sata, nakon ispita, u Apartmanu Milosre. Tamo u ti na miru iznijeti to kanim dalje. Ako nema povjerenja u mene, nikada me vie nee vidjeti. Ne, doi u ako mi to sada kae. Bilo je prelijepo doticati njezina prekrasna ramena i ruke boje meda i u pijanoj glavi matati o tome da e mi doi sutra u dva, da emo, kao i uvijek do tada, voditi ljubav i da se od nje neu razdvajati dok sam iv, toliko lijepo da sam smjesta shvatio da za nju moram sve uiniti. Nitko se nee isprijeiti meu nama. Dobro, doi u sutra nakon ispita, a ti e mi rei kako e to izvesti. Nadam se da nee prekriti obeanje. Rukom sam to je mogue neupadljivije njeno stisnuo Fusi - nine slabine trudei se da je u ritmu glazbe privuem k sebi. Njezino opiranje budilo je u meni jo veu elju. No pribrao sam se naslutivi kako bi moje upinjanje da je pred svima zagrlim m ogla protumaiti vie kao pijanstvo negoli kao znak ljubavi.

Moramo sjesti, rekla je u tom trenutku. Osjeam da nas gledaju. Oslobodila se moga zagrljaja. Odmah idi lei! priapnuh joj. Misli i na ispitu na to koliko te volim! Kad sam se vratio, za naim stolom nije bilo nikoga osim Berin i Osmana koji su se, smrknutih lica, prepirali. Jesi li dobro? upita Berin. Jako dobro, odgovorih bacivi pogled na neuredni stol i prazne stolice. Sibel je prestala plesati, a gospodin Kenan ju je odveo za stol ljudi iz Satsata, igraju neku igru. Dobro je to si plesao s Fusun, ree Osman. Smatram pogrenim to to je majka hladna prema njima. I Fusun i svim drugim ljudima moramo pokazati da se porodica zanima za nju, da smo zaboravili onu glupost s izborom za mis i da se brinemo za nju. Zabrinut sam za tu djevojku. She thinks she is too beautiful. Haljina joj je previe otvorena. U est mjeseci razvila se iz djevojice u djevojku, procvjetala je kao rua. Ako se ubrzo ne uda za estita ovjeka, ubrzo e je poeti ogovarati, a to e joj donijeti nesreu. to kae? Navodno sutra ima prijemni na sveuilitu. Ali i dalje plee, zar ne?! Ve je prola pono. Pogledao je za njom. Stvarno mi se svidio onaj tvoj Kenan. Neka se uda za njega! Da im to kaem? glasno mu doviknuh udaljavajui se. Jer, od djetinjstva sam inio suprotno od onoga to je brat traio od mene; stoga nisam zastao pozorno sasluati o emu je poeo govoriti, nego sam polako krenuo prema drugom kraju vrta. Godinama sam se prisjeao toga koliko sam bio sretan i raspoloen dok sam u to doba noi iao prema stolu za kojim su sjedili Fusunini i ljudi iz Satsata. Sve stvari bio sam posloio na njihovo mjesto i za trinaest sati i etrdeset pet minuta trebalo je da se naem s Fusun u Apartmanu Milosre. Preda mnom se, ba kao svjetlucava no na Bosporu, pruao prelijep ivot obeavajui mi sreu. alio sam se s lijepim djevojkama umornima od plesa, ije su haljine nakon svega djelovale izazovnije, s uzvanicima koji su ostali do ponoi, s prijateljima iz djetinjstva i ljubaznim damama koje me poznaju ve trideset godina, i alei se razmi ljao o tome da bih se, u krajnjem sluaju, mogao i oeniti s Fusun, a ne sa Sibel. Za neurednim stolom ljudi iz Satsata Sibel se ukljuila u seansu prizivanja duhova, koja je vie imala veze s pijanstvom negoli sa spiritizmom. Drutvo se ubrzo razilo kad se pozvani duhovi nisu oglasili na taj ne ba previe ozbiljni poziv. I Sibel je prela za slobodan susjedni stol i sjela pokraj Fusun i Kenana. Odmah su poeli razgovarati pa sam im se i ja htio pridru iti, no Kenan je, ugledavi me, istoga asa pozvao Fusun na ples. Ali, i ona je mene vidjela te ga je odbila rekavi da ju je nauljala cipela. Kao da se doista radilo samo o plesu, a ne o Fusun, Kenan je ustao i otiao s nekom drugom djevojkom otplesati neki od tada modernih, brzih plesova. Tako je mene zapala stolica izme u Fusun i Sibel, na rubu Satsatova stola koji se bio poprilino ispraznio. Sjeo sam izmeu njih dviju. Kako bih samo volio da nas je tada netko fotografirao te da tu fotografiju sada mogu izloiti poslije tolikih godina! Nakon to sam sjeo, obuzela me radost jer sam uo da razgovaraju o prizivanju duhova, i to s uzajamnim potovanjem i ne ba previe prisno, kao da su gospoe s Niantaa koje se godinama poznaju iz vienja i meusobno potuju. Fusun je rekla da sigurno postoji dua kao to to i nauava naa vjera (mislio sam da je slaba u vjerskoj naobrazbi), ali da je grijeh i protivno vjeri to to se mi koji ivimo na ovome svijetu trudimo stupiti u kontakt s duama na onome svijetu. Bile su to rijei njezin a oca koji je sjedio za susjednim stolom i kojemu je uputila kratak pogled. Ne sluajui oca, prije tri godine otila sam na jednu seansu prizivanja duhova, iz iste radoznalosti; prireivali su je moji prijatelji iz kole, nastavi Fusun. Bez razmiljanja sam na papir napisala ime jednoga svog prijatelja iz djetinjstva, kojega sam jako voljela i s kojim sam bila izgubila svaki kontakt... A kad se javila dua osobe ije sam ime - ne vjerujui u to - napisala iz iste zafrkancije i zabave, strano sam se pokajala. Zbog ega? Po podrhtavanju alice za kavu odmah sam shvatila da je moj izgubljeni prijatelj Neddet pretrpio veliku bol. Svaki put kad se alica zatresla sama od sebe, osjetila sam da mi eli neto rei. A onda se najednom umirila... Svi su mi rekli da je ta o soba umrla... Otkud bi to mogli znati? Doista, otkud? upita Sibel. Iste veeri, tragajui u ormaru za izgubljenom rukavicom, na dnu ladice nala sam maramu koji mi je Neddet darovao prije mnogo godina. Moda je to bila sluajnost... No ja nisam tako mislila. Iz toga sam iz vukla pouku: kad nam umru dragi ljudi, ne bismo ih trebali prizivati na seansama i time im dodijavati... Umjesto toga, mnogo bolju i trajniju utjehu mogu nam pruiti predmeti koji nas podsjeaju na njih, recimo, neka naunica. Fusun, drago dijete, poimo kui! oglasi se teta Nesibe. Ujutro ima ispit, a i ocu se oi sklapaju, pogledaj ga! Majko, jo samo minutu! ree Fusun odluno. Ni ja ne vjerujem u prizivanje duhova, ree Sibel. No pozovu li me, ne proputam priliku jer elim vidjeti ega se ljudi boje. Da eznete za nekim koga ste voljeli, to biste odabrali: seansu na kojoj ete s prijateljima prizivati njegov duh, ili neto to mu je neko pripadalo, neku stvar, recimo kutiju cigareta? upita Fusun.

Dok je Sibel smiljala odgovor, Fusun naglo ustade, nagnu se prema susjednom stolu, uze neku torbu i stavi je pred nas. I ova torba me podsjea na meni vrlo neugodan dogaaj, na to koliko sam se sramila zato to sam vam prodala krivotvorinu. Ja nisam bio shvatio da je to ba ona torba, ak i kad sam je vi dio na Fusuninu ramenu. Ali, nisam li je kratko prije najsretnijeg trenutka u svome ivotu kupio u butiku gospoe enaj i poslije, kad sam na ulici susreo Fusun, odnio u Apartman Milosre? I juer je bila ondje. Kako to da se najednom stvorila na ovome mjestu? Bio sam posve zbunjen, kao da je netko preda mnom izveo neki opsjenarski trik. Ta vam torba izvrsno pristaje, ree Sibel. Tako lijepo ide uz vau naranastu haljinu i eir, da sam vam pozavidjela im sam vas ugledala. Pokajala sam se to sam je vratila. Doista ste lijepi. Shvatio sam da gospoa enaj ima dosta krivotvorenih torbica. Vjerojatno je u izlog butika Champs-lyses stavila novu nakon to mi je tu prodala. Moda je Fusun posudila jednu za ovu no. Niste vie navraali u butik Champs-Elyses nakon to ste otkrili da je torba krivotvorena, ree Fusun i umilno se nasmijei Sibel. To me je rastuilo iako ste, dakako, apsolutno u pravu. Otvorila je torbu i pokazala nam unutranjost. Nai majstori izrauju izvrsne replike europske robe, svaka im ast... Pa ipak, oko znalca poput vas ipak smjesta uoi da se radi o krivotvorini. Htjela bih vam jo neto rei. Na trenutak se zagrcnula i zautjela, pomislio sam da e briznuti u pla . No pribrala se, skupila obrve i poela govoriti; mislim da je svaku izgovorenu rije brino smislila kod kue: Za mene je posve nevano dolazi Ii neto iz Europe, ili ne... Je li originalno, ili pak nije, ni to me ne zanima... Ja mislim da ljudi ne ele posjedovati neku stvar ne zbog toga to je krivotvorena, nego iz straha da bi mogla izgledati jeftino. Smatrati robu vrijednom ne zbog njezine stvarne vrijednosti, nego zbog marke, za mene je posve pogreno. Ima i ljudi koji pridaju vanost rijeima koje netko izgovara, a ne njegovim osjeajima... (Okrznula me pogledom.) Ova e me torba godinama podsjeati na vau no. Iskrene estitke, bila je nezaboravna. Ustala je, oboma nam stisnula ruku i poljubila nas u obraze. Upravo kad je htjela krenuti, pogled joj pade na Zaima, koji je prilazio stolu pokraj naega. Okrenu se prema Sibel i upita je: Gospodin Zaim i va zarunik pravi su prijatelji, zar ne? Da, jesu, odgovori Sibel. Dok je Fusun odlazila drei oca ispod ruke, Sibel ree: Zato me je to pitala? no u n jezinu pitanju ne samo da nije bilo omalovaavanja, nego se ak inilo da ju je istinski zavoljela. S ljubavlju i divljenjem gledao sam za Fusun koja se, izmeu oca i majke, udaljavala laganim korakom. Zaim je sjeo za na stol, pokraj mene. Za stolom iza tebe, tamo gdje sjede ljudi iz tvoje tvrtke, cijelu su no zbijali ale na tvoj i Sibelin raun, ree. Prenosim ti to kao prijatelju. Stvarno? Kakve to ale? Kenan je ispriao Fusun, a ona meni... Bila je jako povrijeena. Jer, svi u Satsatu znaju da se svaku veer nalazi sa Sibel u tvrtki i da, kad svi odu, vodite ljubav na kauu u efovu uredu. ale se odnose na to. to je pak sad? upita Sibel koja se vratila za stol. to te je opet oneraspoloilo?

25

BOLNO IEKIVANJE Cijelu no nisam mogao zaspati. Bojao sam se da bih mogao izgubiti Fusun. Posljednjih smo se tjedana Sibel i ja prilino rijetko sastajali u Satsatu, no ta mi pojedinost vie nije bila nimalo vana. Pred jutro sam nakratko zaspao. im sam se probudio, obrijao sam se, izaao van i dugo lutao ulicama. Vratio sam se duim putem proavi pokraj zgrade bive Kamene vojarne stare stotinu petnaest godina, koja je pripala Tehnikom sveuilitu i u kojoj je Fusun toga dana polagala prijemni ispit. Pred velikim ulaznim vratima kroz koja su brkati osmanlijski vojnici s fesom na glavi neko odlazili na obuku, sjedili su jedni iza drugih majke s maramama i oevi s cigaretama u ruci, i ekali svoju djecu. Uzalud sam pogledom traio tetu Nesibe u mnotvu ljudi koji su itali novine, razgovarali ili dokono gledali u nebo. Izmeu visokih prozora kamene graevine jo uvijek su se vidjele rupe od metaka koje su vojnici Operativne armije ispalili prije ezdeset est godina ruei s prijestolja sultana Abdulhamida. Uperivi pogled u jedan od njih, molio sam Boga da pomogne Fusun, koja je unutra rjeavala zadatke, i da mi je nakon ispita poalje razdraganu i veselu. No Fusun toga dana nije dola u Apartman Milosre. Mislio sam da e je ljutnja brzo proi. Kada se jako lipanjsko sunce probilo kroz zastore, a u sobi postalo prilino vrue, kasnila je ve dva sata na na uobiajeni sastanak. Bolio me pogled na prazan leaj, pa sam opet izaao i lutao. Usput sam gledao vojnike kako u nedjeljno popodne ubijaju vrijeme po parkovima, sretne Obitelji ija djeca hrane golubove, ljude kako s klupa uz more promatraju brodove i mukarce koji itaju novine, i pritom nastojao uvjeriti samoga sebe da e se Fusun sutra pojaviti u uobiajeno vrijeme. Ali, nije dola ni toga dana, ni poslije. Svakoga dana u isto vrijeme ekao sam je u Apartmanu Milosre. Kada sam shvatio da mi prerani dolasci jo vie

pojaavaju bol, odluio sam ne pojavljivati se prije pet do dva. Tono u pet do dva uao bih u stan drhtei od uzbuenja. Prvih petnaestak minuta izmjenjivale bi se u meni ljubavna bol i nada; bol koju sam osjeao izmeu grudi i trbuha penjala se i sudarala s uzbuenjem koje sam osjeao u onome dijelu glave gdje se spajaju nos i elo. Neprestano sam provirivao kroz zastore na ulicu, i pogled bi mi se zaustavio na hravoj ulinoj svjetiljci pred ulazom u zgradu. Malo bih pospremio sobu pozorno oslukujui korake prolaznika na ulici, svega kat ispod; znalo mi se uiniti da odluan bat enskih potpetica pripada njoj. Tek kad bi koraci produili bez usporavanja, prihvatio bih bolnu spoznaju da osoba koja je izala lagano zatvorivi ulazna vrata zgrade (ba kao Fusun) nije ona, nego netko drugi.

Kako sam proivljavao tih petnaestak minuta u kojima sam postupno spoznavao i prihvaao da se Fusun ni toga dana nee pojaviti, najbolje mogu predoiti satom i upotrijebljenim ibicama koje sam ovdje izloio. Kruei sobama, provirujui kroz prozor ili pak stojei u kutu nepokretan kao kip, oslukivao sam uzburkane valove boli u sebi. U stanu su kucali satovi, a ja sam bol nastojao ublaiti igrajui se minutama i sekundama. I dok su minute tekle prema trenutku naega susreta, u meni bi najednom, kao kakav proljetni cvijet, procvala slutnja da upravo stie. U tim trenucima prieljkivao sam da vrijeme bre potee kako bih se to prij e susreo s ljubljenom. No tih pet minuta nikako nije prolazilo. Na trenutak bi mi sinulo da se zavaravam, da zapravo ni ne elim da tih pet minuta proe jer Fusun moda nee ni doi. Tono u dva nisam vie bio siguran moram li se radovati to je otkucao trenutak naega susreta, ili tugovati zbog toga to svaka sekunda poslije dva umanjuje mogunost Fusunina dolaska. Znao sam da se svake sekunde udaljujem od svoje ljubavi kao putnik na brodu od obale; budui da sam toga bio svjestan, nastojao sam uvjeriti sa moga sebe da nije proteklo mnogo vremena otkako je otkucalo dva sata, i u glavi slagao snopie od minuta i sekunda. Odluio sam ne tugovati svake sekunde i minute, nego jednom u pet minuta! Tako sam bol osjeao samo jednom u pet minuta. Kad vie nije bilo mogue zanijekati da je proteklo prvih pet minuta, odnosno da je kanjenje postalo neporeciva injenica, bol bi se kao igla zabila u mene; u smrtnome strahu utvarao bih da je Fusun uvijek kasnila na na sastanak desetak minuta (u tome trenu nisam mogao dokuiti koliko je to bilo tono), pa bih prvih nekoliko minuta novoga petominutnog svenjia manje patio i, pun nade, matao o tome kako e svaki as pokucati na vrata i kako u je najednom ugledati pred sobom, kao i onoga dana kad smo se drugi put nali u majinu stanu. Utvarao sam da u se, kad pokuca, ljutiti na nju zato to nekoliko dana nije dolazila, ili da u joj sve oprostiti im je ugledam. U ta kratkotrajna matanja umijeala bi se i sjeanja; tako bi me na nju podsjetila alica iz koje je pila aj kad smo se prvi put sastali, ili pak vazica koju je bez ikakva povoda uzimala u ruke nestrpljivo hodajui gore -dolje. Nakon to bih, shrvan beznaem, krae vrijeme odbijao prihvatiti injenicu da su proli etvrti i peti petominutni svenji, logika bi me na kraju neumoljivo natjerala prihvatiti da Fusun nee doi ni toga dana. Toga asa bol u meni postala bi nepodnoljiva, pa bih se kao bolesnik sruio u postelju da joj se nekako pokuam othrvati.

26

ANATOMSKO LOCIRANJE LJUBAVNE BOLI Na ovome prikazu naih unutarnjih organa, kojim su neko istan - bulske ljekarne reklamirale sredstvo protiv bolova Paradison, ja sam za posjetitelje Muzeja obiljeio mjesta gdje sam osjeao ljubavnu bol, gdje je postajala jaa i odakle se irila. itatelju koji ne moe posjetiti na Muzej pojasnit u da je lijevi gornji dio eluca ishodina toka te boli. Kad postane snanijom, bol se odmah poinje iriti u upljinu izmeu prsa i eluca, kao to se vidi na ovome prikazu. Tada se ne bi osjeala samo u lijevome dijelu tijela, nego bi prelazila i u desni. inilo mi se da netko u mene zabija odvija ili usijanu eljeznu ipku, i unutra je vrti i potee; ili da mi se u elucu i trbuhu nakupila jaka kiselina i da su za moje unutarnje organe prionule ljepljive i aree morske zvijezde. Kad bi se bol pojaala, zahvaala bi elo, zatiljak, lea, moje snove i svaki dio moga tijela, i stezala me kao da me hoe udaviti. Katkad bi se - ba kao to sam obiljeio na prikazu koncentrirala tono oko pupka, gotovo u obliku zvijezde, onda bi se penjala i punila mi usta kao kakva kisela i opora tekuina budei u meni panian strah da u se uguiti; natjerala bi me da zajeim, a u cijelome tijelu osjetio bih pulsiraju u bol. Na trenutak bih zaboravio bol kad bih rukom udarao u zid, radio gimnastike pokrete ili kao sporta optereivao tijelo, no i kad je bila najslabija, osjeao sam kako kapa u krvotok kao iz pipe koja se ne da dokraja zavrnuti. Povremeno mi je stezala grlo i oteavala gutanje, katkad se irila prema leima, ramenima i rukama. No zapravo je uvijek bila u elucu, on joj je bio sredite. Unato njezinim opipljivim svojstvima, znao sam da je moja bol povezana s mislima i duevnim stanjem, ali se nisam usudio uputati u neophodno unutarnje ienje da bih je se oslobodio. Budui da nikada prije toga nisam doivio nita slino, bio sam zbunjen kao razmetljivi zapovjednik koji prvi put u ivotu mora odbiti napad. Pa ipak, gajio sam nadu koja je bol inila podnoljivom, ali je samim time i produavala, i u glavi sa m imao jako mnogo razloga zbog kojih mi je Fusun

svakoga dana trebala pokucati na vrata. U trenucima hladnog rasuivanja mislio sam da se ne ljuti samo zbog zaruka, nego i zbog toga to sam zatajio da se Sibel i ja volimo u uredu, zbog toga to sam na zarukama ljubomorno spletkario i drao je podalje od Kenana i, dakako, zato to mi nikako nije polazilo za rukom rijeiti problem s naunicom, te da me zbog svega toga eli kazniti. Ali, vrsto sam vjerovao da time kanjava i samu sebe jer si uskrauje neponovljive trenutke ljubavne radosti, i da tu kaznu nee moi izdrati. Morao sam prihvatiti bol, skrueno podnositi njezino irenje tijelom, stisnuti zube i trpjeti je sve dok se Fusun n e vrati i ne prihvati stvari onakvima kakve jesu. No, im bih pomislio na to, osjetio bih bolno kajanje zbog toga to sam im iz ljubomore poslao pozivnicu za proslavu zaruka, to joj nisam pronaao i vratio naunicu, to za nju nisam odvojio vie vremena i vie joj pomogao u matematici, ili zato to joj nisam vratio djeji bicikl i ostao na veeri kod njezinih. Ta pokajnika bol javljala se vie kao munjevito probadanje usmjereno prema unutra i irila se prema stranjem dijelu nogu i pluima izazivajui u meni udnu slabost. U tim trenucima nisam mogao stajati, pa sam udio pokajniki se baciti na krevet. Ponekad sam pomiljao da ne dolazi zbog toga to nije dobro prola na prijemnom ispitu. Onda bih skrueno matao da s njom dugo vjebam matematiku (to mi je ublaavalo bol) i da emo po zavretku instrukcija voditi ljubav. Prizori voenja lju- bavi javljali su se skupa s drugim prelijepim trenucima koje smo proveli zajedno, no ba tada poinjao bih se ljutiti na nju zato to je prekrila obeanje da e doi odmah nakon ispita, i to se nije ak ni ispriala zbog toga. Osim te ljutnje osjetio bih i bijes zbog njezinih malih grijehova, kao to su pokuaj da me na zarukama napravi ljubomornim i sluanje ala Satsatovih namjetenika na moj raun, pa bih te osjeaje koristio da se distanciram od nje i bespogovorno prihvatim njezinu elju da me kazni. Usprkos svim tim malim ljutnjama, nadama i drugim samoobmanama kojima sam pribjegavao da se zavaram, morao sam priznati poraz kad sam tjedan poslije, u petak oko pola tri, shva tio da opet nee doi. Bol je postajala okrutna i smrtonosna, i dokrajivala me kao divlja zvijer koja za rtvu nema ni trunke suuti. Leei kao mrtvac i udiui njezin miris skriven u plahtama, prisjeao sam se kako smo est dana prije u istoj postelji vodili ljubav. I dok sam razmiljao o tome kako bez nje neu moi ivjeti, najednom u meni planu ljubomora pomijeana s bijesom kojoj se nisam mogao othrvati: palo mi je na um da je moda nala novoga ljubavnika. Istoga asa outio sam bol ljubomore; potaknuvi ljubavnu bol u elucu, ta me je bolna ljubomora gurala u neku vrstu propasti. Te sramne misli, koje su me inile slabim i nemonim, padale su mi i prije na pamet, no toga ih dana nikako nisam mogao obuzdati: mislio sam da bi moj suparnik mogao biti Kenan, gospodin Turgaj, pa ak i Zaim, ili bilo tko iz mnotva njezinih oboavatelja. Dakako da e osoba koja toliko uiva u voenju ljubavi poeljeti spavati i s drugim mukarcem! Usto, na osvetu ju je mogla potaknuti i ljutnja koju je osjeala prema meni. Iako sam dijelom uma koji je jo zadrao sposobnost logikog rasuivanja mogao zakljuiti da je moja ljubomora ipak samo ljubomora, hotimice sam se predao tome poniavajuem osjeaju koji me je proeo svom snagom i estinom. Osjeajui da u, ne odem li smjesta u butik Champs-Elyses i ne vidim li je, poludjeti od gnjeva i ljutnje, izjurio sam iz kue. Sjeam se da sam gotovo trao Avenijom Tevikije s nadom od koje mi je srce ludo udaralo. Opsjednut milju da u je uskoro vidjeti, nisam ni razmiljao o tome to bih joj mogao rei. Znao sam: im ugledam Fusun, moja e bol, makar privremeno, nestati. Morala bi me sasluati, elim joj tota rei, nismo se bili tako dogovorili na plesu, moramo otii u neku slastiarnicu i porazgovarati. Kad se oglasilo zvonce na vratima butika, srce mi je zastalo. Unutra nije bilo kanarinca. Smjesta mi je bilo jasno da ni Fusun nije tu, no htio sam vjerovati da se od straha i oaja povukla u stranju prostoriju. Izvolite, gospodine Kemale! javi se gospoa enaj s vragola stim osmijehom na licu. Moete li mi pokazati torbicu za veernje izlaske, onu iz izloga, ukraenu bijelim vezom? upitah tihim glasom. Ah, tu! Lijep komad. Imate dobro oko! Kad god neto lijepo stigne u butik, vi ste prvi koji to primijeti i kupi. Tek je stigla iz Pariza. Zatvara je ureen dragim kamenom. Unutra su novanik i ogledalce. Runi rad. Tim je rijeima hvalila torbicu koju je bez imalo urbe izvadila iz izloga. Kroz zastor navratima bacio sam pogled u stranju prostoriju. Fusun nije bila unutra. Hinio sam da pomno razgledam elegantnu torbicu s cvjetnim uzorkom, uope ne komentirajui paprenu cijenu koju je traila za nju. Pakirajui je, vjetica ree da svi nadugo i nairoko priaju o tome kako su zaruke bile predivne. Vidjevi kako joj se lice ozarilo, odvaih se i upitah: to je s naom mladom roakinjom, ne radi danas? Ah, zar ne znate!? Fusun je napustila posao. Stvarno? Iz moga pitanja zakljuila je da se vie ne viamo, pa joj je sinulo da zapravo traim Fusun. Gledala me prodorno pokuavajui shvatiti to se dogaa. Suspregnuo sam se i nisam vie nita pitao. Unato boli koju sam osjeao, pribrano sam gurnuo ruku u dep kako ne bi vidjela da nemam zaruniki prsten. Dok sam plaao, u eninim oima opazih neki izraz suosjeanja, kao da nas je zbliilo to to smo oboje izgubili Fusun. Pa ipak, jo sam jednom bacio pogled na stranju prostoriju ne vjerujui da je nema.

Tako vam je to, ree ena. Danas mladi ne ele stjecati novac radom, nego na neki laki nain. Ta reenica, a prije svega njezin kraj, raspalila je u meni gotovo neizdrivu ljubavnu bol i ljubomoru. Pa ipak, Sibel sam te osjeaje uspio zatajiti. Moja zarunica, koja je itala svaki izraz na mome licu i prepoznavala svaku moju novu gestu, nita me nije pitala. Tri dana nakon zaruka, za vee rom - mene je razdirala bol - opomenu me blagim glasom da prebrzo pijem. Duo, to je s tobom? upita. Rekao sam joj da su me dotukle poslovne nesuglasice s bratom. Iako me bol, koja se iz trbuha irila prema gore i sa zatiljka silazila u noge, pitala to toga petka uveer radi Fusun, opet sam, na Sibelino pitanje to je posrijedi, kao iz rukava izbacio mnotvo pojedinosti o tobonjem sukobu s bratom. (Bojom providnou, sve te moje lai obistinile su se nakon mnogo godina.) Ma pusti to! ree Sibel smijui se. Hoe li da ti priam o podvalama kojima se slue Zaim i Mehmet kako bi se na nedjeljnom izletu zbliili s Nurdihan?

27

NE NAGINJI SE, PAST E! Kao simbole toga nedjeljnog izleta, a i s nakanom da posjetite lje Muzeja izvedem iz tjeskobna ozraja Apartmana Milosre i svojih muka, ovdje izlaem koaru za izlet (ona odraava sintezu tradicionalnog ukusa i onoga nadahnutog francuskim asopisima o stanovanju i ureenju vrta, koje su itale Sibel i Nurdihan), termosicu punu aja, umjetne dolme 22 u plastinoj kutiji, jaja, sokove Meltem i ovaj elegantni stolnjak Zaimove majke. Ali, neka i itatelji i posjetitelji Muzeja imaju na umu da svoje patnje ni na trenutak nisam mogao zaboraviti! U nedjelju ujutro najprije smo otili u tvornicu sokova Meltem, podignutu u Bujukdereu na Bosporu. U zgradama okruenima ogromnim Inginim posterima i iaranima ljeviarskim grafitima, Zaim nas je proveo kroz pogone za pranje i punjenje boca. Tu su, s rupcima i plavim pregaama, radile tihe ene i buni, veseli efovi (u tvornici sokova Meltem, ije su reklame preplavile cijeli Istanbul, radilo je samo ezdeset dvoje ljudi). Dok smo obilazili tvornicu, Sibel i Nurdihan su mi malo ile na ivce zbog svoje previe europske odjee (kone izme, otmjeni remeni i koulje od trapera) i samouvjerenog ponaanja, pa sam trudio smiriti svoje tiho srce koje je neprestance otkucavalo u ritmu Fusun, Fusun, Fusun. Ondje smo se svi nagurali u dva automobila i odvezli se u Beogradsku umu, gdje smo uivali u zelenilu i krajoliku to ga je stotinu sedamdeset godina prije slikao europski slikar Melling. Tu smo se skrasili oponaajui imaginarne Europljane na pikniku. Sjeam se da sam oko podneva legao na travu, promatrao plavetnilo neba i divio se ljepoti i eleganciji svoje zarunice, koja je od novih konopaca pokuavala sloiti njihaljku kao iz starih perzijskih vrtova. Neko vrijeme Nurdihan, Mehmet i ja igrali smo devet piljaka. Udisao sam miris zemlje, borova i rua koji je s jezera iza brane donosio svje zrak i razmiljao o tome kako je moj prelijepi ivot Boji dar i kako je velika glupost, pa ak grijeh, sve te bezuvjetno darovane ljepote trovati ljubavnom boli koja se kao smrt iz moga trbuha irila po cijelome tijelu. Stidio sam se to sam dopustio da me toliko smodi bol zbog Fusunina odlas ka; bol mi je podrivala samopouzdanje, a zbog toga gubitka postajao sam i ljubomoran. Radovao sam se to je i Zaim tu jer sam tada bio siguran da nije s Fusun. U meuvremenu su se Zaim i Nurdihan udaljili od nas izgovarajui se da idu brati kupine, dok je Mehmet, jo uvijek u bijeloj koulji i hlaama na tregere, s kravatom oko vrata, postavljao stol. No injenica da Fusun toga dana nije bila sa Zaimom nije znaila da nije s Kenanom, ili s bilo kojim drugim mukarcem. Ubrzo sam poeo otkrivati da neke zaba ve nakratko mogu odagnati misli o njoj: razgovor s prijateljima, igre loptom, ljuljanje Sibel na njihaljki kao da je dijete i krv to je curila iz duboke rane na prstenjaku koji sam porezao iskuavajui novi model otvaraa za konzerve. Krv nije prestajala tei iz prsta. Je li bila zatrovana ljubavlju? Poaavio od ljubavi, u jednom trenutku sjeo sam na njihaljku i zaljuljao se svom snagom. Dok je njihaljka propadala prema tlu kao da je puknuo konopac, bol u trbuhu donekle bi popustila; no dok sam u zraku iscrtavao golem luk, a konopci kripali, ljubavna bol bi popustila, na trenutak ak prestala kad bih glavu pognuo naprijed, prema tlu. to to radi, Kemale, stani, past e! viknula je Sibel. Kad je u podne ak i u hladu postalo vrue, rekao sam Sibel da mi prst ne prestaje krvariti, da se ne osjeam dobro i da idem u Ameriku bolnicu da mi zaiju posjekotinu. Iznenadila se i pogledala me razrogaenih oiju. Ne bih li mogao saekati do veeri? Trudila se zaustaviti krv iz prsta. Vama itateljima priznajem: potajice sam otvarao ranu da bi prokrvarila. Ne bih, odgovorih joj. I molim te, ne elim vam kvariti uivanje u ovome lijepom izletu, ispalo bi jako nepristojno da poe sa mnom. S njima e se veeras vratiti u grad. Idui prema autu, osjetih stid zb og suza svoje drage zarunice i popustljiva pogleda koji mi je opet postavljao isto pitanje (to je s tobom?); slutila je da je problem kudikam o ozbiljniji od prsta. Kako sam je u tom trenu elio zagrliti i zaboraviti svoju patnju i strast! Ako nita dr ugo, barem joj otvoriti srce i rei joj to sve proivljavam! Ne rekavi ni jednu njenu rije, uoh u auto zanosei se kao omamljen i osjeajui da mi srce snano udara. Slutei da se neto dogaa, prema nama je krenuo Zaim, koji je s Nurdihan iao brati
22 Punjena paprika ili neko drugo povre (luk, patlidan).

kupine. Bio sam siguran da e, susretnu li nam se pogledi, smjesta shvatiti kamo idem. O nehinjenoj brizi i tuzi moje zarunice, koju sam promatrao krajikom oka palei auto, ne elim ni govoriti jer bi itatelj mogao pomisliti da sam beutan. Vozei kao lud toga bljetavog i vrueg ljetnog podneva, od Brane do Niantaa stigao sam za tono etrdeset sedam minuta. Jer, kad god bih nagazio papuicu gasa, bivao sam sve uvjereniji da e Fusun napokon doi u Apartman Milosre. Nije li i na na prvi susret dola tek nakon nekoliko dana? Parkirao sam auto i pojurio jer su preostale tono etiri minute do njezina dolaska (na vrijeme sam se porezao); i dok sam trao prema stanu, neka me sredovjena ena zaustavi gotovo viui za mnom: Gospodine Kemale, gospodine Kemale, imate sree! Stadoh i okrenuh se: Molim? rekoh trudei se prepoznati je. Na zarukama ste doli za na stol. Kladili smo se kako e se zavriti serija Bjegunac... Dobili ste okladu, gospodine Kemale! Dr. Kimble je na kraju dokazao svoju nevinost! Ah, stvarno? Kada ete doi po okladu? Kasnije! rekoh joj i odjurih. Sretan zavretak serije o kojoj je ena govorila jamano je bio navjetaj da e Fusun doi. Uvjeren da emo za petnaestak minuta voditi ljubav, drhtavim rukama izvadih klju, otkljuah i uoh u stan.

28

UTJEHA STVARI etrdeset pet minuta poslije Fusun jo nije bila dola. Leei na krevetu kao mrtvac, s predanou umirue ivotinje oslukivao sam bol koja mi se iz trbuha irila cijelim tijelom. Ve je bila dosegnula dubinu i jainu kakvu dotad nisam osjetio i ovladala cijelim mojim tijelom. Osjeao sam da moram ustati, zabaviti se nekim drugim stvarima, izvui iz takva stanja, da - u najmanju ruku - moram napustiti sobu i pobjei od jastuka i plahta koje su bile prepune Fusunin ih mirisa. Ali to nisam mogao uiniti. Iskreno sam se pokajao to nisam ostao na izletu s prijateljima. Budui da ve cijeli tjedan nismo vodili ljubav, Sibel je zamjeivala da sam malo udan, no nije mogla dokuiti zbog ega, a nije ni pitala. Meni je pa k trebalo njezino razumijevanje i njenost, utvarao sam da bi mi zarunica mogla odagnati teke misli. Pa ipak, nisam imao snage ni pomaknuti se s mjesta, a kamoli sjesti u automobil i vratiti se onamo. Nisam se mogao osloboditi boli koja mi se iz eluca, iz lea, pa ak iz nogu irila cijelim tijelom i oduzimala dah. Nita nisam mogao uiniti da malo popusti. Sama ta spoznaja pojaavala je gubitniki osjeaj u meni, a on je pak pokretao pokajniku bol, otru i okrenutu prema unutra, kakva je bila i ljubavna. Nekim udom nasluivao sam da u se pribliiti Fusun samo ako uronim u tu razdiruu bol (kao cvijet koji, sklopivi latice, uroni u samoga sebe) i punom je snagom ponem ivjeti. Padalo mi je na pamet da bi ta slutnja mogla biti samo iluzija, ali se nisam mogao obuzdati da ne vjerujem u nju (kao to nisam mogao napustiti stan jer sam se nadao da bi Fusun ipak mogla doi). Kad bih duboko uronio u svoju bol, to jest dok bi se male ka- ustine bombe rasprskivale u mojoj krvi i kostima kao rakete pri vatrometu, svaka od mnotva uspomena odvukla bi me nakratko od boli, katkada na petnaestak sekundi, katkada na sekundu ili dvije; potom bi me vraala u prazninu stvarnosti ostavljajui za sobom jo eu bol. Tu bi prazninu ispunio novi i zauujue snaan udar izazivajui bol u prsima i leima, izvlaei mi sna gu iz nogu. Da bih se oslobodio novog vala boli, nagonski sam uzimao neto to budi zajednike uspomene, stavljao to u usta i kuao, i nakon toga otkrivao da bol uvelike poputa. Tako bih stavio u usta kolai s orasima i ribizom (u to vrijeme esto su ga pravili u slastiarnicama na Niantau, a ja sam ga kupovao zato to ga je Fusun jako voljela), i njegov okus oivio bi razgovore koje smo vodili jedui ga i smijui se (gospoa Hanife, ena vratara Apartmana Milosre, mislila je da Fusun svaki dan ide k zubaru na katu iznad nas), pa me je to veselilo. Svaki predmet koji bih dotaknuo (ogledalce, vlaki, svemirski pitolj) budio je sjeanja zapreten a u njemu i tako me tjeio; prisjeao sam se kako je Fusun s mikrofonom u ruci (bilo je to staro majino ogledalce koje je pronala u jednom od njezinih ormara) plesala oponaajui Hakana Serinkana, poznatoga pjevaa i voditelja; kako se igrala mojim vlakiem Ankara Ekspres, koji joj je majka davala da se zabavi dok teta Nesibe ije; kako smo, igrajui se mojim svemirskim pitoljem, nakon svakoga ispaljenog hica morali traiti propeler koji je nestajao meu stvarima razbacanima po sobi i pritom se smijali. Sjeam se: za vrijeme jedne od utnja (nastupile bi po vremeno, kad bi se nad nas nadvili oblaci tuge i u nama izazvali jaku potitenost unato tomu to smo bili sretni) Fusun je uzela u ruku posudu za eer, koju ovdje izlaem, naglo se okrenula prema meni i upitala: Bi li volio da si gospoicu Sibel upoznao poslije mene? Znajui da neu moi izdrati uasne bolove u nogama koji e nastupiti nakon to svaka od tih uspomena izgubi mo utjehe, nisam mogao ustati dokle god sam matao, a dok sam leao, sve su me stvari poticale da matam i iznova prizivale nae zajednike uspomene.

Prvih puta dok smo vodili ljubavi pokraj leaja je stajao stoli na koji je Fusun brino odlagala sat. U pepeljari na istome stolu ve je tjedan dana leao opuak njezine cigarete. Uzeo sam ga, udahnuo njegov miris plijesni i paljevine i stavio meu usne hotei ga pripaliti (i moda na trenutak pomisliti da sam postao ona), ali sam odustao bojei se da e opuak izgorjeti do kraja. Krajem opuka koji je Fusun imala u ustima lagano sam prelazio preko svojih obraza, podonjaka, ela i vra ta, kao brina medicinska sestra dok previja ranu. Pred oima su mi oivjeli krajolici dalekih kontinenata koji obeavaju sreu, rajski prizori, uspomene na njene izljeve majine ljubavi kad sam bio dijete i slike kad me je gospoa Fatma u naruju nosila u damiju Tevikije. No ubrzo nakon toga ponovo bi me progutala bol kao olujno, pobjenjelo more. Oko pet sam jo uvijek leao u postelji prisjeajui se da je moja baka poslije djedove smrti promijenila ne samo krevet, nego i cijelu sobu, ne bi li lake podnijela tugu. Upregnuo sam svu snagu i volju da se uvjerim kako se moram osloboditi toga leaja, sobe i stvari koje sasvim posebno miriu na starinu i trenutke sretne ljubavi, a pucketaju i kripe svaka na svoj nain, ali je volju nadjaala posve suprotna elja: da ustanem i zagrlim ih. Ili sam otkrivao da stvari u sebi nose mo utjehe, ili sam bio slabiji od bake. Vesela graja i psovke djece koja su igrala nogomet u stranjem dvoritu vezali su me za krevet, u kome sam ostao do mraka. Kui sam se vratio naveer i popio tri aice rakije. Da se rana na prstu odavno zatvorila, opazio sam tek kad se javila Sibel i upitala me kako sam. Do sredine srpnja odlazio sam u Apartman Milosre svakoga dana u dva sata. Opaao sam da bol uvijek pomalo popusti kad shvatim da Fusun ni toga dana nee doi, pa bih katkad pomislio da se polako navikavam na njezinu odsutnost; pa ipak, uope nije bilo tako. Pomagala mi je samo srea koju sam pronalazio u stvarima oko sebe. Krajem prvoga tjedna nakon naih zaruka jedan je dio moga razuma, nekad vei, nekad pak manji, no uvijek znatan, stalno bio zaokupljen mislima na Fusun i - da se izrazim kao matematiar - za razliku od nade, moja ukupna bol uope se nije smanjivala, nego je ak rasla. Gotovo da sam odlazio u stan da ne bih izgubio tu naviku, a s njome i nadu da u je vidjeti. Tijekom boravka u stanu najvie sam vremena provodio leei u naem krevetu i matajui; dohvatio bih neki predmet koji je isijavao uspomene na nau sreu, primjerice ovaj svemirski pitolj iz djetin jstva, kojim smo se ponekad igrali i pucali jedno na drugo elei predahnuti od matematike; ovu krckalicu za orahe ili stari sat s balerinom, koji je Fusun vrlo esto navijala i na kojemu se zadrao miris njezinih ruku, te bih, prelazei njima preko lica, ela i vrata, nastojao ublaiti bol. Pa ipak, dva sata poslije - to jest u vrijeme kad smo se neko budili iza sna nakon barunasto njenoga voenja ljubavi - smlavljen od tuge i boli tekom sam se mukom uspijevao vratiti u svakodnevicu. U mome ivotu vie nije bilo sjaja. Sibel, s kojom jo uvijek nisam vodio ljubav (pod izgovorom da ljudi u Satsatu znaju za to), doivljavala je moju bezimenu bolest kao neku vrstu muke pred - brane panike ili melankoliju koju lijenici jo nisu dijagnosticirali; stoga je sve nevolje prihvaala sa zadivljujuom vrstinom, pa se i prema meni ophodila jako dobro, potajice okrivljujui sebe to me ne moe izvui iz tog stanja. I ja sam prema njoj bio iznimno dobar: s njom i novim znancima posjeivao sam restorane u koje dotad nisam zalazio i bosporske klubove (u ljeto 1975. u njima su istanbulski bogatai pokazivali jedni drugima koliko su sretni i bogati), hodao po zabavama i sa Sibel zbijao ale (s dunim potovanjem) na raun njezine prijateljice Nurdihan, koja se nije mogla odluiti izmeu Zaima i Mehmeta. Sreu vie nisam doivljavao kao neto to mi je sueno i na to jednostavno polaem pravo, nego kao blagodat koju sretni, pametni i obzirni ljudi zaslue svojim zalaganjem i poslije se bore da je sauvaju. Jedne veeri bili smo u Mjeseini, novootvorenom restoranu na Bosporu, koji su uvali zatitari. Dok sam u baru smjetenom po kraj maloga mola pio crno vino Gazel (Sibel i drutvo smijali su se za stolom), najednom se preda mnom stvori gospodin Turgaj. Kad su nam se p ogledi susreli, srce mi zalupa kao da sam ugledao Fusun, a u meni poee kuhati uasna ljubomora i bijes.

29

SVAKE MINUTE MISLIO SAM NA NJU Umjesto da mi se, kao i uvijek, uljudno i gospodski nasmije, gospodin Turgaj okrenu glavu na drugu stranu. Nisam ni slutio da e me ta njegova gesta toliko povrijediti. S jedne strane, mislio sam da se ovjek ima pravo ljutiti zato to ga nismo pozvali na zaruke; istodobno, javljala se jaka slutnja da mu se Fusun vratila kako bi mi se osvetila, i upravo me to tjeralo da pomahnitam. Dolazilo mi je da mu priem i pitam zato okree glavu od mene. Moda je ba toga popodneva u garsonijeri na iliju vodio ljubav s njom? Osjetio sam da bih mogao poludjeti od bijesa samo zato to su se sa stali i razgovarali. Turgaj je prije mene bio zaljubljen u Fusun i vjerojatno je neko vrijeme patio za njom kao i ja, ali ta spoznaja nije umanjila moj bijes i osjeaj ponienosti, naprotiv! U baru sam prilino popio. Grlei Sibel, koja je iz dana u dan bi vala sve strpljivija i njenija prema meni, plesao sam s njom uz pjesmu Melankolija Peppina di Capria.

Kad sam sljedeega jutra vidio da ljubomora, koju sam mogao zatomiti samo piem, opet poinje s jutarnjom glavoboljom, shvatio sam, uspanien, da bol nije popustila te da postupno raste i oaj. Iako sam istoga jutra otiao u Satsat (Inge me je jo uvijek zavodniki gledala s reklama za sokove Meltem) i pozabavio se papirima elei zaboraviti na sve, na kraju sam morao priznati da bol svakim danom postaje sve jaa i da sve opsesivnije mislim na Fusun. Vrijeme koje je proteklo od naega posljednjeg susreta nije izbli - jedilo moje uspomene, iako sam molio Boga da tako bude, kao to ni bol nije uinilo podnoljivijom. Svaki novi dan poinjao je s nadom da e mi sljedei biti bolji i da u je barem malo zaboraviti, no i iduega dana osjeao bih istu bol, istu onu koja mi je ubijala svaku elju za ivotom i pekla me u trbuhu kao upaljena petrolejska svjetiljka. Kako li sam prieljkivao da rjee mislim na nju i da povjerujem kako u je jednoga dana moi zaboraviti! Unato tome, rijetke su bile minute u kojima nisam mislio na nju, tonije - uope ih nije bilo. Moda tek koji munjevit trenutak, i nita vie. Ti sretni trenuci trajali su strano kratko i, ve nako n zaborava od sekundudvije, petrolejka bi planula sama od sebe kao da njome upravlja automat za stubinu rasvjetu, te bi mi nastavila trovati trbuh, plua i nosnu upljinu, oduzimati mi dah i nanositi patnje koje su zahtijevale dodatni napor da bih se odrao na ivotu. U posebno loim trenucima elio sam si bilo kako pomoi, nekome se povjeriti, potraiti Fusun i popriati s njom, posvaati se s osobom prema kojoj sam poinjao osjeati uasnu ljubomoru... Svaki susret s Kenanom izazivao je u meni ljubomoru koja me jednostavno izbacivala iz ravnotee, ali sam se svom silom trudio suspregnuti da ne prasnem. Znao sam da Fusun i Kenan nisu u vezi; pa ipak, ve sama injenica da joj se na zarukama udvarao i da je sigurno uivala u njegovoj panji i koristila je da me napravi ljubomornim, bila je dostatna da prema njemu osjetim odbojnost. Oko podneva sam uhvatio samoga sebe kako traim povod da Kenana najurim iz tvrtke. Osjetio sam olakanje pri pomisli da u na podnevnoj pauzi otii u Apartman Milosre i s nadom, pa bila i neznatna, ekati da se pojavi Fusun. Ali, kad ni toga podneva nije dola, sa zebnjom sam shvatio da ekanje postaje neizdrivo i da e biti jo gore. Muilo me je jedno ubitano pitanje: kako Fusun izlazi na kraj s tolikim mukama? (No d obro, recimo da nisu kao moje, nego neto manje.) Sigurno je ubrzo nala nekoga, inae ne bi izdrala... Zadovoljstvo voenja ljubavi, koje je upoznala prije sedamdeset etiri dana, vjerojatno dijeli s nekim drugim mukarcem, dok ja, idiot, leim kao mrtv ac, trpim bolove i iekujem da se pojavi. Ne, nisam toliki idiot, samo me je obmanula. Unato strahovanjima i napetosti koje su na proslavi zaruka stavile na kunju nau sretnu vezu, zaljubljeno smo plesali, i tada mi je obeala da e doi sutradan, posl ije prijemnog ispita. Da je, povrijeena mojim zarukama, odluila da se rastanemo - a na to je sigurno imala pravo -zato bi mi onda lagala? Bol se prometnula u svadljivu ljutnju i potrebu da joj kaem kako se prevarila. Opsjednut kao i mnogo puta dotad, utvarao sam da u se s njom posvaati, da e se u tu svau umijeati rajske scene i nezaboravni prizori iz sretnih dana koje smo proveli skupa, i omekati me, ali da u se i nakon toga nastaviti prepirati iznosei joj prigovor za prigovorom. Morala mi je u lice rei da e me ostaviti. Ako je na prijemnom slabo prola, ja nisam odgovoran za to, a ako me je kanila ostaviti, morao sam to znati, nije li, zaboga, rekla da e biti sa mnom do kraja ivota, morala mi je pruiti posljednju priliku, a ja bih smjesta pronaao naunicu i donio joj je, zar misli da e je netko voljeti onoliko ko liko je ja volim? Ustao sam i izjurio na ulicu gonjen neizdrivom potrebom da o svemu razgovaramo.

30 FUSUN VIE NE STANUJE OVDJE Velikim koracima grabio sam prema njihovoj kud. Jo prije ugla na kojemu je Aladinov duan, u meni je poinjao rasti osjeaj neizmjerne sree zbog svega to me eka. Smijeei se maki koja je na srpanjskoj vrelini drijemala u hladu, pitao sam se zbog ega se prije nisam sjetio otii k njima. Bol u gornjem lijevom dijelu trbuha ve je bila popustila, a osjeaj slabosti u nogama i umora u leima posve je nestao. to sam se vie pribliavao kui, u meni je rastao strah da je ondje neu nai, pa mi je zbog toga srce sve jae lupalo. to bih joj mogao rei, to bih mogao kazati njezinoj majci ako ona otvori? Palo mi je na pamet da se vratim kui i uzmem onaj djeji bicikl. No im ugledamo jedno drugo, oboje emo shvatiti da nam ne treba nikakav izgovor za susret. Kao utvara uronio sam u prohladni hodnik male zgrade u Ulici Kujulu bostan te se, kao u snu, popeo na drugi kat i pozvonio. Molit u lijepo, neka i znatieljni posjetitelj Muzeja pritisne gumb zvona pred sobom i neka zna da sam, uvi tu zvonjavu nalik ptijem cvrkutu (u Turskoj je u to vrijeme bil a jako moderna), istoga asa osjetio kako mi se srce, kao kakva ptiica, batrga priklijeteno izmeu srca i grkljana. Vrata je otvorila Fusunina majka i na trenutak se namrtila kao da je u mranome hodniku ugledala umorna neznanca ili nepozvana prodavaa. Onda me je prepoznala i lice joj se ozarilo. To mi je dalo nadu i bol u trbuhu malo je popustila. Ah, gospodine Kemale, izvolite! Svratio sam u prolazu, teta Nesibe, rekoh tonom asna i potena mladia iz radio-drama. Neki dan sam primijetio da Fusun vie ne radi u butiku. Nije me potraila, a zanima me kako je prola na prijemnom.

Ah, gospodine Kemale, drago dijete, ui da se jedno drugome izjadamo! Ne shvativi aluziju u izrazu izjadati se jedno drugome, uoh u tu mranu kuu u sporednoj ulici , u koju majka nikad nije stupila nogom unato prijateljstvu po ivanju i rodbinskome pravu. Naslonjai s prekrivaem, stol, bife i u njemu posuda za eer, kristalne alice za kavu, figurica usnuloga psa na televizoru... Svi ti predmeti bili su lijepi je r su pridonijeli formiranju predivne osobe po imenu Fusun. U jednome sam kutu ugledao krojake kare, komadie tkanine, raznobojne konce, pribadae i dijelove nekog rukom ivanog odjevnog predmeta. Oito, teta Nasibe jo uvijek ije. Je li Fusun bila u kui? Vjerojatno nije, no enino mi je proraunato dranje ulijevalo nadu. Izvolite sjesti, gospodine Kemale! ree. Skuhat u ti kavu. Blijed si u licu. eli li i au vode iz hladnjaka? Zar Fusun nije kod kue? upita nestrpljiva ptica u mojim ustima. Grlo mi je bilo suho. Neee, nije, odgovori ena tonom koji je znaio kad bi samo znao to se dogodilo!. Kakvu kavu eli? upita me preavi posve na ti. Srednje slatku. Sada, poslije toliko godina, shvaam da je teta Nesibe otila u kuhinju pripre miti odgovor, a ne kavu. No, iako su sva moja osjetila bila dokraja ukljuena, nisam mogao dokuiti o emu je rije jer su moje misli bile zamagljene Fusuninim mirisima, koji su se posvud osjeali, i nadom da u je vidjeti. Nestrpljivo kuckanje koje je dop iralo iz krletke prijatelja kanarinca, kojeg sam poznavao jo iz butika Champs-lyses, bilo je melem za moje rane, ali mi je u glavi stvaralo jo veu buku i nered. Na stoliu preda mnom lealo je bijelo drveno ravnalo tankih rubova, dugo trideset centimetara, domae proizvodnje, koje sam joj poklonio za satove geometrije (kako sam poslije izraunao, nakon sedmoga susreta). Oito, koristila ga je za vjebu dok je majka ivala. Uzeo sam ravnalo, pomirisao ga i prisjetio se mirisa Fusuninih ruku, a pr eda mnom se ukazao njezin lik. Hoe li mi se oi ovlaiti? uvi da se teta Nesibe vraa u sobu, gurnuo sam ga u dep sakoa. Stavila je kavu preda me i sjela prekoputa. Pripalivi cigaretu pokretom u kojemu sam prepoznao Fusun, ree: Nije poloila prijemni, gospodine Kemale. Dakle, odluila je kako e mi se obraati. Bila je jako tuna. Izala je usred ispita, plaui, pa ni ne pitamo za rezultate. Bila je vrlo potresena. Od njezina studija nema nita. Tugovala je, a od tuge je i pos ao napustila. A i vae instrukcije iz matematike sasvim su je istroile. Jako ste je namuili. Dotukla ju je i proslava vaih zaruka. elim da to znate... Mnogo se toga dogodilo za kratko vrijeme. Naravno, odgovornost nije samo na vama... Ali ipak, ona je mlada i njena djevojka. Tek je navrila osamnaest. Sasvim je slomljena. Otac ju je odveo nekamo jaaako daleko. Jako, jaaako daleko. Najbolje je da je zaboravite. Zaboravit e i ona vas. Dvadeset minuta poslije leao sam na naem leaju u Apartmanu Milosre i zurio u strop osjeajui kako suze, klizei jedna za drugom, crtaju luk na mojim obrazima. U jednom trenutku prisjetih se ravnala. Da, to kolsko ravnalo, kakvo sam i ja koristio kao uenik i moda ga ba zbog toga poklonio Fusun, zapravo je jedan od prvih autentinih izloaka u mojemu Muzeju. Predmet koji me podsjea na nju i koji je u bolnim okolnostima uzet iz njezina ivota... Laganim pokretom gurnuo sam u usta jedan kraj ravnala, onaj koji zavrava oznakom 30 cm; imao je gorkast okus, ali ga dugo nisam vadio. Proveo sam dva sata u postelji igrajui se njime kako bih se prisjetio vremena kad ga je koristila. To me je toliko razgalilo da sam bio sretan kao da sam doista vidio Fusun.

31

ULICE KOJE SU ME PODSJEALE NA NJU Shvaao sam da neu moi nastaviti ivjeti svojim prijanjim ivotom ako ne osmislim plan kako da je zaboravim. I najnemarniji meu Satsatovim namjetenicima zamijetili su mrano raspoloenje svoga poslodavca. Majka je svako malo mislila da se neto dogaa izmeu mene i Sibel, trudila se doznati to je posrijedi, a na rijetkim zajednikim veerama opominjala me, ba kao i oca, da prestanem piti. I Sibelina zabrinutost i tuga rasli su skupa s mojom boli i bliili se kritinoj toki kad moe nastupiti eksplozija, ega sam se i bojao. Bojao sam se izgubiti njezinu podrku, koja mi je itekako trebala da se izvuem iz krize i bez koje bih doivio apsolutni poraz. Samome sebi kategorino sam zabranio odlaziti u Apartman Milosre, ondje iekivati Fusun, uzimati u ruku predmete kojima se igrala i dozivati je u sjeanje. Dodue, takve sam zabrane pokuavao provesti i prije, no kako sam ih pod raznim izgovorima krio obmanjujui samoga sebe (toboe idem kupiti cvijee za Sibel, a zapravo hou proviriti kroz izlog butika Champs- -lyses), tog sam puta odluio potovati neke stroe zabrane i s plana grada u svojoj glavi izbrisati ulice i mjesta u kojima sam proveo dio ivota. Ovdje izlaem plan etvrti Niantaa; trudio sam se svim silama tih dana pohraniti ga u sjeanju i prihvatiti kao svoj. Kategorino sam si zabranio pristup mjestima i ulicama obiljeenima crvenom bojom. U mojoj glavi, kao i na karti, crvenim su bili oznaeni butik Champs-Elyses (blizu raskrija Valikonak-Avenija Tevikije); Avenija Tevikije povie Apartmana Milosre i ugao Policijska postaja-Aladinov duan. Zabranio sam sebi pristup i u ove ulice: Avenija Abdi Ipekija (tada se zvala Avenija Emlak); ulica koju su itelji Niantaa zvali Ulicom Policijske postaje, a koja je kasnije

preimenovana u Ulicu Delala Salika, te Ulica Kujulu bostan, u kojoj su stanovali Fusunini roditelji. U mjesta oznaena naranastom bojom mogao sam zai (i urno ih napustiti) samo ako je nuno, ako nisam pijan ili ako elim napraviti preac ne dulji od minute hoda. Naa kua i damija Tevikije, kao i neke oblinje ulice, ubrajali su se u naranaste ulice u kojima me je, budem li nepromiljen, mogla spopasti ljubavna bol. Oprezan sam morao biti i u utim ulicama. Put od Satsata do Apartmana Milosre, kojim sam svakodnevno iao na sastanak s Fusun, kao i put od butika Champs-lyses do moga stana, kojim je Fusun ila k meni (stalno sam njime prolazio u mislima) bili su puni opasnih uspomena i stupica koje su mi mogle pojaati bol. Njima sam dodue mogao proi, ali sam morao biti oprezan. Na planu sam oznaio i mnoga druga mjesta na kojima sam nakratko bio s Fusun, poevi od istine na kojoj su klali rtvene ivotinje, pa do ugla s kojega sam je izdaleka promatrao dok je stajala u damijskome dvoritu. Taj plan uvijek sam imao u glavi. U ulice oznaene crveno m bojom doista nisam zalazio, vjerujui da u s vremenom jedino tako preboljeti svoju teku bolest.

32

SJENE I PRIVIENJA ZA KOJA SAM MISLIO DA SU FUSUN To to sam zabranama ograniio kretanje ulicama u kojima sam proveo cijeli ivot i udaljio se od stvari koje su me podsjeale na Fusun, nije mi pomoglo u nastojanju da je zaboravim. Jer ona mi se poela priviati na ulicama, u mnotvu ljudi i na zabavama. Prvi i najpotresniji susret dogodio se krajem srpnja, kad sam jednoga predveerja putovao trajektom iz Kabataa u posjet roditeljima, koji su ljetovali na Suadije. Kao svi nestrpljivi vozai u trajektu koji je pristajao u Uskudar, i ja sam ve bio upalio motor, kad ugledah Fusun kako prolazi kroz izlaz za pjeake. Budui da rampa za vozila jo nije bila sputena, mogao sam je sustii samo ako iskoim iz automobila i pojurim za njom, no tada bih drugima zaprijeio izlaz iz trajekta. Izletjeh iz automobila, a srce mi je luaki udaralo. Upravo kad sam je htio glasno dozvati, opazih da je donji dio tije la te osobe nezgrapan i kudikamo iri negoli u moje ljubljene i da joj lice poprima sasvim drukiji oblik. Tih sedam -osam sekundi koje su moju bol pretvorile u radosno uzbu enje sljedeih sam dana proivljavao uvijek iznova kao sekvence u usporenome filmu, i iz sveg srca poinjao vjerovati da emo se nas dvoje ba tako susresti. Nekoliko dana poslije bio sam u kinu Konak, u koje sam otiao prekratiti vrijeme podnevne pauze; i dok sam se polako penjao dugim i irokim stubama koje vode na ulicu, ugledah je d esetak stuba pred sobom. Njezina duga, plavo obojena kosa, i vitko tijelo najprije su izazvali lupanje srca, a onda pokrenuli noge. Trei prema njoj, htio sam je dozvati, ali me je - kao u snu - izdao glas jer sam u zadnjem trenu shvatio da to nije ona. Na Bejogluu, kamo sam ee odlazio jer je postojala mala mogunost da je se sjetim, jednom sam se uzbudio zbog njezine sjene u izlogu. Tamo sam je jo jednom vidio u kupnji (probijala se kroz gomile ljudi koji su ekali da uu u kino) i prepoznao po osebujnom hodu. Potrao sam za njom, ali je nisam sustigao, nestala je. Budui da nisam mogao razluiti je li ta osoba stvarna ili privienje prouzroeno mojom boli, sljedeih sam dana u isto vrijeme besciljno hodao gore -dolje izmeu Agine damije i kina Saraj, a potom odlazio u pivnicu, pio i promatrao ulicu i mnotvo ljudi na njoj. Ti rajski susreti katkad su trajali vrlo kratko. Primjerice, ova fotografija Trga Taksim, na kojoj se vidi Fusunina bijela sjena, dokaz je privienja koje je trajalo sekundu ili dvij e. Tih dana poinjao sam primjeivati koliko mnogo djevojaka i ena oponaa Fusun u frizuri i izgledu te kako mnogo naih tamnokosih Turkinja boji kosu u plavo. Istanbulske ulice bile su pune Fusuninih himera koje bi mi se ukazale na sekundudvije, a potom ieznule. No kad bih ih izbliza promotrio, vidio bih da zapravo nimalo ne slie na moju Fusun. Jednom, igrajui sa Zaimom tenis u Alpinistikom klubu, vidio sam je kako s trima djevojkama sjedi za stolom pokraj terena, smije se i pije sok Mel- tem; pa ipak, u prvom trenutku vie me je iznenadilo otkud ona u Alpinistikom klubu, a ne to to je vidim. Jedanput sam je vidio kako u mnotvu putnika silazi s broda, uza stube se penje na most Galata i s njega mae dolmuima u prolazu. Nakon nekog vreme na sasvim sam se naviknuo na ta privienja. Kad sam je ugledao u kinu Saraj izmeu dva filma, na balkonu, etiri reda ispred mene - uivala je s dvjema sestrama liui ledenu okoladu Buz Serap nisam je ignorirao znajui da Fusun uope nema sestru, nego sam istinski uivao u iluziji koja mi je ublaavala bol, ne pokuavajui osvijestiti da ta djevojka zapravo nije Fusun te da joj ak ni ne slii. Vidio sam je na Beiktau, na trnici ispred Tornja sa satom pokraj palae Dolmabahe, kao kuanicu s mreastim torbama u ruci, te - za mene je to bilo najvee i najpotresnije iznenaenje kako s prozora stana na treem katu jedne zgrade na Gumusuju gleda na ulicu. Kad je zamijetila da sam zastao na ploniku i da je gledam, i fantomska je Fusun poela gledati u mene. Mahnuo sam joj, uzvratila mi je. No po nainu na koji mi je mahnula odmah sam vidio da nije Fusun i udaljio sam se, postien. Unato tome, poslije sam utvarao kako ju je moda otac bre-bolje udao da me lake zaboravi, da je negdje poela novi ivot, no da me ipak eli vidjeti. Osim prvih nekoliko sekunda, koje bi mi pruile istinsku utjehu, zamjeivao sam da ta privienja ipak nisu Fusun, nego
-

uobrazilje moje nesretne due. Pa ipak, osjeaj koji bi izazvao neoekivan susret s njima bio je toliko ugodan da mi je ubrzo prelo u naviku obilaziti mjesta gdje sam ih viao. Jednostavno, neto me vuklo onamo gdje bih od neke sjene ili privienja pomislio da je Fusun. Grad je za mene postao svijet znakova koji su me podsjeali na nju. Budui da mi se Fusun obino priviala dok bih tumarao zamiljen i pogleda uprtog u daljinu, hodao sam upravo tako: zamiljen i pogleda uprtog u daljinu. S razliito odjevenim privienjima nalik Fusun susretao sam se i u drutvu sa Sibel kad bih u nonim klubovima i na zabavama previe popio; pa ipak, brzo bih se pribrao jer sam se plaio da bi, budem li pretjerivao, mojoj zarunici moglo sinuti to se dogaa sa mnom, i jer bih vidio da to ipak nije bila Fusun. Ove prizore s plaa Kilios i ile izlaem stoga to sam je, umoran i omamljen vruinom, najee viao ljeti oko podne, meu srameljivim djevojkama i enama u bikinijima i kupaim kostimima. Iako nas je od Ataturkove re volucije i utemeljenja Republike dijelilo pedesetak godina, ljudi su jo uvijek osjeali nelagodu pri pomisli da e na plai biti u kupaim gaicama i bikiniju, pa sam izmeu toga stida i Fusunine osjetljivosti uoavao slinost koja me je na neki nain pogaala. U trenucima nepodnoljive enje udaljio bih se od Zaima i Sibel, koji su u vodi igrali odbojku, opru io se na pijesak i putao da sunce opali moje nezgrapno tijelo, posve otvrdnulo od pomanjkanja ljubavi; i dok bih tako leao na pijesku i krajikom oka promatrao plau i pristanite, od djevojaka koje bi trale prema meni priinjavala mi se Fusun. Zato j e nikada nisam poveo na Kilios, kad je toliko eljela?! Zato nisam prepoznao vrijednost toga velikog dara koji mi je Bog podario? Kad u je opet vidjeti? Leao bih tako na suncu osjeajui potrebu da se isplaem. No budui da sam se osjeao krivim za sve, nisam mogao plakati, pa bih oajniki zabio glavu u pijesak.

33

JEFTINA ZABAVA inilo mi se da se ivot udaljio od mene, da je izgubio snagu i boje koje sam dotad prepoznavao, te da stvari oko mene vie nisu tako snane i zbiljske kao to su mi neko izgledale (iako, naalost, nisam bio svjestan da ih tako osjeam). Kad sam se mnogo godina kasnije dao na itanje, u knjizi francuskoga pjesnika Grarda de Nervala proitao sam retke koji najbolje odraavaju osjeaj banalnosti i trivijalnosti koji me je tada bio obuzeo. Shvativi da je zauvijek izgubio ljubav svoga ivota, Nerval, koji se na kraju i objesio zbog ljubavnih jada, u svojoj Aurliji kae da mu je ivot ostavio samo jeftine zabave. I ja sam osjeao isto: u danima bez Fusun nisam se mogao osloboditi osjeaja da je sve nitavno i besmisleno, i ljutio sam se na stvari i ljude koji su mi davali povoda da se tako osjeam. No jo nisam bio izgubio nadu da u je na kraju pronai i razgovarati s njom, ak je zagrliti; to me je na neki nain ne samo odravalo na ivotu, nego i - to u tek poslije shvatiti produavalo moju agoniju. Jednoga od mojih najgorih dana, bilo je toplo srpanjsko jutro, nazvao me je brat i ljutito mi rekao da se gospodin Turgaj, s kojim smo suraivali na jednom vrlo uspjenom poslu, ljuti na nas zato to nije pozvan na zaruke te da se ak misli povui iz jednoga velikog posla (radilo se o izvozu posteljine), za koji smo zajed niki dobili tender. Brat je bio ljutit (s pravom, jer je od majke saznao da sam na popisu uzvanika prec rtao ime naega partnera), pa sam ga smirio rekavi mu da u izgladiti stvar i odobrovoljiti gospodina Turgaja. Odmah sam ga nazvao i dogovorio sastanak. Sutradan oko podne sjeo sam u automobil i po uasnoj ezi krenuo u njegovu ogromnu tvornicu u etvrti Behelievler. Dok sam vozio kroz odbojne i sve runije prigradske etvrti pretrpane novim zgradama, skladitima, malim tvornicama i smetlitima, ljubavna bol nije mi se inila nepodnoljivom. Zacijelo je uzrok susret s ovjekom od kojega sam moda mogao doznati poneto o Fusun, ili barem s njime povesti razgovor o njoj. Pa ipak, od samoga sam sebe tajio to je uzrok ugodnog uzbuenja koje me polako obuzimalo (tako sam postupao i u drugim slinim situacijama, primjerice, kad bih razgovarao s Kenanom, ili na Taksimu susreo gospou enaj), i uvjeravao se da onamo idem samo radi posla. Da samoga sebe nisam toliko obmanjivao, moda bi moj poslovni susret s gospo dinom Turgajem bio uspjeniji. Ve sama injenica da sam isprike radi doao ak iz Istanbula laskal a je gospodinu Turgaju i zadovoljavala ga, tako da se prema meni ponaao uljudno. Prijateljski raspoloen, pokazao mi je tkaonicu u kojoj su radile stotine ena, tekstilne strojeve koje su opsluivale djevojke (jedna Fusunina sjena - stajala je iza nekog stroja, meni okrenuta leima - naas me je uznemirila i pripremila za stvarnu temu naega susreta), a potom novu, suvremenu upravnu zgradu i higijenske kantine. Nije to uinio s nakanom da bude razmetljiv, nego da nam da do znanja kako je i za nas bolje suraivati s njim. Nakon toga predloio je da ruamo u kantini s radnicima, to je inae obiavao, no uvjerio sam ga da to ne smatram dovoljnim za ispriku i rekao da bi moda bilo bolje da uz objed poneto i popijemo kako bismo naeli odreene teme. N a njegovu brkatu i posve obinu licu ni po emu se nije dalo zakljuiti da je naslutio moju aluziju (Fusun), a budui da jo nisam bio naeo temu zaruka, gordo je rekao: Ah, uvijek se dogodi neki propust, zaboravimo to! No ja sam se drao kao da ga ne razumijem i toga sam vrijednoga i estitoga ovjeka, koji je mislio samo na posao, primorao da me pozove na ruak u neki od restorana na Bakirkoju. im sam sjeo u njegov mustang, palo mi je na pamet da se na tim sjedalima bezbroj puta ljubio

s Fusun, da su se njihove njenosti odraavale na staklenim povrinama brzinomjera i u retrovizorima, te da ju je stiskao i pipkao prije nego to je navrila osamnaest godina. Mislio sam i na to da je Fusun moda bila okrenuta prema njemu. Nikako se nisam mogao smiriti unato sramu koji me obuzimao zbog tih misli i nastojanju da osvijestim kako ovjek najvjerojatnije ni ne sluti o emu razmiljam. U restoranu smo sjeli jedan nasuprot drugog. Kad sam vidio kako dlakavim rukama stavlja ubrus u krilo, i izbliza promotrio njegove iroke nosnice i napadna usta, osjetio sam da e sve kre nuti naopako jer mi se od boli i ljubomore smrklo pred oima te da se neu moi obuzdati. Prema konobaru se ophodio nadmeno, a ubrusom je lagano tapkao po ustima (vieno u holivudskim filmovima) kao da obrauje kakvu ranu. Pa ipak, nekako sam se uspio suspregnuti i izdrati do polovice objeda. No rakija, koju sam popio da bih se oslobodio zloe, na kraju je tu zlou izbacila iz mene. Dok je gospodin Turgaj vrlo biranim rijeima govorio o tome da su nai nesporazumi u vezi s izvozom posteljine izglaeni, da meu partnerima nema nijednoga otvorenog pitanja i da e nai poslovi dobro ii, upadoh mu u rije: Nije vano kako e se poslovi odvijati, rekoh, nego kakvi smo ljudi. Kemale, ree gospodin Turgaj bacivi pogled na au rakije koju sam drao u ruci. Gajim veliko potovanje prema vama, vaem ocu i Obitelji. Svi smo mi proli teke dane. Biti bogat u ovoj lijepoj, ali siromanoj zemlji, srea je koju Bog daruje samo onima koje jako voli, i zahvalni smo mu za to. Nemojmo se oholiti i molimo se Bogu, samo tako moemo biti dobri. Nisam znao da ste toliko poboni, rekoh zajedljivo. Dragi moj Kemale, to sam to zgrijeio? Gospodine Turgaj, slomili ste srce jednoj mladoj djevojci iz moje Obitelji, ponijeli se loe prema njoj, ak ste je htjeli dobiti novcem. Fusun iz butika Champs-lyses naa je bliska roakinja po majci. Posivio je u licu i oborio pogled. Toga sam trenutka shvatio da nisam ljubomoran na njega zato to je bio Fusunin ljubavnik prije mene, nego zato to je poslije razlaza uspio preboljeti ljubavnu bol i uspjeno se vratiti prijanjem ivotu. Nisam znao da je vaa roakinja, ree iznenaujue vrstim glasom. Jako mi je neugodno. Ako me kao obitelj ne elite vidjeti i ako me zbog toga niste pozvali na zaruke, dajem vam za pravo. Misle li isto i va otac i brat? to emo sada, hoemo li raskinuti partnerstvo? Hoemo, rekoh pokajavi se istoga trena to sam tu rije pre valio preko usana. Tada ste vi strana koja raskida ugovorni odnos, ree i pripali crveni Marlboro. Tako se mojoj ljubavnoj boli pridruio sram zbog pogreke koju sam uinio. Iako prilino pijan, i na povratku sam vozio sm. Jo od osamnaeste godine vonju Istanbulom, osobito du obale i drevnih gradskih bedema, doivljavao sam kao izvor sree i uitka, ali inila mi se tog puta kao muenje zbog moga uasnog raspoloenja. inilo mi se da je grad izgubio svoju ljepotu te sam stiskao papuicu gasa da bih pobjegao od njega. Vozei ispod nadvonjaka ispred Nove damije na Eminoniju, umalo nisam pregazio nekog pjeaka na cesti. Kada sam doao u ured, zakljuio sam da bi najbolje bilo uvje riti sebe i Osmana kako razvrgavanje partnerstva s gospodinom Turgajem i nije tako loa stvar. Pozvao sam Kenana, koji je dobro upuen u problematiku tendera. Sasluao me je s velikim zanimanjem. Saeo sam mu razgovor s gospodinom Turgajem, rekao da se on iz osobnih razloga prema nama ponaa nedolino i pitao bismo li mi sami mogli realizirati posao s izvozom poste ljine. Kenan je odgovorio da to ne moemo sami i upitao me to je zapravo posrijedi. Ponovio sam da smo prinueni krenuti drugim putem. Gospodine Kemale, moramo to izbjei ako je ikako mogue. Jeste li se posavjetovali s bratom? Rekao je da raskid s gospodinom Turgajem nee biti udarac samo za Satsat, nego i za nae druge tvrtke, te da ugovor sadri vrlo nepovoljne odredbe zbog kojih emo zavriti pred njujorkim sudom ako posteljina ne bude isporuena na vrijeme. Je li va brat obavijeten o svemu tome? upita me jo jednom. Mislim da je i zbog toga to sam zaudarao na rakiju smatrao da ima pravo zauzeti stav kao da se ne brine samo za tvrtku, nego i za mene osobno. Vie se nita ne moe uiniti, rekoh. Taj emo posao zavriti i bez gospodina Turgaja. to nam drugo preostaje? Znao sam i bez Kenana da to nije mogue. Ali, racionalna strana moga prosuivanja bila je posve blokirana i izruena vragu koji je elio stvarati nevolje i svaati se. Kenan je stalno ponavljao da moram razgovarati s bratom. Tog sam trenutka ovdje izloenim predmetima - pepeljarom s logotipom Satsata i klamericom - poelio gaati Kenana u glavu, ali to, naravno, nisam uinio. Sjeam se i da je njegova smijena kravata imala iste boje kao are na pepeljari. Gospodine Kenane, proderah se, vi ne radite u tvrtki moga brata, nego u mojoj! Gospodine Kemale, molim vas, pa to mi je posve jasno! odgovori razborito. No vi ste me na zarukama upoznali sa svojim bratom, te se od tada s njime dogovaram. Bit e mu jako ao ako ga smjesta ne obavijestite o tako vanom problemu. Upuen je u sve to se u posljednje vrijeme dogaa s vama i eli vam pruiti potporu, kao i svi mi drugi. Umalo da sam poludio od bijesa zbog toga kao i svi mi drugi. Htio sam ga smjesta najuriti iz tvrtke, ali sam se uplaio njegove odvanosti. inilo mi se da sam gotovo posve slijep i da zbog ljubavi, ljubomore i tko zna ega drugoga ne mogu procijeniti to se dogaa. I dok sam duboko patio kao ivotinja ulovljena u stupicu, znao sam jako dobro da mi samo susret s Fusun moe pomoi. Svijet me nije zanimao jer je sve ionako bilo posve suvino i banalno.

34

KAO PAS U SVEMIRU Namjesto s Fusun, vidio sam se sa Sibel. Moja bol postala je tako akutna i toliko me je zaokupljala da sam se, kad bi se tvrtka ispraznila, a ja ostao u uredu, osjeao usamljen kao pas kojega su u maloj kapsuli lansirali u mrani beskraj svemira. Kad sam uveer pozvao Sibel u prazni ured, ponadala se da se vraamo predbranim seksualnim navikama. Moja se dobrohotna zarunica namirisala parfemom Sylvie, koji mi se uvijek sviao, obukla mreaste arape jer je dobro znala da me uzbuuju i obula cipele s visokim potpeticama. Mislei da sam se izvukao iz krize, blistala je od sree; stoga joj nisam mogao priznati da je stanje zapravo posve suprotno: da sam je pozvao kako bih na na trenutak isplivao iz poraavajueg raspoloenja u koje sam zaglibio i kako bih se privinuo uz nju onako kako sam se kao dijete privijao uz majku. Sibel me je i neko je to inila s uitkom - najprije posadila na divan, potom se polako svukla oponaajui imaginarnu ogranienu tajnicu i sjela mi u krilo s draesnim smijekom tajnice s karikatura iz onodobnih humoristinih asopisa. Neu priati o tome koliko su me opustili blizak mi miris Sibeline kose i vrata i njezina blizina, koja mi je pruala toliko poznatu sigurnost, jer i razborit itatelj i znatieljan posjetitelj Muzeja mogao bi pomisliti kako smo se poslije voljeli, pa se razoarati. Sibel se razoarala. Zagrlivi je, ja sam se pak toliko lijepo osjeao u njezinu naruju da sam malo poslije utonuo u oputajui i sretan san, i sanjao Fusun. Kad sam se probudio, mokar od znoja, leali smo jo uvijek zagrljeni. Odjenuli smo se utke u polutami, ona zamiljena, ja s osjeajem krivnje. Kao i u sretnim danima, ured su povr emeno osvjetljavala svjetla automobila i modre munje trolejbusa koji su prolazili ulicom ispod nas. Ne dogovarajui se kamo emo, otili smo u Foaje; dok smo sjedili za jarko osvijetljenim stolom, okrueni razdraganim mnotvom, jo jedanput sam pomislio na to koliko je Sibel draga, lijepa i razborita ena. Sjeam se da smo jedan sat razgovarali o svemu i svaemu, alili se s pijanim prijateljima koji su nakratko dolazili za na stol i od konobara doznali da su ondje bili i Nurdihan i Mehmet, no da su rano nekamo otili. Pa ipak, po naim se utnjama dalo naslutiti da oboje mislimo na problem od kojega ne moemo pobjei. Zatraio sam da nam otvore drugu bocu vina ankaja. I Sibel je ve poprilino pila. Pa, reci ve jednom! napokon se oglasi Sibel. to te mui? Da ujem! Kad bih znao! rekoh. Jedan dio mene kao da ne eli znati i razumjeti problem. Dakle, ne zna ga ni ti, je li tako? Da. Mislim da ga ipak zna bolje od mene, ree Sibel smijeei se. I to misli, to je to to ja znam? Ne uznemirava li te pitanje kako ja gledam na tvoj problem? Bojim se da se neu moi nositi s njim i da u te izgubiti. Ne boj se! Strpljiva sam i jako te volim. Ako ne eli o tome govoriti, ne mora. Ja iz toga neu izvui pogrene zakljuke, ne brini. Imamo vremena. Kakve pogrene zakljuke? Primjerice, neu pomisliti da bi mogao biti homoseksualac, ree s osmijehom koji je na mene trebao djelovati oputajue. Hvala. I to jo? Ne vjerujem ni u to da ima neku spolnu bolest ili da nosi traume iz djetinjstva. No mislim da bi ti mogao pomoi dobar psiholog. Nije sramota otii psihologu, u Europi i Americi svatko ide... Dakako, mora mu rei ono to ne moe meni... Hajde, duo, povjeri mi se i ne boj se, oprostit u ti. Bojim se, rekoh smijui se. Da zapleemo? Tvoj strah je priznanje da postoji neto to zna, a ja ne znam. Mademoiselle, molim vas, prihvatite moj poziv na ples! Ah, monsieur, zarunica sam jednoga tunog ovjeka, ree prihvaajui poziv. Ovaj razgovor biljeim kao primjer posebnoga naina ophoenja i neobine bliskosti koji su se razvili meu nama dok smo tih srpanjskih veeri pili po klubovima, na zabavama i u restoranima ije jelovnike i ae izlaem na ovome mjestu, te kao primjer da smo se - ne znam upotrebljavam li pravu rije - istinski voljeli. Ta se ljubav nije temeljila na seksualnosti, nego na iznimno snanoj suosjeajnosti, iako nije bila ba posve liena putene privlanosti, to mogu posvjedoiti i gosti koji su u pononim satima ljubomorno gledali kako nas dvoje, podnapiti, pleemo. U vlanoj ljetnoj noi udaljeni je orkestar izvodio skladbu Rue i usne, a disk-dokeji (u to vrijeme novo zanimanje u Turskoj) putali pjesme; i dok su taktovi te glazbe treperili u mirnim kronjama stabala, ja sam, voen porivom da me titi i eljom da budemo prijatelji te dijelimo dobro i zlo, grlio svoju dragu zarunicu (onako kako sam je grlio dok smo leali na divanu u uredu), udi - sao

smirujui miris njezina vrata i kose, pijano se privijao uz nju i primjeivao kako je posve pogreno osjeati se usamljenim kao pas lansiran u svemir. Dok su nas pratili pogledi drugih parova, romantinih poput nas, dogaalo se da se katkad spotaknemo na plesnom podiju, pa da zamalo i padnemo. Sibel se svialo to nae napola udno, napola pijano stanje koje nas je udaljavalo od svakodnevice. Drala je da smo dosegnuli neku ivotnu dubinu ve i samim time to smo, zbog neke nedokuive patnje, zabo ravljali svijet oko sebe - obraune komunista i nacionalista na istanbulskim ulicama, pljake banaka, bacanje bombi i reetanje kavana unakrsnom vatrom. Kad smo se kasnije vratili za stol, Sibel je, pijana kao zemlja, iznova zaeprkala po misterioznoj temi. Nakon dugih razgovora nije uspjela nita shvatiti, ali je time postojee stanje inila podnoljivim. Tako se, zahvaljujui njezinu nastojanju da dozna to je posrijedi, moje udno i tuno stanje, koje me sprjeavalo da vodim ljubav s njom, najprije svelo na laganu bol, a potom na neveliku tragediju koja je ubrzo pala u zaborav, i kojom je kratko prije b raka iskuana ljubav moje zarunice prema meni. Kao da smo se, zahvaljujui upravo mojoj boli, uspjeli odvojiti od svojih nesuptilnih, povrnih i bogatih prijatelja s kojima smo gliserima odlazili na izlete. Budui da smo zbog moje patnje i neobina ponaa nja bili drukiji od svojih prijatelja, nakon zabava i pijanki vie nismo morali s njima skakati s pristanita u Bospor. Bio sam sretan zbog toga to je Sibel s nehinjenom mirnoom prihvatila moju bol, i to nas je vezalo jedno uz drugo. No kad bi se nou iz daljine oglasila tuna sirena nekoga starog broda koji je prometovao na gradskim linijama, ili kad bi mi se u guvi na najneoekivanijem mjestu najednom prividjela Fusun, Sibel bi unato svom tom pijanom miru s bolom zamijetila udan izraz na mojemu licu i naslutila da je mrana opasnost kudikamo strasnija nego to je mislila. Zbog tih slutnji Sibel je, isprva posve prijateljski, predlagala da se podvrgnem psihoanalizi, a potom krajem srpnja taj svoj prijedlog pretvorila u kategorian zahtjev; pristao sam da ne bih izgubio to, po svemu iznimno prijateljstvo, i njezinu panju. U to se vrijeme iz Amerike tek bio vratio glasoviti turski psihijatar i psihoanalitiar ijih e se mudrih misli o ljubavi prisjetiti pozorni itatelj. S leptir-manom i lulom, on je uskome krugu Carigraana pokuavao dokazati ozbiljnost svoje profesije. Kad sam mnogo go dina poslije, radei na utemeljenju svoga Muzeja, otiao k njemu pitati ga to pamti iz tih davnih dana i zamoliti ga da za Muzej daruje leptir-manu i lulu, iz razgovora sam shvatio da se uope ne sjea mojih problema te da, tovie, nita ne zna o mojoj tunoj, istanbulskoj kremi dobro poznatoj, pripovijesti. Mene se, kao i mnogih svojih klijenata iz tog vremena, sjeao kao nekoga tko mu je, posve zdrav, pokucao na vrata iz iste znatielje. Ja pak nikada neu zaboraviti da je Sibel ustrajavala na tome da poe sa mnom, kao majka koja bolesnoga sina vodi lijeniku. Duo, ekat u te u ekaonici, rekla je. No ja nipoto nisam htio da poe sa mnom. Zdravim prosuiv anjem koje krasi bogate slojeve istonih, osobito islamskih zemalja, Sibel je psihoanalizu smatrala znanstvenim ritualom odavanja tajne, koji su izumili Zapadnjaci zato to im nije bio poznat terapeutski uinak razgovora s lanovima Obitelji i povjerava nja tajne. Kad me je, nakon askanja i briljivog popunjavanja neophodnih formulara, doktor upitao koji me problem mui, u jednom sam asu poelio rei da se, nakon to me napustila ljubavnica, osjeam usamljenim kao pas lansiran u svemir. No, rekao sam mu da poslije zaruka ne mogu voditi ljubav sa svojom lijepom i vrlo privlanom zarunicom, koju inae volim. Pitao me je to je razlog pomanjkanja elje. (Ja sam to od njega htio uti.) Bogu hvala, smjesta mi je pao na um odgovor koji me i danas, nakon toliko godina, nasmije kad god ga se sjetim, a koji mi se ini donekle i tonim: Moda me je strah ivota, gospodine doktore. Moj psihijatar, kojemu vie nikada nisam otiao, ispratio me je do vrata ovim rijeima: Ne morate se bojati ivota, gospodine Kemale!

35
JEZGRA MOJE ZBIRKE Ohrabren doktorovim rijeima, zakljuio sam da je moja blesava bolest popustila i odmah dobio elju malo proetati ulicama oznaenim crvenom bojom, koje sam na due vrijeme bio prekriio u svome ivotu. Prolazei ispred Aladinova duana i miriui zrak ulica i duana u koje sam kao dijete odlazio s majkom u kupovinu, toliko sam se dobro osjeao da sam pomislio kako se uistinu ne moram bojati ivota i kako bolest prolazi. Ponesen tim optimizmom, uinio sam pogreku: uvjerio sam samoga sebe da mogu proi i ispred butika Champs-lyses, a da ne osjetim ljubavnu bol. No i sam pogled izdaleka na butik bio je dovoljan da mi se pomuti razum. Bol, koja je jedva ekala da je neto potakne, smjesta me bacila u mrano raspoloenje. Grozniavo traei izlaz, pomislih da bi u butiku mogla biti Fusun, i osjetih kako mi srce poinje udarati. S mojim je samopouzdanjem smjesta bilo gotovo: preao sam ulicu i kroz izlog pogledao u butik. I doista, bila je unutra! Pojurih prema vratima, osjeajui da bih se svakoga trenutka mogao onesvijestiti. Upravo kad sam htio ui, opazih da osoba koju sam vidio kroz staklo izloga nije Fusun, nego njezina himera: umjes to nje radila je neka druga djevojka! Pomislio sam da vie neu moi izdrati. ivot koji

sam ivio u nonim klubovima i na zabavama inio mi se nevjerojatno lanim i banalnim. Na svijetu je postojala samo jedna osoba s kojom sam morao biti zajedno i drati je u naruju, no ta sredinja toka moga ivota bila je negdje drugdje, pa je ve i samoobmana da u njezinu odsutnost nadomjestiti jeftinim zadovoljstvima bila znak nepotovanja i prema sebi i prema njoj. Osjeaj kajanja i krivnje, koji me obuzimao nakon zaruka, postao je nepodnoljiv. Izdao sam Fusun! utio sam da smjesta moram otii onamo gdje mi je bila najblia. Desetak minuta poslije leao sam na krevetu u Apartmanu Milosre i tragao za Fusuninim mirisom skrivenim u plahtama, kao da je elim osjetiti u svome tijelu i postati njom samom. Miris je bio vrlo slab, pa sam se omotao plahtom. Kad je bol postala neizdriva, uzeo sam sa stolia stakleni pritiska za papir. Na njemu se blago osjeao onaj, po svemu poseban miris njezinih ruku, koe, vrata; kad god bih ga udahnuo, s ugodom bih ga osjetio u ustima, nosu i pluima. Udiui Fusunine mirise i igrajui se pritiskaem, ostao sam jako dugo leati. Kasnije sam se sjetio toga staklenog pritiskaa i izraunao da sam joj ga darovao 2. lipnja, na naem pov ijesnom susretu, ali da ga ona, kao ni mnoge druge darove koje sam joj kupovao, nije odnijela kui bojei se da bi kod njezine majke mogao izazvati sumnju. Sibel sam rekao da je razgovor s doktorom dugo trajao, da mu nisam otkrio nita novo i da mi stoga n ije mogao propisati nikakav lijek te da vie neu ii k njemu, ali da se osjeam malo bolje. Pomogli su mi odlazak u Apartman Milosre, leanje i igranje nekim od Fusuninih predmeta. Ali dan i pol poslije ista se bol ponovo javila. Tri dana potom opet sam otiao u stan, opruio se na leaj, uzeo jedan drugi predmet koji je Fusun dodirivala svojom rukom - kist pokriven sasuenim bojama - stavljao ga u usta kao malo dijete i njime doticao svoje tijelo. Bol je opet na neko vrijeme malo jenjala. Uviao sam da sam se na taj ritual ve posve naviknuo, da sam, kao narkoman, postao ovisan o stvarima koje mi pruaju utjehu te da mi ta ovisnost nee nimalo pomoi da zaboravim Fusun. No kako sam svoje posjete Apartmanu Milosre skrivao ne samo od Sibel, nego i od sebe samoga te se ponaao kao da ne boravim u njemu jednom u dva-tri dana po dva sata, osjeao sam kako moja bolest poputa i postaje podnoljivijom. Na sve te predmete - djedove kavuke,23 fes koji je Fusun za alu stavljala na glavu ili ove stare majine cipel e koje je katkad obuvala (obje su nosile broj 38) - nisam gledao kao kolekcionar, nego kao bolesnik koji zagleda svoje lijekove. Da bih ublaio bol, ne samo da sam osjeao potrebu za tim predmetima koji su me podsjeali na nju, nego bih, kad bi bol popustila, poelio pobjei iz te kue i od stvari koje su me podsjeale na bolest, nadajui se da mi je ve lake. Ta me je nada bodrila pa sam, napola s bolom, a napola s radou, utvarao da u se ponovo vratiti prijanjem ivotu, da u ubrzo moi voditi ljubav sa Sibel, kasnije se oeniti njome i zapoeti normalan i sretan brani ivot. No ti moji prvi trenuci optimistinosti kratko su trajali, enja bi se istoga dana preobratila u teku bol i morao bih iznov a u Apartman Milosre. Uavi u stan, smjesta bih posegnuo za predmetima (alicom za aj, zaboravljenom ukosnicom, ravnalom, eljem, gumicom ili kemijskom olovkom) koji su me podsjeali na uitak sjedenja pokraj nje, ili bih, kopajui po stvarima koje je majka onamo odloila drei da su stare i suvine, t ragao za predmetima koje je Fusun uzimala i s njima se igrala, na kojima se zadrao njezin miris, pronalazio ih i proirivao svoju zbirku novim izlocima dok bi mi pred oima oivljavale uspomene vezane za njih.

36

S MALOM NADOM DA U UBLAITI BOL Pismo koje ovdje podastirem napisao sam onih vanih dana kad sam u Muzeju izloio prve predmete iz svoje zbirke. Stavio sam ga u kuvertu da ne bih duljio svoju pripovijest, te zbog srama koji i sada, dvadeset godina poslije, osjeam dok stvaram ovaj Muzej. Kad bi itatelj ove knjige ili posjetitelj Muzeja mogao proitati pismo, vidio bi da doslovce preklinjem Fusun. Pisao sam joj da sam se loe ponio prema njoj, da sam se jako kajao i patio, da je ljubav svetinja i da u, vrati li mi se, prekinuti sa Sibel. Napisavi tu zadnju reenicu, pokajao sam se. Morao sam napisati da sam bezuvjetno ostavio Sibel, ali da te veeri nisam imao drugoga izlaza nego napiti se kao zemlja i potraiti utjehu pokraj nje; pa ipak, nisam imao volje staviti to na papir. Kad sam to isto pismo, vanije po tome to je uope napisano negoli po svome sadraju, deset godina poslije pronaao u Fusuninu ormaru, sa zaprepatenjem sam shvatio koliko sam se u to vri jeme obmanjivao. S jedne strane, skrivao sam od samoga sebe silinu i beznae ljubavi prema Fusun i obmanjivao se izmiljajui besmislice o tome da u se ubrzo susresti s njom, a s druge pak, nisam se mogao osloboditi matanja o buduem sretnom obiteljskom ivotu sa Sibel. A da sam doista uinio ono to sam u pismu spomenuo kao zadnje - da sam razvrgnuo zaruke sa Sibel i preko Dejde, koja joj je odnijela pismo, predloio joj da se uda uza mene? Ta pomisao - drao sam da mi nije bila ni na kraj pameti najednom mi je sinula kad sam se susreo s Dejdom, njezinom dragom prijateljicom s nat jecanja za izbor ljepotice. Za posjetitelje Muzeja koji su siti mojih ljubavnih jada i potitenosti, na ovome mjestu izlaem lijep isjeak iz novina: reportau s Fusuninom fotografijom, koju je za natjecanje snimila njezina prijateljica Dejda, i u kojoj Fusun veli da joj je
23 Tur. kavuk, kapa omotana platnom (almom).

ivotni cilj imati sretan brak s idealnim mukarcem svojih snova. Upuujem izraze velike zahvalnosti gospoi Dejdi, koja je jo od samoga poetka znala sve pojedinosti moje tune prie i osjeala potovanje prema mojoj ljubavi, i k oja je tu lijepu fotografiju iz mladosti nesebino darovala za moj Muzej. Dejdu sam potraio kad sam donio odluku da pismo, napisano s istinskom boli, poaljem preko nje, a ne potom, kako ne bi dolo u ruke Fusuninoj majci. Ta Fusunina prijateljica, koja je do u najmanju pojedinost znala sve o naoj vezi, nije se nimalo krzmala kad sam joj rekao da s njom elim razgovarati o neemu vanom. A kad smo se nali na Maki, shvatio sam da se ni najmanje ne sramim povjeriti joj svoje ljubavne jade. Moda zbog toga to sam osjeao da sve prima s razboritou zrele osobe, a moda i zato to sam zamijetio da je sretna, presretna: ostala je u drugome stanju, pa se sin Sedirdijevih, njezin bogati i konzervativni ljubavn ik, odluio oeniti njome. I ne samo da to nisu skrivali od mene, nego su me i pozvali na svadbu. Bih li tamo mogao susresti Fusun? Gdje je? Dejda nije izravno odgovorila na ta pitanja. Mora da joj je Fusun zaprijetila da to ne uini. Dok smo ili prema parku Talik, izrekla je duboke i ozbiljne rijei o iskrenosti i ozbiljnosti ljubavi. Sluao sam je pogleda uperena prema udaljenoj damiji Dolmabahe, prema rajskome prizoru iz svoga djetinjstva. Nisam previe uporno zahtijevao odgovor, nisam ak ni pitao kako je Fusun. Pritom sam slutio da se Dejda n ada kako u na kraju ostaviti Sibel i oeniti se Fusun, pa emo se onda moi obiteljski druiti, i zamjeivao da i sam prihvaam njezine matarije. Pogled iz parka Talik, u kojem smo sjedili toga srpanjskog po - podneva, ljepota Bospora, murvina stabla pred nama, zaljubljeni parovi koji sjede za stolovima kavana pod vedrim nebom i piju so- kove Meltem, majke s kolicima, djeca koja se igraju malo podalje na pijesku, studenti koji jedu kotice i slanutak, dva vrapca i golub koji kljucaju ljuske kotica, cijelo to mnotvo ljudi podsjealo me na sve to sam polako zaboravljao i na ljepotu svakodnevnog ivota. A kad mi je Dejda irom otvorenih oiju rekla da e pismo predati Fusun i kako vrsto vjeruje da e mi Fusun odgovoriti, u meni se probudila velika nada. Ali odgovora nije bilo. Jednoga jutra poetkom kolovoza morao sam prihvatiti da moja bol, unato svim mjerama i metodama utjehe, ne samo da nimalo nije poputala, nego da je, tovie, postajala sve jaom. Dok sam u uredu radio ili telefonirao, moj mozak nije proizvodio misli o Fusun, ali se zato bol u trbuhu pretvarala u neki oblik misli te je neujno i munjevito kruila mozgom kao strujni krug. Razne stvari, koje sam poduzimao nadajui se da e mi umanjiti ljubavnu bol, u poetku su mi donosile izvjesno olakanje, ili su mi odvlaile pozornost, ali na dugi rok od njih nisam imao nikakve koristi. Poeo sam vjerovati u sreu, skrivene poruke i horoskop. Najvie sam vjerovao Vaem dnevnom horoskopu u Zadnjoj

posti
i predvianjima iz asopisa ivot. Mudri znalac je nama, itateljima, a osobito meni, neprestance poruivao sljedee: Danas ete dobiti vijest od voljene osobe. esto je isto pisalo i za osobe roene pod drugim horoskopskim znakovima, ali je ipak zvualo dobro i uvjerljivo. Paljivo sam itao horoskope, ali uope nisam vjerovao u zvijezde i astrologiju te nisam, kao domaice koje umiru od dosade, satima itao horoskope. Moja je bol bila akutna. Kad bi netko otvorio ulazna vrata zgrade, rekao bih samome sebi: Ako je osoba koja ulazi ena, napokon u vidjeti Fusun, a ako je mukarac, loe mi se pie. Svijet, ivot i sve oko nas bilo je prepuno znakova koje je Bog slao ljudima kako bi mogli proricati svoju budunost. Ako prvi crveni automobil naie s lijeve strane ulice, dobit u vijest od Fusun, a ako doe zdesna, jo u ekati, govorio bih samome sebi brojei automobile koji su jurili ulicom ispod Satsatova prozora. Ako se prvi iskrcam s broda na pristanite, uskoro u vidjeti Fusun, mislio sam i iskakao na kopno prije nego to bi bacili konopce. Tko prvi skoi, magarac! vikali bi za mnom ljudi koji su ih bacali. Kasnije bih uo sirenu nekoga broda, protumaio je kao dobar znak i odmah zamislio brod. Ako gornji izlaz za putnike bude imao neparan broj stuba, uskoro u vidjeti Fusun, govorio bih. Paran broj stuba pojaao bi bol, a neparan na trenutak donio olakanje. Najgore od svega bilo je probuditi se usred noi i vie ne moi zaspati. Tada bih pio rakiju, u malodunosti bih zatim iskapio jo koju au viskija ili vina elei ugasiti svijest kao da je radio koji mi smeta jer nikako ne eli umuknuti. Nekoliko sam puta u pono, s aom rakije u ruci, uzeo majine pohabane karte i slagao pasijans, ili bih uzimao oeve kocke (rijetko ih je koristio) i bacao ih tisue puta, svaki put misle i kako mi je to zadnje bacanje. Kad bih se dobro napio, osjeao bih da na neki neobian nain uivam u boli i s nekim glupim ponosom utvaram kako je to moje stanje nalik onomu u knjigama, filmovima i operama. Kada sam jedne noi za boravka u ljetnikovcu na Suadije shvatio da neu moi zaspati - do zore je bilo ostalo jo nekoliko sati - tiho sam se iskrao na terasu okrenutu moru, opruio se na lealjku i, gledajui treperava svjetla udaljenih Prinevskih otoka, pokuavao zaspati na zraku koji je mirisao po borovima. I tebe mui nesanica? apatom upita otac. U tami nisam ni primijetio da lei na lealjci pokraj moje. Da, povremeno, proaptah s osjeajem krivnje. Ne brini, proi e, ree otac suutno. Mlad si. Jo je rano da ti problemi ne daju spavati , ne boj se. Ali ako u mojim godinama bude neega zbog ega bi se kajao, onda e doekivati jutra brojei zvijezde. Pripazi dobro, ne ini nita zbog ega bi se jednom mogao kajati.

U redu, oe, proaptah. Osjetio sam da u malo kasnije na na trenutak zaboraviti bol i zaspati. Ovdje je ovratnik pidame koju je otac te noi imao na sebi i jedna od njegovih papua, koja me rastui kad god je vidim. Od vas sam zatajio nekoliko svojih ondanjih navika, moda zbog toga to sam ih smatrao nevanima, a moda i zato to nisam elio da me itatelji i posjetitelji Muzeja posve prezru; no na ovome u mjestu ukratko opisati jednu od njih, da bi moja pria bila jasnija. Kad bi moja tajnica, gospoa Zejnep, otila s kolegicama i kolegama na podnevnu pauzu, povremeno bih nazvao Fusunine roditelje. Na telefon se nikada nije javila Fusun, to je znailo da se jo nije bila vratila kui. Nije se javljao ni njezin otac, nego samo teta Nasibe, koja je oito ila kod kue. Pa ipak, nadao sam se da e se jednoga dana javiti Fusun, da e teti Nesibe izletjeti neka informacija o njo j ili da u u pozadini uti njezin glas, te sam strpljivo i utke ekao. U poetku je bilo lake utjeti kad bi teta podigla slualicu, no s tekom sam se mukom susprezao da se ne javim kada bi nakon moje due utnje progovorila. Jer silno bi se uzbudila i pokazala strah, ljutnju i usplahirenost, to jest, poinjala se ponaati upravo onako kako eli neki telefonski manijak. Halo, halo, tko je, tko ste vi, koga traite, zaboga, javi se, halo, halo, tko je, zato zove? Tako bi beskrajno nizala rijei pokazujui da je uplaena, uzrujana i ljutita, ali joj nije padalo na um dii pa spustiti slualicu ili je pak, ako nita, spustiti prije mene. Spoznaja da moja daleka roakinja reagira na te telefonske pozive kao zec zaslijepljen svjetlima automobila poela je u meni izazivati osjeaj tuge i nemoi, te sam se na kraju uspio osloboditi te navade. Od Fusun meutim nije bilo ni traga.

37

PRAZNA KUA Krajem kolovoza, kad su se rode preko Bospora, preko nae kue na Suadije i Prinevskih otoka vraale iz Europe na jugoistok, u Afriku, a na arku elju mojih prijatelja, odluili smo - kao i svake godine u to vrijeme - u naem praznom stanu u Aveniji Tevikije prirediti zabavu posveenu svretku ljeta, prije nego to se majka i otac vrate iz ljetnikovca u grad. I dok je Sibel marljivo odlazila u kupovinu, rasporeivala stolove i parket prekrivala sagovima koje bismo ljeti smotali u role, zatitili naftalinom i odloili u spremite, ja sam, umjesto da joj pomaem, opet nazvao Fusunine. Bio sam uznemiren to se nitko nije javljao na telefon iako sam ga nekoliko dana putao da dugo zvoni. Kad sam taj put uo isprekidani signal tipian za prekinute linije, bol iz trbuha proirila se na cijelo tijelo i glavu. Dvanaest minuta poslije ve sam bio u jednoj od zabranjenih ulica oznaenih naranastom bojom, u koje mi je neko vrijeme uspijevalo ne kroiti, te se na podnevnom suncu kao sjena pribliavao Ulici Kujulu bostan i kui Fusuninih roditelja. Kad sam izdaleka bacio pogled na prozore, vidio sam da zastori nisu na svome mjestu. Pozvonio sam, no nitko mi nije otvorio. Poeo sam kucati, udarati akom po vratima, a kad se ni tada nitko nije oglasio, mislio sam da u umrijeti. Tko je? javi se postarija vratarka iz mranoga suterenskog stana. Aha, oni, stanari s broja tri... Ti su se odselili. Slagao sam joj da elim unajmiti stan. Tutnuo sam joj u ruku dvadeset lira, a ona je rezervnim kljuem otkljuala i pustila me unutra. Dragi Boe! Kako bih mogao govoriti o otunoj samoi praznih soba, o oronulim, dotrajalim i oteenim kuhinjskim ploicama, oteenoj kadi u kojoj se cijeloga ivota kupala moja nestala ljubav, o veliini bojlera koji ju je plaio, avlima pozabijanima u zidove i dugogodinjim aavim obrisima okvira i ogledali neko objeenih na zidu? S ljubavlju sam u sjeanje pohranjivao njezin miris u sobama, njezinu sjenu uurenu u jednome kutu, raspored prostorija u kojima je postala ono to jest i provela sav svoj dotadanji ivot, zidove koji su se naveliko ljutili... Otrgnuo sam velik komad tapete sa zida i spremio ga. U dep sam gurnuo i kvaku s vrata sobice za koju sam pretpostavljao da je bila Fusunina, mislei na to da ju je osamnaest godina dodirivala svojom rukom. Porculanski drak s lania vodokotlia ostao mi je u ruci kad sam ga dotaknuo u kupaonici. Iz hrpe papira i svakojakog smea izvukao sam ruku neke po trgane Fusunine lutke, jednu veliku pekulu i ukosnice koje su sigurno bile njezine. Gurnuo sam ih u dep i, osjetivi olakanje pri pomisli da e mi u osami pruiti malo utjehe, upitah vratarku zbog ega su najmoprimci nakon tolikih godina napustili s t a n . Rekla mi je da su se godinama sporili sa stanodavcem oko najam nine. Kao da su u drugim etvrtima najamnine manje! rekoh i dodah da novac vrijedi sve manje i da cijene rastu iz dana u dan. Kamo su otili? upitah. Ne znam, odgovori vratarka. Otili su ljutiti i na nas i na kuevlasnika. Porjekali su se s njim nakon dvadeset godina zajednikog ivota u ovoj zgradi. Osjeao sam se toliko bespomonim da me to stanje poelo guiti. Nadao sam se da u jednoga dana pokucati na vrata Fusuninih roditelja, zamoliti ih da me puste unutra i suoiti se s Fusun. No njihov me je odlazak liio mogunosti posljednje utjehe i sna da u je sresti, a tu je spoznaju bilo vrlo teko podnijeti. Osamnaest minuta poslije leao sam u Apartmanu Milosre i predmetima koje sam donio iz naputenoga stana nastojao ublaiti bol. Uzimao sam u ruku svaku od tih stvari koje je i ona doticala, i zahvaljujui kojima je i postala Fusun, milovao ih, razgledao, dodirivao njima vrat, ramena, gola prsa i trbuh. I kad god bih to uinio, outio bih kako sjeanja pohranjena u

njima najednom, kao melem utjehe, poinju djelovati na moju duu.

38 ZABAVA NA SVRETKU LJETA Ne svrativi u ured, poslije podosta vremena otiao sam ravno kui na Tevikije, na pripreme za zabavu. Htjela sam te neto pitati u vezi sa ampanjcem, ree mi Sibel kad sam stigao. Nazivala sam te u ured, svaki put su mi rekli da nisi tamo. Ne rekavi nita, povukao sam se u sobu. Sjeam se da sam, strano nesretan, legao na krevet i oajavao pri pomisli kako e ta veer protei uasno loe. To to sam traio utjehu u sanjarenju o Fusun i u igri njezinim stvarima ponizilo me je u vlastitim oima, ali i raskrililo vrata jednoga posve drukijega svijeta u koji sam htio dublje kroiti. Osjeao sam da samo radi zabave koju je Sibel zduno pripremala nisam vie spreman glumiti bogata, pametna, vesela i zdrava mukarca koji uiva u ivotu. Usto, znao sam da se na zabavi koju prireujem u vlastitoj kui ne mogu ponaati kao dvadesetogodinjak koji se na sve duri i sve omalovaava. Sibel, koja je znala za moju neimenovanu tajnu bolest, mogla je prema meni biti blagonaklona, ali ne i uzvanici koji dolaze na posljednju ljetnu zabavu da se provedu. Kada su u sedam naveer pristigli prvi gosti, kao dobar domain pokazao sam im bar u kojemu su mogli nai sve marke prokrijumarenih stranih pia koja su se ispod tezge nudila po istanbulskim barovima i trgovinama slastica, i poastio ih. Sjeam se da sam neto vremena posvetio gramofonskim ploama i da sam putao Simona i Garfunkela i album Sergeant Pepper (omot ploe jako mi se sviao). Smijui se i alei, plesao sam sa Sibel, a onda s Nurdihan. Nurdihan je rekla da se na koncu odluila za Mehmeta, a ne za Zaima, no inilo se da to Zaima nije previe pogodilo. Kada mi je Sibel, mrgodei se, rekla da pretpostavlja kako je Nurdihan spavala sa Zaimom, ne samo da nisam mogao dokuiti zato Sibel ali zbog toga, nego se nisam ni potrudio shvatiti to se zbiva. Svijet je jo uvijek bio lijep: s Bospora je puhao sjeverac, lie platana u dvoritu damije Tevikije aptalo je kao neko u mome djetinjstvu. Dok se sputala veer, laste su nadlijetale damiju i krovove zgrada podignutih trideset i neke; u tami su svjetlucali televizijski ekrani ljudi koji su osta li u gradu; neko su vrijeme jedna djevojka (oito joj je bilo dosadno), poslije i neki nesretni otac, sa svojih b alkona odsutno zurili u kolone automobila na glavnoj prometnici, a ja sam sve oko sebe promatrao kao da promatram vlastite osjeaje, strahujui da Fusun nikada neu moi zaboraviti. Sjedei na prohladnome balkonu, pio sam kao smuk i strpljivo sluao amor gostiju koji su povremeno dolazili k meni. Zaim je doveo jednu slatku djevojku. Bila je jako sretna jer je osvojila vrlo mnogo bodova na prijemnom ispitu; zvala se Aje, razgovarao sam s njom. Pio sam s povuenim Sibelinim prijate ljem koji je bio izvoznik koe, a i jako je volio rakiju. Prolo je podosta otkako se spustio barunasti sumrak kad mi je Sibel rekla da se nedolino ponaam i da malo uem unutra. Priljubivi se snano jedno uz drugo, otplesali smo onaj oajniki, ali naoko vrlo romantini ples . Dnevni boravak, koji je zbog nekoliko ugaenih svjetiljaka bio u polumraku, i stan u kojemu sam proveo djetinjstvo i svoj ivot, imali su ozraje i kolorit nekoga posve drugoga mjesta, to se na neki nain podudaralo s osjeajem da mi je cijeli svijet o tet, pa sam se za vrijeme plesa svom snagom privijao uz Sibel. Budui da su na izmaku ljeta moja nesrea, koja je trajala cijelo ljeto, a dijelom i sve jaa potreba za piem, preli na Sibel, i moja se draga zarunica klatila koliko i ja. Reeno jezikom traerskih novina toga doba, u kasnim nonim satima, a pod utjecajem alkohola, zabava je prilino izmak- nula nadzoru. Polupane su ae i boce i polomljene gramofonske ploe od 33 i 45 okretaja, neki su se parovi ekshibicionistiki ljubili pod utjecajem europskih asopisa i njihovih tekstova o umjet - nosti i drutvenim skandalima, dok su se drugi povlaili u moju i bratovu sobu s tobonjom nakanom da vode ljubav. Tijekom zabave inilo se da je ta druina bogatake djece obuzeta panikom zbog slutnje da se njihova mladost i elja da budu suvremeni postupno gase. Kada sam desetak godina prije poeo prireivati zabave kojima smo ispraali ljeto, i to uvijek prije oeva i majina povratka iz ladanjske kue u Istanbul, druenja su protjecala u ozraju anarhistikoga bunta protiv autoriteta roditelja; grubo rukujui skupim kuhinjskim ureajima i oteujui ih, ili vadei iz majinih i oevih ormara razne stvari (stare eire, pumpice za parfeme, elektrine lice za obuu, leptir-mane i odjeu) i pokazujui ih jedni drugima uz pijano cerekanje, moji bi prijatelji osjetili olakanje jer su vjerovali da iz sebe izbacuju politiki bijes. U potonjim godinama samo su dvije osobe iz te velike druine uzimale politiku za ozbiljno. Jednoga od njih muila je policija nakon vojnoga pua 1971. godine, a u zatvoru je leao do amnestije 1975. Poslije toga ni jedan od njih nije elio imati vie nita s nama, vjerojatno zbog toga to su nas smatrali neodgovornom i razmaenom burujskom djecom. No kad je taj put, negdje pred jutro, Nurdihan poela premeta- ti ormare moje majke, nije to inila voena nekim anarhistikim bijesom, nego enskom radoznalou. Idemo u Kilios, na more, rekla je posve ozbiljno.Htjela sam vidjeti

ima li tvoja majka kupai kostim. U tom asu osjetio sam snanu bol i kajanje zbog toga to Fusun nisam mogao odvesti na Kilios iako je toliko eljela, pa sam se, da bih ih izdrao, morao baciti na majin i oev brani krevet. Odatle sam mogao promatrati kako pijana Nurdihan, pod izlikom da trai kupai kostim, kopa po majinim vezenim arapama iz pedesetih godina, elegantnim konanim korzetima smekaste boje i eirima i alovima koje majka nije bila prognala u Apartman Milosre. Nurdihan je pozorno razgledala vlasnike listove za kue, graevinske parcele i stanove (sumnjiava prema trezoru u banci, majka ih je uvala u torbi iza ladice s najlon arapama), beskorisne svenjeve kljueva u meuvremenu prodanih ili iznajmljenih stanova, vijest o oevoj enidbi iz traerske rubrike nekih novina tiskanih prije trideset pet godina te jednu fotografiju objavljenu u rubrici Drutvena dogaanja asopisa ivot, na kojoj se u gomili ljudi vidi vrlo elegantna i samosvjesna majka (fotografija je objavljena dvanaest godina nakon vijesti o oevoj enidbi). Mora da ti j e majka bila iznimno lijepa i zanimljiva ena, ree. Jo je iva, odvratih s kreveta na kojemu sam leao kao mrtav. Upravo sam razmiljao o tome kako bi bilo divno proivjeti ivot s Fusun u toj sobi, kadli Nurdihan prasnu u smijeh, a ubrzo nakon toga u sobu ue Sibel, za njom i Mehmet, zacijelo privueni njezinim pijanim grohotom. I dok su Sibel i Nurdihan s ozbiljnou pijanaca premetale po majinu ormaru, Mehmet sjede na rub kreveta, tono na kut gdje je jutrom sjedio otac i odsutno zurio u none prste prije nego to nazuje papue, i s ljubavlju i divljenjem dugo promatrao Nurdihan. Bio je sretan zbog toga to je prvi put nakon tolikih godina naao enu u koju se odmah i do uiju zaljubio i kojom se eli oeniti, toliko sretan da se i sam udio svojoj neizmjernoj srei, pa se ak sramio zbog nje. No nisam mu zavidio; osjeao sam naime da strepi od pomisli da bi mogao biti izigran, da strahuje od poniavajueg kraja svoje ljubavi i od kajanja. Sibel i Nurdihan pokazivale su jedna drugoj odjeu koju su vadile iz majina ormara, i koju ovdje izlaem, smijale se i napo- minjale jedna drugoj da trae kupae kostime. Taj urnebes s kupaim kostimima i odlaskom na plau trajao je do zore. Ustvari, nitko od nas nije bio dovoljno trijezan da sjedne za upravlja i vozi. Znao sam da e mi bol za Fusun, pojaana pijanstvom i neispavanou, biti neizdriva na plai Kilios, pa mi se nije ilo. Rekao sam im da emo Sibel i ja doi za njima i odugovlaio s polaskom. Kad je poelo svitati, izaao sam na balkon s koj ega je majka, uz kavu, promatrala sprovode, i s njega mahao prijateljima na ulici dozivajui ih. Zaim i njegova nova prijateljica Aje, Nurdihan, Mehmet i jo nekoliko poznanika pijano su se nadvikivali, dobacivali se jarko crvenom plastinom loptom, juri li za njom kad je ne bi uhvatili i dizali galamu koja je mogla probuditi cijelu etvrt Tevikije. Kad su na kraju s treskom zalupili vrata Mehmetova auta, ugledao sam nekoliko staraca kako tromim korakom pristiu u damiju na jutarnju molitvu, meu njima i vratara zgrade preko puta, koji se uoi nove godine pre- ruavao u Djeda Mraza i prodavao sreke dravne lutrije. Tek to je Mehmetov auto silovito krenuo struui kotaima po asfaltu, naglo se zaustavi uz snanu kripu guma i vrati natrag; vrata se otvorie, iz njega se pojavi Nurdihan i iz sveg glasa poe nam dovikivati (bili smo na estom katu) da je zaboravila svileni al. Sibel utra unutra, donese ga i baci dolje. Nikada neu zaboraviti te trenutke: ona i ja s majina balkona gledamo ljubiasti al kako lagano pada draesno se irei i skupljajui, napuhujui se i vijugajui kao zmaj od papira na blagome povjetarcu. To je moje posljednje sretno sjeanje na Sibel.

