Muallimova tema

MUALLIMOVA TEMA

IZBOR IZ DISKUSIJA SA KOLOKVIJA KAKVE NAM HUTBE TREBAJU?

Muharem Hasanbegovi
UVODNA RIJE Uvaeni Reisu-l-ulema, zamjenie Reisu-l-uleme, uvaene muftije, profesori, glavni imami, dragi gosti, Selam alejkum. Zadovoljstvo mi je danas kazati , to svi i znate, da je Glavni odbor Udruenja ilmijje IZ u BiH, osnivajui, zapravo produavajui ivot asopisa "Muallim", kao asopisa za odgoj i obrazovanje, to smatra svojim vrlo znaajnim projektom, odluio da asopis "Muallim" bude pokreta brojnih projekata u duhu sa svojim naslovom, zapravo sa svojim podnaslovom, a to je odgoj i obrazovanje. Ovo je prvi projekt, ako izuzmemo sam asopis kao takav. Dakle, ovo je prvi projekt na kom se mi zajedno ovdje nalazimo. Projekt hutbi, bolje rei, s naslovom kako je definiran: "Kakve nam hutbe trebaju?". Ja ovom prilikom naravno ne bih govorio o tome ta je prethodilo odreivanju naslova ovog kolokvija. elim samo podcrtati hutbu kao medij, hutbu kao vjerski

propis, hutbu kao mogunost danas. Rukovodilac vjerskoprosvjetne slube e u svom izlaganju to i sam kazati: na koliko mjesta u BiH se hutba dri, koji je to broj slualaca hutbe, koji je to auditorij kome se gotovo 900 imama svakog petka obraa i koje su mogunosti, na jednoj strani imama - hatiba, i, sljedstveno tome, onih ljudi kojima se oni obraaju. Kolike to mogunosti u sebi nosi? Da li mi postiemo taj cilj, taj zadatak, izmeu ostalog i o tome e na ovom jednodnevnom kolokviju koji se sastoji od 7 saopenja biti govora. Mi danas treba da nanemo neka pitanja, zatim da ponudimo i odgovore na neka pitanja, i da se stavimo na raspolaganje Rijasetu Islamske zajednice za ustanovljavanje novih, kvalitetnijih oblika hatibskog rada. Meni je zadovoljstvo to mogu pozvati Reisu-l-ulemu da vama se obrati na poetku ovog kolokvija. Hvala. Selam alejkum.

Iz uvodnog izlaganja Reisu-l-uleme dra

Mustafe Ceria
Inne afdalel kelami kelamullah ve hajru hedji hedjuresulillah, ve errul umuri muhdesatuha, ve kullu muhdesetin bid'atun ve kullu bid'atin dalaletun ve kullu dalaletin finnar. () Arapi su petak zvali jevmul-arubeti kubra, to znai vrijeme uoi subote, ili dan velike pijace, u kojem su se Jevreji pripremali za svoj sabat, tj. subotnji ili sedmini dan odmora. To je bilo vidno naroito u Medini, pa stoga neke predaje kau da su se ensarije skupljale petkom radi zajednikog namaza u Medini i prije Pejgamberove hidre. Dakle, petak je bio dan kada su se oni skupljali i prije hidre. Na taj nain oni su htjeli imati razlog sedminog okupljanja i ukazati na razliitost svog identiteta. Tako se prenosi da su se medinski muslimani jednog petka skupili kod Es'ad ibn Zerare, poznatog kao Ebu Emama, gdje su sasluali njegov vaz i klanjali dva rekata za njim kao imamom. Tom prilikom oni su promijenili ime i umjesto jevmul-arubeti petak su nazvali jevmul-dum'ati.

124 novi uallim br. 3 5. redep 1421. / 5. oktobar 2000.

