Professional Documents
Culture Documents
nae vojno zapovjednitvo stavilo im je na raspolaganje 20.000 metaka, 100 puaka i 10 dobrovoljaca pukomitraljezaca s orujem.
Veliki upan
David Sini nije bio slobodni strijelac. O svojim je aktivnostima redovito izvjeivao vodstvo NDH. U srpnju 1942. godine predloio je primjenu sline politike i u Lici, te promjenu u tamonjem ustakom vodstvu. Ubrzo je trideset- jednogodinji Sini postao veliki upan Velike upe Lika i Gacka u Gospiu, te je tamo nastavio s istom politikom. Jaz izmeu partizana i etnika je neopisiv i neizgladiv. Ovaj jaz je zapravo jaz izmeu Srba samih, koji se u meusobnoj borbi unitavaju, objasnio je tada Sini polazita svoje politike. Sad se ba zavrava u zajednikoj suradnji unitenje tih partizanskih odreda. Ovaj posljednji dogaaj izazvao je osobito zanimljivu i novu sliku u Kninu. Kroz Knin su prolazili i prolaze oruani etnici. Njihovi voe s oruanim pratnjama etali su Kninom u drutvu s naim ljudima i sa mnom te naim astnicima. Dolazili su s bombama i pukama u upu. Prireena je bila veera, gdje su bili njihovi voe sa mnom i predstavnicima nae vojske.
Domobranski bojnik Emil Rataj, ustaki logornik Konstantin Urumovi, etniki vojvoda
Uro Drenovi, zapovjednik etnikog odreda Petar Koi u Mrkonji Gradu te ustaki kotarski predstojnik Marko Jungi, u Mrkonji Gradu (Vrcar Vakufu) 1942. Dolazili su njihove voe u moj stan i sl. Dva tri beznaajna incidenta dogodila su se, ali su uzronici kanjeni koliko s moje, toliko s etnike strane. Svak je kanjavao svoje. Bogunovi je javno isprebijao neke svoje ljude, a tako isto i etniki vojvoda Mane Rokvi, izvijestio je 27. lipnja 1942. godine iz Knina veliki upan David Sini poglavnika NDH Antu Pavelia. Glavni stan poglavnika je u lipnju 1942. godine uputio okrunicu u kojoj se precizira postupak oko pregovora s etnicima, koje je trebalo voditi po velikim upama. Istie se da je doputeno da etnici obnaaju samoupravnu vlast na podrujima koja su drale etnike postrojbe, ali pod kontrolom vlasti NDH, te se zagovara suradnja etnika i oruanih snaga NDH protiv partizana. U jesen 1942. godine pri Ravnateljstvu za javni red i sigurnost MUP-a NDH osnovan je X. odjel zaduen za kontakte s etnicima. Gotovo svi etnici na podruju NDH formalno su ili neformalno od polovice 1942. godine suraivali s NDH, bez obzira jesu li bili s njemake ili talijanske strane crte razgranienja. etnici su priznali NDH, a vlasti NDH su priznale etnike kao partnere u borbi protiv partizana. Osim naoruavanja etnika, NDH je omoguavao zdravstvenu skrb za ranjene etnike poput one koje su imali ustako-domobranski ranjenici. lanovima obitelji poginulih etnika obeana je socijalne skrb pod istim uvjetima kao i vojnicima u slubi NDH.
Antifaist Draa
Prvi ovjek etnika Draa Mihailovi se tijekom cijelog rata javno prikazivao kao antifaist, pa se morao javno praviti da ne odobrava to njegovi, makar formalno podreeni, zapovjednici rade. Dok je preko londonskog radija slao poruke da se ne ide u suradnju s ustaama, ini se da je podreenima zamjerao samo sklapanje pismenih ugovora s ustaama, a ne i samu suradnju s njima. Moe se rei da je Draa Mihailovi prihvaao suradnju s ustaama, ali mu je smetala formalna, slubena i javna suradnja, pa su se stoga etnici u propagandi ograivali od takvih odnosa s ustaama. etnika je propaganda partizane esto prikazivala kao hrvatski pokret koji je produena ruka ustaa. Ustae su pak izjednaavali partizane i etnike. Veliki neuspjeh
etnika bilo je ukljuivanje veine hrvatskih Srba zajedno s Hrvatima u partizanske redove. Upravo su partizani zadali odluujui udarac etnicima, koji se nakon bitke na Neretvi 1943. godine vie nisu oporavili. Vojnici NDH i etnici bili su saveznici zbog toga to su se u Drugom svjetskom ratu borili na istoj strani pod pokroviteljstvom istih gospodara. Naravno, suraivali su radi toga to su smatrali da se jedino zajedno mogu uspjeno suprotstaviti partizanima. Bili bi saveznici ak i da niti jedan svoj dogovor nisu stavili na papir u obliku ugovora. Ni jedni ni drugi nisu bili oduevljeni suradnjom. Nisu se voljeli, ali su se borili na istoj strani. Za ustae je suradnja s etnicima bila dravna nuda. etnici su bili skloniji pregovarati s civilnim vlastima NDH i domobranima nego s ustaama. Nijemcima i Talijanima nije bilo u interesu da im se sluge meusobno ubijaju. Do kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine etnicima su blii bili Talijani, a ustaama Nijemci, da bi nakon toga i jedini i drugi doli pod njemako pokroviteljstvo. Najvei protivnik suradnje s etnicima bio je Adolf Hitler. Meutim, Nijemcima je svaki vojnik na Istonom frontu bio neophodan, pa su tijekom cijelog rata teili da na Balkanu bude to mirnije.
Ne samo da su etnici zajedno s Talijanima prije zloinake akcije nesmetano prespavali u Omiu, sjeditu Velike upe Cetina, ve je za vrijeme akcije etniki tab ostao u Omiu, a etnici su i u povratku ili preko Omia.