39 PRIZNANJE

Doli smo do trenutka priznanja. elim da okviri, pozadina i sve ostalo na ovome mjestu Muzeja bude obojeno hladnom utom bojom. Pa ipak, kad sam nakon to su prijatelji otili na more iznova legao na brani krevet svojih roditelja, golemo sunce koje se raalo iza uskudarskih breuljaka obojilo je cijelu spavau sobu dubokom, toplom naranastom svjetlou. Iz daljine je dopirala jeka sirene nekoga putnikog broda koji je prolazio Bosporom. Poimo, ree Sibel slutei da mi se ne ide, da nam ne bi daleko odmaknuli! No kako sam i dalje leao ne kanei ustati, shvatila je kako ne samo da ne elim ii na more (nije se ni sjetila da toliko pijan ne bih vozio), nego i da smo - to se moje misteriozne bolesti tie - doli do toke s koje nema povratka. Po nainu na koji je bjeala pogledom, shvaao sam da tu temu ne eli naeti. No upravo ju je ona i naela, kao netko tko nepromiljeno uini upravo ono ega se najvie plai (neki to nazivaju odvanou): Gdje si zapravo bio juer popodne? izleti joj pitanje, ali se smjesta pokaja. Nemoj rei nita ega bi se poslije mogao sramiti ili to eli preutjeti, milo je dometnula. Legla je pokraj mene. Poput umiljate make priljubila se uza me s nehinjenom njenou i strahom, tolikim da sam se postidio zbog toga to joj se spremam nanijeti veliku bol. No ljubavni demon ve je bio izaao iz Aladinove svjetiljke i svom me snagom drmusao dajui mi do znanja da vie ne moe biti samo moja tajna. Duo, sjea li se one noi s poetka proljea, kad smo bili u Foajeu? poeh oprezno svoju pripovijest. Ti s u u izlogu ugledala neku torbicu, svidjela ti se, pa smo u prolazu na trenutak zastali i pogledali je. Kad je moja ljubljena zarunica prestravljeno razrogaila oi shvaajui da bit moje pripovijesti nije torbica, nego neto stvarnije i stoga kudikamo opasnije, poeo sam joj pripovijedati priu koja je itateljima i posjetiteljima Muzeja poznata jo od prvoga predmeta koji su u njemu vidjeli. elei im pomoi da se prisjete njezinih pojedinosti, na ovome sam mjestu izloio po jednu sliicu najprobranijih i najvanijih predmeta svoje zbirke. Trudio sam se pomno i po redu ispriati Sibel to se dogodilo. Ubrzo sam primijetio da tuna pripovijest o mome prvom susretu s Fusun i dogaajima koji su uslijedili podsjea na kajanje i ispatanje ovjeka koji je skrivio teku prometnu nesreu kakvu smo vidjeli prije mnogo godina, ili poinio neki teak grijeh. No moda sam i ja u svoju pripovijest unio taj osjeaj kajanja i ispatanja kako bih svoju krivnju prikazao to obinijom i suge rirao Sibel da je sve to bilo davno. Naravno, nisam spominjao pojedinosti o putenoj srei koja je bila neodvojiv dio onoga to sam doivio s Fusun i ije je preuivanje moju pripovijest inilo nerazumljivom; naime, svoju sam avanturu nastojao predoiti kao predbrani ispad tipinog Turina. Zbog Sibelinih suza ne samo da sam odustao od nakane da budem iskren, nego sam se i pokajao to sam uope naeo temu. Odvratan si! viknu Sibel gaajui me arenom majinom torbicom punom starih kovanica i jednom starom, ljetnom, crno-bijelom oevom cipelom. Nije me pogodila, ali se metalni novii razletjee po sobi kao komadii razbijena stakla. Plakala je. Ta veza je odavno gotova, rekoh. Ali, jako me je iscrpilo ono kroz to sam prolazio... Problem nije ni ta djevojka, niti bilo tko drugi... Ta je djevojka na zarukama sjedila za naim stolom, zar ne? upita Sibel ne usuujui se spomenuti joj ime. Da. Najobinija, bijedna prodavaica! Viate li se jo uvijek? Naravno da ne... Ostavio sam je poslije naih zaruka. A i ona je naprosto ieznula! Navodno se udala. (Jo i sada se udim kako sam se dosjetio te lai.) Zbog toga sam se nakon zaruka ponaao tako udno, no i tomu je kraj. Sibel je neko vrijeme plakala, potom se umila, pribrala i nastavila postavljati pitanja. Dakle, ne moe je zaboraviti? Tim je pitanjem moja pametna zarunica jezgrovito iznijela bit problema. Koji bi mukarac, ako ima srca, na to pitanje mogao odgovoriti s da? Ne, rekoh nevoljko. Pogreno si shvatila. Smodio me teret proteklih dogaaja, to to sam se grubo poigravao s djevojkom, to sam te varao i time ukaljao nau vezu... To mi je unitilo svaku volju za ivotom. No, ni ona ni ja nismo povjerovali u istinitost tih rijei. Gdje si bio danas popodne? arko sam elio nekome povjeriti da u usta stavljam predmete koji me podsjeaju na Fusun i da, matajui o njoj dok to inim, osjetim olakanje kad mi suze navru na oi. Svoju sam tajnu elio povjeriti nekome tko bi za to imao razumijevanja, no nipoto ne Sibel. A opet, osjeao sam da ne bih mogao nastaviti ivjeti, da bih jednostavno poludio kad bi me napustila. Zapravo, trebao sam joj predloiti da se smjesta vjenamo. Mnogi vrsti brakovi na kojima poiva nae drutvo sklopljeni su iz elje da se zaborave takve burne i nesretne ljubavi. elio sam se prije vjenanja jo jedanput poigrati igrakama iz djetinjstva. Imao sam, na primjer, jedan svemirski pitolj... Jo uvijek funkcionira. To je neka posve udna nostalgija... Zbog nje sam otiao u stan. Nisi smio otii onamo! ree Sibel. Jeste li se esto nalazili u njemu?

Zaplakala je prije nego to sam stigao odgovoriti. Kad sam je zagrlio i pomilovao, suze su joj jo jae navrle na oi. S prijateljskim osjeajem jaim od ljubavi grlio sam svoju dragu zarunicu, prema kojoj sam osjeao duboku zahval nost. Kad je Sibel nakon dugoga plaa zaspala u mome zagrljaju, i ja sam utonuo u san. Kad sam se oko podneva probudio, ve je bila ustala, istuirala se i naminkala, ak mi je i doruak spremila. Ako hoe, moe u duanu prekoputa kupiti svje kruh, ree mirno. A ako ti je mrsko, ako ti se ne da, prepei u stari. Ne, otii u po kruh. U dnevnom boravku, koji je poslije zabave izgledao kao ratno poprite, dorukovali smo za stolom za kojim su otac i majka, sjedei jedno nasuprot drugome, objedovali trideset est godina. Iz dokumentaristikih pobuda, a i utjehe radi, ovdje sam izloio jedan kruh, isti onakav kakav sam tada kupio u duanu prekoputa. On podsjea na injenicu da ve pola stoljea milijuni ljudi u Istanbulu preivljavaju zahvaljujui istom takvom (nekad malo lakem, nekad malo teem) kruhu, kao i na to da se ivot stalno ponavlja te da na koncu sve pada u nesmiljen zaborav. No Sibe - lino odluno i snano dranje iznenadilo me toga dana. To to smatra ljubavlju samo je privremeno stanje, ree. Ubrzo e proi. Pobrinut u se za tebe. Iupat u te iz tlapnje u koju si zaglibio... Na lice je bila nanijela debeo sloj pudera kako bi prikrila podonjake oteene od plaa. Kad sam vidio da, unato boli koju sam joj nanio, tankoutno izbjegava rijei koje bi me mogle povrijediti i da se prema meni obzirno ophodi, osjetio sam neizmjerno povjerenje prema njoj, toliko da sam pomislio kako bi me jedino njezina odlunost mogla spasiti od patnje, te sam odluio posluno izvravati sve to mi kae. Tako smo se, dorukujui svje kruh, slani sir, masline i dem od jagoda, odmah sloili da ne smijem izlaziti*iz kue te da se zadugo moram drati podalje od Niantaa i okolnih ulica. Crvene i naranaste ulice ponovo su mi bile strogo zabranjene... Sibelina majka i otac ve su se bili vratili svojoj pravoj kui, u Ankaru, gdje su boravili zimi, pa je ljetnikovac u Anadoluhisaru bio prazan. Sibel je rekla da e nakon zaruka njezini roditelji zamiriti na jedno oko ako se preselimo onamo. Poelio sam smjesta krenuti s njom u ljetnikovac i to je mogue prije rijeiti se svih navika zbog kojih sam se neprekidno vrtio u krug. Dok sam s tugom, ali i s nadom da e mi biti bolje, pakirao torbe kao mlada i zanesena djevojka koju alju u Europu da preboli nesretnu ljubav, Sibel je u moj kufer ubacila debele zimske arape rekavi da i njih ponesem. Sjeam se: te su arape probudile u meni bolnu zebnju da bi lijeenje moglo jako dugo potrajati.

40

UTJEHE IVOTA U LJETNIKOVCU

Boravak u ljetnikovcu, koji sam smjesta prihvatio s uzbudljivim osjeajem da kreem u novi ivot, prvih je dana u meni stvorio vjeru da u se brzo oporaviti od bolesti. Bez obzira na to kad bismo se nou vratili, s koje zabave i koliko pijani, ujutro bih ustajao im bi se neobina Svjetlost, koja se odbijala o bosporske valove, provukla kroz prozorske kapke i zaigrala na stropu; tada bih prstima razmaknuo poprene daice na kapcima i uvijek iznova ostao zadivljen ljepotom krajolika koji bi mi puknuo pred oima. U mome divljenju bilo je i uzbuenja zbog ponovnog otkrivanja ljepote ivljenja koju sam, kako sam mislio, ve poinjao zaboravljati, ili sam u to elio vjerovati. Ponekad bi moje osjeaje naslutila i Sibel; tad bi mi, u svilenoj spavaici i bosonoga, prila laganim korakom od kojega su jedva ujno pucketale podne daske, pa bismo zajedno promatrali ljepotu Bospora, crvenu ribarsku barku kako plovi njiui se na valovima, obalu preko puta i izmaglicu nad tamnim umarcima obasjanim suncem, te prvi putniki brod kako, noen jakom strujom, nagnut plovi prema gradu sijekui vodu u sablasnoj jutarnjoj tiini. I Sibel je iskreno vjerovala da bi uici zajednikog ivota u ljetnikovcu mogli djelovati na mene kao lijek. I dok smo naveer objedovali u ostakljenom trijemu iznad vode, sjedei jedno na suprot drugome kao sretan par kojemu je dostatna samo njihova ljubav, brod Kalender, koji je polazio s pristanita na Anadoluhisaru, proao bi tono mimo nas kao da se hoe oeati o ljetnikovac. Brkati kormilar s kaketom na glavi, koji je sa zapovjednog mosta mogao na naem stolu vidjeti hrskave arune, salatu od patlidana, peeni patlidan, slani sir, dinju i rakiju, doviknuo bi nam Dobar tek! a Sibel bi i to smatrala malom radou koja mi moe pomoi da se oporavim i budem sretan. Moja je zarunica dobrohotno vjerovala da e mome oporavku goditi i uici kao to su skok u prohladnu bosporsku vodu odmah nakon buenja, odlazak u pristaninu kavanu i grickanje pereca, pijenje aja i itanje novina, briga o rajicama i paprikama u vrtu, podnevni trk do r ibarske barke koja je pristala sa svjeom ribom i biranje cipala ili fratara, ili pak praakanje u moru koje je svjetlucalo za jako toplih rujanskih veeri, kad ni jedan jedini list na stablu ne treperi, a noni leptiri jedan za drugim umiru na svjetiljkama. Shvaao sam to kada bi nou u postelji uza me lagano privila svoje prelijepo tijelo, koje je mirisalo na mous. A kad zbog ljubavne boli (jo uvijek sam je osjeao u lijevoj strani trbuha kao neki beskonani nemir) ne bih mogao voditi ljubav, sve bih

okrenuo na alu pripita ovjeka, govorei joj kako jo nismo u braku. I moja draga zarunica ponijela bi se smjerno i prela preko toga prihvaajui moje rijei kao alu. Pa ipak, za nekih noi - kad bih sam na lealjci uz more go tovo utonuo u san, ili halapljivo gutao kuhane kukuruze koje su prodavali s malih amaca, ili kad bih je izjutra, prije nego to sjednem u automobil i krenem na posao, poljubio u obraze kao sretni mladi suprug - u Sibelinu pogledu zamjeivao sam klicu omalovaavanja i odbojnosti p rema meni. Razlog je sigurno bio taj to nismo vodili ljubav. No osim njega postojao je jedan jo strasniji: Sibelina slutnja da njezin napor da se oporavim, u koji je uloila iznimnu volju i ljubav, ne vodi niemu, ili da u, to je jo gore, ak i ako se oporavim, budunost dijeliti i s njom i s Fusun. I ja sam u svojim najloijim danima elio vjerovati u tu posljednju mogunost, te sam utvarao da u jednoga dana od Fusun primiti poruku, da emo se istoga asa vratiti u stare, sretne dane i opet se svakodnevno sastajati u Apartmanu Milosre te da u, kad se oslobodim ljubavne patnje, dakako moi voditi ljubav i sa Sibel, oeniti se njome i ivjeti normalnim obiteljskim ivotom okruen djecom. Pa ipak, u ispunjenje tih snova istinski sam vjerovao samo kad sam bio jako pijan i euforian, ili pak u rijetkim prigodama kad bi me poneko lijepo jutro ispunilo optimizmom. Veinu vremena nisam mogao zaboraviti Fusun; ono to je na neki nain uobli- avalo moju patnju nije vie bila njezina odsutnost, nego slutnj a da se mojoj ljubavnoj boli nikako ne nazire kraj.
-

41

LENO PLIVANJE

Na kraju sam ipak otkrio neto vano, neto to je melankoline jesenje dane, skupa s njihovom mranom ljepotom, inilo podnoljivim: da leno plivanje ublaava bol koju sam osjeao u trbuhu. Plivajui leno, morao sam podosta zabaciti glavu i zagnjuriti je u more, naopako gledati morsko dno i zamahivati rukama zadr avajui dah. Kad bih, plivajui leno i sijekui morsku struju i valove, otvorio oi, Bospor koji bih vidio naopako mije njao bi boju i postajao tamnijim, a u meni bi se budio jedan posve drukiji osjeaj nesputanosti koji nije nalikovao mojoj ljubavnoj boli. Budui da voda uz obalu najednom postaje duboka, nekada bih vidio morsko dno, a nekada i ne, ali ve sama spoznaja d a je taj areni svijet koji gledam naopako jedna velika i tajnovita cjelina, ispunjavala me ne samo radou ivljenja, nego i osjeajem da pripadam neemu velikome. Katkad bih na dnu vidio hrave konzerve, metalne zatvarae za boce, otvorene crne dagnje, pa ak i fantomsku lau iz pradavnih vremena, i to bi me podsjetilo na beskrajno trajanje povijesti i vremena, ali i na vlastitu nitavnost. U tim trenucima postajao bih svjestan da se razmeem svojom ljubavlju i pridajem joj veliko znaenje; shvaao bih da i ta slabost produbljuje bol koju nazivam ljubavnom, i nastojao se oistiti od svega toga. Nije mi vie bila vana bol, elio sam biti dio toga beskrajnog i tajnovitog svijeta koji se giba duboko ispod mene. Osjeao sam da mi bosporska voda prodire u usta, nos, nosnu upljinu i ui, te da se to svia i demonima koji se u meni skrbe za uravnoteenost i sreu. Dok bih unatrake zamahivao rukama u svojevrsnoj opijenosti morem, bol u trbuhu gotovo bi nestala; osjetio bih tada neku duboku naklonost prema Fus un i shvaao da sam u napadima ljubavne boli bio jako povrijeen i ljutit na nju. Kad bi u nekom trenutku Sibel opazila da, plivajui brzo i natrake, idem ravno pod sovjetski tanker koji je usplahireno trubio, ili pod koji od brodova gradskih linija, poela bi iz sve snage skakati na obali i dozivati me, no obino je nisam uo. Budui da sam se opasno i gotovo izazivaki pribliavao brojnim brodovima gradskih linija koji prometuju Bosporom, meunarodnim tankerima, leperima natovarenim ugljenom, brodicama koje su za restorane na Bosporu prevozile pivo i sokove Meltem i motornim amcima, Sibel mi je htjela zabraniti da plivam leno i s glavom zagnjurenom u vodu, ali nije ustrajavala na tome jer je vidjela da mi to jako mnogo pomae. Kad nije bilo vjetra, na Sibelin sam prijedlog znao otii na Crno more, na mirne plae ilea, katkad i s njom, i to u neki od pustih zatona iza Bejkoza, gdje bih, ne diui glavu iz vode, do cilja plivao onako kako bi me misli vodile. A kad bih izaao na obalu, opruio se na suncu i sklopio oi, optimistiki bih mislio kako se to to proivljavam zapravo dogaa svakome ozbiljnom, asnom i strastveno zaljubljenom mukarcu. Pa ipak, udno je bilo to to meni, za razliku od svih drugih ljudi, vrijeme nije lijeilo rane. Suprotno od onoga o emu mi je u gluhim nonim satima (ula bi se samo udaljena huka teglenica) govorila Sibel da bi me utjeila, oboje nas je plailo to to moja bol nije postupno jenjavala. Ponekad sam mislio da u je se osloboditi ako prihvatim da je moje stanje posljedica nekoga mentalnog ili duhovnog nedostatka. No budui da su me takve misli inile slabiem koji je krajnje ovisan o suuti i majinsko -aneoskoj brizi svoje spasiteljice i zarunice, takvo razmiljanje nisam mogao dovesti do kraja, te sam se, da ne zapadnem u oaj, upinjao vjerovati kako sam bol pobijedio lenim plivanjem. Ali, bilo mi je posve jasno da se obmanjujem. Krijui to od Sibel, ali i od samoga sebe, u rujnu sam jo tri puta otiao u Apartman Milosre, gdje sam, leei na krevetu, uzimao predmete koje je Fusun dodirivala i na itateljima poznat nain traio utjehu u njima. Jednostavno, nisam je mogao zaboraviti.

42

JESENJA MELANKOLIJA

Kad su nakon olujne bure poetkom listopada bosporske vode toliko zahladnjele da se vie nije moglo plivati u brzim morskim strujama, moja je melankolija postala toliko jaka da se vie nije dala prikriti. Kratak dan, prvo jesenje lie rasut o po vrtu i pristanitu, naputeni ljetnikovci uz obalu, amci izvueni na suho i bicikli koji su posvud le ali na ulicama opustjelima nakon prvih kinih dana, u oboma je izazvalo teku jesenju melankoliju iz koje smo se teko mogli iupati. Uznemireno sam osjeao da se Sibel vie ne moe nositi s mojom nepokretnou, s tugom koju nisam uspijevao prikriti i s mojim opijanjem. Krajem listopada bilo joj je dosta hrave vode koja je tekla iz starih zahralih slavina, kuhinje koja se pretvorila u hladni i ruevni sobiak te rupa i pukotina u drvenim zidovima ljetnikov ca kroz koje je probijao sjeverac i ledio nam kosti. Vie nas nisu posjeivali ni prijatelji koji su za toplih rujanskih veeri znali banuti, napiti se i onda nou, uz glasan smi jeh, skakati s mola u more; po tome smo nasluivali da je u gradu poinjao zabavniji jesenski ivot. Kao simbolini podsjetn ik na to da su novopeeni bogatai zimi naputali ivot uz more i bjeali u gradove, a i da bi posjetitelji Muzeja outjeli jesenju melankoliju, ovdje izlaem vlano i napuklo kamenje iz vrta i pueve golae na njima, te usamljenoga gutera, naega plaljivog prijatelja koji bi nestao s prvim kiama. Da bih sa Sibel prezimio u ljetnikovcu, osjeao sam da moram s njom voditi ljubav i time joj dokazati da sam zaboravio Fusun. No kad je zahladnjelo, spavaa soba visokog stropa, koju smo pokuavali zagrijati elektrinim grijalicama, jo je vie umrtvila na ivot i uinila ga beznadnim, pa su noi kada smo, kao neko, mogli spavati njeno priljubljeni jedno uz drugo, postajale sve rjee. S jedne strane, prezirali smo neodgovorne neznalice koji su u drvenim ljetn ikovcima rabili elektrine pei i tako izlagali opasnosti te povijesne graevine; istodobno, kad bi nam postalo hladno, i sami smo ih svake noi prikljuivali na smrtonosne utinice. Poetkom studenoga, kad su u stanovima u gradu uve like grijali radijatori, a nas sve ee proganjao osjeaj da neto proputamo, poeli smo odlaziti na jesenske zabave i otvorenja novih nonih klubova, na stara mjesta koja su u zimu ulazila s novim sadrajima, te - pod svakojakim izlikama - dolaziti na Bejoglu da bismo bili blii mnotvu ljudi pred kinima, pa ak i zalaziti u meni zabranjene ulice na Niantau. Kad smo se jedne veeri nekim beznaajnim povodom zatekli na Niantau, odluili smo svratiti u restoran Foaje. Pijui rashlaenu rakiju na prazan eludac, pozdravili smo se s nama poznatim konobarima kao i sa efovima posluge, Sadijem i Hajdarom, i upustili se u razgovor s njima. Kao i svi drugi ljudi, i mi smo se poalili na ultranacionaliste i marksistike ekstremiste koji se ubijaju po ulicama, posvuda postavljaju bombe i guraju zemlju u propast. Kao i uvijek dotad, postariji su konobari u politikim temama bili kudikamo suzdraniji od nas. Iako smo ih pogledom naprosto mamili k sebi, nije nam prilo ni jedno od poznatih lica koja su ula u restoran, pa je Sibel zajedljivo upitala zbog ega me je opet obuzelo loe raspoloenje. Ne zalazei u detalje, ispriao sam joj da su moj brat i gospodin Turgaj, a s njima i Kenan, koje ga zbog neodlunosti nisam najurio s posla, premda se sada jako kajem, odluili osnovati novu tvrtku, a mene pritom zaobii pod izlikom da kreu u vrlo profitabilan izvoz posteljine. Je li to onaj Kenan koji je na proslavi naih zaruka prekrasno plesao? upita Sibel. Sigurno je izraz koji je prekrasno plesao upotrijebila da ne bi morala spomenuti Fusunino ime. Oboje smo jo uvijek nosili bolna sjeanja na neke pojedinosti sa svojih zaruka, pa smo neko vrijeme odutjeli ne nalazei povod da promijenimo temu. Meutim, na samome poetku moje bolesti Sibel je, zahvaljujui tome to je bila puna ivota, i u najteim trenucima mogla pronai nove teme za razgovor. I sad e taj Kenan postati uspjean direktor nove tvrtke? upita Sibel tonom koji je iz dana u dan postajao sve zajedljiviji . Gledajui s tugom njezino pretjerano naminkano lice i ruke koje su lagano podrhtavale, razmiljao sam o tome kako su jednu obrazovanu i sretnu mladu Turkinju, koja je studirala u Parizu, zaruke s problematinim bogataem pretvorile u zajedljivu tursku kuanicu. Da me moda ne izaziva zbog toga to zna da sam ljub omoran na Kenana zbog Fusun? Mjesec dana prije toga nikada mi takvo to ne bi palo na pamet. Pribjegli su lukavstvu samo da zarade koji novi vie, rekoh. Zaboravi to. Zna da profit u tom poslu ne donosi koji novi vie, nego velik novac. Ne bi smio zatvarati oi pred injenicom da te na taj nain liavaju onoga to ti pripada, da ti uzimaju kruh iz usta. Mora se osoviti na noge, mora se boriti protiv njih. Fuka mi se za to. Ne volim te takvoga, nastavi Sibel. Od svega die ruke, povlai se u sebe i kao da uiva u porazu. Mora biti jai. Hoemo li popiti jo po jednu? rekoh diui au i smijui se. Naruili smo jo po jednu rakiju i utjeli zurei u ae pred sobom. Izmeu Sibelinih skupljenih obrva ukaza se bora nalik na upitnik, kao i uvijek kad bi se srdila i ljutila.

Nazovi Nurdihan, rekoh, moda ona i Mehmet dou. Malo prije sam pokuala, ali telefon ne daje signal, valjda je pokvaren, odvrati Sibel ljutito. Onda, da vidimo to si danas radila! Pokai to si kupila, da nam bude zabavnije! Ali, Sibel nije pokazivala ni najmanju elju da to uini. Jo uvijek sam sigurna da ne moe biti toliko zaljubljen u nju, ree malo poslije neoekivanim tonom. Nije problem u tome to si zaljubljen u drugu enu, nego u tome to nisi u mene. Pa zato se onda toliko lijepim za tebe? upitah je drei joj ruku. Zato ne elim bez tebe ivjeti ni jedan jedini dan? Nije to bio prvi put da razmjenjujemo takve rijei. No taj je put u Sibelinim oima bljesnuo neobian sjaj, pa sam se uplaio da e mi rei kako bez nje ne bih izdrao bol zbog gubitka Fusun i kako bih moda i umro. No Bogu hvala, Sibel jo uvijek nije primjeivala da sam jako loe raspoloen. Ne dri se uza me zbog ljubavi, nego da bi bio siguran u to da te zadesila nesrea. A zato bi mi to trebalo? Zato to ti se svia izigravati boleiva ovjeka koji na sve gleda prezrivo. No, dragi moj, konano bi se morao opametiti. Rekao sam joj da e loi dani proi i da bih volio imati s njom dva sina i tri keri nalik na nju. Da emo imati veliku, sretnu i veselu obitelj i proivjeti dug i lijep ivot. I da mi neopisivu ivotnu radost priinjava to to u gledati njezino lijepo lice, sluati njezine pametne rijei i oslukivati kako neto radi u kuhinji. Molim te, ne plai! rekao sam joj. Slutim da se nita od toga nee ostvariti, ree Sibel i suze joj jo bre potekoe niz lice. Pustila mi je ruku, izvadila rupi, obrisala nos i elo, izvadila kutijicu za puder te na lice i podonjake nanijela debeo sloj pudera. Zato gubi .povjeren je u mene? upitah je. Moda zbog toga to sam izgubila povjerenja u sebe, odvrati. Katkad pomislim da vie nisam lijepa. Dok sam je vrsto drao za ruku i govorio joj koliko je lijepa, netko se oglasi. Hej, romantini ljubavnici! Bio je to Tajfun. Znate li da svi priaju o vama? Oh, to se dogodilo? I to kau o nama? Tajfun je u rujnu esto dolazio u ljetnikovac. Kad je vidio da Sibel plae, smjesta se oneraspoloio. Htio je pobjei od nas, ali je zastao ugledavi izraz na Sibelinu licu. Ki jednoga naeg roaka stradala je u prometnoj nesrei, ree Sibel. I to to priaju o nama? upitah aljivim tonom. Moja suut, ree Tajfun osvrui se lijevo -desno kako bi se izvukao iz neugodne situacije, te preglasno pozdravi nekog ovjeka koji je u tome trenutku uao u restoran. Prije nego to se udaljio, ree nam: Kau da ste toliko zaljubljeni jedno u drugo da se, kao i Europljani, ne elite vjenati iz straha da bi brak mogao unititi ljubav. Mislim da se morate to prije vjenati jer su svi ljubomorni na vas. A i zato to neki tvrde da onaj ljetnikovac donosi nesreu. im se udaljio, od mladoga i simpatinog konobara zatraili smo da nam donese jo po jednu rakiju. Izmiljajui razne izlike, Sibel je tijekom ljeta jako dobro p azila da nai prijatelji ne zamijete krize u koje sam zapadao; pa ipak, znali smo da o nama krue brojne glasine, ponajprije o tome da ivimo u divljem braku, da dobro pamte Sibeline zajedljive ale i zadirkivanja na moj raun, moju naviku da neizmjerno dugo plivam leno te da zbijaju ale na raun mojega udljivog ponaanja. Hoemo li pozvati na veeru Nurdihan i Mehmeta, ili emo sami jesti? Ostanimo jo! ree Sibel gotovo usplahirena. Nazovi ih s bilo kojeg telefona. Ima li eton? Budui da ne elim da sretni ljudi novoga doba koje zanima moja pria prave grimase na spomen Istanbula iz 1975. godine, u kojemu nije bilo dovoljno vode (zbog ega su u bogate etvrti dovozili cisterne s pitkom vodom), a telefoni nisu radili, ovdje izlaem eton nazubljenih rubova, koji se tih godina prodavao u trafikama. U godinama kad moja pripovijest poinje, veina telefona u malobrojnim javnim govornicama na istanbulskim ulicama bila je ili vandalski unitena, ili pokvarena. Sjeam se kako ni iz jedne govornice Pote ni jedan jedini put nisam mogao telefonirati. (To je polazilo za rukom samo junacima iz domaih filmova, na to su utjecali zapadni filmovi.) Ali, mogli smo oba viti razgovor s telefona koje je neki promuurni poduzetnik dao postaviti u duane, male p rodavaonice prehrambenih proizvoda i kavane, i za koje se morao kupiti eton. Te vam pojedinosti govorim kako biste razumjeli zbog ega sam na Niantau iao od duana do duana. Slobodan telefon konano sam naao u jednoj sportskoj kladionici. No Nurdihanin je telefon bio zauzet, a prodava mi nije dopustio jo jednom telefonirati. Dosta kasnije javio sam se Mehmetu iz jedne cvjearnice. Rekao mi je da su on i Nurdihan kod kue i da e za pola sata biti u Foajeu. Tako sam se, tragajui za telefonom, naao u samom srcu Nian- taa. Kad su mi ve stan u Apartmanu Milosre i stvari u njemu bili tako blizu, pomislih da bi moda bilo dobro otii i vidjeti ih. Klju sam imao uza se. im sam uao, oprao sam ruke i umio se, s pomnjom kirurga koji se sprema za operaciju svukao sako i koulju, sjeo na rub kreveta na kojemu sam etrdeset etiri puta vodio ljubav s Fusun i, meu predmetima prepunih uspomena odabravi tri (izlaem ih ovdje), proveo sat i pol u stanu milujui ih.

Kad sam se vratio, osim Nurdihan i Mehmeta za naim je stolom sjedio i Zaim. Sjeam se da sam, gledajui stol pretrpan bocama, pepeljarama, tanjurima i aama i sluajui amor ljudi iz istanbulskoga visokog drutva, mislio na to kako sam sretan i kako volim ivot. Drutvo, oprostite mi to kasnim, no kad biste znali to mi se dogodilo... rekoh smiljajui neku la. Nije vano! simpatino ree Zaim. Zaboravi to, sjedni i uivaj s nama! Kad su se Sibelin i moj pogled susreli, bilo mi je jasno da je moja prilino pijana zarunica shvatila to sam u meuvremenu radio i zakljuila da se nikad neu oporaviti. Bila je vrlo srdita na mene, ali i toliko pijana da nije mogla praviti scene. Znao sam da ih nee praviti ni kad se otrijezni zbog toga to me je jako voljela, ili zato to je mislila da bi gubitkom mene i raskidom za ruka doivjela straan poraz; a ja sam se zbog svega toga, ili zbog drugih razloga koje nisam razumijevao, osjeao vrlo ovisnim o njoj. Mislio sam da bi ta ovisnost opet mogla u Sibel probuditi optimistinu nadu da u ozdraviti, ali i osjeao da je te noi doao kraj njezinu optimizmu. Poslije sam plesao s Nurdihan. Povrijedio si Sibel i strano je naljutio, ree Nurdihan. Ne ostavljaj je samu u restoranima. Silno je zaljubljena u tebe, pa je jako osjetljiva. Tko voli ruu, mora se naviknuti na trn. Kad ete se vjenati? Mehmet bi htio odmah. No ja samo elim da se zaruimo i da uinimo to i vi, to jest da prije braka istinski proivimo ljubav. Nemojte da vam ba mi budemo uzor... Postoji li neto to ne znamo? upita Nurdihan s usiljenim osmjehom, kojim je nastojala prikriti znatielju. No njezino me pitanje nije ak ni uznemirilo. Rakija je opsesiju koju sam osjeao kao stalnu i intenzivnu bol pretvarala u himeru koja se svakog asa pojavljivala i nestajala. Sjeam se: pleui sa Sibel u jedan iza ponoi, kao zaljubljeni srednjokolac natjerao sam je da prisegne da me nikada nee ostaviti, a ona me je, duboko dirnuta mojim navaljivanjem da to uini, svim srcem nastojala utjeiti i smiriti. Za na su stol u meuvremenu sjeli mnogi poznanici, pa su se uli prijedlozi da nekamo otiemo. Suzdraniji su predlagali da se odvezemo na Bospor i u automobilima popijemo aj. Drugi su htjeli da poemo na fileke u Kasimpau, trei opet da odemo u kasino i sluamo tursku klasinu glazbu. Na trenutak su nas nasmijali Mehmet i Nurdihan, koji su se, smijeno zagrljeni, klatili pokuavajui oponaati Sibelin i moj romantini ples. Unato protivljenju prijatelja, u samu zoru sjeo sam za upravlja. No, kako je Sibel vritala kad god bi automobil poeo krivudati, na drugu obalu Istanbula prevezli smo se trajektom. Ve se bilo razdanilo kad se trajekt poeo pribliavati Uskudaru, no mi smo spavali u automobilu. Probudio nas je brodski momak, koji nam je unezvjereno lupao po prozoru jer smo bili zaprijeili izlaz autobusima i kamionima koji razvoze namirnice. Sretno smo se dovezli u ljetnikovac krivudajui preko crvenoga lia otpalog sa sablasnih platana du bosporske ceste i, vrsto se privinuv i jedno uz drugo, zaspali kao i uvijek nakon tako pustolovne noi.

43 HLADNI I SAMOTNI DANI U STUDENOME

U nekoliko sljedeih dana Sibel me ni jednom nije upitala to sam radio onih sat i pol kad sam nestao na Niantau. Osjeaj d a se nikada vie neu moi osloboditi svoje opsesije te je noi postala izvjesnost koja nije ostavljala mjesta ni najmanjoj sumnji. Bilo je jasno da susprezanja i zabrane niemu ne koriste. Pa opet, oboje smo bili zadovoljni time to smo skupa u tome starom ljetnikovcu, koji je izgubio nekadanji sjaj. Koliko god bili u nezavidnu stanju, u toj tronoj graevini bilo je neega to nas je povezivalo i nau bol inilo podnoljivom. ivot na obali obiljeavao je nau ljubav (bilo je oito da se vie nee oporaviti) svojevrsnim osjeajem poraza, zle kobi i prijateljstva, a ruevine osmanske kulture u nestajanju naglaavale su manjkavost u vezi starih ljubavnika i novih zarunika, pa ak nas titile od boli zbog toga to ne vodimo ljubav. Kad bismo naveer postavili stol s pogledom na more i na- lakeni na eljeznu balkonsku ogradu pili rakiju i opijali se, u Sibelinim pogledima vidio sam da je brak jedino to bi nas moglo vezati, jer seksualne privlanosti ionako nije bilo. Ne ive li mnogi brani parovi - ne samo iz narataja naih oeva i majki, nego i nai vrnjaci - u sretnoj vezi, i ne ponaaju li se kao da je sve posve normalno, iako vie uope ne vode ljubav? Nakon tree, etvrte ae poinjali smo razgovarati o nama poznatim ili manje poznatim, mlaim ili starijim parovima: to misli, vode li oni jo uvijek ljubav? pa bismo o toj temi i pametovali napola u ali, a napola ozbiljno. Sposobnost da se alimo na temu koja mi se danas ini jako tunom zacijelo smo crpili iz uvjerenja da emo uskoro imati prelijep seksualni ivot. Tim razgovorima, koji su nas neobinim osjeajem zajednike krivnje i uzajamnoga povjerenja jo vie povezivali, htjeli smo stvoriti osjeaj da se i uz taj problem moemo vjenati, kao i uvjerenje da e na seksualni ivot, kojim smo se tako ponosili, iznova procvjetati, kad god i kako god to bilo. Ako nita, ponesena mojim zadirkivanjem, alama i njenou, Sibel bi ak i u svojim najgorim danima povjerovala u to, ponadala se, razvedrila, ak mi ponekad i sjela u krilo htijui smjesta preuzeti inicijativu. U trenucima optimizma i mene bi ponijelo takvo raspoloenje, pa bih razmiljao o tome kako joj moram predloiti da se konano vjenamo, ali sam se plaio da bi neoekivano mogla odbiti moj prijedlog i ostaviti me. Jer, osjeao sam da vreba pogodnu priliku da okona nau vezu osvetnikim udarcem koji bi joj vratio samopotovanje. Pa ipak, budui da nikako nije mogla prihvatiti da je prije samo etiri mjeseca bila nadomak sretne udaje i besprijekorna ivota (djeca, prijatelji, zabave), na kojemu bi joj svatko zavidio, nije bila kadra nita poduzeti. Teinu situacije oboje smo nastojali prebroditi neobinom ljubavlju i vezanou; kad bi nas oko ponoi tuga trgnula iz sna u koji smo uranjali samo uz pomo pia, nastojali smo u zagrljaju zaboraviti svoju bol. Sredinom listopada, za dan bez daka vjetra, budili su nas u pono ista ta nesrea ili pak e izazvana piem; kad bi se to dogodilo, uli bismo kako na mirnoj bosporskoj vodi, tik iza zatvorenih prozorskih kapaka, bacaju mree s amca. U brodici koja bi doplovila gotovo pod nau spavau sobu bili su otac, iskusni ribar, i njegov posluni sin njena i lijepa glasa. Dok bi se ug odna svjetlost svjetiljke s brodice provlaila kroz aluzine i ljeskala na stropu sobe, za tihih noi mogli smo uti vesla, kapanj e vode s mree dok bi je izvlaili iz mora i kaalj oca i sina, koji su radili u tiini. Kad god bismo to uli, Sibel i ja vrsto bism o se zagrlili i oslukivali kako otac i sin, svega pet-est metara udaljeni od nae postelje, veslajif i ne sanjajui da smo i mi tu, bacaju u more kamenie da se ribe pokrenu i ulete u mreu i, zadihani, izvlae mreu iz mora. Prislukivali smo i njihove vrlo rijetke razgovore. Uhvati vrsto, sinko! rekao bi s vremena na vrijeme ribar. Ili: Podigni koaru! ili Sad zaveslaj unatrag! Dosta kasnije, kad bi zavladala duboka tiina, najednom bi se zauo djeakov umilni glas: Eno jo jedne! a Sibel i ja, radoznali, zamiljali bismo to djeak pokazuje: ribu, opasnu udicu ili neko neobino stvorenje koje smo si nastojali predoiti leei zagrljeni u postelji. I dok smo tako u polusnu zamiljali ribara i njegova sina, svladao bi nas san; a ako ne bi, najednom bi smo shvatili da je ribarska brodica neujno otplovila. Ne sjeam se da smo danju ikada spomenuli ribara i njegova sina. Ali nou, kad bi brodica doplovila, po tome to se Sibel privija uza me i u polusnu oslukuje to rade otac i sin, shvaao sam da osjea du boki mir te da, ak i u snu, iekuje njihov dolazak. Iekivao sam ga i ja jer nam se inilo da se nikada neemo razdvojiti dokle god ispod sebe ujemo ribara i njegova sina. Inae, sjeam se da se Sibel u to vrijeme sve vie ljutila na mene, da je sve iskrenije i bolnije sumnjala u svoju ljepotu, d a su joj se oi ee punile suzama i da smo zapoinjali sve grublje prepirke i male svae i osjeali povrijeenost i ljutnju. Najee onda kad ne bih kako treba odgovorio na njezin pokuaj da nas uini sretnima (jer sam s aom u ruci neprestance mislio na Fusun), primjerice, na kola koji je ispekla, ili na stalak koji je s tekom mukom unijela u kuu; ili kad bi ljutito izjurila zalupivi vrata za sobom, a ja, zbog nekakva stida ili oduzetosti, nikako ne bih mogao poi za njom i zamoliti je za oprost, premda bih uasno patio u sebi; ili kad bih, i kad odem za njom, vidio da se od silne boli zakljuala u sobu. Kad bismo razvrgnuli zaruke, istanbulska bi krema dugo oma lovaavala Sibel zato to je bila u divljem braku. Sibel je jako dobro znala da e, ne uda li se za mene, njezinu vezu sa mnom prepriavati ne kao ljubavnu priu, nego kao pripovijest o eni ija je ast ukaljana, ma koliko se gordo drala i ma koliko njezini prijatelji bili prozapadno orijentirani. Naravno, o to me nismo razgovarali, ali vrijeme je radilo protiv nje. Ja sam se povremeno osjeao bolje jer sam s vremena na vrijeme odlazio u Apartman Milosre i, leei na krevetu, igrao se s Fusu- ninim stvarima; ponekad bih imao iluziju da bol prolazi i drao da to Sibel daje novu nadu. Osjeao sam da je donekle oputaju veernji izlasci, susreti s prijateljima i odlasci na zabave, no sve to nije moglo prikriti pravo stanje stvari i injenicu da

smo Sibel i ja, osim u trenucima opijanja i oslukivanja onoga to rade ribar i njegov sin, jako nesretni jedno s drugim. Da bih doznao gdje je Fusun i kako je, tih sam dana uz pomo svoje tajnice Zejnep pronaao Dejdu (trebala je roditi tih dana) preko Dejdina supruga i preklinjao je da mi kae gdje je Fusun, nudio joj ak i novac, ali najvie to sam mogao doznati bilo je d a je negdje u Istanbulu. Bih li mogao proeljati cijeli grad, ulicu po ulicu? Poetkom zime, jednoga hladnog i turobnog dana, Sibel je rekla da razmilja o tome da s Nurdihan otputuje u Pariz. Prije nego to se zarui i vjena s Mehmetom, Nurdihan je planirala za boine blagdane otputovati on amo radi kupnje i nekih nedovrenih poslova. Kad je Sibel rekla da bi pola s njom, ohrabrio sam je u toj nakani. Mislio sam: dok bude u Parizu, bjesomu no u traiti Fusun i prevrnuti cijeli Istanbul da je pronaem; ne bude li nita od toga, rijeit u s e boli i kajanja koji u meni ubijaju svaku volju za ivotom i oeniti se Sibel kad se vrati iz Pariza. Kad je moje ohrabrivanje kod Sibel pobudilo sumnju, rekao s am joj da e nam oboma goditi promjena klime i mjesta boravka, da emo, kad se vrati, nastavi ti gdje smo stali. Pritom sam dva-tri puta oprezno upotrijebio i rije vjenanje. I doista, iskreno sam mislio da u se oeniti Sibel, koja se poinjala polako udaljavati od mene i koja se ponadala da emo se po povratku iz Pariza oboje bolje osjeati. Na aerodrom smo otili s Nurdihan i Mehmetom. Kako smo bili uranili, sjeli smo za stol u novome terminalu i popili po voni sok Meltem, koji nam je s velikoga plakata na zidu preporuala Inge. Kad sam, grlei Sibel na rastanku, u njezinim oima vidio suze, uplaio sam se da se nikada vie neemo vratiti prijanjem ivotu i da je dugo neu vidjeti, no poslije sam mislio kako je sve to samo pretjerano pesimistina uobrazilja. Na povratku s aerodroma utnju je prekinuo Mehmet, koji se prvi put poslije toliko mjeseci razdvajao od Nurdihan: ovjee, kako emo izdrati bez svojih cura?! Te noi ljetnikovac mi se inio neizdrivo praznim i tunim. Osim neprestane kripe i pucketanja drvene grae, u trenucima potpune samoe primjeivao sam da kroz staru graevinu prodire huk mora iji su se tonovi neprekidno mijenjali. Valovi koji su udarali u betonski mol stvarali su posve drukiji prasak od o nih koji su se razbijali o stijene, a huk morske struje pred kuicom za amce pretvarao se u grgoljenje. Jedne noi, dok j e drveni ljetnikovac stenjao pod naletima bure, a ja u postelji leao mrtav pijan, najednom mi sinu da ve dugo nema ribara i njegova sina . Jednim djeliem mozga, onim koji je jo uvijek imao smisla za realnost i zdravo promiljanje, nasluivao sam da je zavrilo jedno razdoblje moga ivota, dok me drugi, uznemireni dio mene, onaj koji se bojao samoe, sprjeavao da se konano suoim s tom spoznajom.

44

HOTEL FATH

Sljedeega dana naao sam se s Dejdom. Kao nagradu za posre dovanje zaposlio sam njezinog roaka u raunovodstvu Satsata. Mislio sam: ako malo odlunije zatraim Fusuninu adresu, nee me moi odbiti. No, na moje navaljivanje Dejda se drala vrlo tajnovito. Nagovijestila mi je da me susret s Fusun nee uiniti sretnim; ivot, ljubav i srea nis u tako jednostavne stvari i svatko se snalazi kako najbolje zna da bi se zatitio i bio sretan na ovome prolaznom svijetu! Bila je ve jako krupna, dok je govor ila povremeno je doticala trbuh. Imala je mua koji joj je u svemu ugaao. Nisam je previe plaio i nisam navaljivao da progovori. Budui da u Istanbulu u to vrijeme nisu postojali privatni istraitelji poput onih u amerikim filmovima (pojavit e se tek trideset godina poslije), nisam mogao unajmiti nikoga da je prati. A i Ra miz (bivi tjelohranitelj), koji je obavljao mrane poslove za oca i kojega sam - slagavi da istraujemo nekakvu krau - potajno slao da tu i tamo traga za Fusun, njezinim ocem i tetom Nesibe, vraao se praznih ruku. I gospodin Selami, moj stric i umirovljeni inspektor, koji je neko pomagao Satsatu rijeiti probleme s carinom i poreznom upravom, i koji je mnoge godine ivota proveo u potrazi za prekriteljima zakona, tragao je za njim - Fusuninim ocem - po matinim uredima, arhivama slubi javne sigurnosti i pismohranama gradskih okruga; na kraju mi je rekao da je takve osobe najtee nai zbog toga to nikad nisu poinile kazneno djelo. Hinei odanoga uenika koji je doao poljubiti ruku svojim bivim profesorima, posjetio sam dvije gimnazije na kojima je Fusunin otac prije umirovljenja predavao povijest (gimnazije Vefa i Hajdarpaa), ali su i ti posjeti bili bezuspjeni. Jedna od mogunosti da doem do Fusunine majke bila je da saznam kojim gospoama s Niantaa i ilija odlazi ivati. Naravno, nisam to mogao pitati majku, no Zaim je od svoje doznao da krojai vie ne idu po kuama. Da bi doao do krojaice po imenu Nesibe, ukljuio je u potragu svoje poznanike, ali joj nitko nije mogao ui u trag. Ta su razoaranja uveavala moju bol. Cijeli dan radio sam u uredu, u vrijeme podnevne pauze odlazio u Apartman Milosre, gdje sam s Fusun lijegao u krevet i trudio se biti sretan grlei neko njezine stvari; odatle sam se katkad vraao u ured, a katkad bih sjedao u automobil i nasumce kruio istanbulski m ulicama ne bih li je moda vidio. Nikada mi nije palo na pamet da u se tih vonji, tijekom kojih sam obiao Istanbul etvrt po etvrt i ulicu po ulicu, mnogo kasnije prisjeati kao svojih najsretnijih trenutaka. Budui da mi se Fusunin lik poeo javljati u siromanim prigradski m etvrtima kao to su Vefa, Zejrek, Fatih i Kodamustafapaa, prelazio sam na drugu stranu Zlatnoga roga i produivao u tome smjeru. S cigaretom u ruci vozio sam poploenim i dotrajalim uliicama na kojima se automobil lagano njihao; a kad bi

najednom preda mnom iskrsnula imaginarna Fusun, odmah bih stao i parkirao automobil, osjeajui duboku naklonost prema toj lijepoj i siromanoj etvrti u kojoj je ivjela. Stoga su mi se dragim i posveenim mjestima inila rubna naselja koja vonjaju na ugljen, ulice u kojima ive i diu umorne ene s maramama na glavi, mangupi koji pozorno prate strance u potrazi za privienjima iz njihove etvrti te nezaposleni mukarci i starci koji u kavanama drijemaju uz novine. A kad bih vidio da ni j edna od prilika koje sam pozorno i izdaleka slijedio ne slii na Fusun, smjesta bih napustio to mjesto i tumarao ulicama, uvjeren da bi i ona morala biti u blizini jer mi se u toj etvrti ukazao njezin lik. Ni najmanje me nije uznemiravalo kad bih na nekome trgu, na kojemu su se umivale make, vidio da ne samo da je presahnula mramorna esma stara dvjesto dvadeset godina, nego da su i sve ravne plohe i svaki zid do kojega je pogled sezao prekriveni parolama i tekim prijetnjama svakojakih desnih i lijevih politikih stranaka i njihovih ogranaka, koje su u to vrijeme nazivali frakcijama. Najiskrenije uvjere nje da je Fusun maloprije bila tu stvaralo je ozraje bajkovitosti i sree. Mislio sam: moram vie tumarati ulicama kojima hoda njezina himera, piti aj u kava nama i gledati kroz prozor van, u iekivanju da proe, te da - elim li joj se pribliiti - moram ivjeti onako kako ive ona i njezina obitelj. Ubrzo sam prestao ii na zabave i u nove restorane na Niantau i Bebeku, kamo smo prije odlazili svake veeri. Zapravo, ve mi je bilo dosta Mehmeta, koji je druenje sa mnom pretvorio u neku vrstu sudbinske povezanosti i svake veeri satima prepriavao to su nae cure kupile u Parizu. A i kad bih ga izbjegao, nalazio bi me u klubu u koji sam odlazio te nadugo i nairoko, s a sjajem u oima, prepriavao telefonski razgovor koji je tog dana vodio s Nurdihan. Mene bi pak njegove prie uznemirile - kad god bih nazvao Sibel, nisam pronalazio temu za razgovor. Ponekad sam i ja prieljkivao da je zagrlim i naem neku utjehu, no grizoduje i licemjerje prema njoj toliko me je bilo smodilo da mi je njezina odsutnost donijela mir. Vjerovao sam da sam se vratio u svoje normalno stanje zato to vie nisam bio u neprirodnu stanju koje su mi nametale okolnosti. Ta normalnost budila mi je nadu dok sam tragao za Fusun u dalekim prigradskim etvrtima, pa sam se ljutio na sebe zato to u te prelijepe ulice i stare dijelove grada nisam prije zalazio. Sjeam se da sam, hodajui ulicama, vrlo esto silno alio zbog toga to u posljedn ji trenutak nisam odustao od zaruka, i to ih nisam smogao snage razvrgnuti. Sredinom sijenja, dva tjedna prije Sibelina povratka iz Pariza, spakirao sam kufere, napustio ljetnikovac i poeo ivjeti u hotelu izmeu Fatiha i Karagumruka, iji klju s amblemom, papir sa zaglavljem i malenu ploicu, koju sam nabavio godinama poslije, izlaem na ovome mjestu. U taj hotel prvi put sam uao nekoliko dana prije preseljenja, zbog jake kie koja je nave er poela padati; bilo je to nakon potrage za Fusun, kada sam obiao ulicu po ulicu i trgovinu po trgovinu u etvrtima podno Fatiha, na Zlatnome rogu. Toga sijeanjskog dana zavirivao sam kroz prozore i uhodio Obitelji u neuglednim kamenim zdanjima u kojima su neko ivjeli Grci, i neolienim drvenim konacima, koji samo to se nisu uruili od dotrajalosti; kako je potraga potrajala cijelo popodne, poprilino me dotukla neimatina i veliina tih Obitelji, galama, srea i nesrea. Rano se smrailo ; popeo sam se uz padinu da bih odmah neto popio, prije nego to se vratim na drugu obalu Istanbula, te uao u jednu novu pivnicu u blizini glavne prometnice. Mijeajui votku i pivo, rano sam - jo prije devet - bio mrtav pijan meu ljudima koji su uz pie gledali televiziju. Kad sam izaao, nisam se mogao sjetiti gdje sam ostavio automobil. Sjeam se da sam dugo hodao po kii mislei vie na Fusun i svoj ivot negoli na automobil, te da sam u mranim i blatnjavim ulicama bio sretan matajui o njoj, iako su i ta matanja bila bolna. Oko ponoi neoekivano sam se naao pred hotelom Fatih, uao, uzeo sobu i smjesta zaspao. Nakon tolikih mjeseci prvi put sam prespavao cijelu no. I sljedeih noi spavao sam mirno. To me je jako udilo. Katkada bih pred zoru sanjao neto lijepo iz djetinjstva ili mladosti, trgnuo se iz sna kao i prije, kad sam oslukivao ribara i njegova sina, i smjesta poelio nastaviti spavati u hotelskom krevetu, ne bih li nastavio sanjati onaj isti sretni san. Otiao sam u ljetnikovac i pokupio svoje stvari, zimske arape i odjeu. elei biti podalje od majinih i oevih radoznalih pogleda i zapitkivanja, nisam ih odnio kui, nego u hotel. Kao i uvijek dotad, svakoga jutra odlazio sam u Satsat, rano napu tao ured i jurio na istanbulske ulice. S velikim arom tragao sam za svojom ljubljenom, a naveer sam se, pijui po p ivnicama, trudio ne misliti na umorne noge. Mnogo godina poslije zakljuio sam da su dani provedeni u hotelu Fatih - iako sam vjerovao da mi, kao i mnogi drugi, nanose bol - zapravo bili vrlo sretno razdoblje ivota. Svakoga dana u podne naputao sam ured i odlazio u Apartman Milosre; ondje sam smirivao ljubavnu bol igrajui se stvarima koje sam uvao sa sve veom pomnjom i iz dana u dan obogaivao zbirku novim predmetima na koje bih naiao i sjetio se da ih je Fusun dodirivala. Pripit, satima sam hodao s porednim ulicama na Fatihu, Karagumruku i Balatu, zavirivao u kue na ijim su prozorima zastori bili razgrnuti, promatrao sretne Obi telji kako sjede za stolom i veeraju, vrlo esto imao osjeaj da je Fusun tu negdje, i osjeao se dobro. Ponekad sam nasluivao da razlog zbog kojega sam se u tim ulicama osjeao toliko sretnim nije to to sam blizu Fusun, nego neto drugo. utio sam da u tim rubnim etvrtima, na praznim parcelama, na poploenim blatnjavim ulicama, meu automobi lima, kantama za smee i nogostupima, pod ulinim svjetiljkama i u djeci koja igraju nogomet ispuhanom loptom, mogu vidjeti sam ivot. Oevi poslovni uspjesi, tvornice, bogatstvo i prisila da ivimo cijenjenim prozapadnim nainom ivota po mjeri t oga bogatstva, kao da su me bili udaljili od jednostavnih i temeljnih ivotnih vrijednosti pa sam u zabitim ulicama prigradskih etvrti krenuo tragati za izgubljenim uporitem svoga ivota. Dok sam, nasumce i podnapit, prolazio tim ulicama, silazio niz blatnjav e padine i kamene stube te produavao krivudavim i ispresijecanim putovima, najednom bih s jezom shvatio da vani nema nikoga osim pasa, pa bih se najednom poinjao diviti utoj svjetlosti iza zastora, tankom, plaviastom dimu koji se izvija iz dimnja ka i odrazu televizijskih ekrana na komodama i prozorskim oknima. Neki od tih prizora iz sporednih i mranih ulica povremeno bi mi

iskrsnuo pred oima dok bih sa Zaimom, uz ribu i rakiju, sjedio u nekoj gostionici na Beiktau, ali mi se tada inilo kako m e upravo on titi od privlanosti svijeta o kojemu je Zaim priao. Potaknut mojim pitanjima, Zaim je govorio o proteklim zabavama, klupskim ogovaranjima i uspjehu sokova Meltem, pri sjeao se dogaaja iz visokoga drutva vrijednih pamenja, ali se nije dugo zadravao na njima. Znao je da s am napustio ljetnikovac i da noi ne provodim na Niantau uz oca i majku; pa ipak, nije pitao ni za Fusun niti za moju ljubavnu bol, moda zato da me ne povrijedi. Ponekad sam pokuavao poneto izvui iz njega, nastojao sam doznati zna li to o Fusuninoj prolosti. Gdjekad sam opet zauzimao dranje samouvjerena ovjeka koji zna to radi, nastojei kod njega stvoriti dojam da svaki dan od lazim u ured i puno radim. Jednoga zimskog dana krajem sijenja Sibel me je iz Pariza nazvala u ured i uzbueno rekla da je od susjeda i vrtlara saznala da sam otiao iz ljetnikovca. Dugo se nismo uli, pa je jamano i to bio znak zahladnjenja i otuenosti meu nama; no, u to vrijeme i nije bilo tako jednostavno telefonirati u inozemstvo: ljudi su morali vikati iz sveg gl asa da nadjaaju um. Uvijek sam odgaao telefoniranje pri pomisli da svi namjetenici u Satsatu mogu uti moje ljubavne izjave, koje sam morao izrei viui na sav glas (i po svoj prilici ne vjerujui u njih). ula sam da si otiao iz ljetnikovca, ali da nisi ni kod oca i majke, rekla je. Tono. Nisam joj rekao da je naa zajednika odluka bila da ne idem kui, da ne odlazim na Nianta i da uspomenama ne pogora vam bolest. Nisam je pitao ni otkud zna da ne spavam u roditeljskoj kui. Gospoa Zejnep, moja tajnica, izjurila je van zatvorivi za sobom vrata kako bih na miru mogao razgovarati sa zaruni com, no da bi me Sibel razumjela, morao sam vikati iz sveg glasa. to radi? Gdje boravi? pitala je. U tom trenu sjetio sam se da nitko osim Zaima ne zna da sam odsjeo u hotelu na Fatihu. No nisam joj to htio rei jer je cijela tvrtka sluala razgovor. Jesi li joj se vratio? upita Sibel. Reci mi poteno, Kemale! Ne! odgovorih, ali ne dovoljno glasno. Ne ujem, govori glasnije! Ne, odgovorih, no ni ovaj put nisam vikao. Na meunarodnim telefonskim linijama tih se godina uo iznimno jak um, kao kad na uho prislonite morsku koljku. Kemale, Kemale... Molim te, ne ujem... ponavljala je Sibel. Tu sam! povikah iz svega glasa. Kai mi poteno! Nemam to rei, odgovorih podigavi malo glas. Shvaam, ree Sibel. Morski um je postao iznimno jak, zaulo se kvrckanje i veza se prekinula. Uto se javila telefonistica s centrale: Veza s Parizom je prekinuta, elite li ponovo nazvati? Ne, keri, hvala, odgovorih. Otac je obiavao obraati se namjetenicama s keri, koliko god stare bile. Zaudilo me je kojom brzinom usvajam njegove navike. Zaudila me i Sibelina odlunost... Pa ipak, nisam vie elio lagati. A Sibel me vie nije nazvala iz Pariza.

45 ODMOR NA ULUDAGU Poetkom petnaestodnevnih zimskih praznika u veljai, kad Obi telji odlaze skijati na Uludag, saznao sam da se Sibel vratila u Istanbul. I Zaim je sa svojim neacima planirao poi onamo. Prije polaska nazvao me je u ured, pa smo ruali u restoranu Foaje. Dok smo jeli juhu od lee, Zaim me prijateljski pogleda ravno u oi. Vidim da bjei od ivota, da si stalno tuan i zamiljen, i ao mi je zbog toga. Ne brini se, rekoh. Dobro sam... Ne bi se reklo. Barem se potrudi biti sretan! Meni srea nije ivotni cilj, uzvratih. Zbog toga misli da nisam sretan i da bjeim od ivota... Ja sam na pragu jednoga drugog ivota, koji mi donosi unutarnji mir. Tako... Priaj nam o tome... Doista nas zanima. Tko to MI? Prestani, Kemale! ree Zaim. to sam ti ja kriv? Nisam li ti najbolji prijatelj? Jesi.

Mi... Ja, Mehmet, Nurdihan i Sibel... Za tri dana idemo na Uludag. Poi i ti s nama... Nurdihan ide s jednim svojim nea kom, eli ga drati na oku, a mi smo odluili pridruiti im se. Dakle, Sibel se vratila. Prije deset dana, u ponedjeljak. I ona prieljkuje da doe na Uludag. Zaim me blagonaklono pogleda i nasmijei se. No ne eli da to zna... Rekao sam ti to bez njezina doputenja, nemoj se pred njom izlanuti na Uludagu! Ne boj se, ionako neu ii. Bilo bi bolje poe... Sve e proi i pasti u zaborav. Tko zna to se meu nama dogodilo? Znaju li Nurdihan i Mehmet? To, dakako, moe znati samo Sibel, odgovori Zaim. Ona i ja smo razgovarali o svemu. Sibel te jako voli, Kemale. Ima razumijevanja za tvoje slabosti i eli ti pomoi. Stvarno? Na krivom si putu, Kemale... Svi se moemo zaljubiti u koga bilo... Svatko se zaljubljuje. No svi se na kraju izvuku iz te s ituacije, ne upropatavaju si ivot zbog toga. emu onda svi oni ljubavni romani i filmovi? Jako su mi dragi ljubavni filmovi, ree Zaim. Ali, ni u jednome nisam vidio da je netko dao za pravo ovjeku poput tebe... Prije samo est mjeseci pred cijelim si se svijetom zaruio sa Sibel... Bila je to divna veer... Prije vjenanja odluili ste se na zajedniki ivot u ljetnikovcu, poeli prireivati zabave... Svi su to prihvatili, drali su da je primjereno vremenu u kojem ivimo i da ete se vjenati, nitko vas nije osudio. Dapae, uo sam ak kako se govori da ete biti uzor drugim parovima. A onda, samovoljno naputa ljetnikovac. Raskida li to sa Sibel? Zbog ega bjei od nje? Pritom ne daje nikakvo objanjenje, kao d a si dijete. Sibel ga zna, rekoh. Ne zna. Kako e drugima objasniti to se dogodilo, to e im rei? Kako e ljudima pogledati u oi? Hoe li im rei da ste raz- vrgnuli zaruke zato to joj se zarunik zaljubio u neku prodavaicu? Jako se ljuti na tebe, jako... Morate razgovarati. Na Uludagu ete sve zaboraviti. Jamim ti, Sibel je spremna nastaviti kao da se nita nije dogodilo. U Velikom hotelu Sibel i Nurdihan spavat e u istoj sobi. Mehmet i ja smo rezervirali sobu na drugome katu, u njoj ima i trei leaj s pogledom na magloviti vrh planine, zna i sam. Ako doe, ludovat emo do zore, kao neko u mladosti. Mehmet gori od ljubavi za Nurdihan... Zbijat emo ale na njegov raun. Zapravo, ja sam taj s kojim treba zbijati ale, rekoh. Ako nita, njih su dvoje skupa. Vjeruj mi, neu ni sebi ni bilo kome drugome dopustiti da se ali na tvoj raun, ree Zaim prostoduno. Po tome sam zakljuio da je moja opsesivna ljubav predmet ismijavanja meu ljudima iz visokoga drutva, ili, u najmanju ruku, u uem krugu mojih poznanika. No to sam i pretpostavljao. Smatrao sam da je lijepo od Zaima to me nagovara da doem na Uludag; inio je to da mi pomogne. Kao djeca odlazili smo u vrijeme zimskih praznika onamo na skijanje, kao i mnogi bogatai s Niantaa i veina oevih prijatelja s posla i iz kluba. Volio sam te dane i borav ak na toj planini, gdje su se svi poznavali, gdje su se sklapala nova prijateljstva i dogovarale enidbe, gdje su u kasne none sate ak i najstidljivije djevo jke razdragano plesale; toliko sam ih volio da sam uvijek osjeao enju kad bih, premeui stvar i iz nekog ormara mnogo godina poslije, naiao na oeve stare skijake rukavice ili naoale za snijeg, koje su najprije bile bratove, pa onda moje. Kad god bih vidio razglednice na kojima je Veliki hotel, a koje mi je majka slala u Ameriku, osjetio bih kak o me zapljuskuje val sree i nostalgije. Zahvalio sam Zaimu. Ali neu doi, rekao sam mu. Za mene bi to moglo biti jako bolno... Ipak, ima pravo, moram razgovarati sa Sibel. Nije u ljetnikovcu, kod Nurdihan je, ree Zaim. Potom se okrenu prema veselom i svakim danom sve arenijem mnotvu ljudi u Foajeu i nasmijei im se zaboravivi istoga asa moje duevne boli.

46

JE LI NORMALNO DA OVJEK TEK TAKO OSTAVI ZARUNICU?

Sibel sam nazvao tek krajem veljae, kad se vratila s Uludaga. Kako sam se bojao da bi rastanak mogao biti muan, popraen ljutnjom, suzama i kajanjem, nisam elio razgovarati nadajui se da e mi poslati zaruniki prsten. Jednoga dana kad vie ni sam mogao izdrati napetu neizvjesnost, nazvao sam je. Bila je kod Nurdihan. Dogovorili smo se da veeramo u Foajeu. Drao sam da u restoranu punom zajednikih poznanika neemo dopustiti da nas svladaju emocije i ljutnja. No, ve je od poetka krenulo drugim tokom. Za stolovima podalje od nas sje dili su Kopilan Hilmi i Neslihan (tek su se bili vjenali), potom Guven Potapa brodova s Obitelji i Tajfun, a za jednim velikim stolom Jeim i njezini. Hilmi i njegova ena prili su nam i rekli da im je vrlo drago to nas vide. Dok smo uz predjelo pili vino Jakut, Sibel je priala o boravku u Parizu, o Nurdihaninim francuskim prijateljima i o tome kako grad za Boi izgleda prelijepo.

Kako su ti otac i majka? upitah. Dobro su, odgovori Sibel. Jo uvijek ne znaju to se dogaa s nama. Tako je bolje. Ne govorimo nikome nita. Ne govorim... ree Sibel, ali joj se iz pogleda italo pitanje i to sad? elei promijeniti temu, priao sam joj o ocu, koji se iz, dana u dan gasio. Sibel je govorila o opsesiji svoje majke da prepravlja staru odjeu i uva stare stvari. Ja sam priao o tome da se moja majka ponaa posve suprotno - sve stare stvari odlae u jedan drugi stan. No bila je to opasna tema, pa smo zautjeli. Da sam tu temu naeo tek da bismo o neemu razgovarali, bilo je jasno i Sibel, itao sam joj iz pogleda. Usto, ve po tome to sam iz bjegavao pravu temu znala je da joj nemam rei nita novo. Sibel ju je prva naela: Vidim da si se ve navikao na svoju bolest. Kako misli? Mjesecima ekamo da proe. Kemale, za mene, koja sam bila toliko strpljiva, uasno je bolno vidjeti da se nisi nimalo oporavio, da si svoju bolest ak prihvatio. U Parizu sam se molila da ti bude bolje. Nisam bolestan, rekoh i pogledom joj pokazah razdragano i buno mnotvo ljudi u Foajeu. Moda oni misle da sam bole stan... Ali, ne elim da me ti gleda njihovim oima. Zar u ljetnikovcu nismo oboje zakljuili da je to bolest? Jesmo. Pa to je sad? Je li normalno da ovjek tek tako ostavi zarunicu? Molim?! Zbog jedne prodavaice... Zato brka te dvije stvari? upitah. To nema nikakve veze s prodavanjem, bogatstvom i siromatvom. Upravo je u tome stvar, ree Sibel s odlunou nekoga tko je puno razmiljao i na kraju doao do bolnoga zakljuka. Lako si se upustio u vezu s tom djevojkom jer je siromana i ambiciozna... Da nije prodavaica, moda se ne bi stidio, nego bi se oenio njome. .. Eto, to te je uinilo bolesnim... To to se ne moe oeniti njome, to to nisi toliko hrabar. Ljutio sam se na Sibel jer sam znao da je to .rekla s namjerom da me naljuti. A osobito zato to sam osjea o da ima pravo. Dragi moj, nije normalno da se netko poput tebe tako udno ponaa zbog jedne prodavaice, da se potuca po hotelima na Fa - tihu... Ako eli ozdraviti, najprije se suoi s tim. Dakako da nisam zaljubljen u tu djevojku onoliko koliko ti misli... rekoh. Ali, razmotrimo stvari neovisno o tome: Zar se ovjek ne moe zaljubiti u nekoga siromanijeg od sebe? Zar je nemogua ljubav izmeu bogatih i siromanih? Ljubav je umjetnost sklada, kao i u naoj vezi. Jesi li igdje, osim u turskim fi lmovima, vidio da se bogata mlada djevojka zaljubljuje u zgodnoga vratara Ahmet-efendiju, ili u majstora Hasana s nekoga gradilita, i udaje se za njega? Glavni konobar Sadi, kojemu se na licu vidjelo da se jako obradovao kad nas je vidio, upravo je bio krenuo k nama, ali je zastao vidjevi da smo se udubili u razgovor. Rukom sam mu dao znak da malo prieka i okrenuo se Sibel: Ja vjerujem turskim filmovima! rekoh. Kemale, puno smo godina zajedno, a ne znam da si ikada otiao pogledati neki turski film. Ne ide ak ni u ljetno kino s prijateljima, zabave radi. Vjeruj mi, ivot u hotelu Fatih nalikuje na turske filmove, rekoh. Nou, prije spavanja, najprije proeem pustim i zabiti m ulicama. Dobro mi doe. U poetku sam mislila da je ta pria s prodavaicom poela zbog Zaima, ree Sibel odluno. Mislila sam da mu zavidi na njegovoj imitaciji ivota u stilu dolce vita, na svim tim trbunim plesaicama, animir-damama i njemakim manekenkama. Raz govarala sam s njim o tome. Na kraju sam zakljuila: ti pati od kompleksa zato to si bogat u siromanoj zemlji (kompleks je u to vrijeme bila pomodna rije). A to je, naravno, kudikamo vei problem od prolazna hira kao to je zaljubiti se u neku prodavaicu. Moda je tako... rekoh. Bogatai se u Europi ponaaju kao da nisu bogati... To je kultura. Po mome miljenju, biti kulturan i civiliziran ne znai da svi moraju biti jednaki i slobodni, nego da se svi jedni prema drugima moraju ponaati kao da su jednaki i slobodni. Tada se nitk o ne mora osjeati krivim. Hmm... Nisi ti gubila vrijeme na Sorboni, rekoh. Da sada naruimo ribu? Kad je Sadi priao naem stolu, pitali smo ga za zdravlje (Bogu hvala!), restoran (Mi smo ve jedna obitelj, gospodine Kemale , svake veeri dolaze isti ljudi), stanje na tritu (Zbog terora ljevice i desnice ljudi ne smiju ni na ulicu!) i tko tih dana dolazi u restoran (Svi su se vratili s Uludaga). Poznavao sam ga jo od djetinjstva, iz restorana Kod Abdulah -efendije na Bejogluu, kamo je otac esto odlazio prije nego to se otvorio Foaje. More je prvi put vidio prije trideset godina u Istanbulu, kamo je doao kad mu je bilo devetnaest, te je u starim grkim gostionicama i od glasovitih grkih konobara ubrzo nauio kuharske tajne o tome kako ribu izabrati i pripremiti. I nama je na jednome pladnju pokazao ribu koju je toga jutra svojom rukom odabrao u ribarnici: crvene arbune, veliku, masnu plavu ribu i morskoga grgea. Pomirisali smo ih, ustanovili da su im oi sjajne i krge crvene, i zakljuili da su svjee. Nakon toga potuili smo se na zagaenost Mramornog mora. Sadi nam je ispriao da zbog redukcije vode jedna privatna kompanija Foajeu svakodnevno isporuuje cisternu vode, ali da, unato redukcijama struje, generator jo nije

nabavljen jer se gostima svia kad se zapale svijee i petrolejke. Potom nam je nalio vino u ae i otiao. Sjea li se onoga ribara i njegova sina, koje smo nou prislukivali u ljetnikovcu? upitah. Nedugo nakon to si otila u Pariz, ienuli su i oni. Ljetnikovac je postao hladniji i samotniji, nisam vie mogao izdrati u njemu. Sibel je ivnula na moje zadnje rijei jer su joj zazvuale kao isprika. Stoga sam promijenio temu i nastavio priati o tome kako sam vrlo esto mislio na ribare, oca i sina. (Pomislio sam na biserne naunice koje mi je dao otac.) Moda su otili za jatima plavih riba i palamida, rekoh. Priao sam joj o tome da ove godine ima mnogo i plave ribe i palamida, da ih ulini trgovci prodaju ak i u pokrajnjim uliicama Fadha te da njihova kola s konjskom zapregom prate uline make. Dok smo jeli, Sadi nam je rekao da je iverak jako poskupio jer Rusi i Bugari zatvaraju turske ribare koji u potrazi za tom ribom ulaze u njihove teritorijalne vode. Dok sam priao o tome, zamjeivao sam da Sibelino raspoloenje sve vie splanjava. Shvaala je da nemam vie to rei i da joj ne mogu pruiti nadu, te da traim neke teme kako bih izbjegao razgovor o nama. Htio sam u oputenoj atmosferi kazati poneto i o nama, ali mi nita nije padalo na pamet. Kad god bih vidio njezino tuno lice, shvatio bih da joj vie ne mogu lagati i zbog toga bi me obuzimao nemir. Gle, Hilmijevi odlaze, rekoh. Da ih pozovemo za svoj stol? Veeras su bili tako dragi. I prije nego to je Sibel mogla i ta kazati, mahnuo sam im rukom, no nisu me vidjeli. Ne zovi ih! ree Sibel. Zato? Hilmi je drag ovjek. A i ti voli njegovu enu, kako se ono zove? to e biti s nama? Ne znam. U Parizu sam razgovarala s Leclercqom, ree Sibel. Bio je to njezin omiljeni profesor ekonomije. Potie me da radim n a doktoratu. Odlazi li to u Pariz? Nisam sretna ovdje. Da poem i ja? Ali, ovdje imam puno posla. Sibel nije odgovorila. Nasluivao sam da nije razmiljala samo o susretu sa mnom, nego i o naoj budunosti, ali da joj je jo neto na umu. Otii u Pariz, rekoh osjeajui nelagodu zbog razgovora o tome. Ja u doi za tobom kad se malo saberem. Ima jo neto, Kemale... Ispriavam se to nainjem tu temu... Nevinost nije tako bitna da bi se njome moglo opravdati tvoje ponaanje. Molim? Ako smo postali suvremeni, ako razmiljamo kao Europljani, onda je nevinost nevana... No ako smo vezani za svoju tradiciju, ako injenici da je djevojka edna pridaje vanost i eli da se svatko prema njoj ophodi s potovanjem... Onda bi se po pit anju ednosti morao ponaati jednako prema svima! Namrtio sam se jer u prvi mah nisam razumio to time eli rei. Onda sam se sjetio da ni ona u ivotu nije imala drugoga mukarca osim mene. Poelio sam rei: Ali, taj teret nije podjednako teak tebi i njoj, ti si bogata i suvremena! ali, posramljen, pognuh glavu i zautjeh. Kemale, ima jo neto to ti nikada neu oprostiti... Zato smo se uope zaruili kad ve tada nisi mogao bez nje, i zato odmah nisi raskinuo zaruke? Glas joj je gotovo drhtao od ljutnje. I ako se sve moralo ovako zavriti, zato smo organizirali zabave i u ovoj zemlji, pred svima, prije vjenanja ivjeli kao brani par? Nikada dotad nisam doivio tako veliko povjeren je, iskrenost i prijateljstvo, kao u ljetnikovcu. Sibel su te rijei jo vie naljutile. Od ljutnje i bijesa suze samo to joj nisu potekle niz obraze. Oprosti mi, rekoh. Jako mi je ao. Nastupila je uasna tiina. Da Sibel ne bi zaplakala i da se ta muna situacija ne bi oduila, neprestano sam mahao Tajfunu i njegovoj eni, koji su ekali da se oslobodi neko mjesto. Obradovali su se kad su nas vidjeli, a na moje navaljivanje sjeli su za na stol. Znate to, ree Tajfun, ve sam se zaelio ljetnikovca! Toga su ljeta esto dolazili u ljetnikovac. Tajfun se kod nas ponaao kao kod kue, sebi i drugima donosio je hranu i pie iz hladnjaka; povremeno bi se zanio pa bi mnogo vremena provodio u kuhinji pripremajui jela, a onda nam nadugo i nairoko priao o obiljejima sovjetskih i rumunjskih tankera. Sjeate li se kad sam jednom zaspao u vrtu, a svi se vi zabrinuli to je sa mnom? ree i poe priati o dogaaju od prologa ljeta. Nain na koji ga je Sibel prekinula alei se i izrekavi tako lijepe rijei njemu u prilog, izazvao je u meni potova nje koje je graniilo s divljenjem. Pa, kad je svadba? upita Tajfunova ena Figen. Je li mogue da su do nje doprla govorkanja o nama? U svibnju, ree Sibel. Opet u Hiltonu... Svi e mi morati obeati da e se odjenuti u bijelo, kao u filmu Veliki Gatsby. Jeste li ga gledali? Najednom baci pogled na sat i uzviknu: Ah, za pet minuta moram se nai s majkom na Niantau! Meutim, roditelji su joj bili su Ankari.

Najprije je u obraz poljubila Tajfuna i Figen, a onda mene. Ja sam jo neko vrijeme sjedio s Tajfunom i Figen, potom napustio Foaje, otiao u Apartman Milosre i potraio utjehu u Fusuni - nim stvarima. Tjedan poslije Sibel je po Zaimu poslala zaruniki prsten, lako bih tu i tamo poneto uo o njoj, nakon susreta u Foajeu nisam je vidio trideset jednu godinu.

47

OEVA SMRT Sa svih strana stizale su glasine da se vijest o raskidu zaruka brzo proirila, pa je jednoga dana u moj ured doao Osman, izgrdio me i rekao da je spreman posredovati i zauzeti se za mene kod Sibel. Isto tako, prialo se da sam siao s uma, dao se na noni ivot, pristupio nekoj tajnoj sljedbi na Fatihu, pa ak i to da sam postao komunist te da, kao i svi militanti, ivim u nekoj bijednoj etvrti na rubu grada. No ja se na njih nisam obazirao. tovie, kad se proula vijest da su zaruke raskinute, utvarao sam da e to utjecati na Fusun i da e mi se javiti iz svoga tajnog prebivalita. Ve sam bio izgubio svaku nadu da e bolest proi; umjes to da se oporavljam, uivao sam u svojoj boli, bez ikakva zazora hodao sam zabranjenim naranastim ulicama na Niantau, etiri-pet puta tjedno odlazio u Apartman Milosre te s Fusuninim stvarima i uspomenama na nju nalazio utjehu i mir. Budui da sam nakon raskida sa Sibel opet ivio momakim ivotom, mogao sam se vratiti u roditeljski dom. No kako majka nikako nije prihvaala vijest o razvrgnuu zaruka i kako ju je skrivala od oca koji je jako onemoao i slab, pa je i toliko tabuizirala da gotovo nikada sa mnom nije razgovarala o raskidu, vrlo esto sam im dolazio u posjet, na ruak, i ostajao utke sjediti za st olom, ali ne bih prenoio. Stan na Niantau imao je neto to je pogoravalo bolove u trbuhu i stoga nou nisam elio boraviti u njemu. No kad je u oujku otac umro, vratio sam se doma. Lou vijest donio mi je Osman, koji se oevim chevroletom dovezao ak do hotela Fatih. Nisam elio da se popne k meni i vidi nered u mojoj sobici i sve one neobine stvari koje sam kupovao od staret inara i vlasnika duana i papirnica za etnji rubnim etvrtima grada. No on me je samo tuno pogledao, ovaj put nimalo svisoka, a onda me s puno ljubavi zagrlio. Za pola sata pokupio sam stvari, pla tio raun i napustio hotel. Kad sam u chevroletu vidio utuenog i uplakanog vozaa etin-efendiju, sjetio sam se da mi je otac oporuno ostavio i automobil i njega. Dan je bio jako mraan, olovan. Sjeam se: vozili smo se preko Ataturkova mosta, a ja sam, zagledan u Zlatni rog, hladnou njegove as tamnozelene, as blatnjavo-metalne vode, utio u sebi kao neku vrstu samoe. Otac je umro od sranog udara u polusnu, u vrijeme jutarnjeg ezana,24 malo poslije sedam. Kad se probudila, majka je mislila da mu spava pokraj nje, a kad je shvatila to se dogodilo, izbezumila se, pa su joj dali Paradison za smirenje. Sjedila je u dnevnom boravku na svome uobiajenom mjestu, u fotelji prekoputa oeve, i s vremena na vrijeme, plaui, pokazivala oevo prazno mjesto. ivnula je kad me je ugledala. Zagrlismo se vrsto ne progovorivi ni rijei. Uao sam vidjeti oca. Leao je kao da spava na velikom krevetu od orahovine, koji je trideset sedam godina dijelio s majkom; pa ipak, po ukoenosti njegova tijela, votanoj boji i izrazu lica vidjelo se da ne spava, nego da je, budei se, ugledao pre d sobom smrt, uasnuo se i otvorio oi, i da mu se na licu zamrznuo izraz ovjeka koji panino eli izmaknuti kam ionu koji je najednom iskrsnuo pred njim. Dobro sam poznavao miris kolonjske vode, madee i dlaice na njegovim smeuranim rukama, koje su gre vito stiskale pokriva; kad sam bio dijete, one su me tisue puta usreile kad god bi me pogladile po kosi, lei ma, nadlakticama. No sad su bile toliko bijele da sam ih se bojao poljubiti. Htio sam ga vidjeti u meni poznatoj pidami s plavim prugama, ali nisam mogao podii pokriva, negdje je zapinjao. Dok sam ga se trudio osloboditi, lijeva mu je noga izvirila ispod pokrivaa. Instinktivno sam je pogledao: palci su nam bili potpuno jedna ki. Da nitko drugi nema tako neobian palac, moete se i sami uvjeriti bacite li pogled na ovu staru, crno-bijelu fotografiju na kojoj sam dao uveati ba taj detalj. Oev stari prijatelj Dunejt, koji je jednoga ljetnog dana prije dvanaest godina (sjedili smo na molu na Suadije) uoio tu pojedinost, prasnuo bi u smijeh kad god bi nas vidio skupa i podsjetio bi nas na to neizbjenim pitanjem Kako palci? Zakljuao sam vrata sobe i pripremio se za dugi pla za Fusun, mislei pritom na oca, ali nisam mogao zaplakati. Najednom sam posve drugim oima promotrio sobu u kojoj su otac i majka pro veli tolike godine, tu oazu sigurnosti iz moga djetinjstva, koja je jo uvijek mirisala po kolonjskoj vodi, pranjavome sagu, latilu za parkete, drvenariji i majinu parfemu, potom bacio pogled na barometar koji mi je otac pokazivao drei me u naruju, i zastore na prozorima: to sredite moga svijeta kao da se bilo rasplinulo i potonulo u prolost. Otvorio sam ormar i rukom doticao oeve staromodne kravate, remene i stare cipele koje su s vremena na vrijeme iene i latene iako ih godinama nije nosio. Kad sam u hodniku uo korake, obuzeo me osjeaj krivnje koj i sam imao i kao dijete kad bih kopao po tom ormaru, te sam hitro zatvorio njegova kripava vrata. Na komodi pokraj oca stajali su lijekovi, enigmatski prilozi, presavijene novine, njemu vrlo draga fotografija iz vojske, na kojoj pije s asnicima, naoale za itanje i - u ai - umjetno zubalo. Zamotao sam ga u rupi i stavio u dep, te se vratio u dnevni boravak i sjeo prekoputa majke, u oev naslonja. Majko, uzeo sam oevo zubalo, da zna, rekoh. Kimnula je glavom, to je znailo kako eli. Oko podne kua se napunila rodbinom, poznanic ima, prijateljima i susjedima.
24 Mujezinov poziv na molitvu s minareta damije.

Svi su majci ljubili ruku i grlili je. Kuna vrata bila su otvorena, dizalo je neprestano radilo. Nakon nekoga vremena okupil o se mnotvo koje me podsjetilo na nekadanja bajramska okupljanja i jela. Osjetio sam koliko volim tu guvu i toplinu obiteljskih skupova i koliko sam sretan s brojnim roacima, bratiima i sestrinama koji po iroku elu i krumpirastim nosovima jako sli e. Neko vrijeme smo Berin i ja sjedili na sofi i ogovarali svakoga od njih. Svialo mi se to se Berin zanima za obitelj i to svakoga lana poznaje bolje od mene. I ja sam se ispod glasa povremeno alio na svaiji raun, govorio o zadnjoj utakmici koju sam gledao u predvorju hotela Fatih (Fenerbahe -Boluspor 2:o), sjedio za stolom i jeo svitke punjene mesom, koje je, unato tuzi, u kuhinji pripremao kuhar Bekri, te esto odlazio u sobu i paljivo promatrao oca koji je u prugastoj pidami leao u istome polo aju. Dakako, uope se nije micao. S vremena na vrijeme otvarao sam ormare i ladice u sobi i dodirivao razliite stvari, a svaka od njih budila je u meni brojne uspomene. Veinu sam pamtio jo iz djetinjstva, ali su nakon oeve smrti postale dragocjene z bog toga to su u sebi skrivale izgubljenu prolost. Izvukao sam la dicu komode koja je mirisala po drvu i zaslaenu sirupu protiv kalja i dugo, kao kakvu sliku, razgledao stare telefonske raune, telegrame, oeve kutije aspirina i drugih lijekova. Prije nego to smo etin i ja poli obaviti formalnosti oko pokopa, izaao sam na balkon i, prisjeajui se djetinjstva, dugo gledao na Aveniju Tevikije. Nakon oeve smrti ne samo gradske ulice i predmeti koji me okruuju, nego i svijet koji je neko bio smislena cjel ina, pretvorili su se u neizbjene uspomene. Budui da je povratak kui ujedno bio povratak u sredite toga svijeta, obuzimala me srea koju nisam mogao tajiti od samoga sebe, te sam se zbog toga osjeao vie krivim od bilo kojega drugog mukarca koji je izgubio oca. U hladnjaku sam naao boicu rakije koju je otac no prije nego to e umrijeti ispio dopola, i popio sam je sjedei s majkom i bratom nakon to se kua ispraznila. Tipino za vaega oca, ree majka. Nije mi rekao ni da umire. Popodne su oevo tijelo prenijeli u mrtvanicu Sinan -paine damije na Beiktau. Majka nije dala da promijene plahte i jastunice jer je htjela zaspati okruena njegovim mirisima. Brat i ja dali smo joj tabletu za spavanje i odveli je u krevet. M alo je otplakala miriui oev jastuk i plahte, a onda je zaspala. Kad je i Osman otiao, legao sam i ja i razmiljao o tome kako sam ko nano ostao sam s majkom u kui, to sam kao dijete arko elio i o emu sam neprestance matao. No, nije to bio uzrok uzbuenju koje ni samome sebi nisam mogao zatajiti; uzrok je bila pomisao da bi Fusun mogla doi na sprovod. Samo sam zbog toga u osmrtnici za novine dao navesti i imena dalekih roaka. Naime, neprekidno sam mislio na to da e negdje u Istanbulu Fusinina majka ili otac u nekim novinama vidjeti osmrtnicu i doi na sprovod. Koje li novine kupuju? Da kako, vijest o oevoj smrti mogli su joj prenijeti i roaci ija sam imena naveo u osmrtnici. I majka je za dorukom u novinama proitala svaku od naih osmrtnica. Povremeno je gunala: Sidika i Safet su nam roaci i po ocu i po meni, zbog toga ih je trebalo staviti iza Peran i njezina mua. Pogrenim redoslijedom navedene su i Nigan, Turkan i ukran, ukri -paine keri... Nije uope trebalo spominjati Arapkinju Melihu, prvu enu tetka Ze- kerije, jedva da je i tri mjeseca bio s njome u braku. A i sirota ki vae pratete Nesime, koja je umrla kao dvomjesena beba, nije se zvala Gul nego Ajegul... Tko vam je pomagao kad ste sastavljali osmrtnicu? Majko, to su tiskarske pogreke, zna i sama kakve su nam novine, ree Osman. Kad je majka u dva sata s jednoga prozora bacila pogled na dvorite damije Tevikije da vidi kako se treba obui, rekli smo joj da ne bi smjela izlaziti van po tom snjen om i jako hladnom vremenu. A ne moe ii ni u svojoj bundi kao da ide na neku zabavu u Hilton. Neu u vrijeme sprovoda vaega oca sjediti u kui, pa makar umrla! odvratila je. Pa ipak, kad su posmrtna kola dovezla oev tabut iz damijske mrtvanice i kad su ga poloili na kameni odar, majka je brinu la u takav pla da nam je odmah bilo jasno kako nije kadra sii stu bama, prijei ulicu i biti prisutna na ispraaju. Poslije, u vrijeme molitve u prepunom damijskom dvoritu, majka je, uz pomo gospoe Fatme i Bekri -efendije, koji su je drali pod ruku, izala na balkon u astrahanskoj bundi ali se, u trenutku kad su koveg digli na ramena i spustili u mrtvaka kola, onesvijestila unato svim sedativima koje je uzela. Puhala je ledena bura i nosila u oi sitne snjene pahuljice. Vrlo je malo ljudi u dvoritu pr imijetilo majku na balkonu. Kad su je Bekri i Fatma uveli u sobu, obratio sam pozornost na mnotvo koje je dolo ispratiti oca. Bili su to isti oni ljudi koji su u Hiltonu bili na mojim i Sibelinim zarukama. Kao to sam zimi esto uoavao idui istanbulskim ulicam a, s lica zemlje nestale su one lijepe djevojke koje sam zamjeivao ljeti, ene su porunjele, a mukarci se inili mranijima i opasnijima. Kao i na zarukama, rukovao sam se sa stotinama ljudi i s mnogima se zagrlio, a kad god bih u mnotvu ljudi naiao na neku novu siluetu, osjetio bih bol zbog toga to to nije Fusun, nita manju od boli za umrlim ocem. Kad sam na koncu shvatio da na ispraaj i pogreb nisu doli ni Fusun ni njezini roditelji, te da nee ni doi, uinilo mi se kao da s oevim kovegom u h ladnu raku sputaju i mene samoga. Brojni lanovi Obitelji, koji su se na hladnoi pribijali jedni uz druge, nisu se htjeli razii ni nakon sprovoda, no ja sam taksijem pobjegao u Apartman Milosre. Smirivao me je i sam miris majina stana; udiui ga, izmeu stvari za koje sam iz iskustva znao da mi pruaju najveu utjehu izabrao sam Fusuninu olovku i alicu za aj, koju ni jednom nisam oprao nakon to je nestala, i opruio se na na leaj. Dodirivao sam ih i prelazio njima po tijelu, tako da sam ubrzo osjetio kako bol jenjava i kako se oputam. itateljima i posjetiteljima Muzeja koji me pitaju jesam li toga dana patio zbog oeve smrti ili zbog toga to Fusun nije dola na sprovod, elim rei da ljubavna bol ini jednu cjelinu. Prava ljubavna bol sputa se u samo sredite naega bia, napada nae najslabije toke i, duboko se proimajui sa svim naim mukama, nezaustavljivo se iri naim tijelima i ivotima. Ako smo

beznadno zaljubljeni, onda sve nevolje, poevi od gubitka oca, do najbanalnije stvari kao to je gubitak kljua, sve boli, duevne patnje i nemiri mogu biti okida za tu nau temeljnu patnju koja u svakome asu moe buknuti. Osoba poput mene, kojoj su ljubavni jadi preokrenuli ivot naglavake, dri da e okonanjem njezinih ljubavnih muka nestati sve drug e patnje, te time i nehotice povrjeuje ljubavne rane u sebi. Prava je teta to se nisam mogao ponaati u skladu s mislima koje sam si posloio u glavi dok sam se taksijem vraao sa sprovoda. Jer, s jedne strane, ljubav je patnjama utjecala na moju duu i uinila me zrelijim ovjekom, a s druge je pak posve ovladala mojim razumom i jedva mi doputala da koristim razboritost koja je plod te zrelosti. Tko god je dugo i potresno zaljubljen kao ja, taj slijedi pogrenu logiku iako zna da e na kraju ispat ati zbog toga te da e s vremenom sve jasnije uviati koli ko su njegovi postupci bili pogreni. Zanimljivo je - a ovjek je toga jedva svjestan - da razum ni u najteim danima posve ne miruje, pa ako i ne moe nita uiniti protiv nae strasti, onda nam barem poteno i okrutno ape da veina onoga to poduzimamo zapravo pojaava ljubav i patnju. Za devet mjeseci, koliko je prolo od Fusunina nestanka, taj apat moga razuma postajao je snaniji i probudio je u meni nadu da u se osloboditi boli koja je posv e ovladala mojim rasuivanjem. No kako mi je nada (pa bila to i ona da u jednoga dana ozdraviti), zajedno s ljubavlju, davala snagu da ivim s boli, nije pogodovala niemu drugome doli produetku mojih muka. Dok sam, leei u Apartmanu Milosre, olakavao sebi bol Fusuninim stvarima (bol zbog oeve smrti i gubi tka ljubavnice postali su bol zbog samoe i nedostatka Ijubavi), poinjao sam shvaati zbog ega Fusun i njezini nisu doli na sprovod. Unato svemu , nikako nisam mogao prihvatiti da tetak i teta Nesibe, koja je uvijek nastojala odrati vezu s majkom i naom Obitelji, nisu doli na oev sprovod te da bih ja mogao biti uzrok tome. To je znailo da e me Fusun i njezini uvijek izbjegavati i da je nikada vie neu vidjeti. Ta mi se pomisao uinila toliko nepodnoljivom da nisam vie mogao razmiljati o njoj pa sam istoga trenutka poeo tragati za nadom da u uskoro sresti Fusun.

48

SREA JE NAJVANIJA STVAR U IVOTU

ujem da optuuje Kenana za neprilike u Satsatu! tiho mi ree Osman jedne veeri. Naveer je dolazio posjetiti majku, po vremeno s Berin i djecom, vrlo esto sam. Sve troje smo sjedili za stolom i veerali. Otkud ti to?! esto to ujem, uzvrati Osman. I majka je bila tu, pa je brzo pogleda. Osramotio si se pred ljudima iz istanbulske elite, pa nemoj sada i pred namjetenicima naih tvrtki, ree otro. (On pak nije ni najmanje drao do visokog drutva.) Ti si kriv zbog raskida ugovora o izvozu posteljine, doda. to je, o emu razgovarate? javi se majka. Nemojte se opet svaati! Ne svaamo se, ree Osman. Kaem, dobro je to se Kemal vratio doma, zar ne, majko? I te kako! to god rekli, srea je najvanija stvar u ivotu. Tako je mislio i va pokojni otac. Ovaj je grad pun lijepih dje vojaka, nai emo ljepu, draesniju i razboritiju. ena koja ne voli make, ne moe usreiti ni svoga partnera. Neka se nitko vie ne alosti zbog toga. Obeaj mi da vie nikada nee kroiti u hotelsku sobu! Pod jednim uvjetom! rekoh, djetinjasto se prisjetivi reenice koju je Fusun izrekla prije devet mjeseci. Da oev auto i etin pripadnu meni. Prihvaam, ree Osman. Ako etin nema nita protiv, nemam ni ja. A ti se ne mijeaj u poslove nove tvrtke i ne blati Kenana! Nikada se ne svaajte pred drugim ljudima! opomenu nas majka. Raskid sa Sibel udaljio me je od Nurdihan, a posljedica su bili sve rjei susreti s Mehmetom. Budui da je i Zaim sve ee izlazio s njima, gledao sam ih drugim oima i sve se vie udaljavao od te prijateljske druine. Nekoliko veeri izaao sam s prijateljima kao to su Kopilan Hilmi, Tajfun i drugi; iako zarueni ili oenjeni, osjeali su potrebu da proive mrane strane nonoga ivota pa su poznavali najskuplje istanbulske bordele i hotelska predvorja kamo su zalazile iskusne i malo obrazovani je djevojke, koje smo u ali zvali studenticama. Pa ipak, ljubav koju sam osjeao prema Fusun izmigoljila je iz mranoga zakutka moje due i cijeloga me obuzela. Nekad bi me prijateljski razgovori malo i odvukli od svega, no opet ne toliko daleko da zaboravim na muke. Stoga naveer obino nisam izlazio iz kue, nego sam sjedio s majkom i uz rakiju gledao sve to se prikazivalo na tada jedinome dravnom kanalu. Kao i za oeva ivota, majka je otro kritizirala sve to je vidjela na ekranu i svake me veeri, kao neko oca, opominjala d a ne pijem toliko, no ubrzo zatim zaspala bi u svojoj fotelji. Poslije bismo gospoa Fatma i ja apatom komentirali program. Za razliku od slukinja u bogatim obiteljima, kakve smo viali u filmovima sa Zapada, gospoa Fatma nije imala televizor u svojoj sobi. Otkako je u zemlji prije etiri godine poelo emitiranje programa, a u nau kuu stigao televizor, ona je svake veeri sjedila na barskoj stolici koja je bila najudaljenija od televizora - na kraju je i postala njezina - te, nagnuta, pratila program igrajui se

vorom marame kad bi je ponio kakav dirljiv prizor, a povremeno se i uklju ivala u razgovor. Kako je nakon oeve smrti bila duna reagirati na majine beskonane monologe, poela se ee javljati. Jedne veeri - majka je bila zaspala u svojoj fotelji gospoa Fatma i ja gledali smo izravni prijenos natjecanja u klizanju na ledu (iako ni mi, kao ni itko u Turskoj, nismo znali pravila) i dugonoge norveke i sovjetske ljepotice, i pritom razgovarali o majci, vremenu, politikim ubojstvima na ulicama i svakakvim politikim igrama, o njezinu sinu koji je neko vrijeme radio kod oca, a onda otiao u Njemaku, u Duisburg, i ondje otvorio malu peenjarnicu donera; i dok smo ugodno razgovarali o tome kako je ivot zapravo lijep, gospoa Fatma najednom skrenu razgovor na mene: Dugonokti, ne dere vie arape na prstima, estitam... Dragi Kemale, primijetila sam neki dan da uredno ree nokte na no gama, pa u ti zbog toga neto darovati. karice za nokte? upitah. Ne, na svu sreu, ima dvoje. I jedne od oca, dakle, ukupno troje. Neto drugo. to? Doi! ree i krenu prema svojoj sobi. Pooh za njom slutei po njezinu dranju da bi se moglo raditi o neem posebnom. Uzela je neto iz svoje sobice, ula u moju, upalila svjetlo i nasmijeila se rairivi dlan kao da zabavlj a dijete. to je to? upitah. A onda mi srce snano zalupa. Naunica. Nije li tvoja? upita me i dodade: Jesu li to na njoj leptir i neko slovo? udno. Moja je... Prije mnogo mjeseci nala sam je u depu tvoga sakoa i spre mila je ustranu s namjerom da ti je dam. No vidjela ju je tvoja majka i uzela. Sigurno je mislila da je tvoj pokojni otac hoe nekome darovati. Ona ima jednu tajnu vreicu od brokata, u nju je odlagala stvari koje je skrivala - to jest krala i skrivala - od tvoga oca, pa je i naunicu stavila u nju. Poslije smrti tvoga oca sadraj te vreice poredala je na njegov radni stol. Vidjela sam naunicu i smjesta je uzela jer sam znala da je tvoja. U sak ou tvoga oca nala sam i ovu fotografiju, uzmi je prije nego to je vidi tvoja majka. Je li to u redu? Vrlo dobro, gospoo Fatma, odgovorih. Jako si pametna, diskretna, fantastina! Sretno se osmjehujui, prui mi naunicu i fotografiju. Na njoj je bila oeva ljubavnica. Bila je to fotografija koju mi je p okazao na ruku u restoranu Kod Abdulah-efendije. Naas su me ta tuna djevojka i brodovi i more iza nje u neemu podsjetili na Fusun. Sutradan sam nazvao Dejdu. Dva dana poslije nali smo se na Maki i proetali parkom Talik. Imala je punu, izgledala je el egantno i blistala od sree kao i sve ene kad postanu majke. Primijetio sam da je za kratko vrijeme stekla samopouzdanje koje ovjeku ulijeva zrelost. Ne napreui se pretjerano, za dva dana napisao sam Fusun etiri -pet pisama, a ono najpromiljenije i najodmjerenije meu njima stavio sam u Satsatovu utu omotnicu. Mrtei se - bio je to dio moga plana - dao sam ga Dejdi i rekao joj da su se u meuvremenu dogodile vrlo vane promjene te da bi Fusun svakako morala dobiti pismo. Namjera mi je bila da joj nita ne kaem o sadraju pisma te da se ponaam zagonetno kako bi shvatila ozbiljnost situacije i uruila ga Fusun. Pa ipak, Dejda je imala tako razborit i zreo izraz lica, svojstven ljudima koji sve smatraju prirodnim, da sam, ne mogavi se s uspregnuti, s uzbuenjem koje ovjek osjea kad donosi radosnu vijest, poeo govoriti da je rijeen problem zbog kojega se Fu sun ljuti na mene, da e se i ona tome obradovati te da neemo morati aliti ni za im drugim osim za izgubljenim vremenom. Sjeam se: opratajui se s Dejdom jer se urila podojiti dijete, rekao sam joj da emo Fusun i ja odmah imati dijete, da e naa djeca biti prijatelji i da emo jednoga dana i o tim tekim trenucima priati kao o najslaim ljubavnim uspomenama i zajedno se smijati. Upitah je kako se dijete zove. Omer, ree i ponosito pogleda bebu. No ivot ne ide uvijek eljenim tokom, gospodine Kemale, dodade. Kako tjednima od Fusun nisam dobio nikakav odgovor, poeo sam misliti na te Dejdine rijei, no bio sam uvjeren da e mi Fusun odgovoriti. Dejda je potvrdila da je Fusun saznala za raskid zaruka. U pismu je stajalo da je izgubljena naunica pronaena u jednoj kutiji moga pokojnog oca te da joj je elim donijeti skupa s drugim oevim naunicama i biciklom. Mislio sam, napokon je dolo vrijeme da ona, njezina majka, otac i ja zajedno veeramo, kako smo se neko dogovorili. Jednoga napornog radnog dana sredinom svibnja itao sam potu koja nam je stizala od prodavaa iz unutranjosti. Veina njihovih pisama bila je napisana rukom i sadravala je prijateljske poruke, zahvale, pritube, laskanja i prijetnje. Dok sam neka itao s tekom mukom zbog jako neitka rukopisa, jedno kratko proitao sam u dahu, osjeajui kako mi srce sve bre udara:

Dragi Kemale, i mi tebe elimo vidjeti. Pozivamo te na veeru 19. svibnja. Telefon nam jo uvijek nije prikljuen. Ako ne moe doi, javi nam po etin-efendiji.

S potovanjem, Fusun Adresa: Ul. Dalgi ikmazi br. 14, ukurduma Na pismu nije bilo datuma, ali sam po igu zakljuio da je poslano 10. svibnja iz pote na Galatasaraju. Do posjeta je bilo vie od dva dana. Poelio sam smjesta odjuriti na ukurdumu, ali sam se ipak suspregnuo. Mislio sam: ako se napokon elim oeniti Fusun i za sva je vremena vezati uza se, ne smijem previe pokazati koliko sam uzbuen.

49

H TI O S AM J E Z AP R O S I T I

U srijedu naveer 19. svibnja 1976., u sedam i trideset, krenuo sam s etin -efendijom u etvrt ukurdumu, u posjet Fusuninoj Obitelji. Rekao sam mu da idemo teti Nesibe vratiti djeji bicikl, dao mu adresu, zavalio se u sjedalu i kroz prozor automobila gledao ulice na kii koja je lila kao iz kabla. U proteklih godinu dana zamiljao sam tisue razliitih prizora susreta s Fus un, ali ni u jednom od njih nije bilo ni jakoga pljuska, niti slabe kie. Zaustavili smo se pred Apartmanom Milosre da uzmem bicikl i biserne naunice koje mi je dao otac. Kad sam se vratio, bio sam mokar do koe. Pa ipak, ako je neto posve odudaralo od mojih oekivanja, onda je to bio duboki spokoj u mome s rcu. Kao da sam sasvim zaboravio patnju koju sam trpio proteklih 339 dana, koliko je prolo od naega posljednjeg vienja u hotelu Hilton. Sjeam se da sam ak bio zahvalan svojoj patnji jer me dovela do toga sretnog trenutka te da nikoga nisam osuivao zbog pretrpljene boli. Opet mi se javio isti osjeaj kao na poetku prie - da je preda mnom prelijep ivot. etin-efendiji rekao sam da zaustavi automobil u Ulici Siraselviler i kupio u cvjearnici velik buket crvenih rua, lijepih kao ivot koji me ekao. Kod kue sam popio pola ae rakije da se ohrabrim. U jednom trenutku palo mi je na pa - met da popijem jo jednu rakiju u nekoj od kavana u sporednim ulicama Bejoglua. Ali nestrpljenje je, ba kao i ljubavna bol, bilo jae od svih drugih osjeaja. I stodobno, neki mi je glas govorio: Pazi! Ovoga puta ne smije pogrijeiti. Dok smo se vozili pokraj hamama na ukurdumi, koji smo zbog jake kie jedva razazna- vali, sinulo mi je kako je patnja duga 339 dana bila lekcija koju mi je Fusun oitala. Ona je pobijedila jer sam bio spreman uiniti sve samo da mi se ne ponovi ista kazna - da je ne viam. Htio sam je zaprositi im se uvjerim da je ona preda mnom i da mi je susret s njom umirio srce. Dok je etin-efendija nastojao kroz gustu kiu razabrati brojeve na kuama, pred oima mi je oivio prizor prosidbe koju sam jo prije zamislio i negdje u glavi tajio i od samoga sebe: ui u u kuu, dati joj bicikl, rei neku alu s tim u vezi, sjesti i saekati da se smirim - hou li to moi? - i dok budemo pili kavu koju e Fusun posluiti, hrabro u pogledati njezina oca u oi i rei mu da sam doao zaprositi Fusun, te da je bicikl bio samo izgovor. Onda emo se svi tome nasmijati i rei jo poneku alu, ali s e boli i patnje nee spominjati. Dok budemo sjedili za veerom i pili Novu rakiju, kojom e nas ponuditi njezin otac, gledat u Fusun i blistati od sree zato to sam donio takvu odluku. O pojedinostima u vezi sa zarukama i vjenanjem razgovarat emo drugi put. Automobil se zaustavio pred jednom starom kuom, no zbog kie je nisam mogao bolje promotriti. Kad sam pozvonio, srce mi je snano zalupalo. Vrata je otvorila teta Nesibe. Sjeam se da su na nju ostavili dojam buket rua i etin -efendija s biciklom u jednoj ruci, koji je stajao iza mene drei mi kiobran. Na eninom licu zamjeivao se nekakav nemir, ali nisam tome pridavao pozornost jer sam krenuo stubama prema Fusun. Na hodniku me doekao njezin otac: Dobro doao, gospodine Kemale. Bio sam zaboravio da sam se s gospodinom Tarikom posljednji put sreo na zarukama godinu dana prije; mislio sam da ga nisam vidio od nekadanjih zajednikih objeda na Kurbanbajram. Ni njega starost nije porunila, ali ga je uinila nekako nezamjetljivijim, ba kao i neke druge starce. Na trenutak sam pomislio da Fusun ima stariju sestru jer je na ulazu u sobu, iza oca, stajala neka druga lijepa djevojka nalik na nju, ali crnokosa. Jo dok mi je ta misao prolazila kroz glavu, shvatio sam da je preda mnom ipak ona. Taj me je prizor potre sao: Fusun je imala posve crnu kosu. Pa da, njezina prirodna boja, rekoh samome sebi trudei se ostati miran. Uoh u sobu. Htjedoh joj pruiti rue i zagrliti je ne obazirui se na njezine roditelje - taj sam susret ba tako zamiljao. Ali, iz njezinih pogleda i nekakva nemira u dranju shvatih da se Fusun ne eli na taj nain pozdraviti sa mnom. Rukovasmo se. Kako lijepe rue, ree, ali ih ne uze iz moje ruke. Da, doista je lijepa, postala je zrelija. Shvatila je da mi je neu godno zato to sam na susret drukije zamiljao. Zar nisu lijepe? upita pokazujui pogledom rue jo nekoj osobi. Pogledah kome se obratila. Zar su ba veeras morali pozvati i ovoga simpatinog, debeljukastog mladia iz susjedstva? pomislih, ali istoga asa shvatih da je ta pretpostavka pogrena. Kemale, da te upoznam. Ovo je moj suprug Feridun, ree Fusun kao da se upravo sjetila nekog nevanog detalja. Pogledah mukarca kojega je predstavila, ali ne kao da je stva ran, nego kao neku mutnu uspomenu.

Vjenali smo se prije pet mjeseci, ree Fusun diui obrve kao da oekuje razumijevanje. Rukovah se s debelim zetom i po njegovu pogledu shvatih da ne zna za nas dvoje. Ooo, drago mi je, rekoh. Potom dodah, smijeei se Fusun koja se skrivala iza mua: Sretan ste ovjek, gospodine Feridune. Imate jako lijepu enu, a vaa ena jako lijep djeji bicikl. Gospodine Kemale, ree njena majka, htjeli smo vas pozvati na vjenanje, no uli smo da vam je otac bolestan. Keri, uzmi te lijepe rue od gospodina Kemala umjesto to se skriva iza mua. Dok je moja draga, o kojoj sam sanjao godinu dana, ljupko uzimala buket iz moje ruke, na trenutak mi je pribliila rumene obraze, crvene usne, barunastu put, vrat i grudi zanosna mirisa, uz koje sam htio provesti cijeli ivot, a onda se odmaknula . Pogledao sam je kao udo koje ne pripada stvarnosti. Stavi rue u vazu, keri, ree teta Nesibe. Gospodine Kemale, moe jedna rakija, zar ne? upita njezin otac. iju, iju, iju, oglasi se kanarinac. Da, moe rakija, kako da ne. Popio sam dvije ae ledene rakije na prazan eludac da bih se to prije napio. Sjeam se da smo, prije nego to smo sjeli veerati, razgovarali o djejem biciklu i uspomenama iz djetinjstva. Glava mi je bila jo uvijek toliko bistra da sam mogao razumjeti kako je njezinom udajom meu nama prestala postojati ona bliskost na koju nas je podsjeao bicikl. Za stol je sjela naspram mene, ali je htjela da to izgleda kao slu ajnost (pitala je majku gdje e sjesti). No moj je pogled izbjegavala. Prvih nekoliko minuta bio sam toliko zbunjen da sam mislio kako Fusun ne eli obraati pozornost na mene. I ja sam nastojao ostaviti dojam da se ne zanimam za nju. Htio sam se drati kao dobrohotni bogata koji je siromanoj rodbini donio vjenani dar, ali je zaokupljen drugim, mnogo vanijim stvarima. Pa, kad e beba? upitah u takvu raspoloenju i pogledah zeta ravno u oi. Fusun nisam mogao tako pogledati. Dijete jo ne planiramo, ree gospodin Feridun. Moda kad se preselimo u svoju kuu. Feridun je mlad, a najbolji je pisac scenarija u Istanbulu, ree teta Nesibe. On je napisao Prodavaicu simita. Cijele sam se veeri prisiljavao pomiriti sa sudbinom, kako se to u narodu kae. Naas bih se ponadao: domaini e mi otkriti da je pria o Fusuninoj udaji ala, da su pretiloga mladia iz susjed stva nagovorili da glumi Fusuninu ljubav iz djetinjstva i sadanjega mua te da e mi priznati kako su se htjeli naaliti sa mnom. Nove pojedinosti o muu i eni olakavale su mi prihvatiti istinu da su njih dvoje ipak u braku, no sve to bih doznao, za mene je bilo potresno i neprihvatljivo. Gospodin Feridun, domazet, imao je dvadeset dvije godine; zanimao se za film i knjievnost, jo uvijek je slabo zaraivao, a osim scenarija za Jeilam25 pisao je i poeziju. On i Fusun su se igrali kao djeca jer su bili ro aci s oeve strane, pa je i on vozio bicikl koji sam donio. Sluajui tu priu, osjeao sam kako se povlaim u sebe. U tome mi je pomagala i rakija koju je gospodin Tarik domainski brino dolijevao u au. Kad god se prvi put naem u nekoj kui, uznemiren sam dok ne otkrijem koliko jo ima soba, na koju ulicu gleda stranji balkon i zato je stol postavljen ba tu, te tako shvatim novi prostor. No toga puta kao d a sam bio nemiran zbog toga to me nisu zanimala ni ta pitanja, ni odgovori na njih. Jedina mi je utjeha bila sjediti joj suelice i gledati je kao da gle dam sliku. Ruke su joj stalno bile u pokretu, kakvima ih i pamtim. Iako je bila udana, pred ocem nije puila, pa stoga nisam mogao ponovo vidjeti pokrete koje ini pripaljujui cigaretu, a koj e sam neobino volio. Ali, dvaput je dodirnula kosu onako kako je to neko inila; tri puta je udahnula, blago podignula ramena i ekala prigodu da se ukljui u razgovor - tako je inila kad bismo se nas dvoje oko neega prepirali. Kad god bih vidio njezin o smijeh, osjetio bih da cvatem od sree i zadovoljstva kao suncokret. Svjetlost koja je zraila iz Fusunine ljepote, ili iz njezine pu ti i meni tako dragih pokreta, podsjeala me je na to da je ona sredite svijeta prema kojemu trebam ii. Sva druga mjesta, osobe, poslovi, bili su samo nepotrebno zadravanje na tome putu. To je znalo moje tijelo jednako kao i razum i stoga sam bio tu, prekoputa nje; stoga sam elio ustati, uzeti je za ruke i zagrliti. Ali kad bih pomislio na okolnosti u kojima sam se naao i pokuao zamisliti to bi se poslije toga dogodilo, osjetio bih bol, bol tako veliku da vie nisam mogao misliti. Preostajalo mi je samo jedno: ne samo pred domainima, nego i pred samim sobom glumiti roaka koji je doao estitati mladencima. lako su nam se za veerom pogledi vrlo rijetko sretali, Fusun je brzo osjetila neprirodnost poloaja u kojem sam se naao, pa se i ona prema meni pona ala kao tek udana, sretna mlada ena pred bogatim roakom, kojega je njegov voza dovezao u veernji posjet. Istodobno se alila s muem i nudila mu jo jednu licu boba. Zbog svega toga neka je udna tiina u meni postajala sve dubljom. Kia nije jenjavala. Gospodin Tarik mi je jo na poetku veeri ispriao kako je ukurduma - kao to joj ime kae - etvrt u udolini, te da su doznali kako je u kuu, koju su kupili prole godine, za vrijeme oborina prije esto prodirala voda; ustao sam od stola skupa s njim, priao prozoru loe i gledao bujicu koja se slijevala niz padinu. Bosonogi i zavrnutih nogavica, susjedi su poniklanim kantama i plastinim posudama grabili vodu to se prelijevala preko plonika i tekla prema njihovim kuama, te krpama i kamenjem nastojali preusmjeriti bujicu. Dva boso noga mukarca muila su se pokuavajui nekakvim metalnim

25 Jeilam (Yeilam), ulica u etvrti Bejoglu, blizu poznatog trga Taksini. Budui da se sve do 1980. u njoj nalazila veina turskih filmskih kua, postala je simbolom turske kinematografije onoga doba.

predmetom otvoriti zaepljenu reetku kanalizacije, a dvije ene, jedna s plavom, druga sa zelenom maramom na glavi, vikale su pokazujui neto u vodi. Gospodin Tarik je za stolom objanjavao kako odvodne kanale nisu istili jo od osmanlijskoga doba i da stoga vie ne funkcioniraju, dajui svojim rijeima neki zagonetan ton. Kad god bi se pljusak pojaao, netko od nas bi rekao prolom oblaka ili kao da je Veliki potop ili sauvaj nas, Boe; zatim bismo ustali od stola i kroz prozor loe uznemireno gledali nabujalu vodu i ulicu koja je izgledala neobino pod kiljavim svjetlom uline svjetiljke. I ja sam trebao ustati, prii prozoru i podijeliti s njima uznemirenost zbog jake kie. Ali, bio sam pijan, toliko da nisam mogao stajati na nogama. Plaio sam se da u, ustanem li, sruiti neki stolac ili stoli. to radi voza po ovoj kii? upita teta Nesibe gledajui kroz prozor. Da mu odnesemo neto za jelo? upita na to gospodin zet. Ja u mu odnijeti, ree Fusun. Ali, teta Nesibe je naslutila da se njihova zamisao meni mo da ne bi svidjela, pa je promijenila temu. Na trenutak sam osjetio da sam pijani, osamljeni ovjek kojega cijela obitelj mjerka iz loe. Nasmijeio sam im se. Uto se zau tresak sruene bave i povik. Pogled mi se susrete s Fusuninim, ali ona smjesta okrenu glavu na drugu stranu. Kako joj uspijeva ponaati se tako nezainteresirano? elio sam je to pitati. Ali ne kao oni koji nazovu bivu dragu pravdaju i se pred samima sobom da je samo hoe neto pitati. No, dobro, pitao bih je upravo tako. Zar ne vidi da sjedim sam, zato mi ne prie, zato ne iskoristi ovu prigodu da mi sve objasni? Ponovo su nam se pogledi sreli i ponovo je okrenula glavu. U meni se javi neki dobrohotan glas: Sad e Fusun prii i sjesti kraj tebe. Prie li mi, bit e to znak da e joj jednoga dana dodijati taj grekom skopljeni brak, da e se razvesti od mua i postati moja. Zagrmjelo je. Fusun se odmakne od prozora i, laka kao pero, prijee pet koraka do mjesta naspram mene. Oprosti mi, molim te, ree tihim glasom, koji me je pogaao u srce. Nisam mogla doi na sprovod tvoga oca. Plava Svjetlost munje zatreperi meu nama kao svilena tkanina na vjetru. ekao sam te, rekoh. Tako sam i mislila, ali nisam mogla doi, odgovori. Prevrnula se tenda na duanu, jeste li vidjeli? upita njezin mu Feridun vraajui se za stol. Vidjeli smo i ao nam je, odgovorih. Ne treba aliti zbog toga, ree njezin otac prilazei stolu. Vidjevi da je ki objema rukama zaklonila lice kao da plae, uznemireno pogleda najprije zeta, potom mene. ao mi je to nisam otila na sprovod tetka Mumtaza, ree Fusun trudei se da joj glas ne dre. Jako sam ga voljela. Tako sam alosna. Va je otac volio Fusun, ree gospodin Tarik. Prolazei pokraj keri, poljubi je u tjeme i sjede za stol. Podigavi o brvu, sa smijekom na licu nali mi jo jednu au rakije i rukom mi doda treanja. U pijanoj glavi zamiljao sam kako iz depa vadim barunastu kutijicu s oevim bisernim naunicama, kao i onu - neko izgubljenu - Fusuninu naunicu, ali nikako nisam znao kako to uiniti. To me je toliko optereivalo da sam ustao. No da bih joj dao naunice, nisam morao ustati; naprotiv, trebao sam sjediti. Po oevim i kerinim pogledima shvatio sam da i oni neto oekuju. Moda su htjeli da odem? Ne, nisu, u prostoriji se osjealo neko veliko iekivanje. No naunice nikako nisam mogao izvaditi, iako sam taj prizor mnogo puta zamiljao. U mojim matanjima Fusun nije bila udana, i trebao sam je zaprositi prije nego to joj dam dar... No u novim okolnostima moja pijana glava nikako nije mogla odluiti to s naunicama. Pomislih kako kutijicu ne mogu izvaditi iz depa jer mi je ruka vlana od treanja. Mogu li oprati ruke? upitah. Fusun se vie nije mogla pretvarati kako ne primjeuje buru u mojoj dui. Usplahireno skoi na noge jer je na sebi osjetila oev pogled koji joj je govorio: Keri, pokai gostu gdje je kupaonica! Ugledavi je pred sobom, prisjetih se naih sastanaka od prije godinu da na i htjedoh je zagrliti. Svi znamo da nam glava, kad smo pijani, radi na dva kolosijeka. Na prvome sam u mati grlio Fusun, kao da smo se susreli na nekom mjestu izvan prostora i vremena; na drugome smo kolo sijeku sjedili za stolom u kui na ukurdumi, a neki unutarnji glas govorio mi je da je ne smijem zagrliti, da bi to bilo sramota . No zbog rakije taj je glas bio spor pa nije pratio zamiljeni pri zor grljenja, nego se javljao poslije pet-est sekunda. Tih pet-est sekunda bio sam slobodan, ali ne i uznemiren zbog te slobode. Poosmo prema kupaonici, najprije jedno uz drugo, a na stubitu Fusun naprijed, a ja iza nje. Blizinu njezina tijela i penjanje stubama doivio sam kao kakvo stanje izvan vremena, i takvi su mi ostali u sjeanju dugi niz godina. Iz njezinih pogleda itao sam da me razumije i da je uznemirena. Bio sam joj zahvalan to osjeaje izraava pogledima; i to je svjedoilo da smo stvoreni jedno za drugo. Zahvaljujui tome, mogao sam podnijeti bol. Nije vano to je bila udana, bi o sam spreman podnijeti i mnogo veu bol samo radi uitka u zajednikom penjanju uza stube. Takozvanome realnom posjetitelju Muzeja, koji e se nasmijati kad vidi kako je malena kua na ukurdumi i shvati da udaljenost od blagovaonice do kupaonice iznosi etiri i pol koraka i sedamnaest stuba, odmah u rei da sam za tu kratkotrajnu sreu bio spreman dati i cio ivot. Uao sam u malenu kupaonicu na katu, zatvorio vrata i zakljuio da vie ne mogu upravljati svojim ivotom jer ga odreuje ovisnost o Fusun, a ne moja volja. Samo ako u to budem vjerovao, moi u biti sretan i izdrati ivot. Na polici pred ogledal om,

meu etkicama za zube, sapunima za brijanje i britvicama, ugle dao sam Fusunin ru. Uzeo sam ga, pomirisao i stavio u dep. Onda sam pomirisao runike elei osjetiti njezin miris, ali ga nisam osjetio jer su ih radi mene zamijenili posve istima. Traio sam jo pokoju stvaricu koja e mi pruiti utjehu nakon to odem iz te kue, u danima kad budem patio za njom. Dok sam pogledom prelazio preko male prostorije, ugledah svoj lik u ogledalu. Po izrazu lica shvatih potresnu nepovezanost tijela i due. Lice mi je izgledalo umorno od zbunjenosti i poraza, a u glavi mi je bio jedan posve drugi svijet. Napokon sam kao temeljnu ivotnu istinu shvatio da sam ja tu, na tom mjestu, da u tijelu imam srce. da ono neemu pridaje vanost, da je sve sazdano od elja, do dira i ljubavi i da ja zbog toga patim. Kroz otvore za ventilaciju dopirala je jedna stara narodna pjesma (moja ju je baka voljela), mijeajui se sa umom kie i utanjem vodovodnih cijevi. Mora da je negdje u blizini bio ukljuen radio. Kroz napola otvoren pro - zori dopirali su zvuci tunoga uda26 i vesele, drhtave citre; pratili su umoran, ali vedar enski glas: Ljubav, ljubav je razlog zbog kojega svijet postoji. Ganut tom sjetnom pjesmom, u kupaonici pred ogledalom doivio sam jedan od najpotresnijih trenutaka svoga ivota i shvatio kako je sve to postoji na sv ijetu, i ljudi, i stvari (etkica za zube preda mnom, tanjuri s trenjama na stolu, Fusunina ukosnica koju sam u tom asu primijetio i gurnuo u dep, zasun na vratima koji ovdje izlaem), spojeni u jedno. A smisao naih ivota jest da snagom ljubavi osjeti mo to jedinstvo. S tim blagonaklonim osjeajem iz depa najprije izvadih Fu - suninu naunicu i stavih je na mjesto na kojemu je stajao ru. Prije nego to sam posegnuo za oevim bisernim naunicama, ista melodija podsjeti me na stare istanbulske ulice, na burne ljubavne dogaaje koje uz radio prepriavaju ostarjeli suprunici u svojim drvenim kuama, na neustraive ljubavnike koji su ivote rtvovali zbog ljubavi. Osjeajni enski glas s radija pomogao mi je shvatiti da je Fusun u pravu: ako sam se spremao oeniti drugom enom, i ona se morala zatititi udajom za drugoga mukarca. Dok sam o tome razmiljao gledajui se u zrcalu, ugledah svoj odraz kako te misli pretae u rijei i izgovara ih. Samome sebi izgledao sam zaigrano i nevino, kao u doba djetinjstva, kad sam se zabavljao oponaajui druge pred zrcalom. I dok sam tako oponaao Fusun, udio sam se osjeaju da bih se mogao odvojiti od sebe, da bih snagom svoje ljubavi mogao osjetiti to se dogaa u njezinu srcu i misliti sve to ona misl i, da bih mogao govoriti njezinim rijeima i razumjeti to ona osjea upravo dok to osjea, rijeju, da bih mogao postati ona. Bit e da sam se, zanesen tim otkriem, dugo zadrao u kupaonici. Mislim da se netko nakaljao pred vratima. Ili je moda pokucao, ne sjeam se tono jer mi se prekinuo film. U mladosti smo koristili taj izraz kad bismo se toliko napili da se niega vie nismo mogli sjetiti. Ni ja se ne sjeam kako sam izaao iz kupaonice i sjeo za stol, kako je etin -efendija doao do vrata i odveo me (jer stubama nisam mogao sam), i kako me je smjestio u automobil i dovezao kui. Samo se sjeam da je za stolom vladao muk. Je li to bilo zbog toga to je pljusak prestao ili zato to su svi utjeli? Ili stoga to nisu mogli hiniti da ne primjeuju moj oiti sram, moju gotovo opipljivu bol i osjeaj poraza koji me silno muio? Gospodin zet nije primijetio da oni ute. Kako se meni prekinuo film, tako je njega obuzelo filmsko uzbuenje: s ljubavlju, no istodobno s omalovaavanjem, priao je o turskome filmu, o loim filmovima sjeilama, ali i o tome koliko Turci vole film. U ono vrijeme se to smatralo opim mjestom. Vjerojatno je rekao kako bi mogao snimati dobre filmove samo kad bi naao ozbiljnoga i odlunog producenta, da je napisao scenarij za film u kojemu e Fusun igrati glavnu ulogu, ali da, na alost, ne moe nai novac. Od svih tih rijei u mojoj pijanoj glavi ostale su samo one o Fusun kao buduoj slavnoj turskoj filmskoj zvijezdi, no ne i one koje su bile nedvojbeno jasne: da Fusuninom muu treba novac i da mi to otvoreno govori. Sjeam se da sam na povratku sjedio na stranjem sjedalu automobila, napola svjestan to se oko mene zbiva, i zamiljao Fusun kao slavnu glumicu. Ma koliko bili pijani, u jednome trenutku raspre nam se sivi oblaci zbrkanih mi sli, pa najednom opazimo istinu za koju smo mislili da je svima poznata. Dok sam sa stra njega sjedala gledao poplavljene gradske ulice na koje se spustio mrak, i meni je tako najednom sinulo da su me pozvali na veeru zato to su u meni vidjeli bogatog roaka koji bi mogao poduprijeti Fusuninu i Feridunovu zamisao o snimanju filma. No ta me spoznaja nije ljutila jer sam, zahvaljujui rakiji, bio dobre volje. Naprotiv, utvarao sam kako e Fusun postati slavna glumica kojoj se divi cijela Turska i ve sam je vidio kao lijepu tursku filmsku zvijezdu. Na premijeri njezina prvoga filma, koja e se odrati na Bejogluu, u kinu Saraj, izai e na pozornicu drei me pod ruku, pozdravljena burnim pljeskom. U tom asu automobil je upravo prolazio ispred kina Saraj.