MUALLIMOVA TEMA

Ove podatke sam uzeo iz ElKurtubijinog tefsira. Na svom putu do Medine, Allahov poslanik je u ponedjeljak, u mjesecu rebiul-evvelu 622. godine stigao u mjesto zvano El-Kuba, gdje je ostao nekoliko dana. Tu je udario temelje prvoj damiji u islamu. Pejgamber je napustio mjesto El-Kuba u petak i zaputio se prema Medini. U vrijeme podneva zatekao se na imanju Beni-Selime ibn Aufa, u jednoj dolini, gdje su bili postavljeni temelji za damiju. Ljudi su se skupili oko Pejgambera koji im je odrao hutbu i to je bila prva hutba koju je Allahov poslanik odrao u Medini. Bilo bi jako znaajno kazati o ovoj hutbi, i o razlogu zato je petak postao petak, odnosno zato je taj dan oznaen kao jevmul-dum'a . Ja sam htio samo na ovaj nain da ukaem da je taj dan - petak, oznaen danom skupljanja muslimana, jer su Jevreji u Medini imali svoju subotu, a Nasranije (krani) - nedjelju. Naravno vi ste svjesni toga da Nasranije tada nisu bili znaajni osim u Neddu, osim nekih ostataka, ali na ponaanje muslimana i odreivanje njihovog identiteta utjecali su vie Jevreji u Medini negoli krani, negoli Nasranije, jer su oni kao zajednica bili znaajniji brojem i utjecajem u Medini, i zato to su oni vie drali do svoje nauke. Ova Alejhisselamova hutba je protkana kratkim kur'anskim ajetima. Ima samo konkretne upute. Nema proklamacije nikakve. Hutba koja treba da bude model za kasnije hutbe je hutba Alejhisselamova hutba na Oprosnom hadu (fi hadetul-veda'). ini mi se da se rijetko kada moe nai jedan

tekst sa kojim su svi izvori suglasni, gotovo u cjelosti, kao to je ova Alejhisselamova hutba, koliko sam ja mogao da provjerim klasina djela, poevi od Ibn Hiama, Ibn Ishaka i dalje, sve to historijske knjige prenose. Postoje neke varijacije, ali je sutina sadraja ove hutbe ostala autentina i svi su ponavljali isto. Zbog vanosti te hutbe dozvolite mi da vam proitam na arapskom jeziku kako Alejhisselam poinje tu hutbu, to je, naravno, proizalo kasnije u fikhu kao propis kako hutba treba da glasi. Alejhisselam u toj hutbi kae: Innel hamde lillahi . . . Na temelju ovog teksta kasnije fukaha, meu kojima se naroito istie afija, i afijski uenjaci, su dali definiciju. Dakle, hutba mora imati hamdale, to je poetak, zahvala Allahu d. . Hutba mora imati salavat na Boijeg poslanika. I hutba mora imati dovu za sve muslimane. Dova je drugom dijelu. Hutba se dijeli na dva dijela, el-hutba va'zijje i elhutba na'tijje. El-hutba va'zijje je tzv. el-hutba tavila, elhutba na'tijje je hutba elkasira. Ova hutba - et-tavila, znai: hamdala, salavat i hutba tavila - tu je zapravo ta poruka koja pretpostavlja da onaj koji govori ima odreene sifate. Ja sam rekao na poetku da se ja ne sjeam da mi je ikad iko objasnio kako je hatib dobio ime hatib i zato se on zove hatib. Imam mogu da shvatim, mogu da znam, mogu da razumijem. Naime, kao i ovaj izraz i mnogi drugi izrazi koji su preli u islam , kojim je islam dao novo znaenje, i ovaj pojam hutbe i hatiba je bio poznat prije islama. Postojala