50

TO JE MOJ POSLJEDNJI SUSRET S NJOM

Ujutro sam se suoio sa stvarnou: bio sam ismijan i ponien. Napivi se toliko da nisam mogao stajati na nogama, ponizio sa m samoga sebe i tako pomogao domainima. Da su se i Fusunini roditelji priklonili tom poniavajuem odnosu prema meni, za kljuio sam po tome to su pristali da ih posjetim, iako su znali koliko sam zaljubljen u njihovu ker. Cilj im je bio pridob iti me za glupe, mladenake snove svoga zeta da snimi film. Te ljude vie nisam elio vidjeti. Obradovao sam se kad sam u depu sakoa
26 iano glazbalo, koristi se u klasinoj turskoj glazbi.

naao oeve naunice: Fusuninu sam vratio, a te skupe, biserne, nisam dao ljudima koji su me eljeli vidjeti samo radi novca. Ipak, dobro je to sam Fusun vidio posljednji put, poslije godine provedene u patnji. Dakle , moja se ljubav prema Fusun nije rasplamsala zbog njezine ljepote ili osobnosti, nego samo zbog toga to sam podsvjesno odbijao brak sa Sibel. Iako do tada jo nisam itao Freuda, sjeam se da sam pojam podsvijest esto koristio kad sam htio objasniti neke situacije iz toga razdoblja ivota jer sam njegovo znaenje poznavao iz nekih novinskih lanaka i iz ponekog razgovora. Nai su preci vjerovali da ovjekom mogu ovladati demoni i navesti ga da ini neto to sam ne bi htio. A ja sam imao podsvijest koja mi je nametnula stranu patnju za Fusun i navodili me na postupke za koje sam i sm znao da mi ne dolikuju. Nisam joj se smio predati, morao sam okrenuti novu stranicu u ivotu, morao sam zaboraviti sve to je u vezi s Fusun. Obuzet tim razmiljanjem, najprije sam iz unutarnjeg depa sakoa izvadio pismo kojim me Fusun poziva u posjet i rastrgao ga na komadie. Sljedeeg sam dana do podne ostao u postelji, i za to vrijeme donio odluku da konano moram odustati od po grenoga puta kojim me vodila podsvijest. Zamjena rijei bol i ponienje jednom novom - rijeju podsvijest - dala mi je snagu da se razraunam s njima. Kad. je majka vidjela da ne elim ustati iz postelje i shvatila da je razlog tome prethodna no, po slala je gospou Fatmu na Pangalti da za ruak kupi rakove, i rekla joj da ih pripremi s enjakom, kako sam ih volio jesti, a za predjelo artioke u maslinovu ulju s mnogo limunova soka. Polako sam jeo uivajui u hrani jer me je smirivala odluka da se vie ne viam s Fusun i njezinom Obitelji. Dok sam tako jeo, majka mi je uz au bijeloga vina priala da je Bilur, mlaa ki poznate i bogate Obitelji Dagdelen, zavrila srednju kolu u vicarskoj i da je prologa mjeseca napunila sedamnaest godina. Dagdelenov i su se ve neko vrijeme bavili graevinskim poduzetnitvom nakon to su napustili poslove sa eljeznicom, ali su zapali u po tekoe s bankama jer nisu uspijevali vratiti pozajmice koje su dobili tko zna kakvim vezama i podmiivanjem. Majka je ula d a ker ele udati prije nego to ljudi saznaju za njihove financijske probleme, bilo je pitanje dana kad e bankrotirati, a onda je za gonetno rekla: Kau da je djevojka lijepa. Ako eli, mogu otii da je vidim. Nije mi drago to svake veeri izlazi s prija teljima i pije kao usamljeni asnik na slubi u provinciji. Dobro, mama, otii vidjeti djevojku, rekoh bez osmijeha. Moj pokuaj da se upoznam s nekom suvremenom djevojkom nije bio uspjean. Pokuajmo onda sklopiti vezu preko posrednika! Dragi sine, kad bi samo znao koliko me je obradovala tvoja odluka, ree majka. Naravno da ete se najprije upoznati i neko vrijeme izlaziti. Pred vama je ljeto, mladi ste. Sluaj me, prema toj djevojci budi paljiv. eli li uti zato je tvoja vez a sa Sibel bila neuspjena? U tome trenutku shvatio sam da majka zna cijelu priu o Fusun, ali da eli nai neki posve drugi razlog kojim bi opravdala nemile dogaaje, kao to su nai preci nesree pravdali demonima. Na tome sam joj bio zahvalan. Bila je vrlo hirovita, vrlo ponosna i ohola, ree majka gledajui me ravno u oi. A onda doda tiho, kao da odaje kakvu tajnu: Ionako mi je bila udna kad sam saznala da ne voli make. Uope se nisam sjeao da Sibel nije voljela make, no majka je to ve drugi put spominjala kao prigovor njezinoj naravi. Promijenio sam temu. Pijui na balkonu, gledali smo manji sprovod. Majka bi povremeno zaplakala i uzdahnula tvoj jadni otac, ali zdravlje joj je bilo dobro, kao i raspoloenje i mo zapaanja. Rekla mi je da u tabutu postavljenom na kameni odar lei jedan od vlasnika poznatoga Apartmana Blagostanje na Bejogluu. Objanjavao sam joj gdje je tono taj apartman, rekao sam joj da je to druga zgrada od kina Atlas. Tek to sam izgovorio naziv kina, uhvatio sam se kako umiljam da sam toga asa u njemu, na premijeri filma u kojemu Fusun igra glavnu ulogu. Poslije ruka otiao sam u Satsat i primio se posla, uvjerivi samoga sebe kako sam se vratio normalnome ivotu, onome iz vremena prije Fusun i Sibel. Susret s Fusun uvelike je ublaio moju gotovo jednogodinju patnju za njom. Radei u uredu, iskreno sam mislio kako sam se oslobodio ljubavne boli, i ta me je misao umirivala. Kad bih izmeu dva posla preispitao svoje osjeaje, s radou bih zakljuio da nisam obuzet eljom da je vidim. Nije bilo ba nikakva razloga da opet odem u onu uasnu kuu na ukurdumi, u ono leglo mieva usred blata i ustajale kinice. Te su mi misli dolazile ne toliko zbog ljubavi prema Fusun, koliko zbog bijesa prema c ijeloj Obitelji i onome mladiu, takozvanome zetu. Ljutio sam se na sebe zato to sam smatrao da je moj pretjerani bijes prema mladome zetu neopravdan, i bio ogoren to sam zbog gluposti godinu dana ivota proveo patei za Fusun. Pa ipak, ono to sam osjeao prema sebi nije bila ba prava ljutnja; elio sam uvjeriti samoga sebe da sam otpoeo novi ivot i da je kraj mojim ljubavnim patnjama, a nove i snane osjeaje smatrao sam dokazom promjene u ivotu. Stoga sam odluio potraiti stare prijatelje koje sam bio zapostavio, i s njima poeti odlaziti na zabave. (Neko sam vrijeme izbjegavao Zaima i Mehmeta mislei da bi me mogli podsjeati na Fusun i Sibel, a upravo njih dvije sam elio zaboraviti.) Ali, u kasnim nonim satima, poslije zaba va i prijema na kojima bih se poprilino napio, priznao bih samome sebi da razlog moje uzrujanosti nisu gluposti i dosada u visokome drutvu, ni moja opsjednutost, ni bilo to drugo, nego Fusun. Sa zebnjom sam postajao svjestan da se jednim djeliem mozga neprestance pre- pirem s njom te da njezinu odluku da odbaci moj ivot, zabave i prijeme te nastavi ivjeti u mijem leglu usred blata na ukur- dumi, smatram posve pogrenom. Zatim bih zakljuio kako osobu koja je glupom udajom upropastila svoj ivot ne mogu smatrati ozbiljnom. Imao sam jednog prijatelja iz vojske, Abdulkerima iz Kajserija . Bio je sin imunoga zemljoposjednika. Poslije odsluene vojske slao mi je estitke za Novu godinu i Bajram, koje je pomnjivo ureavao kitnjastim potpisom. Njega sam postavio za Satsatova distributera u Kajseriju. Znao sam da bi Sibel Abdulkerima smatrala odve turskim, pa sam posljednjih godina zanemarivao dru-

enje s njim kad bi doao u Istanbul. etiri dana poslije mojega posjeta Fusuninoj Obitelji odveo sam Abdulkerima u Garau, novi restoran koji je istanbulska elita odmah prihvatila. Govorio sam mu o bogataima koji su dolazili, odlazili i prilazili naem stolu da se pozdrave, prijateljski se rukujui i ljubazno nam se obraajui. Govorio sam kao da na ivot koji ivim gledam njegovim oima, i pritom sam se dobro osjeao. No ubrzo mi je zasmetalo to se Abdulkerim*zanima za intimni ivot, skandale i obiteljski ivot istanbulskih bogataa koje je ionako slabo poznavao, i to se vie raspituje za svaku djevojku koja je prije braka ak prije zaruka - spavala s mladiem, negoli za to kako ti ljudi preivljavaju teke, tune, bolne situacije o kojima sam mu pripovijedao. Moda me je ba to potaknulo da mu te noi u sitnim satima ispripovijedam svoju priu, ali kao sluaj koji se toboe dogodio jednom drugom bogatau. Dok sam Abdulkerimu pripovijedao o tome kako je bogati mladi, dobro poznat i omiljen meu istanbulskom elitom, bio zaljubljen u prodavaicu koja se na kraju udala za drugoga, htio sam otkloniti svaku sumnju da bih ja mogao biti taj, pa sam mu pokazao jednoga mladia koji je sjedio za stol om podalje od nas, i rekao mu da govorim o njemu. Srea je to se ta neozbiljna cura udala, jadnik se spasio bijede, ree Abdulkerim. Moram rei da cijenim toga mladia , uzvratih mu. Zbog ljubavi je i zaruke razvrgnuo. Na Abdulkerimovu licu naas se ukaza razumijevanje za mladia, ali je ve sljedeega trenutka pozorno motrio gospodina Hidrija, trgovca duhanom, njegovu enu i dvije lijepe keri, visoke crnke, koji su laganim korakom ili prema izlazu. Tko s u ovi? upita ne pogledavi me. Mlaa ki gospodina Hidrija, mislim da se zvala Nesliah, obojila je kosu i postala plavua. Nije mi se svidjelo to se Abdulkerim okrenuo prema njima i gledao ih napola posprdnim, napola zadivljenim pogledom. Kasno je. Idemo? rekoh. Zatraio sam raun. Izali smo na ulicu i krenuli ne progovo rivi ni rijei do rastanka. Nisam otiao kui na Nianta, nego sam krenuo prema Tak- simu. Tono je da sam vratio Fusuninu naunicu, ali nisam je predao njoj, nego sam je, onako pijan, ostavio u kupaonici. A to je bilo neuljudno prema njima. Morao sam tim ljudima dati do znanja da sam naunicu namjeravao vratiti, da je nisam sluajno ostavio u njihovoj kui. Na taj u nain, mislio sam, spasiti svoj ponos. Onda u se ispriati Fusun, i posve smiren - jer bio sam siguran da je neu vidjeti nikada vie do kraja ivota - posljednji joj se put nasmijeiti i rei zbogom. Fusun e moda biti teko kad shvati da je to na posljednji susret, ega e postati svjesna tek kad budem odlazio iz kue. Poslije toga neu joj se vie nika da javiti, pa e i ona osjetiti to znai utnja kakva me je muila godinu dana. Moda joj ipak neu rei da se vie nikada neemo vidjeti, ali u joj poeljeti sreu u ivotu. Ona e iz tih rijei shvatiti da se vidimo posljednji put, i to e joj teko p asti. Dok sam se uskim ulicama sputao s Bejoglua na ukurdumu, pomislih da joj na posljednji susret moda i nee teko pasti, da je moda sretna s muem. Ako je tako, mislio sam, ako stvarno moe voljeti tako obina ovjeka, ako zbog njega moe prista ti 11a ivot u toj tronoj kui jedva sastavljajui kraj s krajem, onda je doista nikada vie ne moram vidjeti. Sputajui se us kim ulicama po nepravilnim kamenim kockama i niza stube, kroz prozore s razmaknutim zastorima gledao sam Obitelji kako gase televizore i spremaju se za spavanje, te siromane i ostarjele suprunike koji sjede jedno naspram drugoga i pue posljednju cigaretu prije spavanja, i vjerovao sam da su ljudi u tim tihim i zabaenim etvrtima, osvijetljenima slabim ulinim svjetlima, te proljetne noi zapravo sretni. Pozvonio sam na vratima. Netko je otvorio prozor na loi na drugome katu. Tko je? upita Fusunin otac gledajui u tamu ispod sebe. Ja sam. Tko? Mislio sam pobjei, no i dalje sam stajao kao ukopan. Vrata je otvorila Fusunina majka. Teta Nesibe, neugodno mi je to vas uznemiravam ovako kasno. Kojim dobrom, gospodine Kemale?! Izvolite ui! Penjui se za njom, samome sam sebi, kao i prologa puta, govorio da se ne trebam skanjivati i da je to moj posljednji susret s Fusun. U sobu sam uao miran i odluan da ne doivim ponienje. Pa ipak, im sam je ugledao, srce mi je poelo ubrzano kucati. Sjedila je s ocem pred televizorom. Vidjevi me, oboje su ustali, zaueni i pomalo zbunjeni, no im su primijetili da sam pi jan i neraspoloen, poeli su se ponaati kao da mi se zbog neega moraju ispriati. Tih se prvih nekoliko minuta uope ne volim sjeati. Zamuckujui, rekao sam da sam u prolazu, da se ispriavam to ih uznemiravam i da sam im samo htio rei neto o emu sam razmiljao. Rekli su mi da Fusunin mu nije kod kue (Feridun je otiao svojim prijateljima, filmaima.). Ali, nisam bio u stanju povesti razgovor o onome zbog ega sam doao. Fusunina je majka otila u kuhinju skuhati aj. Otac je ustao od stola n e rekavi nita, pa smo nas dvoje ostali sami. Oprosti, molim te, rekoh gledajui u televizor kao i ona. Nisam imao lou namjeru. Neke sam veeri, pijan, tvoju naunicu ostavio kod etkica za zube. A htio sam je predati tebi. Nisam ondje vidjela nikakvu naunicu, rekla je skupivi vjee. Dok smo se gledali kao da jedno drugo ne razumijemo, uao je njezin otac nosei zdjelicu halve 27 od griza s dodatkom voa, i
27 Vrsta orijentalne slastice.

rekao da je ta slastica namijenjena ba meni. Uzeo sam dva komadia i dugo hvalio halvu. Onda smo svi za utjeli, pa je izgledalo kao da se moj pononi posjet dogodio samo radi halve. U toj tiini moja je pijana glava shvatila da mi je naunica bila izgov or, i da sam doao samo da bih vidio Fusun. Shvatio sam i to da me je Fusun namjerno stavljala na muke tvrdei da nije vidjela naunicu. Istoga asa naslutio sam da mi je mnogo tee podnositi patnju kad je ne viam, nego sram na koji sam pristajao kako b ih je vidio. No znao sam da bih pristao i na mnogo veu sramotu da se zatitim od patnje koju sam zbog nje osjeao. Ali nisam nalazio naina da se zatitim od sramote. Tako razapet izmeu straha od ponienja i patnje za Fusun, ustadoh od stola. Najednom ugledah pred sobom staroga prijatelja kanarinca. Prioh krletki i pogledah pticu. I ona je gledala mene. im s am ustao, ustali su i Fusun i njezini roditelji, vjerojatno s olakanjem to kanim otii. Bilo mi je jasno: ak i da ponovo doem, vie ne bih mogao uvjeriti Fusun u svoju ljubav jer je bila udana i za mene se zanimala samo radi novca. Ovo je moj posljedn ji susret s njom, rekoh sebi. Ovamo vie neu doi. Uto se zau zvono na vratima. Ovo ulje na platnu, na kojemu se vidi taj prizor, odnosno trenutak kad se oglasilo zvono dok sam gledao kanarinca, a Fusun i njezini roditelji stajali iza mene i gledali n as, nato smo se svi okrenuli prema vratima, naruio sam mnogo godina kasnije. Na slici se ne vide naa lica jer je naslikana iz perspektive kanarinca Limuna, s kojim sam se u to me asu na neki udan nain poistovjetio. Ljubav moga ivota, moju dragu, slikar je naslikao s lea, upravo onako kako je se sjeam; kad god je pogledam, zasuze mi oi. Unutranjost sobe, kao i etvrt ukurdumu nou, barem onoliko koliko se mogla vidjeti kroz dio prozora na koji nije bio navuen zastor, naslikao je tono prema mojim uputama, to s ponosom elim istaknuti. Fusunin je otac kroz prozor loe pogledao u ogledalo postavljeno na proelju kue, i rekao nam da zvoni dijete iz susjedstva, te je siao otvoriti ulazna vrata. Nastupila je tiina. Krenuo sam prema vratima. Oblaei baloner, utke sam gledao preda se. Otvorio sam vrata i u tome asu pomislio da bi to trebao biti taj prizor osvete, koji sam godinu dana zamiljao, istodobno krijui od sebe da ga zamiljam. Zbogom, rekoh. Gospodine Kemale, javi se teta Nesibe, jako ste nas obradovali to ste svratili. Onda pogleda Fusun i doda: Neka vas ne zbunjuje njezino lice bez osmijeha. Plai se to e otac rei, ali joj je drago to ste navratili. Mama, molim te... ree moja ljepotica. Pomislih da oprotajnu ceremoniju otponem rijeima ionako se ne mogu naviknuti na to da je sada crnka. Ali, znao sam da to nisu prave rijei, da sam spreman za nju podnijeti sve boli ovoga svijeta i da e me ta spremnost dokrajiti. Ne, ne, Fusun lijepo izgleda, rekoh i paljivo je pogledah. Sretan sam to te vidim sretnu. I mi smo sretni to vas vidimo, gospodine Kemale, ree teta Nesibe. Eto, sad znate gdje smo, doite kad god poelite. Teta Nesibe, ja vam vie neu dolaziti, rekoh. Zato? Nije vam se svidjelo nae naselje? Sad je red na vama, rekoh kao da se alim. Rei u majci da vas pozove. Siao sam stubitem ne okrenuvi se da ih posljednji put pogledam. Takav je silazak stvarao dojam da sam ravnoduan. Dobra veer, drago dijete, rekao je gospodin Tarik kad sam stigao do vrata. Dijete iz susjedstva prualo mu je nekakav zaveljaj: Mama vam je ovo poslala. Godio mi je prohladni zrak vani. Kroz glavu mi proe da Fusun nikad vie neu vidjeti i na trenutak povjerovah da je predamnom sretan ivot bez patnje i boli. Zamiljao sam da je Bilur, ki Dagdelenovih, koju e majka ii upoznati, mila djevojka. Ali, pri svakome koraku osjeao sam da se sve vie udaljavam od Fusun i da me srce sve vie boli. Dok sa m se penjao uz padinu ukurduma, osjeao sam da se opirem elji da se vratim na mjesto koje sam upravo bio napustio, no mislio sam da u iz te borbe izai kao pobjednik te da e to biti kraj. Preao sam tako dobar dio puta. Morao sam biti odluan i pronai neto to e mi zaokupiti misli. Kavane su se zatvaral e, no ipak sam uspio ui u jednu. U oblaku gustoga plavog dima popio sam dvije rakije i pojeo komad dinje. Kad sam izaao iz kavane , i dua i tijelo su mi govorili da se jo nisam udaljio od Fusunine kue. Vjerojatno sam i zalutao u uskim ulicama. U jednom trenutku ugledah poznatu priliku i protrnuh. O, dobra veer, ree Fusunin mu, gospodin Feridun. Kakva sluajnost, rekoh. Upravo sam bio kod vas. Ah, stvarno? Jo jednom me iznenadi mladalaki, bolje reeno djetinji izgled Fusunina mua. Od onoga posjeta razmiljam o filmu, rekoh mu. Imate pravo. U Turskoj treba snimati umjetnike filmove kao u Europi. Nisam o tome razgovarao s Fusun jer vas nije bilo kod kue. Hoete li da jedne veeri porazgovaramo? Primijetio sam da mu je taj prijedlog pomutio misli u ve ionako pijanoj glavi. Da doem po vas u utorak, u sedam? Hoe li i Fusun ii s nama? Svakako. elimo dvije stvari: snimiti umjetniki film poput europskoga, i dati Fusun glavnu ulogu. Nasmijeismo se jedan drugome kao dva stara prijatelja koja su mnogo dana provela zajedno u siromatvu i kojima se upravo ukazala prilika da se obogate. Paljivo ga pogledah u djetinje oi, koliko su se mogle vidjeti pri svjetlosti uline svjetilj ke, i raziosmo se bez rijei.

51 SREA J E B IT I B LI ZU VO LJ E NE OS OB E
Sjeam se da su mi izlozi na Bejogluu izgledali prelijepo osvijetljeni i da mi je bilo drago hodati kroz mnotvo ljudi koji su izl azili iz kina. Osjeao sam radost to ivim, nekakvu sreu koju nisam mogao skriti od samoga sebe. Razmiljao sam o tome kako me Fusun i njezin mu pozivaju u goste zato to ele da uloim novac u njihove besmislene snove o filmu. Moda sam se trebao sramiti zbog toga svog raspoloenja, ali tada sam bio toliko sretan da mi sram nije ni padao na pamet. Te mi je noi pred oima bila samo jedna slika: na gala premijeri naega filma u kinu Saraj - ili jo bolje, u kinu Novi aneo - Fusun e izai na pozornicu da se obrati zadovoljnoj publici, a najvie e zahvaljivati meni. Kad se pojavim kao bogati producent umjetnikoga filma, gledatelji koji budu znali glasine o meni aputat e kako se mlada glumica na snimanju toga filma zaljubila u producenta i ostavila mua. A fotografije na kojima e se vidjeti kako me Fusun na pozornici ljubi u obraz objavit e u svim novinama. Zapravo, ne bih trebao prepriavati prizore koje je tih dana moja mata iznjedrila, onako kako neki rijetki cvjetovi izlue opojni eliksir od kojega i sami opijeni klonu. Jer i ja sam, poput veine turskih mukaraca koji se nau u slinoj situaciji, samo sanjao o eni u koju sam ludo zaljubljen, umjesto da se potrudim razumjeti to ona misli i o emu mata. Kad me je dva dana poslije etinefendija dovezao chevroletom pred njihovu kuu, i kad mi se pogled susreo s Fusuninim, shvatio sam da se nee ostvariti nita od onoga ime sam se tih dana zavaravao u bujnoj mati. Ali ponovni susret s Fusun toliko me usreio da mi se dobro raspoloenje

nije nimalo pomutilo. Pozvao sam mladi brani par da sjednu otraga, a ja sam sjeo naprijed pokraj etina. Dok smo se vozili zasjenjenim gradskim ulicama i preko neurednih trgova, esto sam se okretao prema njima i priao razne ale, elei atmosferu u automobilu uiniti oputenom. Fusun je bila u haljini jarko crvene i tamno naranaste boje. Prva tri dugmeta nije zakopala; prepustila je taj dio tijela mirisnome povjetarcu s Bospora. Automobil je poskakivao po bosporskoj cesti poploenoj kamenom kockom, a ja sam se okretao da im poneto kaem. Kad god bih pogledao prema njima, u meni je rasla srea. Te smo prve veeri otili u restoran Andon na Bujukdere. Ve sam tada primijetio - a tako e biti i svih drugih veeri za vrijeme naih druenja i dogovora o zajednikom filmskom projektu - da se od nas troje najvie radujem ja. Vremeni konobari Grci donijeli su nam pladanj s narescima i im smo izabrali to emo jesti, gospodin Feridun je poeo govoriti sa samouvjerenou na kojoj sam mu malo i pozavidio. Gospodine Kemale, meni je film sve u ivotu. elim rei da moete imati povjerenja u mene iako sam mlad. Ve tri godine sve svoje vrijeme provodim u Jeilamu. Imao sam sreu. Sa svima sam se upoznao. Radio sam na setu, nosao sam svjetla i dekor. A bio sam i pomonik redatelja. Napisao sam jedanaest scenarija. Svi su ti filmovi snimljeni, ree Fusun. Napravio je dobar posao. Volio bih vidjeti te filmove, gospodine Feridune. Naravno, pogledat emo ih, gospodine Kemale. Veinom se prikazuju u ljetnim kinima, ali neki se jo uvijek daju u kinima na Bejogluu. Samo da znate, nisam zadovoljan njima. Kad bih pristao snimati takve filmove, ve bi mi u Konak -filmu povjerili reiranje. Ja ne elim reirati takve filmove. Kakvi su to filmovi? Komercijalni. Melodrame. Ono to se trai na tritu. Gledate li turske filmove? Vrlo rijetko. Nai europeizirani bogatai dolaze gledati turske filmove da bi se smijali. I meni je bila smijena turska kinematografija k ad sam imao dvadeset godina. Ali sada je ne podcjenjujem. I Fusun je zavoljela domae filmove. "Onda mi, molim vas, recite u emu je stvar da ih i ja zavolim, re koh. Hou", ree gospodin zet srdano se smijui. No film koji emo snimiti uz vau pomo nee biti kao ti, ne brinite se. Na primjer, neemo Fusun napraviti junakinjom koja doe sa sela u grad i za tri dana postane gospoa nauivi od guvernante Francuskinje kako se treba ponaati. "Sigurno bih se odmah posvaala s guvernantom, dobaci Fusun. U naem filmu nee biti Pepeljuge koju bogati roaci poniavaju zato to je siromana, nastavi Feridun. A ja bih ba voljela glumiti siromanu roakinju koju poniavaju, ree Fusun. U njezinim rijeima nisam osjetio podsmijeh upuen meni, ne go nekakvu lakou, sreu koja me je pogodila. U oputenoj smo atmosferi razgovarali o zajednikim uspomenama, o tome kako je jednom zgodom etin u chevroletu vozao nae dvije Obitelji po Istanbulu, o daljim roacima koji su stanovali u uskim ulicama zabaenih istanbulskih etvrti; neki su ve bili mrtvi, neki na samr ti. Nau prepirku o nainu na koji se pripremaju punj ene dagnje zavrio je kuhar, Grk izrazito svijetle puti; doao je iz kuhinje i s osmijehom na licu rekao da treba staviti i malo cimeta. Gospodin zet nije bio dosadan dok je priao o svojim filmskim snovima; ak su mi se poele sviati njegova naivnost i dobroduna plahost. Kad smo se rastajali pred njihovom kuom, dogovorili smo

novi izlazak za etiri dana. Tijekom ljeta 1976. veerali smo skupa u mnogim bosporskim restoranima i razgovarali o filmu. Kad god kroz prozore tih restorana nad morem bacim pogled na Bospor, ak i mnogo godina poslije svega, osjetim istu onu zbunjenost i podvojenost koju su u meni izazivale velika srea to sjedim suelice Fusun i nepri rodna hladnokrvnost kojom sam je trebao ponovo osvojiti. Za veerom bih neko vrijeme strpljivo sluao njezina mua, koji je govorio o buduem filmu i analizirao ustroj Jeilama i turske gledatelje; sumnje sam zadravao za sebe. Budui da mi cilj nije bio turskome gledatelju darovati umjetniki film u zapadnjako- me smislu, cijeli sam taj posao oprezno usporavao. Na primjer, rekao bih da elim vidjeti neki ve napisani scenarij, a potom bih se poeo zanimati za neto posve drugo i prije nego to bi mi scenarij doao u ruke. Jednom prigodom razgovarao sam s Feridunom - smatrao sam ga otroumnijim i sposobnijim od mnogih zaposlenika Satsata o novcu potrebnom za jedan pravi turski film. Iz toga sam razgovora zakljuio da bi polovica cijene manjega stana u nekoj od sporednih ulica na Niantau bila dostatna da Fusun postane zvijezda. Ali, razlog zbog kojega nisam htio ui u posao nije bio mali ili veliki novac, nego to to sam dvaput na tjedan izlazio s Fusun radi razgovora o filmu. Ti su susreti u to vrijeme ublaavali moju patnju za njom. Zakljuio sam da bi mi, nakon proivljene patnje, toliko v remena s njom trebalo biti dovoljno. Nisam imao hrabrosti eljeti vie. Kao da nisam smio biti nestrpljiv poslije tolikih ljubavnih boli. Otii poslije veere na Istinije automobilom kojim je upravljao etin, ondje pojesti tavukgojsi 28 s mnogo cimeta, ili na Emirganu sladoled u kornetu s halvom, i pritom se smijati, razgovarati i gle dati tamnu vodu Bospora, za mene je tada bila najvea srea koju ovjek moe doivjeti. Jedne veeri u restoranu Kod Janija osjetio sam da su se ljubavni demoni u meni smirili j er ih je svladalo zadovoljstvo to sjedim nasuprot Fusun. Tada sam otkrio da je srea posve jednostavna i da bi to svatko morao znati. Sjeam se da sam taj recept za sreu promrsio samome sebi: Srea je biti blizu voljene osobe. (Ne moramo je odmah imati.) Kratko prije nego to sam otkrio tu arobnu formulu, pogledao sam kroz prozor na drugu obalu Bospora. Ugledavi treperava svjetla u ljetnikovcu u kojem sam proveo proteklu jesen sa Sibel, primijetio sam da u trbuhu vie ne osjeam onu stranu ljub avnu bol. Kad bih sjeo za isti stol s Fusun, ne samo da vie nisam osjeao nepodnoljivu ljubavnu bol, nego sam istoga asa zaboravljao da sam nedavno takorei pomiljao okonati ivot zbog te boli. I tako, kad bi me u Fusuninu drutvu bol ostavila na miru, zaboravio bih koliko me je muila i povjerovao bih da sam se vratio u svoje nekadanje normalno stanje; zavaravao bih se da sam jak, odluan, ak slobodan. Ve tijekom naih prvih triju susreta zapazio sam da se ti moji osjeaji uspona i padova smjenjuju po odreenome pravilu te sam ve tada, sjedei joj suelice u bosporskim restoranima, mislio kako u silno patiti kad se vie ne budem viao s njom. Tako sam kriomice poeo uzimati poneki predmet sa stola da me podsjeti na sreu koju osjeam dok sam s njom i da mi snage u trenucima samoe. Na primjer, ovu laganu liicu, kojom se Fusun dugo zabavljala drei je u ustima dok s mo njezin mu i ja razgovarali o nogometu (obojica smo bili navijai Fenerbahea, to je bilo dobro jer tako nismo dolazili u sukob). Bilo je to u Jenikoju, u restoranu Kod Aleka. Ovu soljenku je dugo drala u ruci zato to je gledala zahrali sovjetski brod koji je naiao ba kad je solila hranu; prolazio je tako blizu restorana da su se zatresle sve ae i boce na naem stolu. Kad smo se etvrti put sastali, otili smo na Istinije i jeli sladoled kod Zejnela. Ovaj kornet, iju polovicu vidite ovdje, Fusun je grickala, a onda bacila. Hodao sam iza nje, pa sam ga u trenutku zgrabio i ubacio u dep. Po povratku kui, pijan, razgledao sam te predmete, a dan-dva poslije odnosio sam ih u Apartman Milosre da ih majka ne primijeti. Ondje sam ih ostavljao skupa s drugim predmetima sline vrijednosti i njima lijeio iz dana u dan sve veu bol. Toga proljea i ljeta majka i ja smo postali bliskiji nego ikada prije. Zbliilo nas je to to je ona izgubila oca, a ja Fusun. Oboje smo, svatko zbog svoga gubitka, postali mirniji i snoljiviji. Ali, koliko je majka znala o mojim osjeajima? to bi mislila o meni kad bi pronala lice i kornete koje sam donosio kui? Koliko je mogla saznati od etina kamo idem? Katkada sam, u trenucima neraspoloenja, postavljao sebi takva pitanja. Nisam htio da se majka brine zbog mene i da misli kako zbog nekog nerazumnog stava prema ivotu - njezinim rijeima kazano - radim neto zbog ega u se kajati cijeloga ivota. Katkada sam pred njom glumio da sam veseliji i sretniji nego to sam uistinu bio; paljivo sam i ozbiljno sluao dok mi je pr iala o djevojkama koje je birala za mene, ne govorei joj - ak ni u ali - da mi je glupo traiti djevojku preko kakvog posrednika. Majka je otila vidjeti Bilur, mlau ker Dagdelenovih; primijetila je da su, unato bankrotu, nastavili ivjeti na visokoj nozi pa i dalje dre kuhare i poslugu; slae se da je djevojka lijepa, ali j e niska, a ona ne eli da mi ena bude patuljica. I to je bio kraj prie o Bilur. (Ne elim djevojku niu od metar ezdeset pet, ne enite se patuljicama! govorila nam je od rane mladosti.) Majka je zakljuila da mi ne odgovara ni srednja ki Mengerlijevih. I ja sam je upoznao poetkom prologa ljeta, kad sam sa Sibel i Zaimom bio na Velikom otoku, u Velikom klubu. Majka je upravo bila saznala da je djevojku nedavno ostavio stariji sin Avundukovih, u kojega je bila ludo zaljubljena i za kojega se nada la da e je uzeti za enu. O tome se vrlo mnogo govorilo meu istanbulskom elitom. Toga sam ljeta podravao zamisao da mi majka nae djevojku jer sam na trenutke vjerovao da e postii neko rjeenje koje e me doista usreiti. Osim toga, mislio sam da e j e zaokupljenost time izvui iz samoe u koju se bila povukla poslije oeve smrti. Ponekad bi me nazvala u ured, obino u ranim poslijepodnevnim
28 Puding s jako usitnjenim bijelim kokojim mesom.

satima, i govorila mi kako se neka djevojka, koju bih morao vidjeti, svakoga predveerja doveze motornim amcem Iikijevih na pristanite, kod gospodina Esada; ako i ja toga dana doem na Suadije prije mraka i odem na pristanite, moi u je vidjeti i upoznati se s njom, ako elim. Govorila mi je to polako i detaljno, kao seljak kad lovcima objanjava kamo slijeu jarebice. Majka me nazivala u ured najmanje dvaput na dan smiljajui razliite izlike. Rekla bi mi kako je u kui na Suadije u jednom ormaru nala neki komad oeve odjee ili neku njegovu stvar, na primjer, ljetne crno -bijele cipele od kojih sam jednu, s dunim potovanjem, ovdje izloio; potom bi me zamolila da je ne ostavljam samu, da ne idem kui na Nianta jer ni za mene nije dob ro da ostajem sam, i da svakako oekuje da doem na Suadije na veeru. Katkad je na veeru dolazio i brat s Obitelji. Poslije veere majka i Berin razgovarale bi o djeci, rodbini, nekadanjim obiajima, rastu cijena, novim trgovinama, odjei ili najnovijim traevima. Brat i ja sjeli bismo pod palmu (na mjesto na kojemu se otac, opruen na lealjci, volio sm odmarati, promatrati otoke ili zvijezde na nebu i misliti na ljubavnicu) i razgovarali o poduzeu i poslovima koji su ostali iza oca. Brat mi je rekao kako bih u novome poduzeu, koje su osnovali on i gospodin Turgaj, i ja trebao postati partner (tih je dana vie puta spomenuo partnerstvo, ali nijednom nije inzistirao), kako je vrlo dobro postupio to je na elo poduzea postavio Kenana, kako jako grijeim to se ne slaem s tim ovjekom te kako i sada grijeim to se ne udruim $ njima; procijedio je da mi je to p osljednja prilika da donesem tu poslovnu odluku i neka se ne kajem kad bude kasno. Potom je dodao kako mu se ini da izbjegavam i njega i nae zajednike prijatelje, i uspjeh, i sreu, i to ne samo u poslovnom nego i drutvenom ivotu. Na kraju bi podigao obrve i upitao me: to je s tobom? Ja bih mu odgovorio da su me duboko potresli oeva smrt i raskid zaruka sa Sibel i da sam se povukao u sebe. Jedne vrlo tople srpanjske veeri rekao sam bratu da mi je stalno tjeskobno u dui i da imam potrebu biti sam. Na licu sam mu vidio da misli kako je takav ivot vrsta ludila. Osjeao sam da brat moje ludilo zasad smatra podnoljivim, no ako ta udna bolest uznapreduje, nai e se u procijepu izmeu srama zbog onoga to e drugi misliti o nama, i zadovoljstva to e u poslovnom ivotu moje ludilo moi iskoristiti protiv mene. O tim sam uznemirujuim temama bio sposoban misliti onih dana kad sam se dobro osjeao nakon izlaska s Fusun. No kad bi nastupili dani enje za njom, nije me zanimalo nita osim nje. Majka je zamjeivala moju odsutnost, moje stalno neraspoloenje. To joj je zacijelo zadavalo brigu, no nije eljela znati pravi razlog. Ja sam se pak isto tako drao prema njoj: pitao sam se to i koliko zna o svemu, ali nisam elio prihva titi da ona o mojoj ljubavi prema Fusun moda zna vie nego to sam mislio. Kao to sam se svaki put nakon izlaska s Fusun naivno elio uvjeriti da ljubav koju osjeam vie nije snana kao prije, tako sam, izbjegavajui razgovor o svome raspoloenju, majku htio uvjeriti kako je moja odsutnost neto posve nevano. ak sam joj jednom - onako usput - rekao da sam jedne veeri izveo na Bospor ker tete Nesibe, gospou Fusun, i njezina mua, i da sam jedne druge veeri iao s njima gledati film za koji je mladi zet napisao scenarij. Zapravo sam tim rijeima elio majci pokazati kako u pogledu tih roaka nemam nikakvih kompleksa. Drago mi je to su dobro, rekla je majka. ula sam da se mladi drui s filmaima, da je povazdan u Jeilamu. ao mi je zbog toga, ali to drugo oekivati od djevojke koja se prijavi na izbor za mis. Ako ti kae da im je dobro... Momak je na mjestu. Odlazi s njima u kino? Pazi na sebe. Nesibe je dobra i vedra ena, ali je vrlo lukava. Sluaj, veeras je zabava na molu ko d gospodina Esada. Pozvali su i nas, poslali su ovjeka da nas obavijesti. Ti otii, a ja u svoju stolicu staviti pod smokvu i gledati vas iz daljine.

52
F I LM O I V O TU I P A T N J A M A M O R A B I T I I S K R E N

Od sredine lipnja do poetka listopada 1976. u ljetnim smo kinima pogledali vie od pedeset filmova. Ovdje sam izloio ulaznice, plakate i fotografije iz tih filmova, od kojih sam neke pronaao mnogo godina poslije kod istanbulskih kolekcionara. U pred veerje bi me etin dovezao do kue na ukurdumi; tu bih - onako kako sam inio i kad bismo ili u restorane na Bosporu primio u auto Fusun i njena mua. Sluajui Feriduna, koji bi se kod svojih poznanika, vlasnika kina i distributera, raspitao u kojoj se etvrti ili dijelu grada prikazuje film koji smo htjeli gledati, traili bismo put do opisanoga mjesta. U tih desetak godina Istanbul se vrlo brzo irio, poari i novogradnje mijenjali su lice grada, a zbog novih doseljenika ionako uske gradske ulice bile su jo ue. Stoga nam se esto dogaalo da zalutamo, te smo stalno morali pitati za put. Tako bismo na filmove stizali u posljednji as, urnim hodom. Ponekad bismo u otvoreno kino stigli po mraku, i tek kad bi se u petominutnoj pauzi upalila svjetla, vidjeli bismo kako izgleda mjesto na kojemu se nalazimo. Svaki put iznova udio sam se guvi u tim kinima pod vedrim nebom koja su samo koju godinu poslije ostala bez svojih murvi i platana, i pretvorila se u stambena naselja, parkiralita ili mala nogometna igralita prekrivena zelenim plastinim tepisima; bila su to otuna mjesta, omeena bijelo olienim zidovima, obrtnikim radionicama, tronim drvenim kuama te stambenim zgradama na dva ili tri kata, s nebrojeno mnogo balkona i prozora koji su gledali na ljetna kina. U mojoj glavi mijeali su se radnja filma i tvarna prisutnost stotina ljudi koji su se mekoljili na sjedalima grickajui sjemenke i pratei melodramatine prizore - veinom

smo gledali melodrame. U glavi su mi se brkali radnja filma i stvarni gledatelji oko mene: mnogolane Obitelji (majke s mara mama, oevi s cigaretama, djeca s bocama vonoga soka) i samci. Na platnu jednoga takvog golemog ljetnog kina prvi sam put susreo Orhana Gendebaja, kralja domaega filma i glazbe. Ba u to vrijeme svojim je pjesmama i filmovima, gramofonskim ploa ma i posterima bio uao u ivot svih Turaka. Bili smo na jednome brijegu izmeu Kartala i Pendika, iza tek izniklih etvrti besprav no sagraenih kua; s brijega se pruao pogled na Mramorno more, na Prinevske otoke okiene nonim svjetlima, na tvornice i radionice po ijim su zidovima bile ispisane razliite ljeviarske parole. Iz visokih dimnjaka Tvornice cementa Junus u Kartalu izvijao se dim bijel kao pamuk, i sve oko nas bojio u boju vapna koja se nou inila bjeljom. Po gledateljima su padale trunice vapna, poput snijega koji je u tu stvarnost dospio iz kakve bajke. Orhan Gendebaj u filmu glumi siromanoga mladia, ribara po imenu Orhan. tienik je nekoga zlog ovjeka kojemu eli biti odan. Raskalaeni sin toga zlog ovjeka sa svojim drutvom nesmiljeno, divljaki siluje Mude Ar, kojoj je to bio prvi film. Djevojku pritom dobro razgolite da se mi gledatelji uvjerimo u njihovo zlodjelo. Za vrijeme toga prizora u kinu je vladao muk. Kako bi zatakali to to se dogodilo, Orhan se eni s Mude Ar jer mu je njegov skrbnik tako naredio, a Orhan mu je odan. Nakon toga Gendebaj izrekne rijei Dabogda ovaj svijet propao! i s bolom i ogorenjem otpjeva pjesmu koja ga je proslavila u cij eloj Turskoj. U tim najpotresnijim trenucima filma ulo se pucketanje sjemenki koje su grickale stotine ljudi u gledalitu (u prvi mah sam pomislio da um potjee od nekoga stroja iz oblinje tvornice), ali je svatko od nas prebirao po glavi davno nakupljene boli. No ozraje filma, blago komeanje ljudi koji su se, zapravo, doli za baviti, dosjetke veselih mladia iz prvih redova mukoga dijela gledalita i, dakako, nevjerojatni dogaaji u filmskoj prii, nisu mi doputali da se uivim u film i oslobodim svoje potisnu te strahove. I dok se Orhan Gendebaj srdio i pjevao posvuda samo zlo, nigdje niega ljudskog, ja sam osjeao sreu to sjedim kraj Fusun u kinu, meu stablima i zvijezdama. Jednim okom gledao sam film, a drugim sam pratio kako Fusun iz prizora u prizor pomie tijelo na drvenome sjedalu, kako die i kako, odjevena u traperice, prebacuje nogu preko noge i pui dok Orhan Gendebaj pjeva prokleta neka je takva sudbina. Zamiljao sam kako na nju djeluju dirljive scene s bijeloga platna. Kada je Orhan, poslije prisilne enidbe s Mude, pjesmi punoj nesree dodao i notu pobune, naas sam pogledao Fusun, napola osjeajno, napola podrugljivo, i osmjehnuo joj se. Ona je bila toliko zadubljena u film da mi nije ni uzvratila pogled. Ribar Orhan nije prilazio svojoj eni i nije spavao s njom zato to joj je prije braka bila ukaljana ast. Kad shvati da jo j brak s Orhanom ne ublaava bol, Mude pokua izvriti samoubojstvo, ali je Orhan spasi tako to je brzo odvede u bolnicu. Na povratk u iz bolnice Orhan kae Mude neka ga uzme pod ruku, a ona ga u tome najdirljivijem prizoru upita: Srami li se zbog mene? U tom sam trenutku osjetio da se u meni najzad pokrenula bol zatomljena u dui. U kinu je vl adao potpuni muk jer su gledatelji shvatili da se Orhan srami to je oenjen djevojkom koja nije nevina i koja je silovana, da se srami hodati s njom pod ruku. I ja sam osjetio neki sram, ak ljutnju. Je li to bio sram to se o nevinosti i asti govori tako otvoreno, ili osjeaj nelagode to to gledam skupa s Fusun? Dok sam o tome mislio, zamijetio sam kako se Fusun vrpolji na sjedalu. Kad su malo poslije djeca posipala u naruju majki i kad su se umirili oni veseli momci koji su iz prvih redova stalno komentirali postupke filmskih junaka, poelio sam uhvatiti ruku koju je Fusun drala na naslonu sjedala tako blizu meni. Drugi je film pretvorio sram koji sam osjeao u neto to je pokretalo cijelu zemlju i zvijezde na nebu - u istinsku ljubavnu bol. Taj put je s Orhanom Gendebajom glumila ljupka, crnomanjasta Perihan Sava. Gendebaj sada nije bio ogoren zbog neopisive boli, nego je ponosno posegnuo za djelotvornijim orujem koje nikoga od nas nije ostavilo ravnodunim: za skruenou i pat njom. U jednoj je pjesmi, koju e posjetitelji Muzeja rado sluati, prepriao sadraj cijeloga filma i iznio svoj odnos prema ivotu: Neko si bila moja draga/bila si moja enja i tada/drugu ljubav ima sada/sretna budi, moja draga/tuga i bol bit e sudbina moja/ivot i radost nek budu sudbina tvoja. Gledatelji su film pratili u tiini, da li zato to je ve bilo kasno, ili zato to su djeca u gledalitu zaspala, ili zato to su se neki umorili od sokova i sjemenki, ili zato to su se smirili veseljaci iz prvih redova? Ili moda zato to su osjeali potovanje prema Orhanu Gendebaju, koji je ljubavnu bol preobrazio u samo - portvovnost? Jesam li i ja mogao tako? Jesam li mogao nastaviti ivjeti elei samo da Fusun bude sretna, i tako sebe sauvati od sramote i nesree? Jesam li mogao umiriti savjest dajui sv e od sebe za njezinu filmsku karijeru? Fusunina mi ruka vie nije bila blizu. Kad je Orhan Gendebaj svojoj dragoj rekao Radost nek pripadne tebi, uspomene meni, netko je iz prvih redova dobacio: Blesane jedan! Malo se gledatelja nasmijalo i podralo taj komentar. Svi smo bili mirni. U tom sam trenutku pomislio kako je dostojanstveno prihvaanje poraza mudrost i vrlina koju ljudi najvie cijene. Naas sam bio ganut, moda zato to je film snimljen u jednome ljetnikovcu na Bosporu i to je probudio moja sjeanja na proteklo ljeto i j esen. Osvijetljen bijeli brod na puini ispred Drago sa sporo je odmicao prema treperavim svjetlima Prinevskih otoka, na kojima su ljetovali sretnici. Pripalio sam cigaretu, prebacio nogu preko noge i promatrao zvijezde divei se ljepoti svemira. Ono to j e u tome filmu, unato svoj njegovoj nedoraenosti, pokrenulo moje osjeaje, bili su upravo gledatelji, koji su se u kasnijim nonim satima posve primirili. Ne bih ga tako doivio i ne bih ga mogao pogledati do kraja kod kue, pred televizorom, s majkom. Ali dok sam ga gledao sjedei kraj Fusun, shvatio sam da me s gledateljima povezuje bratski osjeaj. Kad je film zavrio i svjetla se upalila, pridruili smo se utnji roditelja koji su u naruju nosili djecu. Taj muk nismo naruili

ak ni na povratku kui. Fusun je na stranjem sjedalu zaspala naslonivi glavu muu na prsa, a ja sam puio i gledao kako za nama ostaju mrane ulice, radionice, kuice, mladii koji po zidovima ispisuju politike parole, stabla koja u noi izgledaju jo starija, opori ulinih pasa i ajane s ljetnim terasama koje su se u te s ate zatvarale. Nijednom se nisam okrenuo prema Feridunu, koji je s nehinjenom dobronamjernou aptom prepriavao vana mjesta u filmovima koje smo te veeri gledali. Jedne tople veeri sjedili smo meu murvinim stablima ljetnoga kina Nova svila u zaleu Niantaa, blizu Paviljona lipa, u uskome, ali dugakome vrtu, stijenjenome bespravno podignutim kuama. Ondje smo najprije pogledali melodramu Ljubavna bol traje do smrti, potom i drugu, Poujte krik moje majke, u kojoj glumi djeja zvijezda Kamilica. Dok smo u pauzi izmeu dva filma razgovarali drei u rukama boce vonoga soka, Feridun je rekao kako je grubijan s dugim tankim brkovima, koji je u prvome filmu glumio neasnog knjigovou, njegov prijatelj, i kako je prihvatio igrati slinu ulogu u naem f ilmu. Tada sam postao svjestan da mi nikako nee odgovarati drutvo filmaa iz Jeilama, meu koje sam htio ui samo da bih bio blizu Fusun. Po vratima jednoga od balkona koji su gledali na vrt ljetnoga kina, na koja je bio navuen teki zastor, najednom sam shvatio da je ta stara, drvena kua zapravo jedan od dvaju luksuznih kupleraja koji se nalaze u zabaenim ulicama Niantaa. Filmska glazba, zveket sablji i veseli povici Progledao sam! Ja vidim! iz melodrame o junaku kojemu se vrati izgubljeni vid, mijeali su se sa sladostrasnim kricima bogatih klijenata koji su u ljetnim noima vodili ljubav s djevojkama. Ta mjeavina raznih zvukova postala je predmetom ale meu raspoloenim curama u minica - ma, koje su doekivale muterije u prostoriji koja je neko sluila kao dnevni boravak nekoga bogatog idovskog trgovca. Kad bi i m ekanje dodijalo, penjale bi se kat vie i s balkona neke od slobodnih soba gledale film. Malo ljetno kino Vrt pod zvijezdama na ehzadebai bilo je s triju strana okrueno balkonima poput loa u La Scali. Ti su balkoni bili vrlo blizu nama gledateljima, i prepuni ljudi koji su s ve filmove pratili iz svojih domova. Dok smo gledali obiteljski film Ljubav i ponos, odnosno scenu u kojoj bogati otac grdi sina (Oeni li se onom siromanom prodavaicom, uskratit u ti nasljedstvo i odrei te se!), na jednome od balkona izbila je svaa, tako da mi, gledatelji u kinu, vie nismo mogli razluiti svau na filmu od one uivo. U vrtu otvorenoga ki na Ljetni cvijet, koje se nalazilo odmah uz zimsko kino Cvijet, gledali smo film Prodavaica simita, za koji je scenarij napisao zet, gospodin Feridun. Rekao nam je da je to nova adaptacija Dostavljaice kruha, romana Xaviera de Montepina. Ovoga puta u glavnoj ulozi nije bila Turkan oraj, nego Fatma Girik. Na balkonu malo iznad nas sjedio je otac sa svojom Obitelji, podebeo ovjek u potkoulji, i uz rakiju i nareske glasno kritizirao glavnu glumicu. Svaki as je dobacivao: Turkan bi to drukije odigrala. Okani se ti glume! ovjek s balkona i prethodne je noi gledao isti film, pa je cijelome gledalitu govorio to e se dogoditi, i to s osjetnim omalovaavanjem. Film je bio jo vie omalovaen kad je izmeu toga ovjeka i gledatelja koji su ga pokuali uutkati izbila svaa. Kad se Fusun privila uz Feriduna mislei kako ga sve to alosti, svladala me je tuga. Na povratku kui nisam se okretao da ne bih vidio kako Fusun, koja je drijemala otraga, ili se povremeno ukljuivala u razgovor, naslanja glavu na muevljevo rame ili trbuh ili ga dri pod ruku. Stoga sam, dok je automobil (kojim je etin oprezno upravljao) klizio kroz toplu i vlanu ljetnu no, promatrao tamu sluajui pjesmu cvraka i udiui miris orlovih noktiju, pl ijesni i praine koji je kroz poluotvorene prozore dopirao iz uskih ulica kojima smo prolazili. Ali kad bih tijekom filma osjetio da su se mu i ena privili jedno uz drugo, kao to se dogodilo u Bakirkoju, u kinu Pod smokvom, dok smo gledali dva kriminalistika filma nadahnuta amerikim filmovima i dogaajima na istanbulskim ulicama, odjednom bih se oneraspoloio. Obino nakon toga vie nisam mogao progovoriti ni rijei, poput ozbiljnoga junaka iz fil ma Izmeu dvije vatre, koji je svoju patnju nosio u sebi. Mislio sam ponekad da se Fusun naslanja na mua samo da bi izazvala moju ljubomoru i u mislima bih se tada svaao s njom. Pravio bih se da ne primjeujem aputanje mladoga branog para, da mi se film jako svia i da sam svu pozornost usmjerio na njega, a da bih to dokazao, glasno bih se nasmijao nekome prizoru kojemu se smiju samo najnaivniji gledatelji. Ili bih se podrugljivo nasmijao kao da sam zamijetio neki detalj koji drugi nisu, te se ne mogu suzdrati a da se ne nasmijem toj gluposti. To su i nili intelektualci koji su, dolazei gledati turske filmove, istodobno osjeali nelagodu to se nalaze meu tim gledateljstvom. Ali nisam se sviao samome sebi kad bih se izrugivao. Kad bi Feridun njeno prebacio ruku preko Fusunina ramena, to je on doista rijetko inio, nisam osjeao nemir. Ali kad bi mu Fusun uzvratila njenost naslanjajui glavu na njegovo rame, srce bi me zaboljelo. Ljutio sam se na nju i nije mi nita drugo preostajalo nego misliti kako je beutna i kako to ini da bi mi pokva rila raspoloenje. Jednoga prohladnog, kiovitog dana krajem kolovoza, nakon to su prve rode preletjele Istanbul selei se s Balkana na jug, u Afriku (nisam se ni sjetio da smo Sibel i ja godinu dana prije u isto vrijeme prireivali zabavu u povodu svretka ljeta), gl edali smo Volio sam siromanu djevojku u vrtu ljetnoga kina Vragolan, poznatoga pod imenom Kod grbavca, u samome centru Beiktaa. Tijekom filma primijetio sam da se mu i ena dre za ruke ispod pulovera koji je bio u Fusuninu krilu. Kao u drugim kinima i za drugih veeri kad bi me svladala ljubomora, i tada sam prebacio nogu preko noge i zapalio cigaretu samo da bih mogao povremeno baciti pogled na njih dvoje i vidjeti jesu li sretni dok se dre za ruke. Bili su vjenani, dijelili su postelju, imali su mnogo drugih prigoda da se dodiruju, pa zato to ine sada dok sam ja s njima? Kad bi mi ljubomora pomutila raspoloenje, svi filmovi koje smo dotad gledali, ukljuujui onaj koji smo u tom asu pratili, izgledali su mi nepodnoljivo loima, glupima, naivnima i toliko nestvarnima da se ovjek saali nad njima. Tada bih gubio strpljenje za sve one smijene zaljubljene mladie koji bi svaki as zapjevali i za sve seljanice s maramom na glavi i ruem na

usnama, koje su preko noi od slukinja postajale pjevaice. Nisu mi se sviali ni filmovi o tri prijatelja doasnika, za koje je Feridun s osmijehom govorio da su kopije jedne francuske adaptacije Dumasovih Triju muketira, kao ni filmovi o svakojakim mangupima koji na ulicama bezobzirno dobacuju djevojkama. U kinu elja u Ferikoju gledali smo Trojku s Kasimpae, potom i Trojicu neustraivih - sva su trojica nosila crne koulje. Zbog konkurencije svake su veeri prikazivali vie filmova, ali su ih toliko skraivali da bi na kraju nastao jedan nerazumljiv film sastavljen od triju razliitih. Zamarali su me svi oni zaljubljeni mladii i djevojke spremni na rtvu (ekajte, Tanu nije kriv. Ja sam krivac kojega traite! govori Hulija Kojigit u filmu Pod kronjama bagrema, koji smo pod kinim kapima uspjeli pogledati do pola); majke spremne na sve da bi osigurale novac za operaciju slijepog djeteta (film Slomljeno srce, koji smo gledali u kinu Narodna bata u Uskudaru, gdje se u pauzi izmeu dva filma izvodila akrobatska predstava); junaci koji svome prijatelju kau Ti bjei, ja u se pobrinuti za njih! (Erol Ta, za kojega je Feridun rekao da je obeao glumiti u naem filmu) i momci koji se odreknu sree jer je prijatelj zaljubljen u istu djevojku. U tim trenucima tuge i beznaa nisu me se dojmile djevojke koje govore Ja sam siromana prodavaica, a vi sin bogatoga tvorniara, pa ni sjetni mukarci koji su ljubavnu bol nosili u sebi i automobilima odlazili u posjet daljim roacima samo da bi vidjeli svoju dragu. Uitak to sjedim tako blizu Fusun, koji je snano utjecao na moj doivljaj filma, pa ak i ljudi oko mene, u trenutku bi nestali pod naletom ljubomore. Obuzelo bi me strano neraspoloenje, takvo da bih poeo prigovarati cijelome svijetu. No bilo je i a robnih trenutaka u kojima bi cijeli moj svijet zab listao. Kad bih osjetio iskrenu suut prema slijepcima - oni su vrlo esto junaci filmova - i bol zbog mraka u njihovu siromanom svijetu, dogaalo se da moja ruka dodirne njezinu svilenu put i da vie ne napravim nijedan jedini pokret kako ne bih poremet io uitak toga dodira. U tim bih trenucima pomislio da u se onesvijestiti od sree. Kad smo krajem ljeta u Arnavutkoju, u kinu Zimzeleni park, gledali doivljaje razmaene bogate djevojke i vozaa koji ju je poduavao pristojnome ponaanju u filmu Gospoica, ruke su nam se dodirnule. U tome trenutku njezina je toplina zapalila u meni vatru od koje mi se tijelo smjesta zagrijalo i poelo uzvraati toplinom, i to na nain koji na takvu mjestu nisam oeki vao. Neko sam se vrijeme prepustio oaravajuoj slasti to dodirujem njezinu kou, ne marei pritom za svoje tijelo. Uto su se upalila svjetla radi petominutne pauze. Da bih sakrio ono to je sramno odavalo moje uzbuenje, prebacio sam preko krila svoj tamnoplavi pulover. Da odemo po sok? upita Fusun. Obino je po sok i sjemenke odlazila s muem. Moe, ali priekaj trenutak, odgovorih, razmiljam o neemu. Kao srednjokolac, u takvim sam situacijama nastojao pred prijateljima prikriti izdaju svoga tijela tako to bih poeo misliti na bakinu smrt, na oeve ukore, na stvarne i zamiljene pogrebne povorke iz djetinjstva, na vlastiti sprovod, na to kako e mi grob biti mraan i one duplje ispunjene zemljom, pa i toga puta prizvah sline misli. Nakon pola minute osjetih da mogu ustati. U redu je, rekoh, hajdemo. Dok smo hodali jedno pokraj drugoga, inilo mi se kao da sam prvi put zapazio kako ima dug vrat i uspravno tijelo. Kako je bilo lijepo hodati s njom izmeu ljudi, sjedala i zaigrane djece, ne sramei se tuih pogleda! Uivajui u tim sretnim tre nucima, vrsto sam vjerovao da je ta.kratka etnja vrijedna svih patnji to ih radi nje podnosim i kako je to jedan od najsretnijih i najljepih doivljaja u mome ivotu. Ispred prodavaa sokova nije stajao red kupaca, nego mnotvo djece i odraslih koji su svi u isti mah glasno traili sok. Mi smo stali iza njih i ekali. O emu si onako ozbiljno razmiljao maloas? upita Fusun. Svidio mi se film, odgovorih. Pitao sam se zato sada tako rad o gledam sve te filmove koji me prije nimalo nisu zanimali, koj i su mi bili smijeni. U trenutku kad si mi se obratila, inilo mi se da se mogu dovinuti pravome odgovoru. Doista ti se sviaju? Ili moda tako govori da bi iao u kino s nama? Ne, nikako. Drago mi je to ih gledam. U veini filmova koje smo ovoga ljeta gledali naao sam utjehu za svoje probleme, naao sam neto to odgovara mome raspoloenju. ivot zapravo nije tako jednostavan kakvim se prikazuje u tim filmovima, rekla je Fusun kao da joj je ao to e tim rijei ma poljuljati moju sliku svijeta. Ali ja ih volim gledati. I drago mi je to ide s nama. Nakratko smo zautjeli. Htio sam joj rei da mi je dovoljno biti skupa s njom. Je li puka sluajnost to to su nam ruke tako dugo bile prislonjene jedna uz drugu? S bolom sam osjetio da rijei koje sam nosio u sebi ele izai, ali da ih sprjeava guva u kinu i svijet u kojem ivimo. Iz zvunika privrenih na stabla zaula se pjesma Orhana Gendebaja iz filma koji smo dva mjeseca prije gledali u kinu smjetenome na padinama Pendika. Refren neko si bila moja draga i melodija pjesme dozvali su sva moja sjeanja na ljeto; jedno za drugim nizala su mi se pred oima. U meni oivjee svi oni dragi trenuci provedeni u restoranima na Bosporu u kojima sam, opijen, s divljenjem gledao Fusun i mjeseinom obas jano more. Ljetos sam bio sretan, rekoh. Iz ovih sam filmova neto nauio: u ivotu nije najvanije bogatstvo. Na alost, u ivotu ima i boli, i patnje... Zar ne? Film koji govori o ivotu i patnjama, ree moja ljubljena, na ijem sam licu zamijetio nekakvu sjenu, mora biti iskren. Jedno od djece koja su se prskala vonim sokovima napravi nagli pokret prema Fusun. Ja je obujmih oko struka i privukoh k sebi. Malo soka prsnulo je i po njoj. Neki stariji ovjek povika Nevaljalci jedni! i jednome djea ku udari pljusku. Potom se

okrenu nama kao da oekuje nae odobravanje, a pogled mu se zaustavi na mojoj ruci oko Fusunina struka. Kako smo bili blizu jedno drugome u ljetnome kinu, ne samo tjelesno, nego i duhovno! Fusun se uplai moga pogleda i udalji se od mene; umijea se meu djecu i isprui ruku prema bocama soka poloenima u vjedro za pranje rublja. Srce mi se kidalo. Da kupimo sok i etin-efendiji? upita i zamoli prodavaa da joj otvori dvije boce. Platio sam sok i odnio ga etin-efendiji. On nije sjedio s nama u dijelu gledalita predvienome za Obitelji, nego u onome gdje su sjedili sami mukarci. Niste trebali, gospodine Kemale, ree smijeei se. Kad sam se vratio, vidio sam jednog djeaka kako s divljenjem gleda Fusun, koja je pila sok iz boce. Djeak skupi hrabrost i prie nam. Teta, jeste li vi glumica? Nisam. elim napomenuti da su s tim pitanjem, ili s reenicom Vrlo ste lijepi! u ono vrijeme hrabriji mladii prilazili dotjeranoj , naminkanoj, malo slobodnije odjevenoj djevojci, koja nije pripadala bogatome sloju. Ali, djeak od desetak godina svakako je nije pitao s tom namjerom. Nastavio je govoriti: "Vidio sam vas u jednom filmu. U kojem? upita Fusun. "U Jesenjim leptirima. Nosili ste ba tu haljinu. Koju sam ulogu igrala? upita Fusun smijeei se, oito obradovana tom zabunom. Shvativi da je pogrijeio, djeak je zautio. Pitat u mua, on zna sve filmove. Kad je izgovorila rije mu i pogledom potraila Feriduna meu gledateljima koji su sjedili na svojim mjestima, djeak je shvatio da joj nisam mu. Kao to pretpostavljate, to mi je pokva rilo raspoloenje. Ipak, nastojao sam to prikriti. Radostan to sam joj tako blizu i to pijemo sok, rekoh joj: Djeak kao da sluti da emo i mi uskoro snimiti film, i da e postati zvijezda. Hoe li konano dati novac? Hoemo li doista snimati taj film? Oprosti, Kemale, ali Feridunu je postalo neugodno, tu temu n e eli vie ni spomenuti. Dodijalo nam je tvoje odugovlaenje. Stvarno? upitah. I ostadoh bez rijei.

53

N I K O M E N E K O R I S TE L J U TN J A I S LO M L J E N O S R C E

Do kraja veeri nisam progovorio ni rijei. Budui da se i na mnogim drugim jezicima u takvim prigodama kae kako su ne kome slomili srce, mislim da e svatko tko doe u Muzej posve dobro razumjeti moju bol kad vidi slomljeno porculansko srce koje ovdje izlaem. Ljubavnu bol vie nisam, kao prologa ljeta, proivljavao kao oaj, paniku ili bijes. Sada ve malo ublaena, bol je tekla kroz ile zato to sam Fusun viao svakoga ili svakoga drugog dana, to mi je umanjivalo patnju. Stekao sam nove navike koje su mi olakavale ivot s tom ublaenom boli. Te sam navike usvajao cijelo ljeto i one su me pretvorile u potpuno drukij u osobu. Dane vie nisam provodio borei se sa svojom boli, nego ublaavajui je, prikrivajui je ili hinei da je uope ne osjeam. Kako je moja ljubavna bol koliko-toliko jenjavala, tako se pojaavala jedna druga bol, ona zbog ponienja. Mislio sam da Fu sun pazi da me ne povrijedi, da izbjegava opasne teme i situacije koje bi mi mogle ranit i ponos. No poslije njezinih grubih rijei shvatio sam da se vie ne mogu drati kao da se nita nije dogodilo. Neko vrijeme uspijevao sam zadrati staloenost, kao da sam u onome asu bio gluh, kao da Fusun uope nije izrekla te rijei iako su mi stalno prolazile kroz glavu (Hoe li konano dati novac? Dodijalo nam je...). Meutim, rije koju sam promrsio (Stvarno?) dokazivala je da sam ih uo. Stoga se nisam mogao ponaati kao da ih nije bilo. Uostalom, po mome ozbiljnom licu odmah se moglo vidjeti da mi se raspoloenje promijenilo - znai, pokazao sam da sam svjestan ponienja. Dok su mi kroz glavu prolazile rijei uvrede, vratio sam se na svoje mjesto s bocom soka kao da se meu nama nita nije promijenilo. Osjeao sam takvu bol da mi je svaki pokre t predstavljao napor. Jo vie me je ponizilo to to je Fusun primijetila ne samo da sam uo njezine rijei, nego i da sam shvatio poniavajuu poruku te se zbog toga i oneraspoloio... Svu preostalu snagu koristio sam da usmjerim misli na neto posve obino, samo da bih se mogao drati kao da se nita nije dogodilo. Poeo sam si postavljati pitanja, ba kao neko u djetinjstvu i mladosti, kad bih se, muen dosadom, preputao metafi zikim mislima: O emu u ovom trenutku mislim? to mislim da mislim? Te sam reenice puno puta ponovio u mislima, a onda sam se odluno okrenuo k Fusun i rekao: Treba vratiti prazne boce. Uzeo sam iz njezine ruke praznu bocu i ustao. U drugoj ruci drao sam svoju bocu s malo soka na dnu. Nitko me nije gle dao, pa sam sok iz svoje boce pretoio u Fusuninu praznu bocu, a svoju dao djeaku koji je prodavao sokove. Potom sam se vratio na mjesto s Fusuninom bocom koju, evo, tu izlaem. Fusun je razgovarala s muem, na mene nisu obratili pozor nost. A ni ja nisam obratio pozornost na film do samoga kraja. Jer,

boca koja je maloas dodirivala Fusunine usne, sada je bila u mojim drhtavim rukama. elio sam se vratiti u svoj svijet, meu svoje predmete, i ni o emu drugome ne misliti. Tu sam bocu godinama paljivo uvao kraj uzglavlja u Apartmanu Milosre. Posjetitelji Muzeja koji obrate pozornost na njezin oblik zacijelo e se sjetiti da je to boca vonoga soka Meltem, koji se p ojavio na tritu ba u vrijeme kad poinje moja pripovijest, no u njoj nije bio Meltem kojim se Zaim ponosio. Tada su se ve u mnogim krajevima Turske prodavali krivotvoreni sokovi, imitacije te prve velike nacionalne marke bezalkoholnoga napitka. Krivotvoritelji, mali lokalni proizvoai vonih sokova, skupljali su u trgovi nama prazne boce Meltema, punili ih jeftinim bojenim sokom koji su proizvodili u svojim radionicama, i nudili ih na tritu. Zet, gospodin Feridun, koji nije znao za neugodan dogaaj koji s e odigrao izmeu Fusun i mene, primijetio je na povratku u automobilu kako esto prinosim bocu usnama, pa je u jednom asu rekao: Dobar je Meltem, zar ne, Kemale? Rekao sam mu kako to nije pravi Meltem. Odmah je shvatio. U Bakirkoju ima jedno mjesto gdje se na crno boce pune pli nom. Prazne Ajgazove boce ondje se pune jeftinim plinom. I mi smo jednom kupili plin kod njih. Kemale, vjerujte mi da taj plin bolje gori od pravoga. Paljivo sam prinio bocu usnama. I ovaj sok ima bolji okus od pravoga, rekoh. Dok je automobil sporo prolazio tihim sporednim ulicama poploenim kamenom kockom i obasjanim blijedim ulinim svjetiljkama, na prednjem su se staklu polako smjenjivale sjenke stabala i listova, kao u kakvu snu. Sjedio sam sprijeda, pokraj vozaa etina i, osjeajui bol svoga slomljenog srca, uope se nisam okretao prema stranjem sjedalu. Kao i obino, poeli smo razgovarati o filmovima. Razgovor je zapoeo etin -efendija, koji se pri povratku kui vrlo rijetko ukljuivao u nae teme, ali taj je put moda htio prekinuti tiinu u automobilu. Rekao je da neki prizori u filmu nisu nimalo uvjerljivi. Jedan istanbulski voza nikada se, ak ni odmjerenim rijeima, ne bi usprotivio gospoi za koju radi, a u filmu ima takav prizor. Ali on nije voza, nego poznati glumac Ajhan Iik, ree zet Feridun. U redu, gospodine, uzvrati etin, i ja sam tako shvatio. Taj mi se prizor svidio zato to u njemu ima neega pounog. Ja sam ovoga ljeta rado gledao filmove ne samo zato to me zabavljaju, nego i zato to su pouni. Fusun i ja smo utjeli. Ono to me je jo vie rastuilo bile su etin -efendijine rijei ovoga ljeta. Podsjetile su me kako je ljeto na izmaku, kako vie neu s Fusun gledati filmove u ljetnim kinima, kako je doao kraj mojoj srei da sjedim kraj nje, pod zvijezdama. elio sam govoriti bilo to samo da Fusun ne primi jeti koliko patim, ali nisam mogao otvoriti usta. Osjeao sam da e moja povrijeenost dugo potrajati. Vie nisam htio viati Fusun. Nisam imao elje viati enu koja se sa mnom drui zato to u poduprijeti film njezina mua, dakle, novca radi. Povrh toga, ona se vie nije ni trudila sakriti od mene da me via radi novca. Takva me ena ne moe privlaiti. Osjeao sam da u je lako zaboraviti. Kad smo se dovezli pred njihovu kuu, nisam se htio dogovarati za zajedniki odlazak u kino sljedee veeri. I nisam im se javio idua tri dana. Za to sam vrijeme, postupno, ali uspjeno, povrijeenost pretvarao u ljutnju. Ta ljutnja, koju sam nazvao diplomatskom, bila je vie stav koji sam trebao zauzeti, nego posljedica osjeaja povrijeenosti: kad se netko loe ponese prema nama, trebamo ga kazniti i zatititi svoj ponos kako bismo ga opomenuli da se ne moe tako ponaati. Dakako, kazna koju sam propisao Fusun bila je ne dati novac za film njezina mua te na taj nain pokopati njezine snove o glumakoj karijer i. Neka malo razmisli to e biti ako se film ne snimi, govorio sam samome sebi. I tako sam povrijeenost, koju sam u poetku doivljavao vrlo teko, sljedeeg dana smirivao zamiljajui do najmanje pojedinosti kako bi kazna djelovala na Fusun. Zamiljao sam kako zbog prekida naega druenja trpe materijalnu tetu te kako Fusun tuguje zbog toga to se vie nee viati sa mnom, a ne zato to se nee snimati film. Moda to i nije bio samo umiljaj nego istina! Uitak koji mi je prualo matanje o tome kako se Fusun kaje sljedeeg je da na nadvladao moju ljutnju. Toga drugog dana naveer, dok sam u tiini objedovao s majkom u naoj kui na Sua - dije, osjetio sam da sam jako poelio Fusun i da seJjutnja povukla pred tom eljom. Shvatio sam da ljutnju mogu odravati samo tako da mislim da Fusun ali zbog svojih rijei i da je takvim dranjem kanjavam. Dok sam veerao, pokuao sam sebe zamisliti na Fusuninu mjestu i razmiljati posve realno i logino: koliko se mlada i lijepa ena kao ona moe kajati zbog nekoliko nepromiljenih rijei upuenih bogatome producentu, koje potapaju njezine snove o filmskoj karijeri, i to ba u vrijeme kad je trebala glumiti u filmu svoga mua? No majina pit anja (Zato nisi pojeo meso? Veeras izlazi? Nema vie ljeta, ako eli, moemo se ve sutra vratiti na Nianta, ne moramo ekati kraj mjeseca. Koja ti je to aa?) nisu mi dopustila da se stavim u Fusunin poloaj. Dok sam, pripit, pokuavao dokuiti to Fusun misli, otkrio sam neto drugo. Zapravo, od trenutka kad sam uo one neod mjerene rijei (Hoe li konano dati novac?), moja je ljutnja bila diplomatska; cilj mi je bio uzvratiti istom mjerom. elio sam se osvetiti Fusun za ono to mi je uinila, ali sam se bojao i sramio te elje, pa sam sebe uvjerio da je vie ne elim viat i. Taj je izgovor titio moju ast i pruao mi mogunost da osvetom sauvam ponos. Moja iskrena povrijeenost ustvari nije bila iskrena i prava. Samoga sebe uvjeravao sam kako mi je srce slomljeno samo da bih elji za osvetom priskrbio atribut nevina. Shvativi da kod mene stvari tako stoje, oprostio sam Fusun i odluio je opet vidjeti; a kad sam odluio ponovno je vidjeti, sve mi je izgledalo mnogo ljepe. Pa ipak, za ponovni odlazak k njima morao sam mnogo razmiljati i samoga sebe uvjeravati. Poslije veere izaao sam na Aveniju Bagdad, kojom sam deset godina prije, kao mladi, etao gore -dolje s prijateljima.

Hodajui plonikom iroke prometnice, iz petnih sam se ila upinjao staviti u Fusunin poloaj kako bih shvatio to bi za nju znailo da odustanem od kazne koju sam joj odredio. Malo potom kroz glavu mi proe misao: mlada, pametna, lijepa ena poput nje, koja zna to eli, vrlo bi lako mogla nai drugoga producenta koji bi podrao film njezina mua. Osjetih u dui ljubomor u i kajanje. Sljedeega dana poslije podne poslao sam etina na Beikta da sazna to se prikazuje u ljetnim kinima, i kad sam zakljuio da se prikazuje vrijedan film koji svakako moramo pogledati, nazvao sam ih iz svoga ureda u Satsatu. U slualici prislonjenoj na uho uo sam da u Fusuninoj kui zvoni telefon, i istoga trenutka srce mi je jae zakucalo. Shvatio sam da neu moi oputeno razgovarati, ma tko da se javi. Ta moja suzdranost bila je posljedica mojega stanja - osjeao sam se stijenjenim izmeu povrijeenosti koju sam jo uvijek osjeao negdje u dui, i diplomatske ljutnje na koju sam bio prinuen zato to mi Fusun nije upuivala nikakve rijei isprike. Tako smo posljednje noi ljeta proveli zajedno u ljetnim kinima, Fusun, njezin mu i ja, ali uz vrlo malo razgovora i zabave, u zategnutim odnosima. Moje ozbiljno dranje po prirodi stvari prelo je i na Fusun. Ljutio sam se na nju zato to me je prinudila da hinim povrijeenost i u trenucima kad se nisam iskreno tako osjeao; ustvari me je upravo to istinski vrijealo. Ta moja drug a osobnost, koju sam u Fusuninoj prisutnosti osjeao kao prvu, nakon nekoga vremena je postala mojom pravom osobnou. Vjerojatno sam ba u to vrijeme poeo shvaati kako za veinu ljudi ivot nije srea koju treba iskreno doivjeti, nego nepre stana gluma na maloj pozornici omeenoj pritiscima i zabranama, kaznama i laima u koje bi trebalo vjerovati. No svi turski filmovi koje smo skupa gledali nosili su jednu poruku: da je izlaz iz ovoga lanog svijeta mogu odabiranjem istine. No ja vie nisam mogao vjerovati filmovima u ljetnim kinima sa sve manje gledatelja, nisam se mogao predati tome svijetu osjeaja. U kinu Zvijezda na Beiktau bilo je potkraj ljeta tako malo gledatelja da bi doista izgledalo udno kad bi h sjeo tik pokraj Fusun. Stoga sam ostavljao jedno prazno sjedalo izmeu nas. No moja hinjena uvrijeenost pretvorila se u kajanje koje mi je poput leda smrzavalo duu, dok mi je tijelom prolazila jeza od hladnoga vjetra. etiri dana poslije otili smo u kino - klub u Ferikoju, ali se ondje umjesto filma izvodila predstava s akrobatima, maioniarima i plesaima. Kad smo vidjeli djeake namrtenih lica kako u prigodnoj odjei lee u krevetima, i oko njih ene pokrivene maramama, shvatili smo da je to opina or ganizirala zajedniku proslavu za siromane obrezane djeake. Bilo nam je drago zbog djece. Debeljukasti predsjednik opine s brkovima nalik na etku vidio je da nas je prizor obradovao, pa nas je pozvao da im se pridruimo, ali se nismo odazivali sam o zato to se nismo eljeli odrei svoje glumljene povrijeenosti. Izluivalo me je to to Fusun na moju ljutnju odgovara svojom prijetvornom ljutnjom, ali tako odmjereno da njezin mu nita nije primjeivao. Poslije toga polo mi je za rukom da im se est dana uope ne javim. Meutim, bilo mi je krivo to mi se ni Fusun, pa ni njezin mu, ni jednom nisu javili. Ako neemo snimati film, koji sam drugi razlog mogao imati da ih nazovem? Mirio sam se s nepodno ljivom istinom: morao sam dati novac Fusun i njezinome muu ako sam ih htio ponovno vidjeti. Posl jednji smo film gledali u kinu Majestik na Pangaltiju. Bio je poetak listopada; jo uvijek je bilo toplo, a gledalite prilino popunjeno. Nadao sam se da e posljednja veer toga miholjskog ljeta lijepo protei, i da e naa ljutnja prestati. Ali prije nego to smo zauzeli mjesta, susreo sam gospou Demile, majku jednoga prijatelja iz djetinjstva i prijateljicu moje majke s partija brida. Mislim da je pod sta re dane osiromaila. Pogledali smo se kao da jedno drugo pitamo Otkuda ti tu? kao bivi bogatai koji osjeaju stid i krivnju to su osiromaili. Htjela sam vidjeti kuu gospoe Mukerem, pa sam dola ovamo, ree gospoa Demile kao da se opravdava. Nisam shvatio njezine rijei. Pomislio sam kako u jednoj od starih vila koje gledaju prema ljetnome kinu ivi neka zanimljiva gospoa Mukerem te sam sjeo do nje da i ja vidim tu vilu. Fusun i njezin mu proli su naprijed i sjeli pet-est redova ispred nas. Kad je film poeo, shvatio sam da je kua gospoe Mukerem ona koja se vidi na platnu. Bio je to poznati konak u Erenkoju, koj i je pripadao Obitelji nekoga pae. Kao djeak sam na biciklu prolazio pokraj njega. Kad su osiromaili, vlasnici su tu staru dr venu graevinu iznajmili Jeilamu za snimanje filmova, kao to su inile jo neke Obitelji bivih paa koje je moja majka poznavala. Gospoa Demile nije dola gledati film Tee i od ljubavi, nego sobe s intarzijama u nekadanjem konaku koji je u filmu imao ulogu doma zlonamjernih i bogatih skorojevia. Trebao sam u jednome asu ustati i otii sjesti kraj Fusun, no nisam mogao. Osjeao sam neki udan sram. Ali nisam htio ni znati razlog tome sramu, poput mladia koji u kinu ne eli sjediti s roditeljima, nego na drugome mjestu, odvojen od njih. Taj sram, kojemu razlog nisam htio znati ni godinama poslije, pomijeao se s ljutnjom. Kad je film zavrio, priao sam Fusun i njezinu muu. Primijetio sam da ih je gospoa Demile odmjerila pogledom. Fusun je bila ljutita vie nego obino. Tako ni meni nije preostalo drugo nego hiniti ljutnju. Na povratku sam u ne podnoljivoj tiini zamiljao kako im priam neku glupu alu, kako se glasno smijem, kako sam pijan, samo da bih se oslobodio te uloge povrijeenoga ovjeka, ali nita od toga nisam mogao uiniti. Pet dana im se uope nisam javio. Suzdravao sam se zamiljajui s radou kako se Fusun vrlo kaje, kako moli da joj oprostim. Smiljao sam njezine rijei kajanja i molbe za oprost, potom i svoje odgovore u kojima joj prigovoram da je ona kriva za sve. Tako sam iskreno vjerovao u pogreke koje sam joj pripisivao i redom ih nabrajao, da me je na trenutke obuzimao gnjev ovjeka kojemu je nanesena nepravda. No dani bez Fusun sve su mi tee padali. Opet sam u dui poeo osjeati teinu duboke i nesnosne patnje koju sam morao podnositi ve godinu i pol. Na mene je zastraujue djelovala mogunost da bih opet mogao pogreno postupiti i doivjeti kaz nu

da izgubim Fusun. Zbog toga sam pred njom morao prikriti ljutnju. To je pak taj moj osjeaj preobrazilo u neto to samo mene mui, u kaznu koju sam nametnuo samome sebi. Nikakve koristi od ljutnje i slomljena srca! Dok sam tako jedne veeri tu marao Niantaem gazei po jesenjem liu, shvatio sam da je za mene najsretnije, pa stoga i najpovoljnije rjeenje, viati Fusun tri ili etiri puta (najmanje dvaput) na tjedan. Jedino sam se tako mogao vratiti svakodnevnom ivotu i ne dopustiti ljubavnoj boli d a postane nepodnoljiva. Vidio sam da bi mi poslije nekoga vremena ivot postao nepodnoljiv kad ma iz kojeg razloga - zato to me kanjava, ili zato to ja kanjavam nju - ne bih viao Fusun. Ako ne elim jo jedanput proi kroz ono to sam prole godine doivio, trebam odnijeti Fusun oeve biserne naunice koje sam joj spomenuo u pismu poslanome po Dejdi. Kad sam sljedeega dana poao na ruak na Bejoglu, u depu sam nosio kutijicu s bisernim naunicama, koje mi je otac dao. Utorak 12. listopada 1976. bio je lij ep i sunan dan miholjskoga ljeta. Raznobojna roba presijavala se u izlozima duana. Dok sam ruao u restoranu Kod Hadi Saliha, bio sam poten prema sebi: priznao sam da sam onamo otiao kako bih bio blizu ukurdu- mi, i kako bih mogao svratiti na pola sata kod tete Nesibe ako mi neto takvo padne na um. ukurduma je bila udaljena est- -sedam minuta hoda od stola za kojim sam sjedio u restoranu. U prolazu sam pogledao raspored filmova u kinu Saraj; jedan je igrao u 13.45. Ako uem u kino, u prohladnome mraku koji vonja na plijesan i vlagu mogao bih sve zaboraviti, ili barem na neko vrijeme otii u neki drugi svijet i opustiti se. Ali u 13.40 platio sam raun, izaao i odmah krenuo niz padinu ukurdumu. U elucu sam osjeao ruak, na zatiljku sunce, u glavi ljubav, u dui nemir, a u srcu probadanje. Vrata je otvorila teta Nesibe. Ne, neu ui, teta Nesibe, rekoh joj. Iz depa izvadih kutiju s bisernim naunicama. Ovo je za Fusun. Dar od moga oca. Na vratio sam da joj ga predam. Kemale, da ti skuham kavu. elim ti neto rei dok nema Fusun. Rekla je to tako tajnovitim tonom da sam bez odgode krenuo za njom uza stube. Kua je bila ispunjena suncem, i kanarinac Limun je sretno i zadovoljno skakutao u krletki. U dnevnome boravku na sve su strane bili r azbacani krojaki pribor tete Nesibe i komadi izrezane tkanine. Sada vie nikome ne ijem, ali su me zamolili za jednu veernju haljinu. urim se s tim, a Fusun mi pomae. Ona e ubrzo doi. Stavljajui preda me kavu, odmah je prela na stvar. Shvaam da ljudi jedni druge mogu povrijediti, da se jedni na druge nepotrebno ljute, ree. Gospodine Kemale, moja je ki mnogo propatila, jako je povrijeena. Morate je pridobiti, morate otrpjeti njezinu hirovitost. Shvaam, dakako, rekoh kao netko tko sve r azumije. Vi bolje od mene znate kako ete to postii. Posluajte je, uinite to to oekuje od vas. Tako emo je najprije vratiti s krivoga puta kojim je krenula. Podigao sam obrve i uputio joj upitan pogled: kojim je to krivim putem Fusun krenula? Jako je patila i puno plakala prije vaih zaruka, na sam dan zaruka i mjesecima poslije, rekla je teta Nesibe. Prestala je i jesti i piti i izlaziti. Taj je mladi svaki dan dolazio k nama i tjeio je. Feridun? Da, on. Ali ne brini se, on ne zna za tebe. Pripovijedala je kako njezina ki od boli i tuge nije znala to radi, kako je gospodin Tarik prvi predloio da se uda, kako j e naposljetku Fusun pristala udati se za toga mladia. Feridun je Fusun poznavao od etrnaeste godine. Bio je tada zaljubljen u nju, a ona ga nije htjela ni pogledati, ak ga je muila svojom ravnodunou. Sada vie nije toliko zaljubljen u nju. (Nasmijeila se i blago podignula obrve kao da kae To je dobra vijest za tebe.) Feridun naveer ne boravi kod kue, misli samo na filmove i svoje prijatelje filmae. Kao da iz studentskoga doma na Kadirgi nije otiao da bi se oenio Fusun, nego da bi bio blizu kava nama na Bejogluu u koje zalaze filmai. Dakako, sad izgledaju kao da se vole, poput svih branih parova koji se upoznaju posredovanjem Obitelji, ali ja to ne trebam shvaati ozbiljno. Mislili su da je za Fusun brak najbolje rjeenje nakon svega to joj se dogodilo, i nisu se pokajali. Pod onim to joj se dogodilo teta Nesibe nije predmnijevala Fusuninu ljubav prema meni, n i njezin neuspjeh na prijemnom ispitu, nego to to je spavala sa mnom prije braka. To mi je po gledima tako nedvojbeno davala na znanje, da sam u njima primijetio i traak zadovoljstva to me na taj nain kanjava. Ako se Fusun uda za nekoga, rijeit e s e toga biljega, a ja svakako moram snositi odgovornost za to. Fusun zna, i svi znamo da Feridun nije sposoban mladi, da joj nee biti u stanju pruiti ugodan ivot. Ali on je njezin mu, rekla je teta Nesibe. Poten je i dobronamjeran. Hoe pomoi svojoj eni da postane glumica. Ako volite moju ker, pomozite im. Mislili smo da je bolje udati Fusun za Feriduna nego za stari jeg, bogatog mukarca, koji bi je poniavao zbog mrlje u prolosti. Feridun e je uvesti meu filmae. A ti pazi na nju, Kemale. Pazit u, teta Nesibe. Rekla je da e nas Fusun oboje strano kazniti (malo se nasmijeila) ako sazna da mi je otkrila obiteljske tajne. Dakako, Kemale, Fusun je mnogo znailo to to si prekinuo zaruke s gospoicom Sibel, i to si patio za njom. Ovaj mladi filma ima zlatno srce, ali Fusun e vrlo brzo uvidjeti da nije sposoban ni za to i ostavit e ga. A ako bude stalno uz nju, ako je uvjeri u svoju podrku... Teta Nesibe, jedino to elim jest otkloniti tetu koju sam poinio i ponovno zadobiti srce koje sam slomio. Molim vas, pomozite mi da me Fusun ponovo zavoli, rekoh i izvadih kutijicu s oevim naunicama. Ovo je za nju.

Hvala, ree teta Nesibe i uze kutijicu. Teta Nesibe, jo neto. Prve veeri kad sam doao k vama, donio sam jednu Fusuninu naunicu. No Fusun je, navodno, nije nala... Znate li vi to je s tom naunicom? Ne znam. Ako hoe, ti joj urui ovaj dar. Ne, ne. Ona naunica nije bila dar, bila je njezina. Koja naunica? upita teta Nesibe. Kad je vidjela da utim, dodala je: Kamo sree da se sve moe rijeiti parom naunica. Kad je Fusun bila bolesna, Feridun je dolazio k nama i jadnu djevojku, koja nije mogla hodati od tuge, odvodio u kino na Bejoglu. Svake je veeri dolazio, s nama veerao, gledao televiziju i zabavljao je prije nego to bi otiao u kavanu, meu svoje prijatelje filmae. Teta Nesibe, ja mogu uiniti mnogo vie. Ako Bog da, gospodine Kemale. Doi nam veeras. Pozdravi majku, ali nita joj ne govori. Bacila je pogled prema vratima i time mi dala do znanja da bih trebao otii prije nego to Fusun doe. Smjesta sam, posve smiren, izaao iz kue. Dok sam se penjao padinom ukurduma prema Bejogluu, bio sam sretan to se vie nimalo ne ljutim na Fusun.

54

VRIJEME Punih sedam godina i deset mjeseci odlazio sam na veeru na ukurdumu kako bih vidio Fusun. Od prvoga posjeta, koji je uslijedio jedanaest dana nakon to me je teta Nesibe pozvala da uveer svratim kad god mogu (bilo je to 23. listopada 1976. godine), pa do ponedjeljka 27. kolovoza 1984. godine, kada smo Fusun, ja i teta Nesibe posljednji put skupa veerali, prola su ukupno 3223 dana. Kako pokazuju moje biljeke, u tih 106 mjeseci, o kojima u sada pripovijedati, kod njih sam na veeri bio 1807 puta, u prosjeku etiri puta na tjedan. No nemojte misliti da sam na ukurdumi provodio etiri veeri na tjedan. Bilo je razdoblja kad sam k njima odlazio svake veeri, a bilo je i onih kad sam ih viao mnogo rjee zato to sam im neto zamjerao i na njih se ljutio, ili zato to sam mislio kako u moi zaboraviti Fusun. Ipak, nijedno razdoblje bez Fusun (hou rei, razdoblje kad nisam viao Fusun) nije potrajalo due od deset dana. Nakon deset dana moja se enja pretvarala u bol kakvu sa m doivio u jesen 1975. Stoga mogu rei da sam u tih sedam i neto godina redovito viao Fusun i njezinu obitelj (ovdje ih e lim spomenuti po prezimenu: Keskinovi). I oni su mene redovito ekali na veeru, uvijek bi pogodili koje u veeri doi. Brzo su se naviknuli na moje veernje posjete, a ja na to da me oekuju. Keskinovi me nisu pozivali na veeru; moje mjesto za stolom uvijek je bilo spremno. To me tjeralo na razmiljanje moram li ih svake veeri posjetiti. Pitao sam se hou li im postati dosadan ako opet odem. A ako ne odem, mislio sam, ne samo da u te noi biti tuan zato to nisam vidio Fusun, nego se moj nedolazak moe pogreno protumaiti kao nepotovanje. Moje prve posjete ukurdumi pratile su velike dvojbe, pratilo je navikavanje na njihov dom, traenje Fusuninih pogleda, prilagoavanje raspoloenju u toj kui. elio sam pogledom rei Fusun Evo me, doao sam! To je bio moj najsnaniji osjeaj za prvoga posjeta. Prvih nekoliko minuta svladavao sam stid i nemir u sebi, a potom bih samome sebi estitao to sam doao. K ad sam ve zbog Fusunine blizine bio tako sretan, zato sam sebi zadavao toliko briga? Uostalom, i ona je mene gledala smijeei se, kao da je sve posve obino, kao da joj je drago to sam doao. Za prvih posjeta nas dvoje smo, na alost, nakratko ostajali sami. Ipak, svaki sam put vrebao prigodu da joj doapnem kako sam je se puno zaelio, kako sam je se, eto, opet jako zaelio. Fusun mi je odgovarala pogledom iz kojega se vidjelo da je te rijei usreuju. I na tome se zavravala naa bliskost u takvim okolnostima. Radi itatelja koji se ude to sam gotovo osam godina odlazio u veernje posjete Fusun (ipak ne mogu rei Keskinovima!) i to o tome dugom razdoblju, o tih nekoliko tisua dana, govorim posve mirno, elim pojasniti koliko je vrijeme varljivo te objasniti da postoji nae vlastito vrijeme i ono slubeno, koje dijelimo s drugima. S jedne strane, to mi je vano kako bih stekao naklonost itatelja koji u meni vide udnu, nametljivu i odbojnu osobu s obzirom na to da sam zbog ljubavi prema Fusun osam godina opsjedao kuu njezine Obitelji; s druge pak strane, tako e razumjeti ivot u Fusuninoj kui. Da ponem od velike zidne ure s klatnom, batom i staklenim vratacima na finoj drvenoj kutiji izraenoj u njemakome stilu. Uloga te ure, koja je u Fusuninom domu bila postavljena odma h pokraj vrata, nije bila mjeriti vrijeme, nego cijeloj Obitelji pruiti osjeaj da njihova kua postoji i da u njoj traje ivot, te ih podsjeati na slubeni svijet vani. Vrijeme je tih godina pokazivao televizor, i to na mnogo zabavniji nain nego radio, pa je taj sat, kao stotine tisua drugih zidnih satova u gradu, ve bio izgubio na vanosti. Velike zidne ure s klatnom, jo ljepe, elegantnije, i raskonije od njihove, u Istanbulu su postale modni detalj krajem 19. stoljea, najprije u vilama pozapadnjenih paa i bogatih nemuslimana. Poetkom 20. stoljea i u prvim godinama Republike ure su naglo ule u kue srednjega sloja gradskoga stanovnitva, zajedno sa eljom da se napreduje na putu prema europeizaciji. Dok sam bio dijete, u naoj kui i u kuama mnogih naih poznanika takva, ili jo kienija zidna ura, bila je postavljena u hodniku ili

predsoblju, ili pak u predvorju prema kome su se otvarala ulazna vrata, ali se u njih vrlo malo gledalo. Padale su u zaborav zbog toga to je pedesetih godina prologa stoljea gotovo svatko, pa i djeca, imao runi sat i kuni radio koji je vjeito bio ukljuen. Do doba kad su televizori promijenili zvukove u kuama i dotadanje navike objedovanja, pijenja i sjedenja, dakle do sredine sedamdesetih godina, kada naa pripovijest poinje, te su zidne ure u domovima nastavljale otkucavati vrijeme iz navike, iako na njih nitko nije obraao pozornost. Kuckanje ure i udaranje bata svakih trideset minuta u naoj se kui nije ulo u spavaim sobama i dnevnome boravku, pa zidna ura nikome nije smetala. Zbog toga nikome nije padalo na pamet da je zaustavi, nego smo je godinama navijali tako to bismo se penjali na kuhinjski stolac. Kad bih se usred noi, poslije opijanja zbog ljubavi prem a Fusun, probudio nesretan, ipak bih osjetio sreu kad god bih, prelazei iz svoje sobe u dnevni boravak s namjerom da popuim cigaretu, u hodniku uo udarce bata koji odbija puni sat. Da veliki sat u Fusuninoj kud ponekad radi, a ponekad ne radi, zapazio sam ve prvoga mjeseca, i odmah se n aviknuo na to. U kasnim nonim satima, zadubljeni svatko u svoje misli, obiavali smo gledati televizijski program, kakav turski film, ili nek u pjevaicu starih pjesama, odve koketnu i neprirodnu, ili pak neki povijesni film o rimskome dobu, gladijatorim a i lavovima, koji smo teko pratili zbog loega prijevoda i sinkronizacije, ili zbog toga to bismo se prekasno udubili u njega, nakon to bi p restao razgovor. I ba kad bi i na ekranu zavladala tiina, oglasila bi se ura pokraj vrata, na koju smo posve z aboravili. Netko od nas, obino je to bila teta Nesibe, rijetko Fusun, okrenuo bi se prema uri i znaajno je pogledao, a gospodin Tarik bi upitao: Tk o ju je opet navio? Uru bi ponekad navili, a ponekad bi to zaboravili uiniti. ak i kad su je navijali i kad je uredno radila, dogaalo se da bat mjesecima ne odbija, ili da samo jednim udarcem oznai pola sata, ili da se po nekoliko dana uope ne uje njegov zvuk; tako je naglaavala svekoliku tiinu u kui. Tada sam osjeao kako je strano kad u kui nema nikoga i grozio sam se toga osjeaja. I kad bi ravnomjerno odbrojavala minute, i kad bi se svakih etvrt sata oglasila batom, nitko nije gledao u nju niti provjeravao ko liko je sati. Ipak, esto se razgovaralo o tome treba li je naviti, treba li je pokrenu ti jednim zamahom klatna, ili ne. Povremeno bi gospodin Tarik rekao svojoj eni: Neka je, neka kuca, nikome ne smeta. Podsjea nas na to da nam je ovo dom. Njegovo miljenje dijelili smo ja, Fusun, Feridun i, mislim, gosti. Stoga taj zidni sat nije sluio tome da nas podsjeti na injenicu kako vrijeme protjee i kako se stvari mijenjaju, nego tome da u nama uvrsti osjeaj i vjeru da se zapravo nita ne mij enja. Najprije nisam htio misliti kako se, zapravo, nita ne mijenja, kako se nita nee promijeniti i kako u sljedeih osam godina provesti u kui na ukurdumi sjedei za stolom, gledajui televiziju i razgovarajui. Za prvih posjeta bila mi je zanimljiva svaka Fusunina rije, svaka promjena koja se opaala na njezinu licu, njezino kretanje kroz kuu, i nimalo nisam obraao pozornost na sat - tee li vrijeme, ili ne tee. Za mene je bilo vano to to sjedim s njom za istim stolom, to je gledam i uivam dok je ljubi moj dvojnik kojemu sam doputao da izae iz mene. Iako ponekad nismo bili svjesni njezinih otkucaja, ura nam je ravnomjernim kucanjem pruala unutarnji mir i osjeaj da je sve isto, da se ne mijenjaju ni kua ni stvari u njoj, a ni mi koji sjedimo za stolom i jedemo. Osim to nam je pomagala zabora viti na protjecanje vremena i podsjeala nas na sadanjost i nau vezu s ljudima vani, ura je bila i predmet oko kojega se tijekom tih osam godina povremeno vodio hladni rat izmeu gospodina Tarika i tete Nesibe. Tko ju je opet navio da nas nou budi? upitala bi teta Nesibe kad bi u trenucima tiine primijetila da ura ponovo radi. Kad ura ne kuca, kao da u kui neto nedostaje, ree gospodin Tarik jedne vjetrovite prosinake veeri 1979. godine. Potom je dodao: Otkucavala je i u staroj kui. Na to je teta Nesibe uzviknula: Ah, gospodine Tarik, zar se jo nisi naviknuo na ukurdumu!? To je popratila kudikamo njenijim osmijehom nego to bi se poslije tih rijei moglo oekivati (ponekad je mua oslovljavala s gospodine Tarik). Blago bockanje, dobacivanje i zadirkivanje, koje je godinama t rajalo izmeu mua i ene, postajalo je ee kad bismo najed nom primijetili da sat kuca ili da se oglaava njegov bat. Tada bi se javila teta Nesibe: Gospodine Tarik, opet si navio uru. Htio bi da i ja nou ne spavam. Fusun, duo, zaustavi je, molim te. Iako navijen, sat bi stao kad bi mu se prstom zaustavilo klatno. Fusun bi najprije sa smijekom na licu pogledala oca. Poneka d bi gospodin Tarik uzvratio pogled kao da kae dobro, zaustavi ga, a ponekad bi uporno poricao da ga je on navio: Ja ga nisam ni pipnuo. Proradio je sam od sebe, pusti ga neka sam i stane. Kad bi primijetili da njihovu prikrivenu prepirku slua tko od susjeda ili gostiju koji su rijetko navraali, gospodin Tarik i teta Nesibe poeli bi koristiti aluzije. Opet je netko navio uru, rekla bi teta Nesibe. Ne dirajte je, sprit e vas, rekao bi gospodin Tarik skupljenih vjea i glasom koji je zvuao kao prijetnja. U njoj je sk riven duh. Ne bi nam njezino kucanje nimalo smetalo da nam u pono ne probija mozak, kao da je crkveno zvono. Na to bi gospodin Tarik rekao: Nije tono, ne probija nam mozak. Tebi je svakako bolje da zaboravi na vrijeme. On je rije vrijeme koristio u znaenju suvremeni svijet, doba u kojemu ivimo. To vrijeme bilo je neto to se staln o mijenja, a mi smo se, oslukujui kucanje zidne ure, trudili ostati daleko od tih promjena. Osnovno sredstvo koje su lanovi Obitelji Keskin koristili da saznaju tono vrijeme bio je televizor koji je uvijek bio ukljuen,

poput radija u naoj kui pedesetih i ezdesetih godina. Tih godina, to god bilo na programu - od glazbe, preko rasprava do satova matematike - usred radijske emisije zauo bi se slab zvuk koji bi oznaio da je nastupio puni sat ili polovica sata. Na tele viziji, koju su ljudi gledali u veernjim satima, nije bilo potrebe za takvim zvukom jer je ljude zanimalo koliko je sati ponajprije zato da bi znali to je na programu. Fusun i gospodin Tarik jedanput na dan pogledali bi na svoje satove kako bi*ih uskladili ili samo provjerili n jihovu tonost. Ona je gledala na runi sat koji sam ovdje izloio, a gospodin Tarik na jedan od brojnih depnih satova koje sam kod njega viao za tih osam godina. To usklaivanje poinjalo je svake veeri u sedam sati, minutu prije vijesti na programu Tu rske radiotelevizije, jedinoga televizijskog programa u dravi, i to tako to su usporeivali vrijeme na svojim satovima s vremenom na velikome satu koji se pojavljivao na ekranu. Beskrajno sam uivao promatrajui Fusun kako pomie svoj sat gledajui u televizijski ekran, a zatim skuplja obrve i jezikom dotie rub usana oponaajui oca s ozbiljnou kakva djeteta. Fusun je ve za moga prvog posjeta primijetila da uivam u tome. Znala je da je s ljubavlju gledam dok pomie sat, pa bi mi se osmjehnula im bih zavrila. Jesi li namjestila tono vrijeme? pitao bih je. Jesam, toan je, odgovorila bi ona smijeei se jo toplije. Kao to u u tih osam godina postupno shvaati, u kuu Obitelji Keskin odlazio sam svake veeri ne samo da vidim Fusun nego da i sam neko vrijeme ivim u svijetu u kojem ona ivi i die. Glavno je obiljeje toga svijeta bilo izvanvremenost. Kad je svojoj eni govorio da zaboravi na vrijeme, gospodin Tarik mislio je ba na to. Volio bih da zainteresirani posjetitelj Muz eja razgleda sve stare predmete koje su pripadali Obitelji Keskin - njihove neispravne zahrale budilice koje ve godinama ne rade, i sve rune satove i da uoi to udo izvanvremenosti ili pak to posebno vrijeme koje proizvode svi ti predmeti okupljeni na jednome m jestu. To posebno vrijeme zapravo je ozraje u kojemu sam i ja godinama ivio u krugu Fusunine Obitelji. Izvan toga posebnog ozraja koje je vladalo u njihovoj kui postojalo je i vanjsko vrijeme koje bismo doznali s radija i televizije. .. Saznati koliko je sati znailo je urediti na odnos s vanjskim svijetom. Tako sam ja to osjeao. Imao sam dojam da Fusun svoj sat pomie na tono vrijeme ne zato to vodi ivot u kojemu je potreban precizan sat i to mora tono na vrijeme dolaziti na posao i sastanke, nego iz potovanja prema podatku o vremenu koji joj je slala Ankara, odnosno drava; to je isti onaj osjeaj koji je gajio njezin otac, umirovljeni dravni slubenik. Sat na ekranu za nas je bio isto to i dravna zastava koja se, uz taktove himne, pojavljivala na ekranu na kraju emitiranja programa. Kad god smo u svome domu poinjali ve erati, kad smo se spremali iskljuiti televizor i poi na poinak, bili smo svjesni toga da postoje milijuni drugih Obitelji koje u isto to vrijeme ine isto to i mi, bili smo svjesni mnotva koje se zove nacija, snage koja se zove drava i vlastite ni tavnosti. Kad god bismo na ekranu vidjeli te nacionalne satove (s radija se u jednakim vremenskim razmacima emitiralo tono vrijeme u dravi), zastave i emisije o Ataturku, osjetili bismo da je na oputeni kuni ivot bez pravila daleko od slubene dra ve i njezinih uredbi. Aristotel u svojoj Fizici razlikuje pojedinane trenutke, koje zove sada, i Vrijeme. Pojedinani trenuci neto su to se ne moe dijeliti na manje cjeline, kao ni Aristotelovi atomi. Vrijeme je pak crta koja povezuje te nedjeljive trenutke. Unato savjetu gospodina Tarika, koji glasi zaboravi, nitko od nas, izuzimajui glupe i maloumne, ma koliko nastojao, ne moe posve zaboraviti na Vrijeme, tu crtu koja objedinjuje sve trenutke sadanjosti. ovjek je jedino bie koje se trudi b iti sretno i zaboraviti Vrijeme; svi mi to pokuavamo. itatelje koji s nevjericom prate ta moja promiljanja podsjeam da su plod iskustva utemeljenoga na ljubavi prema Fusun i svemu drugome to sam u osam godina proivio u kui na ukurdumi. Od itatel ja oekujem da ne mijeaju zaboravljanje Vremena i zaboravljanje sata ili datuma. Satovi i datumi smiljeni su da bi se uredili odnosi meu ljudima u drutvu, a ne da bi ljude podsjetili na Vrijeme koje zaborave; oni se i koriste za tu prvu namjenu. Gledajui svake veeri crno-bijeli sat na televizijskome ekranu, pomislimo na druge Obitelji, na druge ljude, na svoje susrete s drugima, na satove koji ureuju te susrete, a ne na Vrijeme. Gledajui sat na televizijskome ekranu, Fusun se sretno smijeil a ne zato to je u taj mah mislila na Vrijeme, nego zato to je njezin runi sat bio toan u minutu, ili zato to ga je navila da po kazuje potpuno tono vrijeme, ili moda zato to je znala da je ja zaljubljeno gledam. ivot koji ivim pouio me je da je za veinu nas podsjeanje na Vrijeme, na crtu koja povezuje trenutke koje Aristotel naziva sada, vrlo bolno. Oneraspoloimo se kad nastojimo zamisliti crtu koja spaja trenutke, ili predmete koji u sebi nose trenutk e, kao to su oni u mojemu Muzeju. S jedne strane, to nas razmiljanje podsjeti na neumitni kraj crte, na smrt. S druge pak strane, kako na ivot odmie, s tugom shvaamo, a esto i osjeamo, da naa crta nema neku posebnu vanost. Ipak, trenuci koje zovemo sada mogu nam katkada pruiti sreu koja kao da traje cijelo stoljee. Ja sam te trenutke doivio zahvaljujui samo jednom Fusuninom osmijehu kad sam poeo odlaziti na veeru na ukur - dumu. Od prvoga dana znao sam da k Obitelji Keskin odlazim po sreu koja e mi biti dovoljna za ostatak ivota, i iz njihove sam kue odnosio male predmete na kojima su bili tragovi Fusuninih dodira, kako bih sauvao te sretne trenutke. U drugoj od tih osam godina sjedio sam kod njih jedne noi do kasnih sati, i poslije zavretka televizijskog programa sluao sjeanja gospodina Tarika na mladost i prve godine uiteljske slube u srednjoj koli u Karsu. Gospodin Tarik sauvao je lijepe uspomene na te nelijepe samake godine kad je imao malu uiteljsku plau i velike potekoe, no razlog tome nije bila sklonos t
-

da nam se nakon nekoga vremena ak i runa sjeanja ine lijepima kao to misli veina ljudi. Njemu je vie odgovaralo da se prisjea samo lijepih trenutaka iz tekoga ivotnog razdoblja (ili linearnoga Vremena) i da govori o njima (o trenucima koji su se onda zvali sada). Kako sam mu skrenuo pozornost na tu dvojnost (sada i sada), sjetio se da mi pokae jedan sat s dvostrukim brojanikom koji je kupio u Karsu: na jednoj strani imao je arapske, na drugoj rimske brojke. Da i ja navedem jedan primjer: kad god vidim tanki runi sat marke Buren, koji je Fusun poela nositi u travnju 1982., sjetim se da sam joj ga poklonio za dvadeset peti roendan, da me je ona, izvadivi sat iz kutije koje danas vie nema, poljubila u oba obraza iza otvorenih kuhinjskih vrata u trenutku kada nas roditelji nisu mogli vidjeti (njezin mu Feridun, kao i obino, nije bio kod kue), da je, ispunjena sreom, za veerom pokazala sat roditeljima te da su mi njezin otac i majka, koji su me ve odavn o smatrali neobinim lanom Obitelji, zahvalili. Za mene je srea ponovo doivjeti taj nezaboravni trenutak. Ako nauimo o svome ivotu razmiljati kao o skupu takvih ispunjenih tre nutaka, a ne kao o pravocrtnome Aristotelovom Vremenu, tada nam osmogodinje ekanje za stolom u kui voljene ene nee izgledati smijeno i nastrano, nego e djelovati kao niz sretnih noi provedenih za Fusuninim stolom, onako kako ja to vrijeme doivljavam danas, nakon toliko godina. Svake veeri koju sam proveo u kui na ukurdumi - pa i one koju sam tada smatrao najteom, najbeznadnijom i najtunijom - danas se prisjeam kao svoga sretnog vremena.

55
DOITE NAM I SUTRA, DA OPET POSJEDIMO Uveer me je etin-efendija oevim chevroletom dovozio do Fusunine kue. Tijekom osam godina nastojao sam ne prekriti to pravilo, osim u povremenim iznimnim situacijama kao to su otean promet zbog snijega, poplava, etin-efendijina bolest, odmor ili kvar automobila. etin-efendija ve je prvih nekoliko mjeseci stekao prijatelje u oblinjim kavanama i ajanama. Automobil nije parkirao ispred kue, nego u blizini kavane Crno more i ajane Veer. Potom je u jednoj od njih gledao televizijski program koji smo i mi gledali u Fusuninoj kui, itao novine, sudjelovao u razgovorima, ponekad igrao tavle ili gledao igrae remija. Prvih nekoliko mjeseci susjedi su saznali tko smo on i ja, a mene su, ako etin-efendija nije pretjerivao, potovali kao odanoga i skromnog ovjeka koji iz plemenitih razloga stalno posjeuje svoje dalje, siromane roake. Dakako, u tih je osam godina bilo i onih koji su govorili da sigurno imam neke mrane, rune namjere. Bile su to smijene glasine da dolazim kako bih budzato kupio stare, ruevne kue u toj etvrti i na njihovu zemljitu dao sagraditi stambene zg rade, da traim radnike koji e za malu plau raditi u mojoj tvornici, da sam vojni bjegunac ili nezakoniti sin gospodina Tarika (dakle, Fusunin stariji brat). Ipak, iz poluinformacija koje je teta Nesibe tu i tamo paljivo odailjala, veina susjeda je saznala da sam Fusunin dalji roak te da ja i njezin mu filma radimo na tome da od nje napravimo filmsku zvijezdu. Sudei po glasinama koje mi je etin godinama prenosio, to se susjedima inilo prihvatljivim i raspoloenje prema meni u etvrti ukurduma bilo je povoljno, iako nisam bio osobito omiljen. Uostalom, poslije dvije godine redovitih dolazaka poeli su me u nekom smislu smatrati stanovnikom svoje etvrti. U njoj su ivjeli svakojaki ljudi: radnici u luci na Galati, vlasnici duana i restorana u pokrajnjim ulicama Bejoglua i konobari, romske Obitelji koje su se onamo doselile s Tophanea, kurdske alevitske 29 Obitelji iz Tundelija, potomci grkih, talijanskih i levantinskih porodica koje su se neko bavile pisarskim poslovima na Bejogluu u Ulici banaka, pa s vremenom osiromaile, posljednje grke Obitelji koje se, ba kao i upravo spomenute, nikako nisu mogle odluiti da napuste Istanbul, pekarski radnici i skladitari, taksisti, potari, trgovci i siromani studenti. To raznoliko mnotvo ljudi nije gajilo jak osjeaj zajednitva kakav je postojao u tradicionalnim muslimanskim etvrtima kao to su Fatih, Vefa ili Kodamustafapaa. Pa ipak, po zatitnikom odnosu prema meni, po zanimanju koje su mladi ljudi pokazivali za skupe privatne automobile te po ogovaranjima i brzome irenju vijesti, shvatio sam da i u toj etvrti postoji solidarnost i jedinstvo, ili u najmanju ruku svojevrsno zajednitvo. Fusunina kua (kua Obitelji Keskin) nalazila se na uglu gdje se kriaju ulica (u narodu zvana uzbrdica) ukurduma i posve uska uliica Dalgi. S toga se mjesta, krene li se krivudavim i str mim ulicama, za deset minuta moe stii na Bejoglu, u Aveniju Istiklal, to se moe vidjeti i na karti grada. Ponekad je etin na povratku, vozei nou kroz te krivudave ulice, izlazio na Bejoglu; ja bih sjedio na stranjem sjedalu, puio, promatrao ljude na ulici i duane te zavirivao u kue. No je izgledala zastraujue u tim uskim ulicama poploenim kamenim kockama, s drvenim kuama, oronulim i nakrivljenim kao da e se svakoga asa sruiti na plonik, s praznim zgradama koje su napustili posljednji Grci i odselili u Grku, i s limenim dimnjacima koje su siromani Kurdi, nezakonito se uselivi u te naputene zgrade, izvukli kroz prozore. U blizini Bejoglua u pono su bila otvorena skuena, mrana mjesta za zabavu, krme, paviljoni koje su radije nazivali kockarnicama u kojima se toi alkohol, bifei, prodavaonice duhana u kojima su se mogli nai i neki opijati, krijumarene amerike cigarete ili viski. Do kasno u no
29 Aleviti (tur. Alev), ezoterina vjerska zajednica u Anadoliji, u osmanskoj povijesti poznata pod imenom Crvenoglavi. Stoerna je linost alevitskoga vjeronazora HazretiAli (otuda i noviji naziv Alev), zet poslanika Muhameda. Zbog toga su ih ranije pogreno izjednaavali s iranskim iitima iako su dogmatske i obredne razlike meu njima uistinu vrlo velike.

radili su prodavai sendvia, lutrije, ak ploa i kaseta. Unato otunome izgledu, meni su sva ta mjesta izgledala silno punim ivota. Dakako, takvima su mi se inila samo ako sam iz Fusunine kue izlazio sretan. Ali, bilo je mnogo noi kad sam, odlazei od Keskinovih, mislio da vie nikad neu doi k njima i da bi to morao biti posljednji put; tada bih kao mrtav leao na stranjem sjedalu automobila koji je, kao i uvijek, vozio etin. Takvih nesretnih noi bilo je vie u prvim godinama posjeivanja. etin je svake veeri oko sedam dolazio po mene na Nianta. Malo bi ga zadrao promet na Harbije, Taksimu i Siraselvileru, potom bi vozio krivudavim sporednim uliicama Dihangira i Firuzage te se sputao prolazei pokraj staroga hamama u - kurduma. Putem bi zaustavio automobil ispred nekoga duana, a ja bih kupio neto za jelo ili buket cvijea. Ne ba svaki, ali gotovo svaki drugi put donio bih Fusun kakav mali dar: gumu z a vakanje, bro u obliku leptira ili neki drugi ukras kupljen na Kapaliariji ili Bejogluu. Poklon sam joj predavao uz poneku alu, bez ikakve ceremonije. Ako su prometnice u ranim veernjim satima bile zaguene, vozili smo se preko Dolmabahea, skretali udesno na Tophane i ulicom Bogazkesen dolazili na ukurdumu. Svaki put u tih osam godina srce bi mi jae zalupalo kad bi automobil skrenuo u njihovu ulicu; osjetio bih neki nemir, neto izmeu sree i panike. Bio je to isti onaj osjeaj koji me je obuzimao kao osmo kolca kad bih uao u ulicu u kojoj je bila kola.
Kuu u etvrti ukurduma gospodin Tarik je kupio uteevi nom jer vie nije mogao podnijeti stalnu brigu kako namaknuti najamninu za stan na Niantau. Stan Obitelji Keskin bio je na drugome katu. Na katu ispod bio je jedan maleni stan, takoer u njihovu vlasnitvu, kroz koji je prolo nekoliko podstanarskih Obitelji. Ti ljudi su se, poput duhova, as pojavljivali, as nestajali, i za osam godina nikada nisu uli u nau priu. Kako je ulaz u taj stani, koji e poslije postati dijelom Muzeja nevinosti, bio iz ulice Dalgi, nisam se esto susretao s njima. uo sam da se Fusun druila s djevojkom po imenu Ajla, koja je jedno vrijeme, dok joj je zarunik bio u vojsci, ivjela na donjem katu s majkom udovicom, te da su njih dvije odlazile na Bejoglu u kino, no Fusun je krila od mene svoje prijateljic e iz etvrti. Kad bih pozvonio na vrata koja su izlazila na uzbrdicu ukurduma, u prvo mi je vrijeme redovito otvarala teta Nesibe. Do vrata je morala sii stubitem. Inae su, ak i kad bi se zvonce oglasilo u veernjim satima, slali Fusun da otkljua ulazna vrata. Ta j mi je doek od prvoga dana ulijevao osjeaj da svi znaju razlog moga dolaska. Ponekad sam pomiljao da Fusunin mu Feridun ipak nita ne sumnja. Gospodin Tarik me je najmanje brinuo jer je ivio u svome svijetu. Da ne bi zavladala neugodna tiina kad mi otvo ri vrata, teta Nesibe - uvijek sam imao dojam da sve zna - svaki bi put neto rekla. Te njezine uvodne reenice obino su se odnosile na televizijske vijesti: Jeste li uli da su oteli avion?; Daju snimke autobusne nesree; Gledamo premijerov posjet Egiptu. Kad bih doao prije poetka vijesti, teta Nesibe izgovorila bi reenicu koju je svaki put u takvoj situaciji ponavljala: Stigli ste ba na vrijeme. Sad e poeti vijesti. Katkad bi rekla i neto drugo: Imamo vau omiljenu pitu. Ili: Jutros smo Fusun i ja skuhale izvrsnu sarmu, da prste poliete. Kad bih pomislio da je neku reenicu izgovorila kako bi prikrila da j e udno to sam opet doao, postieno bih zautio. Obino bih joj odgovorio s Doista? ili: Znai, na vrijeme sam stigao. Potom bih se popeo na kat i uao u sobu, a kad bih ugledao Fusun, s pretjeranim bih uzbuenjem ponavljao jednu te istu reenicu prikrivajui tako sreu i stid koji sam u tom asu osjeao. Jedanput sam rekao: Da vidim tu avionsku nesreu! a Fusun mi je odgovorila: Gospodine Kemale, avionska nesrea je bila juer. Zimi bih, skidajui kaput, znao rei neto poput Kako je vani hladno! ili: Je li to juha od lee? Ba se radujem! Od veljae 1977., kad je ugraen ureaj kojim su se ulazna vrata otvarala pritiskom na dugme u stanu, uvodnu sam reenicu morao iz govoriti tek nakon to se popnem uza stube i uem u stan, a to je bilo tee. Kad bi teta Nesibe, koja je uvijek bila ljubaznija i srdanija nego to je izgledala, osjetila da se i nakon izgovorene uvodne reenice nisam uspio ukljuiti u kunu svakodnevicu, smjesta bi mi priskoila u pomo i rekla: Gospodine Kemale, sjednite odmah, da se pita ne ohladi, ili: ovjek poubijao pola kavane, i jo pria o tome, ili neto slino. Mrtio bih se i odmah sjedao za stol. Uruivanje poklona pomagalo mi je da prebrodim prve teke trenutke nakon ulaska u kuu. Prvih godina donosio sam ono to Fusun voli: baklavu s pistacijama, pitu kupljenu u glasovitoj pitarnici Kod Latifa na Niantau, usoljenu tunjevinu, salatu s kavijarom... Paket bih pruio teti Nesibe ne pridajui mu vanost, ali uz koju prigodnu rije. Niste trebali! rekla bi teta Nesibe. Tog bih trenutka posve rutinski i Fusun dao njezin dar, ili bih ga, kad bi nam se pogledi sreli, stavio negdje gdje e ga vidjeti. Za to bih vrijeme govorio teti Nesibe: Zamirisala mi je pita kad sam prolazio pokraj pitarnice. Nisam mogao odoljeti. Dodao bih jo reenicu-dvije o prodavaonicama pita na Niantau. Zatim bih sjeo na svoje mjesto trudei se biti neupadljiv, kao uenik koji je zakasnio na sat, i najednom bih se osjetio vrlo dobro. Nedugo zatim moj bi se pogled susreo s Fusuninim. Bili su to za mene neizrecivo sretni trenuci. Trenutak kad bi nam se pogledi prvi put sreli - ali ne nakon to uem u kuu, nego nakon to sjednem za stol - za mene je bio izniman i posebno sretan. Po tome sam trenutku nasluivao kako e protei veer pred nama. Kad bih u Fusuninim oima opazio m ir i zadovoljstvo - ak i ako su joj obrve u tom asu bile skupljene - veer bi protekla u tome raspoloenju. Ako je pak bila uznemirena i

nesretna, ako se nije smijala, ni ja se nisam mogao smijati. Prvih mjeseci nisam je pokuavao ak ni nasmijati za takvih vee ri, samo sam sjedio mirno, ne privlaei pozornost. Moje mjesto za stolom bilo je izmeu gospodina Tarika i Fu- sun, na duoj strani stola, okrenutoj prema televizoru, tono suelice teti Nesibe. Ako je Feridun bio kod kue, sjedio je do mene, a ako ga nije bilo, na tome su mjestu bili gosti koji su inae

rijetko dolazili. Teta Nesibe sjedila je leima okrenuta televizoru kako bi bila blizu kuhinje i hrane. Za veerom, kad vie nije morala esto odlaziti u kuhinju, sjedila je lijevo od mene, izmeu mene i Fusun. Tako je mogla gledati televiziju. Osam godin a proveo sam tik uz tetu Nesibe. A kad bi sjela pokraj mene, druga dua strana stola ostala bi prazna. Na to je slobodno mjesto ponekad sjedao Feridun kad bi se naveer vratio kui. Tada je i Fusun sjedala kraj svoga mua, a teta Nesibe zauzela bi njezi no mjesto. Tako je bilo teko vidjeti televizor, ali u to je vrijeme program ionako zavravao i televizor se gasio. Kad bi se za vrijeme neke vane emisije jo uvijek neto kuhalo, i ako je koji put trebalo otii do kuhinje, teta Nesibe je t o ponekad preputala Fusun. Dok je s tanjurima i loncima u rukama odlazila u kuhinju i vraala se, Fusun je stalno bila izmeu mene i televizora. Njezini roditelji za to su vrijeme paljivo pratili program film, kviz, vremensku prognozu, odluan govor asnika koji je izvrio vojni udar, prvenstvo Balkana u hrvanju, proslavu u Manisi, na kojoj se gostima dijelila poznata puka slastica, ezdesetu obljetnicu osloboenja Akehira - a ja sam s uitkom gledao kako moja draga hoda ispred mene, as na jednu as na drugu stranu. Nisam je gledao kao nekog a tko me ometa u gledanju neega vanog, kako sam katkad doivljavao njezine roditelje, nego sa svijeu da je za mene bitno upravo njezino kretanje. Veina vremena u 1953 veeri koje sam proveo kod Obitelji Keskin protekla je uz veeru tijekom koje sam sjedio za duom stranom stola, i u gledanju televizijskog programa. Ali, iako pouzdano mogu rei koliko sam veeri proveo kod njih za tih osam godina, ne mogu znati koliko sam dugo svake veeri boravio u njihovoj kui. Budui da je upravo to vrijeme izaziva lo kod mene osjeaj srama, na povratku kui samoga sam sebe uvjeravao kako nije toliko kasno koliko sam mislio kad sam izlazio iz njihove kue. Ono to nas je podsjealo na vrijeme bio je, dakako, zavretak televizijskog programa. Na etverominutnoj odjavnoj pici Turske radio-televizije, koju su gledali u svim kavanama i kockarnicama u zemlji, vojnici bi doli strojevim korakom, podignuli zastavu na jarbol i salutirali, a u pozadini bi se ula himna. Ako raunam da sam obino dolazio oko sedam sati i vraao se oko dvanaest, kad zavri televizijski program i podigne se zastava, pro izlazi da je svaki posjet trajao pet sati, no znao sam ostati i due. etiri godine nakon to sam poeo odlaziti Keskinovima, u rujnu 1980., dogodio se novi vojni udar. Uveden j e policijski sat i zabranili su izlazak na ulice u nonim satima. Zbog te zabrane, koja je poinjala u deset naveer, dugo sam morao odlaziti iz kue Obitelji Keskin u petnaest do deset, prije nego to bih utaio elju za Fusun. Na povratku kui, dok je etin jurio mranim ulicama koje su se ubrzano praznile u posljednjim minutama prije poetka policijskoga sata, osjeao sam tugu i bol zbog elje za Fusun. Kad god danas, nakon toliko godina, proitam u novinama da vojska nije zadovoljna stanjem u dravi i d a bi mogla izvesti vojni udar, sjetim se rune strane toga izvanrednog stanja - svojih ranih povrataka kui i uskraenoga uitka druenja s Fusun. Naravno da sam tijekom tolikih godina proao kroz razliita razdoblja u odnosima s Keskinovima; u naim glav ama kao da se stalno mijenjalo znaenje razgovora koje smo vodili, oekivanja i utnje, kao i naih postupaka. Jedino to se za mene nikada nije mijenjalo, bio je razlog mojih posjeta: iao sam, naravno, vidjeti Fusun. Pretpostavljao sam da i ona i njezini roditelji vole da doem k njima, iako nisu mogli otvoreno rei da dolazim vidjeti Fusun. Zbog toga smo smislili zajedniki razlog na koji smo svi pristajali: u Fusuninu kuu dolazio sam u goste. No budui da je i taj izraz imao nejasno znaenje i da ni je bio dovoljno uvjerljiv, intuitivno smo se opredijelili za drugi, koji nas je manje uznemi ravao: dolazio sam u kuu Obitelji Keskin etiri puta na tjedan da kod njih malo posjedim. Turski itatelji dobro znaju izraz posjediti, ali strani posjetitelji moga Muzeja nee razumjeti njegove inaice koje je posebice koristila teta Nesibe, i koje se u rjenicima uope ne mogu nai: doi u goste, svratiti u prolazu, provesti vrijeme zajedno. Kad sam naveer odlazio od njih, teta Nesibe bi mi ljubazno rekla: Gospodine Kemale, doite nam i sutra da posjedimo. Te rijei nisu znaile da naveer samo sjedimo za stolom i nita drugo ne radimo. Gledali smo televiziju, ponekad dugo, doist a dugo utjeli, ponekad ugodno razgovarali i, dakako, veerali i pili rakiju. Teta Nesibe prvih je godina, iako rijetko, podsjeala i na te nae aktivnosti kad bi eljela rei da me oekuju i sljedee veeri. Gospodine Kemale, doite opet sutra, jest emo vae omiljeno jelo, punjene tikvice. Ili: Sutra emo gledati izravni prijenos natjecanja u klizanju na ledu. Dok bi teta Nesibe to govorila, ja bih pogledao Fusun elei na njezinu licu vidjeti potvrdu i osmijeh. Ako teta Nesibe kae doite da posjedimo, i Fusun potvrdi, mislio sam da nas tada rijei ne varaju i da je najvanije da budemo na istome mjestu, ba tako, da sjedimo zajedno. Rije posjediti posve nam je odgovarala zato to je na najbezazleniji nain izraavala moju elju da se nalazim u istome prostoru s Fusun, koja je bila pravi razlog mojih dolazaka. Nipo to nisam mislio - kao neki intelektualci koji dre da im je zadaa poniavati narod - da milijuni ljudi u Turskoj zapravo nita ne rade ako se kae da svake veeri sjede zajedno. Naprotiv, smatrao sam da je zajedniko sjedenje potreba ljudi koje povezuju ljubav, prijateljstvo, pa i dublji osjeaj koji ne znaju tono imenovati. Na ovome mjestu naega Muzeja izlaem maketu drugoga kata kue na ukurdumi u kojoj je stanovala Fusunina obitelj, to jest, maketu njihova stana i prvoga kata kue. Ta je maketa uvod u dogaaje iz tih osam godina, i znak potovanja prema tome vremenu. Na gornjem katu bile su dvije sobe, jedna tete Nesibe i gospodina Tarika, druga Fusun i njezinoga mua, a izmeu sob a bila je kupaonica. Ako posjetitelj Muzeja paljivo pogleda, na duoj strani stola za objedovanje odmah e ugledati moje mjesto. Onima koji nisu u prilici posjetiti Muzej, elim red i ovo: televizor je bio preda mnom, malo ulijevo, a i kuhinja je bila nasuprot, samo mal o
-

udesno. Iza mene se nalazila vitrina puna posua. Kad bih se ponekad zanjihao na stolcu, udario bih u nju. Tad bi se zatresao njezin stakleni dio i sve to je u njemu: kristalne ae, srebrne i porculanske zdjelice za eer, ae za liker, alice za k avu (nikada ih nisu koristili), emibulbul, 30 koji je stajao u vitrini u svakoj istanbulskoj kui srednjega sloja, vazice, stari sat, istroeni srebrni upalja i druge sitnice. Godinama sam, veerajui, gledao televiziju, kao i svi ukuani za stolom, a kad bih pogled skrenuo malo ulijevo, dobro bih vidio Fusun. Pritom uope nisam morao okretati glavu, ak je nisam morao ni pomaknuti. Tako sam, gledajui televiziju, mogao samo malo skrenuti pogled prema Fusun i dugo je promatrati, a da to nitko ne primijeti. Neprestano sam je tako gledao, i u tome sam se dobro izvjetio. Velik mi je uitak predstavljalo promatrati izraz Fusunina lica u najnapetijem i najdirljivijem trenutku filma koji smo gleda li, ili kada bi se poela emitirati vijest koja bi nam svima privukla pozornost. Danima i mjesecima poslije prisjeao sam se te najdramatinije scene u filmu i izraza na Fusuninu licu. Dogaalo se da mi se pred oima prije pojavi izraz njezina lica (to je znailo da sam je se zaelio i da moram otii k njima na veeru), a tek potom dramatini prizori iz filma. Najuzbudljiviji, najudniji, najdramatiniji prizori iz filmova koje sam osam godina gledao kod Keskinovih urezali su mi se u sjeanje zajedno s izrazom F usunina lica. Toliko sam dobro nauio to znae Fusunini pogledi i koji izraz odgovara kojem prizoru, da sam po njezinu licu, koje sam promatrao krajikom oka, mogao znati to se dogaa u filmu ak i kad ga nisam pozorno gledao. Pa i kad nisam pratio neku emisiju zato to sam bio pijan ili ljutit na Fusun, ponekad sam po njezinu pogledu zakljuivao da se prikazuje neto vano. Pokraj stola, odnosno mjesta na koje e kasnije sjesti teta Nesibe, stajala je podna svjetiljka s uvijek nakrivljenim sjenilom, a pokraj nje trosjed u obliku slova L. Bilo je veeri kad bi nas zamorilo jedenje, pie, smijanje i razgovor, pa b i teta Nesibe predloila da sjednemo na kau, odnosno ustanemo od stola jer je vrijeme za kavu. Ja sam tada sjedao na onaj kraj kaua k oji je bio do vitrine, teta Nesibe na drugi kraj, a gospodin Tarik u naslonja. Dva su naslonjaa odvajala lou od d nevnog boravka, a on je sjedao u onaj na desnoj strani. Da bismo s novih mjesta mogli vidjeti ekran, televizor smo morali malo zaokrenuti. To je inila Fusun. Ona nije mijenjala mjesto na kojem je sjedila. Ponekad je Fusun, nakon to zaokrene televizor, sj edala na drugi kraj kaua, pokraj majke. Tada su majka i ki gledale televiziju naslonjene jedna na drugu. Ponekad je teta Nesibe milovala ker p o kosi ili po leima dok je gledala program. Neopisivo sam uivao motrei krajikom oka tu bliskost izmeu majke i keri, ba kao to je Limun motrio nas iz svoje krletke. Dogaalo mi se da osjetim pospanost kad se naslonim na jastuke trosjeda u obliku slova L. Prispavalo bi mi se od rakije koju sam pio s gospodinom Tarikom. Dok sam jednim okom gledao televizijski program, drugim kao da sam gledao u dubinu svoje due; sramei se te udne situacije u koju me je ivot doveo, dolazilo mi je da skoim na noge i napustim tu kuu. Taj mi se osjeaj javljao u veerima kad sam bio loe raspoloen, kad mi Fusun nije upuiv ala dovoljno pogleda, kad mi se nije dovoljno smijeila, kad mi nije davala nadu, kad je hladno primala sluajni, nehotini dodir moje ruke, prstiju ili tijela. U takvim sam trenucima ustajao, pomicao zastor na srednjem ili desnom krilu prozora loe i gledao niz padinu ukurduma. U kinim i vlanim noima na ulici poploenoj kamenim kockama blistao je odsjaj uline svjetiljke. Ponekad bih se zabavljao s k anarincem Limunom, koji je malo-pomalo stario u svojoj krletki nasred loe. Ne odvajajui pogled od te levizora, gospodin Tarik i teta Nesibe pitali bi je li pojeo hranu, treba li mu promijeniti vodu, ili bi jednostavno zakljuili: Izgleda da mu se danas ne pjeva. Na prvome katu bila je jo jedna soba s uskim balkonom. Tu su prostoriju vie koristili danju. Teta Nesibe ondje je ila, a gospodin Tarik itao je novine kad je bio kod kue. Sjeam se da sam poslije prvih est mjeseci esto ulazio u tu sobu i gled ao kroz balkonski prozor kad bih za stolom osjetio kakvu nelagodu i elju da prohodam po sobi. inio sam to kad je u stranjoj sobi gorjelo svjetlo. Volio sam stajati usred te gomile stvari, izmeu ivaeg stroja, krojakoga pribora, starih novina i asopis a, otvorenih ormara i brojnih sitnica. Potajice bih u dep ubacio neki predmet koji bi mi na neko vrijeme ublaavao enju za Fusun. Dok sam stajao u toj sobi uz balkonski prozor, mogao sam na njegovu staklu vidjeti odraz prostorije u kojoj smo objedovali, a kroz staklo unutranjost siromanih kua nanizanih du tijesne stranje ulice. Nekoliko puta dugo sam promatrao punanu enu u jednoj od tih kua; odjevena u toplu spavaicu, svake je veeri prije poinka otvarala kutiju s lijekovima, vadila tabletu i paljivo itala uputu iz kutije. Kad je Fusun jedne veeri dola za mnom u tu stranju sobu, po onome to je ispriala zakljuio sam da je ta ena supruga pokojnoga Rahmi-efendije, koji je imao drvenu ruku i godinama radio u tvornici moga oca. Fusun mi je apnula da je dola za mnom zato to ju je zanimalo to radim. Stajali smo neko vrijeme jedno pokra j drugoga u mraku i gledali kroz prozor. Tada sam u dubini due osjetio problem koji je bio u osnovi svih mojih veernjih posjeta Obitelji Keskin - koje su potrajale osam godina - i koji, po mome miljenju, lei u osnovi muko -enskih odnosa u ovome dijelu svijeta. Dopustite mi da taj osjeaj objasnim. Mislim da je te veeri Fusun ustala od stola i dola k meni da bi pokazala kako eli biti bliska sa mno m. To kazuje njezino dranje - mirno je stajala pokraj mene i gledala kroz prozor. Promatra jui krovove pokrivene crijepom i limenim ploama, koji su

30 Staklene zdjelice ureene posebnom tehnikom umetanja plavih i bijelih niti u meku povrinu stakla koje spiralno prate oblik z djelice (emiblbl - slavujevo oko).

mi izgledali neopisivo poetinima samo zato to je Fusun bila uz mene, dimnjake iz kojih se lagano izvijao dim i, iza osvijetljenih prozora, ljude u kuama, poelio sam spustiti ruku na Fusunino rame, zagrliti je, dodirnuti. No ogranieno iskustvo, koje sam stekao tijekom prvih tjedana boravka u kui na ukurdumi, govorilo mi je da e se Fusun, ako to uinim, prema meni ponijeti hladno i grubo; da e me odgur nuti (gotovo kao da sam je napastvovao) ili istoga trenutka samo okrenuti lea i otii; da e me takav njezin postupak neopisivo povrijediti; da emo neko vrijeme glumiti kako smo ljuti jedno na drugo (igra u kojoj smo s vremenom postali vrlo vjeti) i da moda neko vrijeme ak neu dolaziti k njima na ve eru. Premda sam to znao, neto me je u dui snano poticalo da je dodirnem, da je poljubim, da joj se barem malo pribliim. U tome poticanju bilo je i utjecaja rakije koju sam popio. A i da nisam bio pripit, osjetio bih tu snanu i bolnu enju. Ako se suzdrim i ne dodirnem je, Fusun e mi se jo malo pribliiti - to sam brzo nauio. Moda e me lagano i nehotino dodirnuti, moda e mi rei jo dvije-tri lijepe rijei. Ili e me upitati je li mi to zasmetalo, kao to me pitala prije nekoliko dana. U tome trenutku Fusun ree: Jako volim nonu tiinu i make koje hodaju po krovovima. Ponovo sam, gotovo s bolom, osjetio istu elju. Smijem li je sada dodirnuti, obujmiti, poljubiti? Silno sam to elio. Moda mi u prvim tjednima i mjesecima - o tome sam poslije godinama razmiljao - nije upuivala pozive, nego je samo govorila ono to odgojena, pametna svrenica srednje kole treba pristojno i kulturno rei svome bogatom i zaljubljenom roaku. Tijekom osam godina mnogo sam puta bio u nedoumici o kojoj ovdje govorim. Ona me esto muila. Gledanje kroz prozor, taj noni prizor predoen i na slici koju ovdje izlaem, trajao je najdue dvije ili dvije i pol minute. Dok ga posjetitelj Muzeja bude gledao, neka zamisli moju dvojbu i neka ne zaboravi da se Fusun dr ala vrlo otmjeno i graciozno. Najzad joj rekoh: Prizor me oarava jer si ti pokraj mene. Poimo, moji e se pitati gdje smo se zadrali, ree Fusun. Kad si ti pokraj mene, takav prizor mogu gledati godinama, rekoh. Ohladit e se veera, ree Fusun i vrati se za stol. Bila je svjesna da su njezine rijei zvuale hladno. Nedugo nakon to sam se vratio za stol, prestala se mrtiti. ak se dva puta iz sveg srca nasmijala i, dodajui mi soljenku koju u kasnije uvrstiti u zbirku, dopustila je da joj prs ti dotaknu moju ruku. I tako se sve dobro zavrilo.

56

LI MU N - FI LM d.0.0. Tri godine prije, kad je saznao da se njegova ki uz majin pristanak i podrku prijavila za izbor za najljepu djevojku, gospodin Tarik silno se usprotivio, no kako je vrlo volio Fusun, popustio je pred njezinim suzama i molbama. Saznavi za komentare koji su uslijedili, pokajao se' to je pristao na tu sramotu. Izbore ljepo tica, koji su organizirani u Ataturkovo doba, u prvim godinama Republike, i na kojima su djevojke izlazile na podij u crnim kostimima dajui tako doprinos turskoj povijesti i kulturi i stavljajui cijelome svijetu do znanja da su moderne, gospodin Tarik smatrao je pozitivnim dogaajima. No izbori u sedamdesetim godinama, na koje su se prijavljivale svakojake djevojke bez odgoja i kulture elei postati pjevaice ili manekenke, bili su posve drukiji. Na nekadanjim natjecanjima voditelji su djevojkama postavljali pitanje kako zamiljaju svog buduega mua, i na ta j nain pristojno isticali njihovu ednost. Kasnije su im postavljali pitanje to vas najvie privlai kod mukarca? (pravi odgovor je karakter), i pritom se nedolino cerekali, kao Hakan Serinkan. Gospodin Tarik nekoliko je puta otvoreno rekao i svome ze tu filmau, koji je ivio s njima, kako ne eli da se njegova ker ikad vie upusti u takvo to. Kako se Fusun plaila da e se otac protiviti njezinoj a mb i cij i da postane filmska zvijezda i da e joj na svaki nain pokuati stati na put, o umjetnikom filmu koji planira snimiti njezin mu govorila je tiho da je gospodin Tarik ne uje; tonije, o toj temi razgovarali smo aptom. Mislim da je gospodin Tarik samo hinio da nas ne uje jer je volio da navraam k njima, da sa mnom pije i razgovara. Umjetniki film prvih je godina bio uvjerljiv izgo vor, koji je prikrivao pravi razlog zbog kojega sam etiri veeri u tjednu provodio u njihovoj kui, i koji je teta Nesibe vrlo dobro znala. Isprva sam mislio da zet Feridun ni ta ne sumnja. Taj mi je dojam ostavljalo njegovo dobrohotno, umiljato lice. No kasn ije sam poeo misliti da i on zna zato dolazim, ali da vjeruje svojoj eni, da me ne uzima ozbiljno i zato zbija ale na moj raun, no da mu, dakako, neizostavno trebam za snima nje filma. Krajem studenoga Feridun je, na Fusunin nagovor i poticaje, zavrio scenarij. Jedne veeri, nakon to smo veerali, tekst je u posve ozbiljnu tonu, praen Fusuninim pogledom, uruen meni, kandidatu za producenta, kako bih donio konanu odluku. To se zbilo u prostoru ispred stuba. Kemale, rekla je, molim te da ovo proita paljivo i s razumijevanjem. Ja vjerujem u ovaj scenarij i imam povjerenja u tebe. Nemoj me razoarati. Dakako da neu, duo. Je li ovo (pokazao sam fascikl u ruci) toliko vano zbog toga to e ti glumiti u tom filmu, ili zato to

e film biti umjetniki (termin skovan u Turskoj sedamdesetih godina)? Iz oba razloga podjednako. Onda tu stvar moe smatrati svrenom. U scenariju s naslovom Plava kia nije bilo niega to bi bacilo novo svjetlo na Fusun i mene, ili pak na nau ljubav i pripovijest o nama. Toga ljeta osjetio sam potovanje prema Feridunu zbog njegove inteligencije i pametnih rjeenja u tekstu, no pitao sam se zbog ega je i on napravio iste pogreke (oponaanje, neprirodnost, slovo o udoreu, melodrama, komercijalizacija); njih mi je, naime, potanko opisao kao slabosti turskih filmaa koji imaju solidno znanje i obrazovanje te doista ele snimiti umjetniki film u zapadnome stilu, ali u tome nikako ne uspijevaju. itajui dosadni scenarij, razmiljao sam o tome da je ponesenost umjetnou - ba kao i ljubav - vrsta bolesti koja nas zaslijepi, zakloni stvarnost i potisne iz glave ono to znamo. Raunajui na komercijalnu vrijednost, Feridun je u scenarij stavio tri prizora, sva tri neukusna i nepotrebna, u koji ma se Fusun svlai (jednom dok vodi ljubav, drugi put dok zamiljena pui cigaretu u fran cuskoj kadi Novi val punoj pjene, i trei put dok u snu hoda kroz rajski vrt). Uope nisam vjerovao u taj filmski projekt, a ti su prizori postali razlogom da ga nikako ne podrim. U toj odluci bio sam vrst, ak vie nego gospodin Tarik, i u tome sam raspoloenju vrsto odluio da u neko vrijeme koiti rad na filmu. Fusun i njezinom muu odmah sam rekao da je scenarij vrlo dobar, a Feridunu sam estitao. Potom sam im rekao da sam odluio ui u posao i da sam, razmislivi o Feridunovu prijedlogu, kao producent spreman obaviti razgovor s tehnikim osobljem i izabrati glumce (govorei to, drao sam se kao producent koji se sam sebi smije to hini ozbiljnost). Tako smo nas troje (ukljuujui i Fusun) poetkom zime poeli posjeivati lokale u sporednim uliicama Bejoglua, urede producenata, kavane u kojima se igra okej31 i u koje zalaze drugorazredni glumci, zanesene budue filmske zvijezde, statisti i filmai na setu, a najvie u barove u kojima od veernjih do kasnih nonih sati jedu i piju producenti, redatelji i donekle poznati glumci. Sva ta mjesta, koja smo posjeivali po odreenome rasporedu, bila su udaljena od kue Obitelji Keskin svega desetak minuta hoda uzbrdicom. Na tome su mi putu katkad padale na pamet rijei tete Nesibe kako se Feridun oenio Fusun samo da bi bio tako blizu tim lokalima i da do njih moe doi pjeice. Po nekad sam dolazio po njih dvoje do vrata, a katkada smo najprije zajedno veerali s Fusuninim roditeljima, a tek bismo potom nas troje - Feridun, Fusun (koja ga je uzimala pod ruku) i ja - krenuli na Bejoglu. Najee smo odlazili u bar Pelur. U njega su zalazili novopeeni bogatai koji su eljeli poznanstva s filmskim zvijezdama i djevojkama koje ele postati zvijezde, imuni momci iz unutranjosti, koji su doli u Istanbul da zaponu poslovni ivot i dobro se zabave, relativno poznati novinari, filmski kritiari i novinari utoga tiska. Tijekom zime upoznali smo mnoge sporedne gl umce iz filmova koje smo gledali toga ljeta (i Feridunova prijatelja, njega smo gledali u ulozi nepotenoga knjigovoe, onoga s dugim tankim brkovima). Tako smo postali dio zajednice tih simpatinih i nezadovoljnih ljudi; nisu izgubili nadu, nemilosrdno su jedni druge ogovarali, svakome priali svoje ivotne prie i filmske planove, ali nisu mogu ivjeti a da se svakodnevno ne sastanu. Feridun je u tome drutvu bio omiljen. Otiao bi za stol nekoga filmaa zato to mu je taj bio uzor, ili zato to mu je nekad a neto pomogao - a sa svima je htio biti prisan - i ondje satima ostajao. Tako smo Fusun i ja esto sjedili sami za stolom, no to nije bilo ono privatno vrijeme kad sam se mogao osjeati sretnim. Fusun se malokad prestajala ponaati usiljeno i naivno me oslovljavati s roae Kemale, to je obino inila u Feridunovoj nazonosti; ako je ikada sa mnom prisno razgovarala, inila je to kad bi me opomenula da se i ja moram zanimati za ljude koji dou za na stol, kao i za na budui filmski ivot. Jedne veeri kad smo ponovo ostali sami, a ja popio malo vie, u jednome asu postalo mi je dosadno sluati Fusunine filmske snove i svoenje sitnih rauna. Pomislio sam kako vidim stvarnost koja i na nju ostavlja isti dojam i iskreno sam povjerovao da u je uvjeriti u svoje rijei. Draga moja, rekoh joj, uzmi me pod ruku, smjesta napustimo ovo odvratno mjesto, poimo u Pariz ili na drugi kraj svijeta, u Patagoniju, zaboravimo sve ove ljude i budimo sretni do kraja ivota. Kako je to mogue, roae Kemale? uzvrati ona. Nai ivotni putovi odavno su se razili. Pijano mnotvo, koje je svakodnevno dolazilo u bar smatrajui se njegovim inventarom, nakon nekoliko mjeseci prihvatilo je Fusun kao mladu i lijepu snahu, a mene, sumnjiavo i podsmjeljivo, kao dobronamjernoga, glupavog milijunaa koji eli snimiti umjetniki film. Nisu nas ostavljali na miru; prilazili su nam ljudi koji su nas poznavali i oni koji nisu, s nakanom da jo jednom pokuaju neto s Fusun; potom ljudi koji bi, obilazei barove, ve iz daljine primijetili Fusun, kao i oni koji su imali bolesnu potrebu da drugima ispriaju svoju ivotnu priu (takvih je bilo vrlo mnogo). Svialo mi se to to su ti neznanci, koji bi s aom u ruci sjedali za na stol i poinjali priati, mislili da sam Fusunin mu. No Fusun bi svakome od njih, smijeei se, rekla kako je njezin mu debeljko koji sjedi za onim stolom. Naglaavala je to tako pomno, da bi mi svaki put slomila srce. Posli je toga neznanac me vie nije ozbiljno shvaao, pa bi joj se bezono udvarao. Svatko se udvarao na svoj nain. Netko bi joj rekao da za foto - -roman trai lijepu crnku turskoga tipa, s nevinim licem,
31 Igra vrlo omiljena u Turskoj. Pravila su slina kao u remiju, a igra se s ploicama slinim dominama.

poput nje; netko bi joj odmah predloio glavnu ensku ulogu u novom filmu o Hazreti Ibrahimu, koji samo to se nije poeo snimati; jedan bi je satima gledao u oi ne prozborivi ni rijei, a drugi bi zapoeo priu o malim panjama i ljepotama koje nitko ne primjeuje u ovome materijalistikom svijetu; neki bi nam recitirali stihove o ljubavi, enji i domovini (spjevali su ih pjesnici patnici koji su-dopali zatvora), a neki s udaljenih stolova plaali su nam pie ili slali tanjur pun voa. Na tim mjestima na Bejogluu, kamo smo pretkraj zime sve rjee zalazili zato to sam namjerno odugovlaio s poslovima na filmu, ili zato to sam bio neraspoloen, uvijek smo sretali jednu krupnu enu. Glumila je okrutne uvarice u enskim zatvorima ili bliske prijateljice zlih ena. Ta je ena pozivala Fusun na zabave koje je prireivala u svojoj kui, i na koje su dolazile mnoge kolovane, kulturne mlade djevojke poput Fusun. A jedan filmski kritiar, onii starac s velikim trbu hom - imao je hlae na tregere i leptir-manu stavio bi Fusun na rame ruku runu poput korpiona i govorio joj da je pred njom svijetla budunost, da e moda postati prva turska zvijezda koja e stei svjetsku slavu i savjetovao joj da pomno isplanira svaki svoj korak. Fusun je s ozbiljnim izrazom lica sluala sve dobre i loe, pa metne i glupe prijedloge da glumi u filmu ili u foto-romanu ili da se bavi modom, pamtila je svaije ime i naveliko hvalila sve slavne i manje slavne glumce koje bi upoznala. Mislim da je tu pretjeranu hvalu nauila dok je radila u trgovini. Tako je, s jedne strane, nastojala svakome ugoditi, a s druge pak postii neto posve suprotno: privui njihovu panju. Fusun je htjela da na takva mjesta odlazimo utroje. Kad sam joj jednom rekao da ne bi trebala davati svoj telefonski broj svakome tko joj predloi kakav posao i kako e se njezin otac jako naljutiti dozna li to o tome, odgovorila mi je da zna to radi, a potom je bijesno dodala da ima namjeru glumiti u bilo kojem filmu ako Feridun iz nekog razloga ne bude mogao snimiti svoj. Te su mi rijei tako teko pale da sam preao za drugi stol. Nedugo zatim prila mi je s Feridunom i rekla: Poimo na veeru utroje, kao ljetos. S vremenom sam u toj filmskoj i kavanskoj zajednici, kojoj sam i sm postupno poeo pripadati, pomalo se i sramei zbog toga, stekao dvoje novih prijatelja: Suhendan Jildiz i Saliha Sarilija. Suhendan Jildiz bila je sredovjena glumica iji je neobini i runi nos bio rtva jednoga od prvih eksperimenata estetske kirurgije u Turskoj, pa je zbog toga nosa dobila nadimak Vjetica . Salih Sarili godinama je igrao autoritarne asnike i policajce, pa je bio poznat kao karakterni glumac. Jedini izvor prihoda sada mu je bila sinkronizacija u domaim polulegalnim pornografskim filmovima, pa je o smijenim dogodovtinama u tome poslu priao promuklim glasom, smijui se i kaljui. Od njih dvoje saznavao sam razne traeve. Od njih sam doznao da ne samo Salih Sarili, nego i velika ve ina glumaca s kojima smo se upoznali i druili u Peluru, radi u domaoj pornografskoj industriji. To me je iznenadilo kao kad ovjeka iznenadi spoznaja da je veina njegovih prijatelja ula njena u neku tajnu organizaciju. Sredovjene glumice damskoga dranja i karakterni glumci poput gospodina Saliha sinkronizirali su meke strane pornografske filmove, gdje su isputali uzdahe i krike u filmskim prizorima. Ti glumci, veinom oenjeni, obiteljski ljudi poznati kao ozbiljne osobe, govorili su prijateljima da taj posao rade samo dok traje ekonomska kriza i kako se ne bi suvie udaljili od svijeta filma, no to su skrivali od svakoga, ponajvie od svojih Obitelji. Unato tome, po glasu su ih prepoznavali njihovi poklonici, pogotovo u manjim gradovima, i slali im pisma u kojima su ih hvalili ili kudili. Hrabriji glumci koje je vukla elja za novcem i neki producenti, i jedni i drugi stalni gosti u Peluru, ba su tada snimili domae uratke koj i su u povijesti trebali ostati zabiljeeni kao prvi muslimanski pornografski filmovi. Ljubavni prizori u njima bili su mjeavina seksa i humora, a pratili su ih isti prenaglaeni uzdasi i krici. Glumili su se svi mogui ljubavni poloaji naueni iz knjiga koje s u tajnim kanalima dopremane iz Europe, ali nitko od tih glumaca i glumica nije se dokraja svlaio i pokazivao obnaeno tijelo, kao da su oprezne i plahe djevice. Kad bismo otili na Bejoglu, u neki od lokala kamo su zalazili filmai, Fusun i Feridun su (najee u Peluru) ili od stola do stola kako bi se upoznali s novim ljudima i saznali novosti iz svi jeta filma, a ja bih dotle sluao upozorenja da budem oprezan; upuivali su mi ih novi prijatelji, ponajprije otmjena gospoa Suhendan. Primjerice, trebao bih zabrani ti Fusun da razgovora s onim producentom ondje, onim koji izgleda kao gospodin, ima brkove sline bademima i besprijekorno izglaanu koulju i utu kravatu. Jer, ostane li nasamo s bilo kojom enom mlaom od trideset godina u svome uredu iznad Atlas Filma, taj smjesta zakljua vrata i nasrne na nju, a onda joj, uplakanoj, predloi glavnu ulogu u svom filmu. No kad snimanje pone, ispostavi se kako je obeana glavna rola zapravo treerazredna uloga dadilje Njemice koja u kui dobrohotnog turskog bogataa svojim spletkama posve poremeti odnose meu ljudima. Ili da bi Feridun morao biti oprezan s njezinim bivim efom, producentom Muzaferom, s kojim je stalno sjedio, alio se i smijao svakoj njegovoj dosjetki u nadi da e ovaj pruiti tehniku podrku nj egovu umjetnikom filmu. Morao bih Feriduna barem upozoriti na toga ovjeka. Jer taj se bezobraznik nedavno, prije samo dva tjedna, ovdje, u Peluru, za ovim istim stolom, okladio u bocu krijumarenoga francuskog ampanjca, naravno ne s Fusun i njezinim muem, nego s vlasnikom dviju osrednjih filmskih kua, kako e u roku mjesec dana imati Fusun. (Fetiizam ampanjca kao luksuznoga zapadnjakog i kranskog pia vrlo je prisutan u filmovima iz toga razdoblja.) Priajui mi o tome, ta naa filmska zvijezda, koja je godinama igrala zlu enu (ali ne vraga), i koju su Turci poznavali iz zabavnog tiska kao Zlobnu Suhendan, dugim je iglama plela zimski vuneni pulover za svoju trogodinju unuicu, u tri boje, po mustri iz Burde. Ljudima koji su na njezin raun zbijali ale zbog toga to, s crvenom, zelenom i plavom vunom u krilu, sjedi u kutu bara i plete, rekla bi da ne eka novi posao dokona kao oni, pijanci, a svoje bi rijei zainila sonom psovkom zaboravivi naas na damsko dranje. Moj mudri prijatelj Salih Sarili primijetio je da se uznemirim kad se u Peluru i slinim lokalima ve poslije osam naveer po prilino napiju intelektualci, filmai i nezadovoljne zvijezde i kad nastane neizbjena guva. Podsjeajui me na istinoljubi ve

policajce idealiste, kakve je godinama glumio, tada bi se romantino zagledao u Fusun, koja je sjedila za nekim stolom podalje od nas i smijala se. Izbjegavajui moj pogled, govorio je kako on - da je jako bogat poslovni ovjek poput mene - nipoto ne bi svoju lijepu roakinju dovodio na takva mjesta da postane glumica. Mislio je na bar Pelur, u kojem smo sjedili i pili. Te su me rijei, naravno, vrijeale, pa sam ime svoga prijatelja glumca koji je nasinkronizirao filmove stavio na popis mukaraca koji s loi m namjerama gledaju Fusun. Zlobna Suhendan mi je jednom prigodom rekla neto to nikada nisam zaboravio: da je moja roa kinja, lijepa Fusun, vrlo slatka, draga i plemenita, i u godinama kad bi mogla biti dobra, vrlo dobra majka, poput njezine k eri koja joj je rodila unuicu za koju plete pulover crvene, zelene i plave boje. to mi radimo tu? Budui da sam i sm sve jae osjeao tu zebnju, poetkom 1977. upozorio sam Feriduna da bi trebao donijeti odluku o tehnikoj ekipi za film. Fusun je svakoga tjedna stjecala nove prijatelje u barovima na Bejogluu i drugim mjestima na kojima su se okupljali filmai. Govorila bi nam o tome kako joj se dive, o ponudama za posao i prijedlozima da snima foto -romane i reklame. No, ja sam gotovo svakoga dana mislio na to kako je sve bli e ostvarenju moj san o Fusuninu skorom razvodu od Feriduna, i po njezinu slatkom i prisnom osmijehu, po tome to bi me dotaknula i na uho mi priala zabavne dogodovtine osjeao da je taj dan vrlo blizu. Namjeravao sam se oeniti njome im se razvede od F eriduna, i samome sebi govorio sam kako je za nju bolje da se ne vezuje previe za taj svijet. Napravili bismo od nje glumicu i da nije stalno u drutvu tih ljudi. Tih smo dana zakljuili kako je bolje da Feridun i Fusun filmske poslove ponu voditi u nek ome uredu, a ne u Peluru. Poznanstava i razgovora bilo je dovoljno, trebalo je osnovati filmsko poduzee za filmove koje e Feridun snimati. Na Fusunin prijedlog, poduzeu smo dali ime kanarinca Limuna smijui se i alei. Kao to se vidi i na posjetnici na koju smo stavili sliku svoje drage ptiice, ured Limun-filma bio je odmah uz kino Novi aneo. Naredio sam da se na moj privatni raun u Poljoprivrednoj banci, ispostava Bejoglu, svakoga prvog u mjesecu uplauje 1200 lira za Limun-film. Taj je iznos bio neto vei od ukupne zarade dvojice najbolje plaenih direktora u Satsatu. Polovica novca od lazila je Feridunu kao direktoru filmskog poduzea, a od druge je polovice plaao najamninu i podmirivao trokove filma.

57
NE MOI KRENUTI KUI Osjetio sam olakanje kada sam Feridunu prije poetka snimanja poeo davati novac preko Limun -filma, iako sam svakim novim danom sve vie vjerovao kako se s tim filmom ne treba uriti. Od tada sam se malo manje sramio kad sam odlazio k Fusun. Tonije reeno, kad bih naveer osjetio neodoljivu potrebu da vidim Fusun i velik stid zbog toga, rekao bih samome sebi da im dajem novac i da se, prema tome, vie ne trebam sramiti. elja da vidim Fusun toliko me je bila zaslijepila da nisam sebi postavljao ak ni pitanje po kojoj logici novac koji im dajem umanjuje osjeaj stida. Sjeam se da sam jednoga predveerja u proljee 1977. godine sjedio u fotelji (oevo mjesto) kao obamro i gledao televiziju s majkom, osjeajui da sam opet razapet izmeu te iste elje i stida. Majka je izgovorila reenicu koju je uvijek ponavljala kad bih u predveerje sjedio u kui: Ostani jednu veer kod kue da zajedno veeramo. Ne mogu majko, idem. ini se da ima puno zabavnih mjesta u ovom gradu. Izlazi svake veeri. Mama, prijatelji su me molili da svakako doem. Da sam ti barem prijateljica, a ne majka. Ostala sam sasvim sama. Sluaj! Neka Bekri odmah sie i kupi kotlete kod Kazima. Neka napravi rotilj. Veeraj sa mnom, pojedi kotlet, pa onda idi k prijateljima. Smjesta idem u mesnicu, oglasi se Bekri iz kuhinje. Ne mogu mama, kod Karahanovih je vaan prijem, slag'ah joj. Kako ja ne znam za taj prijem? upita majka s opravdanom sumnjom. Jesu li ona, Osman ili tko drugi znali koliko esto odlazim k Fusun? Na to uope nisam htio misliti. Ponekad sam se, za veeri kad sam odlazio k Fusun, najprije neko vrijeme zadravao u kui i veerao s majkom samo da ne izazovem sumnju. Poslije bih veerao i kod Fusun. Teta Nesibe odmah bi shvatila da sam sit i rekla: Kemale, veeras nisi gladan, ili ti se gula nije svidio. Veerajui s majkom, ponekad sam mislio kako u se moi suzdrati i ostati kod kue ako prebrodim vrijeme u kojemu osjeam najjau elju za Fusun, ali sat poslije veere i popijene dvije rakije elja bi postajala toliko neizdriva da bi to ak i majka primijetila. Opet si poeo mlatarati nogama, rekla bi. Hajde, izai malo i proetaj se. Nemoj ii daleko, ovjek vie nije siguran na ulici. Ne elim se u svojoj pripovijesti zadravati na sukobu uvjerenih nacionalista i komunista koji su se obraunavali na istanbulskim ulicama, to je bila posljedica Hladnoga rata. Tih godina na ulicama su se neprestano dogaali zloini, kasno nou pucalo se na kavane, na fakultetima je svakog drugog dana bio nekakav bojkot, podmetane su bombe, pl jakane banke. Svi zidovi

u gradu bili su iarani parolama. Kao ni veina stanovnika Istanbula, ni ja se nisam zanimao za politiku. Mislio sam da nijed na strana nee imati koristi od tih meusobnih ubijanja po ulicama. Osjeao sam da se politikom bave sue ljene skupine i neki posebni i beutni ljudi, ni najmanje nalik nama. Dok sam etina, koji me je ekao vani, upozoravao da paljivo vozi, govorio sam mu o politici kao o prirodnoj katastrofi poput potresa ili poplave, i o tome kako nama, obinim graanima , ne preostaje initi drugo nego se drati podalje od nje. Kad nisam imao strpljenja ostati kod kue - a takvih je veeri bilo najvie - nisam odlazio samo Keskinovima. Ponekad sam iao na zabave nadajui se da u upoznati kakvu lijepu djevojku i uz nju za boraviti Fusun; ponekad sam s prijateljima pio i razgovarao o svemu i svaemu. Tad sam se osjeao sretnim. Kad bih na nekoj zabavi, na koju bi me odveo Zaim, ili u kui mojih daljih roaka koji su tek uli u visoko drutvo, susreo Nurdihan i Mehmeta, ili kad bi me ukasne sate Tajfun odvukao u kakav klub gdje bismo sa starim prijateljima otvorili bocu viskija i pili uz turski pop (uglavnom prepjevi francuskih i talijanskih pjesama), samoga sam sebe zalud uvjeravao kako se polako vraam nekadanjem normalnom ivotu. Ozbiljnost i dubinu svoga problema najbolje sam sagledavao ne u neodlunosti i stidu koji bi me obuzeli prije odlaska Obite lji Keskin, nego u neodlunosti i odsustnosti snage da ustanem, pozdravim se s njima i krenem kui nakon to sam dugo, dug o sjedio s njima za stolom, veerao i odgledao televizijski program. Osim srama koji sam za osam godina morao osjeati zbog stanja u koje sam zapao, i koji sam doista neopisivo snano i esto osjeao, sramio sam se i zbog toga to nekih noi nisam uspijevao smoi snage da ustanem i odem iz te kue na ukurdumi. Televizijski je program svake noi zavravao izmeu pola dva naest i dvanaest, prikazivanjem zastave, Ataturkova mauzoleja i postrojenih vojnika. Poslije bismo jo neko vrijeme zurili u snijeg na ek ranu - kao da e nekim sluajem poeti emitiranje novoga programa - a onda bi gospodin Tarik rekao: Fusun, keri, iskljui ga ve jednom! Ili bi Fusun sama iskljuila televizor jednim dodirom ruke. Tada bi zapoela moja muka o kojoj ovdje elim progovoriti. U tim trenucima imao sam osjeaj da e im biti ne ugodno ako odmah ustanem i krenem. Nisam uope razmiljao o tome varam li se, nego bih u sebi rekao: Ostat u jo malo pa u onda poi. Jer, vie puta uo sam kako ljudi ogovaraju susjede koji im dol aze gledati televiziju, sjede do kraja programa i odlaze im program zavri i televizor se iskljui, a da na odlasku domainima ni ne poele laku no. A ja nisam elio biti takav. Dakako, Keskinovi su znali da ne dolazim k njima gledati televiziju, nego da elim biti blizu Fusun. Ali, ponekad sam ih znao nazvati i teti Nesibe rei: Mogao bih veeras doi da gledamo Sa stranica povijesti, elei time svojem posjetu dati odreenu oz biljnost. To je pak znailo da sam odmah po zavretku programa trebao ustati i krenuti kui. No ja sam jo neko vrijeme ostajao sjediti nakon to bi iskljuili televizor, potom sam sve vie i vie mislio na to da bih trebao poi, ali nikako nisam ustaja o. Sjedio sam ne miui se, kao da sam se zalijepio za stolac ili za svoj kut na trosjedu u obliku slova L. Poinjao sam se preznojavati od srama, trenuci su prolazili jedan za drugim, a otkucaji zidnoga sata postajali uznemirujue buni. U sebi sam stotinu puta po navljao rijei sada idem, ali se nisam pomicao nego sam i dalje ostajao sjediti na istome mjestu. Ni danas, nakon toliko godina, ne mogu objasniti pravi razlog te svoje oduzetosti, kao to ne mogu objasniti ni ljubav koju s am doivio. Na pamet mi padaju neki drugi razlozi koji su me u tim trenucima zadravali u njihovoj kui. Mogu ih izloiti ovim redom: 1. Kad god bih rekao da je kasno i da moram poi, gospodin Tarik ili teta Nesibe rekli bi: Sjednite jo malo, gospodine Ke male, ba nam je lijepo! i tako me zadravali. 2. Ako razlog mome zadravanju nisu bile te rijei, onda je to bio Fusunin draesni osmijeh ili tajnoviti pogled od kojega bi mi se zavrtjelo u glavi. 3. U tome asu netko bi zapoeo neku novu priu ili temu. Ostajao bih sjediti jo dvadesetak minuta, uznemiren, jer mi je bilo neugodno ustati prije nego to pria zavri. 4. Ako bi mi se pogled susreo s Fusuninim, zaboravio bih na vrijeme. Kad bih poslije kriomice pogledao na sat, shvatio bih da je prolo etrdeset, a ne dvadeset minuta. Tada bi me obuzeo nemir. Opet bih domainima rekao da moram poi, i op et bih ostao sjediti. A kako ne bih krenuo, ljutio bih se na svoju slabost, na tu svoju oduzetost, i toliko se uasno sramio da mi je ivo t postajao neizdrivim. 5. U takvim situacijama traio bih neki nov izgovor za to to jo uvijek sjedim i tako si davao jo malo vremena. 6. Gospodin Tarik bi sebi natoio jo jednu aicu rakije, moda sam mu se i ja trebao pridruiti. 7. Ako priekam pono i kaem da je pono i da bih morao poi, olakat u sebi odlazak. 8. Moda je etin u kavani usred kakva razgovora, malo u priekati. 9. Dolje, pred vratima, sjede mladii iz susjedstva, pue i razgovaraju. Ako sada izaem, sigurno e me ogovarati. (Godinama mi je smetao muk koji bi zavladao meu njima kad bih dolazio Keskinovima ili odlazio od njih. No uvjerili su se da smo Fer idun i ja u dobrim odnosima, pa mi nisu imali to prigovoriti u obranu asti etvrti.) Smetala mi je i Feridunova prisutnost i njegova odsutnost. Ve sam i iz Fusuninih pogleda shvaao ozbiljnost svoje situacije. Problem je bio u tome to je nada koju s u mi ulijevali njezini pogledi ujedno znaila produavanje moje patnje. Kad bih se usto sjetio koliko Feridun ima povjerenja u svoju enu, zakljuio bih da njih dvoje ive u sretnome braku, pa bih jo vie patio. Feridunova nezainteresiranost najbolje se dala objasniti tabuima i tradicijom. U zemlji, a pogotovo u siromanim i

zaostalim sredinama, gdje se ve i gledanje, a kamoli snubljenje udane ene u nazonosti njezinih roditelja smatrali opravdanim razlogom za ubojstvo, ak je i meni bilo logino da Feridun misli kako mi nee pasti na pamet oijukati s Fusun dok u krugu sretne Obitelji gledam televiziju. Moja ljubav i ponaanje za obiteljskom trpe zom bili su toliko sputani zabranama i diskrecijom da smo svi bili obvezni pokazati kako znamo da o ljubavi ne moe biti ni govora, ak i ako postane jasno da sam slijepo zaljubljen u Fusun. ' Bili smo sigurni da se o ta pravila nikada neemo ogrijeiti. Kad sam o tome dobro promislio, sinulo mi je i to da mogu tako esto posjeivati Fusun upravo zahvaljujui tim pravilima i obiajima, a ne unato njima. Rei u jo neto s namjerom da zadrim vau pozornost na ovome vanom dijelu svoje pripovijesti. U suvremenome zapadnom svijetu odnosi su izmeu mukarca i ene slobodniji; ondje nema krae djevojaka i zabrane susreta mukaraca i ena koji nisu u rodu. Da u takvim okolnostima etiri -pet puta na tjedan odlazim Keskinovima, dakako da bi na kraju svatko mislio kako to inim radi Fusun, pa bi mi ljubomorni mu morao zabraniti da dolazim. Prema tome, u takvoj zem lji ne bih mogao provoditi vrijeme s njima, a moja ljubav prema Fusun ne bi se mogla razviti do takvih razmjera. Kad je Feridun bio kod kue, nije mi bilo teko ustati i otii kad za to doe vrijeme. No ako je bio vani s prijateljima filmaima, ostajao sam sjediti do kasno u no, i nakon to se televizor iskljui. Nisam razmiljao o tome govore li mi iz puke uljudnosti Popijte jo jedan aj! ili: Ostanite jo malo, gospodine Kemale! pa bih ponekad sam sebi rekao da u otii kad Feridun doe. Ali, za svih tih osam godina nisam uspio dokuiti je li bolje otii prije ili poslije njegova dolaska. Prvih mjeseci i godina inilo mi se da e biti puno bolje akt) odem prije nego to se Feridun vrati. Zbog toga sam se osjeao loe, vrlo loe kad bi me zatekao u kui i kad bi nam se pogledi sreli. Za takvih sam noi kod kue, na Niantau, morao popiti barem jo tri rakije da bih uope mogao zaspati. Osim toga, ustati im Feridun doe znailo bi da mi se on ne svia i da k njima dolazim radi Fusun. Stoga sam morao posjediti jo barem pola sata, a to mi je poprilino vezivalo ruke i pojaavalo osjeaj srama. S druge strane, kad bih otiao prije njegova povratka, to bi se moglo protumaiti kao priznanje krivnje i srama, pa i kao oito izbjegavanje. Na to nisam mogao pristati. Nisam se mogao ponaati kao neasni enskar iz europskih romana koji otvoreno flertuje s groficom, a potom se iskrade iz zamka kratko prije grofova povratka! Usto, kad bih i otiao prije nego to Feridun doe, morao bih to uiniti znatno prije njegova povratka. To bi pak znailo se od Keskinovih moram rano oprostiti. A to nisam mogao! Ni u ranim, ni u kasnim satima nisam mogao ustati i otii. Sjedio bih na svome mjestu ne miui se, kao laa nasukana na kopno, kao utjelovljenje nesposobnosti i stida. Pokuavao sam uhvatiti Fusunin pogled kako bih se oraspoloio. Kad bih u jednom trenutku lucidnosti shvatio da ne mogu ustati i otii, i da to jo neko vrijeme neu moi uiniti, zasigurno ne tako skoro kako sam mislio, naao bih neki nov izgovor za to to i dalje ostajem sjediti. Pomislio bih: io. Priekat u Feriduna da porazgovaramo o tom i tom problemu u vezi sa scenarijem. Nekoliko puta pokuao sam to uiniti kad bi se Feridun vratio kui. Feridune, postoji bri nain da saznamo miljenje Povjerenstva za cenzuru. Zna li to? upitao sam ga jedanput. Moda reenica i nije glasila ba tako, no svakako sam rekao neto slino. Za stolom je istoga asa zavladala mrtva tiina. U kavani Kod Panajota bio je sastanak ljudi s Erler-filma, ree Feridun. Potom je poljubio Fusun kao muevi u amerikim filmovima kad se vrate s posla - napola iskreno, napola s nauenom kret njom. Katkad bih po Fusuninu zagrljaju zakljuio da su se stvarno poljubili, pa bih se oneraspoloio. Feridun je samo ponekad ostajao s nama na veeri; veinom je izlazio iz kue, sjedio po kavanama s ljudima iz filmskoga svijeta, sa snimateljima i filmaima sa seta, odlazio na kune zabave i ivio burnim drutvenim ivotom s tim nezadovoljnim ljudima koji su se iz kojekakvih razloga svaali, jedni druge ogovarali, bili buni ili pak potiteni. Feridun je odve ozbiljno shvaao matanja i svae tih ljudi koji su stalno jeli, pili i zabavljali se. Usreila bi ga mala radost nekoga njegovog prij atelja filmaa, no jednako bi ga tako i rastuilo zdvajanje drugoga. Kad god bih vidio te ljude, shvatio bih da sam uzalud alio mislei kako zbog moga dolaska Fusun ne moe otii s muem na zabavu. Ionako bi u noima kad im nisam dolazio, a to je bilo jednom ili dva puta na tjedan, odjenula jednu od svojih svilenih koulja, prikvaila na nju neki od broeva u obliku leptira koje sam joj donosio, odlazila s muem na Bejoglu i satima sjedila u restoranima kao to su Pelur, Perde ili njima slini. Poslije sam od Feriduna saznavao detalje o tome kako su se proveli prethodne noi. I Feridun i ja znali smo da teta Nesibe prieljkuje Fusunin to skoriji angaman na nekom filmu, dobrom ili loem. Isto tako, bilo nam je jasno da o toj temi ne treba govoriti u nazonosti gospodina Tarika. Bio je na naoj st rani, no mi ga nismo htjeli uvlaiti u te poslove. S duge strane, htio sam da i on zna kako Feridunu pruam materijalnu potporu. Tek godinu dana nakon osnutka Limun-filma saznao sam od Feriduna da je njegov punac znao kako mu pomaem. Te sam godine izvan kue Obitelji Keskin razvio s Feridunom poslovno, tovie i osobno prijateljstvo. Bio je pravi prijatelj, iskren i dobronamjeran ovjek. Povremeno smo se nalazili u uredu Limun -filma i razgovarali o scenariju, o problemima koje je stvaralo Povjerenstvo za cenzuru i o glumcima koji bi s Fusun mogli biti u glavnoj ulozi. Dvojica vrlo poznatih i naoitih glumaca ve su bili najavili da su spremni igrati u Feridunovom umjetnikom filmu, ali on i ja bili smo sumnjiavi prema njima. Nismo vjerovali da ta dvo jica razmetljivih enskara koji u povijesnim filmovima ubijaju

bizantske sveenike i jednim zamahom rue desetke razbojnika imaju asne namjere. Znali smo da e se odmah poeti udvarati Fusun. Profesionalizam tih brkatih glumaca ogledao se i u tome to su daval i dvosmislene izjave iz kojih se moglo pomisliti kako su spavali sa svojim filmskim partnericama, pa ak s djevojkama mlaima od osamnaest. Novinski naslovi kao to su Poljupci u filmu su pravi ili Zabranjena ljubav na setu bili su vaan dio filmskoga biznisa jer su pridonosili slavi glumaca i privlaili velik broj gledatelja u kino. Feridun i ja kanili smo drati Fusun podalje od tih runih stvari. Kad smo donijeli zajedniku odluku da emo je zatititi od takvih tipova, raunali smo s time da e Feridun zbog toga izgubiti dio prihoda, te sam iz Satsatovih sredstava uplatio jo novca na raun Limun-filma. U to vrijeme poelo me brinuti Fusunino ponaanje. Jedne veeri kad sam otiao k njima na ukurdumu, teta Nesibe mi je, gotovo ispriavajui se, rekla kako je Fusun otila s Feridunom na Bejoglu. Nisam pokazao da sam razoaran, zadrao sam to za sebe i mirno sam gledao televiziju s gospodinom Tarikom i tetom Nesibe. Dva tjedna poslije, jo jednom se dogodilo da je Fusu n naveer izala s muem. Na to sam pozvao Feriduna na ruak i rekao mu kako za na umjetniki film nije dobro da se Fusun tako esto nalazi u drutvu pijanih filmaa. Feridun je trebao rei Fusun da naveer mora ostajati kod kue, a kao razlog je treba o navesti to to dolazim k njima. Dugo sam obrazlagao Feridunu kako je to bolje i za obitelj i za film koji emo snimati. Vrlo me je zabrinulo to to moje upozorenje nije shvaeno ozbiljno. Kad ih jedne veeri ponovo nisam zatekao kod kue, shvati o sam da Feridun i Fusun i dalje odlaze u Pelur i na slina mjesta, iako neto rjee nego prije. I tu sam veer proveo s gos podinom Tarikom i tetom Nesibe gledajui televiziju. Sjedio sam do dva iza ponoi, kao da sam zaboravio koliko je sati - Feridun i Fusun tek su se tada vratili kui - i priao gospodinu Tariku i teti Nesibe o Americi, gdje sam studirao nekoliko godina: Amerikanci su jako marljivi ljudi, dobronamjerni i naivni; naveer rano odlaze na poinak; na nagovor roditelja, ak i djeca iz najbogatiji h Obitelji jutrom sjedaju na bicikl i od vrata do vrata raznose novine i mlijeko. Sluali su me sa zanimanjem i smijekom kao da priam ale. Onda je gospodin Tarik upitao neto to ga je jako zanimalo: zvuk telefona u amerikim filmovima posve je drukiji od naega. Zvone li u Americi svi telefoni na isti nain, ili samo u filmovima imaju takav zvuk? U jednome sam se trenutku zbunio i shvatio da sam zaboravio kako u Americi zvone telefoni. Ta je spoznaja kod mene u tim kasnim nonim satima stvorila dojam da mladost i sloboda koje sam ivio u Americi pripadaju prolosti. Gospodin Tarik oponaao je zvuk telefona iz amerikih filmova. A ako je film kriminalistiki, onda telefon zvoni neto jae. Doarao nam je njegovu zvonjavu. Bila su dva sata poslije pono i, a mi smo pili aj, puili i smijali se. Ni danas ne mogu sa sigurnou rei jesam li kod njih ostao tako dugo da Fusun vie ne bi izlazila kad doem k njima, ili zato to bih bio nesretan ako je ne bih vidio. Ali, kad sam jo jednom s Feridunom ozbiljno porazgovarao o tome i objasnio mu kako zajedno moramo zatititi Fusun od drutva pijanih filmaa, njih dvoje vie nisu zajedno izlazili tijekom veeri koje sam provodio u njihovoj kui. Tih dana Feridun i ja poeli smo razgovarati o ideji da snimimo komercijalni film koji e biti materijalna potpora umjetnikome filmu, i u kojem e igrati Fusun. Moda je i taj plan s filmom u kojem ona nee glumiti mogao uvjeriti Fusun da naveer treba ostajati kod kue. No ona je smislila osvetu: ponekad je odlazila na poinak prije nego to bih otiao. Ja sam iz toga njezinog postupka zakljuivao da se ljuti na mene. Meutim, nikada nije gubila nadu da e postati filmska zvijezda. Kad bih sljedei put doao, obraala mi se ljubaznije nego inae, pitala me za majku ili bi mi na tanjur stavila jo jednu porciju rie. Tek tada nisam mogao ustati i otii. Moje prijateljstvo s Feridunom postajalo je sve vee, ali mi nije nimalo pomoglo da se oslobodim neodlunosti i naveer odem kui prije nego to se on vrati. Kad bi kroio u kuu, ja bih se meu njima smjesta osjetio kao kakav viak. Ba kao kad u snu vidim neki svijet kojemu ne pripadam, a uporno mu elim pripadati. Ne mogu zaboraviti izraz Feridunova lica kad se jedne noi vratio vrlo kasno (od stida nisam mogao pogledati na sat) i vidio da ja jo uvijek sjedim. Bilo je to jedne noi u oujku 1977. godine; na televiziji su u zadnjim vijestima prikazivali eksplozije bombi na politikim skupovima i u kavanama te atentate na opozicijske politiare. Feridun je imao tuan pogled dobronamjerna ovjeka istinski zabrinuta za mene. Istodobno, izraz njegova lica bio je blag, optimistian, nevin, ispunjen dobrotom; bio je to izraz osobe koja sve prihvaa kao mogue i zbog kojega mi se Feridun inio poput nerjeive zagonetke. Poslije dravnoga udara 12. rujna 1980. zabranili su izlazak na ulice nakon deset sati naveer, to je postavilo granicu na moj tada ve dugotrajni problem oko odreivanja trenutka u kojem u otii. No moj se problem nije rijeio policijskim satom. Naprotiv, kao da je postao jo vei zato to sam ga proivljavao u kraem vremenu. Dok je policijski sat bio na snazi, moja kriza oko odlaska nastupala je poslije pola deset. Svakoga sam trenutka samome sebi i ustro i bijesno govorio Sad u ustati, a i dalje sam nepomino sjedio. Vrijeme je istjecalo, nije mi ostavljalo ni trenutka predaha i oko dvadeset do deset poinjala me je hvatati panika. Kad bih najzad istrao na ulicu i uskoio u Chevrolet, poinjao bih se panino brinuti hoemo li etin i ja stii kui prije poetka policijskoga sata; svaki put kasnili smo koju minutu. Vojnici nisu zaustavljali automobile koji su malo iza deset (poslije je granica pomaknuta na jedanaest) jurili ulicom. Na povratku smo na Taksimu, Harbije i Dolmabahe viali prometne nesree; izazivali su ih vozai koji su jurili kao ludi da prije policijskoga sata stignu na odredite. Gledali smo ih kako izlaze iz automo bila i odmah zapoinju tunjavu. Sjeam se da smo jednom iza palae Dolmabahe vidjeli pijana ovjeka s psom kako izlazi iz plymoutha obavijenoga plavim dimom. Iz jednog taksija, u kojemu je poslije izravnog sudara eksplodirao hladnjak, dizao se dim kao iz

hamama na Dagaloglu. Na povratku smo osjeali strah od uasne tame u uskim ulicama i pustoi u onim napola osvijetljenima. Sjeam se da sam jedne noi, kad sam napokon stigao kui i pio posljednju aicu prije spavanja, molio Boga da se vratim normalnom ivotu. Ali ni sada, mnogo godina kasnije, nisam siguran jesam li se doista elio osloboditi te ljubavi, te svoje vezanosti za Fusun. Svaka lijepa, ljubazna i draga, makar i posve obina rije koju bi mi uputila Fusun ili bilo tko od ukuana prije nego to bih napustio kuu, naas bi u meni probudila nadu i osjeaj da e Fusun opet biti moja i da svi ti moji posjed nisu uzalud. U tim prigodama mogao sam otii kui ne muei se previe pitanjem kada bih morao krenuti. Osjeao bih neopisivu sreu kad bi mi Fusun za stolom, posve neoekivano, uputila koju lijepu rije, na primjer: Oiao si s e. Dosta ti je skratio kosu, ali lijepo ti stoji. (i6 . svibnja 1977.) Ili kad bi njezina majka, mislei na mene, njeno rekla: Obraduje se uf- tama kao dijete. (17. veljae 1980.) Ili kad je godinu dana poslije, kad sam jedne snjene veeri uao u kuu, rekla: Nismo jo sjeli za stol. ekali smo te. Rekli smo, Kemal e veeras sigurno doi. ak i da sam doao loe raspoloen, ak i da mi se raspoloenje kvarilo dok sam gledao televiziju, u takvim sam noima odluno ustajao kad bi dolo vrijeme za polazak, u jednom koraku stizao do male vjealice kraj vrata, uzimao kaput i bez odugovlaenja izlazio van. Odlazak iz kue bio mi je mnogo laki kad bih prvo doao do vrata, odjenuo kaput i potom kazao Ne ljutite se, morao bih krenuti. Kad god bih njihovu kuu napusti o ranije, dobro bih se osjeao u automobilu kojim je upravljao etin -efendija, te nisam mislio na Fusun, nego na sutranje poslove. Kad bih dan-dva poslije ponovo otiao k njima na veeru i, uavi u kuu, ugledao Fusun, smjesta bih shvatio koje me to dvije stvari vuku u njihovu kuu. i. Dok sam bio daleko od Fusun, svijet me uznemirivao kao da je slagalica sastavljena od posve ispremetanih dijelova. Kad bih ugledao Fusun, osjetio bih kako istoga trenutka sve dolazi na svoje mjesto, pa bih se opustio mislei o svijetu kao o smislen u i lijepu mjestu. 2 . Kad bih naveer doao k njima i moj se pogled sreo s njezinim, u meni bi poinjao rasti osjeaj pobjede zato to sam i te noi smogao snage doi unato svim znamenjima koja ubijaju ponos i nadu, unato svemu. Odsjaj te sree obino sam viao i u Fusuninim oima. Ili sam tako mislio. No, nasluujui da sam upornou i odlunou ostavio dojam na nju, vjerovao sam da je moj ivot lijep.

58 TOMBOLA Novogodinju no s 1976. na 1977. godinu proveo sam u kui Obitelji Keskin igrajui tombolu. Moe biti da sam se toga sjetio zato to sam maloas govorio o svome lijepom ivotu. Ali, to to sam Novu godinu doekao zabavljajui se u njihovoj kui, vano je kao pokazatelj tada ve neporecive promjene u mome ivotu. Sa Sibel sam se bio raziao, morao sam se udaljiti i od staroga drutva, mnoge sam navike promijenio ve samim tim to sam etiri -pet puta na tjedan odlazio Keskinovima, no sve do te nove godine pokuavao sam uvjeriti i sebe i ljude iz svojeg okruenja kako jo uvijek vodim stari nain ivota i kako mu se uvijek mogu vratiti. Od Zaima sam saznavao vijesti o prijateljima s kojima sam se prestao viati iz vie razloga: da prekinem svaku vezu sa Sibel, da nikoga ne povrijedim runim sjeanjima i da ne moram objanjavati zato sam se povukao iz toga drutva. Sa Zaimom sam se viao u Foajeu, Garai ili kojem od novootvorenih restorana za klijentelu iz visokoga drutva. Poput ozbiljnih kolega koji zanese no razgovaraju o poslu, dugo bismo jedan drugome pripovijedali o svome ivotu i o tome to radimo. Zaim vie nije bio zadovoljan svojom vezom s Aje, djevojkom Fusuninih godina. Govorio je da je premlada, da ne razumije nje gove brige i probleme i da se ne moe uklopiti u nae drutvo, a na moja pitanja kategorino je odgovarao da nema novu djevoj ku ili neku koja mu se svia. Iz njegovih sam rijei zakljuio da u vezi nisu ili dalje od poljupca, da je djevojka oprezna i suzdrana i da e se paziti sve dok ne bude posve sigurna u Zaima. Zato se smije? upitao je Zaim dok mi je to priao. Ne smijem se. Da, smije se, rekao je. Uostalom, ba me briga. Da ti kaem jo neto emu e se smijati. Nurdihan i Mehmet se viaju takorei svih sedam dana u tjednu i obilaze restorane i klubove. Mehmet izvodi Nurdihan u none klubove, gdje sluaju stare pjesme i klasinu tursku glazbu. Nalaze pjevae od sedamdeset- -osamdeset godina koji su neko davno pjevali na radiju, i drue se s njima. Stvarno? Nisam znao da Nurdihan uiva u tome. S Mehmetom je zavoljela tu muziku. Ni Mehmet, dodue, ne zna ba mnogo starih pjesama. Sada ih ui kako bi ostavio dojam na Nurdihan. Zajedno odlaze u antikvarnice i kupuju stare knjige, a na buvljaku stare ploe. Naveer odlaze i u Maksim i kasino na Bebeku i sluaju Muzejen Senar. Ali, nikada zajedno ne sluaju ploe. Kako to misli?

Svake veeri odlaze u noni klub, ree Zaim obazrivo, ali nikada nigdje ne ostaju nasamo. Kako zna? Gdje da se nau? rekao je Zaim. Mehmet jo uvijek ivi s roditeljima. Ali ima stan negdje na Maki, u njega odvodi djevojke. Iao sam s njim onamo na au viskija, ree Zaim. To je garsonijera. Ako je Nurdihan pametna, onamo nipoto nee otii. Ode li, shvatit e da se Mehmet ba zbog toga nee njome oeniti. ak sam se i ja osjeao neugodno. Susjedi kroz pijunku na vratima gledaju je li opet doveo koju curu. A to bi drugo? U ovome gradu neenji nije lako nai stan za iznajmljivanje. Neka ode u Hilton, ree Zaim. Ili neka kupi stan u nekoj dobroj etvrti. Ali Mehmet voli obiteljski ivot s roditeljima. I ti voli, ree Zaim. Kazat u ti neto kao prijatelj, nemoj se ljutiti. Neu. Dovodio si Fusun u stan u Apartmanu Milosre. Da si onamo dovodio Sibel umjesto to si se s njom nalazio u uredu kao da radi neto tajno i zabranjeno, vjeruj mi da biste i danas bili zajedno. Je li ti to Sibel rekla? Nije. Ne brini se, ree Zaim, Sibel ni s kim o tome ne govori. Zautjeli smo. Raspoloenje mi je splasnulo kad je ugodno ogovaranje dolo do moga sluaja i kad smo o mome ivotu poeli govoriti kao o nesrei koja me zadesila. Primijetivi to, Zaim poe priati kako su se jedne noi u sitnim satima on, Mehmet, Nurdihan, Tajfun i Mi Faruk sastali kod zalogajnice sa specijalitetima od fileka na Bejogluu. Potom su svi zajedno, dvama automob ilima, otili na Bospor. Jednom su pak on i Aje pili aj i sluali muziku na Emirganu, i ondje sluajno naletjeli na Kopilana Hilmija i ostale, te su zajedno, etirima automobilima, na jprije otili u Parisien, koji je tek bio otvoren na Bebeku, a odatle u noni klub Vrt tulipana, gdje je svirao sastav Srebrno lie. Zaim mi je o tim izlascima priao s pretjeranom hvalom kako bi me podsjetio na ivot koji sam neko vodio i potaknuo u meni elju da se vratim nonim izlascima. Dok je govorio, uope nisam razmiljao o mogunosti da se vratim meu njih, ali kasnije, naveer, sjedei kod Obitelji Keskin, uhvatio sam sebe kako mislim na te izlaske. No nemojte iz toga zakljuiti da sam bio nesretan zato to nisam sa svojim starim prijateljima i to vie ne odlazi m na zabave. Samo me je ponekad, dok sam sjedio za stolom kod Keskinovih, obuzimao osjeaj da se na svijetu nita ne dogaa, a ako se i dogaa, da smo posve daleko od tih zbivanja. Bit e da me taj osjeaj svladao i u noi kad je nastupila 1977. godina jer se sjeam kako sam se usred proslave umirio i zamiljao to rade Zaim, Sibel, Mehmet, Tajfun, Mi Faruk i drugi prijatelji. (Zaim je za svoj ljetnikovac nabavio grijalice, poslao je kuepazitelja da zapali vatru u kaminu i organizirao zabavu za sve.) Kemale, rekla je Fusun, izvukli smo dvadeset sedam. Ti ima taj broj. Kad je vidjela da ne mislim na igru, stavila je na moju kartu zrno graha i rukom pokrila broj 27, nasmijeila se, rekla da se ukljuim u igru i naas me pogledala ravno u oi, paljivo, zabrinuto, ak njeno. Ja sam u kuu Obitelji Keskin, naravno, odlazio samo s jednom eljom - da dobijem Fusuninu panju. Bio sam neizrecivo sre tan. Ali tu sreu nisam lako postizao. Htio sam sakriti od majke i brata da u novogodinju no provesti kod Keskinovih - od majke, da me ne saalijeva. Stoga sam najprije veerao kod kue. Potom su Osmanova djeca, moji neaci, predloila baki da za igramo tombolu. Odigrao sam s njima j ednu partiju. Sjeam se da mi se tijekom te igre, u kojoj je sudjelovala cijela obitelj, pogled susreo s Berininim i da je ona u tome asu podigla obrve kao da kae Pa to je sad to? mislei na prizor sretne Obit elji na okupu. Doapnuo sam joj: Nita. Zabavljamo se, kao to vidi. Neto kasnije rekao sam da moram ii na zabavu kod Zaima. Prije nego to sam urno izaao iz kue, pogled mi se ponovo susreo s Berininim pogledom, iz kojega se razabiralo da me ona ita, no niim nisam pokazao da sam toga svj estan. Dok je automobil kojim je upravljao etin jurio prema kui Obitelji Keskin, bio sam uznemiren, ali i sretan. Sigurno su misli li da u doi na veeru. Prvi put spomenuo sam teti Nesibe da novogodinju no elim provesti s njima, a jednom sam joj, ka d smo na vratima ostali sami, rekao da u svakako doi. To je znailo: Molim vas, neka Fusun te noi ne ide nikamo s muem i prija teljima! Jer, teta Nesibe je drala da je sramota, pa i nezrelo od Fusun da ne bude kod kue kad dolazim k njima zato to kra jnje dobrohotno podravam njihov filmski projekt i osjeam se dijelom njihove Obitelji. Teta Nesibe rekla je kako smatra nezrelim i to to Feridun izlazi naveer dok sam ja kod njih. Kako nitko nikome nije prigovarao zbog toga, tu smo njegovu nezrelost u tke prihvatili. Uostalom, teta Nesibe ponekad je Feriduna nazivala djetetom kad bi o njemu govorila u njegovoj odsutnosti. Prije nego to sam izaao iz kue, uzeo sam nekoliko paketia koje je majka pripremila za pobjednika na tomboli. Kad sam se, stigavi do zgrade Obitelji Keskin, ustrao uza stube i uao - a prije toga imao sam sreu da mi se pogled susretne s Fusuninim izvadio sam majine paketie iz plastine vreice i poredao ih po rubu stola u blagovaonici radosno rekavi: Ovo su nagrade za pobjednike na tomboli. I teta Nesibe je za tombolu pripremila raznovrsne sitne nagrade, kao to je i moja majka inila za No vu godinu jo od vremena kad smo bili djeca. Spojili smo njezine s nagradama moje majke. Te smo noi bili toliko sretni igrajui tombolu da smo je igrali i sljedeih osam godina svake novogodinje noi, spajajui nagrade tete Nesibe s onima koje bih ja donio.

Ovdje izlaem tombolu koju smo koristili svih osam novogodinjih noi koje smo proveli u Fusuninoj kui. I moja se majka jednim istim kompletom tombole sluila punih etrdeset godina, od kraja pedesetih do kraja devedesetih, zabavljajui u novo godinjim noima najprije mene, moga brata i nae roake, a po slije svoje unuke. Teta Nesibe postupala je kao i moja majka: pred kraj novogodinje zabave, kad se igra zavri, nagrade podijele, a djeca i susjedi ponu drijemati i zijevati, paljivo bi skupljala dijelove kompleta, brojala drvene ploice oznaene brojevima (90 komada), koje se izvlae iz pliane vreice, slaga la kartonske podloge na kup i vezivala ih vrpcom, sakupljala u jednu vreicu zrna graha kojima smo se koristili da na kartama oznaimo brojeve koji su izvueni iz vreice, i sve to spremala nekamo do sljedee Nove godine. Kad danas, poslije toliko godina, ponem nekome posve otvoreno pripovijedati o ljubavi koju sam doivio i isticati sve to se na nju odnosilo, zapaam kako ve samo igranje tombole u novogodinjoj noi jasno govori o duhu tih arobnih i neobinih go dina. Tombolu, napolitansku igru kojom se zabavljaju talijanske Obitelji okupljene u boinoj noi, u Istanbulu su - kao i mnoge druge novogodinje zabave i obiaje - preuzeli od levantinskih i talijanskih Obitelji poslije Ataturkove reforme kalendara te je ubrzo postala nezaobilaznom novogodinjom zabavom. Osamdesetih godina novine su uoi Nove godine itateljima poklanjale komplete tombole od jeftinoga kartona, s plastinim ploicama oznaenim brojevima. Tih su se godina na gradskim ulicama po javile tisue igraa tombole s crnim vreicama u rukama koji su dobitnicima za nagradu davali krijumarene amerike cigarete ili viski. Ti ulini igrai izmislili su igru koja se moe nazvati mini tombola. Sluei se dvjema vreicama (jedna je bila la na), uzimali su novac graanima koji su uvijek bili spremni okuati sreu na ulici. Rije tombola ula je u turski u znaenju izvlaenje ili igra na sreu, i to u vrijeme kad sam poeo odlaziti k Fusun etiri -pet puta na tjedan. Iz mnotva nagrada koje su majka i teta Nesibe namijenile pobjednicima novogodinje tombole briljivo sam odabrao nekoliko predmeta i sada ih razgledavam s uzbuenjem pravoga muzejskog kustosa i s ushienjem ovjeka koji svoju pripovijest moe pripovijedati kao priu o stvarima. Teta Nesibe svake je godine meu nagrade na tomboli uvrtavala mali djeji rupi, obino za djevojice, kao to je inila i moja majka. Nije li taj obiaj znaio ovo: novogodinjoj tomboli najvie se raduju djevojice, ali te noi i mi odrasli sretn i smo ba kao djeca. Kad god je u naoj kui tko od odraslih na tomboli dobio tu nagradu namijenjenu djeci, rekao bi: Ba mi je trebao jedan ovakav rupi! Na te rijei otac i njegovi prijatelji potajice bi namignuli jedni drugima, kao i uvijek kad u prisutno sti djece govore dvosmislene rijei. To sporazumijevanje mimikom budilo je u meni osjeaj da odrasli hine sudjelovanje u tomboli, da nas djecu izigravaju, kako se to neko govorilo, i zbog toga sam bio uznemiren. Kad sam poslije mnogo godina, jedne kine novo godinje noi 1982. godine, kod Keskinovih prvi uspio popuniti niz brojeva na svome kartonu, viknuo sam kao dijete: Gotovo! Bravo, Kemale! rekla je teta Nesibe i pruila mi djeji rupi. Ba mi je i trebao! rekoh. To je Fusunin rupi, uzvrat i teta Nesibe posve ozbiljno. Tada sam shvatio da sam te noi u kui Obitelji Keskin igrao tombolu bez ikakva pretvaranja, posve nevino, kao to to ine djeca iz susjedstva kad se ukljue u igru. I Fusun i teta Nesibe, ak i gospodin Tarik, drali su se barem malo neozbiljno, t u i tamo su glumili, ali ja sam bio potpuno iskren. itatelji i posjetitelji Muzeja zamjeuju da o svemu to je od mene uinila ljubav prema Fusun sada pripovijedam s podsmijehom koji ponekad granii s ironijom, pa ih molim da imaju na umu da sam bio posve iskren i nevin dok sam proivljavao te trenutke. To to je majka svake godine meu nagrade stavljala nekoliko pari djejih arapa stvaralo je u nama osjeaj da su te nagrade neto to se kupuje jer je potrebno. Taj je osjeaj umanjivao ar darivanja, ali smo ipak nove arape, rupie, mua r u kojemu smo u kuhinji tucali orahe ili jeftin ealj kupljen u Aladinovom duanu makar zakratko uvali kao da su vrjedniji nego to j esu. No u Obitelji Keskinovih djeca su se radovala pobjedi u igri, a ne arapama. Danas, poslije toliko godina, mislim d a je razlog bio sljedei: kod njih nagrade kao da nisu pripadale nekome od lanova Obitelji nego cijeloj kui i Obitelji, poput ovih arapa ovdje, ali to ipak nije bilo sasvim tako. Slutio sam da na gornjem katu ima jedna soba, jedan ormar koji Fusun dije li sa svojim muem i da u njemu dri osobne stvari pa sam esto zamiljao tu sobu i stvari u njoj, Fusunine haljine. Ali u novogodinjoj noi igra m tombolu ba zato da ne razmiljam o tome. Ponekad sam, sjedei za stolom kod Keskinovih* nakon dviju popijenih aica rakije pomiljao da i televiziju gledamo kako bismo outjeli osjeaj nevinosti (onaj koji smo imali kad smo igrali tombolu). Dok smo igrali tombolu, ili neke posve obine i mirne veeri gledali televiziju, znao sam potajice ubaciti u dep neki nj ihov predmet (na primjer, licu koja mirie po Fusuninoj ruci; takvih se lica u nekoliko godina nakupio poprilian broj). Kad bih to uinio, osjeaj slobode potisnuo bi na neko vrijeme djeji osjeaj nevinosti; znao sam da mogu ustati i otii kad god poe lim. Antiknu au (uspomena na moga djeda Ethema Kemala), iz koje smo Fusun i ja pili viski za naeg posljednjeg susreta na dan zaruka, donio sam im za Novu 1980. godinu kao poklon- iznenaenje na tomboli. To to sam poslije 1979. odnosio male predmete iz kue Obitelji Keskin, a umjesto njih donosio mnogo skuplje i mnogo vrjednije stvari, bilo je, jednako kao i moja ljubav prema Fusun, neto za to se godinama znalo, ali se nikada nije spominjalo. Stoga nikoga nije zaudilo to se meu mal im poklonima - olovkama, arapama, sapunima - nala i ta skupa aa, tako vrijedna da joj je mjesto moglo biti i u staretinarnici Rafija Portakala. A kad je gospodin Tarik izvukao glavni zgoditak, a teta Nesibe ga stavila na stol, mene je rastuilo to Fu sun niim nije pokazala da je primijetila au koja je bila podsjetnik na najtuniji dan nae ljubavi. A moda je i primijetila, ali je hinila da je ne prepoznaje zato to ju je naljutila moja drskost (te je novogodinje noi i Feridun bio s nama).

Kad god bi u sljedee tri i pol godine gospodin Tarik uzeo au da iz nje pije rakiju, poelio bih prizvati u sjeanje sreu koju sam osjeao posljednjega dana s Fusun. I kraj velike elje to mi, naravno, nikako nije polazilo za rukom (kao ni djetetu kad eli razmiljati o neemu zabranjenom), budui da sam s gospodinom Tarikom sjedio u njegovoj kui. Mo predmeta, dakako, ovisi o uspomenama koje se za njih vezuju, ali isto toliko i o naoj sposobnosti da se sjeamo i zami ljamo. Ti sapuni iz Jedrena u obliku grozdova, dunja, mare lica i jagoda, sloeni u koari, nimalo mi ne bi bili zanimljivi u nekim drugim okolnostima, ak bih rekao da su kiasti. Pa ipak, budui da su bili uvrteni meu nagrade, podsjeaju me na duboki sp okoj i sreu koje sam utio u novogodinjim noima, na to da su oaravajui sati koje sam proveo kod Keskinovih najljepi sati u mome ivotu, kao i na to da polagano protjee tiha melodija naih ivota. Ja iskreno i nevino vjerujem kako ti osjeaji ne pripadaju samo meni i kako e ih mnogo godina poslije doivje ti posjetitelji Muzeja koji budu gledali te predmete. Ovdje izlaem i novogodinje sreke iz tih godina; one su jo jedan dokaz koji potvruje to moje uvjerenje. Teta Nesibe je, ba kao i moja majka, kupovala jednu sreku za izvlaenje glavnoga zgoditka 31. prosinca, i svake je godine stavljala meu nagrade na tomboli. Dobitniku sreke na kunoj tomboli i mi i Keskinovi obiavali smo rei: Bravo! Veeras si ti sretni dobitnik. Vidjet e, sigurno e osvojiti i glavni zgoditak. Na novogodinjim tombolama kod Keskinovih, odigranim u razdoblju od 1977. do 1985. godine, nekom je udnom sluajnou Fusun est puta dobila sreku. Ali, istom tom sluajnou, ni na jednom izvlaenju, koje bi iste veeri prenosili radio i televizija, nije dobila ni premiju ni ulog. Kad bi se i u naoj kui i kod Keskinovih govorilo o kockanju, uvijek bi se spomenula izreka o kockanju, srei i ivotu (osobito kad se gospodin Tarik kartao s gostima): Tko nema sree na kartama, ima u ljubavi. Bio je to nain da gubitnika i zadirkujemo i tjeimo. Tu izreku koristili su svi u odgovarajuoj prigodi, pa i ja, malo zbog pijanstva, a malo i zbog nepromiljenosti; dogodilo se to za Novu 1982. godinu, nakon izravnog televizijskog prijenosa iz vlaenja dravne lutrije, koje se odvijalo u nazonosti izaslanika Prvoga ankarskog biljenikog ureda, i na kojemu Fusun opet nije nita dobila. Budui da gubite na kocki, gospoo Fusun, rekoh oponaajui profinjene likove iz engleskih filmova koje smo gledali na televiziji, dobit ete u ljubavi. U to nimalo ne sumnjam, gospodine Kemale, uzvrati Fusun istoga trena u stilu inteligentnih i otmjenih junakinja iz istih filmova. Krajem 1981. vjerovao sam da sam svladao gotovo polovicu pre preka koje su stajale pred konanim ostvarenjem nae ljubavi; stoga sam najprije pomislio da su te Fusunine rijei simpatina ala. Pa ipak, prvoga dana 1982. godine, dok sam dorukovao s majkom nakon to sam se posve otrijeznio, proleti mi kroz glavu da je Fusun moda htjela rei neto drugo, i uhvati me strah. Srea na koju se odnosio dobitak u ljubavi sigurno nije miljena kao razvod od mua i poetak ivota sa mnom, nego kao neto drugo, to se i nasluivalo iz njezina tona. Uasnut, malo poslije zakljuio sam da nemam pravo. Ono to je Fusun (i mene) uvuklo u taj dvosmisleni razgovor sigurno je bila esto koritena izreka u kojoj se ljubav i kocka dovode u vezu. Igre na sreu, izvlaenje lutrije, tombola i veliki ogla si restorana i mjesta za provod s vremenom su novogodinje doeke pretvorili u razularene zabave na kojima se samo pije, kocka i luduje. U konzervativnim novinama Mili Gazete, Terduman i Hergun izlazili su lanci u kojima se kritizirao taj nain zabave. Sjeam se da se ni majci nije svialo to to neke bogate muslimanske Obitelji na iliju, Niantau i Bebeku kite boino drvce kao to za Boi ine krani u filmovima koje je televizija prikazivala uoi Nove godine, i to to okienim boinim drvcima ukraavaju ulice. Za one poznanike koji su kitili bor majka, istina, nije govorila da su izrodi ili nevjernici, kako su ih nazivali u konzervativnim listovima, nego da su bedasti. Osmanovom mlaem sinu, koji je za Novu godinu elio okititi bor, majka je jednom za objedom rekla: Ionako nemamo uma i zelenila. Nemojmo unitavati svoje crnogorine ume. Uoi Nove godine deseci tisua ljudi obilazili su istanbulske ulice prodajui sreke za novogodinje izvlaenje. Neki od njih odijevali su se u Djeda Mraza i odlazili u bogate etvrti. Jednoga predveerja u prosincu 1980., dok sam birao nagrade za tom bolu kod Obitelji Keskin, opazio sam kako nekoliko srednjokolaca, mladia i djevojaka, na povratku iz kole pred naom zgradom ismijavaju prodavaa lutrije odjevena u Djeda Mraza i povlae ga za bijelu bradu napravljenu od vate. Kad sam im priao, vidi o sam da se u Djeda Mraza preruio kuepazitelj iz susjedne zgrade. Sa srekama u rukama, Hajdar -efendija nijemo je zurio preda se dok su ga djeca ismijavala i izvlaila vatu iz njegovih umjetnih brkova. Nekoliko godina poslije, u slastiarnici hotela Marmara na Taksimu, ukraenoj novogodinjim drvcem, eksplodirala je bomba koju su podmetnuli islamisti. Taj dogaaj razotkrio je bije s konzervativaca izazvan novogodinjim zabavama uz alkohol i kocku. Sjeam se da je za stolom kod Keskinovih vijest o podmet nutoj bombi privukla onoliko pozornosti koliko i plesaica koja se na dravnoj televiziji trebala pojaviti u novogodinjoj noi. A kad se 1981. godine, unato estokome protivljenju konzervativnih listova, na televiziji pojavila najpopularnija plesaica Se rtap, svi mi koji smo sjedili za stolom kod Keskinovih i s nestrpljenjem je oekivali, bili smo zaprepateni. I cijela zemlja ostal a je bez rijei. Naime, plesaicu lijepoga i gipkoga tijela dravna je radio-televizija odjenula u nekoliko slojeva odjee tako da joj se nisu vidjele ni noge, a kamoli trbuh i grudi kojima je stekla svjetsku slavu. Trebali ste djevojci staviti i feredu! Kakva lakrdija! govorio je gospodin Tarik, koji se inae vrlo rijetko ljutio dok je gledao televiziju; koliko god popio, nije se uzrujavao kao mi i nije komentirao ljude na ekranu.

Za nagradni fond tombole nekoliko sam godina Keskinovima donosio kalendar Ministarstva obrazovanja s nacrtanim satom, koji sam kupovao u Aladinovu duanu. Za novu 1981. dobila ga je Fusun. Na moje navaljivanje, te je godine kalendar objeen na zid izmeu kuhinje i televizora, no listove nitko nije otkidao dok ja ne bih doao. Na svakome listu bila je po jedna pjesma za taj dan, potom rubrika na dananji dan, crtei sata koji pokazuju vrijeme molitve i koje mogu razumjeti i nepismeni, recepti za taj dan, kratke povijesne prie, anegdote i pokoja mudra izreka. Teta Nesibe, pet niste otkinuli list na kalendaru, rekao bih na kraju veeri i televizijskoga programa, kad bi dosta rakije ve bilo popijeno, a vojnici na odjavnoj pici zavrili sveani hod i podigli zastavu na jarbol. Proe jo jedan dan, rekao bi gospodin Tarik. Hvala Bogu, nismo gladni, nismo bez krova nad glavom, imamo toplu kuu. to jo ovjeku treba u ivotu! Meni je zbog neega bilo vrlo drago kad bi gospodin Tarik na kraju veeri izgovorio te rijei. Radi njih sam svoju primjedbu odgaao za te kasne sate iako bih ve pri dolasku primijetio da list na kalendaru nije otrgnut. Jo uvijek smo svi na okupu sa svojim najmilijima, rekla bi teta Nesibe i istoga se trenutka nagnula prema Fusun i poljubila je. Kad Fusun nije sjedila uz nju, rekla bi: Doi ovamo, keri moja ljuta! Doi da te majka poljubi i pomazi! Ponekad bi joj Fusun sjela u krilo kao da je djevojica, a teta Nesibe bi je dugo milovala po rukama i vratu, i ljubila je u obraze. Bez obzira na odnose meu njima, majka i ki ni jednom tijekom osam godina nisu propustile taj ritual ljubavi koji je meni vrlo mnogo znaio. Fusun je vrlo dobro znala da ih gledam dok se smiju, milu ju i ljube, ali me nikada nije pogledala. Gledajui ih tako sretne, osjeao sam se posebno dobro; mogao sam odmah, bez velikoga premiljanja, ustati i otii. Ponekad na rijei nai najmiliji Fusun ne bi sjedala majci u krilo, nego bi Ali, djeak iz susje dstva, sjedao njoj u krilo. Ljubila bi ga i milovala, a onda bi mu rekla: Sad poi kui. Tvoji roditelji se ljute zbog toga to dugo ostaje kod nas. Ponekad se Fusun ljutila na majku ako bi se tijekom dana por- jekale. U tome bi sluaju na poziv tete Nesibe odgovarala s Ali, mamaaa! a teta bi na to rekla: Onda barem otrgni list s kalendara da ne pobrkamo dane! Fusun bi se na te rijei malo razvedrila, ustala i otrgnula list s kalendara, a potom bi, osmjehujui se, naglas itala poezi ju i recepte za jela. Teta Nesibe bi na to rekla neto kao: Pa da, odavno nisam skuhala kompot od dunja i groica, ili: Vidi, dospjela je mlada artioka, ali od nje ne moe nita skuhati jer je malena kao dlan. Ponekad bi me neoekivano upitala: Hoete li da napravim zeljanicu? Gospodin Tarik nije odgovarao na takva pitanja kad bi bio odve udubljen u svoje misli, ali Fusun bi me gledala paljivo i be z rijei. Znam da je to inila namjerno i nemilosrdno jer je mislila kako sam postao stalni lan Obitelji i kako ba zbog toga nikada neu rei teti Nesibe to bi mogla skuhati. Iz tih sam se tekih situacija spaavao rijeima: Fusun jako voli pitu, svakako je napravite, teta Nesibe. Nekad bi gospodin Tarik rekao keri da otrgne list kalendara i proita koji se vani dogaaj zbio na taj dan. Fusun bi itala: Treega rujna 1658. zapoela je osmanska opsada tvrave Doppio. Ili: Poslije bitke kod Malazgirta 26. kolovoza 1071. pred Turcima su se raskrilila vrata Anadolije. Daj mi da vidim, rekao bi gospodin Tarik. Pogreno su napisali Doppio. Eto ti sad! Sad nam proitaj mudru izreku. Fusun bi itala: ovjeku je dom tamo gdje mu je eludac pun, a srce veselo. Dok je veselo i podsmjeljivo itala izreku, pogledi nam se izne nada sretoe i ona se uozbilji. Na trenutak zautjesmo kao da razmiljamo o zagonetnom znaenju te izreke. esto sam za stolom kod Keskinovih doivio tu tajnovitu tiinu. Dok sam odsutno pratio televizijski program, krajikom oka gledao Fusun i razgovarao s gospodinom Tarikom o svemu i svaemu, padale su mi na pamet misli koje me nigdje drugdje nisu opsjedale: to je smisao ivota, to je svrha naega postojanja na ovome svijetu. Volio sam te tajnovite tiine, i kako su prolazili mjeseci i godine, shvaao sam da su trenuci kad nasluujemo tajnu ivota tako duboki i posebni zbog moje ljubavi prema Fusun. Stoga sam briljivo uvao stvari koje me mogu podsjetiti na njih. Nastojei ostaviti dojam da ga hou jo jedanput proitati, te sam veeri uzeo list kalendara koji je Fus un odloila na stranu nakon to ga je proitala, i neprimjetno ga gurnuo u dep. Dakako, nisam uvijek imao takvu mogunost. Ne elim da moja pripovijest postane odve duga i smijena zbog raspredanja o tekim situacijama s kojima sam se suoavao dok sam iz kue Obitelji Keskin uzimao vee ili manje, vanije ili manje vane predmete. Ipak, elim ispriati to se dogodilo na kraju novogodinje noi 1982. godine. Kratko prije nego to sam napustio kuu s rupiem koji sam dobio na tomboli, priao mi je djeak Ali, koji se svakoga dana sve vie divio Fusun; drao se posve drukije nego obino, drukije nego nama poznati mali nestako. Gospodine Kemale, gdje vam je rupi koji ste maloas dobili na tomboli? upita. Tu je. Fusunin je, iz vremena kad je bila mala... Mogu li ga jo jednom pogledati? Dragi moj Ali, ne znam kamo sam ga stavio. Znam ja. Stavili ste je u taj dep, sigurno vam je tu. Samo to nije gurnuo ruku u moj dep. Ustuknuh korak. Vani je padala kia, svi su bili na prozoru i nitko nije uo djeakovo pitanje.

Kasno je, a ti si jo uvijek tu, rekoh mu. Tvoji e se roditelji ljutiti na nas. Idem, gospodine Kemale. Hoete li mi dati Fusunin rupi? Neu, apnuh mrtei se. Treba meni.

59
PROVUI SCENARIJ KROZ CENZURU

Imali smo vrlo mnogo posla na tome d a nam Povjerenstvo za cenzuru izda doputenje za snimanje Feridunova filma. Otprije sam iz novinskih vijesti i drugih izvora znao da svi filmovi koji se prikazuju u kinima, domai i strani, moraju proi cenzur u. A koliko je cenzura vaan dio cijeloga postupka nastajanja filma, shvatio sam tek nakon to smo osnovali Limun -film. O odlukama Povjerenstva za cenzuru u novinama je pisalo samo kad bi zabranili prikazivanje filma koji je na Zapadu bio visoko ocijenjen i koji se prouo i u Turskoj. Na primjer, Lawrence od Arabije zabranjen je zato to se u nekim prizorima vrijeaju Turci, a Posljednji tango u Parizu prikazivao se bez i jednoga ljubavnog prizora, tako da su od originalnoga filma ostali samo dosadni, umjetniki dijelovi. Gospodin Hajal Hajati, koji je godinama bio lan Povjerenstva za cenzuru, inae jedan od vlasnika bara Pelur i stalni gost za na im stolom, jedne nam je veeri priao kako on, ustvari, vjeruje u slobodu miljenja i u demokraciju vie nego Europljani, ali da nikako ne doputa (i nee dopustiti) da bilo tko zavodi na estiti i dobroduni narod koristei za tu svrhu tursku filmsku umjetnost. Hajal Hajati bio je istodobno redatelj i producent. Kao i veina drugih lanova Povjerenstva za cenzuru koji su redovito dolazili u Pelur, govorio je da je pristao biti lan Povjerenstva kako bi druge izluivao. Onda bi namignuo Fusun, kao to je inio uvijek kad smisli kakvu alu. Bilo je to nezamjetno namigivanje, kao kad stric namigne maloj neakinji da bi joj dao do znanja da se samo ali. Hajal Hajati je znao da sam Fusunin dalji roak i udvarao joj se samo onoliko koliko sam ja u toj ulozi mogao podnijeti. Nadimak Hajal,fantazija, dali su mu gosti Pelura zato to je tu rije stalno koristio kad bi priao o filmovima koje e u budunosti snimati (idui od stola do stola, gostima je priao o svojim filmovima, ili je sluao ogovaranja). Kad god bi doao u Pelur, sjeo bi za Fusunin stol i, gledajui je ravno u oi, nadugo joj i nairoko priao o nekom od svojih zamiljenih filmova. I svaki put je traio da mu ona, ne marei za komercijalnu stranu, odmah, iskreno kae svia li joj se tema filma. Krasna tema, odgovorila bi Fusun svaki put. Sigurno ete prihvatiti ulogu kad ga budemo snimali, zakljuio bi Hajal Hajati svaki put nakon takva razgovora. Imao je dranje ovjeka koji sve radi po intuiciji i svome unutarnjem glasu. Potom bi dodao: Ja sam posve realan ovjek. Ako bi po vremeno i pogledao u mene dok je sjedio za naim stolom, osjeao sam da to ini zato to zna da nije lijep o i da je sramota da stalno gleda Fusun, pa sam mu se smijeio pokazujui da sam prijateljski raspoloen prema njemu. Fusun i ja smo tijekom tih razgovora shvaali da e proi mnogo vremena prije nego to ponemo sni mati svoj prvi film. Po miljenju Hajala Hajatija, u Turskoj je postojala sloboda filmskoga izraavanja izuzmu li se nepoudni komentari na teme kao to su islam, Ataturk, turska vojska, vjerski dostojanstvenici i slubenici, predsjednik drave, Kurdi, Armenci, idovi i Grci, kao i nepristojni ljubavni prizori. Ponekad je uza smijeh govorio kako i on sam zna da nije tako. Jer, tijekom pola stoljea lanovima Povjerenstva za cenzuru ve je bilo ulo u naviku pod razliitim izgovorima zabraniti svaki film u kojemu ima bilo kakvih provokacija, a ne samo ona filmska djela koja drava zabranjuje zato to uznemiravaju monike. Neki od lanova, a takav je bio i Hajal Hajati, koristili su tu povlasticu proizvoljnoga odluivanja sa zadovoljstvom i podsmijehom. Hajal Hajati volio je alu pa je i nas nasmijavao priajui nam kako su se zabranjivali filmovi u godinama kad je cenzura bila stroga. U toj je prii uivao kao lovac kad opisuje kako je medvjeda stjerao u stupicu. Na primjer, film koji je govorio o doivljajima tvornikoga uvara zabranjen je s obrazloenjem da poniava turske uvare; za film o ljubavi udane ene, usto i majke, prema drugome mukarcu, reeno je da naruava ideal majinstva; jedan veseli film o dogodovtinama djeaka koji je pobjegao iz kole zabranili su zato to loe utjee na odnos djece prema koli. Stoga, ako doista volimo film i ako je za nas vano da se probijemo do nevinoga turskog gledateljstva, moramo se nauiti dobro slagati s lanovima Povjerenstva za cenzuru; neki od njih povremeno dou u Pelur, a svi su dobr i prijatelji gospodina Hajala Hajatija. Dok je to govorio, neprestano je gledao u mene. Iz toga sam shvatio kako mu je cilj bio ostaviti dojam na Fusun. No nikako nismo mogli dokuiti koliko se moemo pouzda ti u gospodina Hajala Hajatija da dobijemo pozitivno miljenje Povjerenstva. Jer, prvi film koji je Hajal Hajati snimio nakon to mu je istekao mandat u Povjerenstvu bio je zabranjen na alost, iz kaprica. Gospodin Hajati bjesnio je kad bi se spomenuo taj sluaj. Film na koji je potroio toliko novca zabranjen je zbog ovog prizora: za veerom se pripiti otac rasrdi zbog toga to salata nije zainjena i izvie se na enu i djecu. Obrazloenje za zabranu filma bilo je da se mora zatititi obitelj kao temeljna institucija drutva. Tonom osobe kojoj je nanesena nepravda Hajal Hajati nam je ispriao kako je taj prizor, kao i jo dvije obiteljske svae koje su naljutile Povjerenstvo za cenzuru, prenio iz svoga ivota. No najvie ga je srdilo to to su film zabranili njegovi bivi kol ege iz Povjerenstva. Jedne je veeri sjedio s njima i pio, a pred jutro se zbog neke djevojke posvaao i gotovo potukao nasred ulice sa

starim prijateljem. Ako je tono ono to se prialo, s blatnjave su ih ulice podigli policajci iz postaje na Bejogluu. Dva stara prijatelja nisu tuila jedan drugoga nego su se, na nagovor policajaca, pred njima pomirila i izljubila. Kako bi svoj film prikazao u kinima i spasio se bankrota, Hajal Hajati paljivo je izrezao sve obiteljske svae koje podrivaju instituciju Obitelji; u fil mu su, uz doputenje Povjerenstva, ostali jedino prizori u kojima krupni, stasiti stariji brat udara mlaega dok ga pobona majka podr ava. Tako je Hajal Hajati i nama objasnio kako je ustvari ipak dobro kad se prizori koje drava smatra spornima cenzuriraju i uklone iz filma. Jer, i takav film moe se prikazati u kinima i, ako ga gledatelji jo uvijek razumiju, moe ak vratiti dio uloenoga novca. Najgora je situacija ako film potpuno zabrane. Na prijedlog pametnih turskih producenata, meu koje sam se i ja, na svoj ponos, poeo ubrajati, drava je dobronamjerno cenzuriranje podijelila u dvije etape. Scenarij se najprije prosljeivao Povjerenstvu za cenzuru koje je davalo pozitivno miljenje o temi i svemu ostalome. Kao i u drugim podrujima za koja graanin od drave mora dobiti radnu dozvolu za djelatnost kojom se kani baviti, tako se i u filmskoj djelatnosti razgranala birokracija koja je radila na izdavanju do zvola i podlijegala korupciji. Te oteavajue okolnosti proizvele su posrednike koji su zaprimali zahtjeve graana i za njih obavljali potrebne birokratske poslove na ishoenju dozvole. Posao posrednika obavljali su pojedinci, no bilo je i malih poduzea osnovanih s tom svrhom. Sjeam se da smo u proljee 1977. u uredu Limun-filma Feridun i ja u vie navrata sjedili, puili i dugo raspravljali o tome tko je prava osoba koja bi Plavu kiu mogla provesti kroz cenzuru. U to vrijeme u filmskim se krugovima kretao jedan mlad o vjek, Grk, drag i vrijedan, poznat po nadimku Daktilo Demir. Njegov je posao bio pripremiti scenarij za cenzuru, a sastojao se u tome da ve gotov scenarij prepie na svome slavnom pisaem stroju unosei neke izmjene. Bio je to krupan mukarac - prije se amaterski bavio boksom (nosio je dres kluba Kurtulu) - dobre due i blage naravi. Nitko nije znao uspjenije od njega u scenariju dotjerati nespretne dijaloge, ublaiti grub odnos izmeu bogataa i siromaha, izmeu radnika i gazde, napadaa i rtve, dobra i zla, te za glavnoga junaka na kraju filma dopisati nek oliko reenica u kojima se spominju zastava, domovina, Ataturk i Bog. Tim rijeima, koje su se sviale narodu i smekavale Povjerenstvo za cenzuru, ublaavao je otricu kritike. Najvee umijee toga ovjeka bilo je to to je u svaki prizor grubosti i estine unosio neto komino, blago i ugodno, i tako ga pretvarao u bajkovitu ivotnu situaciju. ak su velike filmske kue, koje su redovito i uredno davale mito lanovima Povjerenstva za cenzuru, svoje scenarije bez ijednoga spornoga prizora povjeravale na obradu Daktilo Demiru, kako bi u njih unio neto od svoga dopadljivoga, oaravajueg i djetinjastog duha. Kad smo saznali da je ona neponovljiva poezija u bajkovitim turskim filmovima koji bi nas se duboko dojmili u ljetnim noima djelo Daktilo Demira, na Feridunov smo prijedlog otili s Fusun k tome doktoru za scenarij. U njegovoj kui na Kurtu luu, u kojoj je odbijao golem zidni sat, vidjeli smo stari pisai stroj Remington po kojemu je Daktilo Demir dobio svoj mitski nadimak, i doivjeli onaj posebni i oaravajui ugoaj iz filmova. Gospodin Demir primio nas je vrlo srdano. Rekao nam je da mu ostavimo scenarij, da e ga, ako mu se svidi, pretipkati na pisaem stroju i srediti tako da sigurno proe cenzuru, ali da mu za to treba vremena jer ima mnogo posla. Dok je to govor io, pokazivao nam je gomilu papira meu tanjurima s kebabom i voem na ogromnome blagovaonikom stolu, i hvalio se svojim blizankama starim dvadesetak godina, kratkovidnim djevojkama s naoalama debelih stakala, koje su sjedile za stolom i objanjavale da su bolje od oca kad dorauju scenarije koje on ne stie obraditi. Ona malo punanija sjetila se da je Fusun prije etiri godine ula u finale na Milijetovom izboru za mis Turske, to je Fusun vrlo obradovalo. Na alost, toga se jo malo tko sjeao. Ista je djevojka donijela scenarij tek etiri mjeseca poslije, iznova napisan i posebno dotjeran za Fusun, hvalei novi tekst i divei mu se (Otac kae da je to pravi europski umjetniki film.). Da se Fusun teko mirila s tolikom sporou, vidio sam p o njezinu mrzovoljnom licu i jetkim rijeima koje je povremeno izgovarala, a ja sam je pokuavao uvjeriti da je i njezin mu spor. Tijekom mojih veernjih posjeta kui na ukurdumi rijetko bi iskrsnula prigoda da Fusun i ja ustanemo od stola i nasamo porazgovaramo. Svake veeri pred sam kraj sjedenja prilazili smo krletki da pogledamo ima li Limun dovoljno hrane, vode i sipinih koica koje je volio kljucati (ja sam ih kupovao u Egipatskoj ariji). Ali krletka se nalazila sasvim blizu stola pa nam je bilo vr lo teko uspostaviti prisnost. Za takvo to moralo se ili aptati, ili biti jako smion. S vremenom nam se ipak otvorila jedna mogunost: Fusun je za svoju duu slikala ptice u slobodno vrijeme koje bi joj preostalo od druenja s prijateljicama iz ulice (veinom su to bile djevojke ili tek udate ene), od odlazaka s njima u kino ili od odlazaka s Feridunom na mjesta gdje se okupljaju filmai, od obavljanja kunih poslova i pomaganja majci u ivanju jer je tet a Nesibe jo uvijek primala narudbe svojih muterija. Za svoju duu, rekla bi. No ja sam nasluivao da je to amatersko slikanje potaknuto strau, i zbog tih sam je slika jo vie volio. Fusunino zanimanje za slikanje poelo je kad je primijetila da se na metalnu ogradu balkona, na koji se izlazilo iz stranje sobe na prvome katu, ba kao u Apartmanu Milosre, sputa vrana i da ne bjei kad joj se ovjek posve priblii. Vrana je dola jo nekoliko puta i promatrala Fusun svojim sjajnim i zastraujuim oima naherivi glavu. Nije se bojala Fusunine prisutn osti, naprotiv, Fusun se plaila nje. Jednoga dana Feridun ju je fotografirao. Fusun je malu crno -bijelu fotografiju, koju ovdje izlaem, izrezala i uveala te prema njoj u akvarelu naslikala sliku koju sam jako volio. Poslije je nastavila sa slikanjem; slikala je goluba koji je slijetao na istu balkonsku ogradu, potom i vrapca. U noima kad Feridun nije bio kod kue, prije veere ili u vrijeme dugih televizijskih reklama, pitao bih Fusun kako joj ide

slikanje. Ponekad bi bila vesela pa bi mi rekla: Doi vidjeti! Odlazili bismo u stranju sobu koja je izgledala neuredno zbog krojako ga pribora, kara i tkanina tete Nesibe, i pri slabu svjetlu maloga lustera promatrali sliku. Jako lijepo, Fusun, zaista jako lijepo, iskreno bih je pohvalio. Istodobno sam osjeao neodoljivu potrebu da je dodirnem, da joj dotaknem lea ili ruku. U duanima na Sirkediju, gdje su drali uvoznu robu, kupovao sam joj europski papir za slikanje, mape i boje. Naslikat u sve istanbulske ptice. Feridun je fotografirao jednoga vrapca. Sad je on na redu. Zabavljam se za svoju duu. to misli, hoe li na balkon doletjeti sova? pitala je Fusun. Mora prirediti izlobu, rekao sam joj jednom. eljela bih otii u Pariz i razgledati slike u tamonjim muzejima, rekla je Fusun. Katkad je bila neraspoloena i napeta. Tada je govorila: Kemale, posljednjih dana nisam slikala. Dakako, bilo mi je jasno da je razlog njezinu neraspoloenju film; ne samo to jo nismo poeli snimati film u kojemu je tre bala glumiti, nego ni scenarij nismo bili doveli do prihvatljivog oblika. Iako nita nova ne bi napravila na slici, ponekad bi otila u stranju sobu samo da sa mnom zapone razgovor o filmu. Jednom mi je rekla: Feridunu se ne svia kako je Daktilo Demir izmijenio scenarij. Pie novi. Rekla sam mu da vie ne odugovlai. I ti mu reci, molim te. Ponimo konano s tim filmom! Rei u mu. Tri tjedna poslije opet smo jedne noi otili u stranju sobu. Fusun je bila zavrila sliku s vranom i ve je polagano radila na vrapcu. Dugo sam gledao sliku, a onda sam joj rekao: Doista je jako lijepa. Kemale, ree Fusun, napokon mi je jasno da e proi jo nekoliko mjeseci do poetka snimanja Feridunovog umjetnikog filma. Ti filmovi teko prolaze cenzuru. Sumnjivi su im. Prije ne koliko dana gospodin Muzafer je doao do naega stola u Peluru i ponudio mi jednu ulogu. Je li ti Feridun rekao neto o tome? Nije. Ili ste u Pelur! Fusun, mora se dobro paziti. Ti su ljudi vukovi. Ne brini se, pazimo i ja i Feridun. U pravu si, ali to je vrlo, vrlo ozbiljna ponuda. Jesi li proitala scenarij? Svia li ti se? Naravno da nisam proitala scenarij. Ako prihvatim ponudu, ve e oni napisati nekakav scenarij. ele razgovarati sa mnom. to je tema filma? Kemale, zar je tema vana? Gospodin Muzafer snima ljubavne filmove, melodrame. To je tema. Ja namjeravam prihvatiti prijedlog. Fusun, nemoj nagliti. To nisu dobri ljudi. Neka Feridun razgovara s njima, ne ti. Njihova namjera moe biti loa. Kako to misli, loa? Nisam vie htio o tome razgovarati. Odmah sam se vratio za stol kao da mi je razgovor dodijao. Sasvim sam lako mogao zamisliti kako e sposoban redatelj, kakav je gospodin Muzafer, snimiti komercijalnu melodramu s Fusun u glavnoj ulozi i kako e to njoj odmah donijeti slavu u cijeloj Turskoj, od Jedrena do Dijarbekira. Dakako da e u ne prozraenim, zaguljivim kinima, koja se zagrijavaju peima na ugljen, Fusunina ljepota i dobrota oarati gomile ljudi koji s e ondje tiskaju: uenike koji bjee s nastave, ljude bez posla, domaice koje vole matati, uspaljene mukarce bez ena... Samoga sebe zatjecao sam u mislima da bi se Fusun mogla poeti bahato ponaati ne samo prema meni, nego i prema Feridunu te da. e nas, kad jednom postane zvijezda, moda i napustiti. Dakako, nisam je mogao zamisliti kao osobu koja bi sve uinila za slavu i novac i koja bi s novinarima bila prisna samo da bi o njoj pisali, ali sam iz pogleda gostiju u Peluru razaznavao da bi mnogi od njih - te su mi rijei prve nadole, zato se ovdje sluim njima - bili spremni uiniti sve samo da je odvoje od mene. Ako Fusun postane zvijezda, ja u se, na alost, jo vie zaljubiti u nju, i jo e vie narasti moj strah da bih je mogao izgubiti. Sjeam se da me do kraja te veeri, kad god bih uhvatio Fusunin pogled pun bijesa, o buzimao nemir, zapravo strepnja, jer mi je jo jednom postalo jasno kako moja draga ne misli ni na mene ni na svoga mua, nego na to kako da postane filmska zvijezda . Kad bi me Fusun napustila - i svoga mua, dakako - i na oigled sviju otila s nekim producentom ili slavnim glumcem koji danonono borave u tim kavanama, moja bi bol bila kudikamo vea od one koju sam osjeao u ljeto 1975. To sam odavno znao. Koliko je Feridun bio svjestan te opasnosti koja nam je prijetila? Donekle mu je bilo jasno da e pro ducenti komercijalnih filmova htjeti udaljiti njegovu enu od njega i uvesti je u loe drutvo, a ja sam ga u svakoj prigodi upozoravao na tu opasn ost govorei mu o tome malo uvijeno. Pokuavao sam ga uvjeriti da njegov umjetniki film, koji bi snimio za mene, vie ne bi imao nikakva smisla ako Fusun pone glumiti u uasnim melodramama, a onda sam se naveer, sjedei kod kue u oevoj fotelji i pijui rakiju, muio pitanjem nisam li se suvie otkrio Feridunu. Poetkom svibnja, kako se bliila sezona snimanj a filmova, Hajal Hajati doao je u Limun-film i rekao kako bi bilo jako dobro da Fusun prihvati ulogu jedne mlade glumice, ne odve poznate, koja se mora oporavljati od batina koje je dobila od ljubomor noga mladia. Smatrao je da je to vrlo dobra prigoda za lijepu i gracioznu mladu enu kao to je Fusun. Feridun, koji je dobro

znao za moje strepnje, prijedlog je uljudno odbio. Mislim da taj sluaj uope nije spominjao pred Fusun.