su dva lika na pozornici predislamskog doba. Postoje air i postoje hatib. air je pjesnik koji je svojom poezijom veliao i uljepavao vrijednosti svoga plemena. Hatib je ovjek koji je znao da rijeima iskae ono to je njegovo pleme eljelo da kae drugome. Drugim rijeima, hatib je glasnogovornik svoga plemena. Malo je hatiba bilo pjesnika, kau. air je po samoj definiciji mogao biti lake hatib nego to je hatib mogao biti pjesnik. Ali i hatib je biran samo po tome ako je mogao to rijeima, prozom, pokazati dvije stvari: afirmirati svoje pleme i to vie omraziti neprijatelja svoga plemena. Dakle, to je bio njegov zadatak. Hatib nije bio lan esnafa, ili gilda. Postojali su razni zanatski poslovi, u kojima su se, recimo, airi mogli druiti meusobno. Oni su predstavljali jedno udruenje. Oni su prenosili to na svoje sinove. To je bilo nasljedno. Hitabet je jedan od zanata koji se ne moe prenositi nasljedstvom. Dakle, to nije gild, to nije esnaf, nego hatib postaje onaj koji se svojim hitabetom dokae da ga ljudi hoe sluati i da ono to ljudi oekuju od njega on zna da im kae. To je hatib. Ko su bili hatibi? Hatibi su obino bili proelnici plemena, ali bili su i ratnici. Nakon ratnih uspjeha samo onaj koji je vodio odreenu grupu, odreenu vojnu u ratu i imao uspjeha nakon toga, mogao je izai pred svoje pleme, pred svoj narod, i onda im govoriti da ga sluaju. Kasnije se to mijenjalo. Alejhisselam je naravno najvei od svih hatiba, samim tim to je imao objavu, ali i ono to nije ulo u korice

novi uallim br. br. 3 5. redep 1421. / 5. oktobar 2000. 125

 MUALLIMOVA TEMA

Kur'ana kao objave, i to se naravno smatra da je inspirisano vahjom. Kasnije je Ebu Bekr takoer imao svoje hutbe, kao i hazreti Omer i sve halife. Historijski, brao, meni ima jedna nejasna stvar. Ne znam koliko je ona bitna. Kada hatib postaje spokesman jedne organizirane zajednice? I kada se obavezuje, kada postaje obaveza da hatib vie mora uiti, ne samo da ono koliko ima u sebi prirodnog, nego da mora i uiti kako da govori, odnsono ta da govori. Podsjetit u vas da je Ibn Devzije napisao jednu knjigu, u kojoj je naroito kritizirao i vaize. On govori u toj knjizi (Kitabul-muzekkirin. . .) kako su hatibi postali glumci koji jednostavno sa odre?enim manirima pokuavaju izmanipulirati mase, da tako pojednositavim. Ebu Bekr se moe uzeti nakon Boijeg poslanika kao najbolji egzemplar kako se govori. Ali, kada i na koji nain hatib postaje obavezan da u organizaciji jedne zajednice mora imati na umu u kojem vremenu ivi i kojim ljudima govori. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako to i Ebu Bekr govori, kako hazreti Omer i kako se kasnije razvija to govornitvo, koje ponekad ima u sebi poruka, ali ponekad pokazuje samo vjetinu govora. Nama su ostale dvije stvari o kojima treba razgovarati. A to je - ko je hatib, kakav je hatib, ko su sluaoci i kako treba sa njima komunicirati. To je zapravo sutina. To je pitanje ovog kolokvija i na problem. Ja vam elim pokazati jednu knjigu. Ovo je

knjiga koju je napisao jedan orijentalista, porijeklom Englez (Riard Antun), koja je posveena iskljuivo hatibu, jednom Lukmanu u Jordanu. Kompletna knjiga o njegovom ivotu, radu, njegovim hutbama, o njegovoj biblioteci, o njegovom odnosu prema dematu, o temama. On je ovdje napisao sve teme. Pratio ga je nekoliko godina , ivio u njegovom selu i kroz to on je ustanovio da, zapravo, pravi utjecaj u muslimanskom drutvu, u muslimanskoj zajednici dolazi od hatiba. On hatiba u ovoj knjizi naziva cultural broker, to znai prenosilac kulture. On ga posmatra kao link izmeu tzv. visoke kulture, tj. ove industrijske ili gradske kulture, i seoske kulture. On je taj kulturni prenosilac koji prenosi kulturu u jeziku, i nainu ophoenja. On kreira, on oblikuje, oblikuje mentalitet tog svog svijeta. U tom smislu ja oekujem da ovaj kolokvij koliko je mogue vie bude primijenjena nauka, ne da bude fundamentalna nauka. Oekujem da kroz ovaj kolokvij date instrukcije Rijasetu Islamske zajednice ta treba da poduzme vezano za hutbe, ali ne da to radi Muharem-efendija u Vjersko-prosvjetnoj slubi sa nekoliko svojih inovnika, nego da to bude obaveza koju ete vi primijeniti.