60 VEERI NA BOSPORU, U RESTORANU SMIRAJ

Umjesto da nas zabrine, ponekad nas je nasmijavalo, pa ak veselilo sve to smo inili da Fusun drimo podalje od gladnih mukih vukova i akala koji su se skupljali oko nje svaki put kad bi dola u bar Pelur. Doznali smo da Bijeli Karanfil, novin ar utoga tiska (itatelji e ga se sjetiti sa zaruka u Hiltonu) namjerava pisati lanak o Fusun kao o zvijezdi koja se raa. Rekli smo Fusun kako tome ovjeku ne treba vjerovati te smo ga izbjegavali kao da se s njime igramo skrivaa. Taj novinar -pjesnik jednom je sjeo za Fusunin stol i na papirnatome ubrusu napisao ljubavnu pjesmu koja mu je nadola u trenutku nadahnua, a potom joj dirljivim rijeima napisao posvetu. Zahvaljujui mome naporu, to je njegovo djelo bacio u smee stari konobar u Peluru Tajar prije nego to je dospjelo u ruke ijednome itatelju. Kad bismo ostali sami, ja, Feridun i Fusun prepriavali bismo neke od tih zgoda i zabavljali se. Veina filmaa, novinara i umjetnika koje smo sretali u Peluru i slinim barovima i kavanama poinjala bi se nakon nekoliko aica pia samosaalijevati i plakati nad svojom sudbinom, dok bi Fusun, za razliku od njih, ve nakon druge aice postala vesela i djetinjasta, i cvrkutala bi za kavanskim stolom kao vragolasta djevojica. Ponekad sam osjeao da je vesela zato to smo svi troje skupa: ona, ja i njezin mu. Takva je bivala kad bismo otili u ljetno kino ili u neki od restorana na Bosporu. Kako su mi bila dodijala zadirkivanja i ogovaranja, u Pelur sam odlazio vrlo rijetko, a i kad sam bio ondje, uglavnom sam rastjerivao ljude koji su se skupljali oko Fusun te obino uspijevao nagovoriti nju i njezina mua da ne ostanemo u toj kavani, nego da nas etin odveze na veeru na Bospor. Fusun se najprije ljutila to rano naputamo Pelur, ali je poslije, dok smo razgovarali putem u automobilu postajala toliko vesela da sam mislio kako bi za sve nas bilo dobro kad bismo ee odlazili u restorane, kao to smo to inili u ljeto 1976. Najprije sam u to morao uvjeriti Feriduna, to je razumljivo jer Fusun i ja nismo mogli sami otii ni u koji restoran kao dvoje zaljubljenih. No teko je bilo odvojiti Feriduna od njegovih kolega filmaa. Stoga sam jednom nagovorio tetu Nesibe da s Fusun i njezinim muem odemo na Sarijer i kod Urdana jedemo plavu ribu. Kad nam se u ljeto 1977. pridruio i gospodin Tarik, i to bez mnogo otpora, naprotiv, posve rado, naa mala druina, koja se okupljala kod Obitelji Keskin pred televizorom, poela je odlaziti u restorane na Bosporu - sva u automobilu koji je vozio etin. elio bih da svatko tko doe u ovaj Muzej osjeti sreu koju sam ja osjeao tijekom tih naih izlazaka i veera, pa u stoga govoriti o nekim pojedinostima. Uostalom, nije li svrha ovoga romana i Muzeja iskreno iznijeti sjeanja i tako prenijeti svoju sreu na druge ljude? Toga ljeta brzo nam je prelo u ugodnu naviku da skupa odlazimo na veeru u neki restoran na Bosporu. Sljedeih smo godina vrlo esto, i ljeti i zimi, jednom mjeseno sjedali u automobil i kretali na put uz smijeh i alu, kao da idemo na svadbu. Odlazili smo ili u neki restoran na Bosporu ili u kakav veliki, poznati kasino sluati stare pjesme i pjevae koje je volio gospodin Tarik. Bilo je razdoblja kad smo zbog nekih nemilih situacija - zbog napetosti izmeu mene i Fusun, ili neke neizvje snosti, ili zbog toga to snimanje naeg filma nikako da pone - zapostavljali taj svoj uitak. Ali, kad bismo se nakon nekoliko mjeseci neraspoloenja ukrcali u automobil, uvidio bih koliko se, ustvari, zajedno moemo smijati i zabavljati, koliko smo se zapravo naviknuli jedni na druge i koliko se volimo. U to je vrijeme najomiljenije mjesto za zabavu na Bosporu bila Tarabja sa svim to je ilo uz nju: s guvom na plonicima, koju su stvarali gosti krcatih restorana i kavana; prodavaima tombole, koljki i badema, koji su hodali amo-tamo izmeu stolova na plonicima; fotografima koji su vam nakon jednoga sata donosili gotovu fotografiju: s prodavaima sladoleda, muzikim sastavima koji su svirali klasinu tursku glazbu i s pjevaima koji su pjevali te turske pjesme. (Tih godina turista nije bil o ni na pomolu.) Sjeam se da se teta Nesibe, kad god bismo otili onamo, udila i smijala brzini i hrabrosti konobara koji su nosili pladnjeve pune tanjura s hladnim narescima i hitro se provlaili izmeu automobila koji su se sporo probijali uskim prolazom izmeu stolova i restorana. Odlazili smo u restoran koji se zvao Smiraj. Bio je prilino neugledan. Ondje smo sjeli prve veeri kad smo doli na Bospor j er je bilo slobodnih mjesta, no gospodin Tarik ga je zavolio zato to je mogao besplatno i na pristojnoj udaljenosti sluati tursku glazbu i stare pjesme iz susjednoga, inae poznatoga nonog kluba Dragulj. Kad smo drugi put otili na Bospor, rekao sam da emo glazbu bolje uti ako sjednemo u Dragulj, ali se gospodin Tarik usprotivio. Gospodine Kemale, rekao je, ne bacajmo novac na te ene koje pjevaju kao vrane, i na to raskalaeno drutvo. Ipak, tijekom veere je glazbu, koja je dopirala iz susjednoga kasina, sluao s vie panje, zanosa i ljutnje. Glasno je ispr avljao pogreke pjevaa, govorio kako nemaju ni glasa ni sluha, davao nam do znanja da zna sve melodije, dovravao pjesme prije pjevaa, a poslije tree ae rakije zatvarao je oi i, duboko uronjen u svoj duhovni i misaoni svijet, pokretima glave pratio r itam. Kad bismo odlazili s ukurdume i automobilom kretali na Bospor, kao da se svatko od nas barem malo oslobaao uloge koju je imao u toj kui. Izlaske na Bospor i u bosporske restorane jako sam volio i zbog toga to je Fusun sjedila do mene, to se nije dogaalo u kui. Nitko nije mogao vidjeti kad bi se iza zbijenih stolova njezina ruka naslonila na moju. Dok je njezin otac slu ao

glazbu, a majka gledala treperava svjetla i oaravajuu tamu Bospora, nas smo se dvoje u galami doaptavali i oprezno razgo varali o svemu i svaemu, o hrani koju smo jeli i o ljepoti noi i o tome kako je njezin otac mio ovjek. Govorili smo kao dvoje nesigurnih ljudi koji su se tek upoznali i tek otkrili prijateljstvo mukarca i ene u europskome smislu. Fusun se skanjivala puiti pred ocem, no u restoranima na Bosporu postajala je odluna, samosvjesna Europljanka te je puila do mile volje i na oigled svih prisutnih. Sjeam se da smo kod prodavaa tombole, nekoga mangupa s crnim naoalama, kupovali kartice i iskuavali sreu. Kad ne bismo nita dobili, pogledali bismo se, rekli gubimo na kocki i posramili se, no poslije smo bili sretni. Ta bi nas srea obuzela koliko zbog izlaska iz kue, vina u divanskoj poeziji 32 i blizine voljene osobe, toliko i zbog osjeaja da pripadamo mnotvu ljudi na ulici. Kad bi na ulici, poprilino suenoj restoranima i stolovima postavljenima vani, nastao za stoj, znala je namah izbiti svaa izmeu gostiju za stolovima i ljudi u automobilima, koji bi u tome meteu otvarali prozore: netko bi nekoga opomenuo da mu ne gleda djevojku, ili da ne otresa pepeo na njega. Kako je no odmicala, tako bi pijani gosti poinjali pjevati, a drugi pljeskati i dobacivati komentare, to je stvaralo veseo ugoaj. Uto bi se pojavila trbuna plesaica, koja je ila od kavane do kavane i izvodila svoju toku. Kad bi njezina sjajna odjea sa ljokicama i koa preplanula od sunca bljesnuli na svjetlosti automobilskih svjetala, sirene bi se tuno oglasile kao na bosporskim brodovima svakog 10. studenoga. 33 Onda bi usred tople noi vjetar promijenio smjer i s poploene ulice i mola zakovitlao ljuske ljenjaka i sjemenki, odbaene klipove kukuruza i kore lubenice, papire i novine, epove od boca osvjeavajuih napitaka, izmet golubova i galebova, pijesak, prainu i prljav tinu, plastine vreice; istoga trena zautala bi stabla na drugoj strani ulice, a teta Nesibe bi rekla: Djeco draga, digla se praina, pazite na hranu, i ruke nadnosila nad tanjure. Onda bi vjetar ponovo promijenio smjer, i sjeverac s Crnoga mora donio bi svjeinu koja je mirisala na jod. Pred kraj veeri, kad bi poele prepirke zbog visokih rauna, a za susjednim se stolovima zaula pjesma, moje i Fusunine ruke i noge ve bi se toliko doticale, pa ak toliko prepletale da sam ponekad pomiljao kako u umrijeti od sree. Katkad sam se osjeao toliko sretnim da sam zaustavljao ulinog fotografa i traio da nas fotografira, i Ciganku da nam gleda u dlan. Ponekad sam imao osjeaj kao da smo se tek upoznali. Tada bih, sjedei kraj nje tako blizu da su nam se nadlaktice dodirivale, zamiljao kako emo se vjenati i, gledajui mjeseinu, matao o naoj srei. U tome bih zanosu popio jo jednu rakiju s ledom, a onda bih - kao u snu i s ushitom od kojega me podilazila jeza - osjetio da imam snanu erekciju. Ali, ne bi me hvatala panika, nego bih osjeao da postajem duh, da postajemo duhovi osloboeni krivnje i grijeha kao nai preci u raju, i preputao bih se uitku, mati i ushienosti zbog Fusunine blizine. Ne znam zato smo se uspijevali toliko zbliiti izvan kue, u guvi, pred oima njezinih roditelja, k ad nam to nikako nije polazilo za rukom u kui na ukurdumi. Ali, upravo sam u tim noima shvaao da nas dvoje moemo biti skladan par, da odgo varamo jedno drugome, kako to vole rei na stranicama revija. To smo oboje osjeali. Obuzet sreom, prisjea m se kako bi mi ona, dok smo razgovarali o obinim stvarima, rekla Hoe li malo kuati? i kako bih ja svojom vilicom uzeo malu uftu s njezinog tanjura. Neki drugi put, opet na njezin poticaj, s ruba tanjura uzeo bih masline ije kotice ovdje izlaem. Jedne veeri zapodjenuli smo razgovor s parom slinim nama (mukarac smee kose, trideset i neto godina, djevojka crnomanjasta, svijetle puti, dvadesetak godina). Sjedili su za susjednim stolom, pa smo napola okrenuli stolice prema njima i razgovarali dugo i prijateljski. Potkraj te noi susreo sam Nurdihan i Mehmeta na izlasku iz nonoga kluba Dragulj. Ne spominjui zajednike prijatelje, upustili smo se u ozbiljnu raspravu gdje se na Bosporu u to doba moe pojesti najbolji sladoled. Opratajui se s nj ima, rekao sam im da sam izveo roake na Bospor i pokazao na Fusun, koja je s majkom i ocem sjedala u Chevrolet dok im je etin pridravao vrata. Posjetitelje koji e sljedeih godina dolaziti u Muzej elim podsjetiti na to da je pedesetih i ezdesetih godina prologa stoljea u Istanbulu bilo vrlo malo osobnih automobila te su bogatai, koji su ih nabavljali iz Amerike i Europe, vozili prijatelje i roake na izlete izvan grada. (Kao dijete esto bih uo majku kako govori ocu: Gospoa Saadet bi eljela da nju i njezinu obitelj izvedemo nekamo autom. Hoe li ti poi? Ili da ih ja izvedem s etinom? a ponekad bi rekla samo s vozaem. Izvedi ih ti, odgovorio bi otac. Imam posla.) Na povratku s Bospora u automobilu smo uglas pjevali. Uvijek je prvi poinjao gospodin Tarik. Najprije je tiho pjevuio prisjeajui se neke stare pjesme ili samo melodije, zatim bi nam rekao da upalimo radio i potraimo kakvu staru pjesmu ili je, dok smo mi traili postaju, poinjao pjevuiti neku od melodija koje smo te noi sluali iz Dragulja. Kad bismo, traei postaju na radiju, nailazili na udne jezike stranih zemalja, na trenutak bismo zautjeli. Gospodin Tarik tada bi razgovjetno izgovorio Rad io Moskva. Onda bi se polako zagrijao i zapjevao, na primjer, prve rijei neke pjesme, na to bi mu se malo potom pridruile teta Nesibe i Fusun. Tako smo u autu sluali koncert starih pjesama dok smo se vraali kui bosporskom cestom ispod visokih platan a i njihovih mranih sjena. Sjedei sprijeda, okretao sam se prema njima i pokuavao ih pratiti dok su pjevali Stare prijatelje Gultekina ekija, sramei se to ne znam sve rijei pjesme. Dok smo pjevali u automobilu ili veerali u vedrome ugoaju bosporskih restorana, najsretnija osoba meu nama bila je Fusun. Pa ipak, veeri je najvie voljela provoditi s filmaima u Peluru. Stoga sam za nae zajednike izlaske na Bospor najprije nastojao
-

32 Klasina osmanska poezija (13.-19. st.). 33 10. studenoga 1938. umro je Ataturk te se svake godine na taj dan u 9 sati i pet minuta oglase sirene.

pridobiti tetu Nesibe. Ona je u svakoj prigodi inila sve to je mogla da Fusun i ja budemo zajedno. Drugi nain bio je da na govorim Feriduna. Tako smo jedne veeri na Bospor poveli i snima telja Janija, kojega se Feridun nije mogao osloboditi. Feridun je, koliko su mu financijske mogunosti doputale, s Janijem snimao reklamne filmove za Limun -film. Ja se nisam mijeao u taj posao, podravao sam njihovo nastojanje da neto zarade. Ponekad sam se, dodue, pitao kako u viati Fusun ako Feridun jednoga dana zaradi mnogo novca, napusti kuu punice i punca i sa svojom se enom nekamo odseli. Ponekad sam osjeao kako je i to razlog to se elim dobro slagati s Feridunom i sramio sam se zbog toga. Kako gospodin Tarik i teta Nesibe te veeri nisu otili s nama, na Tarabji nismo sluali pjesme iz susjedne kavane i na povratku nismo uglas pjevali. Fusun nije sjedila kraj mene nego kraj svoga mua i sudjelovala je u razgovoru o filmaima. Te veeri nisam bio sretan. Zbog toga sam jedne druge veeri, polazei s Feridunom i Fusun iz Pelura, jednom Feridunovom prijatelju koji je htio poi s nama rekao da u automobilu nema mjesta jer smo upravo krenuli po Fusunine roditelje i da emo s njima otii na Bospor. Bit e da sam mu to grubo rekao. Vidio sam kako se tamnozelene oi ovjeka lijepa ela ire od iznenaenja, ak od ljutnje, ali nisam htio misliti na to. Potom smo otili na ukurdumu. Fusun i ja smo uvj erili tetu Nesibe i gospodina Tarika da pou s nama. Skupa smo otili u restoran Smiraj na Tarabji. Znam da sam u jednome asu, nedugo nakon to smo sjeli i poeli piti, pomislio kako sam uznemiren i kako mi se ne sviaju Fusunina suzdranost i napetost, i openito nain kako protjee no. Okrenuo sam se i pogledom potraio prodavae tombole ili tek oienih oraha, elei unijeti malo raspoloenja meu nas. U tome asu ugledao sam onoga istog ovjeka tamnozelenih oij u kako sjedi dva stola od naega. Sjedio je nedaleko od nas s nekim prijateljem i pio stalno pogledavajui prema nama. Feridun je primijetio da sam ih vidio. Tvoj prijatelj je sjeo u auto i slijedio nas, rekoh mu. Tahir Tan nije moj prijatelj, uzvrati Feridun. Zar to nije onaj ovjek koji je htio poi s nama kad smo izlazili iz Pelura? Jest, ali nije mi prijatelj. Glumi u domaim foto-romanima i u filmovima u kojima ima mnogo tunjave. Ne svia mi se. Zato nas prati? Na trenutak smo zautjeli. Sjedei kraj Feriduna, Fusun je ula na razgovor i uznemirila se. Gospodin Tarik je sluao muziku, a teta Nesibe obratila je pozornost na na razgovor. Malo potom iz Fusunina i Feridunova pogleda shvatio sam da nam ovjek prilazi, pa sam se okrenuo. Oprostite, gospodine Kemale, ree Tahir Tan, ne elim vam smetati. elim neto pitati Fusunine roditelje. Lice mu je poprimilo izraz uglaena, zgodnoga mladia koji na svadbi eli pozvati na ples djevojku koja mu se svia, pa za to pristojno trai doputenje roditelja, kako se to preporuuje u novinskim lancima o lijepom vladanju. Priavi gospodinu Tariku, ree: Oprostite molim, htio bih s vama o neemu porazgovarati. Fusunina uloga u filmu... Tarik, mladi se obraa tebi, ree teta Nesibe. I vama se obraam, gospoo. Vi ste Fusunina majka, zar ne? A vi ste otac. Znate li da su dva najpoznatija producenta turske kinematografije, gospodin Muzafer i Hajal Hajati, ponudili vaoj keri vane uloge? A vi ste odbili ponudu zato to u filmu i ma prizor ljubljenja. Nije tono, ree Feridun mirno. Na Tarabji je uvijek galama, i te je noi bilo buno. Gospodin Tarik ili nije uo, ili se pretvarao da nije uo, kao to bi u inila veina turskih oeva u slinoj situaciji. to nije? ree Tahir Tan osorno. Svima nam je bilo jasno da je pijan i da hoe zapodjenuti svau. Gospodine Tahire, ree Feridun blago, ovo je obiteljski izlazak i nemamo namjeru razgovarati o filmu. Ali ja imam. Gospoo Fusun, recite da elite igrati u tome filmu, zato se bojite? Fusun je skrenula pogled. Puila je smireno, la ganim pokretima. Ustao sam sa stolice. I Feridun je ustao u istome asu. Sva trojica smo se odmaknula na prostor izmeu stolova. Gosti su se okretali prema nama. Vjerojatno smo izgledali kao svi turski mukarci prije tunjave, nabusiti kao pijetlovi pred borbu, jer su nam prilazili radoznali promatrai i pijanci eljni zabave koji nisu htjeli propustiti svau. Spremali su se gledati nas. Ustao je i Tahirov prijatelj i priao nam. Odmah se umijeao stari, iskusni konobar, koji je znao to su kavanske svae. Hajdemo, gospodo, rekao je, nemojmo se skupljati, raziimo se! Ovakvi nesporazumi se dogaaju, svi smo malo popili. Gospodine Kemale, nosim vam za stol porciju koljaka i suene skue. Sretnim ljudima buduih narataja koji u sljedeim stoljeima budu posjeivali ovaj Muzej moram rei da su u to vrijeme Turci zapoinjali svau i tunjavu zbog najmanjega razloga i svugdje: u kavanama, u bolnicama, dok ekaju u redu, na zaguenim prometnicama i nogometnim utakmicama, i da se najveom sramotom smatralo uplaiti se obrauna i povui se. Da nas budui narataji ne bi pogreno razumjeli! Prijatelj se Tahiru pribliio slea, spustio mu ruku na rame i odveo ga u stilu pokai da si gospodin. I Feridun je spustio ruku na moje rame i posjeo me na stolicu s izrazom lica koji je govorio da sve to nije vrijedno truda.

Dok je Svjetlost reflektora s jednoga broda klizila niz valove koje je podizao sjeveroistonjak, Fusun je puila kao da se nita nije dogodilo. Dugo sam je gledao ravno u oi. Nije izbjegavala moj pog led. Dok me je gledala gotovo nadmeno, kao da mi prkosi, u jednome sam trenutku osjetio kako mi hoe pokazati da je sve ono to je proivjela u posljednje tri godine, i to oekuje da e proivjeti, kudikamo vee i opasnije od beznaajnog izgreda s pijanim glumcem. Potom je gospodin Tarik sporim pokretima glave i ruke u kojoj je drao au' rakije poeo pratiti pjesmu Gdje zavoljeh tu enu Selahatina Pinara, koja je dopirala iz nonoga kluba Dragulj. Pridruili smo mu se i mi znajui da e nam dobro doi ak o se uivimo u tunu priu pjesme. Kad smo mnogo poslije, oko ponoi, na povratku kui uglas zapjevali u autu, inilo se da smo davno zaboravili na dogaaj s poetka veeri.

61 GLEDANJE

Ja, meutim, nisam mogao tek tako prijei preko Fusunine izdaje. Bilo je oito da je Tahir Tan u nju zaljubljen i da je on nagovo rio Hajala Hajatija i gospodina Muzafera da joj ponude ulogu u filmu. Jo je vjerojatnije da su Hajal Hajati i gospodin Muzaf er vidjeli koliko je Tahir Tan zagrijan za Fusun, i da su joj zato ponudili ulogu. Po tome to se Fusun, kad se Tahir Tan udaljio od nas, drala kao dijete koje je neto razbilo, bilo mi je jasno da im je ona, u najmanju ruku, dala povoda. Poslije te noi u restoranu Smiraj na Bosporu, u ljeto 1977., roditelji su Fusun zabranili odlaske na mjesta gdje se okupljaju filmai, a posebice u Pelur. Shvatio sam to iz njezinih pogleda punih ljutnje i nezadovoljstva kad sam prvi put nakon toga do gaaja otiao Keskinovima. Poslije nekoga vremena naao sam se s Feridunom u L imun-filmu, i on mi je rekao da su se teta Nesibe i gospodin Tarik one noi uplaili. Fusun vie nije smjela odlaziti u Pelur. ak su joj ograniili izlaske s prijatelj icama iz ulice. Morala je traiti doputenje od majke da izae kao da je ne - udana djevojka. Sjeam se da je Fusun bila vrlo nesretna zbog tih otrih mjera koje, istina, nisu dugo potrajale. Feridun ju je tjeio govorei joj biranim rijeima da ni on vie nee odl aziti u Pelur. Obojica smo vrlo dobro znali da moramo poeti sa snimanjem Feridunova umjetnikog filma i da jedino na taj nain moemo razvedriti Fusun. Meutim, filmski scenarij jo nije bio dovoljno doraen da bi proao cenzuru. Usto, osjeao sam da ga Feridun ne moe doraditi u dogledno vrijeme. Iz razgovora koje smo vodili u stranjoj sobi gledajui sliku galeba na kojoj je tek bila poela raditi, shvatio sam da to i Fusun posve dobro i bolno osjea. To me je alostilo. Nije mi bilo ugodno sluati njezina pitanja u kojim a su se osjeali bijes i nezadovoljstvo, pa sam joj se posve rijetko obraao pitanjem kako ide slikanje. Pitao sam je to samo onda kad sam bio siguran da je raspoloena i da emo u stranjoj sobi doista razgovarati o slici galeba. Fusun je veinom bila neraspoloena pa je uope nisam pi tao kako napreduje slikanje. Sjedio sam osjeajui bijes u njezinim pogledima. Primjeivao sam da me poinje gledati nekako drukije. Iako smo znali otii na minutu -dvije u stranju sobu pogledati sliku, veeri smo uglavnom provodili razmjenjujui poglede i tumaei njihovo znaenje. Za veernjih obroka u kui na ukurdumi pokuavao sam iz Fusuninih pogleda razabrati to osjea, i to misli o meni i svome ivotu. Ubrzo sam se po sve naviknuo na sporazumijevanje pogledima koje sam prije bio posve zanemarivao. ak sam vrlo brzo svl adao vjetinu takvoga sporazumijevanja. Kad sam kao mladi odlazio s prijateljima u kino ili kavanu, ili kad bi nae drutvo ilo brodom na otok, a mi sjedili u brodskome salonu na katu, netko od nas znao bi rei: Gospodo, gledaju nas one djevojke. Neki su deki u tome uivali, no meni te rijei nikada nisu bile dovoljno uvjerljive. Jer na mjestima gdje je bilo mnogo ljudi, djevojke su vrlo rijetko gledale mukarce oko sebe. Kad bi im se pogled sluajno sreo s pogledom nekoga mukarca, trgnule bi se kao da ih je vatra oprila, okretale glavu na drugu stranu i ni za ivu glavu ne bi pogledale u tome smjeru. Prvih mjeseci, kad sam tek poeo odlaziti na veeru k Obite lji Keskin, Fusun je isto tako izbjegavala moj pogled. Kad bi nam se pogledi sluajno sreli u nekome neoekivanom trenutku dok smo sjedili za stolom i veerali gledajui televiziju, trgnula bi se kao oparena i smjesta skrenula pogled na drugu stranu. Osjeao sam da tako reagira svaka turska djevojka kad se na ulici susretne s nepoznatim mukarcem, i ta mi se reakcija nije sviala. No poslije sam poeo misliti da to Fusun ini kako bi me izazivala. Tako sam poeo uiti vjetinu gledanja. Hodajui neko davno istanbulskim ulicama ili obilazei trnice i bazare, vrlo bih rijetko vidio, ak i na Bejogluu, da ene - i one s maramom i one bez nje - gledaju mukarce, a kamoli da hvataju njihove poglede. Pa opet, od mnogih branih parova koji su se negdje vidjeli i jedno drugome svidjeli, uo sam ovu reenicu: Gledali smo se i sporazumjeli pogledima; dakako, izuzimam veinu koja se upoznala posredovanjem tree osobe. ak je i moja majka, koja se s ocem upoznala preko poznanika, tvrdila da s u se ona i otac susreli i jedno drugome svidjeli na jednom balu na kojem je bio i Ataturk, i kako su se ve tada, ne razmijenivi ni rijei, sporazumjeli pogledima. Otac nije proturjeio majci, ali mi je jednom prigodom rekao kako su doista bili na balu kojem je nazoio i Ataturk, ali kako on te veeri uope nije zamijetio esnaestogodinju djevojku u elegantnoj haljini s b ijelim rukavicama; uope je se nije sjeao.

Vanost izravnoga pogleda u svijetu poput naega, u kojem se mukarci i ene ne viaju, ne susreu i ne upoznaju izvan obi teljskoga kruga, shvatio sam kasno, u tridesetim godinama ivota (moda zato to sam u ml adosti proveo nekoliko godina u Americi), a i tada zahvaljujui Fusun. Ali, znao sam i osjeao da je vano to sam to shvatio. Fusun me je gledala pogledom kakav imaju ene na starim perzijskim minijaturama ili u foto -romanima i filmovima. Shvatio sam da, dok sjedim za stolom suelice njoj, trebam itati njezine poglede, poglede svoje drage, a ne prazno zuriti u televizijski ekran. No nakon nekoga vremena Fusun je, kao kakva stidljiva djevojka, poela sputati glavu kad bi nam se pogledi sreli. Moda je to inila zbog toga to je otkrila tu moju strast i to me je htjela kazniti. U poetku sam imao razumijevanja za takvo ponaanje: mislio sam da se u krugu Obitelji ne eli prisjeati onoga to se dogodilo meu nama i da je bijesna zato to jo nije postala filmska zvijezda. Ali, poslije nekoga vremena poelo me je ljutiti to zazire od kontakta sa mnom, makar i pogledom, i to se, nakon nae onako sretne ljubavi, ponaa kao da je stidljiva, nevina djevojka iji se pogled neoekivano susreo s pogledom nepoznata, strana mukarca. Mene bi jako usreio sluajan susret naih oiju u asu kad drugi ukuani ne obraaju pozornost na nas, dok veeramo i odsutno gledamo televiziju ili, u jednoj drukijo j situaciji, dok nam oi suze zbog dirljive scene rastanka u tunoj televizijskoj seriji. Ja bih, radostan, shvatio da sam te veeri doao radi tog pogleda. No Fusun se ponaala kao da uope ne haje za sreu toga trenutka; skretala je pogled, i to mi je nano silo bol. Zar nije znala da sam tu zbog toga to ne mogu zaboraviti koliko smo neko bili sretni? Nasluivao sam da iz mojih pogleda shvaa o emu razmiljam i da zna da joj zamjeram. Ili je to bila samo moja mata? Dok sam, zahvaljujui Fusun, polagano svladavao taj zamreni svijet osjeaja i mate, odnosno finese gledanja, te velike turske i istanbulske vjetine, dogodilo mi se jo jedno veliko otkrie. Gledanje je, dakako, bilo nain da osobi prekoputa go vorimo o sebi ne rekavi ni jedne jedine rijei. No i ono to smo pogledom govorili, i ono to se iz pogleda razumijevalo, sadravalo je u sebi neto nejasno i zamreno, neto to nam se, zapravo, i svialo. Nisam mogao tono razumjeti to je Fusun izraavala pogledima, ali neto kasnije shvatio sam da je sam pogled ono to je eljela izraziti. U Fusuninim pogledim a koji bi, makar i rijetko, najednom postali prodorni i izraajni, razabirao sam bijes, odlunost i druge osjeaje u njezinoj dui, na trenutak bih se zbunio i kao da bih ustuknuo pred njom. A kad bi se malo zatim na televizij skom ekranu pojavilo neto to bi potaknulo sjeanje na nau zajedniku sreu, na primjer, par koji se ljubi onako kako smo se i mi ljubili,* potraio bih njezin pogled. No ona n e bi uzvratila pogled, naprotiv, okrenula bi se na drugu stranu, a to bi me ljutilo. Naviku da je gledam uporno, bez prestanka, ne odvajajui pogleda od nje, razvio sam upravo u takvim trenucima. Uperio bih pogled u nju i dugo je gledao ravno u oi. Naravno, moj pogled za obiteljskim stolom mogao je potrajati najvie de setak sekunda, a najdui, najuporniji nije mogao trajati dulje od minute. Slobodni ljudi buduih narataja s pravom mogu misliti kako je to to sam inio pogledom svojevrsno nasilje. Tim upornim gledanjem na obiteljski sam stol iznosio nau ljubav, nau zajedniku tajnu iz prolosti koju je Fusun htjela sakriti, moda i zaboraviti. Dakako, ne mogu se opravdati time to je na stolu bilo i alkohola i to sam bio pijan. No sada se mogu braniti govorei kako bih vjerojatno poludio, kako ne bih imao snage odl aziti Keskinovima da nisam barem toliko inio. U veini sluajeva, kad bi iz prvoga susreta naih pogleda i moga bezobzirnog, upornog gledanja shvatila da su me spopali bijes i potreba da budem nametljiv, i da u se pogledima okomiti na nju, Fusun uope nije pokazivala uznemirenost, nego je sjedila preko puta mene ne pogledavi me vie nijednom, kao i sve druge Turkinje koje su sposobnost izbjegavanja i ignoriranja nametljivih, uznemirujuih mukih pogleda dovele do savrenstva. Od toga sam ludio, jo se vie ljutio na nju i jo je upornije gledao ravno u oi. Poznati je kolumnist Delal Salik esto u tekstovima objavljivanim u Milijetu upozoravao mukarce da lijepoj eni na ulici ne gledaju ravno u oi kao da je hoe ubiti. Izluivala me je pomisao da me Fusun, zbog mojih upornih pogleda, doivljava kao jednoga od tih mukaraca o kojima je pisao Delal Salik. Sibel mi je esto govorila da enama strahovito smeta kad mukarci zadivljeno i prodorno gledaju lijepu, dotjeranu enu bez marame na glavi koja je iz unutranjosti dola u Istanbul. Neki mukarci ponu pratiti enu koju su najprije dugo gledali, to se u gradu esto dogaa; drugi pak lijepu enu gledaju satima, ak danima, i pritom se nimalo ne skrivaju, dok se neki pritaje kao duhovi. Jedne veeri u listopadu 1978. gospodin Tarik osjeao se umornim, te je prije drugih otiao na kat na poinak. Fusun i teta Nesibe oputeno su razgovarale, a ja sam ih odsutno gledao - barem sam mislio da ih tako gledam. U jednome asu susreli su se moj i Fusunin pogled. Gledao sam je prodorno, kako sam ti h dana esto inio. Ne gledaj me tako, ree Fusun. Trgnuo sam se. Fusun je vrlo dobro oponaala moj pogled. U prvi mah nisam prihvatio kritiku jer sam se posramio. to hoe rei? procijedio sam kroza zube. Hou rei, ne gledaj me tako, rekla je Fusun i ponovo pokazala kako gledam, ovoga puta jo izraenije. Iz njezina oponaanja shvatio sam da je gledam kao likovi u foto-romanima. I teta Nesibe joj se nasmijala. Ali, mora da se onda uplaila moga pogleda jer je rekla: Keri, nije lijepo tako oponaati ljude. Nisi dijete. Prikupio sam snagu i rekao:

U redu je, teta Nesibe. Ja razumijem Fusun. Jesam li doista razumio Fusun? Naravno, vrlo je vano razumjeti osobu u koju smo zaljubljeni. Ako je ne moemo razumjeti, dobro je barem misliti da je razumijemo. Priznajem da sam za tih osam godina vrlo rijetko osjetio zadovoljstvo koje ovjeku prua ta druga situacija. Osjetio sam da me svakoga trenutka moe svladati slabost zbog koje neu moi ustati. Prikupio sam svu snagu, osovio se na noge, i promrsivi kako je kasno, napustio Keskinove. Kod kue sam se napio do iznemoglosti mislei kako vie neu imati snage otii k njima. U susjednoj sobi majka je hrkala zdravo i ravnomjerno, iako se inilo da bolno stenje. Kao to e itatelji pretpostaviti, bio sam povrijeen. Ali to nije dugo potrajalo. Desetak dana poslije opet sam jedne veeri pozvonio na vrata Obitelji Keskin, kao da se nita nije dogodilo. Kad sam uao u kuu i pogled mi se sreo s Fusuninim, po bljesku u njezinim oima shvatio sam da je sretna to me vidi. Istoga trenutka postao sam najsretniji ovjek na svijetu. Potom smo sjeli za stol i nastavili se gledati. Kako je vrijeme prolazilo, kako su mjeseci i godine odmicali, sve sam vie uivao u tome to sjedim za stolom kod Keskinovih, razgovaram s tetom Nesibe i gospodinom Tarikom - veinom se u na razgovor ukljuivala i Fusun - i to gledamo televiziju do odjavne pice sa zastavom. Mogu rei da je to za mene bilo stjecanje nove Obitelji. Tih sam se noi dobro osje ao. O ivotu sam mislio samo lijepo, ne samo zbog toga to sam sjedio suelice Fusun, nego i zato to sam razgovarao s lanovima Obitelji Keskin; kao da sam zaboravljao zato dolazim k njima. Dok bih sjedio obuzet takvim osjeajima, u nekome bi se tro - nutku moj pogled posve sluajno susreo s Fusuninim, i kao da bih se smjesta sjetio pravoga razloga koji me je doveo k njima i neizmjerne ljubavi koju sam osjeao prema Fusun; trgnuo bih se i ivnuo kao da sam se najednom probudio iza sna. elio sam da u tim trenucima osjea isto to i ja . Ako se i ona, kao ja, probudi iz toga nedunog sna, sjetit e se jednoga mnogo dubljeg, stvarnog svijeta u kojemu smo zajedno ivjeli. Tada e se razvesti od mua i udati za mene. Meutim, u njezinim oima nisam vidio to sjeanje, to buenje. Zbog toga sam bio nesretan i nesposoban pomaknuti se s mjesta. U to vrijeme, dok poslovi na filmu nisu nimalo napredovali, Fusun me gotovo uope nije gledala, niti je na bilo koji nain pokazivala da se sjea koliko smo neko bili sretni. Naprotiv, u njezinim pogledima nije bilo nikakve dubine, nikakve izraaj nosti; gledala je kao da je vie zanima ono to se prikazuje na televiziji ili to se govori o nekome susjedu. Pritom se dra la kao da je sav smisao i pravi cilj njezina ivota sjediti za stolom s ocem i majkom, s njima razgovarati i smijati se. U tim sam trenucima osjeao nekakvu prazninu i besmisao, kao da Fusun i ja ne mo emo imati nikakvu budunost, kao da nema nikakve nade da e se razvesti od mua i udati za mene. Godinama poslije, Fusunine mrzovoljne, kao i druge rjeite poglede iz toga vremena usporeivao sam s pogledima glumica u turskim filmovima. U Fusuninim pogledima nije bilo nikakva oponaanja. Kao ni junakinje turskih filmova, ni ona nije mogla bi ti otvorena pred majkom, ocem i pred drugim mu karcima, pa je bijes, elje i osjeaje izraavala pogledima.

62

SAMO DA VRIJEME PROE To to sam redovito viao Fusun unijelo je reda i u moj poslovni ivot. Dobro sam spavao i ran o ujutro odlazio u ured. (Na bonome zidu zgrade na Harbije, Inge je, draesno se osmjehujui, i dalje pila voni sok Meltem, ali mi je Zaim rekao da vie ne pridonosi poveanju prodaje.) Misli mi nisu bile zaokupljene Fusun, te sam mogao vrlo dobro raditi i donositi odluke jer sam vladao situacijom. Osman je voenje Tekjaja prepustio Kenanu. Ubrzo su postali konkurenti Satsatu, kao to se moglo i oekivati. Ali to stanje nije bilo rezultat Kenanovog i Osmanovog dobrog upravljanja. Proizvoa tekstila, gospodin Turgaj - koji bi me rastuio svaki put kad bih se sjetio njegova mustanga, tvornice i ljubavi prema Fusun, iako vie nisam bio nimalo ljubomoran - povjerio je Tekjaju distribuciju dijela svojih proizvoda, te im je zato posao dobro iao. Kao to je iz plemenitosti koje mu nikada nije ned ostajalo zaboravio da nije bio pozvan na zaruke, gospodin Turgaj se u no vim okolnostima obiteljski druio s Osmanom. Zimi su zajedno odlazili na Uludag na skijanje, zajedno su ili u Pariz i London u kupnju, i bili su pretplatnici istih turistikih asopisa. Bio sam pomalo zbunjen naglim rastom Tekjaja, ali nisam mo gao nita posebno uiniti. Kenan je iznimno velikim plaama za svoju tvrtku pridobio nove mlade i ambiciozne upravljake kadrove koje sam ja bio primio u Satsat, kao i dvojicu sredovjenih menadera, koji su svojim potenim i predanim radom godinama bili stoeri Satsata. U nekoliko navrata za veerom sam se poalio majci da brat, iz zluradosti i strasti prema novcu, radi protiv Satsata koji je osnovao otac. Nije mi pomogla pravdajui se kako se vie ne moe mijeati u nae po slove. Vjerojatno su na njezine stavove utjecale Osmanove rijei, moj razlaz sa Sibel, tajnovit i neobian privatni ivot koji sam vodio i odlasci k Obitelji Keskin, to je donekle nasluivala, te je po svemu tome zakljuila da neu znati dobro voditi posl ove koje sam naslijedio od oca. S druge pak strane, inilo se kao da je sve drugo dolo na svoje mjesto i doseglo vrhunac: moji posjeti Keskinovima u te dvij e i pol godine, razmjenjivanje pogleda s Fusun, veere i razgovori, izleti na Bospor ak i u zimsko doba... Jo uvijek nismo bili

poeli s Feridunovim umjetnikim filmom, ali smo se pripremali kao da emo poeti najkasnije za dva mjeseca. Fusun je zakljuila, ili se drala kao da je zakljuila, da za umjetniki film treba jo vremena, a da bi je komerc ijalni filmovi poveli opasnim putem na kojem bi bila sama. U njezinim oima jo je uvijek bilo srdbe. Kad bi nam se ponekad, dok smo naveer sjedili za stolom u kui na ukurdumi, pogledi sreli, vie nije sputala oi kao srameljiva mlada djevojka, kako je inila prije, nego me je gledala ravno u lice s ljutnjom koja me je podsjeala na sve moje mane. Tada bi se rastuila to je pokazala ljutnju koju je nosila u sebi, no ja bih osjetio sreu jer bih shvatio da se u tim trenucima osjea bliom meni. Ponovo sam je pred kraj veere poeo ispitivati kako ide slikanje. Pitao sam je to i kad je Feridun bio kod kue. (Nakon onoga izgreda u restoranu Smiraj Feridun je naveer manje izlazio, ostajao je veerati s nama. U to je vrijeme filmska industrija ionako bila u tekome poloaju.) Sjeam se da smo jednom svo troje ustali od stola i, razgovarajui, dugo promatrali sliku goluba na kojoj je Fusun u to vrijeme radila. Fusun, jako mi se svia to radi polako i strpljivo, rekao sam kao da apem. I ja joj govorim da priredi izlobu, rekao je Feridun apui na isti nain. Ali, srami se... Slikanjem samo kratim vrijeme, ree Fusun. Najtee je naslikati odsjaj na glavi goluba. Vidite li? Da, vidimo, odgovorih. Nastupila je duga tiina. Feridun je, mislim, te veeri ostao kod kue da bi gledao sportski program. Kad se na televiziji ulo da je postignut pogodak, istrao je iz sobe. Fusun i ja nismo razgovarali. Boe blagi, bio sam tako sretan to s njom u tiini g ledam sliku na kojoj radi! Fusun, volio bih da zajedno odemo u Pariz, da posjetimo sve muzeje i razgledamo slike. To je bila smjelost! To je mogla biti pogreka za koju je trebala uslijediti kazna: mrzovoljno lice tijekom nekoliko posjeta, ak ljutnja i uskraivanje razgovora. Ali, Fusun je na moje rijei odgovorila posve prirodno: I ja bih voljela, Kemale. Poput veine djece, i ja sam kao uenik volio crtati. U viim razredima osnovne kole i u gimnaziji neko sam vrijeme zaneseno slikao za sebe u naem stanu u Apartmanu Milosre i matao kako u postati slikar. Umiljao sam da u jednoga dana otii u Pariz i vidjeti sve slike. Poetkom pedesetih i ezdesetih godina u Turskoj nije bilo nijednoga muzeja u kojem su se mogle razgledati slike i nijedne knjige s umjetnikim slikama i reprod ukcijama koje bih u djetinjoj radoznalosti mogao prelistavati. Ali, Fusun i ja uope nismo mislili o temama kao to su zbivanja u svijetu likovne umjetnosti. Nama je za sreu bilo dovoljno uveati crno- bijelu pticu s fotografije i prema njoj slikati. to sam vie uivao u djetinjoj, nevinoj srei koju sam osjeao u domu Keskinovih, sve me je manje zanimao ivot izvan kue na istanbulskim ulicama, pa je taj svijet za mene postao i zloslutan. Gledati s Fusun jedanput ili ak dvaput na tjedan ptice koje je slikala, pratiti sporo napredovanje njezina rada, razgovarati nekoliko minuta s njom u stranjoj sobi o tome koju e istanbulsku pticu, to ju je Feridun za nju fotografirao, slikati poslije te - kanja, grlicu ili lastavicu - za mene je znailo neopisivu sreu. Ali, srea nije dovoljno dobra rije za opis moga stanja. Pokuat u na drugi nain opisati poeziju koju sam doivljavao u stranjoj sobi, to duboko zadovoljstvo koje mi je prualo onih nekoliko minuta: bio j.e to osjeaj da je vrijeme stalo, da e sve zauvijek ostati tako. Istodobno sam osjeao zadovoljstvo to sam u kui, to sam zatien i siguran. Jo sam uz taj osjeaj i mao vjeru da je svijet jednostavan i dobar, vjeru koja mi je razgaljivala duu. Ljepe reeno, imao sam svoj doivljaj svijeta. Moj je osjeaj unutarnjega mira, dakako, nalazio vrelo u Fusuninu licu, njezinoj njenosti i ljepoti, i ljubavi koju sam osjeao pre ma njoj. Razgovarati s Fusun nekoliko minuta u stranjoj sobi samo za sebe bilo je srea. Tu je sreu unekoliko pruala i s oba u kojoj smo se nalazili. (Da sam mogao veerati s njom u Foajeu, i tada bih bio vrlo sretan, ali ta bi srea bila drukija.) Duboki spoko j, koji je bio povezan s prostorom, mjestom i stanjem due, u mojoj su glavi pratile slike predmeta koje sam viao oko sebe: Fusunini radovi s pticama koji su sporo napredovali, ria boja saga uak koji je prekrivao pod, komadii tkanine, dugmad, stare novine, naoale za itanje gospodina Tarika, pepeljare i runi rad tete Nesibe. Uvlaio sam u sebe i miris te sobe. Prije nego to bih izaao iz nje, ubacio bih u dep naprstak, dugme ili konac. Ti su me predmeti poslije, u sobi u Apartmanu Milosre, podsjeali na sv e to, i moja je srea tako nastavljala trajati. Svake je veeri teta Nesibe poslije veere najprije odnosila lonce i stavljala u hladnjak velike pladnjeve s preostalom hranom (posjetitelj Muzeja treba posebno obratiti pozornost na hladnjak Obitelji Keskin koji me je jednostavno oaravao). Zatim bi uzela runi rad koji je stajao u velikoj, staroj plastinoj vreici, ili bi rekla Fusun da joj ga donese. Budui da se vrijeme kad je upuivala tu molbu podudaralo s vremenom naega odlaska u stranju sobu, govorila je Fusun: Keri, kad krene iz sobe, pones i mi pletivo. Voljela je plesti i sudjelovati u razgovoru dok gleda televiziju. Teta Nesibe nije prigovarala to se osamljujemo u stranjoj sobi, no mislim da je iz straha od gospodina Tarika ulazila u sobu kako ne bismo odve dugo ondje ostali sami, i govorila nam: Samo da uzmem pletivo. Poinju Jesenji vjetrovi, hoete li gledati? Gledali smo. Za osam godina odgledao sam kod Fusun sigurno stotine filmova i serija. Ali ja, koji se vrlo dobro sjeam svakog a i najmanjeg detalja, ak nekih gluposti u vezi s Fusun i kuom Obitelji Keskin, odmah sam zaboravljao te filmove, serije, emisije uivo koje su prikazivane u povodu nacionalnih praznika ( Znaenje osvajanja Istanbula u svjetskoj povijesti-, to je to turski identitet i kakav bi trebao biti-, Kako sto bolje razumjeti Ataturka) i stotine, tisue drugih emisija koje smo gledali na televiziji. Od svega to smo gledali uskoro sam se sjeao samo nekih trenutaka (to bi se svidjelo Aristotelu, teoretiaru vremena). Taj se

trenutak spajao s nekom slikom i zauvijek ostajao u mome sjeanju. Polovicu nezaboravne slike u mome sjeanju inio je neki prizor s televizije, ili samo dio prizora. Na primjer, cipele i noga vice amerikoga detektiva koji u filmu hita uza stube; dimnjak na staroj zgradi koji snimatelja nije zanimao, nego se sluajno naao u kadru; kosa i uho ene u nekom ljubavnom prizoru (za stolom bi u tim trenucima zavladao muk); uplaena djevojica priljubljena uz oca meu tisuama brkatih mukaraca koji prate nogometnu utakmicu (vjerojatno nije imala s kim ostati kod kue); noge i arape mukarca najbliega kameri meu vjernicima koji se u damiji, u Mubareknoi,34 istodobno sputaju na seddu;35 neki prizor iz turskog filma (kao brod koji u daljini plovi Bosporom) ili limenka iz koje negativac jede dolmu; te i mnoge druge pojedinosti spojile bi se u mojoj glavi s nekim detaljem Fusunina lica, koje sam mogao vidjeti u profilu dok je gledala isti prizor na televiziji, na primjer: s rubom usne, podignutom obrvom, polo ajem ruke, nainom na koji je nesvjesno naslanjala vilicu na rub tanjura, najednom skupila ob rve ili nestrpljivo gasila cigaretu. Ponekad su mi ti prizori dolazili u sjeanje kao snovi kojih se naknadno sjetimo. Slikarima sam mnogo puta opisivao te svoje izmatane prizore, koji bi poprimali oblik pitanj a i slike, jer sam ih elio izloiti u Muzeju nevinosti, ali nikada nisam dobio prave odgovore. Zato je Fusun taj prizor doivjela tako duboko? to to u nekoj prii ostavlja na nju tako snaan dojam? elio sam joj postaviti ta pitanja, ali razgovori koje su Keskinovi vodil i poslije filma mnogo su se vie ticali morala negoli njihova dojma o filmu. Kakav drznik! Platio je za svoja nedjela. Samo mi je ao djeteta, rekla bi,primjerice, teta Nesibe. Pa vidi da uope nisu mislili na dijete. Ti tipovi misle samo na novac. Fusun, iskljui to. Ti tipovi - neobini zapadnjaci u filmu, ameriki gangsteri, udna i nesreena obitelj, ak i besramni scenarist i redatelj koji su osmislili takav film - svi bi se izgubili s ekrana i nestali u mranome beskraju onoga asa kad bi Fusun pritisnula gumb, kao to nestane neistoa u slivniku kade u kupaonici kad je usisa vrtlog vode.
Kad bi televizor umuknuo, gospodin Tarik ponekad bi rekao: Ba lijepo! Rijeili smo ih se. Oni su mogli biti domai ili strani film, emisija uivo, dosad ni voditelj kviza i glupi natjecatelji. Te su rijei pridonosile mome unutarnjem miru; imao sam dojam da i oni zamjeuju kako je za mene u tome okruenju najvanije biti nasamo s Fusun i la novima njezine Obitelji. Tada bih poelio ostati to due, i to ne samo zbog sree to sjedim u istoj sobi, za istim stolom s Fusun, nego i zbog posebnog osjeaja to sam skupa s Obitelji Keskin u toj kui, u toj zgradi. (Ona je to arobno mjesto; kad posjetitelj Muzeja prolazi kroz njega, kao da prolazi kroz Vrijeme.) Htio bih da posjetitelj Muzeja svakako ima na umu da se moja ljubav prema Fusun s vremenom proirila na cijeli njezin svijet, na sve to je s njom u vezi, na svaki njezin trenutak i svaku njezinu stvar. Osjeaj da sam izvan Vremena, koji se u meni javljao dok sam gledao televiziju, i taj duboki mir koji mi je omoguivao posjete Obitelji Keskin i ljubav prema Fusun, tijekom punih osam godina nestajao bi jedino dok bih pratio vijesti. Zemlja je srljala u graanski rat. Tijekom 1978. godine ak se i u naoj etvrti dogaalo da naveer eksplodira bomba. Ulice koje su vodile prema Tophaneu i Karakoju bile su pod nadzorom nacionalista, pa su novine pisale 0 tome kako su mnogi napadi isplanirani ba u kavanama u tome dijelu grada. U krivudavim ulicama poploenim kamenim kocka ma, koje uz padinu ukurduma izlaze na Dihangir, skupljali su se u svojim skrovitima Kurdi, aleviti, sitni namjetenici, radnici 1 studenti, simpatizeri razliitih lijevih frakcija. I oni su se voljeli sluiti orujem. ak bi se ponekad jurinici takvih dv iju grupa upustili u oruani sukob samo da zagospodare jednom ulicom, jednom kavanom ili malim trgom. Katkad bi eksplozija bombe koju su podmetnule tajne slube ili zloinci koje je nadzirala drava bila povod otvorenome ratu izmeu dviju strana. eti n-efendiji u to doba nije bilo nimalo lako jer se vie puta naao izmeu dvije vatre. esto nije mogao ocijeniti gdje bi mogao parkirati Chevrolet i u kojoj bi me kavani mogao ekati. Nekoliko puta rekao sam mu da naveer mogu sam otii Keskinovima, no on bi mi odgovor io da to nikako ne moe dopustiti. Kad sam se vraao od njih, ulice na ukurdumi, Tophaneu i Dihangiru nikada nisu bile puste. Vraajui se kui automobilom cijelim bismo putem viali mladie kako lijepe plakate i oglase, ili kako piu slogane, i u strah u bismo se pogledavali. Dok su u veernjem dnevniku detaljno izvjetavali o eksplozijama bombi, ubojstvima i napadima, Keskinovi su bili mirni jer su, hvala Bogu, kod kue, ali istodobno i nemirni jer su bili zabrinuti za budunost. Kako su vijesti bile nepodnoljivo loe, svi smo u to vrijeme vie voljeli komentirati geste i mimiku lijepe spikerice Ajta Karduz dok je itala vijesti, negoli same vijesti. Za razliku od spikerica na Zapadu, koje su se doimale slobodno i oputeno, Ajta Karduz se ne bi ni pomaknula, pa ni nasmijeila. S papira koji je drala u rukama brzo je itala vijesti, bez ijednoga pokreta, ravna kao svijea. Polako, djevojko, predahni, uguit e se, rekao bi povremeno gospodin Tarik. Iako je tu alu izrekao moda stotinu puta, mi bismo se uvijek iznova smijali kao da je ujemo prvi put. Jer spikerica, koja je oito bila vrlo disciplinirana, jako voljela svoj posao i silno se bojala da ne pogrijei - sve je to bilo sasvim oito - ponekad je itala cijelu reenicu bez prekida i predaha. Ako je reenica bila duga, itala je sve bre da ne bi ostala bez daha. Tada bi se jo i zajapurila. Eno, opet se zajapurila, rekao bi gospodin Tarik. Keri, predahni malo, progutaj slinu! rekla bi teta Nesibe. Kao da je ula tetu Nesibe, Ajta Karduz bi na trenutak podigla glavu s papira, bacila kratak pogled na nas za stolom koji smo je
34 Sveta no u islamskom vjerovanju. Ima ih etiri u godini. 35 Doticanje dlanovima i licem molitvene prostirke u molitvi.

gledali napola razdragani, a napola uznemireni, i s velikim bi naporom progutala pljuvaku, kao dijete koje je tek operiralo krajnike. Bravo, keri! rekla bi teta Nesibe. Od te spikerice uli smo vijest da je Elvis Presley umro u svojoj kui u Memphisu, da su Crvene brigade otele bivega talijanskog premijera Alda Mora i ubile ga, da su novinar Delal Salik i njegova sestra ubijeni na Niantau ispred Aladinova duana. Postojao je jo jedan nain na koji su se Keskinovi distancirali (na mene je to djelovalo umirujue) od vanjskoga svijeta dok su gledali televiziju: usporeivali su ljude s ekrana s naim poznanicima. Za veerom smo znali dugo raspravljati o tome koliko su te nae usporedbe uspjene. U tim smo raspravama zduno sudjelovali i Fusun i ja. Sjeam se kako smo krajem 1979., gledajui snimke ulaska So vjeta u Afganistan, dugo raspravljali o tome kako novi predsjednik Afganistana Babrak Karmal nevjerojatno slii jednom pekarskom radniku u naoj etvrti, kao da mu je roeni brat. Tu je usporedbu dala teta Nesibe - ona je to voljela initi jednako kao i gospodin Tarik. U poetku nitko od nas nije shvatio na kojega ovjeka u pekarnici misli. Ponekad sam naveer govorio etinu da zaustavi automobil ispred pekarnice kako bih kupio vrui kruh za veeru, tako da sam i ja poznavao Kurde koji su ondje radili. Zato sam se mogao sloiti s tetom Nesibe u pogledu njezine usporedbe. No Fusun i gospodi n Tarik uporno su tvrdili kako ovjek na blagajni ne slii novome afganistanskom predsjedniku. Ponekad mi se inilo kako Fusun drukije misli samo da bi mi prkosila. Na primjer, rekao sam da egipatski predsjednik Anvar S adat, kojega su ubili islamisti dok je u poasnoj loi (kao i nai visoki asnici) na stadionu gledao mimohod, i prodava novina na raskriju ulica ukurduma i Bogazkesen, slie kao jaje jajetu, a ona je rekla da ne slie. Mislim da je to rekla samo zato to sam ja rekao da slie. Kako se o Sadatovu ubojstvu nekoliko dana govorilo i u vijestima i u drugim televizijskim emisijama, ta prepirka izmeu Fusun i mene potrajala je kao svojevrstan rat ivaca koji meni nije nimalo odgovarao. Ako bi se veina za stolom kod Obitelji Keskin sloila s tom usporedbom, tada se o vanoj osobi na televizijskome ekranu vie nije govorilo kao o Anvaru Sadatu, nego kao o prodavau namirnica Bahri -efendiji. U petoj godini mojih veernjih boravaka u kui Obitelji Keskin i ja sam se ve bio navikao da je poplunar Nazif -efendija poznati francuski glumac Jean Gabin (mnoge smo njegove filmove gledali); da je Ajla, prijateljica koju je Fusun tajila od mene, a koja je s majkom kao njihova podstanarka ivjela na donjem katu, zapravo uplaena spikerica koja ponekad ita vremensku prog nozu; da je pokojni Rahmi-efendija vremeni predsjednik islamistike stranke koji svake veeri na televiziji daje stroge izjave; da je elektriar Efe poznati sportski komentator koji nedjeljom naveer vodi emisiju o nogometu; da je etin-efendija (naroito zbog obrva) novi ameriki predsjednik Reagan. Kad bi se te poznate osobe pojavile na televiziji, svatko od nas dobivao je elju da kae neku alu: Pogledajte, pogledajte, govorila je teta Nesibe, Bahri-efendijina ena, Amerikanka. Ba je lijepa. Katkad smo pogaali kome slii neka poznata osoba na ekranu. Na primjer, teta Nesibe bi upitala: to mislite, kome ovaj slii? mislei na glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda Kurta Waldhe- ima, koji se esto pojavljivao na ekranu jer je sudjelovao u rjeavanju sukoba u Palestini. Mi ostali razmiljali smo i traili pravi odgovor, a za stolom je za to vrijeme vladala tiina. Tiina bi potrajala i kad bi zavrila vijest u kojoj se spominje ta osoba, a na ekranu se pojavio drugi prizor, nova vijest ili reklama. U taj mah zaula bi se sirena broda iz pravca Karakoja na Tophaneu, a ja bih se sjetio gradske buke i guve. Pred oima bi mi iskrsnuli brodovi dok se pribliavaju pristanitima, i mimo svoje volje postajao bih svjestan koliko sam se umijeao u ivot Obitelji Keskin, koliko vremena provodim za njihovim stolom i kako uope nisam primijetio da s brodskim sirenama prolaze mjeseci i godine.

63
TRAERSKI STUPAC Srljanje drave u graanski rat, eksplozije bombi i sukobi na ulicama uvelike su smanjili broj gledatelja u kinima. To je stanje uzdrmalo filmsku industriju. Ipak, bar Pelur i druga mjesta kamo su zalazili filmai i dalje su bila puna. Kako Obitelji naveer vi e nisu izlazile van, svatko je prieljkivao dobiti ulogu u nekom reklamnom filmu, u ljubavnom filmu, ili pak u nekome s mnogo tunjave, jer su se takvi i dalje svakodnevno snimali. Veliki produ centi vie nisu ulagali u onakve filmove kakvima smo se prije dvije godine radovali u ljetnim kinima, pa sam ja meu filmaima u Peluru postao vana osoba ka o bogati ljubitelj filma koji novcem podupire Limun-film. U to sam vrijeme rijetko odlazio u Pelur, ali sam jednoga predveerja ipak poao zahvaljujui Feridunovu inzistiranju. U baru je bila guva vea nego ikada. Poslije sam od pijanaca uo kako ekonomska kriza ide na ruku barovima i kako svi iz Jeilama piju. Te sam veeri i ja s nesretnim filmaima pio do jutra. Sjeam se da sam potkraj te noi vodio ugodan razgovor s Tahirom Ta - nom, koji je na Tarabji, u restoranu Smiraj, pokazao da ga zanima Fusun. Na kraju te noi sam se, prema njezinim rijeima, sprijateljio s jednom mladom glumicom, simpatinom Kamilicom. Kamilica je prijanjih godina igrala u obiteljskim filmovima. Glumila je dobre djevojice koje na ulici prodaju peciva i tako uzdravaju slijepu majku, ili koje vjeito uplakane trpe zle maehe koje je igrala Zlobna Suhendan. Sada se pak i ona, poput drugih, alila to ne moe ostvariti svoje snove, to nema posla i to mora posuivati gla s u domaim pornografskim filmovima, te joj je bi la potrebna moja potpora za snimanje filma prema scenariju koji se i Feridunu svidio. Iako sam bio pijan, zapazio sam da se Feridun zanima za nju, da meu njima postoji emocionalna bliskost, kako su takvo zani manje

nazivali novinari u filmskim revijama. Usto sam u udu zamijetio kako je Feridun ljubomoran na mene zbog Kamilice. Pred jutro smo svi troje izali iz Pelura i kroz uske, mrane uliice, izmeu tamnih zidova uz koje su pijanci mo krili i po kojima su mladi ispisivali ekstremistike parole, uputili se Kamiliinoj kui na Dihangiru, u kojoj je ivjela s majkom, pjevaicom iz jeftinih lokala. Kroz hladne uliice pratili su nas prijetei psi. Prepustio sam Feridunu da Kamilicu otprati do kue, a ja sam se vratio u stan na Niantau, u kojemu sam spokojno ivio s majkom. U noima kad sam bio pijan, lebdei izmeu jave i sna, s boli sam razmiljao o tome kako vie nisam mlad, kako je moj ivot uao u koloteinu prije nego to sam zaao u trideset petu (to se dogaalo svim turskim mukarcima), kako vie neu doivjeti veliku sreu, kako je vie ni ne mogu doivjeti. Nasluivao sam da se zavaravam i tjeim da su politika ubojstva, neprestani sukobi, skupoa i vijesti o bankrotima razlozi zbog kojih mi se vlastita budunost iz dana u dan ini sve mranijom, unato velikoj lju- bavi i elji da volim. Pa ipak, katkad sam mislio da ne mogu biti nesretan. Taj osjeaj bi me pratio kad god bih naveer otiao na ukurdumu, vidio Fusun i razgovarao s njom, ili kad bih sa stola u blagovaonici ili iz kue Obitelji Keskin potajice uzeo predmet koji e me poslije podsjeati na Fusun, odnio ga na Nianta i poslije se igrao s njim. Sa stola sam uzimao lice i vilice koje je Fusun koristi la i poslije ih razgledao kao kakvu sliku. Katkad bi me obuzimao snaan osjeaj da negdje postoji bolji ivot. Taj mi je osjeaj nanosio takvu bol da sam se nastojao oslo boditi misli o njemu. Kad bih susreo Zaima i saznao nove traeve iz visokoga drutva, pomislio bih da i nije velik gubitak ostati da leko od dosadnog ivota koji su vodili moji bogati prijatelji. Zaimova je procjena bila da Nurdihan i Mehmet jo nisu vodili ljubav. Ali govorili su da su se odluili na brak. To je bila vanija vijest. Zaim je vjerovao da je Nurdihan odluno odbijala voditi ljubav s njim prije braka iako su svi, ukljuujui i Mehmeta, znali da je u Parizu spavala sa svojim francuskim mladiima. Nurdihan je u ali govorila kako u jednoj muslimanskoj zemlji prvi uvjet za i stinski sretan i miran brak koji bi trebao potrajati godinama nije bogatstvo, nego to da se prije vjenanja ne vodi ljubav. I Mehmetu su se sviale te njene ale. Oboje su se tako alili, oboje su govorili o uenosti naih predaka, o ljepoti stare glazbe, o skromno sti starih majstora. Po Zaimovim rijeima, Mehmctove i Nurdihanine ale i njihovo zanimanje za Osmanlije i nae pretke nisu ili tako daleko da ih visoko drutvo pone smatrati konzervativnima ili privrenima vjeri. Zaim je smatrao da je jedan od razloga to to su se pretjerano opijali na prijemima. S potovanjem je govorio kako, unato pretjeranu pijanstvu, uvijek uspijevaju ostati dostojanstveni i otmjeni. Pijui vino, Mehmet je odluno branio miljenje kako se vino i pie u divanskoj poeziji spominju u pravome, a ne u prenesenom znaenju, recitirao je Nedimove ili Fuzulijeve stihove, za koje nitko od prisutnih nije znao izgovara li ih pravilno i - gledajui Nurdihan netremice u oi - podizao je au s rijeima ljubavi prema Bogu. Zaim je mislio kako je, donekle, jedan od razloga zbog kojih je visoko drutvo prihvaalo takve ale bez zazora, pa ak s odobravanjem, bio taj to je meu djevojkama zavladala velika panika nakon prekida mojih i Sibeli- nih zaruka. Dakle, na je sluaj bio vano upozorenje djevojkama koje su pripadale istanbulskoj kremi sedamdesetih godina kako ne smiju bezuvjetno vjerovati mukarcima prije braka. Ako su glasine bile tone, zbog nas su u to vrijeme uznemirene majke savjetovale svojim kerima da dobro paze. No ne elim si pridavati preveliku vanost u toj stvari. Istanbulsko visoko drutvo toga vremena okupljalo je tako uzak krug bliskih ljudi, da se ovjek nije morao mnogo sramiti nevolje koja ga je zadesila jer mu se ionako inilo da je sve ostalo u malom obiteljskom krugu. Usto, od 1979. ja sam se bio odve naviknuo na mir i ugodnost svojega novog ivota koji se odvijao izmeu kue, ureda, Fusunine Obitelji i Apartmana Milosre. Odlazio sam u stan u Apartmanu Milosre, iznova proivljavao sretno vrijeme koje sam ondje pro veo s Fusun i s nekim osjeajem zauenosti i zbunjenosti pro matrao svoju kolekciju predmeta koja je postajala sve vea. Bilo ih je sve vie; polagano su se pretvarali u simbole koji pokazuju koliko je jaka moja ljubav. Gdjekad sam na njih gledao kao na utjelovljenje bure koja bjesni u mojoj dui, a ne kao na stvari koje me tjee i podsjeaju na sretne trenutke provedene s Fusun. Bilo je trenutaka kad sam osjeao stid to ti predmeti doista postoje. Tada bih poelio da ih nikada nitko ne vidi. Pomiljao sam kako e, ako ih nastavim skup ljati, ispuniti sve sobe stana u Apartmanu Milosre, i ta me pomisao plaila. Predmete sam donosio iz kue Obitelji Keskin ne mislei to u s njima u budunosti; elio sam da mi slue kao podsjetnici na prolost. Tada mi nije padalo na pamet da ih moe biti toliko da napune sobe i stan. Jer, velik dio toga osmogodinjeg razdoblja proveo sam zamiljajui kako u u sljedeih nekoliko mjeseci, najvie est, pridobiti Fusun i oeniti se njome. Veernji list je 8. studenoga 1979. u rubrici pod naslovom Drutvo u traerskom stupcu objavio tekst kojega ovdje donosim samo dio: SVIJET FILMA I VISOKO DRUTVO: MALI SAVJET Svima nam je drago kad se kae kako je Turska, poslije Hollywooda i Indije, trea zemlja u svijetu po broju snimljenih filmova. Naalost, stanje se u naoj zemlji mijenja. Sukobi izmeu desniara i ljeviara, zbog kojih se graani boje naveer izai na ulicu, i ljubavni filmovi, razlog su to turske Obitelji vie ne odlaze u kina kao prije. Cijenjeni turski sineasti teko nalaze i gledatelje i novac za nove filmove. Stoga turska kin ematografija vie nego ikada treba imune poslovne ljude koji bi s Jeilamom htjeli snimiti umjetniki film. Prije su ti zaljubljenici u filmsku umjetnost uglavnom bili novopeeni bogatai iz unutranjosti koji su eljeli upoznati lijepe glumice. Mnogi filmovi koje su nai kritiari obasipali pohvalama i nazivali ih umjetnikima zapravo

se nikada nisu mogli prikazivati u kinima na Zapadu, gdje bi ih moglo gledati obrazovano gledateljstvo, i nikada nisu dobili nijednu utjenu nagradu na siromanim pro vincijskim festivalima u Europi. S druge strane, ti su filmovi bili povod da mnogi nai novi bogatai upoznaju umjetnice i s njima doive divne ljubavi. Tako je bilo prije. Sada je neto drugo postalo moda. Sada nai bogatai, ljubitelji umjetnosti, ne d olaze u Jeilam da bi im se dogodila ljubav s lijepim glumicama, nego da bi od djevojke u koju su ve zaljubljeni napravili glumicu. Najsvjeiji je primjer mladi iz vrlo bogate Obitelji, najpoeljniji neenja u istanbulskome visokom drutvu, gospodin K. (ime poznato redakciji). On se zaljubio u udanu mladu enu za koju tvrdi da mu je daljnja roakinja. Scenarij za umjetniki film, koji je napisan na njegov poticaj, gospodin K. sada ne eli podrati zbog ljubomore koju izaziva mlada ena. Kako saznajemo, gospodin kae kako ne bi mogao podnijeti da se ljubi s drugim. Mladu enu i njezina mua, inae redatelja, prati posvuda kao sjena, povlai se po barovima Jeilama i po restoranima na Bosporu, s aom rakije u ruci. Ljubomoran je ak i kada lijepa, udana budua glumica samo izae iz kue. Taj bogata iz visokog drutva zaruio se prije nekoliko godina s vrlo dragom djevojkom, kerkom umirovljenoga diplomata. Tim povodom prireeno je prekrasno slavlje u Hiltonu, kojemu su prisustvovali svi iz visokog d rutva. O tome smo i mi pisali. Kako saznajemo, zaruke je prekinuo bez imalo odgovornosti, zbog svoje lijepe roakinje kojoj je obeao da e je napraviti glumicom. Ne moemo mirno gledati kako taj neodgovorni bogati mladi, nakon to je upropastio ker diplomata i bivu studenticu na Sorboni, sada unitava ivot lijepe F., budue umjetnice, koju gospoda enskari osobito pohotljivo gledaju. Stoga, uz ispriku itateljima kojima su dodijale prodike, upuujemo jedan savjet gospodinu K-u iz visokoga drutva: Gospodine, u modernome svijetu, u vrijeme kada Amerikanci putuju na Mjesec, jednostavno nije mogue napraviti umjetniki film bez poljubaca. Vi se izvolite odluiti: ili ete se oeniti seoskom djevojkom s maramom na glavi i zaboraviti zapadnjaki film i umjetnost, ili se okanite elje da stvarate glumice od lijepih djevojaka zbog kojih ste toliko ljubomorni da ne doputate ni da ih drugi gledaju. Dakako, ako vam je namjera samo da ih napravite glumicama. B.K.

Taj sam lanak proitao dorukujui s majkom istoga jutra kad je objavljen u Veernjem listu. Dvoje novine, koje su svakodnevno dostavljane u nau kuu, majka je itala od prve do posljednje stranice; pogotovo nije proputala vijesti iz visokoga drutva. Kad je otila u kuhinju, istrgnuo sam stranicu na kojoj je bio lanak, savio je i gurnuo u dep. to ti je opet? upitala je majka kad sam izlazio iz kue. Neraspoloen si. U uredu sam se trudio djelovati raspoloenije nego obino. Gospoi Zejnep ispriao sam smijean vic, zvidukao sam dok sam prolazio hodnicima, alio se sa Satsatovim starim i slabo raspoloenim namjetenicima koji su zbog manjka posla iz dosade rjeavali krialjke iz Veernjeg lista. Nakon podnevne stanke shvatio sam po izrazu njihovih lica, po pretjerano blagim - i pomalo uplaenim - pogledima gospoe Zejnep, da su svi zaposleni u Satsatu proitali tekst. Rekoh sebi: Moda se varam. Poslije podnevne stanke majka mi je telefoni rala i rekla da me je oekivala na ruku, i da joj je ao to nisam doao. Kako si, sine? upitala me je kao i obino, ali malo njenije. Odmah sam znao da je saznala za lanak, da je nala novine i proitala ga, da je plakala (glas joj je zvuao kao poslije plaa) te da je, po istrgnutoj stranici, zakljuila kako sam ga proitao i ja. Rekla mi je: Sine moj, svijet je pun nemilosrdnih ljudi. Ne obaziri se na njih. Majice, ne razumijem to hoete rei, odgovorio sam joj. Nita, ree majka. Da sam se poveo za osjeajem koji se u meni toga trenutka javio i da sam s njom porazgovarao o tome sluaju, vjerujem da bi najprije pokazala razumijevanje, ali bi mi odmah potom rekla kako sam i ja kriv. I vjerujem da bi htjela saznati cijelu priu o Fusun. Moda bi plakala govorei da me je netko opinio. Moda bi mi rekla: Sigurno negdje u kui, u nekoj staklenki s riom ili branom, ili u nekoj ladici u tvome uredu, ima neki zapis koji ti je netko podmetnuo i zbog kojega si se tako zaljubio. Nai ga odmah i spali! Osjetio sam kako joj je splasnulo raspoloenje jer nije uspjela podijeliti tugu sa mnom, i jo vie, jer nije uspjela ak ni navesti razgovor na tu temu. Meutim, majka je pokazala potovanje prema mome poloaju. Nije li to bio znak da sam doista u zabrinjavajuem st anju? Tko zna koliko su me ismijavali oni koji su toga asa itali Veernji list, koliko su se smijali mojoj ludoj i neumjerenoj zaljubljenosti i vjerovali u istinitost svake pojedinosti navedene u lanku! Te misli stalno su mi prolazile kroz glavu, a u isto sam vr ijeme mislio kako e se Fusun alostiti kad ga proita. Nakon majina poziva palo mi je na um da nazovem Feriduna i da mu predloim neka dananji Veernji list dri podalje od Fusun i ostalih. No nisam to uinio. Prvi je razlog bila bojazan da neu uspjeti uvjeriti Feriduna da tako postupi. Drugi i vaniji bio je taj to sam bio sretan zbog toga lanka, ma koliko o meni uvredljivo govorio i prikazivao me kao nekog mokljana. Samome sebi nisam htio priznati da me je lanak usreio, ali sada, toliko godina poslije, posve jasno uoavam: moj a veza s Fusun ili moj odnos prema njoj - ma kako to nazvali - najzad je dospio u novine te je u odreenome smislu prihvaen u javnosti. Sve to bi se pojavilo u stupcu Drutvo - a njega je itala sva istanbulska krema - posebice vijesti u kojima nekoga ismijavaju i bockaju uvredljivim i podrugljivim rijeima, mjesecima je bilo glavnom temom traeva. elio sam vjerovati kako su ta ogovaranja poetak moga

povratka ivotu na visokoj nozi, kako u jednoga dana uzeti Fusun pod ruku, oeniti se njome i sve e dobiti u najmanju ruku sretan zavretak. Bili su to utjeni snovi odsanjani u beznau. Slutio sam kako se zbog ogovaranja u visokome drutvu i poluistina polako pre tvaram u posve drugu osobu. Sjeam se da sam se osjeao kao ovjek koga drutvo odbacuje zbog toga lanka, a ne kao ovjek k oji zbog zaljubljenosti i vlastitih odluka ivi krajnje udnim ivotom. Dakako, inicijali B. K. pripadali su Bijelom Karanfilu. Ljutio sam se na majku jer se na zarukama prema njemu runo ponijela. Bio sam bijesan i na Tahira Tana, za kojega sam pretpostavljao da je bio izvor glasina (ne moe podnijeti da se Fusun ljubi s drugim). Silno sam elio biti s Fusun, razgovarati s njom o lanku i proklinjati ljude koji nas toliko ne vole, rei joj koju rije utjehe i uti kako ona mene tjei. Fusun i ja odmah bismo trebali otii u Pelur i pojaviti se ondje ba u inat svima. Dobro bi bilo da i Feridun ode s nama. Bio bi to najbolji nain da pokaemo kako traerski napis nije drugo do podla la te zatvorimo usta ne samo pijanim filmaima , nego i mojim prijateljima iz visokog drutva koji su proitali lanak i naslaivali se njime. Ali onoga dana kad je vijest objavljena nisam mogao otii k Obitelji Keskin, iako sam prikupljao snagu da to uinim. Bio sam siguran da bih se uz tetu Nesibe opustio, a gospodin Tarik bi se ponaao kao da nema pojma to se dogodilo. Jedino nikako nisam mogao zamisliti to bi se dogodilo pri susretu s Fusun. Sigurno je da bismo oboje, kad bi nam se pogledi sreli, shvatili da je lan ak izazvao buru u mojoj dui. To me je iz nekog razloga vrlo plailo. Onda mi je najednom sinulo zbog ega: kad bi nam se pogledi sreli, oboje bismo naslutili ne buru u mojoj dui, nego injenicu da je sve to stoji u lanku iva istina. Naravno, mnogi detalji koji se navode u lanku bili su netoni, to itatelji ve svakako znaju. Nisam prekinuo zaruke sa Sibel da bih Fusun napravio filmskom zvijezdom. Nisam potaknuo Feriduna da napie scenarij. No to su sitnice. Ono to e shvatiti itatelj i novina i svatko tko smilja traeve jest ova jednostavna istina: ja sam osramoen zbog ljubavi prema Fusun i onoga to sam inio iz te ljubavi. Ljudi zbijaju ale na moj raun i smiju mi se, a dobronamjerni me saalijevaju. To to je istanbulsko visoko drutvo maleno, to to svi poznaju jedni druge, to ti ljudi nemaju jako veliko bogatstvo i velika poduzea, kao to nemaju ni prin cipe i ideale*od kojih ne odstupaju, nije umanjivalo moj sram. Naprotiv, sve je to moju neuspjenost i nerazboritost u mojim vlastitim oima inilo jo veima. Sreu da se rodim u bogatoj Obitelji u siromanoj zemlji, i mogunost da vodim sretan, sreen, lijep ivot kakav Bog rijetko dodijeli onima koji ive u ovome dijelu svijeta, ja sam propustio zbog pomanjkanja razboritosti. Shvatio sam da bi jedini nain da izaem iz te situacije bio oeniti se Fusun, dovesti u red poslovni ivot i pobjedonosno se vratiti u visoko drutvo. No nisam u sebi nalazio snage da ostvarim taj spasonosni plan. Usto, osjeao sam odvratnost prema krugu ljudi koji nazivam visokim drutvom. Naposljetku, znao sam da poslije lanka u novinama raspoloenje u kui Obitelji Keskin nimalo ne pogoduje mojim snovima. Nisam imao drugoga izlaza nego se povui jo vie u sebe i primiriti se u stanju u koje sam dospio zbog ljubavi i srama. Cije li sam tjedan svake veeri odlazio u kino i gledao amerike filmove u Konaku, Siteu i Kentu. Film bi nas trebao zabaviti, otkriti novi svijet koji e nas uiniti sretnima, a ne prikazati nam pravu sliku istine i nae nesree u svijetu nesretnih, pogotovo ne u svijetu nalik naemu. Kad bih se uspio poistovjetiti s nekim junakom na filmu, mislio bih da preuveliavam vlastite probleme. Oputao sam se uz misli da sa m preuveliao bijedni lanak iz novina, da e malo ljudi znati kako sam ja taj kojega ismijava i da e cijela stvar pasti u zab orav. Samo, bilo mi se teko osloboditi elje da ispravljam brojne neistine u lanku; kad god su mi se one vrzmale po glavi, pamet mi je bila nemona. Zamiljao sam kako svi u visokom drutvu u tome asu govore samo o lanku i time se zabavljaju, kako ga neki meu njima s hinjenim aljenjem prepriavaju onima koji ga jo nisu proitali, kako prepriavaju neistine iz njega preuveliavajui ih i dopunjavajui svojim laima, i patio sam zbog toga. Pretpostavljao sam da e svi s osmijehom povjerovati u te neis tine, na primjer, da je svatko povjerovao kako sam razvgnuo zaruke sa Sibel zato to sam Fusun obeao da e postati glumica. U tim trenucima optuiva o sam se to sam toliko nesposoban da sam postao meta traerske novinske rubrike, pa sam i sm poeo vjerovati u neke neistine objavljene u lanku. Od svih neistina najvie me je pogaala ona da sam, navodno, rekao Fusun kako ne mogu podnijeti da se na filmu ljubi s drugima. Kad sam bio neraspoloen, umiljao sam da se svi najvie smiju upravo tim rijeima i najvie sam elio demantirati taj dio lanka. Smetao mi je i navod da sam razmaeni bogataki sin koji je neodgovorno razvrgnuo zaruke, ali sam mislio da u to nee povjero vati nitko tko me poznaje. Ali, mogli su povjerovati da ne pristajem da se Fusun ljubi s drugima jer, unato europskome dranju, doista sam u sebi imao neto zbog ega su se od mene mogle oekivati te rijei. ak sam se preispitivao jesam li ih moda izgovorio pred Fusun, pijan ili u ali. Jer, doista ne bih mogao podnijeti da se Fusun ljubi s drugima, pa makar bilo radi posla i umjetnosti.

64

POAR NA BOSPORU Kasno u noi, zapravo pred zoru 15. studenog 1979., majku i mene u naoj je kui na Niantau probudila snana eksplozija. Od straha smo skoili iz postelja i nali se u hodniku, zagrljeni. Cijela se zgrada na trenutak zanjihala lijevo -desno kao da ju je prodrmao jak potres. Kako su tih dana bile prilino este eksplozije bombi u kavanama, knjiarama i na trgovima, mislili smo da je ovoga puta bomba podmetnuta negdje u blizini, na Aveniji Tevikije. Malo poslije vidjeli smo kako se visok plamen die na suprotnoj strani Bos pora, u

Uskudaru. Neko vrijeme gledali smo uareno nebo i poar koji je bjesnio daleko od nas, a onda legli i zaspali. Bili smo, naime, naviknuti na politike sukobe i na bombe. Rumunjski tanker koji je prevozio naftu sudario se s grkim brodom na otvorenome moru, preko puta Hajdarpae. Tanker je eksp lodirao i zapalio se, a poslije je gorjela nafta koja se izlila u more. Sljedeega dana sve su novine tiskale izvanredna izdanja posveena samo tom dogaaju. I cijeli grad je brujao samo o tome. Svi su govorili da Bospor gori i pokazivali oblake dima koji su lebdjeli iznad Istanbula poput kiobrana. Cijeloga dana svi namjetenici Satsata - ja, vremene slubenice i spora uprava - osjeali smo blizinu poara, a ja sam pokuavao uvjeriti samoga sebe kako je taj dogaaj dobar izgovor da te veeri odem Keskinovima na veeru. Mogao sam sjediti kod njih za stolom i cijelo vrijeme razgovarati o poaru ne spominjui traerski lanak. No, poar na Bosporu je u mojoj, kao i u svij esti svih stanovnika Istanbula, bio jedna od nesrea koja je pogaala svakoga onoliko koliko su nas pogaali politiki zloini, velika inflacija, redovi, siromatvo i bijeda u zemlji; postao je nekom vrstom simbola, svojevrsnom slikom svih nesrea. Pa ipak, dok sam itao vijest o poaru u izvanrednim izdanjima novina, osjeao sam da mislim samo na vlastitu nesreu, pa ak i da se za poar istinski zanimam samo zbog sebe. Naveer sam izaao na Bejoglu. Iznenadio sam se to je Avenija Istiklal bila prazna i dugo sam hodao njome. Pred kinima kao to su Sraj i Fita, u kojima se prikazuju jeftini ljubavni filmovi, bila su samo dva-tri uznemirena mukarca. Na Trgu Galatasaraj pomislio sam kako sam blizu Fusuninoj kui. Moglo se dogoditi da su bili u veernjoj etnji Bejogluom, kao to su ponekad za ljetnih veer i odlazili na sladoled. Mogao sam ih sresti. Ali, na ulici nije bilo nijedne ene, nijedne Obitelji. Doavi do Tunela, pobojao sam se da u se opet pribliiti Fusuninoj kui i da e me povui sila koja me je k njoj privlaila, pa sam krenuo u drugome smjeru. Proavi pokra j kule Galata, spustio sam se niz Juksek- kaldirim. Na mjestu gdje se Ulica Kerhanovih kria sa strmom Ulicom Juksekkaldirim stajala je, kao i uvijek, gomila nesretnih mukaraca. Poput svih drugih Carigraana, i oni su gledali crne oblake i rumenu Svjetlost koja ih je obasjavala. Preao sam most iz pravca Karakoja s mnotvom koje je s uda - ljenosti promatralo poar. I ribari, koji su s mosta lovili arune, gledali su vatru. Noge su me odnijele do parka Gulhane, kamo su ili i drugi. Poput veine svjetiljaka u Istanbulu, i one u parku bile su ili razbijene kamenom, ili nisu svijetlile zbog nestanka struje. No plamen koji je gutao tanker osvjetljavao je i park koji je ne ko bio vrt palae Topkapi, i palau, i Bosporski tjesnac, i Uskudar, i Saladak, i Djevojaku kulu, tako jarko da se inilo kao da je dan. Uskomeano mnotvo promatralo je poar. Plamen je osvjetljavao i park i oblake na nebu, a oblaci su isijavali blagu Svjetlost , nalik na onu ugodnu svjetlost svjetiljaka sa sjenilom koje osvjetljavaju dnevni boravak u europskom e stilu, obasjavajui i park i mnotvo ljudi koji su se pod njom inili sretnijima i mirnijima nego to su bili. Ili ih je moda uivanje u promatranju inilo sretnima. U tome mnotvu ljudi, koji su automobilima, autobusima ili pjeice dolazili iz svih dijelova grada, bilo je i bogatih i siromanih, i onih koje je poar zanimao i onih koje nije. Susretao sam starije ene s maramama na glavi; mlade majke privijene uz svoje mueve koji su u naruju uspavljivali djecu; siromane ljude bez posla koji su zurili u plamen kao opinjeni; djecu koja su neprestano trkarala; ljude koji su promatrali poar iz automobila i kamiona sluajui glazbu; prodavae simita, halve, dolme s dagnjama, ar - nautske jetre36 i lahmaduna,37 koji su prispjeli iz drugih dijelova grada i p rodavae aja koji su jurili nosei pladnjeve. Prodavai ufti, suduka i kruha stajali su oko Ataturkovog spomenika; s njihovih rotilja na ugljen, postavljenih na ostakljenim kolicima, irio se ugodan miris peenja. Djeca su, izvikujui, prodavala ajran i sokove (Meltema nije bilo) pretvorivi park u trnicu. Kupio sam aicu aja, sjeo na klupu na kojoj se neoekivano oslobodilo jedno mjesto i, skupa s bezubim siromanim starcem koji je sjedio do mene, zadovoljno promatr ao plamen. Dolazio sam u park svake veeri sve dok plamen nije poeo jenjavati, a to je potrajalo cijeli tjedan. Gdjekad bi se primirio, a onda bi se najednom razbuktao kao prvoga dana. U tim trenucima na licima ljudi, koji su plamen promatrali sa strahom i divljenjem, mogao se vidjeti odsjaj zagasite naranaste boje. Okolicu, i to ne samo ulaz u Bospor, nego i eljezniku postaju Hajdarpaa, i vo jarnu Selimije, i zaljev Kadikoj, ponekad bi obasjala naranasta, ponekad zlatna svjetlost. Opinjen kao i cijelo to mnotvo ljudi, promatrao s am prizor kao oduzet. Nedugo zatim ula bi se eksplozija i vatra bi se jo vie rasplamsala, ili se smirila. Tada bi se oputali i poinjali jesti, piti i razgovarati. Jedne sam noi u toj guvi u parku Gulhane vidio Nurdihan i Mehmeta, ali sam ih izbjegao , nisam ih pozdravio. Kad sam jedne druge veeri ugledao neku trolanu obitelj i pomislio da su to Fusun i njezini roditelji, shvatio sam da sam ih prieljkivao ondje susresti, da sam moda s tom eljom svake veeri i zalazio u guvu. Kad bih ugledao djevojku od koje bi mi se priinila Fusun, srce mi je poinjalo ubrzano kucati, kao u ljeto 1975., iako su od tada bile prole etiri godine. Razmiljao sam i o tome kako svaki lan Obitelj i Keskin duboko u srcu osjea da nas nesrea povezuje. Trebao sam otii k njima prije nego to se poar na rumunjskome tankeru Independenta posve ugasi, da s njima podijelim tu nesreu i duh zajednitva te da zaboravim rune situacije iz prolosti. Je li taj poar za mene mogao biti poetak novoga ivota? Jedne druge veeri, dok sam u guvi pogledom traio mjesto kamo bih mogao sjesti, susreo sam Tajfuna i Figen. Od njih nisam mogao pobjei jer sam se jednostavno naao pred njima. Bio sam toliko sretan to uope nisu spomenuli ni lanak u Veernjem listu niti dogaaje u visokom drutvu, zapravo, to uope nisu znali za taj traerski tekst, da sam skupa s njima izaao iz parka - u to se vrijeme vatra ve smirivala - sjeo u automobil i otiao u novo - otvoreni bar iza Taksima, gdje smo pili do jutra.

36 Jetra uvaljana u brano i prena u ulju. 37 Jelo koje se pravi tako da se na stanjeno tijesto u obliku palainke stave mljeveno meso, kosani luk i zaini, pa se zatim pee u krunoj pei.

Sutradan naveer, u nedjelju, otiao sam Keskinovima. Taj sam cijeli dan preleao; ruao sam kod kue, s majkom. Naveer sam bio dobro raspoloen, radostan, ispunjen nadom, ak sretan. Ali, im sam uao u njihovu kuu i im mi se pogled sreo s Fusuni - nim, raspoloenje mi se promijenilo. Rastuio sam se, nada mi je splasnula. to ima novoga? upita oponaajui uspjenu, sretnu enu iz svojih snova. Ali, jo dok je izgovarala te rijei, postala je s vjesna da se neuspjeno pretvara. Nita posebno, rekoh, tvornica, poduzee, toliko mnogo posla da nisam mogao prije doi. Kad se u turskim filmovima ponu zbliavati glavni muki i glavni enski lik, tada ih neka ena, koja ima ulogu razborite, is kusne gospoe znaajno pogleda kako bi svaki gledatelj, pa i onaj najmanje paljiv, shvatio o emu je rije i poistovjetio se s likovima. Eto, ba je tako teta Nesibe pogledala mene i Fusun. Ali, kad je Fusun odmah potom skrenula pogled, shvatio sam da je poslije tra erskoga lanka proivjela mnoge neugodne trenutke u kui i da je danima plakala, kao to je plakala i poslije zaruka. Keri, ponudi gosta rakijom, ree gospodin Tarik. Prema gospodinu Tariku osjeao sam iskreno potovanje zbog toga to se etiri godine ponaao kao da nita ne vidi i to me je primao ljubazno i prisno, ba kao roaka koji dolazi u veernje posjete. No u tom sam mu trenu zamjerao to je bio toliko hla dan prema boli koju je njegova ki nosila u dui, prema mojoj bespomonosti i stanju u koje nas je ivot doveo. Iznijet u sada jedno d rsko zapaanje, koje sam tajio i od sebe samoga: gospodin Tarik je vrlo vjerojatno nasluivao razlog mojih posjeta, ali je pod eninim pritiskom zakljuio kako je za obitelj bolje ako se bude pretvarao da nita ne vidi. Gospoo Fusun, rekoh napola hinjeno, poput njezina oca, dajte mi rakiju da proslavim konani povratak kui. Ni danas ne mogu tono rei zato sam izgovorio te rijei, to sam htio rei, to mi je bio cilj. Je li se neraspoloenje pretoilo u rijei? Ali, Fusun je shvatila osjeaj skriven u njima i u jednom sam trenutku pomislio da e zaplakati. Primijetio sam naega kanarinca u krletki. Sjetio sam se prolosti, svoga ivota, sjetio se da vrijeme tee, da su protekle godine... Ti mjeseci i godine bile su najtee razdoblje u naem ivotu. Fusun nije postajala filmska zvijezda, a ja joj se vie nisam mogao pribliiti. Usto, osjeali smo se osramoenima i ponienima u tome bezizlaznome stanju! Bilo mi je jasno da ga neemo lako pr evladati, kao to nisam mogao prevladati ni svoju muku onih noi kad nisammogao ustati i otii. Oboje smo osjeali da neemo moi zapoeti novi ivot dokle god se budemo viali etiri-pet puta na tjedan. Fusun, ve neko vrijeme nisam vidio sliku grlice, kako napreduje? upitao sam po navici te veeri, ali prisnije nego prije. Objed se ve bliio kraju. Grlicu sam odavno zavrila, odvrati. Feridun je naao lijepu fotografiju lastavice. Sad slikam lastu. Lastavica je najljepa, ree teta Nesibe. Poosmo u stranju sobu. Jedna njena lastavica bila je nasli kana kako stoji na drugome uglu kue, odmah ispred prozora blagovaonice koji gleda na strmu ulicu. Imala je isti poloaj kao i druge ptice koje je na slikama smjetala na ogradu balkon a, na prozorsku dasku ili na dimnjak. Iza nje se vidjela poploena strma ukurduma u udnoj perspektivi vienoj djejim oima. Ponosim se tobom, rekoh. Unato svoj svojoj osjeajnosti, po glasu mi se vidjelo da sam posve dotuen. Tvoje slike jed noga dana mora vidjeti Pariz. Ustvari, i ovoga sam puta, kao i svaki put dotad, htio rei Puno te volim. Jako sam te se zaelio. Teko mi je kad te ne vidim i sretan sam kad sam s tobom... Ali, manjkavosti u imaginarnome svijetu slike kao da su bile manjkavosti u naem stvarnom svijetu, i ja sam ih zamjeivao dok sam s tugom promatrao jednostavnost, naivnost i prostodunost slike na kojoj je bila lastavica. Slika je jako lijepa, Fusun, rekoh oprezno, osjeajui duboku tugu. Kaem li da je na toj slici bilo neega to podsjea na indijske minijature izraene pod utjecajem engleskoga slikarstva, ili na japanski nain slikanja ptica, ili na Audubonovu pedantnost, pa ak da je podsjeala na sliice iz serije ptice, koje su se dobivale u vaflima s okoladnim preljevom koji su se prodavali u istanbulskim duanima, molim vas, ne zaboravite da sam jednostavno bio zaljubljen. Gledali smo kako je na svojim platnima s pticama Fusun na slikala grad u pozadini. Taj krajolik budio je u meni osjeaj tuge, a ne radosti. Voljeli smo taj svijet, pripadali mu, i kao da smo ga zbog toga naivno gledali. Naslikaj jedanput ivljim bojama grad i kue u pozadini! Nije vano, odvrati Fusun, ja ionako slikam samo da mi proe vrijeme. Odloila je ustranu sliku koju smo gledali. Pogled mi je privukao pribor za slikanje, kistovi, boice i krpe umrljane bojama. Sve je bilo uredno, kao i slike s pticama. Malo podalje stajale su tkanine i naprsci tete Nesibe. Ubacio sam u dep areni porcu lanski naprstak i suhu naranastu bojicu kojom se Fusun koji trenutak prije nervozno igrala. Krajem 1979., u vrijeme kad smo proivljavali svoje najtee mjesece, ukrao sam najvie predmeta iz kue Obitelji Keskin. Za mene su ti predmeti bili vie od simbola jednoga vremena kroz koje sam prolazio, vie od podsjeanja na sreu: bili su dio toga vremena. Na primjer, kutije ibica koje sam izloio u Muzeju nevinosti... Svaku od tih kutija dotaknula je Fusunina ruka, svaka je upila njezin miris i neto mirisa ruine vodice. Kad sam poslije u s tanu u Apartmanu Milosre uzimao u ruke svaku od tih kutijica, kao i druge predmete koje sam izloio u Muzeju, iznova sam doivljavao ljepotu trenutaka provedenih za istim stolom s Fusun, trenutaka kad bi nam se susreli pogledi. Ali, zadovoljstvo koje me obuzimalo dok sam gotovo nesvjesno uzimao kutiju sa stola i sputao je u dep, imalo je jo jednu dimenziju: zadovoljstvo to za sebe otkidam makar djeli osobe koju neizmjerno volim, a koju ne mogu imati. Rije otkidanje ovdje upuuje na djeli tijela osobe koju volimo do oboavanja. Ali, za te tri godine provedene kod njih, sve to je bilo u kui na ukurdumi postalo je u mojoj svijesti sastavni dio onoga to je inilo Fusun: njezina majka, otac, stol za kojim smo

veerali, pe, kanta za ugljen, figurice pasa na televizoru, boce kolonjske vode, cigarete, aice za rakiju, posude za eer . Koliko sam bio sretan to viam - to imam priliku viati - Fusun tri-etiri puta na tjedan, toliko sam osjeao zadovoljstvo to sam, u trenucima kad sam bio najnesretniji, iz kue Obitelji Keskin - to jest iz Fusunina ivota - uzimao (krao ovdje nije dobra rije) tri-etiri predmeta, nekad i vie, est-sedam, ak deset-petnaest, i odnosio ih u stan u Apartmanu Milosre. Hitro i neprimjetno gurnuti u dep neki Fusunin predmet, na primjer soljenku koju je njeno drala u ruci gledajui televiziju, i znati, dok razgovar am i pijuckam rakiju, da je u mome depu, da je konano posjedujem, inilo me je toliko sretnim da sam na kraju veeri mogao lako ustati i otii ne proivljavajui stalnu muku. Odlazak od njih donekle mi je olakavao osjeaj da je kod mene predmet koji sam uzeo, a to olakanje poeo sam osjeati nakon ljeta 1979. Te su godine bile najnesretnije i za Fusun, i za mene. Kad me je ivot petnaest godina poslije uveo meu pasionirane, udne, nesretne istanbulske kolekcionare, za posjeta njihovim kuama prepuni m papira, otpadaka, kutija i fotografija nastojao sam dokuiti to ta moja braa po strasti osjeaju dok skupljaju epove od boca osvjeavajuih napitaka ili slike glumaca, i kakvo znaenje za njih ima svaki novi komad. Nastojei to dokuiti, svaki put bih se prisjetio onoga to sam osjeao uzimajui predmete iz kue Obitelji Keskin.

65
PSI Mnogo godina poslije dogaaja o kojima govorim krenuo sam na putovanja s namjerom da obiem sve muzeje svijeta. U Peruu, Indi ji, Njemakoj, Egiptu i mnogim drugim zemljama danju bih gledao zbirke izloene u muzejima, tisue malih, neobinih pred meta, a naveer bih popio aicu-dvije i satima hodao. U Limi, Kalkuti, Hamburgu, Kairu i mnogim drugim gradovima kroz otvorene sam prozore ili zastore gledao kako okupljene Obitelji veeraju uz televizijski program, smiju se i razgovaraju; ulazio bih u kue s razliitim izgovorima, ak se slikao s ukuanima. Tako sam primijetio da u mnogim kuama na svijetu, na televizoru pred kojim se naveer okuplja obitelj, stoji figurica psa. Zbog ega milijuni Obitelji u gotovo svim dijelovima svijeta imaju potrebu staviti na televizor ukrasnu figuru psa? To sam si pitanje prvi put postavio u kui Obitelji Keskin, istina, s neto manje radoznalosti. Poslije sam saznao da je taj porculanski pas, koji mi je zapeo za oko im sam prvi put stupio u Fusuni - nu kuu u Ulici Kujulu bostan na Niantau, prije toga stajao na radioaparatu, koji su Keskinovi takoer naveer zajedno sluali. Kao to sam imao prigodu vidjeti u mnogim kuama u Tebrizu, Teheranu, u gradovima na Balkanu i na Istoku, u Lahoreu, ak i u Bombaju, i u kui Keskinovih je pas na televizoru leao na malo me kukianom tabletiu. Negdje pokraj njega je vazica ili morska koljka (Fusun mi je jednom, smijeei se, prislonila kolj ku na uho da posluam valove oceana), ili je pas bio naslonjen na cigarpic i straario nad njim. Poloaj psa ili pasa koji su bili na sto lu nekada je bio odreen mjestom na kojem stoje pepeljare i cigarpici. Mislio sam da teta Nesibe sa skrivenim znaenjem pra vi taj raspored, koji je kod mene stvarao osjeaj da e pas mahnuti glavom ili skoiti prema pepeljari, ali sam jedne veeri u prosincu 1983., dok sam s d ivljenjem promatrao Fusun, vidio da mijenja poloaj psa na televizoru. Uinila je to dok smo svi za stolom ekali jelo koje je njezina majka pripremala, i to pokretom koji je odavao nestrpljenje, zato to u tome asu nije bilo niega to bi privuklo pozornost na psa, pa ak ni na televizor. Ali, to jo uvijek ne objanjava zato je pas bio stavljen ba onamo. Sljedeih godina stavili su jo jednoga psa na kojega je bio naslonjen cigarpic. Dva plastina psa, koja su stvarno micala glavom, nestala su sa svoga mjesta tek to su se pojavila; takvi su se psi neko vrijeme mogli vidjeti iza stranjih sjedala mnogih taksija i dolmua. Nestanak tih pasa, o kojima se inae vrlo malo govorilo, dogodio se kad je konano postalo bjelodano moje zanimanje za predmete u kui Obitelji Keskin. U vrijeme kad su se psi na tel evizoru smjenjivali teta Nesibe i Fusun slutile su ili su znale da ih ja uzimam, kao to sam uzimao i druge predmete. Nipoto nisam elio s drugima dijeliti svoju zbirku i strast za skupljanjem predmeta, jer sam se, zapravo, stidio toga. Pos lije prvih predmeta koje nije bilo teko prikupiti jer nisu privlaili pozornost, a bile su to kutije ibica, Fusunini opuci, soljenke, razne ukosnice i eljevi, poeo sam uzimati one koji vie privlae pozornost: pepeljare, alice, papue... Stoga sam poeo kupovati nove i do nositi ih u dom Keskinovih. Onaj psi s televizora, o kojem smo neki dan razgovarali, ostao je kod mene. Gospoa Fatma ga je htjela nekamo staviti, ispao joj je i razbio se. Teta Nesibe, donio sam ovoga umjesto njega. Vidio sam ga u Egipatskoj ariji, kad sam kupovao hranu i sjemenke za Limuna. Aaa, kako je lijep! uzviknula je teta Nesibe. Pravi ulini p;i.s! Mali moj crnouhi... Sjedni tu! Kako samo prua osjeaj spokoja, slatki mali! Uzela je psa od mene i stavila ga na televizor. Neki su nam psi svojim nainom sjedenja na televizoru u lijevali mir i sigurnost, jednako kao i otkucavanje zidnoga sata. Neki su djelovali opasno, neki su bili upravo runi, ali su nam davali osjeaj da sje dimo u prostoru koji uvaju psi, pa ak i da nas moda tite. U to vrijeme gradskim su ulicama odzvanjali pucnjevi politiki suprotstavljenih skupina i svijet izvan kue inio nam se sve zloslutnijim. Crnouhi ulini pas bio je naljepi meu desecima pasa koji su se t ijekom osam godina nali na televizoru kod Keskinovih. Dvanaestoga rujna 1980. dogodio se novi vojni udar. Ujutro sam ustao prije svih - probudio me predosjeaj - i kad sam vidio da su

Avenija Tevikije i druge manje ulice posve prazne, smjesta sam shvatio to se dogaa, kao da sam osoba koja je od djetinjstv a naviknuta da svakih deset godina doivi vojni udar. Ulicom su povremeno prolazili kamioni puni vojnika koji su pjevali kora nice. Odmah sam upalio televizor, nakratko pogledao prizore salutiranja zastavi i posluao govor asnika koji su preuzeli vlast. Po tom sam izaao na balkon. Svialo mi se to je Avenija Tevikije prazna, grad miran, i to na laganome povjetarcu uti lie kestenovih stabala u dvoritu damije. Tono prije pet godina, poslije jedne zabave na kraju ljeta na kojoj sam bio sa Sibel, u isto sam doba, u r ano jutro, gledao jednak prizor. Jako dobro, zemlja je bila na rubu katastrofe, rekla je majka sluajui ratne i junake pjesme koje je na televiziji pjevao brkati pjeva. Zaboga, zato su na televiziju doveli toga grubog i runog ovjeka? Bekri danas nee moi doi. Fatma, ti skuhaj ruak. to ima u hladnjaku? Zabrana izlaska na ulicu potrajala je cijeli dan. Gledali smo vojne kamione koji bi povremeno projurili ulicom. Znali smo da je mnogo politiara i novinara pritvoreno. Zahvaljivali smo Bogu to se nismo umijeali u p olitiku. Sve su novine objavile izvanredna izdanja u kojima su zduno podravale vojni udar. Taj sam dan proveo kod kue; gledao sam s majkom na televiziji izjave asnika o vojnome udaru, koje su stalno reprizirali, ka o i stare filmove o Ataturku, itao novine i gledao kroz prozor kako su opustjele ulice lijepe. elio sam znati to radi Fusun, kako je u njihovoj kui, kakva je atmosfera na ukurdumi. Govorilo se kako se u nekim etvrtima pretrauje svaka kua, kao i za vojnoga udara 1 971. Konano emo mirno hodati ulicama, govorila je majka. Kako je uveden policijski sat od deset sati naveer, vojni je udar upropastio svu dra veera kod Fusun. U vrijeme vijesti na jedinome televizijskom programu, koji je gledala cijela zemlja, asnici su svake veeri kritizirali ne samo politiare nego i cijeli narod zbog dogaaja koji su prethodili udaru. Za opomenu, po kratkome postupku smaknuto je mnogo ljudi, pod optubom da su sudjelovali u teroristikim akcijama. Dok smo gledali vijesti o smaknuima sjedei za stolom kod Keskinovih, utjeli smo. Osjeao sam tada da postajem blii s Fusun, da sam dio Obitelji. Nisu zatvarali samo politiare i oporbene intelektualce, nego i ljude koji su se bavili nezakonitim poslovima, poinitelje prometnih prekraja, one koji su po zidovima pisali parole politikoga sadraja, drali javne kue, snimali i prikazivali pornografske filmove, prodavali tombolu i usto krijumarene cigarete. Ovoga puta vojnici nisu hvatali po ulicama hipijevske tipove, mladie duge kose i brade, te ih iali i brijali - kao za prijanjega udara - ali je s posla izbaeno vrlo mnogo sveuilinih profesora. Ispranjen je i bar Pelur. I ja sam poslije vojnoga udara odluio srediti ivot, manje piti, manje se sramotiti zbog svoje ljubavi, i, ako nita, malo ograniiti naviku skupljanja predmeta. Bilo je to moda dva mjeseca poslije vojnoga udara kad sam se jednom prije veere naao u kuhinji s tetom Nesibe. Odlazio sam k njima neto ranije da bih to due mogao gledati Fusun. Dragi gospodine Kemale, nema nam psa koji je stajao na televizoru, znate, onog crnouhog ulinog psa kojeg ste nam donijeli. Naviknuli smo se vidjeti ga ondje, pa ovjek odmah primijeti kad ga nema. Ali, to da radimo. Ne brinem se zbog toga. Moda j e i on sam elio otii. Slatko se nasmijala, ali vidjevi strog izraz na mome licu, odmah se uozbiljila. to emo? upitala je. Gospodin Tarik stalno pita gdje je pas. Ja u to nekako rijeiti. Cijele veeri vie nisam progovorio. Iako sam utio - ili ba zbog toga - nisam mogao ustati i otii. Kako se pribliavao policijski sat, sve vie me je hvatala kriza ne mogu ustati i otii. Mislim da su teta Nesibe i Fusun vidjele koliko se muim. Teta Nesibe je ak nekoliko puta morala rei: Nemojte zakasniti, molim vas. Najzad sam uspio iza i u deset sati i pet minuta. Na putu do kue nitko nas nije zaustavio zbog toga to smo vani poslije policijskog sata. Kod kue sam dugo razmiljao o psim a i o tome kako ih ja najprije donesem, a potom odnesem. Da psa nema, primijetili su sa zakanjenjem o d ravno jedanaest mjeseci. Mislim, i tada pod utjecajem raspoloenja koje je donio vojni udar - da se u ivot uvede red. A teta Nesibe mislila je da su odmah zamijetili da je nestao. Vjerojatno su svi psi, koji su sjedili ili leali na kukianom tabletiu na televizoru, navika jo iz vremena radija. Kad se radio neko sluao u krugu Obitelji, glave su se nehotice okretale u pravcu aparata, a oi su na njemu trajle neto zabavno, neto to privlai pogled. Kad su radioaparati pomaknuti u kut, a televizor postao mihrab38 prema kojemu se obitelj okree dok veera, i psi su bili promaknuti, to jest postavljeni na televizor, ali nitko vie nije primjeivao figurice zato to su oi bile uprte u ekran. Dva dana nakon te veeri donio sam Keskinovima dva psa od po rculana. Prolazei Bejogluom, vidio sam ih u izlogu Japanskoga bazara, rekao sam. Kao da su napravljeni ba za na televizor. Aaa, ba su slatki, ree teta Nesibe. Hvala vam, gospodine Kemale. Bilo mi je ao to je nestao crnouhi, rekoh. A bilo mi je ao i to je sam na televizoru. Kad sam ugledao ova dva, oba prijatelj ski raspoloena, pomislio sam kako e ovaj put biti lijepo da na televizoru stoje dva vesela, sretna psa. Je li vam stvarno, gospodine Kemale, bilo ao to je onaj sam? upita teta Nesibe. Stvarno ste udan ovjek, ali mi vas volimo ba zato to ste takvi. Fusun mi se draesno smijeila. Uvijek mi je ao vidjeti stvari zaboravljene u nekome kutu, rekoh. Kinezi vjeruju da i predmeti imaju duu.

38 Nia u zidu damije okrenuta u smjeru Meke, prema kojoj su vjernici okrenuti za vrijeme molitve.

Mi Turci doista smo bili bliski s Kinezima prije nego to smo krenuli iz Srednje Azije. Neki dan su o tome govorili na televiziji, ree teta Nesibe. Te veeri niste bili s nama. Fusun, kako se zvala emisija? Ba ste lijepo postavili pse! Da ih okrenemo je dnoga prema drugome, ili oba prema nama? Ni ja se sad ne mogu odluiti kako da ih postavimo. Neka onaj lijevo gleda prema nama, a drugi prema njemu, najednom se oglasi gospodin Tarik. Katkad bi nam gospodin Tarik u najneobinijem trenutku razgovora, kad smo mislili da nas uope ne slua, najednom upao u rije i rekao neto pametno, to bi pokazalo da povezuje pojedinosti bolje od nas. Tako e nastaviti svoje prijateljstvo. Nee im biti dosadno, a istodobno e gledati prema nama i biti dio Obitelji, dodao je. Ta dva psa nisam mogao ni dotaknuti due od godinu dana, iako sam to mnogo puta poelio. Uzeo sam ih 1982., kad sam kao naknadu za uzimane predmete tu i tamo poeo ostavljati novac, ili uzeti predmet ve sljedeega dana nadoknaivati novim i mno go skupljim. U tome posljednjem razdoblju preko televizora su preli udni predmeti, na primjer i kutijica za igle i pas, ili i pas i krojaki metar.

66 TO JE TO? Jedne noi, etiri mjeseca nakon vojnoga udara, vojska je zaustavila mene i etina radi kontrole u Ulici Siraselviler; bilo je to petnaestak minuta prije poetka policijskoga sata. Upravo smo se vraali od Keskinovih. Mirno sam sjedio zavaljen na stranje m sjedalu, nisam imao nikakva razloga za zabrinutost. No pogled vojnika koji je uzimao moju osobnu iskaznicu zaustavio se na trenutak na ribeu za dunje koji je bio na sjedalu kraj mene. To me je zabrinulo. Ribe sam nedugo prije toga, po staroj navadi i u trenutku kad me nitko nije gledao, ponio sa sobom naputajui kuu Obitelji Keskin. Osjeao sam se toliko sretnim zbog toga uspjeha da sam, bez duega premiljanja, ranije napustio kuu i s nagonom ponos noga lovca, koji s vremena na vrijeme eli pogledati netom ulovljenu ljuku, izvadio ga ispod kaputa i stavio kraj sebe na sjedalo. Kad sam te veeri doao Keskinovima, osjetio sam da neki ugodan miris ispunjava kuu, i smjesta sam prepoznao miris dema od dunja. Dok smo razgovarali o kojeemu, teta Nesibe je rekla kako su tog poslijepodneva ona i Fusun na laganoj vatri kuhale d em i pritom ugodno askale. Iz njihovih sam rijei zakljuio da je Fusun drvenom licom lagano mijeala dem, dok je njezina majka bila zabavljena nekim drugim poslom. Sav sretan, zami ljao sam je u tom poslu. Vojnici su neke automobile ostavljali da ekaju nakon to bi pregledali isprave putnika. Ponekad su zahtijevali da putnici izau iz automobila i detaljno ih pretresali. I nama su rekli da izaemo. etin i ja smo izali. Paljivo su pregledali nae isprave. Poslu - ali smo naredbu i, poput sumnjivaca u filmovima, rairili ruke i naslonili ih na Chevrolet. Dva su vojnika pregledala vozaev pretinac, sjedala, prostor ispod njih i svaki kutak automobila. Sjeam se da su kamene kocke u Ulici Siraselviler, stijenjenoj izmeu prilino visokih stambenih zgrada, bile vlane, da je nekoliko prol aznika gledalo vojnike koji su zaustavljali automobile i nas putnike koje su pretresali. Pribliavao se policijski sat, nitko vie n ije prolazio ulicom. Malo podalje, u javnoj kui ezdeset est (to je ujedno i kuni broj), koju je svojedobno posjeivao na gotovo cijeli srednjokolski trei razred, i u kojoj je Mehmet poznavao mnoge cure, svi su prozori bili u mraku. ije je ovo? upita jedan od vojnika. Moje. to je to? U jednome trenutku osjetih kako mu ne mogu rei da je to ri - be za dunje. Mislio sam: ako tako odgovorim, smjesta e shvatiti da sam ovisan o Fusun, da ve nekoliko godina etiri -pet puta na tjedan odlazim vidjeti udanu enu koja ivi sa svojom Obitelji, te da e uvidjeti koliko je nedolino i beznadno stanje u koje sam zapao, zapravo, da e shvatiti koliko sam udan i bijedan. U glavi mi nije bilo ba bistro zbog rakije koju sam pio nazdravljajui s gospodinom Tarikom. Ali ni sada, mnogo godina poslije toga dogaaja, ne mislim da je alkohol bio razlogom moje pogrene procjene. Nisam mogao podnijeti da ribe za dunje, predmet koji je do maloprije bio u Fusuninoj kuhinji, bude u rukama nekoga dobroudnog mladog asnika iz Trabzona - zamislio sam da je iz Trabzona. No, problem je bio dublji i ticao se ivota i ovjekova dostojanstva na ovome svijetu. Gospodine, je li ovaj predmet va? Da. A to je to? Opet sam zautio. Osjeaj bespomonosti i predaje, slian onome kakav bih outio kad ne bih mogao ustati i poi kui, po stupno je rastao u meni. Htio sam da me mladi vojnik razumije bez ijedne moje izgovorene rijei, ali to nije bilo mogue. U osnovnoj koli imao sam udnoga i pomalo priglupoga prijatelja. Kad bi ga uitelj prozvao i upitao je li napisao zadau iz matematike, on bi utio kao ja te veeri, ne bi rekao ni da ni ne, nego bi se s osjeajem krivnje i nesigurnosti premjetao as na desnu, as na lijevu nogu, mijenjajui tako poloaj tijela cijelo vrijeme dok je stajao pred nama, sve dok uitelj ne bi pobjesnio. Dok sam ga, zauen, gledao takvoga u razredu, nisam znao da ovjek, kad se jednom zaogrne utnjom, vie ne moe otvoriti usta, i da njegova

utnja moe potrajati godinama i stoljeima. U djetinjstvu sam bio sretan i slobodan. Ali, te noi, u Ulici Sira - selviler, mnogo godina poslije, shvatio sam to znai ne govoriti. Osjeao sam kao kroza san da je, uostalom, i moja ljubav prema Fusun pria o takvu inatu i zatvaranju u sebe. Moja ljubav prema njoj, moja vezanost za nju, kako god to nazvali, nije doputala da s nekim drugim slobod no dijelim svoj svijet. Jo sam na samome poetku shvatio negdje duboko u sebi da se to nee dogoditi s ovim svijetom o kojemu pripovijedam. Stoga sam se okrenuo sebi, i u sebi poeo traiti Fusun. Mislim da je i ona shvatila da u je nai u samome seb i. Sve bi se trebalo dobro zavriti. Zapovjednie, to je ribe, ree etin-efendija, obian ribe za dunje. Kako je etin odmah prepoznao ribe? Pa zato on to ne kae? ree asnik i okrenu se prema meni: Policijski je sat, vidi li? Jesi li gluh? Zapovjednie, gospodin Kemal je oaloen. Zato? upita zapovjednik, ali situacija nije ostavljala nimalo prostora za samilost. Priekajte u automobilu, ree nam st rogo i udalji se s ribeom i naim ispravama u ruci. Vidio sam kako je ribe naas bljesnuo pod jakim svjetlima automobila koji je iza nas ekao na red, potom kako je ubaen u vojno vozilo - kamionet - koji je stajao ispred nas. etin i ja smo ekali u chevroletu. Kako se pribliavao policijski sat, automobili su sve bre jurili ulicom. U daljini smo i h vidjeli kako brzo skreu na Trg Taksim. U automobilu je vladala tiina pomijeana s osjeajem straha i krivnje koji sam uvijek zamjei vao kod graana kad se suoe s policijom pri pretresu i kontroli osobnih isprava. ulo se kako otkucava sat u autu, no mi se nismo po micali na sjedalima kako bismo bili to tii. Umiljao sam kako neki asnik u vojnome vozilu dri ribe. u rukama i to me je ispunjavalo nemirom. Zabrinutost je rasla u me ni jer sam osjeao da bih silno patio kad bi mi ga vojnici oduzeli. Mnogo godina poslije prisjet io sam se kako je ta zabrinutost bila velika. etin je upalio radio. Emitirali su izjave Stoera za izvanredno stanje o policijskome satu, osobama za kojima su raspisane t jeralice, itali zabrane i imena privedenih osoba... Rekao sam etinu da promijeni postaju. Nakon kranja i pitanja uli smo zvukove iz neke daleke zemlje, to je odgovaralo mome raspoloenju. Dok smo to paljivo sluali, sitne kine kapi rosile su po prednjem stakl u. Dvadeset minuta poslije poetka policijskoga sata doao je jedan vojnik i vratio nam osobne isprave. U redu, moete ii, rekao je. Da nas opet ne zaustave ako nas uhvate na ulici u zabranjeno vrijeme? upita etin. Recite da smo vas mi zadrali, ree vojnik. etin je upalio motor. Vojnik se maknuo u stranu i oslobodio nam put. No ja sam izaao iz automobila i priao vojnome vozilu. Zapovjednice, hoe li kod vas ostati ribe koji nosim majci? Gle ti njega, nije gluhonijem, kako lijepo zna govoriti! Go spodine, taj predmet ree i riba, ne smijete ga imati kod sebe, ree drugi vojnik. Imao je vii in. Vratit u ti ga, no nemoj ga vie nositi sa sobom. ime se bavi? Ja sam poslovni ovjek. Plaa li porez? Plaam. Nita vie nije rekao. Bio sam malo povrijeen, ali i sretan to sam se dokopao ribea. Dok je automobil, koji je etin na povratku vozio polako i oprezno, prolazio ulicama, shvatio sam da sam sretan. Opustjele i mrane istanbulske ulice preputene oporima pasa, kao i avenije uokvirene betonskim graevinama koje su mi svojom runoom i zaputenou danju kvarile raspoloenje, inile su mi se poetinima i tajnovitima.

67

KOLONJSKA VODA U sijenju 1980. ruao sam s Feridunom u restoranu Rgence. Ruak, uz ribu i rakiju, potrajao je dugo jer smo razgovarali o po slovima u vezi s filmom. Feridun je snimao reklamne filmove sa snimateljem Janijem, kojega je poznavao iz Pelura. Nisam imao nita protiv toga angamana, no Feridun je govorio kako se ne osjea dobro u tome poslu jer radi za novac. Moglo mi je biti udno to on , koji se uvijek doimao mirnim i koji je ve u mladim godinama stekao sposobnost da na najlaki nain dobije ono to eli od ivota, osjea grinju savjesti pred takvim moralnim pitanjem. No ivot me je jo u mladosti pouio kako je veina ljudi ustvari drukija nego to izgleda. Ima jedan gotov scenarij, rekao je nedugo zatim. Ako ve budem radio neto za novac, da barem snimim taj film. Jedno stavan je, dobra je prilika. Gotov ili posve gotov scenarij bio je naziv koji sam ponekad znao uti u Peluru, a znaio je da je neki scenarij proao cenzuru i od drave dobio sve dozvole za snimanje. U vrijeme kad je cenzuru prolazilo vrlo malo scenarija koji su se mogli svidjeti pub lici, producenti i redatelji, koji su godinje morali napraviti jedan do dva filma, radili su po gotovim scenarijima o kojima nikada prije ne

bi razmiljali. Za veinu redatelja nije bio nikakav problem to to uope nisu znali temu filma jer je povjerenstvo za cenzur u godinama razvodnjavalo svaku zanimljivu i neobinu ideju i otupljivalo svaku otricu u f ilmu. Je li tema pogodna za Fusun? upitah Feriduna. Ne, nikako, odgovori on. Pogodna je za Kamilicu. To je mala uloga. Glumica se u jednoj sceni nakratko svlai. Glavnu muku ulogu dobio bi Tahir Tan. TahirTan ne dolazi u obzir. Dugo smo razgovarali o Tahiru Tanu kao da kljuna tema razgovora nije to to prvi film snimamo s Kamilicom umjesto s Fu sun. Feridun je govorio kako moramo zaboraviti izgred koji je Tahir Tan izazvao u restoranu Smiraj i potisnuti osjeaje. Pogledi su nam se na trenutak sreli. Koliko je on uope mislio na Fusun? Upitao sam to je tema filma. Bogata zavede lijepu djevojku koja mu je daljnja roakinja, a onda je ostavi. Djevojka, koja vie nije edna, postane pjevaica da bi mu se osvetila. Pjesme su ve ionako napisane za Kamilicu. Film je trebao snimiti Hajal Hajati, ali je prekinuo snimanje ljutit zbog toga to Kamilica ne prihvaa da se prema njoj ophodi kao prema robinji. Sada scenarij stoji. Sjajna prilika za nas. Scenarij, pjesme, zapravo cijeli film bio je tako lo d a se njime nije trebao baviti ni Feridun, a kamoli Fusun. No moja me draga za naim veerama gledala tako bijesno - munje su joj sijevale iz oiju - i toliko se mrtila da sam mislio kako bi bilo dobro da obraujem barem Feriduna. Stoga sam na tome ruku, ohrabren rakijom, odluio podrati snimanje filma. U svibnju 1981. Feridun je poeo snimati prema gotovom scenariju. Film je dobio ime Skrhani ivoti prema romanu Halita Zije o ljubavnome i obiteljskom ivotu, napisanom prije osamdeset godina. No, izmeu toga romana ija se radnja zbiva u vilama i meu pozapadnjenim osmanlijskim bogataima i pripadnicima buroazije posljednjih desetljea Carstva, i scenarija ija se pria odv ija sedamdesetih godina na nepoploenim sporednim ulicama i u klubovima s narodnom glazbom, nije bilo ba nikakve sli nosti. Gonjena jakom mrnjom i snanom voljom, pjevaica iz filma (Kamilica ju je predano glumila) godinama je strpljivo radila na tome da s e proslavi i tako osveti bogatau za silom oduzetu nevinost, no za razliku od djevojke u romanu, nije bila nesretna zato to je udana, nego zato to nije. Snimanje je poelo u bivem kinu Vila, gdje su u to vrijeme snimani svi prizori za filmove u kojima je bilo pjevanja. Iz dvo rane su uklonjena sjedala, a umjesto njih postavljeni stolovi; tako je kino postalo noni klub. Iako nije bila velika kao u Maksimu i akilu,

tadanjim najveim nonim klubovima (drugi je bio pod divovskim atorom na Jenikapi), pozornica bivega kina bila je dovoljno iroka i velika za film. Noni klubovi zapravo su bili francuski kabareti prilagoeni Istanbulu; u njima su gosti, uz jelo i pie, pratili program koji su izvodili pjevai, zabavljai, akrobati, magiari, iluzionisti i druge zvijezde. U njima se od pedes etih do kraja sedamdesetih godina sluala turska i zapadna glazba, a snimali su se i glazbeni filmovi. U turskim filmovima junak izae na podij nekoga nonog kluba, predstavi se publici, a onda dojmljivim rijeima ispria to je sve propatio, te nakon dugih godin a patnje svoj ivotni trijumf doivi u nonome klubu, to se i vidi po dugome, snanom pljesku i suzama u oima gostiju. Feridun mi je priao to sve ine producenti Jeilama kako bi s malo novca dobili statiste koji u ulozi bogataa pljeu siromanim mladim ljudima koji s mnogo osjeajnosti priaju o svojim tunim ivotima: prije su pravi pjevai, kao to su Zeki Muren i Emel Sajin, u glazbenim filmovima glumili sebe; gledatelj je mogao biti svatko tko je htio staviti kravatu, odjenuti sako i mirno, kulturno sjediti za stolom. None su klubove do posljednjega mjesta punili posjetitelji koji su besplatno eljeli gledati zvijezde. Tako se bez ikakva troka rjeavao problem statista. Posljednjih godina u glazbenim su filmovima umjesto pravih pjevaa igrali slabo poznati glumci kao to je Kamilica. (Te male zvijezde glumile su pjevae koji su bili kudikamo poznatiji od njih samih. Ulogom u jednome ili dva filma nova bi zvijezda postala poznata, te bi se tako izbrisala razlika u slavi izmeu filmskoga lika i glumeva stvarnog ivota; no nakon toga nove su zvijezde dobivale uloge u filmovima o siromanim pjevaima koji su bili mnogo manje poznati od njih samih. Gospodin Muzafer mi je jednom prigodom rekao kako turskome gledatelju vie nije zanimljivo gledati ivot osobe koja je jednako slavna i bogata i na filmu i u ivotu. Tajna snaga filma lei u razlici izmeu stvarnoga ivota glavnog junaka i njegova imaginarnog ivota u filmu. Upravo bi filmska pria trebala premostiti tu razliku.) Budui da nitko ne bi doao u sakou i s kravatom u prljavo kino Vila sluati nepoznata pjevaa, besplatno su dijelili kebabe mukarcima u sakou i s kravatom i enama bez marame, koji su kao statisti sjedili za stolovima u nonome klubu. Tajfun, koji je na naim druenjima i veernjim zabavama volio s podsmijehom prepriavati turske filmove koje je svojedobno gledao u ljetnim kinima, oponaao bi nam neprirodne poloaje tijela i nauene pokrete siromanih ljudi s kravatama koji su za jedan ruak glumili bogatae, a po tom bi, s istinskom povrijeenou nekoga kome je nanesena nepravda, bijesno ponavljao kako turski bogatai uope nisu takvi. Da jeftini statisti mogu stvarati mnogo vee probleme nego to je nevjesto predstavljanje bogatih, shvatio sam iz Feridunovih pria o sluajevima koji su se dogodili prije nego to je poeo samostalno snimati, dok je jo bio asistent. Neki bi statisti htjeli napustiti salu im bi pojeli kebab, ne ekajui kraj snimanja, drugi bi za stolom itali novine, neki bi se smijali i zabavljali s drugim statistima dok pjevaka zvijezda izvodi najtuniji dio pjesme (to je, ustvari, bilo kao u stvarnome ivotu), neke je pak zamaralo ekanje pa bi za spali za stolom. Kad sam prvi put otiao na snimanje Skrhanih ivota, vidio sam kako organizator snimanja, zajapuren od bijesa, opominje statiste da ne gledaju u kameru. Promatrao sam ih utke izdaleka, kao pravi producent filma, kao glavni gazda. Onda se zauo Feridunov gl as i sve je u jednome asu poprimilo onu polubajkovitu, polu - kiastu aroliju* turskih filmova, a Kamilica je s mikrofonom u ruci zakoraila na

pozornicu koja se sputala u gledalite. U filmu koji sam s Fusun i Feridunom gledao prije pet godina u ljetnome kinu blizu Palae Lipa, Kamilica je igrala snalaljiv u, okretnu djevojicu plemenita srca koja je pomirila roditelje nakon to su se razili zbog nekog nesporazuma. U novome pak filmu glumila je umornu, ogorenu i napaenu rtvu. (Ta se promjena dogodila brzinom koja pokazuje sudbinu sve turske djece.) Uloga traginoga enskog lika iz turskih filmova i nesretnice koja je izgubila nevinost i zbog toga morala umrijeti Kamilici je savreno pristajala poput dobro skrojene haljine. Prisjeajui se njezina djetinjstva i tadanje prostodunosti, shvaao sam stanje u kojem je bila; u njezinu ljutitu i umornu izgledu na pozornici prepoznao sam njezino nevino djetinjstvo. U pratnji nepostojeega orkestra - Feridun e taj nedostatak nadomjestiti snimkama koje e uzeti od kolega - kretala se po podiju kao manekenka. Beznadnim bun tom pribliavala se samoj granici pobune protiv Boga, a udnja za osvetom rastuivala nas je jer nas je podsjeala na neizdrivost njezine boli. Svi mi koji smo prisustvovali snimanju tog prizora osjeali smo da se u Kamilici skriva dragulj, makar ne bio pravi. Uspavani su statisti ivnuli, a konobari koji su donosili kebabe na stolove poeli su je gledati im je poelo snimanje. Nain na koji je drala mikrofon - prsti su joj nalikovali na pincete - bio je posve nov i originalan; u ono su vrijeme svaki takav pokret smatrali osebujnou velike zvijezde. Sudei po komentaru jednoga novinara kojega sam poznavao iz Pelura, Kamiliin je nain dranja mikrofona bio dokaz da e za kratko vrijeme postati velika zvijezda. Tih se godina u nonim klubovima s fiksnog mi krofona, koji je stajao na postolju s tri noice, prelo na pokretni mikrofon s dugakim kabelom, to je pjevaima omoguavalo da siu s podija meu gledatelje. No u novim okolnostima iskrsnuo je i nov problem: pjevai su pjesmu pratili pokretima koji izraavaju kajanje i bijes, katkada ak suzama, a istodobno su morali baratati predugom icom onako kako to ine domaice kad zamahuju dugakim kabelom usisavaa da se ne bi omotao oko noge stola ili ega drugoga u kutu prostorije. Kamilica nije pjevala uivo nego na plejbek ; stoga kabel nije bio ukljuen, pa nije ni zapinjao, no ona je izvodila kretnje kao da zapinje. Te je zahtjevne kretnje izvodila blago i vrlo elegantno. Poslije mi je isti novinar s divljenjem rekao kako te njezine kretnje slie pokretima djevojice koja vrti ue dok ga njezine prijateljice preskakuju. Snimanje je brzo napredovalo i u pauzi sam estitao Kamilici i Feridunu te im rekao da sve ide iznimno dobro. Dok sam iz govarao te rijei, samome sam sebi nalikovao na producente iz novina i filmskih revija. Moda i zato to su novinari, sluajui me, hvatali biljeke! I Feridun je izgledao ba kao redatelj iz novina: brzi tempo snimanja skinuo mu je s lica objeenjaki, djeaki izraz i kao da je za dva mjeseca ostario deset godina. Ostavljao je dojam snanoga, ak pomalo gruboga mukarca, koji je odluan dovriti zapoeti posao. Toga dana osjetio sam da izmeu Kamilice i Feriduna postoji ljubav ili, u najmanju ruku, ozbiljna veza. Ipak, nisam bio sasvi m siguran. Kad god su u blizini novinari, sve zvijezde i zvjezdice izgledaju kao osobe koje taje neku ljubavnu vezu. Ili u pogledima novinara koji ureuju asopise i filmske priloge ima neto povezano s grijehom, krivnjom i zabranom to glumce i ljude s film a navodi da taj grijeh poine. Dok su novinari fotografirali, ja sam stajao daleko od objektiva. Fusun je svakoga tjedna odnekud nabavljala novine kao to su Glas ili Vikend, koje su donosile vrlo mnogo vijesti iz svijeta filma, i itala ih. Slutio sam da e za Feriduna i Kamilicu saznati iz tih novina. Moglo bi se pomisliti kako je Kamilica u vezi s glavnim glumcem Tahirom Tanom, ak sa mnom, producentom!. Ali uope nije bilo vano to bi tko mogao pomisliti. Urednici filmskih asopisa i novinskih stranica posvee nih filmu prorazmislili bi o tome koja bi se vijest mogla najbolje proda vati, potom bi je iskonstruirali, dotjerali i zabavljali se piui o njoj. Ponekad su glumcima poteno govorili koju su lanu vijest smislili o njima, a glumci su im pomagali doputajui im da ih snim e u trenucima prisnosti. Bio sam sretan to je Fusun daleko od toga ivota i tih ljudi, ali i nesretan u njezino ime zato to nije imala prigodu doivjeti tu vrevu i veselje. Zapravo, bilo je mogue da u filmu i ivotu to je dvoje svakako bilo isto u oima gledatelja - igra bilo koju ulogu posrnule ene, i da se tako provue kroz obru sudbine, te da poslije toga, kao vrlo poznata filmska zvijezda najednom zauzme st^av udoredne obiteljske ene i nastavi filmsku karijeru ka o prava dama. Je li moda i Fusun sanjarila o tome? Da bi to ostvarila, morala je u mafijakom miljeu nai sebi pokrovitelja, ili nekoga smjelog, drskog bogataa koji ima takva poznanstva. im bi zapoeli vezu s glumicama, ti drski tipovi zabranjivali bi im da s e ljube i svlae na filmu. Da bi itateljima i posjetiteljimaMuzeja u sljedeim stoljeima bilo jasno to se podrazumijevalo pod svlaenjem, napominjem da se pod time mislilo na otkri vanje nogu do koljena i obnaivanje ramena, nita vie od toga. Pokrovitelj je istoga asa zabranjivao da se o poznatoj glumici, koja uiva njegovu zatitu, objavljuju omalovaavajui, neprilini ili aljivi napisi. Jedan mladi novinar koji nije znao za takvu zabranu napisao je da je jedna glumica velikih grudi, koju je titio poznati mafijaki kum, kao srednjokolka nastupala kao plesaica i bila ljubavnica poznatoga vlasnika tvornice, i zbog toga je dobio metak u nogu. Dok sam pratio snimanje filma, ja sam se i zabavljao i tuno mislio o tome kako samo desetak minuta pjeaenja od kina Vila F usun sjedi u kui na ukurdumi i ubija vrijeme. Snimanje je trajalo do poetka policijskoga sata. Uznemiravala me pomisao da e Fusun, ako za veerom kod Obitelji Keskin moje mjesto ostane prazno, misliti kako mi je snimanje vanije od nje. Naveer sam se od k ina Vila do kue Keskinovih sputao niz padinu poploenu kamenom kockom osjeajui krivnju, ali i obeanje sudbine da nas eka srea. Fusun je na kraju trebala biti moja. Dobro sam inio to sam je drao podalje od filmova. Shvaao sam da me je za nju konano vezao i osjeaj privrenosti i prijateljstva, i to me je ponekad ispunjavalo sreom vie nego sama ljubav. Kad sam se tako osjeao, sve me je inilo sretnim: veernje sunce koje je obasjavalo gradske ulice; miris vlage, praine i

dotrajalosti koji je dopirao iz starih grkih zgrada; prodavai pilava s nohutom39 i arnautske jetre; lopta koja se kotrlja prema meni odskakujui na kamenim kockama i posprdni pljesak djeaka koji su na ulici igrali nogomet nakon to sam, idui Keski - novima, snanim volejem udario loptu. Tih se dana posvuda - i na snimanju, i po hodnicima Satsata, i u kavanama, i kod Keskinovih - govorilo o vrlo visokim kama tama koje su nudili novopeeni bankari. Kako se inflacija pribliila granici od sto posto, svatko je htio u neto uloiti novac. U Obitelji Keskin o toj se temi razgovaralo prije no to se sjedne za veeru. Gospodin Tarik je priao kako su neki ljudi u kavani u njihovoj etvrti, u ko ju je ponekad odlazio, govorili da kupuju zlato u Kapali ariji kako bi sauvali novac koji su zaradili, dok su drugi ulagali n ovac u banke koje su davale kamatu blizu sto pedeset posto; priao je kako su svi mijenjali zlatninu za novac i ulagali u neto. Ustezao s e govoriti o tome, ali je prieljkivao da mu ja, kao poslovni ovjek, dam savjet. Feridun je rijetko dolazio kui, pravdajui se snimanjem filma i policijskim satom. Od novca koji sam polagao na raun Limun - filma nita nije davao Fusun. U to vrijeme poeo sam ostavljati novac ondje gdje su stajale stvari koje sam odnosio iz kue; ranije bih nakon nekog vremena donio novi predmet kao nadomjestak za stari. S tom praksom poeo sam otprilike mjesec dana prije, nakon to sam odnio stari pil karata gospodina Tarika, ni ne trudei se to uiniti potajice. Znao sam da Fusun gleda u karte da bi prekratila vrijeme. Kad je s tetom Nesibe igrao darde,40 gospodin Tarik se koristio drugim pilom. Ni teta Nesibe nije ga uzimala kad se jednom u sto godina htjela kartati s gostima (poker ili andar). Neke karte u pilu koji sam ukrao bile su oteene i imale su mrlje na poleini. Neko liko ih je bilo slomljeno od savijanja. Smijui se, Fusun je rekla da je neke raspoznavala po tim oteenjima i mrljama te da je stoga tono proricala sudbinu kad je gledala u karte. Pomirisao sam pil i duboko udahnuo miris Fusunine ruke pomijean s mirisom vlage i praine te s onim posebnim mirisom karakteristinim za stare karte. pil i njegov miris pomutili su mi razum. Teta Nesibe je zamijetila tu moju zanesenost, pa je i to bio razlog to sam pil stavio u dep naoigled svima. I moja majka gleda u karte, ali nikada ne pogodi, rekao sam. ini se da ove karte donose sreu onome tko njih gata. Neka se sudbina i mojoj majci malo nasmijei kad raspozna mrlje i druge znakove na njima. Ovih se dana ba dosauje. Pozdravi Vedihe-ablu41, ree teta Nesibe. Rekao sam da u im kupiti nov pil karata u Aladinovu duanu na Niantau, na to je teta Nesibe najprije dugo ponavljala neka se time ne zamaram. Nisam htio popustiti. Onda je poela govo riti o kompletu karata koji je vidjela na Bejogluu. Fusun je bila u stranjoj sobi. Izvadio sam iz depa smotuljak novanica i stidljivo ih spustio na stranu. Teta Nesibe, molim vas, hoete li kupiti jedan pil za sebe i jedan za moju majku? Obradovat e se pilu karata koji joj doe iz vae kue. Da, kupit u, ree teta Nesibe. Deset dana poslije, ponovo s osjeajem neobina srama, ostavio sam sveanj novanica na mjestu gdje je stajala boca kolonjske vode Pe-Re-Za, koju sam ponio sa sobom. Bio sam siguran da prvih mjeseci Fusun nije znala za tu zamjenu predmeta novcem. Zapravo, ve sam nekoliko godina iz kue Obitelji Keskin uzimao prazne boce kolonjske vode i odnosio ih u Apartman Milo sre. No te su bile prazne, ili gotovo prazne, i svakako bi ih uskoro bili bacili. Prazne boce nisu zanimale nikoga osim djecu koja su se njima igrala. Kolonjsku vodu, koju su Keskinovi nudili tek kad bi prolo podosta vremena od veere, utrljao bih u ruke, obraze i elo;42 inio sam to vrlo rado, ak s nekom nadom, kao da je sveta. Uvijek su me oaravali pokreti koje su izvodili Fusun i njezini kad bi nudili kolonjsku... Gledajui televiziju, gospodin Tarik polako bi odvr- nuo veliki poklopac teke boce, koji bi pritom krkao. Znali smo da e malo zatim, u prvoj pauzi za reklame, pruiti bocu Fusun i rei: Pitaj hoe li tko kolonjske! Fusun bi je najprije ponudila ocu. Gospodin Tarik bi je utrljao prvo u zapea, inei to kao da tekuina ima ljekovit uinak, potom bi mirisao ruke udiui duboko kao da je tek do ao do daha. Nakon toga povremeno bi dugo mirisao prste. Teta Nesibe uzela bi vrlo malo kolonjske vode, i to gracioznim pokretima nalik na one koje sam viao kod svoje majke; to malo tekuine drala bi na skupljenome dlanu, a potom bi je promukala kao da je sapunica, kao da eli napraviti pjenu. Ako je bio kod kue, Feridun bi uzeo najvie kolonjske vode koju bi nam nudila njegova ena. Otvarao je obje ake, kao ovjek koji umire od ei, i nanosio je na lice gotovo halapljivo, kao kad edan ovjek pije vodu. Osjeao sam da svi ti pokreti, ugodan miris kolonjske vode i svjeina te mirisne tekuine (mali ritual s kolonjskom odravao se i u hladnim zimskim noima) imaju neko posve posebno znaenje. Kao to kolonjska voda, koju pomoni voza na poetku putovanja nudi putnicima u autobusu, budi osjeaj zajednitva, tako je i nama, koji smo se svake veeri okupljali oko televizora, naa kolonjska pruala osjeaj da smo zajednica, da dijelimo istu sud binu (osjeaj koji je isticao i dnevnik na televiziji) i da je ivot pustolovina unato tomu to svake veeri sjedimo u kui i gle damo televiziju; usto, pruala nam je ljepotu dojma da neto inimo skupa. Kad bi doao red na mene, nestrpljivo bih rairio dlanove i ekao. Dok bi mi Fusun lijevala kolonjsku na dlanove, pogledi bi nam se sreli. A ja, miriui kolonjsku na rukama, ne bih gleda o u dlanove, i ne bih

39 Vrsta jela (ria s kuhanim slanutkom). 40 Vrsta kartake igre. 41 Rije abla starija sestra koristi se u neformalnom oslovljavanju bliskih, ali i nepoznatih osoba. 42 Turci gostima nude kolonjsku vodu s mirisom limuna ne samo za dezinfekciju ruku prije i poslije jela, nego i za osvjeenje. Ona se za tu namjenu moe nanositi i na elo, vrat i si.

skidao pogled s Fusun. Ponekad su joj snaga moga pogleda,*moja odlunost i ljubav znali izmamiti osmijeh na lice. Nejasan tra g toga osmijeha dugo bi ostajao u kutovima njezinih usana. U tome sam osmijehu nasluivao samilost i podsmij eh mojoj ljubavi, redovitim dolascima k njima i mome ivotu, no to me nije vrijealo. Naprotiv, naas bih postao jo zaljubljeniji u nju i poelio bih ko lonjsku Zlatna kap ponijeti kui. A neke od sljedeih veeri ve gotovo praznu bocu potajice bih gurnuo u dep svoga kaputa na vjealici. Kad bih naveer oko sedam sati, dok bi jo snimali Skrhane ivote, malo prije mraka iao iz kina Vila i krenuo prema ukurdumi, inilo bi mi se katkad da sam djeli ivota, koji bih u tome asu proivljavao, zapravo ve jednom bio doivio. U tome prvom ivotu, koji sam trebao proivjeti jo jednom i na isti nain, nije bilo ni velike nesree, ni velike sree. No bilo je neke tuge koja mi je teko padala. Moda zato to sam vidio kraj prie i to sam znao da me ne ekaju ni velike pobjede, ni velika srea. Za tih est go dina, koliko sam bio zaljubljen u Fusun, gotovo da s am se od osobe koja je drala da je ivot zabavna pustolovina pretvorio u tuna ovjeka, povuena u sebe i nezadovoljna ivotom. Polako me je obuzimao osjeaj da mi se u ivotu vie nema to dogoditi. Fusun, hoemo li pogledati rodu? pitao bih tih proljetnih veeri. Neemo. Nisam vie radila na njoj, odgovorila bi, neraspo - loena. Jednom se teta Nesibe umijeala u na razgovor: Zato tako govori? Roda je poletjela s naega krova, gospodine Kemale, cijeli se Istanbul vidi s mjesta s kojega je poletje la. Ba bih volio vidjeti. Veeras nisam raspoloena, odgovorila je Fusun iskreno. Tada sam opazio kako je gospodinu Tariku zadrhtalo srce, kako je poelio njeno zatititi svoju ker, kako se rastuio. Bio s am nesretan jer sam osjeao da te Fusunine rijei ne izraavaju samo njezino raspoloenje te veeri, nego njezin ivot u zatoenitvu, i poslije toga sam donosio odluku da vie neu odlaziti na snimanje Skrhanih ivota. (Nedugo zatim poeo sam tu odluku i provoditi.) Djeliem svojega bia nasluivao sam kako je taj Fusunin odgovor sastavni dio rata koji ve godinama vodi protiv mene. U pogledu tete Nesibe vidio sam da joj je ao i mene i Fusun. Kad god bismo osjetili da nam ivotne nedae i potekoe zamrauju duu, kao to crni kini oblaci iznad etvrti Tophane zamrae nebo, neko bismo vrijeme tonuli u utnju inei uvijek tri iste s tvari: 1. Gledali bismo televiziju. 2. Natoili bismo si jo po jednu rakiju. 3. Zapalili bismo jo po jednu cigaretu.

68

4213 OPUAKA Za osam godina, koliko sam veerao kod Obitelji Keskin, sakupio sam 4213 Fusuninih opuaka. Svaki od tih opuaka, koji su jed nim krajem doticali Fusunine rumene usne, bio joj je u ustima, dodirivao joj jezik (zakljuio bih to po ovlaenom filtru), imao n a sebi tragove lijepoga crvenog rua koji je obino nanosila na usne, i bio poseban zato to je nosio uspomene na duboku bol i na sretne trenutke. Fusun je devet godina puila Samsun. Nedugo nakon to sam poeo odlaziti Keskinovima na veeru, ja sam ostavio Marlboro i, pod Fusuninim utjecajem, preao na Samsun. Marlboro Lights kupovao sam u sporednim ulicama i prolazima kod prepr odavaa cigareta i prodavaa tombole. Sjeam se da smo jedne veeri govorili kako Marlboro Lights i Samsun imaju slian okus. Fusun je rekla da se od Samsuna vie kalje, a ja sam tvrdio da Amerikanci stavljaju u duhan tko zna kakve sve otrove i kemijske tvari i od Maribora prave vrlo tetnu cigaretu. Gospodin Tarik jo ne bi sjedao za stol, pa smo se ona i ja gledali u oi nudei jedno drugome svoje cigarete . Tijekom tih osam godina i ja sam uz Fusun postao strastveni pua Samsuna, no da ne bismo bili lo primjer buduim naratajima, u svojoj u pripovijesti sasvim malo govoriti o puenju koje je bilo vrlo omiljeno u starim filmovima i romanima. Poput pravoga amerikog Maribora, i lani Marlboro, proizveden u Socijalistikoj Republici Bugarskoj i krijumaren u Tursku brodovima i ribarskim amcima, gorio bi do kraja kad bi ga se pripalilo. Samsun nije sam od sebe gorio do kraja. Duhan u tim cigaretama bio je vlaan i nedovoljno preraen. Iz tih cigareta ponekad su znali ispadati drvenasti komadii neizrezana duhana, potom deblje ile duhanskoga lista i vlani grumenii duhana. Stoga je Fusun smekavala cigaretu meu prstima prije nego to bi je pripalila. Taj sam pokret i ja nauio od nje, pa bih, prije nego to pripalim, cigaretu valjao meu prstima. Kad bi to istodobno inila i Fusun, uivao sam u tome da nam se pogledi sretnu. Prvih godina mojih boravaka u Obitelji Keskin Fusun je puila hinei da ne smije puiti pred ocem. Cigaretu bi drala okrenutu prema dlanu, kao da je skriva, a pepeo nije otresala u pepeljaru izraenu u Kutahji, koju smo koristili njezin otac i ja, nego na tanjuri alice za kavu, da je nitko ne vidi. Njezin otac, ja i teta Nesibe otpuhivali bismo dim ne obazirui se ni na koga, i u raz nim smjerovima, a Fusun bi na trenutak okrenula glavu udesno, prema nekoj zamiljenoj toki malo dalje od stola, kao da na brzinu i u tajnosti apue neto na uho prijateljici s kojom sjedi u klu pi, te bi na brzinu i to dalje otpuhnula plaviasti dim iz plua. Vrlo sam volio tu njezinu kretnju koja me je podsjeala na nae satove matematike, volio sam izraz uznemirenosti i krivnje koji bi joj se pojavio na licu, kao i nje zino glumljenje straha. Pomiljao sam tada kako u do kraja ivota biti zaljubljen u nju.

Sve te kretnje sa znaenjem potovanja, koje izraavaju prista janje na tradicionalna obiteljska pravila da se pred ocem ne pije, ne pui i ne sjedi prekrienih nogu, s vremenom su se izgubile. Dakako, gospodin Tarik je vidio da njegova ki pui, ali nije rea girao kao konzervativni otac; njemu su bile dovoljne Fusunine kretnje kojima je izraavala potovanje. Ja sam neizrecivo volio te ritua le pretvaranja, sve te zamrene i istanane igre koje antropolozi uglavnom uope ne razumiju. Kulturu ponaanja kao da... nikako nisam smatrao licemjernom. Dok sam pratio Fusunine ljupke, privlane pokrete, bio sam svjestan injenice da Keskinove mogu viati s vake veeri zato to se svi ponaaju kao da.... Ja kod njih nisam sjedio kao zaljubljen ovjek, to sam ustvari bio. Ponaao sam se kao da sam daljnji roak koji dolazi u posjet, i imao mogunost viati Fusun. Kad nisam bio s njima, Fusun bi popuila cigaretu gotovo do samoga kraja. To sam zakljuivao po opucima koje sam zatjecao u pepeljari. Odmah bih prepoznao koji opuak pripada njoj, ali to nije imalo veze s markom cigarete, nego s nainom na koji ju je gasila, kao i s njezinim osjeajima. Dok sam bio kod njih, Fusun bi Samsun gasila dopola popuen, a ne kad bi dogorio do filtra; tako su inile Sibel i njezine prijateljice koje su puile duge, tanke, otmjene amerike cigarete ultra light. Ponekad je cigaretu gasila nervoznim pokretima. Katkad to nije bila kretnja koja odaje nervozu, nego nestrpljivost. Mnogo sam puta vidio kako cigaretu gasi pokretom koji odaje nekakvu ljutnju, i to me je uznemirivalo. Katkad ju je gasila tako to je njome tapkala po dnu pepeljare. A ponekad je, kad je nitko ne bi gledao, snanim i sporim pokretima pritiskala cigaretu u pepeljari kao da gnjei zmijsku glavu. Tada sam mislio kako svu svoju ljutnju prema ivotu iskaljuje na opuku. Drugi put je, gledajui televiziju ili sluajui razgovor za stolom, odsutno gasila cigaretu u pepeljari ni ne gledajui na tu stranu. Vie sam puta vidio kako je gasi na brzinu, jednim pokretom, da bi oslobodila ruku kojom e uzeti licu ili veliki vr. Kad je bila vesela i sretna, gasila je cigaretu tako to bi je vrhom kaiprsta lagano pritiskivala na dno pepeljare, kao da ubija kukc a kojemu ne eli nanijeti bol. Dok bi neto radila u kuhinji, stavila bi opuak pod vodu iz slavine, pa bi ga bacila u smee, kao i teta Nesibe. Svi ti naini, i jo mnogi drugi, davali su poseban oblik i duu svakome Fusuninu opuku. Vadio sam ih iz depa u Apartmanu Milosre i pomno ih promatrao. Svaki sam usporeivao s neim, na primjer, s malim, tamnoputim, zgrbljenim i obespravljenim lj udima zgnjeene glave i vrata, ili pak s udnim, zastraujuim upitnicima. Katkad sam ih poistovjeivao s dimnjacima b rodova koji plove na gradskim linijima, drugi put s malim morskim ivotinjama. Ponekad sam na njih gledao kao na usklinike koji me opominju, kao na prvi znak opasnosti koja mi prijeti u budunosti, kao na otpatke neugodna mirisa ili na neto to odraava Fusuninu duu, ak kao na dio njezine due. Tada bih lagano kuao okus ostatka rua na rubu filtra i tonuo u duboke misli o ivotu i o Fusun. Neka itatelji koji dou u moj Muzej ne misle da sam kraj svakoga od 4213 opuaka, koliko sam ih prikupio za ti h osam godina, napisao datum kada sam ga uzeo i tako izloke opteretio suvinim podacima. Oblik svakoga opuka odraava osjeaj koji je Fusun utjela gasei tu cigaretu. Na primjer, ova tri opuka, koja sam iz Fusunine pepeljare uzeo 17. svibnja 1981., kad je u kinu Vila poelo snimanje Skrhanih ivota, svojim oblikom - time to su grubo savijeni prema unutra - ne podsjeaju me samo na te loe mjesece, nego i na Fusuninu tadanju povuenost u sebe, na to to se drala posve po strani, kao da se nita ne dogaa. Jedan od ta dva snano prignjeena opuka bio je ugaen u ovoj situaciji: tih smo dana na televiziji gledali film Lana srea, u kojem glavni glumac i na prijatelj iz Pelura, Ekrem (slavni Ekrem Gulu, koji je svojedobno igrao ulogu Hazreti Ibrahima), kae: Nurten, najvea je greka u ivotu htjeti postii sreu neprestance zahtijevajui vie, dok Nurten, njegova siromana djevojka, gleda preda se i uti. Drugi je ugaen tono dvanaest minuta poslije toga prizora. (Fusun je u prosjeku puila po jed an Samsun svakih devet minuta.) Sjeam se da tragovi na nekim drugim, nezgnjeenim opucima potjeu od sladoleda od vianja, koji je Fusun jela jedne tople l jetne veeri. Slastiar Kamil-efendija u ljetnim je veerima polako iao poploenim ulicama Tophanea i ukurdume gurajui pred sobom kolica na tri kotaa, izvikujui zladoleeed i tresui zvoncem u ruci; u zimskim je veerima na istim kolicima prodavao halvu. Jednom mi je Fusun ispriala kako je Kamil-efendija svoja kolica popravljao kod Beira, majstora za bicikle kojemu je i ona kao dijete odvozila svoj bicikl na popravak. Gledajui druge dvije-tri cigarete i datume ispisane ispod njih, prisjeao bih se kako smo za toplih veeri jeli preni patlidan s jogurtom, i kako smo Fusun i ja gledali van kroz otvoren prozor. Fusun bi u jednoj ruci drala malu pepeljaru, a u drugoj Samsun, koji bi esto otresala u tu pepeljaru. Tada sam je zamiljao kao enu na nekoj otmjenoj zabavi. Ili se Fusun drala kao takva ena dok je sa mnom razgovarala na prozoru. Da je htjela, mogla je pepeo otresati kroz prozor kao to sam to inio ja, kao to to ine svi turski mukarci, potom ugasiti cigaretu na rubu prozora i opuak baciti kroz prozor. Ili je neugaeni opuak mogla baciti naglim trz ajem prsta i gledati kako se okree padajui kroz mrak. Ali nije. Fusun s cigaretom nije izvodila nijedan od tih pokreta koje su drugi izvodili; ona je svojom elegancijom i otmjenou meni sluila kao primjer. Netko je s udaljenosti mogao pomisliti da smo par iz neke zapadne z emlje, u kojoj se ene ne skrivaju od mukaraca, da smo par koji se na zabavi povukao u miran kutak da se bolje upozna i porazgovara. Gledajui kroz otvoren prozor, razgovarali smo o filmu koji smo netom pogledali na televiziji, o nesnosnim ljetnim vruinama, o djec i koja se na ulici igraju skrivaa. Pritom smo se i smijali, ali nismo gledali jedno u drugo. Tada bi do nas dopro blagi povjetarac s Bospora donosei omamljujui miris mora i orlovih kanda, a meni i miris Fusunine kose i koe te ugodni miris njezine ciga rete. Ponekad bi nam se pogledi nenadano sreli dok je gasila cigare tu. Fusun je odsutno gasila cigarete dok bismo gledali neki tuni ljubavni film ili bili potreseni dogaajima i tunom glazbom u dokumentarcu o Drugome svjetskom ratu. Kad bi nam se pogled i sreli, oboje bismo se trgnuli i prisjetili se zato sjedimo ondje, za stolom. Stoga je i cigareta, ugaena na nain koji odraava tu pomutnju u glavi, poprimila neobian oblik. Kasnije bi se iz vrlo velike daljine i dubine oglasila sirena velikog broda, pa bih na svijet i svoj ivot poeo gledati oima mornara koji su na njemu.

Zgnjeene opuke donosio sam u Apartman Milosre; jedne bih veeri uzeo samo jedan, druge po nekoliko, i razgledao ih pri sjeajui se nekih trenutaka iz prolosti. Opuci su mi pomogli da jasno sagledam kako zapravo svaki od predmeta koje sam skupio odgovara nekome trenutku Aristotelova pravocrtnog vremena. Trebao sam baciti samo jedan pogled na predmete koje sam skupio u Apartmanu Milosre pa da se, ni ne uzimajui ih u ruku, pri sjetim Fusunine i svoje prolosti i naih veernjih sjedenja za stolom. Pojedinani trenuci koje sam pridruivao predmetima (jedaji predmetjedan trenutak), primjerice, porculanskoj soljen- ki ili krojakome metru u obliku psa, zastraujuem otvarau za limenke ili boci suncokretova ulja Batanaj, kakva se uvijek mogla nai u kuhinji kod Fusuninih, kao da su u mome sjeanju postupno po stajali svevremeni. I kad god bih promatrao predmete skupljene u Apartmanu Milosre onako kako sam promatrao opuke, prisjeao bih se svega to smo radili i govorili sjedei za stolom u Fusuninoj kui.

69

PONEKAD Ponekad ne bismo nita radili, nego samo sjedili u tiini. Ponekad bi gospodin Tarik krajikom oka itao novine kad mu, kao ni nama drugima, televizijski program ne bi bio zanimljiv. Ponekad bi se neki automobil sputao niz strminu trubei, a mi bismo utje li i oslukivali kako prolazi pokraj kue. Ponekad je padala kia, a mi bismo sluali bubnjanje kinih kapi u prozore. Ponekad smo se jadali: Kako je vrue! Ponekad bi teta Nesibe zaboravila da joj je cigareta u pepeljari, te bi pripaljivala drugu u kuhinji. Poneka d sam neopazice gledao Fusunine ruke petnaest-dvadeset sekunda, i jo je vie volio. Ponekad bi se u televizijskoj reklami pojavila neka ena i hvalila neto to smo mi upravo imali na stolu. Ponekad bi se u daljini ula eksplozija. Ponekad bi teta Nesibe, a ponekad i Fusun, ustala od stola i ubacila dva-tri komadia ugljena u pe. Ponekad sam mislio kako u sljedeeg puta donijeti Fusun narukvicu, a ne ukosnicu. Ponekad bih zaboravio o emu je rije u filmu koji upravo gledam; zurio sam u televizor, a prisjeao se dana kad sam iao u osnovnu kolu na Niantau. Ponekad bi teta Nesibe upitala: Hoete li da skuham lipov aj? Ponekad je Fusun tako lijepo zijevala, d a sam mislio kako je zaboravila cijeli svijet i kako iz dubine svoje due izvlai neki ivot s vie spokoja, kao kad za vr eloga ljetnog dana iz hladnog bunara kantom izvlaimo vodu. Ponekad sam samome sebi govorio kako bih trebao ustati i krenuti. Ponekad se u nonoj tiini ulo kako brija, koji je do kasnih sati radio u prizemlju kue prekoputa, ustrim pokretom sputa klizna vrata nakon to je ispratio po sljednje muterije, i kako taj zvuk odzvanja cijelom ulicom. Po nekad je nestajalo vode i ne bi potekla po dva dana. Ponekad bismo u pei na ugljen uli i neto drugo osim plamena. Ponekad sam im dolazio i sljedeega dana samo zato to bi teta Nesibe rekla: Ako vam se svidjelo hladno jelo od graha, doite i sutra dok ga jo imamo. Ponekad smo razgovarali o temama kao to su ameriko -ruski nesporazumi, hladni rat, sovjetski ratni brodovi koji su nou prolazili kroz Bospor, amerike podmornice u Mramornome moru. Ponekad bi teta Nesibe rekla: Veeras je jako vrue! Ponekad sam po izrazu Fusunina lica vidio da je odlutala u mislima; tada bih poelio otii u zemlju o kojoj mata, ali sam sebe, svoj ivot, svoju tromost, nain na koji sjedim za stolom osjeao nedovoljnim za takav pothvat. Ponekad su mi se predmeti na trpezi inili kao planine, doline, brda, ravnice i uvale. Ponekad bismo se svi u isti mah nasmijali neemu smijenom na televiziji. Ponekad mi se inilo da sami sebe omalovaavamo zato to se najednom svi zagledamo u emisiju koja je na programu. Ponekad sam se nervirao to Ali, djeak iz susjedstva, sjeda Fusun u krilo i privija se uz nju. Ponekad smo gospodi n Tarik i ja razgovarali o vanim gospodarskim temama kao mukarac s mukarcem, i ispotiha, kao da kujemo urotu ili smiljamo kakvu podvalu. Ponekad je Fusun odlazila na gornji kat i neko vrijeme ondje boravila, zbog ega sam bio nesretan. Ponekad bi zazvonio telefon zato to je netko birao pogrean broj. Ponekad bi teta Nesibe rekla: Sljedeeg utorka skuhat u vam slatko od bundeve. Ponekad je grupa od tri-etiri mladia silazila niz strmu ulicu i odlazila prema Top - haneu, pjevajui usput navijake pjesme, smijui se i galamei. Ponekad sam Fusun pomagao dok je ubacivala ugljen u pe. Ponekad bih na podu kuhinje vidio ohara kako hita, kao u panici. Ponekad sam osjeao kako je Fusun izula papue ispod stola. Ponekad je noni uvar fukao tono pred naim vratima. Pone kad bismo Fusun ili ja ustali i otkinuli, jedan po jedan, zaboravljene listove na kalendaru Ministarstva obrazovanja, na kojemu je bio nacrtan sat. Ponekad bih, kad me nitko ne vidi, uzeo sa stola jo jednu licu halve od griza. Ponekad bi se pokvarila slika na televizoru, a gospodin T arik tada bi rekao: Keri, vidi to je s tim! pa bi ona okretala gumb na poleini televizora, a ja bih je gledao s lea. Ponekad sam govorio: Da popuim jo jednu pa da idem! Ponekad sam posve zaboravljao Vrijeme, i pruao se kroz sadanjost kao da lijeem u mekanu postelju. Ponekad sam mislio da vidim mikrobe, parazite, grinje u sagu. Ponekad je Fu sun izmeu dviju emisija na televiziji vadila hladnu vodu iz hladnjaka, a gospodin Tarik je odlazio na gornji kat u kupaonicu. Ponekad su u loncu kuhali punjene t ikvice, rajice, patlidan i paprike pa se ta hrana jela dvije veeri. Ponekad je Fusun poslije veere ustajala od stola, odlazila do Limunove krletke i prijatelj ski razgovarala s njim, a ja bih zamiljao da razgovara sa mnom. Ponekad bi leptir, koji bi u ljetnoj noi uletio kroz prozor loe, ubrzao let oko svjetiljke i poeo se vrtjeti kao lud. Ponekad bi nam teta Nesibe prenijela novost o kojoj se odavno govorkalo u etvrti, a koju je tek doznala, na primjer, da je otac elektriara Efea bio poznati odmetn ik. Ponekad sam se zanosio da sam nasamo s Fusun i, zaboravljajui gdje sam, dugo bih je s ljubavlju gledao pokazujui joj koliko sam u nju zaljubljen. Ponekad je ulicom automobil prolazio tako tiho da bismo ga

osjetili samo po titranju prozora. Ponekad b i se uo ezan43 iz Firuzagine damije. Ponekad je Fusun bez ikakva povoda ustajala od stola i dugo, kao da koga eljno iekuje, gledala kroz prozor okrenut strmoj ulici, a mene bi to rastuilo. Ponekad sam, gledajui t eleviziju, mislio na neto posve drugo, na primjer, zamiljao bih da smo putnici koji su se susreli u brodskome restoranu. Ponekad bi teta Nesibe za ljetnih veeri blagovaonicu na donjem katu tek toliko poprskala sprejom protiv muha, koji je u gornjim sobama rasprivala pumpicom marke ist posao, i muhe bi odmah ugibale. Ponekad nam je teta Nesibe priala o bivoj iranskoj carici Soraji, o nevoljama te ene od koje se ah razveo zato to nije mogla imati djece, i o njezinu ivotu u europskome visokom drutvu. Pon ekad bi gospodin Tarik, gledajui televiziju, rekao: Opet prikazuju tog dosadnjakovia! Ponekad bi teta Nesibe upitala: Hoe li tko sladoleda? Ponekad bi dokumentarni filmovi o Drugome svjetskom ratu, bitkama, smrti milijuna ljudi i sruenim gradovima izazivali strah u nama, pa smo u tiini postajali blii jedni drugima. Ponekad je Fusun dvije veeri zaredom na sebi imala istu odjeu, ali je meni opet izgledala drukije. Ponekad sam vidio kako u susjednoj zgradi netko izlazi na prozor i pui. Ponekad smo jeli inune iz penice. Ponekad sam opaao kako u svijetu Keskinovih postoji pravda, kako iskreno vjeruju da e krivce neizostavno sustii kazna na ovome ili na onome svijetu. Ponekad smo vrlo dugo utjeli. Ponekad se inilo da uti cijeli grad, a ne samo mi. Ponekad bi Fusun rekla: Tata, molim te, nemoj uzimati iz sredine, i tada sam shvaao kako zbog mene ak ni za veerom ne mogu biti oputeni. Ponekad sam m islio potpuno suprotno i primjeivao kako su svi oputeni. Ponekad bi teta Nesibe pripalila cigaretu, potom pogled zadr avala na ekranu zaboravljajui ugasiti ibicu meu prstima sve dok je ne bi oprila. Ponekad smo jeli zapeenu tjesteninu. Ponekad bi iznad nas, parajui nonu tiinu, preletio avion koji se sputao prema aerodromu u Jeilkoju. Ponekad je Fusun na sebi imala koulju koja joj nije pokrivala dugi vrat i gornji dio grudi, pa bih pazio da mi pogled ne skree prema bjelini lijepoga poprsja dok gledam televiziju. Ponek ad sam pitao Fustin: Kako napreduje tvoja slika? Ponekad je vremenska prognoza govorila da e padati snijeg, a snijeg ne bi pao. Ponekad se ulo panino zavijanje sirene velikog tankera. Ponekad je iz daljine dolazio zvuk pucnjave. Ponekad bi se ulina vrata prvoga susjeda zalupila s takvim treskom, da bi zatitrale alice u vitrini iza mojih lea. Ponekad bi zazvonio telefon i Limun bi razdragano zapjevao mislei da mu se oglaava enka, emu bismo se svi smijali. Ponekad je u goste dolazio jedan brani par, a ja sam se osjeao malo posram ljenim. Ponekad je i gospodin Tarik pjevuio neku staru pjesmu koju je na televiziji izvodio enski zbor Glazbenog drutva Uskudar. Ponekad se dva automobila ne bi mogla mimoii u uskoj ulici, a ni jedan od tvrdoglavih vozaa ne bi htio dati prednost onome drugome, pa bi zapoeli svau, psovali jedan drugoga i na koncu se obraunavali na mjestu dogaaja. Ponekad je u kui, na ulici i u cijeloj etvrti vladala nekakva arobna tiina. Ponekad sam im naveer, osim pite i usoljene tunjevine, donosio suenu skuu. Ponekad smo govorili: Kako je danas hladno, zar ne? Ponekad nas je gospodin Tarik poslije veere znao poastiti po jednim bombonom s okusom metvice, marke Ferah, koje bi izvadio iz depa. Ponekad bi pred vratima najprije glasno mijaukale dvije make, a potom se tukle uz jo glasnije mijaukanje. Ponekad je Fusun odmah stavljala naunice ili bro koji sam joj tog dana donio, a ja sam joj za veerom go vorio kako joj lijepo pristaju. Ponekad nas se toliko dojmio prizor susreta ili poljupca u ljubavnome filmu koji smo gledali na televiziji, da smo gotovo zaboravljali gdje smo. Ponekad je teta Nesibe govorila: Jelo nije slano, neka svatko posoli po svome ukusu. Ponekad se u daljini vidjelo sijevanje munja i grmjelo je. Ponekad nam se tuno usijecala u duu prodorna sirena staroga broda na Bosporu. Ponekad se na televiziji, u nekome filmu, seriji ili u reklami, pojavljivao netko od glumaca koje smo poznavali iz Pelura i s kojim smo pomalo zbijali alu; u tim sam trenucima elio da se Fusunin pogled susretne s mojim, ali ona je svoj skretala na drugu stranu. Pon ekad bi nestalo struje, pa bismo u mraku vidjeli crvene vrhove svojih cigareta. Ponekad bi netko proao pokraj ulaznih vrata fukajui kakvu poznatu staru pjesmu. Ponekad je teta Nesibe rekla: Jao, veeras sam puno puila. Ponekad mi se pogled zadrao na Fusuninu vratu, pa bih se cijelu no suzdravao da ga ne gledam odve napadno. Ponekad bi na trenutak nastupila duboka tiina, a teta Nesibe bi rekla: Negdje je netko umro. Ponekad se nije mogao upaliti neki od novih upaljaa gospodina Tarika, pa bih po mislio kako je vrijeme da mu poklonim novi. Ponekad je teta Nesibe donosila neto iz hladnjaka i pitala nas to se dogodilo u filmu dok je nije bilo u sobi. Poneka d bi u Ulici Dalgi, u zgradi tono naspram nae, nanovo izbila svaa izmeu mua i ene, a budui da je mu tukao enu, njezina zapomaganja duboko bi nas potresala. Ponekad je u zimskim noima prodava boze zvonio zvoncem i u prolazu pred ulaznim vratima izvikivao booza! Ponekad bi mi teta Nesibe rekla: Danas ste dobro raspoloeni. Ponekad sam se jedva suzdravao da se ne pomaknem i ne dodirnem Fusun. Ponekad bi, pogotovo za ljetnih noi, zapuhao vjetar, i vrata bi se s treskom zatvorila sama od sebe. Ponekad sam mislio na Zaima, Sibel i druge bive prijatelje. Ponekad su na nae jelo na sto lu slijetale muhe, a to je ljutilo tetu Nesibe. Ponekad je teta Nesibe vadila iz hladnjaka mineralnu vodu za gospodina Tarika pa bi i mene pitala: Hoete li i vi? Ponekad je noni uvar jo prije jedanaest sati prolazio ispred naih vrata i puhao u zvidaljku. Ponekad bih osjetio neizdrivu elju da joj kaem volim te, ali jedino to sam mogao bilo je upaljaem joj pripaliti cigaretu. Ponekad sam zamjeivao kako u vazi jo uvijek stoji jorgovan koji sam prethodnog puta donio. Ponekad bi nastupala jo vea tiina, a netko iz susjednih kua otvorio bi prozor i izbacio otpatke. Ponekad je teta Nesibe govorila: Tko e pojesti ovu posljednju uftu? Ponekad sam se sjeao dana provedenih u vojsci dok sam na televi ziji gledao asnike. Ponekad sam duboko u sebi osjeao kako smo svi mi, a ne samo ja, beznaajni. Ponekad je teta Nesibe govorila: Pogodite to veeras imamo za desert? Ponekad bi se gospodin Tarik zakaljao, a Fusun bi ustala i donijela ocu au vode. Ponekad je Fusun stavljala ukras koji sam joj donio prije nekoliko godina. Ponekad sam mislio kako televizija govori o neemu posve drugome od onoga to prikazuje. Ponekad me je Fusun pitala neto o nekome kazalinom glumcu, knjiev niku ili profesoru koji je upravo bio na televiziji. Ponekad sam i ja odnosio prljavo posue u kuhinju. Ponekad je za stolom nastupao muk zato to smo svi imali zalogaj u

43 Poziv na molitvu koji vjernicima na arapskome jeziku upuuje mujezin s damijs koga minareta.

ustima. Ponekad bi najprije jedno od nas zijevnulo, a drugi bi ga vidjeli pa bi i oni poeli zijevati; kad bismo to primijeti li, smijali bismo se. Ponekad je Fusun tako pomno pratila film na televiziji i tako bi mu se predala da sam elio biti glavni junak. Ponekad se cijele veeri u kui osjeao miris peenoga mesa. Ponekad sam mislio kako sam jako sretan samo zato to sjedim pokraj Fusun. Ponekad sam za poinjao novu temu: Poimo jednu veer na Bospor, na veeru! Ponekad bi je obuzeo osjeaj da ivot nije negdje drugdje nego ba tu, za tim stolom. Ponekad smo raspravljali o temama o ko jima nita ne znamo, samo zato to su ih malo naeli na televiziji, na primjer, o nestalim kraljevskim grobnicama u Argentini, o gravitaciji na Marsu, o tome koliko ovjek moe ostati pod vodom bez daha, za to je opasno voziti motocikl u Istanbulu, kako su nastali kameni stupovi u obliku dimnjaka u Urgupu. Ponekad je puhao jak vjetar, fijukao je u prozorima i proizvodio udan zvuk u cijevi pei. Ponekad bi nas gospodin Tarik podsjetio na to da je sultan Mehmed Osvaja prije petsto godina preko kopna prevezao lae do Zlatnoga roga, na mjestu gdje je sada Ulica Bogazkesen, p edesetak metara od nas, i potom bi dodao: ovjek je imao samo devetnaest godina kad je to uinio. Ponekad je Fusun, kad bi zavrila s veerom, ustajala od stola i prilazila Limunu u krletki, a nedugo zatim ja sam prilazio njoj. Ponekad bih samome sebi re kao: Dobro je to sam i veeras doao. Ponekad bi gospodin Tarik rekao Fusun neka ode u sobu na katu i donese mu naoale, novine ili listi lutrije koji je ondje za boravio, a teta Nesibe bi joj doviknula: Ne zaboravi ugasiti svjetlo! Ponekad bi teta Nesibe rekla da moemo stii na svadbu daljega roaka u Parizu. Ponekad bi gospodin Tarik odsjeno rekao utite! i oima pokazao na tavan, da posluamo um koji je dolazio odozgo; svi bismo sluali krckanje za koje u prvi mah nismo znali dolazi li od mia, ili od lopova s gornjega kata. Ponekad je teta Nesibe govorila svome muu: Odgovara li ti jaina zvuka? jer je gospodin Tarik sve slabije uo. Ponekad bi meu nama zavladala tiina koja bi dugo potrajala. Ponekad je padao snijeg i zadravao se na prozor skim daskama i na nogostupima. Ponekad je bio vatromet; svi bismo tada ustali od stola i gledali boje na nebu, koliko smo ih mogli vidjeti, a poslije bismo udisali miris baruta koji je ulazio kroz otvoren prozor. Ponekad bi teta Nesibe upitala: Da vam natoim aicu, gospodine Kemale? Ponekad bih ja upitao: Fusun, hoemo li pogledati tvoju sliku? Ponekad smo gledali sliku, a ja sam, gledajui je s Fusun, bio ispunjen sreom.

70 SKRHANI IVOTI Tjedan nakon to su zabranu izlaska na ulice pomaknuli na dvadeset tri sata, Feridun je jedne veeri doao kui pola sata prije policijskoga sata. Ve due vrijeme nije dolazio kui pravdajui se da zbog filma mora spavati na setu. Kad je uao, bio je mrtav pijan. Vidjelo se da je nesretan i da pati. Ugledavi nas kako sjedimo za stolom, prisilio se izgovoriti nekoliko ljubaznih rijei, ali nije mogao dugo izdrati. Kad mu se pogled susreo s Fusuninim, izgledao je kao vojnik koji se poslije mnogo vremena vratio pre - trpjevi teak poraz. Bez mnogo objanjavanja otiao je u sobu na katu. Fusun je trebala odmah ustati od stola i krenuti za muem, no nije to uinila. Gledao sam je ravno u oi i pratio svaki njezin pokret. Primijetila je da je promatram. Pripalila je cigaretu i puila polako, kao da se nita nije dogodilo. (Vie nije otpuhivala dim u stranu kao da se srami puiti pred gospodinom Tarikom.) Ugasila je cigaretu odsutnom kretnjom. Mene je uhvatila kriza - nisam mogao ustati i otii. Ta bolest, za koju sam mislio da sam je pobijedio, vratila mi se u ja kome obliku. U devet minuta do jedanaest Fusun je usporenim pokretima uzela novi Samsun. Uzimajui cigaretu, pozorno me je gledala u oi. U jednome smo trenutku toliko toga jedno drugome rekli pogledima, da sam imao dojam kako sam s njom te veeri raz govarao satima. Stoga mi se ruka sama od sebe ispruila; svojim sam upaljaem pripalio cigaretu koju je drala izmeu usana. Na trenutak je d otaknula moju ruku s upaljaem. Uinila je to pokretom koji turski mukarci mogu vidjeti samo u stranim filmovima. I ja sam pripalio cigaretu. Puio sam polako, kao da se nije dogodilo nita posebno. Svakoga trenutka osjeao sam kako se pribliava policijski sat. Teta Nesibe bila je svjesna svega, ali ju je uplaila ozbiljnost situacije, pa nije nita govorila. Gospodin Tarik je, dakako, bio svjestan da se dogodilo neto nesvakidanje. Otiao sam od njih u jedanaest sati i deset minuta. Mislim da mi je te noi postalo jasno da emo se Fusun i ja vjenati. Pomisao da e naposljetku Fusun ipak izabrati mene toliko me je usreila da sam posve smetnuo s uma kako time to izlazim iz kue za vrijeme policijskoga sata dovodim u opasnost ne samo sebe, nego i etin - -efendiju. Nakon to bi me dovezao pred kuu na Tevikije, etin bi automobil parkirao u jednoj garai u Ulici air Nigar, udaljenoj minutu odatle. Do svoje kue, koja se nalazila u oblinjoj etvrti bespravno podignutih kueraka, odlazio je sporednim ulicama da ga nitko ne vidi. Te noi nisam mogao zaspati od sree. Sedam tjedana poslije toga, kad je u kinu Saraj na Bejogluu prireena raskona zabava u povodu prikazivanja Skrhanih ivota, bio sam s Keskinovima na ukurdumi. Zapravo smo i mi trebali ii na tu zabavu, Fusun kao redateljeva supruga, ja kao producent ( bio sam veinski vlasnik Limun-filma), ali nijedno od nas nije otilo. Fusun nije ni morala smiljati izgovor jer nije razgovarala s Feridunom. Tijekom ljeta njezin je mu vrlo rijetko dolazio kui, pravdajui se snimanjem i drugim poslovima oko filma. Vrlo je vjerojat no da je ivio s Kamilicom. U kuu na ukurdumi navraao je jednom u dva tjedna da iz sobe na katu uzme kakvu sitnicu, koulju ili knjigu. O tim sam posjetima saznavao samo posredno, kad bi ih teta Nesibe spomenula usput kao da joj je izletjelo. Iako me je jako zanimala, u tu zabranjenu temu nisam ulazio. Po Fu- suninu pogledu i dranju shvatio sam da je teti Nesibe zabranila govoriti o tome u mojoj nazonosti. Ipak, od tete Nesibe saznao sam da su se, jednom kad je Feridun doao, on i Fusun posvaali.

Kad bih otiao na zabavu, Fusun bi to sigurno saznala iz novina, ljutila bi se na mene i sigurno bi me na neki nain kaznila. Tako sam barem pretpostavljao. A opet, kao producent filma svakako sam trebao nazoiti premijeri. Toga sam dana poslije ruka rekao sv ojoj tajnici gospoi Zejnep da telefonira u Limun-film, kae da mi je majka bolesna i da je ne mogu ostaviti samu. Te noi, kad je film Skrhani ivoti premijerno prikazan istanbulskim ljubiteljima filma i novinarima, padala je kia. etinu sam rekao da doe po mene na Tevikije i odveze me Keskinovima, ali ne preko Tophanea nego preko Taksima i Galatasaraja. Kad smo prolazili ispred kina Saraj na Bejogluu, kroz vlana stakla automobila vidio sam nekoliko dotjeranih ljudi pod kiobranima, koji su doli na premijeru, obavijest o premijeri i dva-tri raskona plakata, tiskana novcem Limun -filma, no sve to nije nimalo nalikovalo na rasko kakvu sam zamiljao kad sam prije vie godina matao o premijeri filma u kojemu bi glumila Fusun. Tijekom veere u kui se Keskinovih ta tema nije spomenula. Svi smo, gospodin Tarik, teta Nesibe, Fusun i ja puili cigaretu za cigaretom i jeli tjesteninu s mljevenim mesom, krastavce u kise- lome mlijeku, salatu od rajica, slani sir i sladoled koji sam kupio na Niantau kod Omura i koji sam, im sam uao u kuu, stavio u hladnjak. Vie smo puta te veeri prilazili prozoru i gledali k ako pada kia i kako se bujica slijeva niz strmu ulicu ukurduma. Nekoliko p uta kanio sam upitati Fusun kako ide slika ptice, ali sam po ljutitu izrazu njezina lica i po skupljenim obrvama procijenio da nije trenutak za to. Iako su kritiari ismijali Skrhane ivote, gledatelji su vrlo dobro primili film i u Istanbulu i u unutranjosti, a broj prodanih karata sruio je sve rekorde. Posljednji prizori, u kojima se Kamilica pjesmom, kroz bijes i tugu ali na nesretan ivot, enama su tjerale suze na oi. Iz zaguljivih dvorana mnogi su gledatelji, i mladi i stari, izlazili oiju nateklih od plaa. Gledatelja se snano dojmio i pretposljednji prizor, u kojem Kamilica ubija pokvarenoga bo gataa koji ju je prevario dok je bila jo takorei djevojica, i obe - astio je, a on je preklinje da mu potedi ivot. Taj prizor ubrzo je postao vrlo poznat, a bio je toliko dojmljiv da su gospodinu Ekremu, naem prijatelju iz Pelura, koji je igrao bogataa (kao i bizantske sveenike i pripadnike armenske tajne organizacije), dodijavali graani ko ji su na ulici po njemu pljuvali, pa ga ak htjeli i tui, zbog ega neko vrijeme nije izlazio iz kue. Film je bio dobro prihvaen i po tome to je u kina napokon vratio i onaj sloj ljudi koji su se bili udaljili od filma prije vojnoga udara, u vrijeme koje nazivaju godinama terora. Oivjela su kina, oivio je i Pelur. Filmai su vidjeli da se filmsko trite pokrenulo, te su ponovo poeli navraati u Pelur, koji je bio svojev rsno sredite toga trita. Ljudi su opet htjeli biti vieni na tome mjestu. Jedne vjetrovite, kine veeri krajem listopada, na F eridunovo navaljivanje otiao sam u Pelur dva sata prije poetka policijskoga sata. Zapazio sam da su me ondje poeli jako cijeniti, da sam, k azano tadanjim rjenikom, postao vaan. Zahvaljujui komercijalnom uspjehu Skrhanih ivota, postao sam uspjean, ak pametan i mudar producent, zbog ega je bilo sve vie ljudi - poevi od snimatelja do slavnih glumaca - koji su htjeli sjesti za moj stol i sprijateljiti se sa mnom. Sjeam se da mi je pred kraj te veeri glava bila puna pohvala, panje i rakije, i da smo u jednome asu za istim stolom sjedili Ha- jal Hajati, Feridun, ja, Kamilica i Tahir Tan. Gospodin Ekrem, koji je bio pijan barem koliko i ja, podsjetio je na prizor silovanja, koji se stalno pojavljivao na fotografijama u novinama, zbijajui ale na Kamiliin raun. Kamilica je rekla kako ne uzima za ozbiljno onemoale i siromane mukarce, i smijala se. Neko vrijeme nagovarala je Feriduna da jednoga umiljenog kritiara, koji je za susjednim stolom ismijavao Skrhane ivote i govorio kako je to najobinija melodrama, dobro izmlati i da mu pokae gdje mu je mjesto, no kritiar je ubrzo zaboravljen. Gospodin Ekrem rekao je kako je poslije filma dobio jo vie ponuda da glumi u reklamama za banke. Inae, pokvareni tipovi ne mogu dobiti ulogu u reklamama, to on, kako je govorio, nikako ne razumije. Nezaobilazna tema tih dana bili su bankari koji su davali dvjesto posto kamate. Za svoje reklame u novinama i na televiziji uzimali su poznata lica s Jeilama, pa su ih filmai voljeli vidje ti u svome drutvu. Stalni gosti Pelura, uvijek malo pripiti, smatrali su me uspjenim i suvremenim poslovnim ovjekom (poslovni ovjek koji podupire kulturu bio je za njih suvremen); stoga bi smjesta i s potovanjem zautjeli kad bi se poelo govo riti o poslovnim temama i esto su me pitali za miljenje. Nakon uspjene prodaje ulaznica za Skrhane ivote zakljuili su da sam beutni kapitalist koji dobro procjenjuje budunost. Tako je zaboravljeno da sam u Pelur doao nekoliko godina prije kako bih od Fusun uini o poznatu glumicu. Kad bih se sjetio kako su brzo zaboravili Fusun, u meni bi se rasplamsala ljubav prema njoj, poelio bih je smjesta vidjeti; osjetio bih da je jo vie volim zato to nije postala dio toga jadnog i nesretnog svijeta, zato to je uspjela ostati neuprljana, i jo bih jednom pomislio kako dobro inim to je drim daleko od tih zlonamjernih ljudi. Pjesme koje je Kamilica pjevala u filmu sinkronizirala je jedna vremena, nepoznata pjevaica, prijateljica njezine majke. Budui da je film postigao uspjeh, Kamilica je izrazila elju da snimi plou na kojoj bi ona pjevala te pjesme. Te smo noi doni jeli odluku da Limun-film podri tu zamisao da snimi nastavak Skrhanih ivota. Odluku o snimanju nastavka filma vie su donijele kinodvorane i distributeri u Anadoliji, nego mi iz Limun-filma. Dolazilo nam je toliko mnogo prijedloga da snimimo drugi dio da je Feridun rekao kako se odbijanje protivi prirodi posla (jo jedna opeprihvaena izreka iz onoga vremena). Kamilica je na kraju filma umrl a ne doekavi da stvori svoju sretnu obitelj, to je bila sudbina svih djevojaka koje izgube nevinost, bile dobrodune ili zle. Kao izlaz iz te situacije smislili smo inaicu po kojoj Kamilica nije umrla, nego je ranjena i samo se pretvarala da je mrtva kako b i se spasila od zlih ljudi. Drugi dio filma trebao je poeti u bolnici. Poslije tri dana Kamilica je u intervjuu Milijetu objavila javnosti da e se snimati nastavak filma. Gotovo svakoga dana u nekim je novinama izlazio intervju s njom. Kad je poelo prikazivanje filma, u novinama je pisalo da su Kamilica i Tahir Tan u tajnoj, ali pravoj vezi, no o tome se kratko govorilo. Kamilica je poricala postojanje takve veze. Feridun mi je tih dana u telefonskom razgovoru rekao kako sada najpoznatiji glumci ele igrati s Kamilicom i kako je Tahir Tan ostao nezapaen pokraj nje. Kamilica je pred novinarima

izjavljivala kako je poljubac njezino najozbiljnije iskustvo s mukarcima, a najvea ljubavna uspomena, koju nikada nee zaboraviti, prvi poljubac s jednim mladiem jednoga ljetnog dana, u vrtu u kojem su zujale pele. Mladi je, na alost, poginuo na Cipru u ratu s Grcima. Poslije toga Kamilica nije bila bliska ni s jednim mukarcem; da, mogla bi zaboraviti svoju ljubavnu bol jedino uz nekoga asnika. Kad je Feridun rekao da mu se ne sviaju takve neistine u reportaama, Kamilica mu je odvratila kako ona tako govori samo da bi drugi film proao cenzuru. Feridun se nije trudio sakriti od mene vezu s Kamilicom. A ja sam mu iz dna due zavidio to sa ivotom i s ljudima nije u zavadi, to ga se nijedan dogaaj ne dotie toliko da bi ga uinio nesretnim, to uvijek ostavlja dojam iskrene osobe i to uspijeva biti neposredan. Kamiliina prva ploa od 45 okretaja s nazivom Skrhani ivoti izala je u prvome tjednu sijenja 1982. i prilino je dobro pri mljena, iako nije postala tako poznata kao film. Reklamni plakati za plou polijepljen i su po gradskim zidovima, koji su nakon vojnoga udara nanovo bili olieni, a u novinama su objavljivane reklame, premda kratke. Agencija za cenzuru Turske radio -tele- vizije (zapravo je imala ljepi naziv: Agencija za nadzor nad glazbom), jedinoga televizijskog programa u Turskoj, koji je usto bio pod nadzorom drave, plou je smatrala neumjetnikom, pa se Kamiliin glas nije mogao uti ni na radiju ni na televiziji. Ploa je bila povod da se s Kamilicom objave nove serije reportaa, a poluistiniti i tobonji sukobi stavova i polemiki tonovi jo su vie pridonosili njezinoj slavi. Kamilica je raspravljala o tome treba li moderna turska djevojka, sljedbenica Ataturkovih ideja, najprije misliti na mua, i li na karijeru, i pritom se igrala plia- nim medvjediem pred ogledalom u svojoj spavaoj sobi (kupila je tvorniki namjetaj koji je bio pomalo popularnoga stila, a pomalo a la trka); davala je izjave kako, na alost, jo nije srela mukarca iz svojih snova; u kuhinji je s majkom, koja se drala kao prava domaica, slagala zeljanicu - ondje je bio emajlirani lonac kakav je stajao i u Fusuninoj kuhinji istiui time kako je mnogo jednostavnija, istija i sretnija od Lerzan, povrijeene i bijesne junakinje Skrhanih ivota. (Jednom je izjavila: Dakako, sve smo mi Lerzan!) Feridun mi je jednom ponosno govorio kako je Kamilica zapravo vrlo profesionalna i da ne uzima zaozbiljno reportae i vijesti koje o njoj objavljuju novine i asopisi. Kamilica se nije brinula zbog toga to ju netona vijest u nekome asopisu pogreno predstavlja itateljima, kao to je bio sluaj s kojekakvim glupavim zvijezdama i zvjezdicama koje nisu pun o odmaknule od amaterizma, a koje smo poznavali iz Pelura; ona je vladala situacijom tako to je od poetka sama smiljala ne istine o sebi.
-

71

SADA NAM RIJETKO DOLAZITE, GOSPODINE KEMALE Na nacionalni osvjeavajui napitak Meltem, koji je u to vrijeme tekom mukom nastojao konkurirati Coca Coli i slinim stranim robnim markama, odluio je uzeti Kamilicu za reklamnu kam panju poetkom ljeta. Reklamni film e snimati Feridun. Taj je dogaaj bio povod da se upustim u posljednji okraj sa svojim bivim prijateljima od kojih se jesam bio udaljio, no na koje se nisam ljutio. Zaim je, dakako, znao da Kamilica radi za Limun-film. Nali smo se u Foajeu na ruku. Razgovarali smo o tome, pa je ruak potrajao. Coca Cola odobrava kredite maloprodaji, besplatno im daje panoe od pleksiglasa, dijeli im kalendare i druge poklone. Mi im u tome ne moemo konkurirati, rekao je Zaim. A i mladi su kao majmuni, kad u Maradoninim rukama (poznati nogometa iz toga vremena) vide Coca Colu, ne zanima ih kad im se kae da je Meltem jeftiniji, da je zdraviji, da je domai proizvod, nego pod svaku cijenu hoe Coca Colu. Nemoj se ljutiti, ali i ja pijem Coca Colu. Vrlo rijetko uzmem sok. I ja, ree Zaim. Ali, nije sada vano to mi pijemo. Kamilica e popraviti stanje u unutranjosti zemlje. Kakva je ona osoba? Moemo li se pouzdati u nju? Ne znam. Siromana djevojka koja bi mnogo htjela. Majka joj je biva pjevaica u nonim barovima. Oca nitko ne spominje. Zato pita? Ulaemo novac u nju. Ako poslije zaigra u kakvom porniu ili je uhvate u preljubu s oenjenim mukarcem, provincija to nee oprostiti. Navodno je u vezi s muem tvoje Fusun. Nije mi se svidjelo to je za Fusun rekao tvoja, kao ni izraz na njegovu licu, koji mi je govorio ti sada dobro poznaje te ljude. Vole li ljudi u unutranjosti vie Meltem? upitah ga. Zaim, koji je inae alio za svime to je suvremeno i zapadnjako, bi o je vrlo nezadovoljan time to Meltem meu bogataima u Istanbulu i drugim velikim gradovima nije prihvaen onako kako je oekivao, i to zbog toga to je taj napitak lansirao na trite s Inge, u reklamnoj kampanji snimljenoj po uzoru na zapadnjake. Da, u unutranjosti nas vie vole, ree Zaim. Zato to ljudi u unutranjosti jo nisu promijenili ukus - oni vole tursko. A ti, nemoj se vrijeati i mijenjati temu. Ja vrlo dobro razumijem to osjea prema Fusun. to god ljudi rekli, u ovome vremenu treba potovati ljubav koju ve godinama osjea prema njoj. A to to ljudi govore? Nitko nita ne govori, ree Zaim uviavno. Te su rijei znaile da sam u visokom drutvu bio zaboravljen. Obojici nam je bilo neugodno zbog toga. Zaim mi je bio drag zb og toga to je govorio istinu i to me nije htio povrijediti. I on je po mome pogledu znao da mi je drag. Nasmijeio mi se prijate ljski,

osmijehom koji mi je ulijevao povjerenje. Potom je podignuo obrve i pitao me: to se dogaa? Mogao sam prijei preko toga pitanja, Zaim bi me vrlo dobro razumio. Ne znam zato, ali teko mi je padalo to sam zaborav ljen meu prijateljima, u krugu kojemu sam pripadao. Stvari se dobro razvijaju, rekoh mu. Oenit u se Fusun. Vratit u se u visoko drutvo s njom. Naravno, ak o im budem mogao oprostiti ogovaranja. Ne obaziri se na to, ree Zaim. Svako udo za tri dana. Po tvome se izgledu i raspoloenju vidi da si dobro. Kad sam uo priu o Feridunu, shvatio sam da e se konano i Fusun sabrati. Gdje si uo za Feriduna? Nije vano, ree Zaim. Ima li kod tebe to novoga? upitah kako bih promijenio temu. Hoe li se uskoro oeniti? Kopilan Hilmi i njegova ena Neslihan... ree Zaim gledajui u ljude koji su upravo ulazili u restoran. Oho, vidi tko je ovdje! uzviknu Hilmi prilazei naem stolu. Kopilan Hilmi nije imao povjerenja u krojae na Bejogluu, odijevao se u Italiji i jako je vodio rauna o vanjtini. I Neslihan je bila elegantna. Sviali su mi se njihova otmjenost i bogatstvo. I pak, osjetio sam da im se neu moi smijeiti i s njima se aliti onako kako su oekivali. Na trenutak mi se uinilo da me Nes lihan gleda pomalo bojaljivo. Pruio sam im ruku, ali sam se drao hladno, toliko da sam se ak jedno vrijeme osjeao nelago dno zbog toga. Nije bilo nimalo lijepo od mene to sam maloas Zaimu pretenciozno rekao da u se vratiti u visoko drutvo, koristei se pritom tom udnom sintagmom pod utjecajem revija i asopisa koje je itala moja majka. Sad mi je bilo neugodno zbog toga. Poelio sam smjesta otii u svijet u kojem ivim s Fusun, na ukurdumu. U Foajeu je opet bila guva. S uitkom sam gledao posude s cvijeem, prazne zidov e, elegantne svjetiljke; osjeao sam se kao da gledam drage uspomene. Ali u mojim je oima Foaje izgledao oronulo, gotovo dotraj alo. Hoemo li Fusun i ja jednoga dana sjediti za tim stolovima ne brinui se ni za to, samo uivajui u ivotu i u tome to smo zajedno? Vjerojatno hoemo, pomislio sam. Odlutao si u svoje slatke snove, ree Zaim. Nisam, mislim na Kamilicu i tvoj posao.

Budui da e glumiti u reklamama za Meltem i da e ovoga ljeta biti njegovo zatitno lice, morala bi dolaziti na naa okuplj anja i zabave. to ti kae na to? to te zanima? Je li to u redu? Hoe li se pristojno ponaati? Zato se ne bi dolino ponaala? Ona je glumica. I to zvijezda. I ja tako mislim. Zna one tipove s neprirodnim dranjem, koji u turskim filmovima glume bogatae? Volio bih da ne budemo kao oni. Kao to mu odgoj nalae, Zaim je rekao da ne budemo. Dakako, htio je rei da ne bude. On nije tako mislio samo o Kamilici, nego o svakome tko je, prema njegovoj podjeli ljudi, pripadao niim dijelovima drutvene ljestvice. Sjedei u Foaje u, bio sam dovoljno pribran da sebi kaem kako je glupo ljutiti se zbog Zaimove uskogrudosti i sebi kvariti raspoloenje. Upitao sam glavnoga konobara Sadija, kojega sam ve godinama poznavao, koju nam ribu preporuuje. Sada nam rijetko dolazite, gospodine Kemale, ree Sadi. Ni vaa gospoa majka nam vie ne dolazi. Majka vie ne ide u restorane otkako je otac umro. Dovedite gospou, molim vas, gospodine Kemale. Mi emo je razvedriti. Kad je Karahanovima umro otac, dovodili su majku tri puta tjedno na ruak. Posjednu je za stol kraj prozora, a gospoa se, jedui biftek, zabavlja gledajui tko prolazi ulicom. Ta je ena ivjela u haremu, ree Zaim. erkeskinja je, ima zelene oi, sedamdeset joj je godina, a i sada je lijepa. Koju e nam ribu donijeti? Sadi je ponekad na licu imao izraz neodlunosti. Nabrojio je pimolja, zlatvu, crvenog a rbuna, sabljarku i lista, a obrvama koje su se podizale i sputale, i brkovima koji su poigravali gore -dolje, opisivao je svjeinu i okus svake ribe. Katkad bi skratio priu i rekao: Danas u vam donijeti grgea, gospodine Zaime. Danas ne preporuujem nita drugo. to ima za prilog? Kuhani krumpir i rikulu. to elite? to e donijeti za predjelo? Usoljenu tunjevinu od ove godine. Donesi i crvenog luka, ree Zaim ne podiui glavu s jelov nika. Otvorio je posljednju stranicu na kojoj je stajao natpis Pia. Ba lijepo! ree. Imate Pepsi, imate voni sok Ankara, imate i Elvan, ali Meltema nema. Gospodine Zaime, kad vai jednom dovezu robu, poslije vie ne navraaju. Prazne boce stoje u gajbama po nekoliko tjedana. Ima pravo, ree Zaim, u Istanbulu nam je slaba dostava. Potom se okrenu prema meni: Ti se razumije u te poslove. Kako napreduje Satsat, kako emo poboljati dostavu? Pusti Satsat, rekoh. Osman je s Turgajem osnovao novo poduzee koje nam nanosi veliku tetu. Poslije oeve smrti Osman je postao pohlepan. Zaim nije htio da Sadi slua o naim osobnim problemima. Mogao bi nam donijeti po jednu duplu rakiju Kulup. Donesi i

leda. Kad je Sadi otiao, Zaim se namrtio ekajui nastavak razgovora. Tvoj dragi brat Osman eli s nama suraivati. Ne mijeam se u to, rekoh. I neu se ljutiti na tebe ako bude suraivao s njim. Odlui kako god eli. Kakvih jo ima vi jesti? Zaim je odmah shvatio da pod vijestima mislim na visoko drutvo i ispriao mi jednu smijenu priu da bi me razveselio. Guven, koji inae potapa brodove, ovoga je puta na obalu izmeu Tuzle i Bajramoglua nasukao jedan stari leper. Guven u inozemstvu kao staro eljezo kupuje istroene hrave brodove koje iskljuuju iz plovidbe jer zagauju okoli. Te brodove u dokumentima prikae kao prava i skupa plovila i preko svojih poznanika u vladi i drugim dravnim organima, uz veliko mito, dobije beskamatni kredit od Fonda za razvoj turskoga pomorstva. Onda potopi b rod i od dravnog osiguranja Klas dobije veliki novac. Nasukani brod proda znancima koji trguju starim eljezom i tako zaradi gomilu novca a da se ni ne pomakn e od stola. Kad popije aicu-dvije, Guven se po klubovima hvali da je najvei armater koji se nikada nije ukrcao na brod. Dakako, sramota nije izala na vidjelo otkrivanjem tih prijevara, nego tako to je Guven potopio brod nedaleko od ljetnikovca koji je kupio ljubavnici, kako bi imala kuu to blie njemu. Kad je brod potonuo blizu vrtova i plaa ljetnikovaca, svi su se poeli aliti zbog zagaivanja mora. Guvenova ljubavnica danonono plae. Ima li jo kakvih novosti? Avundukovi i Mengerlijevi poloili su novac kod bankara De- niza i sve izgubili. Pria se da su Avundukovi zbog toga navrat- -nanos povukli ker iz kole Dame de Sion i da je hoe udati. Djevojka je runa, udajom nee Obitelji donijeti mnogo novca, rekoh. Osim toga, tko bi vjerovao bankaru Denizu! Sigurno stoji najloije od svih bankara. Ja za njega nisam ni uo. Dri li ti novac u bankama? upita Zaim. Ima li povjerenja u barem jednoga bankara za kojega si uo? Znali smo da novi bankari nee dugo izdrati dajui tako visoke kamate. Neki od njih, prije nego to su postali bankari, drali su peenjarnice kebaba, trgovali kamionskim gumama, pa ak i prodavali lutriju. Oni koji su mnogo uloili u promidbu brzo su napredovali i neko vrijeme opstali u bankarskim poslovima. Prialo se kako je i profesorima ekonomije koji su u novinama ismijavali i omalovaavali te prevarante bila privlana neuobiajeno visoka kamata, i da su, bar na dva-tri mjeseca, polagali novac u nove banke. Novac ne drim kod bankara. Ni moje poduzee nema novca u bankama, rekoh. Bankari daju tako visoke kamate da bi bilo naivno poteno raditi. Da sam kod Castellija poloio novac koji sam uloio u Meltem, danas bi to bio dvostruko vei iznos. Osjeaj praznine i besmislenosti ivota, koji me i poslije toliko godina obuzme kad se sjetim toga razgovora i guve u Foajeu, muio me je i onda. No tada nisam mislio da ga imam zbog gluposti, ili, da upotrijebim blau rije, neloginosti cijeloga jednog svijeta o kojemu pripovijedam, kao to mislim sada, nego zbog nekakve otune neozbiljnosti. I nisam mnogo patio zbog toga to sam osjeao, naprotiv, prihvaao sam to stanje s ponosom i osmijehom. Zar Meltem doista ne donosi nikakvu zaradu? Izrekao sam to bez razmiljanja. Zaimu nije bilo ugodno uti pitanje. Polaemo nadu u Kamilicu, to drugo? rekao je. Nadam se da nas nee razoarati. Htio bih da na Mehmetovoj i Nurdiha ninoj svadbi Kamilica i Srebrno lie izvedu reklamnu pjesmu Meltema. Svi e novinari biti ondje, u Hiltonu. utio sam. Uope nisam znao da Mehmet i Nurdihan pripremaju svadbu u Hiltonu. Bio sam povrijeen to to nisam znao. Znam, nisu te pozvali, ree Zaim. Ali, mislio sam da si od nekoga doznao. Zato me nisu pozvali? O tome se mnogo govorilo, svatko je iznosio svoje miljenje. Kao to moe pretpostaviti, Sibel te ne eli vidjeti. Rekla je da nee doi ako tebe pozovu. Sibel je Nurdihanina najbolja prijateljica. Uostalom, ona ju je upoznala s Mehmetom. A ja sam Mehmetov najbolji prijatelj, rekoh. U neku ruku, ja sam taj koji ih je upoznao. Nemoj od toga praviti problem i ljutiti se. Zato mora biti kako Sibel kae? Ali, dok sam izgovarao te rijei, nisam mi'slio da zaista imam pravo. Svi dre da je Sibel nanesena nepravda, ree Zaim. Zaruio si se s njom, ivio si s njom u istoj kui, u istoj postelji u ljetni kovcu na Bosporu, a onda si je ostavio. Svi su puno govorili o tome. Majke svoje keri podsjeaju na va sluaj, kao kad djec u straimo duhovima. Svatko ali Sibel. A na tebe se, dakako, svi ljute. No ne uzimaj k srcu to to su svi na Sibelinoj strani. Ne uzimam, rekoh, a uzimao sam. Uz rakiju, utke smo poeli jesti ribu. To je bilo prvi put da Zaim i ja utimo dok ruamo u Foajeu. Pozornost su mi privukli konobari i bat njihovih brzih koraka. U restoranu je neprestance brujalo, mijeali su se smijeh, razgovor i zveckanje pribora za jelo. Ljutit, odluio sam da vie neu dolaziti u Foaje. Ali jo dok sam o tome razmiljao, znao sam da volim to mjesto i da je to moj svijet. Zaim mi je priao kako je toga ljeta htio kupiti gliser, kako je prije toga traio amac s jaim motorom na krmi, ali takav nije mogao nai u prodavaonicama na Karakoju. Dosta je ve jednom, prestani se mrtiti! ree najednom. Ne smije ti biti toliko krivo to ne ide na neku svadbu u Hiltonu. Kao da ti je prvi put u ivotu.

Krivo mi je to me prijatelji odbacuju zbog Sibel. Nitko te nije odbacio. to bi ti uinio u mom sluaju da mora odluiti? to bih odluio? upita Zaim pomalo hinjeno. A, misli to. Ja bih, naravno, htio da ti doe. Na svadbama se ti i ja uvijek lijepo zabavimo. Nije stvar u zabavljanju, nego u neemu mnogo dubljem. Sibel je vrlo draga, posebna djevojka, ree Zaim. Slomio si joj srce. Osim toga, pred svima si je doveo u neugodan poloaj. Kemale, prihvati tu stvar onakvom kakva jest, nemoj se vie ljutiti i mrko me gledati. Vjeruj mi da e se tako lake vratiti nekadanjem ivotu i sve e to mnogo lake zaboraviti. Znai, i ti me smatra krivcem, zar ne? rekoh. Znao sam da u se pokajati to nastavljam s tom temom, ali sam ipak nastavio. Ako je nevinost jo uvijek jako vana, zato se tako mnogo trudimo izgledati europski i moderno? Budimo onda poteni, rekoh. Svatko je poten... Ti se vara u jednome: u tome to misli da je nevinost tvoj problem. Ona moda nije vana tebi ili meni... No u ovoj zemlji je, dakako, jako vana za svaku djevojku, ma koliko bila moderna i imala europske nazore. Rekao si da Sibel ne haje za to. Sibel ne haje, ali sredina haje, uzvrati Zaim. Siguran sam da ni ti ne haje, ali kad je Bijeli Karanfil objavio tekst u kojemu je o tebi izrekao neke neistine, svi su ih prepriavali. Ni ti ne mari za taj tekst, no bilo bi ti drae da nikada nije objavljen, je li tako? Zakljuio sam da je Zaim namjerno birao detalje i rijei koji podsjeaju na bivi ivot i da je znao kako e me to rasrditi. Ako je on htio povrijediti mene, mogao sam i ja njega, itekako. Jedan dio razuma govorio mi je da sam pod utjecajem alkohola, da se trebam suzdrati jer bih se poslije mogao kajati. Ali, ljutit jesam bio. Zapravo, dragi moj Zaime, rekoh, mislim da nije dobra zamisao da Kamilica sa Srebrnim liem pjeva u Hiltonu. Mislim da je to odve komercijalno. Ali, ta ena sklapa ugovor s nama o reklamnoj kampanji! Hajde, prestani se ljutiti na mene. Bit e to posve prizemno... Mi smo se za Kamilicu odluili ba zato to je ljudi vole, ree Zaim samouvjereno. Pomislio sam da e rei kako je to podilaenje prizemnom ukusu proizvelo film koji sam ja platio. Meutim, Zaim je dobar ovjek, njemu takvo to nije ni palo na pamet. Rekao je da zna kako e izai na kraj s Kamilicom. Onda je ozbiljno dodao: Rei u ti neto kao prijatelj, Kemale. Nisu ljudi odbacili tebe, nego si ti odbacio njih. to sam uinio? Povukao si se u svoj svijet. Na ti nije bio dovoljno zanimljiv i zabavan. Uinio si neto to je, po tvome miljenju, duboko i vano. Posve si se prepustio svojoj ljubavi. Nemoj se na nas ljutiti. Nije li to odve ozbiljno reeno? Bilo nam je vrlo lije po dok smo vodili ljubav i ja sam se zaljubio. Takva je ljubav. S njom osjea duboki smisao ovoga svijeta i svega to postoji. To nema veze s vama. Rije s vama izletjela mi je iz usta. U jednom trenutku osjetio sam kako me Zaim gleda s velike udaljeno sti kao da me je odavno otpisao. Vie nije mogao biti nasamo sa mnom. Dok me sluao, nije mislio na ono to e mi rei, nego na ono to e re i prijateljima. itao sam mu to s lica. A Zaim je bio pametan ovjek, o takvim je stvarima vodio rauna. Znai, l jutio se na mene. Osjetio sam to. Sudei po njegovu pogledu, izgledao sam mu daleko i strano, onoliko koliko su se meni inili dalekima i stranima Zaim i moja vlastita prolost. Preosjetljiv si, ree Zaim. Zbog toga si mi drag. to Mehmet kae na sve to? Zna da si mu drag. No on je s Nurdihan vrlo sretan, ti i ja to ne moemo razumjeti. On je na sedmome nebu i ne doputa da mu ita, ni najmanja briga, pomuti sreu. Razumijem, rekoh i odluih zavriti taj razgovor. Zaim je to odmah shvatio. Ne budi osjetljiv, ree, budi razuman. Dobro, razuman sam, odvratih. Do kraja ruka vie nismo razgovarali o temama koje bi nas mogle naljutiti. Zaim je u dva-tri navrata pokuao prenijeti ogovaranja iz visokog drutva kako bi me oraspoloio, pokuao je unijeti vie raspoloenja meu nas alei se s Kopilanom Hilmijem i Neslihan kad su na odlasku prili naem stolu. No nita mi nije moglo pomoi. Elegancija Hilmija i njegove ene sad mi je izgledala pretjeranom, ak prijetvornom. Udaljio sam se od toga drutva, od svih prijatelja. Moda mi je bilo ao zbog toga, ali jo vie me je ljutilo. Raun sam platio ja. Kad smo se rastajali pred vratima Foajea, zagrlili smo se i poljubili kao dva stara, dobra prijatelja ko ji znaju da se zbog dugoga putovanja godinama nee vidjeti. Potom smo se rastali. Dva tjedna poslije Mehmet me je nazvao u Satsat, ispriao mi se to me nije pozvao na svadbu u Hilton i rekao mi kako su Zaim i Sibel ve odavno zajedno. Svi su to znali, mislio je da i ja znam.

72

U IVOTU JE KAO U LJUBAVI

Jedne veeri, ba kad sam htio sjesti za stol kod Obitelji Keskin, obuzeo me osjeaj da u blagovaonici neto nedostaje, pa sa m paljivo pogledao oko sebe. Fotelje su stajale na svome mjestu, na televizoru nije bilo novoga psia, ali sam imao doj am da je tu neto strano, kao da su zidovi obojeni u crno. Tih me je dana sve vie obuzimala slutnja da svoj ivot ne ivim svjesno i odluno, nego da mi se, takav kakav jest, jednostavno dogaa, i da mi dolazi s one strane stvarnosti, isto kao ljubav. Pa ipak, da se ne bih borio s tim pesimistinim ivotnim osjeajem, a da mu se, opet, ne bih ni posve predao, ponaao sam se kao da me ne mui takv a misao. To se moje stanje moglo nazvati odlukom da sve ostane onako kako jest. Slijedei istu logiku, odluio sam zanemariti uznemirenost koju sam osjetio u blagovaonici i ne pridavati joj vanost. Na televizijskome programu TRT z koji je davao emisije kulturno-umjetnikog sadraja, a koji se ba tih dana poeo emiti rati, prikazivali su se filmovi s Grace Kelly u povodu glumiine smrti. Emisiju Umjetniki film etvrtkom naveer vodio je na prijatelj iz Pelura, poznati glumac Ekrem. Tekstove koje je itao gospodin Ekrem pisao je mlad filmski kritiar, svojedobno Feridunov dobar prijatelj (posvaali su se poslije lanka u kojemu je kritizirao Skrhane ivote). Budui da su mu ruke drhtale od prekomjerna pia, gospodin Ekrem ih je skrivao iza vaze pune rua. Bilo je oito da te tekstove, napisane visokoparnim stilom, voditelj programa ita bez razumijevanja. Prije nego to bi podigao pogled s papira i rekao da e film upravo sada poeti, ispriao bi, kao da otkriva tajnu, kako je na jednome filmskom festivalu upoznao princezu, zanosnu ameriku zvijezdu, i kak o mu je ona rekla da jako voli Turke. Dok je to govorio , na licu bi mu se vidio romantini izraz koji je trebao znaiti da je moda doivio veliku ljubav s lijepom glumicom. Fusun je u prvim go dinama braka mnogo toga saznala o Grace Kelly od Feriduna i njegova prijatelja, mladoga filmskog kritiara, pa zato nije htjela propustiti nijedan njezin film. Ja pak nisam htio propustiti prigodu da promatram Fusun dok gleda krhku, bespomonu, ali ipak snanu Grace Kelly. Stoga sam svakoga etvrtka naveer zauzimao svoje mjesto kod Keskinovih. Toga smo etvrtka gledali Hitchcockov Prozor u dvorite. Oekivao sam da u uz film zaboraviti onaj osjeaj nemira, no do godilo se upravo suprotno. Bio je to film koji sam gledao prije devet godina, onoga dana kad sam radije otiao u kino negoli sa zaposlenicima Satsata na ruak, i uz koji sam mislio samo na Fusunine poljupce. Pa ipak, te me veeri nije smirivalo ni to to kra jikom oka promatram Fusun, koja se bila posve predala filmu, ni to to sam u njoj prepoznavao neto od profinjenosti i edno sti Grace Kelly. Unato filmu, ili ba zbog njega, obuzimao me je osjeaj koji me, ne odve esto, nego povremeno u pravilnim razmacima, obuzimao tijekom veere u kui na ukurdumi: osjeaj da se ne mogu probuditi iz komara, da ne mogu izai iz prostorije koja postaje sve tjenja. Kao i osjeaj da se vrijeme postupno suava. Jako sam se trudio da u Muzeju nevinosti nekako predoim taj osjeaj zatoenika u komaru, osjeaj koji se javlja na dva naina: a) kao doivljeno stanje due i b) kao slutnja da je svijet oko nas privid. a) Doivljeno duevno stanje, osjeaj da smo u nekome snu, donekle je nalik onome to ovjek osjeti pod djelovanjem alkohola ili opijata, ali se ipak razlikuje. To je neto poput nemogunosti da se ivi u sadanjem trenutku. Mnogo puta mi se u Fusuninoj kui za veerom inilo kao da sam te trenutke ve proivio u prolosti. Film s Grace Kelly, koji smo tada gledali na televiziji, vidjeli smo ve prije, ili smo vidjeli neki slian njemu; i nai su razgovori za veerom bili vie -manje slini. Ali, nije se taj osjeaj javljao zbog toga. Nikada nisam osjeao da ivim stvarne trenutke svoga ivota, uvijek mi se inilo da ih promatram s neke udaljeno- sti. inilo mi se da moje tijelo ivi u trenutku sadanjosti (kao u kazalinome komadu kad tijelo glumca pripada nekome drugom), ali da sebe i Fusun promatram s neke udaljenosti. Odnosno, kao da je moje tijelo bilo u sadanjem trenutku, ali ga je moja dua gledala s udaljenosti. Trenutak koji sam ivio bio je neto ega sam se sjeao. Posjetitelji Muzeja nevinosti trebali bi predmete koje sam izloio - gumbe, ae, Fusunine eljeve i stare fotografije - gledati kao moje uspomene, a ne kao predmete koji su im toga asa pred oima. b) Doivjeti trenutak sadanjosti kao sjeanje, iluzija je koju nam stvara vrijeme. No ja sam nasluivao i tu iluziju. Osjeaj najblii tome jest nemir koji su u meni, kad sam bio mali, izazivale zagonetke u djejim asopisima, kao to su Pronaite sedam razlika ili Pronaite najmanji predmet. Dva -tri primjerka tih zagonetki izloio sam u Muzeju. U djetinjstvu su me jednako uznemiravale i zabavljale zagonetke kao to su Pronaite izlaz iz prolaza u koji se kralj sakrio, ili Kroz koji ot vor zec mora proi da pobjegne iz ume. Ali u estoj godini mojih odlazaka na vee ru kod Obitelji Keskin bilo mi je sve manje zabavno za njihovim stolom; za mene je to postalo mjesto gdje nemam zraka. Te je veeri Fusun to osjetila: Kemale, to je s tobom? Ne svia ti se film? Ne, ne, dobar je. Moda ti se tema ne dopada? upita oprezno. Ba naprotiv, rekoh i zautjeh. Bilo je tako neobino da se Fusun zanima za moje raspoloenje, za moje stanje i moje nemire, i to jo za stolom dok nas slua ju njezini roditelji, da sam rekao nekoliko lijepih rijei o filmu i o Grace Kelly. Pa ipak, veeras si neraspoloen, priznaj Kemale, rekla je Fusun. Dobro, priznat u: imam osjeaj da se neto u ovoj kui promijenilo, a nikako da dokuim to.

Svi se nasmijae. Limun se preselio u stranju sobu, gospodine Kemale, ree teta Nesibe. udili smo se kako to jo niste primijetili. Doista, rekoh. Kako to da prije nisam primijetio? Ja ba volim Limuna. I mi ga volimo, rekla je Fusun ponosno. Odluila sam naslikati ga, pa sam krletku prenijela onamo. Jesi li poela raditi na slici? Mogu li je vidjeti, molim te? Naravno. Fusun se ve odavno nije bavila slikanjem ptica jer nije imala volje i nije bila raspoloena. Kad sam uao u stranju sobu, p rvo sam pogledao sliku na kojoj je Fusun upravo poela crtati pticu, a tek potom sam se osvrnuo na Limuna. Feridun mi vie ne donosi fotografije ptica, ree Fusun. Zato sam odluila slikati ivu pticu umjesto one s fotografije. Soba se zavrtjela oko mene kad sam uo ton kojim je to rekla, vidio da je smirena i da Feriduna spominje kao nekoga tko pri pada prolosti. Ipak, uspio sam se suzdrati. Sliku si jako lijepo zapoela, Fusun, rekoh joj. Limun e biti tvoja najbolja slika zato to ti je i sam model dobro poznat. Kau da je ovjek uspjean u umjetnosti kad se bavi onim to najvie voli. Ali, neu slikati realistiki. Kako misli? Neu naslikati krletku. Limun e biti ispred prozora kao da je slobodna ptica koja je onamo sletjela. Toga sam tjedna jo tri puta bio na veeri kod Keskinovih. Svaki put smo poslije veere odlazili u stranju sobu i raz govarali o detaljima na slici. Limun je na slici, izvan krletke, izgledao sretnije, veselije. Kad smo odlazili u stranju sobu, vie smo s e zanimali za sliku negoli za ivoga kanarinca. Nakon to bismo distancirano, ali dosta oputeno porazgovarali o dvoj bama u vezi sa slikom, svaki put bismo spomenuli odlazak u Pariz i obilazak muzeja. U utorak sam, gledajui Limunovu sliku, uzbuen kao srednjokolac, izgovorio rijei koje sam ve prije smislio. Konano bismo trebali napustiti ovu kuu i ovaj nain ivota, izustih tihim glasom. ivot je kratak. Dani prolaze, godine neumitno odlaze. Trebali bismo zajedno otii nekamo gdje bismo bili sretni. Fusun se ponaala kao da uope nije ula moje rijei, ali mi je odgovorio Limun s nekoliko kratkih cvrkuta. Nemamo se vie ega bojati i ustruavati. Poimo zajedno iz ove kue i negdje drugdje, u nekoj drugoj kui, budimo sretni do kraja ivota. U svojoj kui. Tebi je dvadeset pet godina, imamo jo pola stoljea vremena, Fusun. Dovoljno smo patili posljednjih est godina, zasluili smo sreu u sljedeih pedeset. Poimo zajedno. Dosta je bilo prkosa. Zar je ovo prkos, Kemale? Nisam to znala! Ne dri tako ruku, ptica se plai. Ne boj se. Vidi da mi jede iz ruke. Otac e se pitati gdje smo, ree prijateljski, drei se kao da dijeli tajnu sa mnom. Sljedeega etvrtka gledali smo opet Hitchcocka, ovoga puta film Uhvatite lopova. Tijekom filma nisam gledao Grace Kelly, nego Fusun kako je gleda. Sve je na mojoj dragoj podsjealo na glumicu princezu: svaka njezina kretnja, ila kucavica na njezinu vratu, pokreti ruke za veerom, nain na koji je popravljala kosu i drala cigaretu Samsun. Kad smo otili u stranju sobu pogledati Limunovu sliku, Fu sun je rekla: Zna li, Kemale, da Grace Kelly nije voljela matematiku? Najprije je bila manekenka, a onda je postala glumica. Jedino sam joj zavidjela na tome to zna voziti. Najavljujui program, gospodin Ekrem je turskim ljubiteljima umjetnikoga filma priopio - tonom kojim se priopava vijest o nekome vrlo bliskom - da je princeza upravo na putu kojim vozi u tom filmu, ak na istome zavoju, prole godine doivjela prometnu nesreu u kojoj je izgubila ivot. Zato si joj zavidjela na tome? Ne znam. Dok vozi automobil, ostavlja dojam snane i slobodne ene, moda zato. Ako hoe, i ja u tebe nauiti voziti. Ne, neu. Ali, Fusun, ti ima dara, znam da ima, za dva tjedna mogu te nauiti voziti, i to tako dobro da dobije vozaku dozvolu i m irno vozi Istanbulom. Nema se ega sramiti. I mene je etin nauio voziti kad sam bio tvojih godina (to nije bila istina). Mora samo biti strpljiva i mirna, to je sve. Vrlo sam strpljiva, ree Fusun samouvjereno.

73 FUSUNINA VOZAKA DOZVOLA

U travnju 1983. poeo sam pripremati Fusun za vozaki ispit. Od naega prvog razgovora o tome, koji smo vodili malo u ali, a malo zaozbiljno, proteklo je pet tjedana u njezinoj neodlunosti, odbijanju, neizjanjavanju... Oboje smo znali da ta obuka znai vie od vozakoga ispita, da je ujedno ispit nae bliskosti. Barem sam ja tako mislio. Usto, to je trebao biti na drugi ispit. Pretpostavljao sam da nam Bog nee pruiti treu prigodu, i zato sam bio napet. S druge strane, mislio sam kako je vozaki ispit prava prigoda da se jo vie pribliim Fusun. Bio sam sretan to mi je svjesno pruila tu mogunost. elim istaknuti da sam cijelo to vrijeme bio sve mirniji, vedriji i veseliji. Poslije duge i hladne zim e sunce se polako probijalo iza oblaka. Jednoga sunanog proljetnog dana (u petak 15. travnja 1983., tri dana nakon to smo njezin dvadeset esti roendan prosla vili uz okoladnu tortu koju sam kupio u slastiarnici Divan), u popodnevnim satima chevroletom sam doao po Fusun pred Firuzaginu damiju. Ili smo na prvi sat vonje. Ja sam vozio, a ona je sjedila pokraj mene. Htjela je da je priekam na uglu, u podnoju padine ukurdume, a ne pred kuom, kako bismo izbjegli radoznale poglede susjeda. Prvi put poslije osam godina nekamo smo ili sami. Dakako, bio sam jako sretan, no istodobno toliko uzbuen i napet da nisam mogao uivati u srei. Nisam mogao uivati u tome to ponovno izlazim sa enom zbog koje sam punih osam godina patio, i s kojom sam dijelio to iskustvo i bol. Osjeao sam kao da se prvi put nalazim s djevojkom koju su mi preporuili drei da mi po svemu odgovara kao budua supruga. Fusun je obukla bijelu haljinu s naranastim cvjetovima i zelenim listovima. Prelijepo joj je pristajala. Tu draesnu haljinu s Vizrezom, koja joj je prekrivala koljena, nosila je svaki put kad smo ili na obuku, ba kao sporta koji na treningu nosi uvijek istu trenirku. Na kraju sata vonje njezina je haljina, ba kao i trenirka, bila mokra od znoja. Tri godine nakon to sam Fusun poeo poduavati vonji, kad god bih tu haljinu vidio na vjeal ici u njezinu ormaru, rado bih se prisjetio naih zanosnih sati ispunjenih napetou i sreom, koje smo proivjeli u parku Jildiz, nedaleko od palae sultana Abdulhamida; voen unutarnjim porivom, mi risao sam rukave i prednjicu te haljine u elji da osjetim Fusunin jedinstveni miris i iznova proivim te trenutke. Tragovi znoja na haljini najprije bi se pojavili ispod pazuha, a potom bi se polako irili prema grudima, rukavima i trbuhu. Dogaalo se da se motor automobila ugasi na osunanome mjestu u parku. Tada bi nas proljetno sunce grijalo jednako ugodno kao osam godina prije, dok smo, preznojavajui se, vodili ljubav u Apartmanu Milosre. No u automobilu smo se znojili najprije Fusun, a onda ja - od zraka koji smo izdisali, od srama, napetosti i uznemi renosti. Pri svakoj pogreci Fusun bi se ljutila, crvenjela i znojila: kad bi, na primjer, desni kota okrznuo rubnik, kad bi kvailo zakripalo i svojim nas metalnim zvukom podsjetilo na zupanike, ili kad bi se motor gasio. Najvie se preznojavala kad bi pogreno pritisnula kvailo. Prometna pravila uila je kod kue iz prirunika i gotovo ih je znala napamet, nije bila loa ni u vonji, ali kvailo, kao veina poetnika z a upravljaem, nikako nije mogla svladati. Vozila je paljivo, milei trakom za obuku. Na raskrijima je usporavala; oprezno se pribliavala ploniku kao pozorni kapetan otonome pristanitu. I ba kad bih rekao Bravo, draga, ima osjeaj za vonju! naglo bi podignula nogu s kvaila, a automobil bi poskoio i zatresao se kao starac koji se gui od kalja. Dok bi se automobil tresao kao to se bolesnik trese od kalja ili tucavice, vikao bih Kvailo! Kvailo, kvailo! a Fusun bi u panici umjesto kvaila stisnula papuicu gasa ili konicu. Kad bi stala na papuicu gasa, automobil bi jo vie poskakivao, i postalo bi opasno. Onda bi se naglo zaustavio, a niz Fusunine crvene obraze i sljepoonice, s ela i nosa, tekli bi graci znoja. Sad je dosta, rekla bi otirui znoj. Ja ovo nikada neu nauiti. Odustajem. Nisam roena za vozaa. I zletjela bi iz automobila i udaljila se. Ponekad nita ne bi rekla, samo bi izala briui znoj rupiem i na udaljenosti od etrdeset -pedeset koraka hirovito zapalila cigaretu. (Jednom su joj prila dvojica mukaraca mislei da je sama na parkiralitu.) I li bi odmah, ne izlazei iz vozila, pripalila Samsun, potom bi bijesno gasila cigaretu ovlaenu znojem i govorila da nee poloiti vozaki ispit te da ga, uostalom, nije ni eljela polagati. Mene bi tada hvatala panika kao da u vodu pada ne samo Fusunina vozaka dozvola nego i naa budua srea; molio sam, gotovo preklinjao Fusun da se strpi i smiri. Haljina, vlana od znoja, zalijepila bi joj se za ramena. Dugo bih gledao njezine oble ruke, nemiran izraz lica, skupljene vjee i lijepo tijelo, napeto i vlano od znoja kao onih proljetnih dana kad smo vodili Ijubav. im bi sjela za upravlja, Fusun bi se za japurila od panike i straha. A kad bi je oblio znoj, poela bi se raskopavati. Onda se jo vie znojila. Gledajui njezine ovlaene sljepoonice, vrat i dio iza uiju, pokuavao sam dozvati u sjeanje i pogledom uloviti prelijepi oblik njezinih dojki nalik na ute kruke koje sam prije osam godina zagrizao. (Naveer sam kod kue, poslije nekoliko aica rakije, zamiljao rumene bradavice njezinih lijepih dojki.) Ponekad sam slutio da je Fusun svjesna moga zanosa dok je gledam kako vozi, da joj to ne smeta, da joj se ak svia. Od toga bi osjeaja moja strast postajala jo jaom. Kad bih joj se pribliio da joj pokaem kako e laganim, a ne naglim pokretom promijeniti brzinu, moja bi ruka dotaknula njezinu ruku i bedra. Tada sam mislio kako su se tu, u automobilu, sjedinile nae due prije negoli naa tijela. Onda bi Fusun, opet preuranjeno, dizala nogu s kvaila i Chevrolet 56 poskakiva o bi

kao konj u vatrenu obruu. Potom bi se motor ugasio, a mi bismo istoga asa postali svjesni duboke tiine u parku, u vili ispred nas i u cijelome svijetu. Kao opinjeni, oslukivali bismo zujanje kukca koji je poletio preuranjeno i osjeali smo kako je u proljetnome danu prekrasno biti u parku u Istanbulu. Prostrani vrt s nekoliko vila, iz kojih je sultan Abdulhamid svojedobno upravljao Osmanskim Carstvom krijui se od cijeloga svijeta, i veliko jezero na kojemu se vladar, poput djeteta, igrao malenom laom (mladoturci su planirali i lau i sultana dignuti u zrak), poslije uspostave Republike pretvoren je u park u koji su bogate Obitelji dolazile automobilima, a poetnici u njemu uili voziti. Moji prijatelji Tajfun, Kopilan Hilmi, ak i Zaim, govorili su mi kako se hrabri i strastveni parovi dolaze ljubiti u parku jer je teko nai mjesto za to i skrivaju se na zabaenim mjestima iza stoljetnih platana i kestenova. Kad bismo vidjeli te h rabre parove kako se grle skriveni iza stabala, Fusun i ja utonuli bismo u utnju. Na kraju obuke, koja je trajala najvie dva sata, a meni se inilo da traje nekoliko sati (dugima su mi se inili i ljubavni susr eti u Apartmanu Milosre), meu nama bi zavladao mir nalik zatiju poslije bure. Da odemo na Emirgan na aj? upitao bih na izlazu iz parka. Moe, proaptala bi Fusun kao stidljiva djevojka. Tada bih osjetio uzbuenje kao mladi poslije uspjenoga prvog izlaska s djevojkom koju su mu preporuili. Dok sam vozio cestom du Bospora, ili dok smo pili aj u automobilu parkiranome na betonskom pristanitu na Emirganu, utio sam toliku sreu da uope nisam govorio. I Fusun bi se umorila od siline svega to smo proivljavali, pa je ili utjela, ili pak govoril a o vonji i naoj obuci. Dok smo pili aj, dva-tri puta sam je iza zamagljenih stakala chevroleta pokuao dodirnuti, poljubiti, ali me je ona zaustavljala pristojnom kretnjom, kao dosljedna i asna djevojka koja se prije braka nipoto ne eli zbliiti s mukarcem. Mene je inilo sretnim i to to poslije moga pokuaja Fusun nije postajala neraspoloena i nije se ljutila na mene. Mislim da je ta moja srea nalikovala srei mladia iz provincije, buduega mladoenje, koji se poslije takva postupka uvjerio da se djevojka kojom e s e oeniti dri naela. U lipnju 1983. prikupljali smo dokumente za Fusunin vozaki ispit. Radi toga smo obili gotovo cijeli Istanbul. Jednom smo pola dana proveli ekajui u redu pred vratima nekoga ivanog lijenika u Vojnoj bolnici na Kasimpai, gdje su tih dana obavljali pregled kandidata za vozaki. Kad smo dobili nalaz neurologa da je Fusun zdrava i da ima dobre reflekse, krenuli smo se proetati tim dijelom grada. Hodali smo sve do Pijalepaine damije. Drugi put smo etiri sata ekali u redu u Hitnoj pomoi na Taksimu , a kad je lijenik otiao kui, i mi smo otili na ranu veeru u mali ruski restoran na Gumusuju kako bismo smirili ljutnju. Jednom smo, na putu do bolnice na Hajdarpai, kamo su nas uputili zato to je specijalist za uho, grlo i nos bio na odmoru, s palube broda koji je plovio u Kadikoj bacali komadie kruha galebovima. ekajui nalaz u bolnici Medicinskog fakulteta na api, izali smo van i dugo etali. Sjeam se da smo, hodajui uskim, strmim i poploenim ulicama, proli ispred hotela Fatih. Imao sam osjea j kao da se taj hotel, u kojemu sam sedam godina prije silno patio za Fusun i gdje me je zatekla vijest o oevoj smrti, nalazi u nekom posve drugom gradu. Kad bismo dobili novu potvrdu i stavili je u fascikl umrljan ajem, kavom, tintom i masnoom, izlazili bismo iz bolnice radosni, i odlazili u neki restorani u toj etvrti da proslavimo uspjeh. Uz ruak smo razgovarali i zabavljali se. Fusun je posve slobodno puila ne trudei se sakriti cigaretu. Ponekad je posve spontano pruala ruku do pepeljare, uzimala moju cigaretu i njome - kao drug iz vojske - pripaljivala svoju. Gledala je oko sebe kao dobro duna osoba koja se eli zabaviti. Tada sam shvaao kako je moja udana i potitena draga ustvari eljna zabave i izlazaka, kako eli vidjeti ivot drugih ljudi i etvrti u kojim a drugi ive, uivati u vrevi gradskoga ivota, upoznavati nove ljude i slobodno sklapati prijateljstva. U tim trenucima jo vie bih s e zaljubljivao u nju. Jesi li vidio onog ovjeka? O vratu mu je veliko zrcalo, rekla bi Fusun. Neko je vrijeme skupa sa mnom, ali s veseljem iskrenijim od mojega, gledala djeake kako u naselju igraju nogomet na ulici poploenoj kamenom kockom, potom bi kupovala dvije boce soka u trgovini ivenih namirnica Crno more (ni tu nije bilo Meltema). S djetinjom radoznalou promatrala je ovjeka koji je nosio duge metalne ipke i pumpe i izvikivao istimo septike jameee! gledajui prema starim drvenim kuama, prozorima s drvenim reetkama i betonskim balkonima na viim katovima zgrada; zagledala je limeni predmet u ruci drugoga prodavaa koji je na brodu za Kadikoj nudio novoizumljenu vienamjensku kuhinjsku napravu koja moe sluiti i kao no za guljenje tikvica, i kao cjedilo za limun, i kao no za meso. Jesi li vidio ono dijete? pitala bi potom idui ulicom. Samo to nije zadavilo mlaega brata. Kad bi na raskriju uz neki blatnjavi djeji park ugledala ljude, pitala bi to se ondje prodaje? i pohitala u tom pravcu. Skupa smo gledali Cigane kako sviraju i tjeraju medvjedicu da plee; kolarce u crnim kutama kako se tuku i valjaju po ulici; tune oi pasa sjedinjenih u parenju (dok ljudi dobacuju ale i stidljive poglede). Poput svih drugih, i mi smo zastajali i gledali kako vozai, ljutiti i spremni na svau, izlaze iz svojih vozila zbog okrznuta branika; naranastu plastinu loptu kako izlazi iz damijskog dvorita i bjei poskakujui niz padinu; buni stroj dok na glavnoj ulici kopa temelje za buduu zgradu i ukljuen televizor u izlogu trgovine. Istinsko mi je zadovoljstvo predstavljalo otkrivati Istanbul skupa s Fusun, kao da se i nas dvoje tek upoznajemo - svakoga dana upoznati neko novo lice grada, i neko novo Fusunino lice. Vidjeli smo siromane i neuredne bolnice, bijedu staraca koji od ra nih jutarnjih sati stoje u redu pred vratima sveuilinih bolnica da bi ih pregledao lijenik, susreli smo uznemirene mesare koji, krijui

se od opinskih vlasti, na ledinama u zabaenim uliicama ilegalno kolju stoku, i osjetili kako nas zbliava ta teka strana ivota. Neobina, ak pomalo odbojna strana nae prie moda i nije bila toliko teka u usporedbi s mranim i zastraujuim ivo tima ljudi i grada, kojih smo postajali svjesni hodajui gradskim ulicama. Grad nam je pruio mogunost da upoznamo obini, svakodnevni ivot, uio nas je da budemo skromni, a da pritom ne moramo imati osjeaj krivnje. Na ulicama, u autobusima i dolmuima osjeao sam kako biti jedinka u mnotvu moe utjeno djelovati na ovjeka. S divljenjem sam gledao kako Fusun na brodu sklapa prijateljstvo s jednom starijom enom pokraj sebe (imala je maramu na glavi) i s njezinim pospanim unukom kojega je drala u naruju. Zahvaljujui Fusun, sve dobre i loe strane hodanja Istanbulom u drutvu lijepe ene bez marame inile su mi se tih dana krasnom zabavom. Kad smo dolazili na bolniki odjel, ili ulazili u kakvu dravnu ustanovu, sve su se glave okretale prema njoj. Stariji slubenici pred njom se nisu drali oholo kao pred siromanim bolesnicima i staricama, nego su, ponaajui se kao marljivi birokrati koji revno obavljaju poslove i potuju pravila slube, oslovljavali Fusun s gospoo unato tomu to je bila mlada. Neki su je upadljivo oslovljavali s vi iako su se svim drugim bolesnicima obraali s ti, neki pak nisu imali hrabrosti ni pogledati joj u lice. Bilo je mladih lijenika koji su joj prilazili k ao otmjeni kavaliri - kao da su u na svijet dospjeli iz europskih filmova - i obraali joj se rijeima Mogu li vam pomoi? A bilo je i zrelih profesora koji su se alama i uglaenim gestama diskretno udvarali Fusun jer nisu primijetili da sam s njom. To se dogaalo zbog kratkotrajnog osjeaja uzne- mirenosti, pa i panike, koji bi obuzimao zaposlenike u dravnim slubama kad bi vidjeli lijepu enu bez marame na glavi. Neki je ne bi ni pit ali radi ega je dola, neki bi zamuckivali, neki s njom ne bi ni razgovarali, nego bi potraili kolegu koji e umjesto njih primiti stranku. A kad bi me konano primijetili i pretpostavili da sam joj mu, i ja bih se opustio skupa s njima. Gospoi Fusun treba lijeniki nalaz radi prijave za vozaki ispit, rekao sam. S Beiktaa su nas uputili ovamo. Gospodin doktor jo nije stigao, odgovorio je posluitelj zaduen za red u hodniku. Otvorio je fascikl koji smo donijeli i pregledao papire. Predajte uputnicu na prijemni odjel, uzmite redni broj i ekajte. Vidjevi koliko nas je zaudio dugi red bolesnika koji nam je pokazao, dodao je: Svi ekaju. Morate i vi. Jednoga dana pokuao sam jednome od tih podvornika gurnuti koju liru u dep, ali se Fusun usprotivila: Nemoj! Kako ekaju drugi, tako emo i mi. Svialo mi se to su svi sugraani s kojima smo ekali u redu, svi slubenici i bolesnici s kojima smo razgovarali, drali da sam Fusunin mu. Vjerovao sam da tako misle zato to pristajemo jedno uz drugo, a ne zbog injenice da neka ena nikada ne bi dola u bolnicu s mukarcem koji joj nije mu. Jednom prigodom, dok smo hodali zabaenim uliicama na Derahpai ekajui da doemo na red u Bolnici Medicinskog fakulteta, Fusun je na trenutak nestala. Uto se na prozoru dotrajale drvene kue ukazala ena s maramom na glavi i rekla mi kako je moja ena ula u duan u susjednoj uliici. U tim udaljenim etvrtima privlaili smo pozornost, no nitko nije bio uznemiren zbog nae prisutnosti. Katkad bi djeca krenula za nama, ponekad su mislili da smo zalutali, pa i da smo t uristi. Ponekad bi neki mladi, kojemu bi se Fusun svidjela, hodao za nama kako bi je to due gledao, makar i s udaljenosti, a kad bi mu se poslije nekoga vremena pogled susreo s mojim, uljudno bi se udaljio i prestao nas pratiti. esto se dogaalo da nas kroz odkrinuta vrata ili prozor pitaju (ene Fusun, a mukarci mene) koga traimo i koja nam adresa treba. Jednom je neka dobroudna starija ena vidjela kako Fusun namjerava jesti ljive koje j e upravo kupila na tezgi ulinoga prodavaa. ekaj, keri, prvo ih operi, pa onda jedi, rekla je, hitro izala iz kue, uzela nam iz ruku papirnatu vreicu, oprala ljive u ljetnoj kuhinji u prizemlju, skuhala nam kavu i pitala nas tko smo i to tu radimo. R ekao sam da smo mu i ena i da traimo neku lijepu drvenu kuu u kojoj bismo stanovali; ta je vijest odmah prenesena svim susjedima. Nastavak nae naporne i teke obuke u parku Jildiz tekao je istodobno s pripremama za pismeni dio ispita. Ponekad je Fusun, elei prekratiti vrijeme, u ljetnom vrtu neke ajane vadila iz torbe prirunike kao to su Voza bez muke i Pitanja i odgovori na vozakom ispitu. Smijui se, proitala bi mi dva-tri pitanja i odgovore. to je prometnica? to je? Trak ili prostor namijenjen koritenju za javni promet, odgo vorila bi Fusun na pitanje djelomice napamet, a djelomice itajui iz prirunika. to je promet? Zamuckujui, davao bih odgovor koji sam ve mnogo puta uo: Promet je kretanje pjeaka i stoke prometnicama. Nema i, rekla bi Fusun. Promet je kretanje prometnicama pjeaka, stoke, prijevoznih sredstava i traktora s gumenim kotaima. Volio sam tu igru pitanja i odgovora. Prisjeao sam se tako kolskih dana, predmeta za koje smo gradivo uili napamet, i uenikih knjiica u kojima smo imali i ocjene iz vladanja. Ora- spoloen, i ja bih Fusun postavio jedno pitanje: to je ljubav? to je? Ljubav je stanje u kojem je Kemal dok gleda Fusun kako hoda prometnicama, plonicima, kuama, vrtovima i sobama, kako sjedi u vrtovima ajana, restoranima i za stolom kod kue, dok veera.

Hmm... Lijep odgovor, rekla bi Fusun. Znai, nema ljubavi kad me ne gleda. Ljubav tada postaje ovisnost, bolest. Ne znam koliko to pomae na vozakom ispitu, rekla bi Fusun. Nakon toga je zautjela, dajui mi do znanja da vie ne eli takve ale i dosjetke prije nego to se uda, pa ih ja od toga dana vie nisam smiljao. Pismeni ispit odran je na Beiktau, u maloj palai u kojoj je svojedobno Abdulhamidov slaboumni sin, princ Numan, kratio vrijeme sluajui kako djevojke iz harema sviraju ud i slikajui bosporske krajolike u impresionistikome stilu. ekajui Fusun pred tom zgradom, koja je poslije uspostave Republike pretvorena u dravni ured koji je bilo nemogue zagrijati, jo jednom s am s kajanjem pomislio kako sam je osam godina prije trebao ekati pred vratima Kamene vojarne dok je polagala prijemni ispit za fakultet. Da sam otkazao zaruke sa Sibel u Hiltonu i poslao majku da u moje ime zaprosi Fusun, za tih osam godina dobili bismo troje djece. Ipak, kad se uskoro vjenamo, imat emo dovoljno vremena za troje djece, a moda i vie. Kad je Fusun, razdragana, izala s ispita i rekla kako je sve rijeila, bio sam toliko uvjeren da emo imati troje djece da sam joj zamalo to i rekao, ali sam se u zadnjem trenutku suzdrao. Veeri smo i dalje provodili sjedei za stolom u njihovoj kui, objedujui i gledajui televiziju, ali se nismo previe smijali i alili. Fusun je na pismenome dijelu ispita osvojila sve bodove, ali je na prvom ispitu iz vonje pala. Zapravo, svi su na pr vome ispitu padali; time se eljelo pokazati da vonju treba ozbiljno shvatiti, no mi se nismo bili dovoljno pripremili za tu stvarnost. Ispit je trajao vrlo kratko. Fusun je sjela u Chevrolet s tri lana komisije, sva trojica bili su mukarci, uspjela je upaliti motor, pokrenuti automobil i malo voziti. Onda je jedan od lanova komisije, koji je sjedio otraga, rekao dubokim glasom: Niste pogledali u retrovizor. Fusun se okrenula prema njemu i rekla: Molim? Rekli su joj da zaustavi automobil i izae, jer se voza u vonji ne smije okretati. lanovi komisije smjesta su izali iz auta, pokazujui time da se ne namjeravaju izlagati opasnosti zadravajui se u vozilu kojim upravlja tako slab voza. Fusun je bila povrijeena njihovim poniavajuim dranjem. Drugi ispit zakazali su joj za etiri tjedna, za kraj srpnja. Ljudi koji su znali koliko su birokracija, korupcija i vozaka dozvola povezani, smijali su se naoj potitenosti i osjeaju ponienosti. U jednoj ajani, zapravo bespravno podignutoj kuici koj u su poslije pretvorili u ajanu, i u kojoj su pili aj svi ljudi koji su imali ikakve veze s vozakim ispitom u Istanbulu (na zidovima ajane bile su etiri Ataturkove slike i velik sat), ljubazno su nam objasnili kako emo doi do dozvole. Ako se upiem o u skupu, privatnu autokolu, u kojoj obuku (nije bila obvezna) dre umirovljeni prometni policajci, poloit emo vozaki ispit jer ko la pripada lanovima ispitne komisije i veem broju policajaca. Ljudi koji u njoj plate satove vonje, polau vozaki is pit u starome fbrdu. To je vozilo imalo povelik otvor tik uz vozaevo sjedalo; kroz njega je voza mogao dobro vidjeti cestu. Kad komisija zatrai od kandidata da parkira automobil na nekom uskom mjestu, on kroz taj otvor moe vidjeti bojom iscrtane znakov e na tlu. Ako u vonji uspije proitati detaljnu uputu zakvaenu za ogledalo i shvatiti kod kojeg znaka treba upravlja okrenuti ulijev o, a kod kojega prebaciti mjenja, mogao je savreno dobro parkirati vozilo na uskome prostoru. Druga mogunost bila je ne upisivati satove vonje, nego samo uplatiti poveu svotu. Kao poslovni ovjek, znao sam da je mito ponekad neizbjeno. No Fusun je kategorino ponavljala da policajcima koji su je sruili na ispitu nee dati ni novia, pa smo nastavili obuku u parku Jildiz. U testovima za vozaki ispit bile su navedene stotine pravila koje voza mora potovati dok vozi. Kandidat nije pred komisijom trebao samo pravilno voziti, nego istodobno pokretima pokazivati da ta pravila primjenjuje. Na primjer, gledajui u retrovizor trebao je rukom prihvatiti ogledalo kako bi pokazao da gleda ba u njega. To je Fusun objasnio postariji, drag policajac koji je ivot proveo na vozakim teajevima i ispitima: Keri, rekao joj je, na ispitu mora istodobno voziti i ponaati s e kao da vozi. Ovo prvo radi za sebe, a drugo za dravu. Poslije vonje u parku, kad bi sunce prestalo priti, odlazio sam s Fusun na Emirgan. Parkirao bih automobil negdje na obali, a onda bismo otili popiti kavu i sok. Ili bismo sjedali u neku kavanu na Rumelihisaru i naruivali aj u samovaru. Dok sam uivao u tom druenju s njom, briga oko ispita inila mi se posve suvinom. Ali, neka itatelji ne misle kako smo bili zaljubljen, s retan, razdragan par. Ova nam obuka ide bolje od matematike, rekao sam j oj jednom. Vidjet emo, ree Fusun oprezno. Ponekad smo utke sjedili za stolom i pili aj, kao parovi koji su u dugogodinjem braku odavno potroili zajednike teme. Poput nesretnika koji mataju o drugom ivotu i drugim svjetovima, s divljenjem smo gl edali kako pred nama klize ruski tankeri, brodovi gradskoga prometa na liniji do Hejbeliade, jednom ak brod Samsun, koji je kretao na plovidbu do Crnoga mora. Fusun nije prola ni na drugom ispitu. Tog su puta od nje traili neto vrlo teko. Morala je voziti uzbrdo, potom se vraati i dovesti automobil do zamiljenoga mjesta za parkiranje. Kad je Chevrolet naglo poskoio, smjesta su joj rekli da napusti vozako mjesto, ponizivi je kao i prvi put. Netko iz gomile mukaraca koji su, kao i ja, s udaljenosti gledali kako Fusun polae ispit - bili su to prodavai aja, ulini sastavljai molbi i albi, umirovljeni policajci i kandidati za polaganje vidjevi da na povratku za upravljaem ponovo sjedi isti lan komisije (imao je naoale), ree: Sruie enu. Na to se dvijetri osobe nasmijae.
-

Na povratku kui Fusun nije progovorila ni rijei. Parkirao sam automobil u Ortakoju ne pitajui je slae li se. Sjeli smo u jednu kavanu u trgovakom sreditu etvrti. Naruio sam dvije rakije s ledom. ivot je kratak i zapravo lijep, Fusun, rekoh nakon to sam otpio nekoliko gutljaja. Ne dopusti da te svakakvi tipovi ljute. Zato su tako bahati? Hoe novac. Da im ga damo? Misli li da su ene loi vozai? Ne mislim ja, nego oni. Svatko to misli. Duo, nema potrebe da se inati. Poelio sam da Fusun nije ula tu moju posljednju rije. Ja nikada nisam bila tvrdoglava, Kemale, ree. Ali, ovjek ne smije dopustiti da mu vrijeaju ponos i ast. Sad u ti net o rei, molim te, paljivo me sluaj. Govorim posve ozbiljno. Kemale, dobit u vozaku dozvolu bez podmiivanja. Nemoj se mijeati u moju odluku. Nemoj nikome dati mito ili traiti vezu. To bi me povrijedilo. U redu, rekoh gledajui preda se. Popili smo jo po jednu rakiju, ne razgovarajui mnogo. Restoran je u predveerje bio prazan. Nestrpljive i neodlune muhe slijetale su na prene dagnje i ufte s dodatkom majine duice i kima. Godinama poslije otiao sam na Ortakoj vidjeti taj ma li restoran koji mi je ostao u lijepu sjeanju, ali je zgrada u meuvremenu sruena, a na njezinu mjestu podignute trgovine suvenira i nakita. Kad smo izali iz restorana i sjeli u auto, uhvatio sam Fusun za ruku i rekao: Zna li, ljepotice moja, da je ovo na prvi izlazak u restoran u proteklih osam godina? Da, odgovori. Bljesak koji joj se na trenutak pojavio u oima neopisivo me je usreio. Zna to?! Daj mi klju, ja u voziti. Moe. Malo se preznojavala na raskrijima oko Beiktaa i palae Dolmabahe te na uzbrdicama, ali je bez veih potekoa uspjela dovesti Chevrolet do Firuzagine damije iako je pila alkohol. Kad sam je tri dana poslije toga povezao s istoga mjesta na pripremu za ispit, opet je htjela voziti, ali je grad bio pun policajaca pa sam je uspio uvjeriti da ne sjeda za upravlja. Naa je obuka protekla vrlo ugodno iako je bilo jako toplo. Na povratku smo gledali uzburkano more na vjetrovitome Bosporu. Trebali smo ponijeti stvari za kupanje, rekli smo. Sljedei put Fusun je jo kod kue odjenula plavi bikini, koji ovdje izlaem, a preko njega haljinu s cvjetovima. Poslije vonje otili smo na plau na Tarabji. Haljinu je svukla neposredno prije nego to je s mola skoila u vodu. Prvi put poslije osam g odina mogao sam baciti stidljiv pogled na njezino lijepo tijelo. Potrala je i skoila u vodu kao da bjei od mene. Voda koja se zapjenila nakon njezina skoka, bljesak svjetlosti, modrina Bospora, njezin kupai kostim, sve je to stvorilo nezaboravnu sliku u mojoj glavi i nezaboravan osjeaj u mojoj dui. Mnogo godina poslije taj sam prekrasni osjeaj, tu posebnu boju, traio na starim fotografijama i razglednicama kod nesretnih istanbulskih kolekcionara. I ja sam skoio u vodu odmah za njom. Neki udan osjeaj go vorio mi je da su zla stvorenja i nemani napali Fusun. Morao sam je stii i zatititi u tamnim morskim dubinama. Sjeam se da sam plivao iz sve snage, lud od sree to je traim u uzburkanoj vodi, no istodobno i u paninom strahu da e me ta srea napustiti. U jednome asu gotovo sam se utopio od panike. Bosporske struje povukle su Fusun! Toga sam asa i ja smjesta poelio umrijeti. No bosporska se voda iznenada smirila i prestala poigravati s nama, i ja sam pred sobom ugledao Fusun. Bili smo zadihani. Nasmijeili smo se jedno drugome kao sretni ljubavnici. Pokuao sam joj se pribliiti, dodirnuti je i poljubiti, ali se smjesta uozbiljila, kao sve asne djevojke koje dre do svojih nazora. Ne pristavi na koketiranje, hladno se udaljila od mene plivajui i zaranjajui. Plivao sam za njom gledajui u vodi pokrete nje zinih lijepih nogu i obline bedara. Mnogo kasnije primijetio sam da smo se podosta udaljili od obale. Dosta je, rekoh, ne bjei od mene. Ovdje su struje jake, odnijet e nas, oboje emo se utopiti. Kad sam se okrenuo, uplaio sam se vidjevi koliko smo daleko od obale. Bili smo usred grada, ali se cijeli grad bio udaljio od nas. Daleko su nam bili i zaton Tarabja i restoran Smiraj u koji smo prije nekoga vremena odlazili, i hotel Tarabja, i drugi restorani, i automobili, minibusi, crveni autobusi koji su prolazili krivudavom ce stom du obale, i breuljci i naselja na padinama Bujukderea. Kao da nisam gledao samo Bospor i grad, nego i neku veliku minijaturu na kojoj vidim vlastiti ivot, koji sam ostavio za sobom na obali. U tome udaljavanju od grada i vlastite prolosti bilo je neega nalik snu. Biti usred grada u vodama Bospora, skupa s Fusun, a toliko daleko od svih drugih, u meni je izazivalo osjeaj jednako uasan kao i pomisao na smrt. Jedan vei v al u uzburkanome moru ponio je Fusun; kratko je vrisnula, a onda me rukama ob grlila oko vrata i ramena. Konano sam shvatio da se od nje do smrti neu odvojiti. Odmah poslije toga vrelog dodira - moe se rei i zagrljaja Fusun se udaljila rekavi da se pribliava teglja ugljena. Plivala je skladno i brzo, teko mi je bilo pratiti je. im smo stigli na obalu, otila se presvui u kabini. Nimalo nismo nalikovali na ljubavnike koji se jedno pred drugim ne srame svojih tijela.
-

Naprotiv, bili smo stidljivi, utljivi i suzdrani kao da smo par koji se upoznao preko nekoga treeg. Nijedn o od nas nije imalo hrabrosti promatrati tijelo onoga drugoga. Zahvaljujui redovitoj obuci i povremenim vonjama gradom, Fusun je prilino dobro nauila voziti. Pa ipak, vozaki ispit nije poloila ni poetkom kolovoza. Pala sam, ali ba me briga. Zaboravimo te dosadne ljude! rekla je. Hoemo li na more? Hoemo. Poput mnogih kandidata koji, kao da su krenuli u vojsku, na vozaki ispit dou s prijateljima i s njima se slikaju, a onda pa dnu na ispitu, i mi smo poligon na kojemu se polagao ispit napustili u automobilu kojim je upravljala F usun, puei i trubei bez potrebe. (Kad sam nekoliko godina poslije otiao na to mjesto, vidio sam da su na tim golim, runim breuljcima, po kojima je tada lealo razbacano smee, izgraena luksuzna naselja s bazenima.) Do kraja ljeta redovito smo uvjebavali vonju u parku Jildiz, ali nam je vozaka dozvola bila samo izgovor da se naemo i ode mo na more ili u kavanu. Nekoliko puta unajmili smo amac na pristanitu Bebek, i odatle odveslali nekamo gdje nema meduza i naftnih mrlja, ali ima snanih morskih struja. Da nas struje ne bi povukle, jedno od nas se dralo za amac, a drugo za ruku onoga prvoga. Svialo mi se unajmljivati amac na Bebeku zato to sam volio drati Fusun za ruku. Svoju ljubav, koja je procvjetala poslije osam godina ekanja, nismo ivjeli uzbudljivo, nego odmjereno, kao neko ve umorno prijateljstvo. Tih je proteklih osam godina duboko u nama po- tisnulo ljubav. Osjeali smo je i onda kad smo na nju najmanje mislili. Shvatio sam da Fusun ne pristaje na to da prije braka meu nama bude iega bliskijeg od zajednikog plivanja, pa sam i ja susprezao stalnu elju da je zagrlim i poljubim. Poeo sam misliti da intimnost koju parovi doive prije braka zato to izgub e glavu poslije ne donosi sreu, naprotiv, da dovodi do razoaranja i nezadovoljstva. Razmiljao sam kako je mojim prijateljima Kopilanu Hilmiju, Tajfunu i Mehmetu, nedostajalo duha kad su se hvalili da imaju iskustva sa enama i da odlaze u kupleraj. Zamiljao sam kako u, kad se oenim Fusun, zaboraviti svoje navike i kako u zadovoljno i zrelo prigrliti sve svoje stare prijatelje i staro drutvo. Krajem ljeta Fusun je ponovo izala na ispit pred istom komi sijom, i ponovo pala. I ovaj je put neko vrijeme prigovarala zbog mukih predrasuda o vozaicama. Dok je o tome govorila, na licu joj se vidio onaj izraz od prije mnogo godina, kad je spominjala one uasne ljude koji su je u djetinjstvu pipkali. Jednoga predveerja poslije vonje otili smo na plau u Sarijer. Dok smo sjedili i pili M eltem (izgleda da je reklamna kampanja s Kamilicom bila donekle uspjena), naiao je Mehmetov prijatelj Faruk sa zarunicom. Na trenutak sam osjetio neku udnu nelagodu, ne zbog toga to je Faruk u rujnu 1975. esto dolazio u ljetnikovac na Rumelihisaru i to je znao za moju vezu sa Sibel, nego zbog toga to Fusun i ja nismo izgledali sretno i zadovoljno dok smo utke sjedili i pili Meltem. Toga dana bi li smo utljivi jer smo predosjeali da nam je to posljednji dolazak na more. Ba toga predveerja iznad nas je preletjelo prvo jato roda i podsjetilo nas da je tom lijepom ljetu doao kraj. Kad su sljedeega tjedna, s prvom kiom, zatvorili plae, ni Fusun rii ja vie nismo imali elju otii u park i vjebati vonju. Fusun je jo tri puta pala na vozakom ispitu, a onda je, poetkom 1984., poloila. Komisiji je bila dodijala, shvatili su da im nee dati novac. Te smo veeri proslavili njenu vozaku dozvolu tako to sam nju, tetu Nesibe i gospodina Tarika odveo u non i klub Maksim na Bebeku da sluaju stare pjesme koje je pjevala Muzejen Senar.

74

GOSPODIN TARIK

One noi kad smo zajedno otili u noni klub Maksim na Bebeku, svi smo se napili, i svi zapjevali s Muzejen Senar, kad se pojavila na pozornici. Pjevajui uglas refrene gledali smo se u oi i jedni se drugima smijeili. Sada, nekoliko godina poslije, ini mi se da je cijele te veeri meu nama vladala oprotajna atmosfera. Muzejen Senar je ustvari bila omiljena pjevaica gospodina Tarika; vie ju je volio on nego Fusun, a ja sam mislio da e se i Fusun z abaviti sluajui je dok izvodi Nitko nije kao ti i druge pjesme koje je njezin otac volio pjevuiti kad bi malo popio. Jo neto mi je ostalo kao nezaboravna uspomena na tu no: nitko nije ni spomenuo da Feridun nije s nama. Te sam noi bio sretan mislei na t o koliko sam mnogo vremena proveo s Fusun i njezinim roditeljima. Da vrijeme doista brzo prolazi, postajao sam svjestan tek kad bih vidio da se neka graevina uruila, da je neka djevojica postala ena djetinjastog, vedrog lica i velikih grudi, ili da je zatvoren duan na koji sam se naviknuo. Tada me znala uhvatiti panika. Spoznaja da je butik Champs-lyses zatvoren nanosila mi je bol zato to je kod mene stvarala osjeaj da sam ne samo izgubio uspomene, nego i propustio ivot. U izlogu u kojem sam devet godina prije vidio torbicu sada su stajale talijanske sa lame, koluti utoga sira, umaci za salatu, tjestenina i gazirana pia iz Europe. Iako ih zapravo nikada nisam volio, tih dana su me vijesti i traevi o sklopljenim brakovima, novoroenoj djeci i obiteljsko me ivotu, koje sam sluao od majke tijekom naih zajednikih veera, posebno uznemiravale. Dok je majka pretjerano hvalila to to

je Mi Faruk, moj prijatelj iz djetinjstva, dobio i drugo dijete - i to muko - nakon to se nedavno oenio (prije tri godine!), mene je muila pomisao da ivot ne provodim s Fusun. Majka nije obraala pozornost na moju potitenost, nego je i dalje govorila bez prestanka. aziment, kojoj je polo za rukom udati stariju ker za sina Karahanovih, vie ne ide na jednomjeseno (veljaa) skijanje na Uludag, nego u vicarsku, skupa s Karahanovima, i sa sobom vodi mlau ker. Djevojka se u hotelu spr ijateljila s nekim vrlo bogatim arapskim princem. Ba kad je aziment pomislila kako e i mlau ker uspjeno udati, saznalo se da Arapin u svojoj zemlji ima enu, pa i harem. Najstarijega sina gospodina Halisa iz Ajvalika - majka se nasmijala dok ga je opisivala: Zna, onoga s najduljom bradom, a i ja sam se smijao s njom - jednoga zimskog dana zatekli su u ljetnikovcu u Erenkoju s dadiljom Njemicom. Majka je to ula od gospodina Esada, naega susjeda na Suadije. udila se to nisam znao kako su otmiari zatoili mlaega sina gospodina Marufa, trgovca duhanom - kao djeca smo se igrali u parku kanticama i lopaticama - i kako su ga oslobodili kad je obitelj platila otkupninu. Tono je da u novinama nije pisalo o tom dogaaju jer ga je obitelj uspjela zatakati, no mjesecima su svi o tome govorili zato to je obitelj u poetku krtarila i odbijala dati novac. Kako to nisam znao?! Pitao sam se podbada li me majka takvim pitanjima zbog mojih odlazaka k Fusun. Kad sam naveer donosio kui mokre kupae gaice, ispitivala me je s kim sam iao na more. Isto me je pitala i Fatma, dakako, na majin nagovor. Izbjegavao sam odgovor: Majko, puno radim, govorio sam. (Majka je morala znati da je Satsat u vrlo loem stanju.) Bio sam nesretan to i poslije devet godina zaljubljenosti u Fusun ne mogu s majkom ni uvijeno raz govarati o svojim osjeajima, a kamoli ih podijeliti s njom, te sam elio da mi ispria jo koju zabavnu priu kako bih zaboravio svoje probleme. Jedne mi je veeri nadugo i nairo ko priala o tome kako je gospoa Demile, koju smo neko davno Fusun, Feridun i ja sreli u ljetnom kinu Majestik, za snimanje povijesnih filmova iznajmljivala svoj drveni obiteljski ljetnikovac, star osamdeset godina, koji je sa svakim novim danom bilo sve tee odravati; kako je svoju obiteljsku kuu iznajmljivala i jedna druga majina prijateljica, gospoa Mukerem; kako je za snimanja nekoga filma dolo do kratkog spoja pa je golema obiteljska vila gospoe Demile izgorjela i kako se govorka da je obitelj namjerno izazvala kvar da bi na mjestu vile podigli novu stambenu zgradu. Po nainu na koji mi je to majka priala bilo je jasno da zna koliko sam povezan s filmaima. O tome ju je sigurno obavjetavao Osman. Majka uope nije spominjala smijenu vijest, koju sam proi tao u novinama, da se bivi ministar vanjskih poslova Melikhan na nekom balu spotaknuo o sag i pao, te da je dva dana poslije umro od modanog udara. Ona ju je previe podsjeala na moje i Sibeline zaruke. Neke novosti, koje mi nije htjela prenijeti, saznavao sam od brijaa Basrija na Niantau. Basri mi je priao da je Fasih Fahir, oev stari prijatelj, sa suprugom Zarife kupio kuu u Bodrumu; da je Medvjed Sabih dobroduan mladi; da nije pravo vrijeme za ulaganje u zlato; da e cijene pasti; da e na proljee na konjskim utrkama biti puno varanja; da gospodin Turgaj, poznati bogata, po gospodskoj navici i dalje dolazi k njemu, iako na gla vi nema nijedne vlasi; da mu je prije dvije godine ponueno da bude brija u Hiltonu te da je tu ponudu odbio kao principijelan ovjek (nije mi rekao koji su mu principi). Zatim je on mene ispitivao nastojei tota doznati. Uzrujao sam se shvativi da Basri i njegovi bogati klijenti s Niantaa znaju za moju vezu s Fusun. Da im ne bih dao povoda za ogovaranja, ponekad sam odlazio kod bivega oeva brijaa Devada. Od njega sam sluao pripovijesti o razbojnicima (ve su ih nazivali mafijom) i filmaima s Bejoglua. Na primjer, on mi je prenio tra da je Kamilica u vezi s poznatim producentom, gospodinom Muzaferom. Svi ti traevi i izvori informacija nita mi nisu kazivali o Sibel i Zaimu, ili o Mehmetovoj i Nurdihaninoj svadbi. Iz toga sam trebao izvesti zakljuak da svatko zna za moju bol i tugu , no nisam ga izveo; tu sam njihovu radoznalost prihvatio kao neto posve prirodno, ba kao i njihove prie o bankrotu koje su esto nainjali da me razvesele. Prie o propalim bankarima i ljudima koji su im povjerili novac uo sam prije dvije godine od prijatelja u uredu, a i na drug im mjestima. Volio sam ih sluati zato to se iz njih dalo zakljuiti koliko su istanbulski bogatai tupavi, ba kao i sama Ankara, kojoj su se pokoravali kao sluge. Majka je govorila da je moj pokojni otac esto upozoravao kako ne treba vjerovati tim novopeenim bankarima, i bila je zadovoljna to mi, za razliku od nekih blesavih bogataa, nismo dopustili da na novac dospije u bankarske ruke. (Mislim da je i Osman tako izgubio dio novca koji je zaradio od novih poduzea, ali je to od nas tajio.) Majci je bilo ao to su Obitelji koje je voljela i s njima odravala prijateljstvo izgubile novac u propalim bankama. Takva je, primjerice, bila obitelj Kove Kadrija (svojedobno je prieljkivala da se oenim jednom od njihovih lijepih keri), potom obitelj gospodina Devdeta, Pamu- kovi te gospodin Dunejt i gospoa Fejzan. No udilo ju je to su Lerzanovi bezmalo sve svoje bogatstvo povjerili nekome navodnom bankaru, sinu raunovoe koji je radio u njihovoj tvornici (a prije toga bio uvar), s obzirom na to da taj bankar ima samo jedan improviziran ured, objavljuje reklame na televiziji i koristi se ekovnim knjiicama jedne solventne banke. Kako su mogli gotovo sav novac povjeriti nekome tko je donedavno ivio u bespravno podignutoj straari? pitala se majka hinei da je to silno udi (sklapala je oi kao da e se onesvijestiti od uda i vrtjela glavom napola aljivo, napola ozbiljno). Da su barem izabrali nekoga kao to je Castelli, koji se drui s tvojim umjetnicima, rekla je glasno se nasmijavi. Rijei tvoji umjetnici nije isticala. Volio sam se s majkom svaki put na isti nain iuavati kako su ti pametni i poteni ljudi mogli biti toliko blesavi; itateljima je ve poznato da je meu njima bio i Zaim. Jedan od onih koje je moja majka nazivala blesavima bio je i gospodin Tarik. Sav svoj novac uloio je kod bankara Castellija, kojega su u reklamama glumili poznati glumci, nai znanci iz Pelura. Prije dvije godine propao je ulog gospodina Tarika, no mislim da je taj iznos bio malen budui da preda mnom nikada nije spomenuo da mu je zbog toga teko.

Dva mjeseca nakon to je Fusun dobila vozaku dozvolu, u petak 9. oujka 1984., etin me je dovezao do kue na ukurdumi, kamo sam krenuo na veeru. Vidio sam da su svi prozori otvoreni i svi zastori razmaknuti. Svjetlo je bilo upaljen o na oba kata. (Inae se teta Nesibe jako ljutila ako je u nekoj sobi na katu gorjelo svjetlo u vrijeme veere, to je smatrala rasipnitvom. Kad bi vidjela da gori svjetlo, rekla bi: Fusun, keri, ostalo je svjetlo u vaoj spavaoj sobi, i Fusun bi s mjesta ustala i otila ga ugasiti.) Popeo sam se u stan pripravan da se suoim s prizorom svae izmeu Fusun i Feriduna. Za stolom za kojim smo godinama sjedili i veerali nije bilo nikoga, a ni veera nije bila postavljena. Na ukljuenom televizoru na prijatelj, gl umac Ekrem, odjeven kao osmanlijski vezir, govorio je o nevjernicima, a jedna starija susjeda i njezin mu, zbunjeni situacijom u kojoj su se nali, krajikom su oka pratili film. Gospodine Kemale, ree susjed, elektriar Efe, umro je gos podin Tarik. Moja suut. Potrao sam na kat. Nisam uao u sobu gospodina Tarika i tete Nesibe, nego, intuitivno, u Fusuninu sobicu koju sam godinama samo zamiljao. Moja je draga leala sklupana na krevetu i plakala. Kad me je ugledala, pridigla se. Sjeo sam kraj nje. U jednom smo se trenutku snano zagrlili. Naslonila mi je glavu na rame i zajecala. Boe, kako mi je bilo lijepo drati je u rukama! Osjeao sam ljepotu, dubinu i beskonanost ovoga svijeta. Prislonila je grud i na moja prsa, glavu na moje rame; inilo mi se da grlim ne samo nju, nego cijeli svijet. alostili su me njezini jecaji, duboko su me rastuivali, ali su mi pruali i osjeaj sree. Milovao sam je po kosi njeno, brino, kao da je eljam. Kad god bih joj rukom dotaknuo elo, na mjestu gdje poinje kosa, ponovo bi zajecala i zadrhtala. Mislio sam na smrt svoga oca kako bih mogao sudjelovati uFu- suninoj boli. Ali, izmeu mene i moga oca postojala je neka napetost, neko suparnitvo i pored velike ljubavi koju sam prema njemu osjeao. A Fusun je s voga oca voljela bez imalo napetosti, bez imalo napora, duboko, jednostavno, onako kako ovjek voli svijet, sunce, ulice, svoju kuu. inilo mi se da jo j suze ne teku samo zbog oca, nego zbog cijeloga svijeta i svakoga oblika ivota. Ne alosti se, mila, apnuo sam joj na uho. Sve e biti dobro. Sve e biti dobro, a mi emo biti sretni. Vie nita ne elim, ree i jo jae zaplaka. Osjeajui pod rukom njezine drhtaje, dugo sam i pomno promatrao predmete u sobi, ormar, ladice, malu komodu, Feridunove knjige o filmu, sve. Koliko sam puta u proteklih osam godina poelio ui u tu sobu u kojoj su sve Fusunine stvari, i sve njezine haljine. Kad je Fusunino jecanje postalo jo glasnije, dola je teta Nesibe: Ah, Kemale, ree, to emo sada? Kako u ivjeti bez njega?" Sjela je na rub kreveta i zaplakala. Cijelu sam no proveo u kui na ukurdumi. Katkad bih siao s kata i sjedio sa susjedima i prijatel jima, koji su dolazili na alovanje. Katkad bih se penjao gore, tjeio Fusun koja je plakala u svojoj sobi, milovao je po kosi, stavljao joj u ruke ist rupi. Dok je u susjednoj sobi lealo mrtvo tijelo njezina oca, a na donjem katu susjedi i prijatelji utke gledali televiziju, pili aj i puili, Fusun i ja smo prvi put poslije osam godina leali u istome krevetu, vrsto zagrljeni. Udisao sam miris njezina vrata, kose i koe, vlane od plaa. Potom sam siao i gostima posluio aj. Feridun te noi nije doao kui. Nije ni znao to se dogodilo. Sada, poslije toliko godina, shvaam da su susjedi pokazali ve liko razumijevanje prihvaajui moju prisutnost u toj kui kao neto posve prirodno, kao da sam ja Fusunin mu. Teta Nesibe, Fusun i ja bili smo zaokupljeni kuhanjem i posluivanjem aja tim ljudima koje sam tijekom svojih mnogobrojnih dolazaka na ukurdumu sretao na ulici ili na vratima te ih tako upoznao. Posluivali smo im pitu koju smo naruili iz pitarnice na uglu i praznili pepeljare koje su stajale pred njima. Tri mukarca koja su sjedila u stranjoj sobi - stolar podrijetlom s Crnoga mora (imao je radionicu na samoj padini), stariji sin Rahmi-efendije, kojega e se posjetitelji Muzeja sjetiti po tome to je umjesto ruke imao protezu, i jedan stari prijatelj s kojim se gospodin Tarik sastajao u poslijepodnevnim satima i igrao karte, prilazili su mi j edan za drugim i izraavali suut zagrljajem i rijeima kako ivot ide dalje. Smrt gospodina Tarika doista me je oalostila, ali sam u sebi osjeao neizmjernu elju za ivotom. ak sam u dubini due utio sreu jer sam se pribliio svome novom ivotu. P osramio sam se kad sam postao svjestan toga osjeaja. Kad je u lipnju 1982. bankar kod kojega je drao novac otiao u steaj i pobjegao u inozemstvo, gospodin Tarik je osnovao udrugu s drugim oteenim tediama (izraz omiljen u novinama) i esto se sast ajao s njima. Cilj te udruge bio je da umirovljenici i nii slubenici pravnim putem dobiju uloge koje su imali u bankama prije nego to su pale u steaj, ali nisu uspjeli u tome. Kako nam je gospodin Tarik, smijui se, ponekad znao priati - a inilo se da se gotovo uope ne uivljava u problem lanovi udruge, nazivao ih je i gomilom naivina, esto nisu bili u stanju donijeti zajedniku odluku; ak je meu njima bilo prepirki koje su znale prerasti u svau pa i tunjavu. Ponekad bi, nadvikujui se i galamei, uspjeli sastaviti neku albu i odnijeti je u ministarstvo, ili u banku, ili u novine koje inae takvim dogaajima nisu posveivale pozornost. Neki su tedie prosvjedovali pred bankama, bacali kamenje na zgradu nastojei skrenuti pozornost javnosti na svoj problem, a dogaalo se i da premlate nekoga bankarskog slubenika. Nakon tih dogaaja, u kojima su razbijana vrata na uredima bankara i pljakane njihove kue, gospodin Tarik istupio je iz udruge. No prologa ljeta, dok smo se Fusun i ja znojili radi vozake dozvole i odlazili na kupanje, ponovo je poeo odlaziti onamo. Toga se poslijepodneva zbog neega u udruzi naljutio, vratio kui s boli u prsima i, kako je

lijenik precizno ustanovio, u sekundi umro od sranog udara. Fusun je patila i zbog toga to nije bila kod kue kad je ocu pozlilo. Gospodin Tarik je legao u krevet i, po svemu sudei, prilino dugo ekao suprugu i ker. Teta Nesibe i Fusun toga su dana bile pozvane u etvrt Moda, gdje je hitno trebalo saiti neku hal jinu. Znao sam da teta Nesibe ponekad uzme svoju oslikanu kutiju s priborom za ivanje i ode nekamo iti, unato materijal noj potpori koju sam im pruao. Nisam mislio da je njezin rad uvreda za mene, kako bi smatrali neki drugi mukarci. Naprotiv, cijenio sam to to eli raditi iako vie ne mora. Mene je uvijek iznova uznemiravala spoznaja da Fusun odlazi s njom, premda samo povremeno. Muilo me je pitanje to moja draga, moja najdraa, radi u kuama nepoznatih ljudi. Te majine odlaske, kojima se rijetko pridruivala i jo rjee govorila o njima, Fusun je spominjala kao izlete, kao zabave - tako je i njezina majka prije mnogo godina govorila o posjetima mojoj majci u kui na Suadije. Fusun je s takvim veseljem priala kako su pile ajran na brodu za Kadikoj, kako su galebovima bacale komadie kruha, kako je vrijeme bilo lijepo, a Bospor krasan, da joj nisam imao srca rei da e i njoj i meni biti neugodno susresti se s nekom od tih ena kojima sada odlazi siti, jednom kad se vjenamo i budemo ivje li meu bogataima. Nakon to su svi susjedi otili, a to je bilo kasno poslije ponoi, sklupao sam se na kauu u sobi na donjem katu i zaspao. Spavati s njom u istoj kui prvi put u ivotu! Bila je to neopisiva srea za mene. Prije nego to sam usnuo, uo sam kako se Limun kree u krletki, a potom brodske sirene. Probudio sam se kad su brodske sirene uestale, u vrijeme jutarnjega ezana. U snu su mi se pomijeali smrt gospodina Tarika i Fusunin jueranji odlazak brodom s Karakoja na Kadikoj. Povremeno bi se oglasila sirena koja upozorava na maglu na moru. Kuu je obavila udna sedefasta Svjetlost maglovitoga jutra. Tiho sam se popeo na kat, kao da se kreem kroz kakav bijeli san. Fusun i teta Nesibe spavale su zagrljene u postelji u kojoj su Fusun i Feridun proveli prve sretne brane noi. Osjetio sam da me je teta Nesibe ula. Jo jednom sam pogledao u sobu: Fusun je doista spavala, a teta Nesibe pretvarala se da spava. Uao sam u drugu sobu, lagano odignuo plahtu kojom je gos podin Tarik bio prekriven i prvi put vidio mrtvo tijelo isprueno na krevetu. Na sebi je imao odijelo koje je nosio kad je odlazio u udrugu oteenih tedia. Lice mu je bilo posve bijelo jer mu se krv slila na ztiljak. Kao da se sa smru poveao broj i veliina mrlja, madea i bora na njegovu licu. Je li tako izgledalo zato to je dua izala iz tijela, ili zato to se tijelo ve poelo mijenjati i raspadati? Zastraujua prisutnost smrti nadvladala je ljubav koju sam osjeao prema gospodinu Tariku. Nisam elio shvatiti to mu se dogodilo i zamisliti sebe na njegovu mjestu; elio sam smjesta pobjei iz te sobe. Ipak, nisam to uinio. Volio sam gospodina Tarika zato to je bio Fusunin otac i zato to smo nekoliko godina sjedili za istim stolom, pili rakiju i gledali televiziju. No nikada ga nisam potpuno prihvatio jer prema meni nikada nije bio sasvim otvoren. Jedan drugome nismo bili skloni u pravome smislu te rijei, samo smo se dobro podnosili. Razmiljajui o tome, shvatio sam da je gospodin Tarik, isto kao i teta Nesibe, od samoga poetka znao za moju ljubav prema Fusun. Ne, nisam to shvatio, bolje je rei da sam to samome sebi priznao. Vrlo je vjerojatno od samoga poetka znao da sam bestidno spavao s njegovom osamnaestogodinjom keri, i mislio kako sam bezduni bogata i drski enskar. Zbog mene je ker morao udati za ovjeka bez novca i sposobnosti. Sigurno je da sam mu bio odbojan, no to nikada nije pokazao. Ili ja to nisam htio vidjeti. Prezirao me je, ali mi je oprostio. Nas dvojica smo se po naali kao lopovi, kao prijestupnici ije se prijateljstvo temelji na tome da jedan drugome ne predbacuju poinjena nedjela. Zbog toga smo gospodin Tarik i ja ve u prvim godinama postali vie sukrivci, a manje gost i domain. Dok sam gledao beivotno lice gospodina Tarika, neto mi je iz dubine due prizvalo u sjeanje izgled beivotnoga lica moga oca - imalo je izraz uasa i straha od blizine smrti. Gospodin Tarik se vjerojatno neko vrijeme borio sa sranim udarom, a onda se suoio sa smru i borio se s njom. Na njegovu licu nije bilo uasa. Usne su mu na jednome kraju bile stisnute, a na drugom otvorene, sigurno od boli. Sjedei za stolom, godinama je ispred sebe drao aicu rakije, a cigaretu u onome kutu usana koji je poslije smrti ostao stisnut. Ali, u sobi se nije osjeala snaga svega to je proivio , nego tek prisutnost smrti i praznine. Bijela svjetlost prodirala je u sobu kroz prozor na lijevoj strani lode. Kad sam pogledao van, vidio sam pustu usku ulicu. Kako je loa bila isturena gotovo do polovice ulice, osjeao sam se kao da sam vani, nasred puta. Kroz maglu se jedva nazirao ugao na kojemu je uska ulica izlazila na Aveniju Bogazkesen. Cijelo na selje spavalo je u magli, samo je jedna maka polako i sigurno hodala ulicom. Gospodin Tarik kraj uzglavlja je drao uokvirenu fotografiju. Na njoj je bio sa svojim uenicima iz Karsa, koji su izvodili pred stavu u uvenome kazalitu to su ga svojedobno podignuli Rusi. Gornja ploha komode i napola otvorena ladica nekako su me udno podsjetile na moga oca. Iz ladica je dopirao drag miris, svojevrsna mjeavina praine, lijekova, sirupa za kaalj i preklopljenih novina. Na komodi sam vidio zubalo u ai i knjigu Reata Ekrema Koua, kojega je gospodin Tarik volio. U ladici su bile boice s lijekovima, cigarpici, brzojavi, lijeniki nalazi, izvodi iz banke, rauni za struju i plin, stare kutije lijekova i jo mnogo nekakvih sitnica. Ujutro sam otiao na Nianta prije nego to su se kod Keski - novih poeli skupljati ljudi. Majka je bila budna. U krevetu je dorukovala prepeeni kruh, jaja, dem i crne masline; to joj je gospoa Fatma donijela na pladnju i stavila na jastuk koji je majka drala na krilu. Obradovala se kad me je vidjela. Bilo joj je drago to sam tu. Kad je ula da je umro gospodin Tarik, ne

samo da joj se raspoloenje pokvarilo, nego se i rastuila. Po izrazu njezina lica shvatio sam da joj je ao Nesibe. Ali, osim alosti, kod majke sam zapazio jo neto - gnjev. Ja opet idem onamo, rekao sam. Tebe e etin odvesti na sprovod. Sine, ja neu ii na sprovod. Zato? Najprije je navela dva neprihvatljiva izgovora: Zato nisu dali obavi jest u novine, zato se toliko ure? upitala je. Potom je dodala: Zato pogrebna povorka ne kree ispred damije Tevikije? Pogrijeili su. Sve su pogrebne povorke polazile ispred damije Tevikije. Ipak, vidio sam da joj je ao tete Nesibe s kojom se svojedobno druila, smijala i alila dok su ile majine haljine, vidio sam da voli tu enu. No osim toga, prema Nesibe je gajila jo ne ki osjeaj, zbog kojega je bila tako odluna. Naljutila se vidjevi da sam uporan i uznemiren zbog njezina odbijanja. Zna li zato neu otii na sprovod? rekla je. Zato to e se, ako odem, oeniti tom djevojkom. Zato tako govori? Ona je udana. Znam. Nesibe e mi zamjeriti. Samo, dragi moj sine, sve ove godine pratila sam to se dogaa. Ne podravam tvoju elju da se oeni tom djevojkom. Ali, majko, zar je vano to ljudi govore? Pazi, nemoj me pogreno shvatiti, rekla je majka. Spustila je na pladanj prepeenac i no na kojem je bilo maslaca, i pozor no me pogledala ravno u oi. Dakako da nije vano to ljudi govore. Vano je da je iskreno ono to osjeamo. Ja to, dragi moj sine, ne poriem. Ti voli jednu enu. Lijepo. A voli li ona tebe? to se dogodilo za tih osam godina? Zato ne ostavi mua? Ostavit e ga, znam da hoe, rekoh srameljivo. Sluaj, i tvoj je pokojni otac imao jednu mladu ljubavnicu, ponijela ga je elja za tom jadnom djevojkom. ak joj je stan kupio. Ali nitko za to nije znao, tvoj otac nije na sebe navukao sramotu kao ti. Za tu enu nije znao ni njegov najbolji prijatelj. Okrenula se gospoi Fatmi, koja je u taj mah ula kroz vrata: Fatma, razgovaramo o neemu. Gospoa Fatma smjesta je izala i navukla zastor na vratima. Va pokojni otac bio je pametan ovjek, jaka linost, bi o je pravi gospodin. Ali, i on je imao slabosti i mane, nastavila je majka. Kad si prije mnogo godina zatraio klju od stana u Apartmanu Milosre, dala sam ti, ali sam te odmah upozorila rekavi kako si naslijedio neke oeve slabosti. Rekla sam ti da pazi. Jesam li? Sine, nisi me posluao. Sad e rei kako je to tvoja greka i pitat e zato je Nesibe kriva. Ne mogu joj o prostiti to to su te ona i njezina ki muile punih deset godina. Nisam je ispravio kako je rije o osam, a ne o deset godina. U redu, majko, rekoh, ve u smisliti neki izgovor. Sine, s tom djevojkom nee biti sretan. Da tu ima sree, ve biste do sada uivali u njoj. Nisam za to ni da ti ide na taj sprovod. Majine mi rijei nisu zvuale kao udarci koji me opominju da sam sebi unitio ivot. Naprotiv, nagovjetavale su mi ono to sam tih dana i sam osjeao - da u uskoro biti sretan s Fusun. Zbog toga se nisam na nju ljutio, ak sam je sluao s osmijehom, i htio sam to prije otii k Fusun. Majka se naljutila vidjevi da me se njezine rijei nisu dojmile. Ne moe biti ljubavi u zemlji u kojoj mukarac i ena nemaju mogunost slobodno se nai i porazgovarati, nego to ine kriomice, rekla je odrjeito. Zna li zato? Zato to se mukarci, im vide slobodnu enu, bila ona dobra ili loa, lijepa ili runa, odmah bace na nju ne obazirui se ni na to. I misle da je to ljubav. Moe li tu biti ljubavi? Nemoj se zavaravati! Na kraju me majka ipak uspjela naljutiti. Dobro, majko, rekao sam. Odoh ja. ene ne idu na denaze koje se obavljaju u malim damijama po gradskim etvrtima, rekla je kao da je to pravi razlog. Dva sata poslije, kad se magla podigla i kad su se ljudi poslije obavljene denaze u Firuzaginoj damiji razili, nekoliko je ena grlilo i tjeilo tetu Nesibe, no nije ih bilo mnogo. Sjeam se da sam vidio gospou enaj, vlasnicu zatvorenoga butika Champs-lyses i Dejdu. Dok sam ih gledao, kraj mene se stvorio Feridun s upadljivim sunanim naoalama. Od toga sam dana svake veeri dolazio na ukurdumu ranije nego obino. Ali, u kui i za stolom osjeao sam neki duboki nemir. Kao da je na vidjelo izala sva ozbiljnost i neprirodnost moga i Fusunina odnosa. Gospodin Tarik bolje je od nas hinio da nita ne vidi, on se najbolje drao naela kao da. Sada, kad ga vie nije bilo, nismo mogli biti prirodni, niti smo se vratili svojoj napola glumljenoj, napola iskrenoj oputenosti, koju smo osam godina odravali veerajui i sjedei za stolom.

75

SLASTIARNICA BISER

Jednoga kiovitog jutra poetkom travnja zadrao sam se kod kue razgovarajui s majkom o kojeemu, pa sam u Satsat doao gotovo u podne. Pio sam kavu i itao novine kad je nazvala teta Nesibe. Traila je od mene da neko vrijeme ne dolazim k njima jer su se, kako je rekla, susjedi u etvrti poeli baviti njima. Dodala je da ima dobre vijesti za mene, ali mi ih ne moe priopiti telefonom. Moja tajnica, gospoa Zejnep, mogla je uti na razgovor u susjednoj sobi, pa teti Nesibe nisam htio dati do znanja da sam znatieljan i nisam pitao o emu je rije. Poslije dva dana, tijekom kojih sam izgarao od znatielje, teta Nesibe je dola u Satsat u isto doba, oko podneva. Premda sam u proteklih osam godina s njom proveo vrlo mnogo vremena, bilo mi je tako neobino vidjeti je u uredu da sam je nekoliko trenut aka gledao praznim pogledom, kao da gledam klijenta koji je odne kud iz predgraa Istanbula, ili iz unutranjosti, doao zamijeniti neki Satsatov proizvod s grekom i dobiti na dar na kalendar ili pepeljaru, pa se zabunom popeo kat vie, do naega ureda. Gospoa Zejnep je shvatila da se radi o meni vrlo vanoj osobi, moda po mome dranju, a moda i zato to je poneto znala. Upitala nas je kakvu Nescaf elimo, na to je teta Nesibe rekla: Ja bih, keri, tursku kavu, ako je imate. Zatvorio sam vrata izmeu naih ureda. Teta Nesibe je sjela s druge strane moga stola i gledala me ravno u oi. Sve je sreeno, ree kao da ne priopava radosnu vijest, nego zakljuuje da je ivot zapravo jednostavan. Fusun i Feridun se razvode. Ako Limun-film ostavi Feridunu, sve e se odmah rijeiti. I Fusun tako eli. No najprije vi porazgovarajte. Feridun i ja? Ne, Fusun i ti. Pratila je izraz moga lica i znakove prve radosti: potom je zapa lila cigaretu, prekriila noge i, vidno zadovoljna, ukratko ispriala to se dogodilo. Prije dva dana Feridun je naveer doao kui. Bio je pripit jer se raziao s Kamilicom. Rekao je da se eli vratiti k njima, ali Fusun, naravno, nije htjela ni uti za to. estoko su se posvaali, toliko da su, naalost, buku i povike uli i s usjedi u ulici, zbog ega im je vrlo neugodno. Zato je teta Nesibe traila da naveer ne dolazim. Potom je Feridun telefonirao i dogov orio se s tetom Nesibe za sastanak na Bejogluu. Tada je dogovoreno da se on i Fusun razvedu. Nastupila je tiina. Promijenila sam bravu na ulaznim vratima, rekla je teta Nesibe. Naa kua vie nije i Feridunova. Naas sam pomislio da su umuknuli ne samo buni autobusi koji prolaze ulicom ispred Satsata, nego i cijeli svijet. Kad je tet a Nesibe vidjela da je sluam kao zaaran, s cigaretom u ruci, ponovo je ispriala cijelu priu, ovaj put detaljnije. Na toga se mladia nikada nisam ljutila, rekla je drei se kao da je od samoga poetka nasluivala da e se sve tako zavr iti. Dobrog je srca, ali nepouzdan. Koja bi majka htjela udati ker za takvoga zeta? Potom je naas zautjela. Oekivao sam da e sljedea reenica glasiti Morali smo pristati na taj brak, no rekla je neto posve drugo. I sama sam to prola. U ovoj je sredini teko biti lijepa ena, tee nego lijepa djevojka. Mukarci se, zna i sam, Kemale, nepristojno ponaaju prema enama koje ne mogu biti njihove. Feridun je titio Fusun od svih takvih napasti. Na trenutak sam razmiljao jesam li i ja bio takva napast. Istina je da sve to nije trebalo potrajati tako dugo, zakljuila je. utio sam zauen, ali miran, kao da prvi put primjeujem neobian tijek kojim se mj ivot odvija. Dakako da Feridun ima pravo na Limun-film, rekoh malo poslije. Razgovarat u s njim. Ljuti li se na mene? Ne ljuti se, ree teta Nesibe. Ali Fusun eli ozbiljno porazgovarati s tobom. Naravno da joj nije jednostavno. Vas dvoje trebate porazgovarati. Dogovorili smo se da emo se Fusun i ja sastati za tri dana, u dva popodne, u slastiarnici Biser na Bejogluu. Teta Nesibe nije imala vie to rei. Izala je drei se kao da se ne osjea ugodno u tome stranom okruenju, ali ne skrivajui sreu, kao i svaka dobronamjerna osoba. Kad sam u ponedjeljak 9. travnja 1984. malo prije podneva stigao na Bejoglu da se naem s Fusun, bio sam sretan i uzbuen kao mladi koji se treba sastati sa srednjokolkom o kojoj mjesecima sanja. Od uzbuenja sam te noi slabo spavao. Na poslu sam jedva doekao podne. Jo mnogo prije dogovorenoga vremena rekao sam etinu da me odveze na Taksim. Trg je bio osunan, ali meni je vie godilo biti u Aveniji Istiklal, koja je uvijek sjeno - vita; godili su mi njena svjeina, izlozi, ulazi u kina, vonj vlage i praine u veama u koje sam kao dijete ulazio s majkom. Vrtjelo mi se u glavi od uspomena i slutnje sretne budunosti. Dijelio sam dobro raspoloenje s mnotvom na ulici; netko je htio neto dobro pojesti, netko pogledati film, netko pak kupovati. Naumio sam kupiti Fusun neki dar, pa sam uao u Vakko, Beymen i jo dvije-tri trgovine, no nisam se mogao odluiti to kupiti. Iao sam prema Tunelu, elei etnjom smiriti uzbuenje. U jednome sam asu, pola sata prije dogovorenoga sastanka, ugledao Fusun ispred Apartmana Misirli. Odjenula je vrlo lijepu proljetnu haljinu, bijelu s krupnim tokama. Nosila je tamne naoale i naunice koje su bile dar moga oca. Nije me primijetila jer je gledala izlog. Kakva sluajnost, obratih joj se.

Ah, zdravo Kemale! Kako si? Dan je lijep, pobjegao sam s posla, rekoh kao da se nismo dogovorili za sastanak za pola sata, kao da smo se posve sluajno sreli. Hoemo li se skupa proetati? Najprije moram majci kupiti gumbe, ree Fusun. Zamolila me je, mora zavriti jednu haljinu. Poslije sastanka idem kui da joj pomognem. Da pogledamo zajedno drvene gumbe u prolazu Ajnali? Otili smo ne samo u prolaz Ajnali, nego i u mnoge duane u drugim veama. Bilo je lijepo gledati je dok razgovara s pro davaima, zapitkuje, razgledava raznobojne gumbe i u mnotvu slinih trai jednake. Odluila se za drvene gumbe i pokazala mi ih. Kakvi su ovi? Lijepi. Dobro onda. Platila je gumbe koje u devet mjeseci poslije nai u njezinu ormaru kod kue, zamotane u isti papir. Proetajmo se malo, rekoh. Osam godina sanjam o tome da te jednom sretnem na Bejogluu i da se zajedno proetamo. Zbilja? Zbilja. Hodali smo neko vrijeme ne govorei nita. Povremeno bih bacio oko na izloge, kao i ona, ali se moj pogled nije zadravao na robi u njima, nego na odrazu njezine ljepote u staklu. U guvi na Bejogluu Fusun su s divljenjem gledali ne samo mukarci, nego i ene. To joj se svialo. Idemo negdje sjesti i pojesti kola! predloih joj. Prije nego to je stigla odgovoriti, neka ena izleti iz gomile i zagrli je uz radostan povik. Bila je to Dejda. S njom su b ila dva djeaka, jedan od osam-devet godina, drugi malo mlai. Dok su razgovarale, dva zdrava djeaka u kratkim hlaama i bijelim soknama, puna ivota, gledala su me krupnim, Dejdinim oima. Drago mi je to vas vidim zajedno, ree Dejda. Sad smo se sreli, odgovori Fusun. Ba ste lijep par, doda Dejda. Nastavile su tiho razgovarati. Mama, meni je dosadno. Idemo! ree stariji djeak. Sjetio sam se kako sam prije osam godina u parku Talik sreo Dejdu kad je bila trudna s tim djeakom. Sjedili smo gledajui u palau Dolmabahe i razgovarali o mojim ljubavnim jadima. To me sjeanje nije ni oraspoloilo ni rastuilo. Oprostivi se od Dejde, laganim smo korakom produili ispred kina Saraj. Prikazivao se film Tuna pjesma, u kojem je Kamilica igrala glavnu ulogu. U posljednjih dvanaest mjeseci Kamilica je, ako su novine tono prenosile, igrala glavne uloge u ravno sedamnaest filmova i foto-romana. Sruila je svjetski rekord. Na stranicama asopisa objavljivane su izmiljene vijesti kako joj stiu ponude iz Hollywooda, a ona je pozirala s prirunikom za poetni teaj engleskog jezika Longmans i izjavljivala kako e dati sve od sebe da dostojno predstavi Tursku, diui tim neistinama prainu za sobom. Dok je gledala njezine fotografije na ulazu u kino, Fusun je primijetila da pozorno pratim izraz na njenom licu. Idemo! rekoh. Ne brini se, nisam ljubomorna na Kamilicu, ree staloeno. Hodali smo utke gledajui izloge. Lijepo ti stoje tamne naoale, rekao sam. Hoemo li na kolaie? Stigli smo pred slastiarnicu Biser tono u vrijeme za koje sam se dogovorio s njezinom majkom. Uli smo ne zadravajui se ispred. Jedan je stol bio slobodan, ba kao to sam matao protekla tri dana. Sjeli smo i naruili kolaie koje su najbolje pripravljali ba u toj slastiarnici. Ne nosim naoale zato to mi lijepo stoje, ree Fusun. Kad god se sjetim oca, pou mi suze na oi. Ne elim da me ljudi vide takvu. Shvatio si da nisam ljubomorna na Kamilicu, zar ne? Jesam. Cijenim njezin uspjeh, nastavila je. Neto je sebi postavila za cilj, bila je uporna kao Amerikanci u filmovima, i uspjela je. Nisam nesretna zato to nisam postala filmska glumica kao Kamilica, nego to nisam bila uporna u ivotu kao ona. Zbog toga sebe okrivljujem. Ja sam uporan devet godina, no neke se stvari ni upornou ne mogu postii. Moda, rekla je. Razgovarao si s mojom majkom. Sada bismo mi trebali porazgovarati. Odlunim je pokretom uzela cigaretu. Prinosei upalja njezinoj cigareti, gledao sam je u oi i tiho joj govorio, da nas u malenoj slastiarnici nitko ne bi uo, kako je mnogo volim, kako su iza nas teki dani, a pred nama prava srea usprkos svom iz gubljenom vremenu. I ja tako mislim, ree oprezno i odmjereno. Po njezinim na petim pokretima i nimalo prirodnome izrazu lica slutio sam da joj u dui bjesni bura i da je iz sve snage pokuava svladati. Jo sam je vie volio zbog toga to odluno eli sve kontrolirati, a li me je plaila snaga bure u njezinoj dui.

Kad se slubeno razvedem od Feriduna, elim se sresti i upoznati sa svim tvojim prijateljima, i s tvojom Obitelji, ba sa svi ma, rekla je odluno kao to uenik odgovara na pitanje o tome to eli biti kad odraste. Meni se ne uri. Polako. Nakon t o se okona razvod s Feridunom, prvo tvoja majka mora doi k nama i isprositi me. Tvoja i moja majka dobro se slau. Ali, prije toga tvoja majka treba nazvati moju i ispriati joj se to nije dola na oevu denazu. Nije se osjeala dobro. Naravno, znam. Neko smo vrijeme utjeli i jeli kolaie. Vie s ljubavlju negoli sa eljom gledao sam njezina lijepa usta puna slatke okolade i kreme. Hou da mi vjeruje i da se u skladu s tim i ponaa: Feridun i ja nismo ivjeli kao mu i ena, meu nama nije bilo takvoga odnosa. Mora mi vjerovati. U tome smislu ja sam nevina. Ti si jedini mukarac u mome ivotu. Nikome ne moramo spominjati ona dva mjeseca (dragi itatelji, zapravo su bila dva dana manje od mjesec i pol) koja smo proivjeli zajedno prije devet god ina. Kao da se tek sada upoznajemo. Znai, kao na filmu, bila sam udana, ali sam jo uvijek djevica. Posljednje dvije reenice izgovorila je sa smijekom, no ja sam se, shvativi ozbiljnost njezinih uvjeta, namrtio i rekao jo j da razumijem. Tako emo biti sretniji, ree mirno. Imam jo jedan uvjet. To ionako nije moja, nego tvoja zamisao. Hou da svi zajedno odemo na putovanje po Europi automobilom. elim da i moja majka poe sa mnom u Pariz. Posjetit emo muzeje i razgledati slike. Prije nego to se udam, elim ondje kupiti stvari za nau kuu. Naas sam se nasmijeio na rijei naa kua. Fusunino ponaanje odudaralo je od odlunoga tona njezinih rijei. Govorila je blago se osmjehujui, kao uljudan zapovjednik koji poslije duge, pobjedonosne bitke, aljivim tonom iznosi svoje uvjete. Potom je ozbiljno skupila vjee i rekla: Neka svadba bude velika i lijepa, kakve svi prireuju. U hotelu Hilton. Sve mora biti dobro organizirano i pripremljeno. Rekla je to ne unosei u svoje rijei nikakav osjeaj, kao da se niega, ni dobroga ni loega, ne sjea s mojih zaruka u Hiltonu, nego samo eli najbolju moguu svadbu. I ja tako elim, rekoh joj. Kratko smo utjeli. Mala slastiarnica Biser, koja je za mene bila vano mjesto dok sam u djetinjstvu s majkom dolazio na Bejoglu, nimalo se nije promijenila u tih trideset godina. Samo je guva u njoj bila vea, pa nam je bilo tee razgovarati. Kad je u slastiarnici na trenutak zavladala neka arobna tiina, priapnuo sam joj da je jako volim, da u uiniti to eli i da na ovome svijetu imam samo jednu elju, a to je da ostatak ivota provedem s njom. Zaista? pitala je tonom djeteta koje pie zadau iz matema tike. Bila je odluna i samopouzdana dok je to izgovarala, toliko da bi se i sama sebi mogla nasmijati. Zapalila je cigaretu spretn om kretnjom i nastavila s ostalim zahtjevima. Nita ne smijem skrivati od nje, sve tajne moram dijeliti s njom, na svako pitanje u vezi sa svojom prolou moram iskreno odgovoriti. Zajedno s tim rijeima u pamet mi se urezivalo sve to sam u tome au mogao vidjeti: Fusunin odluan, otar izra z lica, stari stroj za sladoled u slastiarnici, Ataturkove obrve na uokvirenoj slici, namrtene kao i Fusunine. Odluili smo se zaruiti u obiteljskom krugu prije odlaska u Pariz. O Feridunu smo govorili s potovanjem. Prije braka meu nama nee biti intimnosti. Razgovor o tome zavrili smo ovim rijeima: Nemoj me prisiljavati na to. Ionako nee nita postii. Znam, rekao sam. Ja i elim da te netko isprosi za mene. Tako e i biti! ree s naglaenim samopouzdanjem. Budui da u njihovoj kui vie nema mukarca, ne bih trebao dolaziti svake veeri (svake veeri!) jer bi to, kako je rekla, susjedi pogreno protumaili. Naravno, rekla je potom, susjedi su samo izgovor. Nema moga oca, nema ni onih ugodnih razgovora s njim. Zao mi je zbog toga. Naas sam pomislio da e zaplakati, ali se suzdrala. Vrata slastiarnice, koja su se otvarala samo pri ulasku, nisu se mogla za tvoriti od guve. Prostor je ispunila grupa bunih srednjokolaca, odjevenih u tamnoplave sakoe, s tankim kravatama oko vrata . Smijali su se i gurkali. Nas dvoje smo ustali i izali. Uivajui u tome to s Fusun hodam u mnotvu prolaznika na Bejogluu, otpratio sam je sve do podnoja padine ukurdume. Putem ni smo razgovarali.

76

KI N A N A B EJ O G LUU Fusun i ja uspjeli smo ostati vjerni duhu onoga o emu smo razgovarali u Biseru. Jedan moj znanac iz vojske, koji je ivio na Fatihu, u svijetu posve drukijem od moga svijeta na Niantau, odmah je pristao biti njezin odvjetnik. Predmet je svakako bi o jednostavan jer su se mu i ena odluili sporazumno razvesti. Fusun je, smijui se, rekla da je Feridun u jednome trenutku ak

htio od mene zatraiti pomo oko angairanja odvjetnika. Sada vie nisam mogao naveer odlaziti na ukurdumu i viati je, al i smo se svaki drugi dan u poslijepodnevnim satima nalazili na Bejogluu i odlazili u kino. Jo sam od djetinjstva volio svjeinu kina na Bejogluu u ljetnim mjesecima, kad na ulici postane vrue. Nali bismo se na Galata- saraju, pregledali filmske plakate, izabrali kino, kupili ulaznice, ul azili u mrana, svjea i mirna kina i pri svjetlosti koja se odbijala od bijeloga platna sjedali u zadnje redove, daleko od oiju. Drei se za ruke gledali smo film, posve oputeni, kao da je pred nama vrijeme bez kraja i konca. Kad je dolo ljeto i u kinima se za cijenu jednoga poela prika zivati dva, pa i tri filma, jedanput sam koju sekundu zakasnio prihvatiti Fusuninu ruku jer sam, sjedajui, povukao nogavice hlaa prema gore i u mraku na prazno sjedalo do sebe odloio novine i asopise koje sam imao u ruci. U tome je asu Fusunina lijepa ruka, poput nestrpljiva vrapca, doletjela u moje krilo, spustila se na trenutak na moj trbuh kao da pita gdje si. Istoga je asa moja ruka udno obujmila njenu, reagirajui bre n egoli dua. U kinima na Bejogluu, u kojima su se ljeti prikazivala po dva filma (Emek, Fita, Atlas) ili ak tri (Ruja, Alkazar, Lale) nije bilo stanke, to je bio obiaj zimi, tako da smo tek izmeu dviju pro jekcija, kad bi se svjetla upalila, mogli vidjeti koliko je gledatelja. U tim pauzama viali smo usamljene mukarce u izguvanim odijelima i sa zguvanim novinama u rukama, kako sjede nagnuti u stranu, zgureni ili zavaljeni na sjedalima velikih i slabo osvijetljenih kinodvorana koje vonjaju po plijesni; usnule starce u nekome kutu; zanesene gledatelje koji se iz filmskog svijeta snova teko vraaju u stvarnost kina ispunjenog mirisom praine i osvijetljenog slabim svjetlom. Istodobno smo aptom razgovarali o kojeemu, o nekoj novoj situaciji. (U pauzama se nismo drali za ruke.) U jednoj takvoj pauzi u loi kina Saraj Fusun mi je rekla da se i slubeno dogodilo ono to sam ekao osam godina - da se razvela od Feriduna. Odvjetnik je dobio pismenu presudu, rekla je. Sad sam i slubeno razvedena ena. Toga trenutka u sjeanje mi se urezao prizor koji neu zaboraviti do kraja ivota: kino Saraj, njegov strop olien zlatnom bojom i oljuteni zidovi kao svjedoci njegove nekadanje raskoi. Zapamtio sam zastore u polumranoj dvorani, i pospane posjetitelje razmjetene posvuda po kinu. Loe u Atlasovim kinima, a jedno od njih bilo je i Saraj, do prije desetak godina bile su mjesto (kao i parkjildiz) kamo su dolazili parovi koji nisu mogli nai drugi kutak da se dre za ruke i ljube. Ali Fusun nije doputala da je poljubim, jedino se nije protivila da joj spustim ruku na koljeno ili nogu. Iako je moj posljednji susret s Feridunom protekao ugodno, ostavio mi je runo sjeanje, mada nisam ni mislio ni oekivao da e biti tako. Potreslo me je to to je Fusun u slastiarnici Biser ustvrdila kako za osam godina braka s njim nije vodila ljubav, i to je traila od mene da to vjerujem. Ja sam ipak svih tih osam godina negdje u glavi potajice gajio tu nadu, kao i veina mu karaca zaljubljenih u udanu enu. Zahvaljujui toj nadi, koja je bila tajni klju cijele moje prie, sve te duge godine mogao sam vo ljeti Fusun. Moja ljubav prema njoj ne bi potrajala tako dugo da sam jasno i odreeno mogao zamisliti nju i Feriduna kao enu i mua koji imaju dobar seksualni ivot. (Dva-tri puta sam pokuao, ali je ta misao za mene bila odve bolna da bih se uputao u to.) No kad mi je ono u to sam godinama, obmanjujui samoga sebe, vjerovao, Fusun iznijela kao tvrdnju zahtijevajui da u nj u slijepo vjerujem, odmah sam pomislio da to ne moe biti istina. ak sam se osjetio prevarenim. No s realnou sam se konano mogao suoiti kad ju je Feridun ostavio u estoj godini njihova braka. Ipak, kad god bih pomislio na njih dvoje, osjetio bih da sam neopisivo ljubomoran na Feriduna, osjetio bih bijes, ak elju da ga ponizim. U proteklih osam godina prema njemu uope nisam osjeao takav bijes, i upravo zahvaljujui tome to smo vrijeme proveli u miru i bez ispada. No razlog zbog kojega me Feridun podnosio, posebice u prvim godinama, bio je upravo lijep seksu alni ivot koji je imao sa suprugom. To sada, osam godina poslije, posve dobro razumijem. Kao svaki mukarac koji ima sretan brak, a usto voli drutveni ivot, kavane i razgovo r s prijateljima o poslu i drugim stvarima, i Feridun je elio naveer izlaziti. Dok sam ga gledao u oi, kroz glavu mi je proletjela misao da sam donekle bio smetnja srei koju je Fusun ivjela sa svojim muem u prvim godinama braka. No bila je to samo pomisao koju sam krio i od samoga sebe; krivnju nisam osjeao. Ljubomora koja je osam godina mirovala u meni, kao to mi ruje najdublje mjesto u oceanu, pokrenula se za posljednjeg susreta s Feridunom. Shvatio sam da se s njim vie nikada, do kraja ivota, ne smijem susresti; to sam ve bio osjetio za neke svoje prijatelje. Oni koji znaju da sam ga godinama doivljavao kao suputnika i supatnika zbog toga to je, jo prije mene, godinam a patio zbog ljubavi prema Fusun, moda ne mogu razumjeti zato sam osjeao bijes prema njemu tada kad se sve poelo rasplitati. Zavrit u ovaj dio pripovijesti rijeima kako sam Feriduna, koji je za mene uvijek bio svojevrsna zagonetka, tada poeo shvaati. U Feridunovim sam oima vidio da je ljubomoran na mene zbog sree koja me je oekivala s Fusun. No za vrijeme naega posljednjeg ruka, koji je dugo potrajao u hotelu Divan, obojica smo popili podosta rakije, i to nas je opustilo. Nakon to smo razjasnili sve detalje oko prenoenja prava Limun -filma na njega, preli smo na drugu temu koja nas je razvedrila i donijela nam osmijeh na lica. Feridun e uskoro poeti snimati umjetniki film Plava kia. Toga sam dana s Feridunom tako mnogo pio da sam, ne navra ajui u Satsat, polako otiao kui, legao i odmah zaspao. Sjeam se da sam, prije nego to me svladao san, rekao majci (zabrinuta, ula je u sobu i prila postelji) da je ivot predivan. Dva dana poslije toga, jednoga predveerja kad je sijevalo i grmjelo, odvezli smo majku na ukurdumu. Ponaala se kao da je zaboravila da nije htjela ii na sprovod gospodina Tarika. No nije bila mirna, cijelim putem nije prestala govoriti, kao i uvijek kad je bila uznemirena. Kako su lijepo poploili ovu ulicu, rekla je kad smo se pribliili Fusuninoj kui. Ba sam eljela vidjeti ova

naselja! Kako je lijepa ova padina! Lijepo naselje. Dok smo ulazili u kuu, zapuhao je prohladan vjetar pred kiu i naas uzvitlao prainu s kamenih kocaka. Majka je ve bila nazvala tetu Nesibe i izrazila joj suut, ak su nekoliko puta razgovarale telefonom. Pa ipak, na posjet radi prosidbe u poetku je vie sliio alovanju zbog smrti gospodina Tarika. Ali svi smo osjeali da postoji neto jo dublje od same suuti. Nakon prvih lijepih rijei i prigodnih reenica (Kako je ovdje lijepo! Koliko sam vas se zaeljela! Jako mi je ao.), majka i teta Nesibe zagrlile su se i poele plakati. Fusun je izala iz sobe i otila na kat. Kad je negdje u blizini udario grom, dvije se zagrljene i upla kane ene uspravie, a majka ree: Sauvaj nas, Boe! I dok je vani pljutala kia praena grmljavinom, u sobu je ula dvadeset- sedmogodinja razvedena ena Fusun, kreui se elegantno kao da je osamnaestogodinja djevojka pred proscima; u rukama je drala pladanj s kavom. Nesibe, Fusun slii tebi, ree majka. Kako se pametno smije, kako je samo lijepa, kao ti. Ona je puno pametnija od mene, ree teta Nesibe. I pokojni je Mumtaz uvijek govorio da su Osman i Kemal pametniji od njega, samo ne znam je li u to i vjerovao. Doista, mladi kao da su pametniji od nas, ree majka. Djevojke sigurno jesu, ree teta Nesibe. Zna li, Vedihe - ovaj put nije rekla abla - zbog ega se najvie kajem u ivotu? Pripovijedala je kako je neko silno eljela otvoriti salon u kojem bi prodavala odjeu koju sama ije, te postati priznata krojaica, no da joj je nedostajalo hrabrosti za to, i poalila se: Danas vlasnici poznatih modnih kua ne znaju niti drati kare, ni napraviti porub kako valja. Prili smo prozoru i gledali kako pljuti kia i voda otjee niz ulicu. Tarik je jako volio Kemala, ree teta Nesibe dok smo sjedali za stol. Svake je veeri govorio: Priekajmo jo malo, moda e gospodin Kemal doi. Primijetio sam da se majci nisu svidjele te rijei. Kemal zna to eli, ree majka. I Fusun je odluna djevojka, ree teta Nesibe. Oni su ionako ve donijeli odluku, doda moja majka. To su bile jedine rijei prosidbe. Ja, teta Nesibe i Fusun uzeli smo po aicu rakije. Majka je ri jetko pila, ali je i ona uzela jednu, te je poslije dva gutljaja postala vesela, vie od mirisa negoli od same rakije, kako je otac znao rei. Prisjetila se kako su neko ona i Nesibe radile do jutra da bi zavrile njezinu veernju haljinu. Objema se svidjela ta tema, pa su se prisjeale nekadanjih svadbi i haljina. Vedihina plisirana haljina bila je toliko lijepa da su i druge ene s Niantaa htjele da im saijem istu. Neke su ak donosile istu tkaninu iz Pariza i irile je preda mnom, ali takvu vie nikome nisam saila, kazala je teta Nesibe. Fusun je ustala i ritualno prila Limunovoj krletki. Ustao sam i ja. Zaboga, pustite pticu usred veere! rekla je majka. Ne brinite se, imat ete dosta vremena da se gledate... Sada polako, ne moete za stol dok ne operete ruke. Popeo sam se na kat da operem ruke. Fusun je svoje mogla oprati na donjem katu u kuhinji, ali je dola za mnom. Gore, na vrhu stuba, uzeo sam je za ruku, pogledao je u oi i strastveno je poljubio u usta. Bio je to ozbiljan, strastven poljubac ko ji je trajao desetak-dvanaest sekundi. Devet godina prije ljubili smo se kao djeca. Ovaj je poljubac bio daleko od djejeg - nosio je u sebi snagu i teinu proteklih devet godina. Fusun se prva sjurila niza stube. Do kraja veere vie nismo pokazivali veliku radost, nego smo pazili na svaku izgovorenu rije. Kad je kia prestala, krenuli smo ne elei se odve zadrati kod njih. Majko, zaboravila si zaprositi djevojku, rekoh na povratku u automobilu. Koliko si esto odlazio k njima svih ovih godina? upita majka. Kad je vidjela da sam na trenutak zautio, odluno ree: Ko liko god da jesi, nije vano... No Nesibe je rekla neto to mi je zasmetalo. Moda sam malo povrijeena to si svih tih godina tako rijetko ostajao veerati sa mnom - pomilovala mi je ruku - ali, ne brini se sine, nisam se naljutila. Samo, nisam mogla zaprosit i djevojku kao da je srednjokolka. Ona je zrela ena, udala se i razvela. Pametna je, zna to radi. Vas ste se dvoje dogovorili i donijeli odluku. Nema potrebe da smiljamo rijei prosidbe i d a glumimo jedni pred drugima. Ako mene pita, ni zaruke vam ne trebaju. Odmah se vjenajte, nemojte odgaati, ne dopustite ljudima da govore o vama. Nemojte ni putovati u Europu. U trgovinama na Niantau svega ima, ne morate ii u Pariz! Kad je vidjela da utim, prestala je govoriti. Kod kue mi je, prije nego to je otila u svoju sobu na poinak, rekla: Ima pravo. Ona je lijepa i pametna ena. Bit e ti dobra su pruga. Ali pazi, ostavlja dojam osobe koja je mnogo pretrpjela. Ne znam koliko sam u pravu, ali kao da u sebi nosi neki bijes, nekakav gnjev. Pazi da va m to ne zagorca ivot! Nee. Naprotiv! Sve vie nas je zbliavao osjeaj koji nas je vezivao za ivot, za Istanbul, za ulice, za ljude, za sve. Dok bih je drao za ruku u kinu, osjetio bih da katkad lagano zadre. Tada se ve htjela nasloniti ramenom, ak i glavom na moje rame. Sjedio sam zavaljen u sjedalu samo da bi se ona mogla to udobnije nasloniti na mene, drao sam njezinu ruku objema rukama, katkad

sam je blago milovao po nozi. Vie se nije protivila da sjednemo u lou, iako prvih tjedana nije p ristajala na to. Dok sam joj objema rukama drao ruku, osjeao sam kako proivljava film koji gledamo, kao to lijenik vrhovima prstiju pronalazi najskriveniju tegobu pacijenta. Istinski sam uivao u tome da gledam film i istodobno pratim njene osjeaje. U stanci izmeu filmova suzdrano smo razgovarali o pripremama za putovanje u Europu i o naem zajednikom pojavljivanju u javnosti*. Nisam joj spominjao ono to je majka rekla o zarukama. Bilo mi je jasno da zaruke ne mogu protei dobro, da e bit i mnogo ogovaranja, da e biti nelagode ak i meu lanovima Obitelji. Ako pozovemo mnogo gostiju, ogovarat e me zato to sam pozvao toliko ljudi; ako pozovemo malo, rei e kako nikoga nismo pozvali. Slutio sam da je i Fusun poela tako misliti, da ni ona ne spominje zaruke jer je mue iste bojazni. Tako smo donijeli odluku, a da o tome gotovo nismo ni razgovarali: vjenat emo se bez zaruka odmah po povratku iz Europe. Sjedei jedno naspram drugoga i puei u slastiarnicama na Bejogluu, u koje smo poslije nekoga vremena poeli odlaziti u pauzama izmeu filmova, oboje smo kudikamo vie voljeli sanjariti o putovanju u Europu. Fusun je kupila vodi Automobilom po Europi, napisan za Turke, i donosila ga u kino. Sjeam se da smo ga listali i razgo varali o putu. Odluili smo putovati preko Jugoslavije i Austrije nakon to se jednu no odmorimo u Jedrenama. Fusun je voljela gledati fotografije Pariza u mojim vodiima, a ponekad bi poeljela da odemo u Be. Katkad se, gledajui fotografije u priruniku, predavala nekome udnom i tugaljivom miru i zamiljenosti. to je draga, o emu razmilja? upitao bih. Ne znam, odgovarala bi. Teta Nesibe, Fusun i etin prvi put u ivotu trebali su putovati u inozemstvo i prvi put su dali napraviti putovnicu. Htio sa m ih postedjeti munih obilazaka dravnih ureda i ekanja u redovima, pa sam u taj posao ukljuio inspektora Selamija, koji je te poslove obavljao za Satsat. (Paljivi e se itatelj prisjetiti da sam toga umirovljenog inspektora osam godina prije angair ao da pronae izgubljenu Fusun i obitelj Keskin.) Tek tada sam postao svjestan da zbog svoje ljubavi devet godina uope nisam naputao Tursku te da ni nisam osjeao potrebu za tim. A svojedobno sam se osjeao nesretnim ako jednom u tri -etiri mjeseca ne odem u inozemstvo izmislivi nekakav razlog za to. Tako smo jednoga toplog ljetnog dana otili u Upravne poslo ve na Babialiju, u Odjel za putne isprave, kako bismo potpisali dokumente za putovnicu. Stara zgrada (na izdisaju osmanske drave u njoj su boravili veliki veziri i pae, vrene premetaine, poinjeni politiki zloini i drugi uasi o kojima se govori u srednjokolskim udbenicima povijesti) izgubila je sjaj i rasko, kao i veina velikih graevina koje je Republika naslijedila od Osmanlija, i pretvorila se u prostor zaguen ljudima. Po hodnicima i stubitu galamile su i svaale se stotine ljudi ekajui u redu za kakav dokument, peat i potpis. Od pretjerane vruine i vlage papiri koje smo ima li u rukama postajali su mekani poput kore za pitu. Predveer su nas poslali u zgradu Sansarjan na Sirkediju radi nekih drugih papira. Dok smo se sputali niz padinu Babiali, Fusun je bez rijei ula u malu ajanu iznad kavane Meseret, i sjela za stol. to joj je opet? upita teta Nesibe. Ona i etin-efendija ostali su vani, a ja sam uao u ajanu. to ti je, duo, jesi li se umorila? upitah je. Odustajem, neu u Europu, odgovori Fusun. Zapalila je cigaretu i snano povukla dim. Vi idite, uzmite svoje putovnice, ja vie ne mogu. Duo, strpi se jo malo. Stigli smo do samoga kraja. Neko vrijeme nije htjela sluati, opirala se, ali je na kraju ipak morala krenuti s nama. Jo jednu takvu malu krizu imala je u Generalnome konzulatu Republike Austrije kad smo traili vizu. Da bih Fusun i tetu Nesibe potedio stajan ja u redu za vizu i ponienja kojima su mogle biti izloene u razgovoru sa slubenicima, naloio sam da im se pripreme dokumenti da su obje, kao i etin- -efendija, dobro plaeni Satsatovi strunjaci. Izdali su nam vize, ali im je Fusunina mladost privukl a pozornost, pa su je pozvali na razgovor. I ja sam poao s njom. est mjeseci prije toga dogaaja neki je ovjek, bijesan to su mu godinama odbijali izdati vizu, s etiri metka ustrijelio slubenika u vicarskome konzulatu. Zbog toga su odjeli za izdavanje viza u svim konzulatima u Istanbulu imali vrlo stroge mjere osiguranja. Stranke vie nisu razgovarale s konzularnim slubenicima izravno, nego telefonom, gledajui ih kroz neprobojno staklo i mreu, kao osuenici na smrt u amerikim filmovima. Prostor ispred konzulata vrio je od mnotva ljudi koji su se tiskali da bi se pribliili odjelu za vize ili samo uli u dvorite ili vrt. Turci koji su radili na odravanju reda (p ogotovo se za zaposlene u njemakom konzulatu govorilo da su za dva dana postali vei Nijemci od Nijemaca) grdili su ljude zato to ne stoje u redu, gurali ih i pomicali tamo-amo, a nekima su, odmjeravajui kako su odjeveni, drsko govorili Ti ne ekaj uzalud! obavljajui tako prvu selekciju. Za ljude koji su traili vizu dobiti termin za razgovor bila je velika srea, a unutra, ispred neprobojna stakla, svi su drhtali kao uenici na tekom ispitu. Bili su tihi i pokorni kao janjad. Budui da smo imali vezu, Fusun je dola na razgovor preko reda, s osmijehom na licu. No malo kasnije izala je crvena od gnjeva i, ne pogledavi me, krenula ravno na ulicu. Kad je usporila da bi zapalila cigaretu, uspio sam je stii. Upitao sam j e kako je bilo, ali mi nije odgovorila. Kad smo uli u Palau sendvia i napitaka Domovina i sjeli, rekla je: Ja neu u Europu. Odustajem. to je bilo? Nisi dobila vizu?

Pitao me sve i svata. Pitao me zato sam se razvela. Pitao me od ega ivim ako sam razvedena i nezaposlena. Ja neu u Europu. Neu niiju vizu. Rijeit u to na drugi nain. Ili emo ii brodom, preko Italije. Kemale, stvarno sam odustala od putovanja u Europu. Ne znam ni jezik, sram me je. Duo, vidjet emo malo svijeta. Na nekim drugim mjestima u svijetu ljudi ive drukije, sretnije. Drat emo se za ruke i etati njihovim ulicama. Turska nije cijeli svijet. Trebala bih otii u Europu kako bih ti bila dovoljno dobra, je li tako? Ali, ja se vie ne elim ni udati za tebe. Fusun, bit e nam lijepo u Parizu. Dobro zna koliko sam tvrdoglava, Kemale. Nemoj navaljivati jer u postati jo tvrdoglavija. Ipak nisam popustio. Kad sam se nekoliko godina poslije s bolom u dui kajao zbog te ustrajnosti, prisjeao sam se da sam esto zamiljao kako na putovanju Fusun i ja vodimo ljubav u hotelskoj sobi. Za sedam dana dobili smo vizu za Fusun uz pomo Snoba Selima, koji je uvozio papir iz Austrije. Tih dana zavrili smo i poslove oko triptika. Dok sam u loi kina Saraj predavao Fusun putovnicu na ijim su se stranicama arenile vize drava kroz koje emo proi na putu za Pariz, osjeao sam neki udan ponos, onakav kakav valjda osjea oenjeni mukarac. Kad mi se prije mnogo godina na svakome uglu priviala Fusun, jednu sam njezinu himeru vidio i u kinu Saraj. Primivi putovnicu, Fusun se najprije nasmijeila, potom se namrtila, okretal a stranice i pregledala svaku vizu. Preko jedne turistike agencije rezervirao sam tri velike sobe u Htel du Nord u Parizu. Za sebe, za etin-efendiju te za Fusun i njezinu majku. Kad sam odlazio u Pariz posjetiti Sibel dok je studirala na Sorboni, odsjedao sam u nekim drugim hotelima. Poput studenata koji mataju o mjestima to e ih posjetiti jednom kad postanu bogati, i ja sam tako sanjao kako u jednoga dana odsjesti u tome starom hotelu koji je izgledao kao da postoji samo u filmovima i uspomenama, i lijepo se provesti u njemu. Niste trebali tako ii, vjenajte se pa onda idite, govorila je majka. Tebe razumijem, uivat e putujui s djevojkom koj u voli. Ali, to e raditi Nesibe i etin-efendija? to e vam oni? Najprije se vjenajte, pa onda samo vas dvoje otiite avionom na medeni mjesec u Pariz. Rei u Bijelom Karanfilu neka o tome napie romantinu priu za elitu, dva stupca koja e se svakome svidjeti, i za dva dana sve e se zaboraviti. Ionako se sve promijenilo. Bogati skorojevii posvuda su oko nas. Osim toga, kako u ja bez etina? Tko e me voziti? Majko, cijeloga ste ljeta jednom ili dvaput napustili kuu i vrt na Suadije. Ne brinite se, vratit emo se prije kraja rujna . Poetkom listopada etin e vas, obeajem, dovesti natrag na Nianta... Haljinu za svadbu izabrat e vam teta Nesibe.

77

VELIKI HOTEL SEMIRAMIS 23. kolovoza 1984. u dvanaest sati i petnaest minuta stigao sam pred kuu na ukurdumi automobilom koji je vozio etin. Trebali smo krenuti na put. Od moga susreta s Fusun u butiku Champs-Elyses prolo je tono devet godina i etiri mjeseca, ali nisam htio razmiljati ni o toj injenici, ni o tome koliko mi se ivot promijenio za to vrijeme. Zakasnili smo zbog majinih bes krajnih savjeta i njenih suza, kao i zbog prometa. A ja sam elio konano zatvoriti tu stranicu svoga ivota i to prije kren uti na put. etin-efendija je poslije poduega ekanja poeo smjetati u prtljanik putne torbe tete Nesibe i Fusun, a ja sam za to vrijeme osjeao nelagodu zbog djece okupljene oko automobila i zbog pogleda susjeda koje sam s osmijehom pozdravljao. No istodobno sam bio ispunjen ponosom koji sam tajio i od sebe samoga. Dok se automobil sputao prema Tophaneu, Fusun je ugledala Alija kako se vraa s nogometne utakmice i mahnula mu. Pomislio sam kako u za kratko vrijeme s Fusun imati dijete nalik na njega. Na mostu Galata otvorili smo prozore automobila i, sretni, udisali pomijeane mirise mora, algi, ptijega izmeta, ugljena, automobilskih plinova i lipova cvijeta, ukratko - miris Istanbula. Fusun i teta Nesibe sjedile su otraga. Ja sam bio naprijed, pokraj etina, kako sam danima zamiljao. I dok je automobil jurio kroz Aksaraj, izmeu starih gradskih bedema i kroz rubna nase lja grada, poskakujui zbog loe ceste i tresui se na poploenim ulicama, povremeno bih stavio ruku na naslon sjedala i ozaren gledao Fusun. Dok smo se vozili pokraj radionica, skladita, novih naselja i motela na jednom dijelu puta iza predgraa Bakirkoj, vidio sam tvornicu tekstila gospodina Turgaja, koju sam posjetio devet go dina prije, ali se nisam mogao sjetiti ak ni ljubomore koju sam toga dana osjeao. im je automobil izaao iz Istanbula, sva bol koju sam godinama trpio zbog Fusun pretvorila se u lijepu lju bavnu priu koja se moe ispriati u dahu. Za ljubavne prie sa sretnim svretkom i ne treba vie od nekoliko reenica! Kako smo se udaljavali od Istanbula, u automobilu je postajalo sve mirnije, moda ba zbog toga to smo se udaljavali. Teta Nesibe je u p oetku pravila simpatine dosjetke i pitala Jesmo li ponijeli to i to? divei se svemu to je vidjela kroz prozor - ak i ostarjelim, mravim konjima na livadama - a zaspala je prije nego to smo stigli do mosta u Bujuk ekmedeu. Dok je etin-efendija punio spremnik na benzinskoj crpki na izlazu iz atalde, Fusun i njezina majka izale su iz automobila. Od neke ene koja je uz cestu prodavala svoje proizvode kupile su paketi sira iz toga kraja, sjele za stol u oblinjoj ajani i jele ga s pecivom i ajem; vidjelo se da uivaju. Razmiljajui o tome kako e, nastavimo li tako, putovanje u Europu trajati

mjesecima, a ne tjednima, i ja sam sjeo s njima. Jesam li im prigovorio? Nisam. Sjedio sam suelice Fusun i gledao je bez rijei. Ugodna bol, kakvu sam znao osjetiti kad bih se susreo s vrlo lijepom djevojkom na plesnim zabavama ili na poetku ljeta, laga no mi se irila iz trbuha prema grudima. To nije bila duboka, razorna ljubavna bol, nego ugodna nestrpljivost zaljubljena ovjeka. U sedam sati i etrdeset minuta sunce je potonulo za polja suncokreta udarajui nam ravno u oi. Tek to je etin -efendija upalio svjetla, javila se teta Nesibe: Djeco, rekla je, to kaete, da ne idemo dalje po ovome mraku? Na dvosmjernoj su cesti prema nama jurili kamioni s dugim svjetlima koja vozai nikako nisu prebacivali na kratka. Tek to smo proli Babaeski, ugledali smo Veliki hotel Semiramis, ija su tamnoplava neonska svjetla bljeskala u tami, i koji mi se ui nio pristojnim mjestom. etinu sam rekao neka uspori. A kad je automobil skrenuo ispred Turk Petrola (u taj mah zauo se lave psa) i zaustavio se pred hotelom, srce mi je, ispunjeno ljubavlju i odlunou da tu ostvarim ono o emu sam sanjao osam godina, poelo ubrzano kucati. Od umirovljenoga asnika (na zidu je visjela njegova slika u odori, s orujem i zadovoljnim izrazom lica) koji je obavljao posao recepcionara u urednoj trokatnici koja, osim stranoga imena, nije imala nita posebno, zatraili smo jednu sobu za Fusun i tetu Nesibe, te po jednu za etina i mene. Dok sam ispruen na krevetu u svojoj sobi zurio u strop, osjeao sam kako u na tome dugom putovanju tee podnositi to to Fusun spava u drugoj sobi negoli proteklih devet godina bez nje. im je Fusun ula u maleni restoran u prizemlju, vidio sam da je prikladno odjevena za iznenaenje koje sam joj spremao. Kao da smo u luksuznome hotelu iz 19. stoljea u nekome otmjenom europskom ljetovalitu, i kao da je sila na veeru u elegantni restoran s plianim zastorima, briljivo je popravila minku; namazala je usne svijetloruiastim ruem i namirisala se parfemom Le soleil noir, koji sam joj kupio prije mnogo godina. Tu boicu izlaem ovdje. Odjenula je ovu jarko crvenu haljinu uz koju je dobro ila boja rua. Jarka boja haljine isticala je njezinu ljepotu i sjajnu crnu kosu. Svaki as prema njoj bi se o kretala znatieljna djeca i pohotni oevi za susjednim stolovima, za kojima su sjedile umorne radnike Obitelji na povratku iz Njemake. Ta ti crvena haljina veeras vrlo lijepo pristaje, rekla je teta Nesibe. Jo e ljepe izgledati kad je odjene u Parizu, u hotelu ili na ulici. Zato je ne mora nositi svake veeri tijekom putovanja. Teta Nesibe me je pogledala oekujui moju podrku, ali nisam nita rekao, i to ne samo zato to sam elio da Fusun svake veeri odjene haljinu koja istie njezinu ljepotu... Bio sam uznemiren poput zaljubljenih mladia koji osjeaju da im je srea nadohvat ruke, no da ju je teko ostvariti; nisam imao volje za razgovor. Slutio sam da isto raspoloenje vlada i kod Fusun, koja je sjedila tono preko puta mene. Nije eljela da nam se pogledi sretnu, cigaretu je drala nevjeto kao srednjokolka koja je tek poela puiti, a dim je otpuhivala ustranu. Dok smo gledali jednostavni jelovnik, na kojem je stajala ovjera Opine Babaeski, meu nama je dugo vladao neobian mir, kao da nam se pred oima nizalo proteklih devet godina. Konobar je stigao poslije dueg vremena. Naruio sam veliku bocujeni rakije. Veeras i ti moe piti, etin-efendija, nazdravit emo, rekao sam. Nee me voziti kui poslije veere. Uzdravlje, gospodine etin, dugo ste ekali ovu prigodu! ree teta Nesibe s iskrenim potovanjem. Potom na trenutak skrenu pogled prema meni i ree: Nema toga srca koje ovjek strpljenjem i nadom nee pridobiti, ni tvrave koju nee osvojiti, je li tako? Kad je stigla rakija, sve ae sam napunio do vrha, pa tako i Fusuninu, gledajui je pritom ravno u oi. Svialo mi se proma trati je dok gleda u vrh cigarete; to je inila kad je bila uzrujana i napeta. Svi smo, pa i teta Nesibe, udno poeli piti rashlaenu rakiju kao da pijemo eliksir. Ubrzo sam se opustio. Svijet je, zapravo, bio lijep. Kao da sam tek postajao svjestan toga. Konano sam znao da u do kraja ivota milovati Fusunino njeno tijelo, njezine duge ruke i lijepe grudi, da u godinama spavati glave naslonjene na njezino rame, udiui njezin miri s. Pretvarao sam se da zanemarujem ono to me ini sretnim (to sam inio kao dijete u trenucima sree) i gledao na svijet drugim oima otkrivajui ljepotu u svemu to me okruuje. Na zidu je stajala Ataturkova slika, drukija od ostalih, lijepa i otmjena . Pokraj nje jedan vicarski krajolik, potom slika mosta na Bosporu i lijepa Ingina fotografija, na kojoj pije voni sok Meltem. Gledao sam sat koji je pokazivao devet sati i dvadeset minuta te natpis na zidu recepcije:
P AR O V I T R E B A J U P R E D O I T I V J E N A N I L IS T .

Danas su Padine na vjetrometini, rekla je teta Nesibe. Hoemo li zamoliti da nam ukljue televizor? Ima jo vremena, mama, ree Fusun. U restoran je uao jedan par, stranci od tridesetak godina. Svi su se okrenuli i pogledali ih, a oni su nas utivo pozdravili . Bili su Francuzi. Tih godina u Tursku nije dolazilo mnogo turista sa Zapada, a veina onih koji su dolazili putovala je automobilom. Vlasnik hotela, njegova ena s maramom na glavi i dvije odrasle keri bez marame - vidio sam da jedna radi u kuhinji - na vrijeme su ukljuili televizor i utke gledali seriju okrenuvi lea gostima. Gospodine Kemale, odatle neete nita vidjeti, ree teta Nesibe, pomaknite se do mene.

Privukao sam stolicu u uski prostor izmeu Fusun i tete Nesibe, sjeo i poeo gledati Padine na vjetrometini. Radnja serije odigravala se na istanbulskim breuljcima. Ipak, ne mogu rei da sam je pratio. Fusunina gola ruka bila je posve naslonjena na moju golu ruku! Moja lijeva ruka (veim dijelom nadlaktica) bila je priljubljena uz njezinu, i sto ga je gorjela kao da je u vatri. Pogled mi je bio na ekranu, ali mi je dua bila sjedinjena s Fusuninom. Neke druge oi u meni gledale su Fusunin vrat, njezine lijepe grudi, jagodaste bradavice na vrhovima dojki, bjelinu trbuha. O na je sve jae priljubljivala svoju ruku uz moju. Nisam obraao po zornost ni na to kako gasi cigaretu u pepeljari s natpisom Suncokretovo ulje Batanaj, ni na opuke s tragovima rua ruiaste boje. Kad je serija zavrila, ugasili su televizor. Starija ki vlasnika hotela ukljuila je radio i pronala postaju s laganom, ugodnom glazbom koja se svidjela Francuzima. Kako sam ve bio puno popio, umalo nisam pao dok sam pomicao stolicu na mjesto gdje sam prije sjedio. I Fusun je popila tri ae, brojao sam ih krajikom oka. Zaboravili smo nazdraviti, rekao je etin-efendija. Da, nazdravimo sada! rekoh. Vrijeme je za jednu malu ceremoniju. etin-efendija, ti e nam sada staviti zaruniko prstenje. Kao iznenaenje, izvadio sam kutiju s prstenjem koje sam se dam dana prije kupio u Kapali ariji, i otvorio je. Tako i treba, ree etin-efendija s odobravanjem. Nema vjenanja dok se ne obave zaruke. Ispruite prste, molim. Fusun je, smijeei se, ali uzbuena, ve bila ispruila prst. Sad je stvar gotova, ree etin-efendija. Bit ete jako sretni, znam. Gospodine Kemale, ne tu ruku, nego drugu. Bez oklijevanja nam je stavio zarunike prstenove. Zauo se pljesak; Francuzi za susjednim stolom gledali su u nas. Njihovom su se pljeskanju pridruila jo dva-tri pospana gosta. Fusun se ljupko smijeila gledajui prsten na ruci kao da ga bira kod zlatara. Odgovara li ti, draga? upitah. Odgovara, ree ona ne skrivajui smijeak. Lijepo ti stoji. Da. Dans, dans", govorili su Francuzi. Pa da, zapleite! ree teta Nesibe. Ugodna glazba na radiju bila je glazba za ples. Hou li se moi drati na nogama? Oboje smo ustali u isti as. Obujmio sam Fusun oko struka i zagrlio je. Lijepo je mirisala. Pod prstima sam osjeao njezin st ruk, bokove i donji dio lea. Bila je manje pijana od mene. Ples je shvatila ozbiljno, pa je plesala njeno me grlei. Htio sam joj apnuti na uho koliko je volim, ali mi se jezik svezao. Oboje smo bili pijani, ali smo se nekako odravali na nogama. Neto kasnije sjeli smo na svoja mjesta. Francuzi su nam ponovo pljeskali. Ja idem, rekao je etin-efendija. Ujutro moram pregledati motor. Rano emo krenuti, zar ne? Da etin nije odluno ustao, teta Nesibe bi moda jo ostala sjediti. etin-efendija, daj mi kljueve automobila, rekoh. Gospodine Kemale, veeras smo svi puno popili. Nemojte se ni sluajno pribliiti upravljau. Runa prtljaga ostala mi je u autu, knjiga mi je ondje. Uzeo sam klju koji mi je dodao. etin -efendija se na trenutak pribrao, nainio je blagi naklon, pokret kojim je mome ocu izraavao veliko potovanje. Mama, kako e mi dati klju sobe? upita Fusun. Neu zakljuati, rekla je teta Nesibe. Otvorit e i ui. Da poem s tobom i uzmem ga? Ne mora. Klju e biti u vratima s unutarnje strane, ree teta Nesibe. Stavit u ga u bravu, ali neu zakljuati. Doi kad hoe. Kad su teta Nesibe i etin-efendija otili, nas smo se dvoje i opustili i uznemirili. Fusun je skretala pogled kao nevjesta koja prvi put ostaje s mladoenjom s kojim e provesti cijeli ivot. inilo mi se da osim meni poznatoga stida osjea jo neto. Htio sam je dodirnuti.-Nagnuo sam se da joj pripalim cigaretu. eli li itati? upita Fusun hinei da namjerava ustati. Ne, ne elim. Mislio sam da se malo provozamo. Ne Kemale, neemo. Puno smo pili. Da se malo proetamo. Idi u sobu i lezi. Boji se da u izazvati sudar?

Ne bojim. Onda uzmimo auto i sporednim putovima krenimo u brda i ume. Neemo. Idi u sobu i lezi. Ja idem. Zar e me u noi naih zaruka ostaviti samoga za stolom? Neu. Evo, jo uvijek sjedim, rekla je. Svia mi se ovdje. Francuzi su sjedili za stolom i gledali nas. Nas smo dvoje sigur no pola sata sjedili ne razgovarajui. Povremeno su nam se oi susretale, ali su nam pogledi bili okrenuti prema nama samima. U kinu u mojoj glavi igrao je neki udan film, sainjen od sjeanja, strahova, elja i mnogih drugih slika kojima znaenje nisam mogao dokuiti. Malo potom u filmu se stvorila jedna velika muha koja se hitro kretala izmeu naih aa na stolu. U film su ulaz ili i iz njega izlazili moja ruka, Fusunina ruka s cigaretom, ae i Francuzi. Iako sam bio jako pijan i opijen ljubavlju, jedan dio mojeg mozga drao je da je film koji imam u glavi posve logian; mislio sam kako je u tome asu vrlo vano da Fusun zna sljedee: cijeli svijet nije nita drugo do naa ljubav i srea. Tu sam odluku morao donijeti brzinom kojom se muha kretala izmeu tanjura. Nasmijeio sam se Francuzima da im pokaem kako smo sretni, na to su se njih dvoje nasmijeili nama. I ti se njima nasmijei. Nasmijeila sam im se, ree Fusun. to jo da uinim, da im zapleem trbuni ples? Povremeno bih zaboravio da je Fusun pijana, pa bi me one raspoloila poneka njezina rije jer sam svaku uzimao ozbiljno. No moju sreu nije bilo lako pomutiti. Pijui cijele noi, zapao sam u ono duboko stanje due u kojemu ovjek osjea jedinstvo i neponovljivost cijeloga svijeta. Bila je to upravo ona misao koju mi je u glavi nametnuo film s muhom i sjeanjima. Sve to s am godinama osjeao prema Fusun, i sve patnje koje sam zbog nje trpio, u mojoj su glavi postale cjelina skupa s ljepotama i zbrkanou ovoga svijeta. Taj osjeaj cjeline i konane uoblienosti meni se inio iznimno lijepim i donio mi je duboki spokoj. U taj mah misli mi je zaokupilo jedno pitanj e: kako muha moe tako brzo hodati a da joj se noge ne zapletu. Onda je muha nestala. Fusunina ruka bila je u mojoj, a obje su leale na stolu. Osjeao sam kako mir i ljepota preko ruku prelaze s mene na nju i s nje na mene. Fusunina lijepa lijeva ruka bila je dolje, izvrnuta kao kakva umorna ivotinja, a moja desna ruka drala je njezinu grubo je poklopivi, kao da ju je pritisnula. Cijeli se svijet okretao u mojoj glavi, u naim glavama. Da zapleemo? upitah je. Ne. Zato? Sad mi se ne plee, ree Fusun. Lijepo mi je ovako. Shvativi da misli na nae ruke, nasmijeio sam se. Vrijeme kao da je bilo stalo, inilo mi se da satima sjedimo za tim stolom, s rukom u ruci, ali i da smo tek doli. Na trenutak sam zaboravio to ondje radimo. Kad sam potom pogledao oko sebe, vidio sam da nema nikoga osim nas. Francuzi su otili. Nisu Francuzi, ree Fusun. Kako zna? Vidjela sam tablicu na njihovom automobilu. Iz Atene su. Gdje si vidjela njihov automobil? Zatvaraju restoran, hajdemo i mi. Lijepo nam je ovdje. Ima pravo, rekla je mudro. Sjedili smo jo neko vrijeme s rukom u ruci. Desnom je rukom paljivo izvadila cigaretu iz kutije i vjeto je zapalila jednom rukom. Puila je polako, smijeei mi se. i nilo mi se kao da to traje satima. U glavi mi je upravo bio poeo novi film, kadli Fusun*izvue ruku iz moje i ustade. I ja sam krenuo za njom. Gledajui je slea u crvenoj haljini, oprezno sam se penjao uza stube pazei da se ne spotaknem. Tvoja soba je na ovoj strani, ree Fusun. Najprije u tebe otpratiti i predati te majci. Nemoj, idi u svoju sobu, apnu. Tuan sam jer mi ne vjeruje. Kako e provesti cijeli ivot sa mnom? Ne znam, ree, idi sada u svoju sobu. Proveli smo lijepu no, rekoh joj. Jako sam sretan. Na e ivot do kraja biti ispunjen ovako sretnim trenucima, vjeruj mi. Vidjela je da joj se pribliavam kako bih je poljubio. Prva me je zagrlila. Poljubio sam je iz sve snage, gotovo silom. Dugo smo se ljubili. Naas sam otvorio oi i u uskome hodniku s niskim stro pom vidio Ataturkovu sliku. Sjeam se da sam izmeu poljubaca molio Fusun da poe u moju sobu. Iz jedne sobe zauo se usiljen kaalj koji nas je opominjao. Netko je u svojim vratima okrenuo klju. Fusun se oslobodila iz mojih ruku i nestala u hodniku. Beznadno sam gledao za njom. Potom sam uao u svoju sobu i u odjei se bacio na krevet.

78

LJ ET NI P LJ U S AK Soba nije bila posve mrana, osvjetljavale su je svjetiljke s benzinske crpke i s ceste prema Jedrenama. Je li u daljini uma? Negdje vrlo daleko jedva zamjetno sijevnu munja. Um mi se bio otvorio za cijeli svijet, za sve. Prolo je dosta vremena. Netko pokuca. Ustadoh i otvorih. Mama je zakljuala vrata, ree Fusun. Nastojala me je vidjeti u mraku. Uhvatih je za ruku i povukoh unutra. Ispruih se na kr evetu u odjei vukui je prema sebi, zagrlih je i privih uza se. Zagrlila me kao maka koja trai zatitu. Naslonila je glavu na moje grudi, blie vratu, i poela m e snano privlaiti k sebi, kao da naa srea ovisi o tome koliko e biti pri ljubljena uza me. Drhtala je. inilo nam se da emo umrijeti ako je to prije ne poljubim, ba kao u bajci. Sjeam se da smo se ljubili, da smo s nje svlaili crvenu haljinu koja se ve bila zguvala, da smo se zatim dugo ljubili usporavajui pokrete kad bi krevet zakripao jer bismo se posramili, da me uzbuivala njezina kosa kad mi je padala na grudi i lice. To to o svemu govorim na nain bilo je ba tako, neka itatelje ne navede n a pomisao da smo bili svjesni ba svega ili da se sjeam svakog pojedinog trenutka. Zapravo, budui da sam bio pijan i pretjerano napet, svakoga od tih trenutaka donekle sam postajao svjestan tek kad bih ga doivio. elja da konano, bez ijedne sekunde odgode, doivim ono to sam godinama ekao, ushienje zbog toga to sam naao sreu na ovome svijetu i zanos koji sam trebao doivjeti u naem sjedinjenju pomijeali su sve te nae blaene trenutke koji bi naas bljesnuli, a naas nestali, preobraajui se u konani doivljaj. Kao da mi je, kao to to biva u snu, neto prolazilo kroz glavu bez moga nadzora, a ipak sam mislio da to svojevoljno doivljavam i usmjeravam onako kako elim. Sjeam se da smo se zavukli pod plahte i da je moje tijelo gorjelo kao plamen kad god bi dotaknulo njezino. Tako oaran, imao sam osjeaj da ponovo doivljavam mnoge male ivotne situacije iz onoga sretnog vremena od prije devet godina koje sam, i ne znajui, ve bio zaboravio. U meni su se sjedinile elja za sreom, koju sam godinama potiskivao, i osjeaj pobjede i ra dosti to smo dobili ono to smo eljeli (njene sam dojke cijele uzimao u usta); sve je to moj doivljaj inilo nejasnim, posve su mi se izmijeali tadanji trenuci, osjeaji i zadovoljstvo. Dok sam jednim dijelom uma mislio kako napokon imam Fusun, utio sam divljenje i njenost prema svemu njezinome, prema njezinim ljubavnim uzdasima, njezinom zagrljaju poput djejega, bljesku njezina barunastog tijela. U jednome asu sjela mi je u krilo; sjeam se jedinstvenog trenutka u kojemu smo, sretni i blaen i, pogledali jedno drugome u oi pri svjetlosti koja je postajala jaa kako se cestom pribliavao buni kamion (ustrajni zvuk njegova umornoga motora kao da nas je oponaao). Tada, neoekivano, zapuha jak vjetar, sve se u jednom asu zatrese, negdje u blizini zalupie se vrata, a lie na stablima zaumi kao da s nama dijeli tajnu. Modra svjetlost munje u daljini naas obasja sobu. Dok smo vodili ljubav sa eljom koja je sve vie rasla, mijeali su se naa prolost i budunost, naa sjeanja i sretni uit ak toga trenutka. Obliveni znojem i nastojei priguiti uzdahe, ili smo do kraja. Bio sam zadovoljan svijetom, ivotom, svime. Sve je imalo smisao, sve je bilo lijepo. Fusun se priljubila sasvim uza me i naslonila glavu na moj vrat, a ja sam zaspao udiui nj ezin lijepi miris. Mnogo kasnije sanjao sam razne prizore sree. Za posjetitelje Muzeja izloio sam isjeke iz toga sna. More koje sam usnio bilo je plavo kao u mome djetinjstvu. Sjeanja na vonju amcem kad smo poetkom ljeta odlazili u kuu na Suadije, na sretno vrijeme kad smo skijali na vodi, na predveerja kad smo ili u ribolov iz zabave, ispunjavala su me ugodnim nestrpljenjem. Olujno more iz sna kao da je budilo u meni onu sreu koju sam osjeao poetkom ljeta. Ugledao sam mekane oblake kako sporo plove nada mnom, jedan me je podsjetio na oca; vidio sam lau kako se polako gubi u oluji na otvorenu oceanu, nekakva crno bijela privienja koja su podsjeala na stripove iz djetinjstva, neke mrane, nejasne, ali zastraujue slike i sjeanja. Sve mi je to bilo nalik izgubljenim i ponovno pronaenim uspomenama. Pred oima su mi prolazili prizori Istanbula iz starih filmova, gradske ulice pod snijegom, crno-bijele razglednice. Ti prizori iz sna potvrivali su mi kako su osjeaj sree zbog toga to ivimo i uivanje dok promatramo svijet oko sebe posve neodvojivi. A onda snaan vjetar preleti preko mene oivljavajui sve te prizore. Osjetih hladnou na oznojenim leima. Listovi na bagre movu stablu njihali su se kao da bacaju Svjetlost na sve strane i ugodno su umjeli na vjetru. Kako je vjetar postajao jai, utanje lia i stabla pretvaralo se u prijetee fijukanje. Dugo je grmjelo. Huka je bila tako jaka da sam se probudio. Kako si lijepo spavao! ree Fusun i poljubi me. Koliko sam spavao? Ne znam. I mene je maloas probudila grmljavina. Jesi li se uplaila? upitah je, odmah je potom zagrlih i privukoh k sebi. Ne, nisam. Sad e poeti kia.

Naslonila je glavu na moje rame. Dugo smo tako leali u mraku i gledali kroz prozor nita ne govorei. Negdje u daljini neka bi modra i ruiasta svjetlost povremeno obasjala oblano nebo. Kao da buni kamioni i putnici u autobusima na putu IstanbulJedrene nisu primjeivali to udaljeno mjesto zahvaeno olujom, kao da smo jedino mi bili svjesni toga neobinog kutka svijeta . Prije nego to bi se zauo zvuk vozila koje prolazi cestom, u sobu bi doprla svjetlost njegovih udaljenih svjetala, u nijemoj tiini rasla na zidu desno od nas i obasjavala sobu. Kad bismo zauli zvuk motora, svjetlost bi mijenjala oblik i nestajala. Povremeno smo se ljubili. Onda smo opet gledali kako na zidu plee udaljena svjetlost izvana, kao kad se djeca igraju kaleido skopom. Nae ispruene noge dodirivale su se pod plahtom kao noge mua i ene. Najprije smo se milovali, polako i predano, ponovo otkriva jui jedno drugo. Sada je bilo mnogo ljepe i strastvenije voditi ljubav jer je prvo pijanstvo ve bilo prolo. Dugo sam ljubio njezine grudi i mirisni vrat. Sjeam se kako sam u ranim godinama odrastanja, kad sam postao svjestan kako je teko obuzdati mo elje, pomalo zadivljen i oaran, ovako razmiljao: ako je mukarac oenjen lijepom enom, vodi ljubav s njom po cijeli dan, i ne ostaje mu vremena ni za to drugo. Ta mi je djeaka misa o ba tada prola kroz glavu. Pred nama je bilo beskrajno mnogo vremena. Svijet je u p olumraku, a ipak blizu raja. Pri jakoj svjetlosti autobusa koji se pribliavao iz daljine vidio sam Fusunine privlane, medene usne i izraz na licu koji je pokazivao da je negdje daleko od ovoga svijeta. Kad se svjetlost izgubila, proivljavao sam taj osjeaj neko due vrijeme. Onda sam joj poljubio trbuh. Povremeno je cesta bila posve mirna. Tada smo mogli uti kako negdje u blizini cvri cvrak. Je li s neto vee udaljenosti do nas dopiralo kreketanje aba ili sam ja, svaki put kad bih dodirnuo Fusun, otkrivao njene zvukove svijeta koje dotad uope nisam primjeivao: um trave, duboko i prigueno huanje iz zemlje, nejasno disanje prirode? Ne znam. Dugo sam ljubio njezin trbuh i sporo prelazio usnama preko njezine barunaste koe. Kao to kormoran zaron i glavu u vodu i zadovoljno je izvadi, tako sam i ja svoju zaranjao u tamu i dizao na svjetlosti traei njezin pogled. U sobi je bio i jedan komarac koji mi se sputao na lea i ubadao me. Povremeno smo uli njegovo zujanje. Dugo smo, dugo vodili ljubav uivajui u tome to iznova otkrivamo jedno drugo. Kad god bismo u ljubavnome zanosu napravili isti pokret, uzbuenje zbog ponovnoga upoznavanja s njom ostajalo bi zauvijek i neizbrisivo upisano u jednome dijel u moga mozga. 1. Prvo sretno iskustvo bilo je ponovno doivjeti odreene samo njoj svojstvene pokrete koje sam otkrio volei se s njom etrdeset pet dana, 1975. godine, prije devet godina. U proteklih devet godina silno sam elio uti njezine uzdahe dok vodimo ljubav, vidjeti njean i nevin izraz njezina lica (vjee koje se skupljaju od usredotoenosti), ponovo osjetiti kako nam se - kao dijelovi kakvoga stroja - tijela spajaju dok je vrsto drim izmeu struka i bedara, osjetiti potpuni sklad naih udova i miia i, dok se ljubimo, vidjeti kako se njezine usne rastvaraju kao cvijet. 2. Bilo je puno malih stvari koje nisam prizivao u sjeanje jer sam ih bio zaboravio. One su me iznenadile kad sam ih ponovo zapazio kod Fusun i prisjetio ih se: znala je prstima obuhvatiti moja zapea i stisnuti ih kao klijetima. Bio sam zaboravio, ali sam se te noi i sjetio da su joj se u najveem ljubavnom zanosu oi znale naas zamutiti; da bi tada pogled uperila na neki predmet ili detalj u sobi (na sat na stolu ili na savijenu icu na stropu); da je vrsti stisak njezinih ruku znao polako poputati, zbog ega bih pomislio da se udaljava od mene, no ona bi me odjednom jo vre privukla k sebi. Ti mali i zaboravljeni pokreti i navike vratili su u stvarnost ovoga svijeta ljubavne trenutke o kojima sam devet godina ma tao i u snovima ih pretvorio u fantaziju. 3. Fusun je izvodila i neke nove pokrete kojih se nikako nisam mogao otprije sjetiti. Ti su me zbunjivali, zabrinjavali i izazivali ljubomoru. Znala mi je grubo zariti nokte u lea, na trenutak se zaustaviti u najljepem dijelu ljubavnoga ina i zamisliti se kao da mjeri jainu uitka ili vanost onoga to doivljava, umiriti se kao da je naas zaspala i tako leati neko vrijeme, ili m e ugristi za ruku ili za rame kao da mi eli nanijeti bol, a sve to govorilo mi je da ta Fusun nije nekadanja Fusun. Za onih etrdeset pet dana, koliko smo se prije devet godina puteno voljeli, ni jedne veeri nije ostala sa mnom i vodila ljubav. Voenje ljubavi u none sate bilo nam je neto novo, pa sam mislio da zbog toga opaam neke razlike. Meutim, u njenim odsjenim kretnjama i naglom povlaenju u sebe bilo je nekoga bijesa koji me je uznemiravao. 4. Postala je druga osoba. U toj novoj eni bila je Fusun koju sam upoznao i s kojom sam se volio kad joj je bilo osamnaest godina, ali kao da su minule godine uinile da iz nje izbiju mladice, kao na stablu izmeu pukotina kore. Neusporedivo vie volio sam Fusun koja je te veeri leala kraj mene negoli onu mladu djevojku otprije mnogo godina. Bio sam zadovoljan to su te godine prole i to smo oboje pametniji, iskusniji i zreliji. Velike kine kapi udarale su u prozor, a kad je zagrmjelo, poeo je pljusak. Zagrljeni, sluali smo kako hui. Onda sam zaspa o. Kad sam se probudio, kia vie nije padala, a Fusun nije bila kraj mene. Odijevala j e svoju crvenu haljinu. Ide u svoju sobu? upitah je. Nemoj ii, molim te. Potrait u bocu vode, ree. Puno smo pili. Uasno sam edna. I ja, rekoh. Ti ostani ovdje, vidio sam vodu dolje, na polici u restoranu. No dok sam ustajao, ona je ve otvorila vrata i tiho izala. Mislei da e se vratiti, zaspao sam ispunjen sreom.

79

P UT OV ANJ E N A D R UG ! SV IJ ET Kad sam se poslije nekoga vremena probudio, Fusun se jo nije bila vratila u sobu. Mislei da je otila k majci, ustao sam, p ogledao kroz prozor i zapalio cigaretu. Nije bilo svanulo; vani je bio mrak, nazirala se samo neka neodreena svjetlost. Kroz otvoreni prozor dopirao je miris vlane zemlje. Svjetlost neonskih svjetiljki na oblinjoj benzinskoj crpki i s natpisa Veliki hotel Semiramis zrcalila se na asfaltnoj cesti, na vlanim rubovima betonskih povrina i braniku naega chevroleta parkiranoga pred hotelom. Vidio sam da restoran u kojem smo veerali i zaruili se ima malen vrt s izlazom na glavnu cestu. Stolice i jastuii na njim a bili su mokri. Fusun je sjedila na vlanoj klupi. Osvjetljavala ju je kiljava svjetlost gole arulje koja se probijala kroz lie u kronji oblinje smokve. Bila mi je okrenuta bono. Puila je i ekala svitanje. Odmah se odjenuh i sioh k njoj. Dobro jutro, ljepotice moja, rekoh tihim glasom. Ne ree nita, samo mi kimnu glavom kao netko duboko zamiljen i shrvan brigama. Ugledah au s rakijom na stolici pokraj klupe. Dok sam uzimala vodu, vidjela sam otvorenu bocu, ree. Naas joj lice poprimi izra z koji me je podsjetio na pokojnoga gospodina Tarika. to bismo drugo trebali raditi nego piti u najljepe jutro na svijetu, rekoh. Na putu e biti vrue, cijeli emo dan spava ti u autu. Mogu li sada sjesti pokraj vas, gospoice? Vie nisam gospoica. Ne odgovorivi, sjedoh pokraj nje. Gledali smo krajolik pred sobom s rukom u ruci, kao da smo u kinu Saraj. Dugo smo utke gledali kako svie. U daljini su jo uvijek sijevale modre munje; naranasti oblaci izlijevali su kiu negdje na Balkanu. Cestom proe jedan meugradski autobus, remetei tiinu. Gledali smo stranja crvena svjetla sve dok se nisu izgubila u daljini. Iz pravca benzinske crpke tromo je dolazio prema nama crno- uhi pas prijateljski maui repom. Obian ulini pas, ni po emu poseban. Onjuio je najprije mene, potom Fusun, te stavio njuku u njezino krilo. Tebe je izabrao, rekoh. Fusun ne odgovori. Kad smo juer dolazili ovamo, tri puta je zalajao, rekoh. Vi ste neko vrijeme na televizoru drali figuricu istoga ovakvog psa, zar ne? I njega si ukrao. To nije bila kraa. Od poetka ste svi znali za to, i tvoja majka, i otac, svi. Jesmo. to su govorili? Nita. Otac se alostio. Mama se drala kao da je to neto posve nevano. A ja sam htjela postati filmska zvijezda. Postat e. Kemale, to to si sada rekao je la. Ni ti u to ne vjeruje, ree ozbiljno. To me doista ljuti. Sposoban si tako jednostav no izrei la. Zato? I sam zna da nikada od mene nee napraviti filmsku zvijezdu. Za tim vie i nema potrebe. Zato nema? Ako to doista eli, postat e. To sam godinama istinski eljela, Kemale. To dobro zna. Pas radosno poskoi prema Fusun. Isti je kao onaj s televizora. ukast je i ima crne ui, rekoh. to si uinio sa svim onim psima, eljevima, satovima, cigaretama? Sa svim tim? Meni je sve to bilo potrebno radi utjehe, rekoh malo razljuen. Sve je u Apartmanu Milosre, cijela zbirka. Ne stidim se pred tobom, draga moja. im se vratimo u Istanbul, sve u ti pokazati. Gledala me je smijeei se i njeno i podsmjeljivo, upravo onako kako moja pripovijest i postupci i zasluuju. Opet e sa mnom u garsonijeru? upita. Nema potrebe, rekoh ljutito ponavljajui njezine rijei. Tono. Sino si me prevario. Imao si me prije braka, oduzeo si mi najvee blago. Vie se ne mora oeniti. Tako mislite ti i tebi slini. Tono, rekoh napola srdito, napola aljivo. Devet sam godina ekao na to i patio sam zbog toga. Zato bih se sada enio? Jo uvijek smo se drali za ruke. Nagnuh se prema njoj i stra stveno je poljubih u usne, kako bih tu igru zavrio prije nego to postane odve ozbiljna. Fusun mi najprije uzvrati poljubac, potom odmaknu usne od mojih. Zapravo bih te eljela ubiti, ree i ustade.

Zato to zna koliko te volim. Nisam bio siguran je li ula te moje rijei. Moja pijana draga ljutita je odlazila ustrim korakom, snano udarajui potpeticama. Nije ula u hotel. Pas je iao za njom. Izaoe na glavnu cestu i krenue u smjeru Jedrena - Fusun naprijed, pas za njom. Popih ostatak rakije iz Fusunine ae (o tome sam godinama sanjao). Dugo sam gledao za njima. Mislio sam da Fusun ne mogu izgubiti iz vida zato to je cesta prema Jedrenama potpuno ravna kao da se prua u beskraj, a i stoga to se njezina crvena haljina vi djela sve jasnije kako je dnevna Svjetlost postajala jaa. No nakon nekoga vremena shvatih da vie ne ujem bat nje zinih koraka koji je dopirao iz ravnice. Malo zatim izgubio sam iz vida i crvenu mrlju koja je ila prema beskraju, ba kao na zavretku filmova kakve je snimao Jeilam. To me je uznemirilo. Uskoro ponovo ugledah crvenu toku. Moja srdita draga jo je hodala! Obuze me neopisiva njenost. Sav ostatak ivota provest u vodei ljubav s njom kao noas i prepirui se kao maloas. Ipak sam poelio svaati se s njom to manje, pridobiti njezino srce i usreiti je. Na putu Istanbul-Jedrene bilo je sve vie vozila. Ljudi nee ostaviti na miru lijepu enu u crvenoj haljini, koja sama ide du ceste. Nisam mogao dopustiti da se ala pretvori u neto drugo, te sjedoh u na Chevrolet 56 i krenuh za njom. Nakon jednoga i pol kilometra ugledah psa pod jednom plata nom. Sjedio je i ekao Fusun. Srce mi zalupa, usporih. Vidio sam vrtove, polja pod suncokretom, kuice u polju. Na ogromnome reklamnom panou pisalo je Rajica uzmi-probaj. Slovo o bilo je izbueno mecima pitolja koji su ispaljeni iz automobila; oito je ono bilo meta. Na rubovima rupa bila se uhvatila hra. Malo potom ugledah crvenu toku na obzoru i nasmijah se od sree. Kad sam joj se pribliio, us porih. Hodala je desnom stranom ceste. Jo uvijek je izgledala neraspoloeno, ljutito. Nije stala ni kad me je ugledala. Nagnuh se i otvorih desni pr ozor. Hajde, draga, ui da se vratimo, kasnimo. Nije odgovorila. Fusun, pred nama je dug put, vjeruj mi! Ja ne idem, vi idite! odgovori djetinjasto, ne usporivi. Vozio sam brzinom kojom je ona hodala i govorio joj iz auta: Fusun, pogledaj kako je svijet lijep, kako je samo predivan, rekoh joj. Kvariti ivot svaama i ljutnjom nema nikakva smisla. Ti nita ne razumije. to to? Zbog tebe, Kemale, nisam mogla ostvariti svoj cilj, ree. Doista sam htjela postati glumica. ao mi je. to znai ao mi jer ree, sad ve posve bijesno. Ponekad je automobil bio bri od nje, pa jedno drugo nismo mogli razumjeti. ao mi je, povikah jo jednom, mislei da me nije razumjela. Feridun i ti namjerno mi niste htjeli dopustiti da glumim. ali li zbog toga? Zar si doista htjela postati netko kao Kamilica ili kao pijane ene u Peluru? Ionako sam stalno pijana, ree. Uostalom, ja nikada ne bih postala to to su one. Ali vi ste se bojali da u postati slavna i napustiti vas, iz ljubomore ste me drali u kui! Fusun, i ti si se bojala sama krenuti tim putem bez jakoga mukarca uza se. to?! uzviknu. Doista je bila jako ljutita, osjetio sam to. Hajde, sjedni u auto. Veeras emo opet piti i razgovarati, rekoh. Jako te volim, jako. Pred nama je prelijep ivot. Ulazi u auto! Pod jednim uvjetom, ree ona na isti djeji nain na koji mi je prije mnogo godina kazala da joj kui donesem bicikl. Kojim? Da ja vozim. Bugarski policajci jo vie vole novac nego nai. Kau da esto zaustavljaju automobile. Ne, ne, rekla je. Hou voziti sada, do hotela. Smjesta zaustavih automobil, otvorih vrata i izaoh. Prelazei na drugu stranu auta, zgrabih Fusun i snano je poljubih. I ona mene zagrli, vrsto mi obavivi ruke oko vrata i naslonivi svoje lijepe grudi na moje. To me je oamutilo. Sjela je za upravlja. Usredotoeno je upalila motor, kao na naim prvim satovima vonje u parku Jildiz, lagano spustila runu konicu i krenula. Lijevi lakat naslonila je na otvoreni prozor kao Grace Kelly u fimu Uhvatite lopova. Polako je vozila traei mjesto gdje e se okrenuti. Pokuala je to uiniti ondje gdje blatnjavi seoski put izlazi na glavnu cestu, no nije uspjela. Automobil se zatrese i stade. Pazi na kvailo, rekoh joj. Uope nisi primijetio moje naunice, ree ona. Koje naunice? Pokrenula je automobil, vraali smo se. Nemoj voziti tako brzo! rekoh joj. Koje naunice? Na uima, ree ona napola odsutnim glasom kao da se budi iz narkoze.

Na desnome uhu imala je jednu od izgubljenih naunica. Je li je imala i dok smo vodili ljubav? Kako to nisam primijetio? Automobil je jurio. Uspori malo! povikah, ali je ona stisnula papuicu gasa do kraja. Negdje u daljini ukazao se na prijatelj pas: izlazio je na cestu kao da je prepoznao automobil i Fusun. Nadao sam se da e p as osjetiti da automobil ubrzava, da je Fusun dokraja stisnula gas i da e se maknuti u stranu, no on se nije micao. Jurili smo brzo, sve bre... Fusun je poela trubiti ne bi li se pas maknuo. U jednome trenutku skrenuli smo udesno, potom ulijevo, ali pas je jo uvijek bio pred nama. Ubrzo automobil uhvati pravac i nastavi posve ravno, kao jedrenjak kad povrati ravnoteu i pojavi se izmeu valova kad oluja stane. Samo to je to ravno bilo malo mimo puta... Shvatio sam da se ne vozimo prema hotelu, nego da se punom brzinom pribliavamo platani nedaleko od njega, uz cestu. Sudar je bio neizbjean. Duboko u sebi osjetio sam da smo stigli na sam kraj sree koju sam proivljavao i da je nastupilo vrijeme naega rastanka od ovoga lijepog svijeta. Jurili smo prema stablu. Do toga cilja do vela nas je Fusun. Osjeao sam to, moja se budunost vie nije razlikovala od njezine. Kamo god da smo ili, ili smo zajedno; propustili smo sreu na ovome svijetu. Doista teta, no to se inilo neizbjenim. Pa ipak, nagonski povikah Pazi! kao da Fusun ne vidi to nam se dogaa. Vikao sam poput ovjeka koji se eli probuditi iz komara i vratiti se u normalan ivot. Mislim da je Fusun bila malo pijana, ali joj moj povik da pazi uope nije bio potreban . Brzinom od sto pet kilometara na sat predavala nas je platani staroj stotinu pet godina, kao da je sasv im dobro znala to radi. Znao sam da je to na kraj.
Oev Chevrolet 56, star etvrt stoljea, punom je brzinom udario u platanu na lijevoj strani ceste.

Polje suncokreta koje se prualo iza platane i zgrada usred polja inili su malenu tvornicu u kojoj se proizvodilo ulje Batanaj; Keskinovi su ga godinama koristili u svojoj kuhinji. To smo primijetili i Fusun i ja, kratko prije udesa, dok je automobil jurio cestom. Nekoliko mjeseci poslije nesree naao sam Chevrolet u starome eljezu; to to sam dodirnuo svaki njegov dio, kao i snovi koje sam nekoliko godina poslije usnuo, podsjetili su me na to kako su se Fusunin i moj pogled susreli u trenutku poslije sudara. Fusun je shvatila da umire, a iz njezina posljednjeg pogleda, koji je trajao dvije-tri sekunde, proitao sam da ne eli umrijeti i da joj je vaan svaki trenutak ivota; preklinjala me da je spasim. A ja, mislei kako i sam umirem, samo sam se osmjehnuo svojoj lijepoj zarunici eljnoj ivota, ljubavi moga ivota, radostan to zajedno polazimo na pu t prema nekom drugom svijetu. Onoga to se potom dogaalo nisam se mogao sjetiti ni svih onih mjeseci koje sam proveo u bolnici, ni godinama poslije. Saznavao sam to od drugih ljudi, iz javnih glasila te od oevidaca koje sam pronaao kad sam nekoliko mjeseci poslije nesree otiao na mjesto dogaaja. Fusun je izdahnula est-sedam sekunda poslije udesa, u automobilu koji se zguvao kao limena kutija; upravlja joj se zabio u prsa, pa je svom snagom udarila glavom u prednje staklo. (U Turskoj je obveza vezivanja u automobilu na snazi tek otprije petnaest godina.) Prema zapisniku o nesrei koji ovdje izlaem, imala je frakturu lubanje, oteenje ovojnice mozga kojemu sa m se uvijek divio, i teku ozljedu vrata. Osim slomljene prsne kosti i ogrebotina od komadia stakla na elu, nije bilo drugih vidljivih ozljeda na njezinu lijepom tijelu, tunim oima, prelijepim usnama, velikome, ruiastom jeziku, barunastim obrazima, vrstim ramenima, svilenkastoj koi njezina vrata, grudima i trbuhu, na dugim nogama, stop alima koja su me nasmijavala kad god bih ih vidio, na dugim, tankim rukama boje meda, na madeima i svijetlim dlaicama na njenoj svilenoj puti, na oblim bedrima i u njenoj dui od koje se nisam htio nikada odvojiti.

80

P OS LIJ E NE S RE E Sada, na dvadeset sedmu godinjicu, koliko je u meuvremenu prolo od nesree, elim se samo ukratko osvrnuti na sve i time zavriti svoju pripovijest. Udes sam preivio zato to sam bio otvorio prozor kako bih razgovarao s Fusun, i to sam prije nesree intuitivno pruio ruku van. Od udarca sam zadobio manje krvarenje u mozgu i ozljedu modanog tkiva. Pao sam u komu. Vozilo hitne pomoi odvezlo me je u Istanbul, gdje su me na Medicinskom fakultetu na api prikljuili na respirator. U bolnici sam leao na odjelu za intenzivnu skrb. Prvoga mjeseca nakon nesree nisam mogao govoriti. Nisam se mogao sjetiti rijei, svijet je za mene stao. Nikada neu zaboraviti kako su me tijekom posjeta majka i Berin gledale suznim oima dok sam leao s cjevicom u ustima. I Osman je bio blag prema meni, iako bi mu se na licu katkad pojavio izraz prijekora. To to su me prijatelji Zaim, Tajfun i Mehmet, ba kao i Osman, gledali pomalo prijekorno, a pomalo suutno, dugovao sam policijskom zapisniku u kojemu stoji da je nesreu prouzroio voza u pijanu stanju (pas nije spomenut), kao i novinama koje su vijest predoile djelomice kao skandal. I unato tome, zaposlenici Satsa - ta bili su puni potovanja prema meni, ak su suosjeali sa mnom. est tjedana poslije u terapiju su ukljuili hodanje. Bio je to osjeaj kao da iznova uim hodati i iznova zapoinjem ivot. U

tom sam novom ivotu stalno mislio na Fusun. Meutim, moje misli vie nisu bile pod nadzorom moje volje kao neko i nisu se odnosile na budunost; Fusun je postala dio moje prolosti i uspomena. To je bilo vrlo tuno jer vie nije znailo da patim za njom i elim je, nego da saalijevam samoga sebe. Ideja o Muzeju javila mi se negdje izmeu razmiljanja i sjeanja, izmeu b oli zbog gubitka i znaenja toga gubitka. itao sam pisce poput Prousta i Montaignea mislei da u u njihovim djelimamai utjehu. Dok sam veerao s majkom sjedei joj suelice (uti je vr stajao izmeu nas), odsutno sam zurio u televizor. Majka je Fusuninu smrt izjednaila s oevom: obo je smo izgubili osobe koje volimo, pa smo imali jednako pravo biti mrzovoljni i time kanjavati ljude oko sebe. Usto, nakon te dvije smrti preostala nam je rakija i tajni svijet koji je svatko od nas nosio u sebi; taj svijet nismo uvijek mogli sauvati u seb i, nekada je izbijao na vidjelo. Majka je to drugo znala kontrolirati, a ja sam elio sve ispriati. Prvih mjeseci poslije izlaska iz bolnice ta mi se elja javljala kad god bih otiao u Apartman Milosre, sjeo na krevet na ko jem sam vodio ljubav s Fusun i, puei, gledao predmete pred sobom. Imao sam osjeaj da e moja bol postati laka ako ispripovijedam priu. Zbog toga sam trebao izloiti svoju zbirku. Silno sam elio prijateljski porazgovarati sa Zaimom. Ali od Kopilana Hilmija uo sam u sijenju 1985. da je Zaim vrlo sretan sa Sibel i da oekuju dijete. Kopilan Hilmi mi je takoer ispriao da Nurdihan i Sibel vie nisu prijateljice zbog nekoga posve nevanog razloga. Nisam odlazio u nove restorane i klubove u koje su odlazili ljudi iz Foajea i Garae, zbog toga to me je m oja pripovijest isuvie opsjedala, to sam u svaijem pogledu vidio samo Fusun, i to nisam htio da o meni govore kao o potiteno m, izgubljenom ovjeku. Kad sam prvi i posljednji put otiao u novo - otvoreni amdan, kamo su svi izlazili, ponaao sam se pomalo usiljeno kako bih ostavio dojam veselog ovjeka; smijao sam se, alio i zadirkivao ostarjelog konobara Taj ara, koji je onamo preao iz Pelura, no to je dovelo do toga da se o meni poelo govorkati kao o ovjeku koji se konano rijeio cure. Jednoga sam dana na Niantau sreo Mehmeta. Dogovorili smo se da jednom odemo na Bospor na veeru, kao dva mukarca. Restorani na Bosporu vie nisu bili mjesta na koja se izlazi u posebnim prigodama; onamo se odlazilo svake veeri. Mehmet je shvatio to me zanima, pa mi je najprije ispriao to rade nai stari prijatelji. Kazao mi je kako su on i Nurdihan ili na Uludag s Tajfunom i njegovom enom Figen; kako je Faruk (onaj Faruk kojeg smo Fusun i ja susreli na plai na Sarijeru), koji ima dugov e u dolarima, ustvari bankrotirao poslije inflacije, no da odgaa potpuni krah zaduujui se kod banaka; kako se vie ne via sa Zaimom i Sibel zato to Sibel i Nurdihan vie nisu prijateljice, iako izmeu njega i Zaima nema nikakvih razmirica. Premda o tome nita nisam pitao, rekao mi je kako Sibel misli da je Nurdihan odve staromodna, kako joj je prigovarala to u nonim klubovima slua turske pjevae kao to su Muzejen Senar i Zeki Muren, i to posti (nasmijeivi se, upitao sam: Zar Nurdihan posti?). Odmah sam osjetio da to nisu pravi razlozi zahladnjenja izmeu dviju starih prijateljica. Mehmet je mislio da u se poeljeti vratiti starome ivotu te me je htio privui na svoju stranu, ali nije imao pravo. est mjeseci poslije Fusunine sm rti bio sam posve siguran da se tome ivotu i tome svijetu ne mogu vratiti. Nakon malo rakije Mehmet mi je priznao da mu Nurdihan poslije poroaja vie nije privlana kao prije, iako je jako voli i potuje (sada je taj drugi osjeaj postao vaniji). Doivio je s njom pravu ljubav, oenio se, i nakon roenja djeteta sve se vratilo na staro, a on se vratio svojim starim navikama. Ponekad je sm odlazio u novootvorene restorane, a ponekad s Nurdihan; dijete su ostavljali kod njegove majke. Da bi me oraspoloio i zabavio, odluio mi je po kazati nove restorane, klubove i barove, kamo odlaze bogatai koji se vole pojavljivati na takvim mjestima, pa me je odveo u nove gradske etvrti. Jedne veeri pridruila nam se i Nurdihan. U novome i velikom naselju, koje je izgraeno za samo godinu dana iza etvrti Etiler, jeli smo neto smijeano to nam je bilo ponueno kao ameriki specijalitet. Nurdihan nije spominjala Sibel, a nije me pitala ni kako se osjeam poslije Fusun. Rekla je samo jednu stvar koja me je dirnula u srce: usred veere, bez ik akva povoda rekla je kako osjea da u jednoga dana biti sretan. I te su mi njezine rijei nagovijestile da je ivot preda mnom zatvorio vrata koja vode do sree. Mehmet je bio onaj stari Mehmet, a s Nurdihan kao da sam se tek upoznao; kao da su u nepovrat otile tolike zajednike uspomene. Jedan dio uma govorio mi je kako taj osjeaj imam zbog ozraja u restoranu u kojemu smo bili, a i zbog novih gradskih ulica, koje nimalo nisam volio. Te nove ulice i udna betonska naselja, kojih je svakim danom u Istanbulu bilo sve vie, uvrivali su osjeaj koji mi se javio odmah poslije izlaska iz bolnice - da se nakon Fusunine smrti Istanbul pretvorio u neko posve drugo mjesto. Sada mogu rei da je to bio najjai osjeaj koji me je pripremao za duga putovanja koja e potrajati godinama. Samo kod tete Nesibe imao sam dojam da je Istanbul onaj stari grad koji sam volio. Jedne veeri poslije moga prvog posjeta, k ad smo se zajedno isplakali, teta Nesibe je posve izravno rekla da mogu otii na kat i pogledati Fus uninu sobu, da mogu pregledati sve to elim i kako elim, i uzeti za sebe ono to hou. Prije nego to sam se popeo na kat, uinio sam neto to je neko Fusun i meni bio svojevrstan ritual: priao sam krletki i pogledao ima li Limun vode i hrane. Sjeanje na zajednike veere, razgovore uz televiziju i ivot koji smo za istim stolom dijelili osam godina teti Nesibe je natjeralo suze na oi. Suze... Tiina... Budui da nam je oboma bilo teko prisjeati se Fusun, nastojao sam, koliko sam mogao, skr atiti formalnosti prije odlaska u Fusuninu sobu. Jednom u dva tjedna odlazio sam u kuu na ukurdumi pjeaei preko Bejoglua, i utke veerao s tetom Nesibe, zurei u televizor i nastojei ne spomenuti Fusun. Pozabavio bih se Limunom, koji je sve vie st ario i sve manje pjevao, i pogledao bih Fusunine slike; potom bih, izgovarajui se da idem oprati ruke, otiao na kat, uao u Fusuninu sobu (srce bi

mi sve jae udaralo), otvarao ormare i pretince i gledao stvari u njima. U pretincima ormaria u svojoj maloj sobi Fusun je uvala sve to sam joj godinama donosio kad sam naveer dolazio, sve eljeve, etke za kosu, ogledalca, broeve u obliku leptira, naunice, pisma koja sam joj slao po Dejdi. Emocionalno su me iscrpljivale stvari koje sam pronalazio u njezinoj ladici: rupii (posve sam bio zaboravio da sam joj ih poklonio); arape koje su davali na tomboli; drveni gumbi, za koja sam mislio da smo ih kupili njezinoj majci; ukosnice (i igraku Mustang koju joj je poklonio gospodin Turgaj); ljubavna pisma koja sam joj pisao i slao po Dejdi. Zbog toga nisam mogao ostati due od pola sata pred ormarom i ladicom, koji su jako mirisali na Fusun. Katkad sam sjedao na rub kreveta i odmarao se puei; katkad sam, da ne bih zaplakao, zurio van s prozora ili s jednoga od balkona na kojima je Fusun slikala ptice, a katkad sam uzimao i nosio sa sobom dvije-tri stvari, arape ili ealj. Naposljetku sam shvatio da moram na jednome mjestu sabrati sve predmete koji me podsjeaju na Fusun, i to one koje sam odnosio tijekom devet godina, u poetku nesvjestan da ih skupljam, kao i one iz njezine sobe, pa ak i sve predmete iz kue, no jo nisam znao na kojem e to mjestu biti. Odgovor na to pitanje pronaao sam tek na putovanjima, kad sam poeo posjeivati male muzeje diljem svijeta. Jedne snjene zimske veeri 1986. opet sam poslije veere pregledao broeve u obliku leptira, naunice i druge ukrase koje sam godinama uzalud poklanjao Fusun. U jednome kutu katulje ugledao sam obje naunice s leptirom i slovom F koje je Fusun imala u vrijeme nesree; godinama je govorila da je jednu od njih izgubila. Uzeo sam naunice i siao. Teta Nesibe, rekoh, ove su naunice ponovo stavljene u Fusuninu kutiju za nakit. Dragi Kemale, sve to je Fusun imala onoga dana na sebi, crvenu haljinu, cipele i ostalo, bila sam maknula da se ti ne alosti. Sad sam sve stavila na svoje mjesto, i ti si to odmah primijetio. Je li imala obje naunice? Moja je draga ki one noi u hotelu, prije nego to je otila k tebi, moda htjela spavati u naoj sobi. Ali, odjednom je iz torbe izvadila te naunice i stavila ih. Ja sam se pretvarala da spavam i pustila je na miru. Nita joj nisam rekla. Htjela sam da konano budete sretni. Preutio sam joj da je Fusun rekla kako je njezina majka zakljuala vrata. Kako to da nisam primijetio naunice dok smo vodili ljubav? Umjesto toga, upitao sam neto drugo: Teta Nesibe, prije mnogo godina, kad sam prvi put doao k vama, rekao sam da sam jednu od tih dviju naunica zaboravio u kupaonici na katu, ispred ogledala. I pitao sam vas znate li to je s njom. Uope se ne sjeam. Nemoj me opet rasplakati takvim pitanjima. Namjeravala je u Parizu staviti neke naunice i iznenaditi te, tako neto je rekla, ali koje naunice, to ne znam. Draga moja Fusun, toliko je eljela otii u Pariz. Teta Nesibe poe plakati, a potom se ispriavala zbog toga. Sljedeega dana rezervirao sam sobu u Htel du Nord. Naveer sam majci rekao da idem u Pariz i da e mi putovanje dobro doi. Dobro je da ide, rekla je majka. Pozabavi se malo poslovima i Satsatom. Ne bi sve trebalo pripasti Osmanu.
-

81

MU ZEJ NE VIN OST I

Majci nisam rekao da ne idem u Pariz radi posla. Jer, da me je pitala zato idem, ne bih joj znao tono odgovoriti. Ni sm nisam elio znati radi ega idem. Na putu do aerodroma mislio sam kako je moje putovanje ispunjavanje nekoga zavjeta, neto kao iskuplji vanje grijeha zbog toga to nisam primijetio Fusunine naunice. Ali im sam sjeo u avion, shvatio sam da sam na put krenuo iz dva r azloga: da bih zaboravio i da bih sanjario. Na svakome uglu u Istanbulu bilo je mnotvo znakova koji su me podsjeali na nju. Jo dok je avion bio u zraku, primijetio sam da izvan Istanbula mogu razmiljati o Fusun i svojoj pripovijesti mnogo dublje, kao o cjelini. U Istanbulu sam Fusun i svoju opsesiju nosio u sebi, a u avionu sam ih mogao vidjeti odvojene od sebe. Istu duboku utjehu osjetio sam dok sam polako i mirno obilazio muzeje. Ne govorim o velikim muzejima poput Louvrea i Beaubourga, u kojima je mnogo posjetitelja, nego o malim, slabo posjeenim muzejima, na kakve sam u Parizu esto nailazio, i o zbirkama koje nitko ne gleda. Osjeao sam se vrlo dobro obilazei mjesta kao to su Muzej Edith Piaf, koji je otvorio njezin oboavatelj i u koji sam mogao ui tek nakon to sam najavio posjet (ondje sam vidio etke za kosu, eljeve, medvjedie), ili Muzej policije, u kojemu sam proveo cijeli dan, ili pak Muzej Jacquemart-Andr, u kojemu su slike i predmeti izloeni na posve osobit nain. Nastojao sam u nekoj stranjoj prostoriji izmaknuti pogledima muzejskih slubenika koji su me nadzirali i pratili bat mojih koraka. Izvana su dopirali zvukovi velikoga grada, prometa i graevinskih strojeva, a ja sam se osjeao kao u nekome sasvim drugome svijetu, premda sam bio tako blizu grada i guve; osjeao sam da mi taj posebni svijet svojim ozrajem bezvremenosti ublaava tugu, i u njemu sam nalazio utjehu. Zahvaljujui toj utjehi, ponekad sam osjeao da u i ja biti u stanju okupiti svoju zbirku oko jedne pripovijesti, i tada sam , sretan, umiljao kako u otvoriti muzej i u njemu izloiti predmete koji su pripadali Fusun, kao i svoj ivot koji su svi, a ponajvie majk a i brat,

smatrali uludo protraenim. U Muzeju Nissima de Camondoea, u koji sam otiao znajui da je njegov utemeljitelj Levantinac istanbulskoga porijekla, palo mi je na pamet da bih i ja posve lijepo mogao izloiti tanjure Obitelji Keskin, njihov pribor za jelo ili svoju zbirku soljenki koj u sam skupio za sedam godina. Ta me je zamisao ohrabrila. Obilazei Potanski muzej, palo mi je na um da bih mogao izloiti pisma koja je Fusun pisala meni i ona koja sam ja pisao njoj, a u Malome muzeju izgubljenih stvari dobio sam ideju da izloim sve to sam skupljao i to me podsjealo na Fusun, na primjer, zubalo gospodina Tarika, prazne kutije lijekova i raune. U Muzeju Mauricea Ravela, otvorenom u njegovoj kui izvan grada, do kojega sam se taksijem vozio sat vremena, vidio sam skladateljevu etkicu za zube, alice za ka vu, ukrasne figurice, lutke, igrake; zamalo su mi suze navrle na oi kad sam ugledao krletku od drveta i u njoj drvenoga slavuja namjetenoga kao da pjeva, to me je smjesta podsjetilo na Limuna. Dok sam obilazio te muzeje u Parizu, nisam se sramio zbog svoje zbirke u Apartmanu Milosre. Od skupljaa koji se srami prikupljenih stvari polako sam se preobraavao u ponosnog kolekcionara. Nisam odmah bio svjestan tih promjena u svojoj dui, samo sam osjeao da postajem sretan im uem u muzej, i mislio sam kako u svoju pripovijest uspjeti ispriati uz pomo predmeta. Jedne ve eri, dok sam u baru Htel du Nord pio i gledao strance oko sebe, osjetio sam kako, poput svakoga Turina koji se zatekne u inozejnstvu (i koji je k tome obrazovan i imuan), zamiljam to Europljani misle i to bi uope mogli misliti o meni, o nama, Turcima. Poslije sam se pitao kako bih nekome tko ne poznaje Istanbul, Nianta i ukurdumu, ispriao to osjeam prema Fusun. Ui vio sam se u ulogu ovjeka koji je otiao u neku daleku zemlju i ondje proveo nekoliko godina; kao da sam ivio na Novom Zelandu, meu tamonjim stanovnitvom, promatrao ljude dok rade, dok se odmaraju i zabavljaju (dok razgovaraju uz televi ziju), i kao da sam se za to vrijeme zaljubio u neku djevojku. Moja zapaanja o toj zemlji bila bi neodvojiva od ljubavi koju sam doivio. Proivljenim sam godinama mogao pridruiti neki smisao samo ako, poput antropologa, izloim predmete koje sam sakupio: pribor za jelo, ukrase, odjeu, slike. Posljednjih dana boravka u Parizu otiao sam u Muzej Gustavea Moreaua zato to Proust sa simpatijama govori o tom slikaru. Imao sam na umu slike ptica koje je Fusun naslikala i nakanu da iskoristim vrijeme. Nisu mi se dopale Moreauove pomalo ukoene pov ijesne slike izraene u klasinome stilu, ali mi se svidio muzej. Slikar Moreau obiteljsku je kuu, u kojoj je proveo najvei dio ivota, darovao za muzej u kojem e poslije njegove smrti biti izloene tisue njegovih djela. Tako je kuu, koja je bila odmah pokraj njegov a velikog, dvokatnog ateljea, ovjekovjeio kao muzej osjeaja jer su uspomene dale znaenje svakome predmetu u tom prostoru. Hodajui praznim sobama njegove kue-muzeja, u kojoj su drijemali uvari, a svi parketi kripali, proimao me je osjeaj koji bih gotovo mogao nazvati vjerskim zanosom. (U sljedeih dvadeset godina taj sam muzej posjetio jo nekoliko puta, i svaki sam put imao isti osjeaj pobonosti dok sam polako prolazio kroz njegove prostorije.) im sam se vratio u Istanbul, posjetio sam tetu Nesibe. Nakon to sam joj ukratko ispripovijedao o Parizu i muzejima, za vee rom sam joj poeo govoriti o svojoj zamisli. Teta Nesibe, vi znate da sam ja godinama uzimao predmete iz ove kue i odnosio ih sa sobom, kazao sam joj s mirom boles nika koji se konano moe smijeiti dok govori o bolesti koju je pobijedio. Sada elim kupiti ovu kuu. Kako to? Prodajte mi ovu kuu sa svim stvarima u njoj. A to u ja onda? Nastavili smo govoriti o tome napola u ali, napola ozbiljno. U ovoj kui napravit u neto za uspomenu na Fusun, rekoh joj ljubazno. Rekao sam teti Nesibe da e biti nesretna kad u toj kui bude potpaljivala vatru za samu sebe. Rekao sam i to da ne mora napustiti kuu ako ne eli. Teta Nesibe zaplakala je zbog svo ga samakog ivota. Rekao sam joj da sam za nju naao vrlo lijep stan na Niantau, u Ulici Kujulu bostan, gdje su prije stanovali. U kojoj zgradi? upitala je. Mjesec dana poslije kupili smo teti Nesibe velik stan na naj ljepem mjestu u Ulici Kujulu bostan, malo podalje od kue u kojoj su neko stanovali (tono preko puta duana strica Mizerije, koji je prodavao duhan i novine, i pipkao djevojice). Teta Ne sibe mi je prepustila kuu na ukurdumi, ukljuujui donji kat i sve stvari. Moj prijatelj odvjetnik, koji je vodio Fusunin razvod, predloio mi je da kod biljenika sastavim i ugovor za stvari. I to smo uinili. Teta Nesibe nije se nimalo urila preseliti u novu kuu na Niantau. Uz moju pomo je polako, kao djevojka koja sprema stvari za udaju, kupovala pokustvo za novi stan, postavljala svjetiljke, no svaki put kad bismo se vidjeli, s osmijehom bi mi rekla da nikako ne moe napustiti kuu na ukurdumi. Kemale, govorila je, ja se ne mogu odvojiti od ove kue i od uspomena. to emo? Onda emo, teta Nesibe, ovu kuu pretvoriti u prostor u kojem emo izloiti svoje uspomene, rekao sam. Kako sam odlazio na sve dua putovanja, tetu Nesibe viao sam sve rjee. A ni sm jo uvijek nisam znao to kanim napraviti s kuom i stvarima u njoj, kao i sa svim onim to je pripadalo Fusun, a to nisam imao snage ni gledati. Prvi boravak u Parizu posluio mi je kao uzor za sva moja kasnija putovanja. Kad bih doao u novi grad, najprije bih se smjestio u neki stari, ali ugodni hotel u sreditu grada, u kojem bih rezervirao sobu jo iz Istanbula. Potom bih posjetio sve va nije muzeje o kojima bih unaprijed prikupio podatke iz knjiga i gradskih vodia, svakodnevno i bez urbe, kao marljivi uenik koji bez greke radi domau zadau. Obiao bih sajmove starih stvari, antikvarnice, trgovine ukrasima i drugim sitnicama, i kupovao soljenke, pepeljare, otvarae za

boce, iste onakve kakve su u svojoj kui imali Keskinovi, te druge predmete koji bi mi se svidjeli. U kojem god dijelu svijeta bio, u Rio de Janeiru, Hamburgu, Bakuu ili Lisabonu, odlazio bih u vrijeme veere u udaljene gradske e tvrti i dugo hodao sporednim ulicama provirujui kroz otvorene prozore kako bih vidio unutranjost, Obitelji koje veeraju pred televizorom, pripremanje veere u kuhinjama koje su, kao u Fu- suninoj kui, bile spojene s blagovaonicom, djecu, oeve, mlade udane ene i njihove mueve koji ne ulijevaju nadu, pa i ponekoga dalekog roaka, zaljubljenoga u djevojku u kui. Ujutro bih bez urbe dorukovao u hotelu, potom bih na uli cama i u kavanama kratio vrijeme dok se ne otvore mali muzeji, poslao bih razglednice majci i teti Nesibe, nastojao iz mjesnih novina doznati to se zbiva u svijetu i Istanbulu, i kad bih doekao jedanaest sati, vedro bih, s biljenicom u ruci, zapoinjao posjete muzejima. U prostorijama Muzeja grada Helsinkija, u koji sam uao jednoga hladnog, kinog jutra, naiao sam na stare boice lijekova, kakve sam naao u ladicama gospodina Tarika. Obilazei u francuskome gradiu Cazellesu u blizini Lyona jednu bivu tvornicu eira pretvorenu u muzej (prostorije su zaudarale na plijesan), ugledao sam iste eire kakve su nosili otac i majka. Gledajui pilove karata, prstenje, ogrlice, ahovske figure i uljane slike u Dravnome muzeju Wrttemberg u Stuttgartu, smjetenome u kuli stare tvrave, ushieno sam pomislio kako predmeti koji su pripadali Keskinovima i ljubav koju osje am prema Fusun zasluuju da budu jednako sjajno i otmjeno izloeni. U Muzeju parfema u gradu Grasseu (svjetskome sreditu mirisa) u junoj Francuskoj, nedaleko od Sredozemnog mora, proveo sam cijeli dan nastojei se sjetiti Fusunina mirisa. Rembrandto va slika Abra- hamova rtva, koju sam vidio u Staroj pinakoteci u Miinchenu, gdje mi se stubite toliko svidjelo da sam u svome muzeju poslije dao napraviti isto takvo, podsjetila me je na znaenje te prie - rtvovati neto to nam je vrlo vano i vrijedno, ne oekujui nita zauzvrat - kao i na to kako sam prije mnogo godina priao Fusun tu priu. U Muzeju romantizma u Parizu dugo sam gledao upalja, nakit, naunice i vlasi privrene na papir, koji su p ripadali George Sand, i od svega me toga podilazila jeza. U Povijesnome muzeju koji kazuje priu o gradu Gteborgu strpljivo sam sjedio pred porculanskim predmetima i tanjurima koje je nabavila Istonoindijska kompanija. U oujku 1987., na prijedlog kol skoga prijatelja koji je radio u turskoj ambasadi u Oslu, otiao sam u mali Gradski muzej u Breviku. Kako je bio zatvoren, a ja sam svakako elio vidjeti tristogodinju potu, fotografski studio i staru ljekarnu, vratio sam se u Oslo. Prenoio sam i sljedeega dana ponovo otiao u gradi Brevik. Muzej pomorstva u Trstu, smjeten u zgradi bivega zatvora, dao mi je ideju da uz predmete kojima sam bio opsjednut izloim i model nekoga od brodova (na primjer Kalendera) koji plove Bosporom jer me ta plovila ne izrecivo mnogo podsjeaju na Fusun. U Hondurasu, koji mi je zadao puno briga dok nisam dobio vizu, u gradu La Ceibi na ka- ripskoj obali posjetio sam Muzej leptira i kukaca. Dok sam hodao s turistima u bermudama, zamiljao sam kako bih mogao izloiti nakit koji sam godinama kupovao Fusun, i to onako kao to su ondje bili izloeni pravi leptiri, te kako bih tu svoju zbirku mogao proiriti uzorcima komaraca, muha i drugih kukaca iz kue Keskinovih. Osjeao sam ponos kad sam vidio da sam za osam godina sakupio mnogo veu zbirku opuaka od one koja je izloe na u tek otvorenome Muzeju duhana u Parizu. Sjeam se da sam jednoga lijepog proljetnog jutra u prozranim prostori jama Muzeja-ateljea Paula Czannea u Aix-en-Provenceu s beskrajnom sreom i divljenjem gledao sve - police, kuhinjski pribor, svakodnevne predmete... Dok sam obilazio Ruckoxovu kuu pretvorenu u uredan, lijepo odravan muzej u Antwerpenu, jo sam jednom shvatio da prolost postoji u predmetima kao njihov duh, i da u malim muzejima, nekadanjim kuama, osjeam neku lje potu, neku utjehu koja me vezuje za ivot. Pitao sam se bih li trebao otii u Be, u Freudov muzej, i ondje pregledati veliku zbirku starih stvari i kipova slavnoga lijenika kako bih lake prihvatio i zavolio svoju zbirku u Apartmanu Milosre, i kako bih je bez ustezanja s pon osom mogao pokazati drugima. Kad god bih za svojih prvih putovanja otiao u London, posjetio bih Muzej grada Londona s namjerom da vidim staru brijanicu, moda i zbog toga to sam se zaelio brice Basrija ili Brbljavoga Devada u Istanbulu. U Muzej Florence Nightingale, koji je smjeten u jednoj bolnici u Londonu, otiao sam ne bih li vidio neku sliku ili predmet iz Istanbula, gdje je poznata medicinska sestra neko vri jeme boravila poslije Krimskoga rata. Nisam naao nita to podsjea na Istanbul, ali jesam jednu ukosnicu kakvu je imala Fusun. U Muzeju vremena, smjetenom u staroj palai u francuskome gradu Bezansonu, razmiljao sam o muzejima i vremenu dok sam meu brojnim satovima oslukivao duboki mir muzeja. Razgledajui minerale, fosile, medaljone, novie i druge starine u velikim i starim drvenim vitrinama u Muzeju Teyler u nizozemskome gradu Haarlemu, pomislih kako u u trenutku nadahnua moi rei to mi to u tiini muzeja prua utjehu, a mome ivotu smi sao, no u taj mah nisam uspio izraziti to me vee za te prostore, kao to ni ljubav nisam znao izraziti u pravome trenutku. Istu sam sreu osjetio u Madrasu, u Muzeju Fort St. George, prvoj engleskoj utvrdi u Indiji; dok sam ondje gledao pisma, ulja na platnu, novanice i predmete iz svakodnevnoga ivota, nad mojom glavom, toplim zrakom prezasienim vlagom, kruio je veliki leptir. Pomisao da razlog mome osjeaju sree u muzejima, osim izloaka, moe biti i ravnotea postignuta dobrim rasporedom slika i predmeta, prvi put mi se javila u Muzeju Castelvecchio u Veroni dok sam se penjao stubitem i gledao kako svjetlost pada na skulpture obavijajui ih kao svila, to je bila zasluga arhitekta Carla Scarpe. Ali, kolekcija Muzeja predmeta u Berlinu, koja je neko vrijeme bila udomljena u zdanju Martina Gropiusa, a potom ostala bez krova nad glavom, pokazala mi je da i posve suprotan pristup moe biti ispravan. Ondje sam naime shvatio da se, inteligentno i s neto ironije, moe skupljati ba sve, da trebamo skupljati sve to volimo i to ima neke veze s onim to ili koga volimo te da, ak i kad nemamo svoju zgradu ili muzej, poezija zbirke koju stvaramo tim predmetima postaje dom. Kad sam u Galeriji Uffizi u Firenci ugledao Caravaggiovo djelo rtvovanje Izaka, najprije su mi se oi ovlaile to tu sliku ne gledam skupa s Fusun, a onda mi je slika pokazala kako je pouka koju treba izvui iz prie o Abrahamu ova: ono to volimo moe biti nadomjeteno neim drugim. Zbog toga sam bio jako vezan za Fusunine predmete i zbog toga sam ih godinama skupljao. U Muzeju Sir Johna Soanea, koji bih posjetio svaki put kad bih doao u London, uivao sam u njegovu prenatrpanome prostoru i divio se nainu na koji su slike izloene. U tome sam muzeju zn ao sa-

tima sjediti sam u nekome kutu i, sluajui zvukove oko sebe, zamiljati kako u jednoga dana i ja izloiti Fusunine predmete, a moja e mi se draga smijeiti s neba. Pritom sam osjeao sreu. No tome to zapravo mogu uiniti sa stvarima koje su mi ostale od Fus un, najbolje me je pouio najvii kat Muzeja Frederica Marsa u Barceloni, gdje su izloene naunice, ukosnice, narukvice, ogrlice, broevi, torbe, rupii, boice parfema, lepeze, pilovi karata, kljuevi. Toga osjeaja sjetio sam se u Muzeju ruka vica na Manhattanu, na svome prvom putovanju Amerikom, koje je trajalo due od etiri mjeseca, i na kojem sam obiao stotinu sedamdeset tri muzeja. Dok sa m bio u Muzeju jurske tehnologije u Los Angelesu, prisjetio sam se jezovita osjeaja koji me pratio u nekim privatnim muzejima, osjeaja da cijelo ovjeanstvo ivi u jednome vremenu, a da sam se ja zaustavio u nekom posve dru gom. U Muzeju Ave Gardner u gradu Smithfieldu, Sjeverna Karolina, gdje sam ukrao lijepu sliku na kojoj slavna glumica reklamira porculanski servis za jelo, gledajui fotografiju male Ave iz kolskih dana, njezine spavaice, rukavice i izme, u jednome sam trenutku osjetio tako silnu enju za Fusun da sam htio prekinuti putovanje i vratiti se u Istanbul. Sjeam se da sam se jo jednom poelio vratiti kui nakon to sam dva dana proveo u nastojanju da vidim zbirku limenki piva i osvjeavajuih napitaka u Muzeju reklama i ambalae pia u blizini Nashvillea. Muzej je otvoren upravo dok sam boravio ondje, no poslije su ga zatvorili. Ipak nisam prekinuo put ovanje. No pet tjedana poslije konano sam se odluio vratiti kui kad sam u jednome drugom muzeju, koji e kasnije zatvoriti, u Muzeju tragedija u povijesti Amerike u gra du St. Augustineu na Floridi, vidio poniklane brojanike i zahrale olupine buicka iz 1966. u kojemu je smrtno stradala Jayne Mansfield, poznata filmska glumica iz ezdesetih godina. Shvatio sam da pravi kolekcionar svoju kuu mora pretvoriti u muzej. No u Istanbulu se nisam dugo zadrao. Kad sam ugledao na Chevrolet 56 pod kronjom smokv ina stabla na jednoj livadi iza radionice majstora evketa, koji je popravljao automobile te marke, a pronaao sam ga uz pomo etin -efendije na Maslaku, bio sam duboko dirnut. Prtljanik automobila bio je otvoren; po zahra - loj olupini etale su se kokoi putene iz oblinjega kokoinjca ograenog icom, a oko slupanoga automobila igrala su se djeca. Po rijeima majstora evketa, neki su dijelovi bili u posve d obru stanju, pa su, primjerice, poklopac spremnika za gorivo, kuite za brzine i ruice za otvaranje stranjih prozora ugraeni u druge pedesetestice koje su se u Istanbulu jo uvijek uglavnom koristile kao dolmui. Provirio sam u olupinu i vidio opruge kako stre iz prednjih sjedala, a kad sam osjetio miris presvlaka na sjedalima koja su se zagrijala na suncu, i to me je potreslo. Nesvjesno sam dodirnuo upravlja, star koliko i moje djetinjstvo. Osjetio sam vrtoglavicu i umor od mnotva sjeanja koja su navirala iz ti h preostalih dijelova automobila. Gospodine Kemale, to vam je, sjednite ovamo, rekao je etin-efendija suosjeajno. Djeco, donesite gospodinu au vode. Malo je nedostajalo da prvi put poslije Fusunine smrti zaplaem pred drugima. Brzo sam se pribrao. Dok smo pili aj koji nam je na pladnju s natpisom Cipar je turski (to sam napisao tek tako,

neka posjetitelji taj pladanj ne trae uzalud u Muzeju nevinosti) donio majstorov pomonik u odjei umrljanoj uljem i crnoj k ao da radi s ugljenom, ali istih ruku, pogodili smo se oko cijene i ja sam otkupio oev automobil. Gospodine Kemale, kamo emo s tim? upitao je etin-efendija. ivjet u do kraja ivota pod istim krovom s ovim automobilom, odgovorio sam mu. Kazao sam to smijeei se, ali je etin-efendija shvatio iskrenost te moje elje i nije rekao, kako su drugi inili, da se mor a ivjeti i nakon gubitka blinjih. Da je tako rekao, ja bih mu uzvratio da je Muzej nevinosti mjesto na kojem se ivi s umrlom osobom. Kako je taj pripremljeni odgovor ostao neizreen, gordo sam kazao neto drugo: U Apartmanu Milosre ima mnogo predmeta. Sve u ih staviti pod isti krov i ivjeti skupa s njima. Bilo je puno velikana, poput Gustavea Moreaua, koji su pred kraj ivota kue u kojima su ivjeli, zajedno sa svojim kolekcijama, oporuno pretvarali u muzeje. Volio sam njihove muzeje, pa sam nast avio putovati kako bih posjetio stotine onih koje sam volio i tisue onih koje jo nisam vidio, a elio sam.

82

KOLEKCIONARI Na temelju mojih viegodinjih putovanja po svijetu i iskustava steenih u Istanbulu, zakljuio sam da postoje dvije vrste ko lekcionara: 1. ponosni kolekcionari, koji se svojom zbirkom vole hvalisati i ele je izloiti (takvi veinom potjeu iz zapadne civilizacije ); 2. stidljivi kolekcionari, koji sakupljeno kriju od drugih (pred- moderno stanje). Ponosni kolekcionari smatraju kako je posve prirodno da njihove zbirke zavre u muzeju. Po njihovu miljenju, zbirka se stvara da bi na kraju bila ponosno izloena u muzeju, bez obzira na to to je bio povod njezinu nastanku. To sam posve jasno vidio u slub enim opisima malih privatnih muzeja u Americi. Na primjer, u katalogu Muzeja reklama i ambalae pia stoji da je Tom jednoga dana, dok je jo bio dijete, na povratku iz kole uzeo s ceste odbaenu limenku osvjeavajueg napitka, te da mu je ona bila prva. Poslije je uzeo drugu, pa treu i tako ih poeo skupljati. Nakon nekoga vremena poelio je skupiti sve limenke osvjeavajuih napitaka i izloiti ih u nekome muzeju.

Stidljivi, meutim, skupljaju da bi skupljali. I za njih, kao i za ponosne kolekcionare, u poetku je skupljanje predmeta bio odgovor na neki tuan dogaaj, utjeha, ak lijek za neku ivotnu bol i nesreu, to e itatelji dovesti u vezu s mojim stanjem. Ali drutvo u kojem ive stidljivi skupljai ne pridaje vanost zbirkama i muzejima, te se skupljanje ne doivljava kao navika koju treba cijeniti jer pridonosi znanju i uenju, nego kao sramota koju treba skrivati. Jer u zemlji stidljivih skupljaa zbirke nemaju znaenje neega to koristi znanju, nego samo pokazuju duevne boli srameljivoga kolekcionara. Dok sam, namjeravajui u Muzeju nevinosti napraviti fotogaleriju, tragao za plakatima, ulaznicama za kino i fotografijama iz filmova koje smo gledali u ljeto 1976., upoznao sam poetkom 1992. istanbulske skupljae filmske grae. Oni su mi odmah rekli za nelagodu i sram koje osjeaju zbog svoje strasti; isto u poslije primijetiti i na mnogim drugim mjestima. Gospodin Hifzi, koji mi je nakon dugoga cjenjkanja prodao fotografije iz nekih filmova (primjerice Ljubavna bol traje do smrti i Izmeu dvije vatre), vie je puta izrazio zadovoljstvo to pokazujem zanimanje za njegovu zbirku, a potom mi je, gotovo se ispriavajui, rekao: Gospodine Kemale, teko mi se rastati od predmeta koje jako volim. No milo mi je to ljudi koji me ismijavaju zbog moje stra sti i pitaju se zato kuu punim otpadom, sada vide kako moju zbirku cijeni jedan kulturan ovjek iz ugledne Obitelji. Ja ne pijem i ne puim, ne kockam se i ne trim za enama. Moja jedina strast je skupljanje prizora iz filmova i fotografija glumaca. elite li fotog rafije snimljene na brodu Kalender u filmu Poujte krik moje majke, u kojem je Kamilica glumila kao djevojica? Nosila je haljinu s uskim naramenicama koja joj je otkrivala ramena. Ako elite, doite veeras u moj skromni dom pregledati fotografije iz Crne palae, koja je ostala nedovrena jer se glavni glumac, Tahir Tan, ubio. Ja sam jedini koji ih je vidio. Imam i fotografije iz Glavnoga kolodvora, jednoga od prvih tursko-njemakih filmova. Dobrodunu Njemicu koja voli Turke glumi manekenka Inge, ona koja je neko reklamirala prvi turski voni sok. Na fotografijama se Inge ljubi s Ekremom Guluom, u kojega se u filmu zaljubi. Kad sam upitao gdje jo mogu nai fotografije iz filmova koje sam traio, gospodin Hifzi mi je ispriao kako ima mnogo skupljaa koji u svojim domovima uvaju jako mnogo fotografija, plakata i filmova. Budui da sve prostorije napune tom graom, napuste ih njihovi blinji (veina zapravo i nije oenjena), za koje u stanu vie ne ostane mjesta. Nakon toga skupljai ponu sabirati sve, i za kratko vrijeme svoje stanove pretvore u skladita otpada u koja je nemogue ui. Sigurno kod nekih poznatih kolekcionara postoji ono to ja traim, ali ovjek teko da ita moe pronai na tim odlagalitima otpada. Ipak, gospodin Hifzi je popustio pred mojim ustrajnim molbama i poeo me uvoditi u neke kue otpada o kojima su u Istan bulu devedesetih .godina kruile legende, barem meu ljudima koji su se za ta mjesta zanimali. U tim kuama otpada pronaao sam mnotvo fotografija iz filmova, razglednica Istanbula, ulaznica za kino, restoranskih jelovnika koje se u ono vrijeme nisam sjetio skupljati, zahralih starih limenki, stranica iz starih novina, papirnatih vreica s amblemima razliitih tvrtki, kutija od lijekova, boica, fotografija glumaca i dru gih poznatih osoba i fotografija s prizorima svako dnevnoga gradskog ivota koje najbolje govore o Fusuninom i mome Istanbulu. Vlasnik jedne stare dvokatnice na Tarlabai, koji je izgledao posve priseb no dok je sjedio na plastinom stolcu meu hrpama stvari i papira, s ponosom mi je rekao kako ima etrdeset dvije tisue sedamsto etrdeset dva skupljena predmeta. Sram koji me obuzeo u toj kui doivio sam i poslije dok sam razgledao zbirku umirovljenoga inkasatora plina s Uskudara; je dnu prostoriju njegova stana, koju je grijala plinska pe, dijelili su on i nepokretna majka. U druge sobe, hladne kao led, nije se moglo ni zaviriti jer su do vrha bile nakrcane prikupljenim stvarima. U njih sam samo bacio pogled i vidio da ima starih svjetiljki, kutija Vima i nekih igraaka iz moga djetinjstva. Nisam se sramio zbog toga to je majka s postelje neprestance grdila sina, nego zato to sam znao da e sve te stvari prepune uspomena na ljude koji su neko hodali istanbulskim ulicama (veina ih je tada ve bila mrtv a), nestati u nepovrat, i to nee zavriti u vitrinama ili na zidovima nekoga muzeja. Tih dana sluao sam priu o desetogodinjoj drami jednog fotografa, Grka, koji je etrdeset godina na Bejogluu snimao svadbe i zaruke, poslovne sastanke, roen dane i kavane, a onda je, zbog pomanjkanja prostora i zanimanja za tu grau, zbirku negativa spalio u kotlovnici jedne stambene zgrade. Nitko nije elio uze ti te fotografije i negative sa svadbi, zabava i skupova koji su se dogaali u sreditu grada, ak ni na dar. Vlasnike kua otpada ismijavali su u njihovim zgradama ili etvrtima, ljudi su ih se bojali zbog njihovih udnih naravi i samovanja, zbog toga to su prebira li po kantama za otpatke i kolicima staretinara. Gospodin Hifzi ispriao mi je kako se posli je smrti tih samotnjaka sve stvari iz njihovih kua obino spale na nekoj ledini (ondje gdje se na Bajram obredno kolju rtvene ivotinje), i kako je taj in spaljivanja poprae n gnjevom uz neto malo vjerskoga naboja. Katkad se, istina, stvari daju istau ili staretinaru. Ispriao mi je to ne alostei se mnogo, kao da govori o neemu sasvim obinomu iz svakodnevnog ivota. U prosincu 1996. jedan je skuplja (kolekcionar je pogrena rije) bez igdje ikoga, zvao se Neddet Bezimeni, umro prignjeen gomilom papira i starih stvari kojima je punio svoj mali dom na Tophaneu, udaljen sedam minuta hoda od kue Keskinovih. Za njegovu se smrt saznalo tek nakon etiri mjeseca, kad je otoplilo i iz kue se poeo iriti neizdriv smrad. Budui da su stvari pri - tisnule ulazna vrata, vatrogasci su u kuu mogli ui jedino kroz prozor. O tom je dogaaju pisalo u novinama s primjesom ironije i zastraiv anja, nakon ega su graani Istanbula jo vie zazirali od tih skupljaa svega i svaega. Spomenut u jedan neobian detalj (nadam se da ga itatelji nee smatrati suvinim), koji dugujem svojoj sposobnosti da u svakome trenutku mogu misliti na sve to se odnosi na Fusun: Neddet Bezimeni, koji je umro nakon to su se na njega sruile stvari i gomile papira pod kojima je ostao trunuti, zapravo je Neddet kojega je Fusun spominjala kad smo pred kraj proslave zaruka u Hiltonu raspravljali o prizivanju du hova, i za kojega je ona jo tada mislila da je umro.

Osjeaj da ine neto to treba skrivati i to je sramno, i stid koji je bio ak jai od toga osjeaja, zamijetio sam i u oima drugih kolekcionara koje ovdje poimence elim spomenuti iz zahvalnosti za njihov doprinos uspomeni na Fusun. U razdoblju od 1995. do 1999. nosila me je elja da naem razglednicu svake etvrti, svake ul ice u Istanbulu u kojoj sam bio skupa s njom. Tih sam se dana upoznao s poznatim kolekcionarom razglednica, gospodinom Bolesnim Halidom, kojega sam ve spominjao. Jedan kolekcionar, iju sam zbirku kljueva i kvaka za vrata sa zadovoljstvom izloio, a koji nije elio da mu se ime spominje u ovoj knjizi, rekao mi je kako svaki Carigraanin (htio je rei, mukarac) tijekom ivota dohvati priblino dvadeset tisua razliitih ruki na vratima. On me je uvjerio da ^e ruka osobe koju volim sasvim sigurno do - dirnula veinu ruki iz njegove zbirke. Skuplja gospodin Sijami je posljednjih trideset godina ivota posvetio traganju za fotografijama svih brodova koji su ikada proli Bosporskim tjesnacem, i to od samih poetaka fotografske umjetnosti. Ovom prigodom izraavam mu zahvalnost zbog toga to mi je ustupio duplikate fotografija i omoguio ljubiteljima Muzeja da vide brodove ije sam sirene sluao mislei na Fusun i eui s njom, te zbog toga to se, poput Zapad njaka, nije nimalo stidio predoiti javnosti stvari koje je sakupio. Jednom drugom skupljau, koji takoer nije htio da mu nave- dem ime, dugujem zahvalnost za omanju zbirku sliica koje su se od 1975. do 1980. na sprovodima nosile u zapuku. Pogaao se sa mnom za svaku sliicu, a onda mi je svisoka postavio pitanje koje sam puno puta uo od tih ljudi, i na koje sam davao isti odgovor: Osnivam muzej. Ne pitam te to. Pitam te zbog ega to eli imati? To je pitanje znailo sljedee: Svaka osoba koja ima neobinu naviku skupljati stvari i uvati ih ima neku duboku bol, neku duevnu ranu. to je bila moja bol? Je li umro netko koga sam volio, pa osjeam bol to mu nisam bio na sprovodu i to u zapuku nisa m nosio njegovu fotografiju? Ili svoju duboku bol nisam kadar iskazati jer se sramim? (To je bio sluaj s ovjekom koji mi je postavio to pitanje.) U Istanbulu devedesetih godina, kad jo nije bilo privatnih muzeja, ne samo da su ljudi osuivali skupljae zbog njihovih ud nih navada, nego su i skupljai svakom prigodom otvoreno omalovaavali jedni druge. To je podcjenjivanje poprimalo vee razmjere kad bi u sebi nosilo i sakupljaku ljubomoru. Kad se teta Nesibe preselila na Nianta, ja sam se s arhitektom Ihsanom dao na posao - trebalo je kuu Keskinovih pretvoriti u pravu muzejsku zgradu. Tako se proulo da sam bogat i da osnivam privatni muzej, kao to su oni u Europi. Nadao sam se da e zbog toga istanbulski kolekcionari ublaiti podcjenjivaki odnos prema meni. Sada su naime mogli misliti kako muzej ne osnivam zato to nosim duboku ranu u dui i to sam udaren kao oni, nego zato to ga, kao bogat ovjek, otvaram radi slave, onako kako se ini na Zapadu. Tih je dana osnovana prva turska Udruga ljubitelja svega to se moe skupljati. Otiao sam na jedan njihov sastanak, dijelom na navaljivanje gospodina Hifzija, a dijelom i zato to sam mislio kako u ondje moda naletjeti na dva-tri predmeta koji bi me mogli podsjetiti na Fusun, te tako dospjeti i u moju pripovijest. Sastanak se odravao u manjoj dvorani za svadbe koju je Udruga iz najmila na pola dana; meu sudionicima sam se osjeao kao meu gubavcima koje je drutvo odbacilo. lanovi Udruge koje sam, barem po uvenju, uglavnom znao (meu njima je bio skuplja kutija ibica Hladni Suphi i sedam drugih kolekcionara koje su itatelji ve upoznali), ponaali su se prema meni kao prema istanbulskom kolekcionaru, ak s vie prezira nego to su poka zivali jedan prema drugome. Sa mnom su vrlo malo razgovarali, gledali su me s nepovjerenjem kao da sam uhoda, kao da sam stranac, i takvim su me dranjem povrijedili. Kako mi je poslije, gotovo se ispriavajui, objasnio gospodin Hifzi, to to sam utjehu za svoju bol traio u predmetima i stvarima, iako sam bio bogat, kod njih je izazivalo bijes i mrnju prema meni, kao i beznae. Jer bili su to pro stoduni i naivni ljudi koji su mislili da e njihova bolest skupljanja stvari i predmeta prestati ako se jednoga dana obogate. No kad se proirila pria o mojoj ljubavi prema Fusun, ti prvi ozbiljni istanbulski skupljai ne samo da su mi po slije pomagali, nego su se sa mnom ukljuili u borbu da iz tmine izaemo na svjetlo dana. Prije nego to sam sve predmete iz Apartmana Milosre prenio u kuu -muzej na ukurdumi, fotografirao sam svoju zbirku, koja je od poda do stropa ispunjavala sobu u kojoj sam prije d vadeset godina vodio ljubav s Fusun. (Sada se iz stranjega vrta uo zvuk klima ureaja umjesto povika i psovki djeaka koji igraju nogomet.) Kad sam u kui-muzeju na ukurdumi te stvari i predmete pridruio drugima - onima koje sam nalazio na putovanjima, uzimao iz kue Keskinovih, iz kua otpada, od lanova Udruge i od poznanika koji su uli u moju pripovijest, kao da se preda mnom materijalizirala ideja koja mi je padala na pamet na puto vanjima, pogotovo na sajmovima: Sve te soljenke, figurice pasa, naprsci, olovke, ukosnice i pepeljare kretale su se po svijetu selei se tiho s jednoga mjesta na drugo, kao jata roda koja svake godine dva puta prelete Istanbul. Posve isti upalja kao onaj koji sam kupio Fusun viao sam na buvljaci ma u Ateni i Rimu, a neke vrlo sline u trgovinama u Parizu i Bejrutu. Ova soljenka, koja je dvije godine stajala na stolu kod Keskinovih, izra ena je u nekoj istanbulskoj radionici. Iste takve vidio sam u zabaenim istanbulskim restoranima, ali i u jednome muslimanskom re storanu u New Delhiju, u malome restoranu u staroj kairskoj etvrti, potom na platnu koje staretinari u Barceloni raire nedjeljom po plonicima, te u manjem duanu kuhinjskih potreptina u Rimu. Oito je da je tu soljenku netko negdje proizveo, da je u dru gim zemljama taj model kopiran, da je napravljen velik broj istih takvih od slinoga materijala i da su se potom nale na tritu. Tako su milijun i soljenki istoga oblika godinama bili sastavni dio svakodnevnoga ivota milijuna Obitelji, a Balkan i juno Sredozemlje mogu se smatrati prostorom na kojemu se ona najee susree. Ostaje pak tajna kako takva soljenka dospije i u vrlo udaljene dijelove svijeta, kao to ne znamo ni kako to da ptice selice uvijek lete istim putem. Onda naie nov val i donese nove soljenke, a stare ostanu negdje odbaene kao

to na obali ostanu predmeti koje donesu valovi podignuti vjetrom. Veina ljudi nikada ne postane svjesna svoje emotivne veze s tim komadom kuhinjskoga pribora s kojim provede dobar dio ivota. Cijelu svoju zbirku, potom krevet, madrac koji zaudara na plijesan i plavu plahtu na kojima sam u Apartmanu Milosre vodio ljubav s Fusun, prenio sam u potkrovlje kue koju sam preuredio u muzej. Potkrovlje, zaputeno u vrijeme dok su Keskinovi stano vali u toj kui (mraan, pauinom prekriven prostor sa spremitem za vodu, po kojemu su kruili mievi, pauci i ohari), postalo je ista, svijetla prostorija s pogledom na zvijezde. Kad sam u taj prostor postavio krevet, popio sam tri ae rakije i poelio zaspati okruen svim tim stvarima koje su me podsjeale na Fusun. Tako sam se u kuu, u kojoj je potpuno izmijenjen unutarnji raspored da bi na koncu postala muzej, uselio jedne proljetne noi otkljuavi svojim kljuem nova vrata iz ulice Dalgi. Kao prikaza, polako sam se uz strmo stubite uspeo u potkrovlje, bacio se na krevet i zaspao. Neki ljudi kuu u kojoj ive pune stvarima i pred kraj ivota taj svoj ivotni prostor pretvore u muzej. A ja sam kuu koja j e pretvorena u muzej htio svojom prisutnou u potkrovlju i leajem u toj prostoriji ponovo pretvoriti u kuu. to moe biti ljepe od toga da ovjek spava u prostoru ispunjenom stvarima za koje ga vezuju duboki osjeaji i sjeanja! U potkrovlju sam ee spavao u proljee i ljeto. Zahvaljujui tome to je arhitekt Ihsan u sredinjem dijelu kue ostavio velik otvor, naveer sam osjeao ne samo pojedine predmete iz svoje zbirke, nego i dubinu cijeloga tog prostora. Pravi su muzeji mjesta na kojima se Vrijeme pretvara u Prostor. Majka je bila nesretna kad sam poeo ivjeti u potkrovlju svoga muzeja, ali mi nije prigovarala zato to sam esto ruao s njom, ponovo se poeo druiti s bivim prijateljima (osim sa Sibel i Zai - mom) i odlaziti ljeti jahtom na Suadije i Prinevske otoke. Mislila je da jedino tako mogu podnijeti tugu za Fusun. Za razliku od svih poznanika, drala je posve normalnirn da u kui Keskinovih napravim muzej koji bi govorio o mojoj ljubavi prema Fusun i u kojem bih izloio stvari i predmete iz naega ivota. Naravno da treba uzeti one stare predmete iz moga ormara i ladica. Sigurno vie nikada neu staviti te eire ili nositi te torbe. Ima i oeve stvari. Uzmi moj pribor za pletenje i gumbe, ne troi novac uzalud, sigurno neu plesti rfi iti u sedamdesetoj godini. Tetu Nesibe, koja je djelovala zadovoljno svojim novim domom i novom okolicom, viao bih jednom na mjesec, kad bih bio u Istanbulu. Uzbuen, priao sam joj kako sam u Berlinu posjetio Muzej Barggruen, u kojem su izloeni predmeti koje je cijeloga ivota skupljao Heinz Barggruen, i kako je vlasnik zbirke sklopio sporazum s gradskim vlastima da do smrti ivi u potkrovlju zgrade koja je za potrebe njegove zbirke pretvorena u muzej. Dok razgledavate muzej, moete u nekoj od prostorija, ili na stubitu, sresti osobu koja je prikupila muzejsku zbirku. Ta mo gunost postoji sve dok kolekcionar ne umre. Zar to nije udno, teta Nesibe? Neka vam Bog podari dug ivot, gospodine Kemale, ree teta Nesibe pripaljujui novu cigaretu. Potom je malo otplakala zbog Fusun i nasmijeila mi se s cigaretom u ustima, ne briui suze koje su joj se slijevale niz obraze.

83 S RE A
Jednom sam se u pono probudio u potkrovlju kue na ukur - dumi, u sobici obasjanoj mjeseinom koja je prodirala kroz prozori bez zastora. Pogledao sam kroz iroki otvor koji se od potkrovlja strmoglavljivao dolje, prema unutranjosti muzeja ispod mene. Kroz prozore moga malenog muzeja, za koji sam katkad mislio da ga nikada neu zavriti, dopirala je srebrna mjeseina i praznini i spod mene, kao i cijeloj zgradi, davala zastraujui izgled beskrajnoga prostora. Na donjim katovima koji su, sputajui se u prazninu, izgledali kao balkoni podignuti jedan iznad drugoga, leala je u sjeni zbirka koju sam skupljao etvrt stoljea. Mogao sam vi djeti sve: stvari koje su Fusun i obitelj Keskin koristili u toj kui, zahralu olupinu chevroleta, pe i hladnjak, stol za kojim smo osam godina veerali i televizor koji smo gledali. I kao to amanski vra osjea duu neke stvari, tako sam i ja poeo osjeati prie ti h predmeta u sebi. Te sam noi shvatio da moj muzej mora imati katalog u kojem e biti potanko ispriana pripovijest o svakom predmetu u njemu. Dakako, to e biti pripovijest o mojoj ljubavi i mome divljenju Fusun. Tu, u sjeni, svaki je predmet izgledao kao da stoji u praznini, upuujui samo na jedan trenutak, nedjeljiv kao Aristotelovi ato mi. Shvatio sam da moja pripovijest mora biti crta koja povezuje sve te predmete, kao to je Aristotelovo Vrijeme crta koja povez uje sve pojedinane trenutke. To je pak znailo da katalog mora biti napisan kao roman, ali ja takvo to nisam htio ni pokuati uiniti. Tko ga je mogao napisati za mene? Tako sam potraio gospodina Orhana Pamuka, koji je ovu knjigu napisao onako kako sam mu je kazivao. Svojedobno su njegov otac i stric poslovno suraivali s mojim ocem i mojom Obitelji. Potjee iz stare Obitelji s Niantaa koja je izgubila imetak, pa sam mislio da e dobro razumjeti i pozadinu moje prie. Osi m toga, uo sam da je ozbiljan pripovjeda i da je posveen svome poslu. Na prvi sastanak s gospodinom Orhanom otiao sam spreman. Prije nego to sam mu poeo priati o Fusun, rekao sam mu da sam posljednjih petnaest godina razgledao tisuu sedamsto etrdeset tri muzeja u svijetu i da sam skupio sve ulaznice za te muzeje. Potom

sam mu priao o muzejima knjievnika koje on voli, mislei da e mu to biti zanimljivo, da e se moda nasmijeiti kad sazna da je u Muzeju Dostojevskoga u St. Peterburgu jedini autentini izloak kapa koja se uva u staklenoj vitrinici pokraj koje stoji natpis doista je pripadala Dostojevskome. Pitao sam se to e rei kad uje da je Nabokovljev muzej, koji je u istom gradu, u doba Staljina bio ured lokalnog povjerenstva za cenzuru? Ispriao sam mu kako su u Muzeju Marcela Prousta u Illiers-Combrayu izloeni portreti osoba prema kojima je pisac opisivao junake svojih romana i kako su mi ti portreti pomogli da steknem predodbu ne o romanima, nego o svi jetu u kojemu je Proust ivio. Ne, nisam mislio da su muzeji posveeni svijetu nekoga pisca suvini. Na primjer, m islio sam da je vrlo dobro to su u Spinozinoj kui u malom nizozemskom gradu Rijnsburgu izloene ba sve knjige koje se spominju u popisu sastavljenome poslije njegove smrti, to su usto jo i poredane po formatu, kako se to inilo u 17. stoljeu. Rekao sam mu da sam se, gledajui u Tagoreovom muzeju akvarele koje je pisac naslikao, sjetio mi risa plijesni u naim muzejima posveenim Ataturkovu ivotu i djelu, koji su otvoreni u ranom republikanskom razdoblju, te kako sam toga dana bio sretan prolazei kroz prostorije kao kroz labirint i sluajui neprestani amor Kalkute. Priao sam mu o fotografijama koje sam vidio u Pirandellovoj kui u Agrigentu na Siciliji, a koje s u mi izgledale kao da pripadaju mojoj Obitelji. Potom sam mu govorio o pogledu na grad k oji se prua s prozora Strindbergova muzeja u Stockholmu, i o tome kako mi se inila poznatom malena, otuna etverokatnica u Baltimoreu, koju je Edgar Allan Poe dijelio s tetom i desetogodinjom roakinjom Virginijom, kojom se poslije oenio. (Ta kua -muzej na etiri kata, koja se nalazi u sreditu zabaene i siromane etvrti u Baltimoreu, svojim malim dimenzijama i otunim izgledom, prostorijama i oblikom najvie nalikuje kui Keskinovih, vie nego ijedan drugi muzej koji sam vidio.) Gospodinu Orhanu Pam uku rekao sam i to da je Muzej Marija Praza u Rimu, u Ulici Giulia, najbolji od svih muzeja posveenih nekome piscu. Posjet rodnoj kui velikoga povjesniara romantizma, koji je podjednako uivao i u slikarstvu i u knjievnosti, mora unaprijed najaviti kao to sam to ja uinio. Preporuio sam mu da svakako proita priu o njegovoj iznimnoj zbirci, odnosno knjigu u kojoj su opisani prostorija po prostori ja i predmet po predmet, kao u romanu. Kua u kojoj se rodio Flaubert u Rouenu puna je medicinskih knjiga koje su pripadale njegovu ocu, te zbog toga ne mora posjetiti Muzej povijesti medicine. Potom sam naega pisca pogledao ravno u oi: Gospodine Orhane, sigurno vam je iz Flaubertovih pisama poznato da je pisac u ladici uvao pramen kose, rubac i cipele s voje djevojke Louise Colet, koja ga je nadahnjivala dok je pisao Madame Bovary, i s kojom je vodio ljubav u gradskim hotelima i na konjskim kolima, ba kao to opisuje i u romanu. Vjerojatno znate da je te predmete katkad vadio iz ladice i milovao ih, da je gledao njezine cipele i zamiljao je kako hoda u njima. Ne, nisam to znao, rekao je. No pria mi se svia. Gospodine Orhane, i ja sam jednu enu toliko volio da uvam njezine v lasi, marame, ukosnice i sve druge sitnice, i da godinama traim utjehu u njima. Molim vas, mogu li vam posve otvoreno ispriati svoju priu. Svakako, izvolite. Tijekom naega prvog susreta u restoranu Sultan, koji je zamijenio u meuvremenu zatvoreni Foaje, za tri sam mu sata ispriao cijelu svoju pripovijest, ali bez reda, skaui s dogaaja na dogaaj, onako kako su mi padali na pamet. Popio sam tri duple rakije priajui s velikim uzbuenjem, pritom mislei kako u zanosu odve banaliziram dogaaje o kojima pripovijedam. Poznavao sam Fusun, ree gospodin Orhan. Sjeam je se s vaih zaruka u Hiltonu. Bilo mi je jako ao kad sam uo da je poginula. Radila je u butiku, tu u blizini. Plesao sam s njom na vaim zarukama. Zaista? Bila je posebna, zar ne? Govorim o njezinoj dui, gospodine Orhane, ne o ljepoti. O emu ste razgovarali dok ste plesali? Ako doista imate sve Fusunine stvari, volio bih ih vidjeti. Najprije je doao na ukurdumu i, nimalo ne skrivajui da je d irnut, pokazao veliko zanimanje za moju zbirku. Pokoji je izloak uzeo u ruke, na primjer ute cip ele koje je Fusun nosila kad sam je prvi put vidio u butiku Champs-Elyses, pitao zbog ega su tu, a ja sam mu priao o njima. Poslije toga poeli smo ozbiljno raditi. Kad sam bio u Istanbulu, dolazio je jednom na tjedan meni u potkrovlje, pitao me zbog ega pojedini predmeti i fotografije, koje sam rasporeivao po sjeanju, stoje u istim kutijama ili vitrinama, te zato u romanu t rebaju biti spomenuti u istome poglavlju, a ja sam mu sve sa za dovoljstvom objanjavao. Bilo mi je drago vidjeti da svaku moju rije paljivo slua i vodi biljeke. To me je inilo ponosnim. Zavrite napokon taj roman, neka zainteresirani posjetitelji dou u moj muzej s knjigom u ruci. Dok budu razgledali muzej idui od jednog do drugog izloka, ja u u pidami silaziti iz svoje sobe u potkrovlju i druit u se s njima kako bi bolje osjetili moju ljubav prema Fusun. Ali ni vi, gospodine Kemale, nikako da zavrite svoj muzej, odgovorio bi gospodin Orhan. Na svijetu ima jo mnogo muzeja koje nisam vidio, odgovorio bih smijeei se. Po tko zna koji put nastojao bih opisati raspoloenje koje u meni potie tiina muzeja. Trudio sam se objasniti to me to ini sretnim kad nekog utorka, bjeei od budnih pogleda uvara, krenem u obilazak nekog zaboravljenog muzeja u zabaenoj etvrti kakvoga dalekog grada. Gospodinu Orhanu javio bih se odmah po povratku s putovanja. Priao bih mu o muzejima koje sam posjetio i pokazivao mu ulaznice, kataloge, putokaze te pokoju jeftin u sitnicu koju bih mu donio iz muzeja koji bi mi se posebno svidio. Poslije jednoga takvog putovanja priao sam mu najprije svoju pripovijest, potom sam govorio o muzejima koje sam posjetio, i naposljetku ga upitao dokle je stigao s romanom. Gospodin Orhan je odgovorio: Roman piem u prvome licu. Kako to mislite?

U knjizi, gospodine Kemale, vi priate priu u prvome licu. Dakle, ja govorim u vae ime. Ovih sam dana najvie zaokupljen time da se zamislim na vaem mjestu, da postanem vi. Shvaam, rekoh. Gospodine Orhane, jeste li vi doivjeli takvu ljubav? Hmmm... Nije rije o meni, rekao je i zautio. Nakon poduega rada, u potkrovlju smo popili po rakiju. Umorio sam se priajui mu o Fusun i svome ivotu. Kad je otiao, ispruio sam se na leaju na kojem sam svojedobno (prije vie od etvrt stoljea) vodio ljubav s Fusun i razmiljao o tome kako mi se ini neobinim to to e moju pripovijest ispriati u moje ime. Nimalo nisam sumnjao da e pria biti moja i da e gospodin Orhan imati potovanja prema onome to mu pripovijedam, ali me je zbunjivalo to e zauzeti moje mjesto. To je bila slaba strana prie. inilo mi se posve normalnim da ja priam svoju priu posjetiteljima Muzeja pokazujui im izloene predmete. ak sam esto sanjario o tome kako e se Muzej uskoro otvoriti, i kako u doista radi ti u njemu. Silno mi je smetalo to gospodin Orhan sebe stavlja na moje mjesto, i to se umjesto moga uje njegov glas. S tim sam ga osjeajem dva dana poslije upitao za Fusun. Nali smo se ponovo naveer u potkrovlju Muzeja i ve smo bili popil i po rakiju. Gospodine Orhane, molim vas, hoete li mi ispriati kako ste prije etvrt stoljea plesali s Fusun na mojim zarukama. Neko se vrijeme opirao, mislim da mu je bilo neugodno. Ali poslije jo jedne aice ispriao mi je kako je prije etvrt stoljea plesao s Fusun, i to tako osjeajno da sam mu odmah poklonio povjerenje; shvatio sam da bi ba on posjetiteljima Muzeja naj bolje mogao ispriati moju priu. Te sam veeri shvatio da je dosta moga glasa i da je najbolje njemu prepustiti da zavri moju pripovijest. Od sljedeega odlomka do kraja knjige pripovijeda gospodin Orhan. Uvjeren sam da e na posljednjim stranicama mojoj Fusun pokloniti onakvu panju kakv u joj je poklonio dok je s njom plesao. Dovienja! Pozdravljam vas, ja sam Orhan Pamuk. S doputenjem gospodina Kemala poinjem priu o svome plesu s Fusun. Ona je bila najljepa djevojka te noi i mnogi su mukarci ekali na red da je pozovu na ples. Tada nisam bio ni zgodan, ni dotjeran, ni samo - svjestan, mogu rei ni dovoljno zreo iako sam bio pet godina stariji od nje, ukratko - niim nisam mogao privui njezinu pozornost. Glava mi je bila puna udorednih misli i raznih knjiga i romana koji su me sprjeavali da uivam u toj noi. A ionako znate da su nju morile d ruge misli. Ipak sam se predao sanjarenju nakon to je prihvatila moj poziv na ples i krenula preda mnom prema plesnome podiju; pratei je, gledao sam njezin vitki stas, obnaena ramena, prekrasna lea i blagi osmijeh. Ruka joj je bila lagana, ali topla. Kad je dru gu ruku spustila na moje rame, na trenutak sam osjetio ushit kao da je tu kretnju napravila iz panje prema meni, a ne da bi zaplesala. Dok se lagano njihala i polako okretala, u glavi mi se vrtjelo od blizine njezine puti i svjeine uspravnoga tijela, ramena i poprsja. to sam se jae opirao njezinoj privlanosti, pred oima su mi se bre smjenjivali prizori iz mate koji se nisu dali zaustaviti iako sam ih nastojao potisnuti: odlazimo s plesnoga podija drei se za ruke i penjemo se u bar na katu; silno se zaljubljujemo jedno u drugo; lju bimo se ispod kroanja stabala; vjenavamo se. Prva reenica, koju sam izustio tek da bih neto rekao, bila je posve obina (Vidim vas ponekad u butiku na Niantau, dok p rolazim onuda.) i mogla ju je podsjetiti samo na to da je lijepa prodavaica. Nije mi ni odgovorila. Vjerojatno je jo na poetku prve pjesme shvatila da je nisam u stanju zabaviti, pa je preko moga ramena gledala uzvanike, pratila to rade gosti koji sjede, tko s kim plee, s kim se zabavljaju i razgovaraju brojni mukarci koji se zanimaju za nju i to rade lijepe, dotjerane ene, te smiljala to e raditi poslije naega plesa. Vrhovima kaiprsta i srednjega prsta desne ruke, koju sam s dunim potovanjem i uitkom drao malo iznad njezine lijepe stranjice, osjeao sam, kao kakvo bilo, i najmanji pokret njezine kraljenice. Imala je neobino, uspravno, zanosno dranje. Godinama sam ga pamtio. Na trenutak bih pod jagodicama pr stiju osjetio njezine kosti, krv koja ivo kola njezinim tijelom, zaokupljenost neim novim, podrhtavanje unutarnjih organa i njezinu njenu grau. S mukom sam se suzdravao da je snano ne zagrlim. Kad smo se zbog guve na plesnome podiju leima sudarili s jednim parom, tijela nam se na trenutak spojie. Nakon toga potresnog dodira dugo sam utio. Gledajui njezin vrat i kosu, razmiljao sam o srei koju bi mi mogla pruiti, i mislio kako bih uz nju mogao zaboraviti i knjige i svoju elju da postanem pisac. Bile su mi dvadeset tri godine, i jako bih se ljutio kad bi se prijatelji i bogatai s Niantaa, saznavi da hou postati pisac, nasmijali i rekli kako ovjek u mojim godinama jo ne zna to je ivot. Trideset godina poslije, upravo dok ispravljam ovaj tekst, elim rei kako su bili posve u pravu. Da sam poznavao ivot, dao bih sve od sebe da za vrijeme plesa privuem njezinu pozornost, vjerovao bih da se moe zainteresirati za mene i ne bih onako bespomono gledao kako mi klizi iz ruku. Umorila sam se, rekla je. Mogu li sjesti nakon sljedee pjesme? Otpratio sam je do stola otmjenim kretnjam a koje sam nauio iz filmova. Ne mogavi se suzdrati, u jednome trenutku neoprezno rekoh: Kako je dosadna ova guva! Da odemo na kat i u miru porazgovaramo? Zbog buke nije ula moje rijei, ali je po izrazu moga lica odmah shvatila to joj predlaem. Moram biti sa svojima, rekla je, i gracioznim se kretnjama udaljila. Vidjevi da tim rijeima zavravam svoju priu, gospodin Kemal mi je smjesta estitao: Da, Fusun se ba tako ponaala! Odli no ste je upoznali, rekao je. Hvala vam to niste zatajili osjetljive pojedinosti . Da, gospodine Orhane, stvar je u ponosu. Ja svojim Muzejom elim pouiti ne samo na narod nego sve narode na svijetu da se trebaju ponositi ivotom koji ive. Obiao sam svijet i zakljuio: Zapadnjaci se ponose sobom, dok vei dio svijeta ivi u sramu. Ali, izloimo li ono ega se u stidimo u nekome muzeju, to odmah

postaje neto ime se moemo ponositi. Bio je to prvi od nekoliko govora koje je gospodin Kemal odrao u pononim satima u svojoj sobici u potkrovlju nakon nekoliko aica pia. Uvijek se ponaao kao da mi otkriva neto to ne znam. To mi nije smetalo zato to u Istanbulu svi ljudi koji se nau u drutvu romanopisca poinju drati predavanje, kao da svi imaju isti poriv. Pa ipak, to me je zbunjivalo (rije koju je gospo din Kemal esto koristio) jer nisam znao to bih trebao staviti u koji dio knjige. Znate li, gospodine Orhane, kako sam shvatio da je ponos temeljna ideja muzeja? upita gospodin Kemal jedan drugi put o ponoi, dok smo sjedili u sobici u potkrovlju. Razgovarajui s uvarima muzeja, naravno. Svugdje u svijetu uvari su s ponosom i zadovoljstvom odgovarali na moja pitanja. U Gruziji, u gradu Goriju, postarija kustosica Staljinova muzeja cijeli mi je sat p riala o tome kako je Staljin bio velik ovjek. U Muzeju romantizma u portugalskome gradu Portu simpatini mi je uvar ponosno ispria o koliko je na romantizam u Portugalu utjecalo to to je Carlo Alberto, bivi kralj Sardinije, 1849. godine kao prognanik proveo po sljednja tri mjeseca ivota u zgradi u kojoj je danas taj muzej. Gospodine Orhane, i uvari moga muzeja morali bi s nehinjenim ponosom priati zainteresiranim posjetiteljima o povijest! zbirke Kemala Basmadija, o ljubavi koju osjeam prema Fusun o znaenju svakoga predmeta koji joj je pripadao. Molim vas, i to stavite u knjigu. Posao muzejskih uvara nije, kako se misli, samo uvati izloene pred mete (dakako da se mora sauvati sve to se odnosi na Fusun!), utiavati glasne posjetitelje, opominjati one koji vau gumu za vakanje ili se ljube. uvari moraju stvoriti takav ugoaj da posjetitelj bude skruen, smjeran i ponizan kao da se nalazi na nekom svetome mjestu i li u hramu. U skladu s ozrajem zbirke i Fusuninim ukusom, uvari u Muzeju nevinosti moraju biti odjeveni u tamna odijela od baruna i svijetloruiaste koulje, a oko vrata nositi kravate na kojima e biti simbol Mu zeja - Fusunine naunice s ugraviranim F. I jo neto: neka uvari ne opominju posjetitelje koji vau ili se ljube. Muzej nevinos ti uvijek mora biti otvoren za zaljubljene parove koji u Istanbulu ne mogu nai mjesto za ljubljenje. Ponekad bi mi zasmetao taj zapovjedni ton u rijeima gospodina Kemala, na koji bi on obino prelazio poslije drugog pia; podsjeao me je na samouvjerene politike pisce iz sedamdesetih godina. Tada bih prestajao biljeiti, i sljedeih nekoliko dana nisam imao elju vidjeti ga ili se susresti s njim. No privlaili su me detalji iz prie o Fusun i ono posebno ozraje koje su stvarali predme ti u Muzeju, te bih nakon nekoga vremena ponovno poelio otii u potkrovlje i sluati pripovijest toga umornog ovjeka koji je pio svaki put kad bi se sjetio Fusun. A to je vie pio, vie se zanosio i priao. Gospodine Orhane, govorio je gospodin Kemal, ne zabora vite: logika moga muzeja jest da iz svake toke izlobenog pro stora bude vidljiva cijela zbirka. Budui da se sa svakoga mjesta istodobno moe vidjeti sva izloena graa, to jest cijela moja pr ipovijest, posjetitelj Muzeja zaboravit e osjeaj Vremena. A to je najvea utjeha u ivotu. U poetinim muzejima, u koje su utkani osjeaji i koji su osmiljeni srcem, nalazimo utjehu zato to u njima izgubimo osjeaj Vremena, a ne zato to smo meu starim predmetima koji nam se sviaju. Molim vas, i to napiite u knjizi. Nemojmo zatajiti ljudima kako ste pisali ovu knjigu i kako sam vas pritom usmjeravao. Molim vas, kad je zavrite, dopustite da izloimo i vae skice. I vae biljenice takoer. Koliko e jo potra jati pisanje? Ljudi koji proitaju knjigu svakako e, kao i vi, htjeti doi ovamo vidjeti Fusuninu kosu, njezine haljine, sve njezino. Na kraju knjige, molim vas, stavite i plan grada, da zainteresirani posjetitelji mogu sami nai put do Muzeja. Ljudi koji budu znali moju pripovijest, sjetit e se Fusun kad god, hodajui ulicama, bace pogled na istanbulski krajolik, kao to je se i ja uvijek sjetim. Oni koji proitaju knjigu, imaj u pravo jedanput besplatno posjetiti Muzej. Stoga je dobro u knjigu staviti i ulaznicu. Neka uvar na ulazu ovjeri peatom Muzeja nevinosti ulaznicu radoznalca koji doe s knjigom u ruci, i neka ga primi u Muzej. Kamo da stavimo ulaznicu? Evo ovamo.

Hvala. Gospodine Orhane, molim da na kraju knjige bude kazalo imena. Vi ste mi pomogli da se sjetim kako mnogo ljudi zna nau priu i kako nas mnogo ljudi poznaje. Ni ja se ne mogu uvijek sjetiti svakog imena. Gospodinu Kemalu nije se sviala moja zamisao da potraim osobe koje se spominju u prii, ali mu se svidjelo kako piem knjig u. Katkad bi pitao to su rekli ili to su toga dana radili ljudi koje sam pronaao, a ponekad se za njih uope nije zanimao, nije ak ni shvaao zato se ja za njih zanimam.

Na primjer, uope mu nije bilo jasno zato sam pisao gospodi nu Abdulkerimu, Satsatovom distributeru u Kajseriju, i sastao se s njim prigodom jednoga njegovog dolaska u Istanbul. Gospodin Abdulkerim napustio je Satsat i preao u Tekjaj, koji su osnovali Osman i gospodin Turgaj, te je postao njihov distributer. Sluaj gospodina Kemala ispriao mi je kao sramni ljubavni dogaaj zbog kojega je Satsat propao. Naao sam Suhendan Jildiz (Zlobnu Suhendan), glumicu koja je svojedobno glumila zle ene i koja se sjeala Fusuninih i Kemalo vih prvih mjeseci u Peluru. U razgovoru mi je rekla da je gospodin Kemal bio bespomoni usamljenik, da je ona, kao i svi drugi, znala koliko je zaljubljen u Fusun, ali da ga nije odve alila jer nije mogla shvatiti bogatae koji dolaze meu filmae samo zato da bi bili s lijepim djevojkama. Zlobna Suhendan zapravo je alila Fusun jer je ta djevojka pokazivala nestrpljenje koje je graniilo s panikom da zaigra u filmu i postane zvijezda. I da je postala filmska glumica, opet bi zavrila tragino meu onim vukovima. Nikako joj nije bilo jasno zato se udala za onoga debeljka (Feriduna). Njezina unuka, kojoj je u vrijeme dok je sjedila u Peluru plela pulover u tri boje, sada ima trideset godina, i od srca se smije kad na televiziji vidi filmove u kojima je glumila njena baka, udei se kako je tada Istanbul bio siromaan. Brija Basri na Niantau jedno je vrijeme bio i moj brico, i jo uvijek radi. Pokazuje vie potovanja i ljubavi dok govori o Kemalovom ocu, gospodinu Mumtazu, nego o Kemalu. Pokojni gospodin Mumtaz bio je veseljak, zabavan ovjek, iroke ruke, dobra srca. Od brijaa Basrija nisam uo nita novo to bi vrijedilo zabiljeiti, kao ni od Kopilana Hilmija i njegove ene Neslihan, Hajala Hajatija i jednoga drugog redovitog posjetitelja Pelura, Saliha Sarilija, a ni od Kenana. Fusunina susjeda s donjega kata koju je krila od Kemala, gospoa Ajla, sada ivi u sporednoj ulici na Beiktau s muem inenjerom i etvero djece, od kojih je najstarije student. Ispriala mi je da se voljela druiti s Fusun, da joj se sviala njezina otvorenost prema ivotu, nain na koji se alila i na koji je govori la, ba sve, da ju je ak oponaala, ali da se Fusun, naalost, s njom nije mogla druiti koliko je htjela. Dvije su djevojke oblaile svoje najljepe haljine i odlazile na Bejoglu u kino. Jedna njihova prijateljica iz etvrti radila je u kazalitu Dormen kao hostesa koja rasporeuje posjetitelje, te ih je povremeno pozivala na probe. Onda bi negdje pojele sendvi, popile ajran i titile jedna drugu od mladia koji su im do dijavali. Ponekad bi ule u Vakko i druge skupe trgovine kao da neto ele kupiti, isprobavale bi haljine, gledale se u ogledalu i zabavljale. Usred zabave ili razgovora, ili usred filma, Fusun bi se neega sjetila te bi joj se raspoloenje u trenutku promijenilo, ali nikad a nije Ajli otvorila duu. Cijela je etvrt znala da gospodin Kemal dolazi k njima, da je vrlo bogat i pomalo udan, ali nitko nije govorio o ljubavi. Ajla, kao ni bilo tko drugi u naselju ukurduma, nije saznala nita o tome to su Fusun i Kemal doivjeli prije vie go dina, a onda se Ajla ionako odselila iz te etvrti. U proteklih dvadeset godina Bijeli Karanfil je napredovao od novinara utoga tiska do urednika dnevnog priloga u jednome od naih najveih listova. Osim toga, postao je glavni urednik senzacionalistikog mjesenika koji je objavljivao samo skandale i vijesti o ljubavnome ivotu glumaca iz domaih filmova i serija. Kao veina novinara koji objavljivanjem neistinitih i neprovjere nih vijesti povrijede ljude, ak im zagoraju ivot, i on je zaboravio to je pisao o Kemalu te mi je rekao da ga pozdravim i da njegovoj majci gospoi Vedihe, koju je donedavno znao povremeno nazvati, prenesem izraze najdubljega potovanja. Mislio je da sam ga traio radi knjige koja e se vjerojatno dobro prodavati zato to govori o glumcima, pa mi je prijateljski rekao kako mi je spreman pomoi na svaki nain. Je li mi poznato da je sin nekada slavne zvijezde Kamilice, iz njenoga neuspjelog braka s producentom Muzaferom, kao m lad ovjek postao vlasnik jedne od najveih turistikih agencija u Njemakoj? Feridun se posve udaljio od svijeta filma i osnovao vrlo uspjeno reklamno poduzee. Kad sam saznao da je novo poduzee nazva o Plava kia, shvatio sam da se nije mogao sasvim odrei svojih mladenakih snova, no nisam ga pitao za f ilm koji nikada nije uspio snimiti. Feridun je snimao reklamne filmove u kojima je bilo zastava i nogometa. U njima se govorilo o tome kako se cijeli svijet jako boji uspjeha turskih proizvoda (keksa, odjee od trapera, ileta...), ali i turskih huligana. Ve je uo za ideju gospodina Kemala da otvori muzej, a od mene je saznao da piem knjigu o Fusun. Dirljivo iskren, ispriao mi je da je svojedobno bio zalju bljen u Fusun, no da ga ona tada nije primjeivala. Suzdrano mi je priznao kako je u braku bio oprezan da se ne bi ponovo zaljubio u nju zato to nije htio jo jednom doivjeti istu bol. Znao je da se Fusun udala za njega iz nude. Cijenio sam njegovu iskrenost. Kad sam odlazio iz n jegova suvremeno opremljenog ureda, s istim je oprezom i ljubazno u uputio pozdrav gospodinu Kemalu, a onda se namrtio i upozorio me: Gospodine Orhane, napiete li ita loe o Fusun, znajte da u se obraunati s vama. Potom je njegovo lice opet poprimilo mi ran i blag izraz koji mu je vrlo dobro pristajao. Sada rade promidbu za Boru, novi proizvod velike tvornice koja je neko proizvodila Meltem. Bi li se u reklamama mogao koristiti prvom reenicom iz moga romana Novi ivot? Novcem koji je dobio kao otpremninu kad je odlazio u miro vinu, etin-efendija je kupio taksi i iznajmljivao ga jednome vozau, no ponekad je i sam izlazio na istanbulske ulice i vozio iako je bio u poodmaklim godinama. Kad smo se sastali na jednom stajali tu taksija na Beiktau, rekao mi je da je Kemal uvijek isti, jo od mladosti, ak od djetinjstva. On zapravo voli svaki trenutak ivota, otvoren je prema svijetu i ljudima, dobronamjeran kao dijete. Stoga je moda udno to mu je cijeli ivot proao u neostvarenoj ljubavi. Ali, da sam poznavao Fusun, shvatio bih da je gospodin Kemal bio toli ko zaljubljen u nju zato to je silno volio ivot. Fusun i Kemal bili su dvoje vrlo dobrih i asnih ljudi, i bili su krasan par, ali ih dragi Bog nije sastavio, pa ni ne treba pitati je li sve tako moralo biti. Kad sam se sljedei put vidio s gospodinom Kemalom nakon jednog njegovog dugog putovanja, najprije sam sasluao njegovu priu o novim muzejima, a onda mu od rijei do rijei prenio ono to je etin -efendija rekao za Fusun. Gospodine Orhane, ljudi koji posjete na Muzej jednoga e dana shvatiti nau priu i svakako e osjetiti kakva je bila Fusun, rekao mi je. Odmah smo poeli piti. Ja sam tada ve volio piti s njim. Dok budu pomno razgledavali predmete u vitrinama i kutijama, p osjetitelji

e razumjeti s koliko sam pozornosti u proteklih osam godina promatrao Fusunine ruke i pokrete, njezin osmijeh, uvojke kose, nain na koji gasi cigaretu, na koji se smijei ili skuplja vjee, kako u ruci dri licu, njezine marame, ukosnice, cipele, sve njezi no (nisam mu rekao: Ali, naunice niste zamijetili, gospodine Kemale!) i osjetit e da je ljubav zapravo velika panja i velika njenost. Molim vas, zavrite knjigu i napiite kako svaki predmet izloen u Muzeju treba biti osvijetljen blagom svjetlou iz unutranjosti vitrina, koja sasvim odgovara pozornosti koju posveujem tome predmetu. Ljudi koji ga budu posjeivali osjeat e potovanje prema Fusuninoj i mojoj ljubavi dok budu gledali te predmete, i nau e ljubav usporeivati sa svojim us pomenama. U Muzeju nikada ne bi trebala biti guva tako da svaki posjetitelj moe osjetiti svaki Fusunin predmet, svaku sliku istanbulskih etvrti po kojima smo ona i ja zajedno hodali, cijelu zbirku. Zabranjujem da u Muzeju nevinosti istodobno bude vie od pedeset posjetitelja. Grupne posjete, kao i kole, svakako treba najaviti. Na Zapadu, gospodine Orhane, u muzejima ponekad vla da velika guva. Onako kao to smo mi svojedobno nedjeljom odlazili automobilom na izlet na Bospor, Obitelji u Europi nedjeljom odlaze u velike muzeje. Kao to mi nedjeljom ruamo u nekome restoranu na Bosporu, tako oni sjednu i zabavljaju se u muzejskim restoranima. Proust je u svojoj knjizi napisao kako je nakon smrti njegove tete sve njezino pokustvo prodano jednoj javnoj kui i kako je, svaki put kad bi ondje vidio tetine naslonjae i stolove, osjeao da to pokustvo plae. Gospodine Orhane, izloci u muzeju plau u vrijeme velikih nedjeljnih guvi. U mome muzeju izloena e graa svakako zauvijek ostati u svojoj kui. Gospodine Orhane, bojim se da je nae bogatae koji nemaju dovoljno kulture i vjere u sebe ponijela elja da, oponaajui Zapadnjake, otvaraju moderne muzeje s restoranima, kakve su vidjeli na Za padu. A mi kao narod nemamo ni dovoljno znanja ni naobrazbe, a ni dara za likovnu umjetnost. Turski narod u svojim muzejima treb a gledati svoj ivot, a ne lou imitaciju zapadnjake slike. Nai muzeji trebaju izlagati i pokazivati na ivot, a ne matanja naih bogataa u kojima oni sebe vide kao Zapadnjake. Moj je muzej cijeli Fusunin i moj ivot, sve to smo nas dvoje doivjeli. I sve to sam vam ispriao, gospodine Orhane, gola je istina. Moda e itateljima i posjetiteljima Muzeja poneto ostati nejasno jer sam vam svoju pripovijest i svoj ivot ispriao posve iskreno, ali ak ni ja sam ne znam jesam li sve dobro shvatio. Neka to objasne budui znanstvenici u lancima koje e objavljivati u asopisu Nevinost koji e izdavati na muzej. Od njih bismo trebali saznati kakva je strukturna veza izmeu Fusuninih ukosnica i etki za kosu na jednoj, i uginulog kanarinca Limuna na drugoj strani. Buduim generacijama posjetitelja, kojima se moji doivljaji budu inili nestvarnima, kao i moje ljubavne boli, patnje za Fusun, nae gledanje za veerom i srea koju smo osjeali drei se z a ruke na plaama i u kinima, kustosi trebaju rei da smo sve to stvarno doivjeli. Nita se ne brinite, nimalo ne sumnjam da e budui narataji razumjeti nau ljubav. Siguran sam da e i nju i sve to smo doivljavali duboko osjetiti i veseli studenti iz Kajserija koji e za pedeset godina posjetiti Muzej, i turisti iz Japana koji e s fotografskim aparatima u rukama ekati u redu pred ulazom, i osamljene ene koje sluajno naiu tom ulicom te uu u Muzej, i sretni ljubavni parovi budueg sretnog Istanbula dok budu raz gledali Fusunine haljine, soljenke, satove, jelovnike iz restorana, fotografije staroga Istanbula, nae zajednike igrake iz djetinjstva i druge predmete. Budui brojni posjetitelji Muzeja nevinosti imat e, ako Bog da, mogunost posjetiti i nae privremene postave te vidjeti fotografij e brodova, poklopce boca od sokova, kutije ibica, kvake, razglednice, slike glumaca i pjevaa, naunice - sve ono to su skupljali nai strastveni kolekcionari, moji siroti istanbulski prijatelji koje sam upoznao u kuama otpada i na sastancima njihovih udruga. U katalozima i romanima trebaju biti i prie o tim izlobama i zbirkama. Posjetitelji koji s potovanjem i skrueno budu mislili o ljubavi Fusun i Kemala dok budu gledali izloenu grau, shvatit e da ta pripovijest nije samo kazivanje o zaljubljenima kao to su Lejla i Mednun ili Husn i Ak,44 nego o cijelome jednom svijetu, to jest o Istanbulu. Jeste li za jo jednu rakiju, gospodine Orhane? Glavni lik ovoga romana i utemeljitelj Muzeja Kemal Basmadi umro je 12. travnja 2007. u ezdeset drugoj godini ivota, tono na Fusunin pedeseti roendan. Preminuo je od sranoga udara koji je doivio u snu, pred samo jutro, u Grand Hotel de Milano, u kojem je uvijek odsjedao kad je boravio u tome gradu, u velikoj sobi s pogledom na Via Manzoni. Gospodin Kemal je u svakoj prilici odlazio u Milano doivjeti (njegove rijei) Muzej Bagatti Valsecchi, za koji je govorio da je jedan od pet najznamenitijih muzeja ko je je ikada vidio (do smrti ih je posjetio tono 5723). (Evo njegovih ideja koje sam posljednje zapisao: 1. Muzeje treba osjetiti i doivjeti, a ne posjeivati. 2. Zbirka ima duh koji se mora osjetiti. 3. Prostor bez zbirke nije muzej nego izlobeni prostor.) Ono to je go spodina Kemala oaralo u kui koja je u 20. stoljeu pretvorena u muzej jest injenica da su je u 19. stoljeu dva brata preuredila u stilu renesansne palae iz 16. stoljea, kao i izvanredna povijesna zbirka (stari kreveti, svjetiljke, renesansna ogledala i posue), koju ine svakodnevni predmeti iz kue u kojoj su braa ivjela. Sprovodu u damiji Tevikije prisustvovala je veina osoba ija sam imena naveo u kazalu na posljednjim str anicama knjige. Kemalova majka, gospoa Vedihe, bila je na balkonu, odakle je uvijek gledala posljednje ispraaje. Na glavi je imala maramu. Ispraala je sina plaui, a mi koji smo bili u dvoritu damije gledali smo je sa suzama u oima. Tijekom nekoliko mjeseci poslije sprovoda posjeivali su me, nekim udnim ali loginim slijedom, roaci gospodina Kemala, koj i se prije nisu htjeli ni susresti sa mnom. Razlog te promjene bilo je njihovo pogreno uvjerenje da sam nesmiljeno ocrnio sve likove u svojoj knjizi koja govori o ivotu u elitnoj etvrti Nian - ta. Naalost, proirile su se klevete i optube da runo govorim ne samo o svojoj majci, bratu, stricu i cijeloj Obitelji, nego i o mnogim drugim uglednim ljudima s Niantaa, na primjer, o gospodinu Devdetu i njegovim sinovima te o svim lanovima njegove Obitelji, potom o mo me prijatelju pjesniku Kau, pa i o ubijenome poznatom kolumnistu Delalu Saliku, kojega sam vrlo cijenio, potom o Aladinu, poznatome vlasniku duana te o mnogima dravnim i vjerskim dostojanstvenicima i paama. Zaim i Sibel zazirali su od mene iako nisu itali moje knjige. Zaim je postao kudikamo bogatiji nego to je

44 Hsrt Ak (Ljepota i Ljubav), jedno je od najznaajnijih djela klasine turske knjievnosti (druga polovica 18. st.).

bio u mladosti. Na tritu vie nije bilo vonoga soka Meltem, ali je postojalo Zaimovo veliko poduzee. Vrlo su me lijepo ugostili u svojoj prekrasnoj kui na padinama Bebeka, s pogledom na Bospor. Rekli su da su vrlo sretni to piem pripovijest o ivotu go spodina Kemala (Fusunini prijatelji i rodbina govorili su kako piem priu o Fusuninom ivotu). Meutim, morao bih posluati i ono to oni imaju rei, da dogaaji u knjizi ne budu ispriani samo iz jednih usta. Najprije e mi ispriati jedan posve sluajan dogaaj - svoj susret s gospodinom Kemalom u Milanu na ulici, II. travnja popodne, samo pola dana prije njegove smrti. (Odmah sam shvatio da su me zbog toga pozvali.) Zaim, Sibel i njihove lijepe i pametne k eri, dvadesetogodinja Gul i osamnaestogodinja Ebru - obje su za veerom sjedile s nama - otili su na tri dana u Milano. Dok je sretna obitelj etala ulicom razgledavajui izloge, zabavljajui se i sladei se raznobojnim kuglama sladoleda od narane, jagode i dinje u kornetima, Kemal je najprije ugledao Gul i, zbunjen, priao djevojci koja je doista vrlo nalik majci: Sibel, obratio joj se. Zdravo Sibel, ja sam Kemal. Gul vrlo slii meni kad mi je bilo dvadesetak godina. Toga je dana preko ramena prebacila pleteni al koji sam u to doba nosila, rekla je gospoa smijeei se ponosno. Kemal se inio jako umornim, izgledao je neuredno, slabo i vrlo nesretno. Gospodine Orhane, za ista mi ga je bilo ao. I to ne samo meni, nego i Zaimu. To vie nije bio onaj ovjek koji jako voli ivot, koji je uvijek ugo dan, veseo, spreman na alu, ovjek s kojim sam se svojedobno zaruila u Hiltonu. Pretvorio se u osamljena starca mrkoga lica s cigaretom u ustima, koji je izgubio vezu sa ivotom i svijetom. Da on nije oslovio Gul, mi ga sigurno ne bismo prepoznali. Nije bio ostario, bio je naprosto propao. Bilo mi je ao to ga vidim takvoga. Usto, bio je to moj prvi susret s njim poslije tko zna koliko godina. Tono trideset jednu godinu poslije vaega posljednjeg ruka u restoranu Foaje, rekoh. Nastupio je sablastan muk. Malo potom Sibel tuno ree: Sve vam je ispriao! Tiina je potrajala. Shvatio sam to su mi Sibel i Zaim zapravo htjeli rei: eljeli su da itatelji saznaju kako su njih dvo je sretni i da imaju lijep i sreen ivot. Kad su se djevojke povukle u svoje sobe, a mi nastavili piti konjak, shvatio sam da mi mu i ena ele jo neto rei, ali se ustruavaju. Ispijajui drugu au konjaka, Sibel je rekla to je naumila, i to posve otvoreno. Cijenim to nije neizravno na vodila na temu, kako je to inio Zaim. Potkraj ljeta 1975. Kemal mi je rekao za svoju bolest, odnosno, priznao mi je da je jako zaljubljen u pokojnu gospoicu Fusun. Bilo mi je ao moga zarunika, htjela sam mu pomoi. Stoga sam, gospodine Orhane, s najboljom namjerom da svome zaru niku pomognem, provela s njim jedan mjesec (nije jedan nego tri) u naem ljetnikovcu na Anadoluhisaru. Uostalom, to sada i nije vano. Mladi ljudi danas vie ne pridaju nikakvu vanost nevinosti (ni to nije bilo tono). Ipak, ljubazno vas molim da to ne spominjete u kn jizi, zbog opega dojma o meni. Moe vam se uiniti posve nevanim, no ja sam se razila sa svojom najboljom prijateljicom Nurdihan sam o zato to me je ogovarala zbog toga razdoblja u mome ivotu. Naa djeca nee to smatrati vanim ako saznaju, ali znate, njihove prijateljice koje vole traeve... Lijepo vas molim da nas razumijete. Zaim je priao da mu je Kemal uvijek bio drag zbog svoje iskrenosti, da je rado prijateljevao s njim i da mu je kasnije nedo stajao. Evo, Pepsi-Turk e rado pruiti potporu jednome takvom muzeju. Potom je - napola u udu, napola u strahu - upitao: Je li Kemal stvarno skupljao predmete koji su pripadali gospoici Fusun? Hoe li Muzej zaista biti otvoren? Da, rekao sam. Moja e knjiga biti neka vrsta vodia za taj muzej. Odlazei od njih u kasnim nonim satima, poslije ugodna askanja, na trenutak sam zamislio sebe na Kemalovu mjestu. Da je iv i da odrava prijateljstvo sa Sibel i Zaimom (to je bilo posve mogue), i on bi naveer odlazio od njih, utei i sreu i krivicu to ivi sam, ba kao i ja. Na vratima mi Zaim ree: Gospodine Orhane, molim vas, uinite kako vas je Sibel zamolila. A moje poduzee Meltem pruit e potporu Muzeju. Te sam veeri shvatio da je sasvim nepotrebno razgovarati s drugim svjedocima: priu gospodina Kemala elio sam napisati onako kako mi ju je on ispriao, a ne kako su je drugi vidjeli. Eto, s tim sam vrstim naumom odluio otii u Milano i ondje saznati to je Kemala toliko rastuilo onoga dana kad je susreo Sibel, Zaima i njihove keri. Kratko prije toga susreta bio je u Muzeju Bagatti Valsecchi i vidio da je zgrada u loem stanju te da je jedan dio prostora iznajmljen poznatoj tvrtki Jenny Colon kako bi se osigurali prihodi za muzej. Zaposlenice toga muzeja - sve ene i sve odjevene u crno - bile su uplakane, pa uprava smatra kako je njihovo teko stanje jako potreslo turskoga gospodina koji je svake dvije -tri godine posjeivao muzej. I to me je saznanje uvjerilo da vie ne moram sluati tue pripo - vijesti da bih zavrio knjigu. Jedino sam elio vidjeti i uti Fusun. No prije nego to sam se susreo s njenim prijateljima, prihvatio sam pozive osoba koje su uporno izraavale elju da me ugoste u svome domu, a to su bili ljudi koji su se bojali moje knjige. Tako mi je jednom za veerom koja nije dugo trajala Osman posavjetovao da tu pripovijest ne objavim. Tono je da je Satsat propao zbog nemara njegova pokojnoga brata, no sva druga po duzea koja je osnovao njihov pokojni otac, gospodin Mumtaz, sada su zvijezde na nebu turskoga izvoza. Imaju mnogo neprijatelja i jedna bi takva knjiga pokrenula glasine i povrijedila mnoge ljude. Zbog moje knjige Holding Basmadi postat e predmet ogovaranja, a to e, opet, Europljanima biti povod da nam se smiju i izruguju. Ipak, tu sam veer

zavrio s jednom lijepom uspomenom: s Kemalovom pekulom iz djetinjstva, koju mi je u kuhinji dala gospoa Berin, potajice od mua. S tetom Nesibe Kemal me je jo prije upoznao. U svome stanu u Ulici Kujulu bostan nije mi rekla nita novo. Neprestano je pla kala ne samo zbog Fusun, nego i zbog Kemala, za kojega je govorila da joj je jedini zet. Muzej je samo jedanput spomenula. Imala je stari ribe, htjela je napraviti dem od dunja, ali ga nikako nije mogla pronai. Nije li moda u Muzeju? Ja bih to mogao znati. Mo gu li joj ga donijeti kad budem dolazio sljedei put? Dok me je ispraala, zaplakala je na vratima rekavi: Gospodine Orhane, podsjeate me na gospodina Kemala. est mjeseci prije smrti Kemal me je upoznao s Dejdom, oso bom koja je Fusun poznavala bolje nego itko drugi. Znala je sve Fusunine tajne, a mislim da je i Kemala razumjela mnogo bolje od drugih. Gospoa Dejda je voljela itati romane, pa je u naem susretu bilo i malo njezine elje da me upozna. Njezina dva sina, ve tridesetogodinjaci, bili su oenjeni. Obojica su postali inenjeri. Pokazala mi je slike svojih snaha koje je jako voljela i koje su joj ve rodile sedmero unuadi. Dejdinog bogatog mua (sina Sedirdijevih) - bio je mnogo stariji od nje, a izgledao mi je pomalo pijano i pomalo senilno - nismo zanimali ni mi ni naa pria, ak ni to to smo Kemal i ja popili mnogo rakije. Smijui se, Dejda nam je ispriala kako je jo one prve noi kad je Kemal doao u kuu na ukurdumi Fusun nala naunicu ko ju je bio zaboravio u kupaonici. Rekla je to Dejdi, pa su se njih dvije dogovorile da Fusun kae Kemalu kako nema naunice da bi ga kaznila. Gospodin Kemal tu je priu saznao od Dejde prije mnogo godina, kao uostalom i mnoge druge Fusunine tajne. Dok sam j e sluao, tuno se osmjehnula i natoila nam jo po aicu rakije. Dejda, rekao je Kemal potom, s vama sam se redovito sastajao na Maki, u parku Talik, da bih doznao vijesti o Fusun. Dok ste mi priali o njoj, gledao sam s Make na Dolmabahe, Prije nekoliko dana primijetio sam da u svojoj zbirci imam jako mnogo slika s tim prizorom. Budui da smo govorili o fotografijama, a mislim malo i meni u ast, gospoa Dejda je rekla da je nedavno nala jednu Fusuni nu fotografiju koju gospodin Kemal nikada nije vidio. To nam je bilo uzbudljiv o. Fotografija je snimljena 1973. na zavrnoj veeri Milijetova izbora ljepotice. Prikazivala je Hakana Serinkana kako iza pozornice Fusun ape pitanja koja e joj postaviti na pozornici. Slavnome pjevau, koji je sada bio parlamentarni zastupnik jedne proislamske stranke, Fusun se jako svidjela. ao mi je, gospodine Orhane, to nijedna od nas nije osvojila naslov, ali te smo se noi Fusun i ja smijale do suza, kao iparice, rekla je Dejda. Ova Fusunina fotografija snimljena je ba tada. Ugledavi blijedu fotografiju koju je Dejda spustila na drveni stoli, gospodin Kemal je problijedio i zautio. Dejdin mu nije volio da se spominje natjecanje za mis, pa nismo vie mogli u njegovoj nazonosti gledati Fusuninu staru fotografiju. A Dejda, koja je uvijek bila puna razumijevanja za druge, pred kraj posjeta darovala je fotografiju gospodinu Kemalu. Gospodin Kemal i ja skupa smo izali iz Dejdine kue na Maki i u nonoj tiini krenuli prema Niantau. Da vas otpratim do Apartmana Pamuk? upita me. Ja ove noi neu spavati u Muzeju nego s majkom, na Tevikije. No kad smo stigli do Apartmana Milosre, koji se nalazi pet zgrada prije Apartmana Pamuk, on zastade i nasmijei se. Gospodine Orhane, ree, proitao sam va roman Snijeg. Ja ne volim politiku. Zbog toga mi je, oprostite na iskrenosti, bio teak. Ali, svidio mi se zavretak. I ja bih se htio na kraju romana izravno obratiti itateljima, kao to je uinio junak vae knji ge. Imam li pravo na to? Kada ete zavriti knjigu? Kad vi zavrite Muzej, rekoh. To pitanje i odgovor ve smo doivljavali kao alu. to biste na kraju eljeli rei itateljima? Neu, kao va glavni lik iz Snijega, rei da nas itatelj koji ivi daleko ne moe razumjeti. Naprotiv, razumjet e nas oni koji budu posjetili

moj muzej i proitali vau knjigu. Ali, elio bih rei jo neto. Izgovorivi te rijei, iz depa je izvadio fotografiju i pod slabim svjetlom uline svjetiljke ispred Apartmana Milosre s lj ubavlju pogledao Fusun. Priao sam mu. Obojica smo s divljenjem, ljubavlju i potovanjem gledali Fusuninu fotografiju u crnome kupaem kostimu na kojemu je bio broj 9, njezine ruke boje meda, njezino nimalo veselo nego, na protiv, tuno lice, njezino prekrasno tijelo, produhovljen izraz lica koji nas se dojmio i tada, trideset etiri godine nakon to je fotografija snimljena. Gospodine Kemale, molim vas da ovu fotografiju svakako izloite u Muzeju, rekoh mu. Moja posljednja rije u knjizi je... Gospodine Orhane, molim vas, nemojte je zaboraviti. Neu. S ljubavlju je poljubio Fusuninu fotografiju i paljivo je vratio u unutarnji dep sakoa. Onda mi se pobjedonosno nasmijeio. Neka svatko zna da sam proivio vrlo sretan ivot.

2001-02, 2003-08.