Rifat Feti
Ja sam jedan od rijetkih meu vama koji nisu aktivni kreatori hutbe, ve pasivni sudionik, odnosno konzument. Stoga je vano postaviti dilemu oko odgovora na pitanje koje i nosi naslov ovog kolokvija: Kakve nam hutbe trebaju? Ko, ustvari, treba i moe dati pravi odgovor. Jeste li to vi, koji nudite taj proizvod, ili su to oni koji konzumiraju ono to vi nudite. Drim da se problemu hutbe i hatiba moe pristupiti dvojako: - Jedan pristup je pristup ljekara i pacijenata. Hatibi su u ovom sluaju ljekari, i oni imaju ekskluzivno pravo i posjeduju znanje o tome to je pacijentu potrebno i to mu je initi ako eli da bude zdrav. Ako pacijenti (dematlije) dolaze redovno na kontrole, odnosno ako vre provjeru svog zdravlja, u ovom sluaju, duevnog, onda hatibi propisuju terapiju - odailju svoje poruke i kau: Ako hoete da budete dobri muslimani valja vam biti ovakav i raditi ovako. Dalje doktora (hatiba) ne interesira je li tu terapiju pacijent koristi ili ne koristi. Konano to je njegov problem. - Drugi pristup je pristup proizvoaa i potroaa. U ovom sluaju su hatibi proizvoai, proizvode poruke. Proizvode ono to se zove javna poruka ljudima i alju je na trite vrlo velike i jake konkurencije. Ako govorite recimo o pristojnom oblaenju - vi aljete poruku na tritu gdje se pojavljuje jo najmanje 10 sasvim oprenih poruka i to vrlo dobro araniranih, dobro dizajniranih i dobro upakovanih. Ako uzmemo

126 novi uallim br. 3 5. redep 1421. / 5. oktobar 2000.

MUALLIMOVA TEMA

ovaj drugi pristup, a on meni izgleda loginiji, onda bi hatib trebao da se ponaa kao proizvoa. Ako on proizvodi i nudi svoj proizvod konzumentima, onda je, naravno, logino da prije nego ponete proizvoditi neto nuno je ispitati kakvo je stanje na triu i kakva je konkurencija, odnosno ta potroai misle o vaim prvim uzorcima. Kako va proizvod kotira u konkurenciji ostalih proizvoda. Imajui u vidu da je ovo proizvod koji se ne moe egzaktno mjeriti nikakvim mjernim instrumentom, onda jedini nain da se prati kvalitet ovog proizvoda je posmatranje onih koji konzumiraju, odnosno posmatranje dematlija. Ovo se posmatranje naravno moe vriti na uproten nain, a to je da vi gledate i pratite va demat, koliko vae poruke djeluju na njegov ivot, do onih egzaktno-znanstvenih, a to su metode anketa i istraivanja i statistikog prouavanja. Ja vjerujem da je u medresama matematika koja je odnedavno uvedena tako i koncipirana da uenici manje ue trigonometriju, jer mala je vjerovatnoa da e im ona ikada trebati. Pretpostavka je da se statistika vie preferira, jer bez satistike, vriti prouavanje i praviti analizu demata to je skoro nemogue. Anketu koju je ovdje koristio Muharem ef. Omerdi u svom izlaganju proveo je na terenu Omladinski krug Rijaseta IZ. Nakon to smo obradili rezultate ankete imali smo osjeaj da ona ne odraava pravo stanje. Ja sam i danas uo komentare glavnih imama da nije tano da 47%

slualaca kae da je hutba odlina. Ne znam je li anketa istinita, ali ona je zaista tana. To znai da je ona korektno provedena i da su ovo njeni pravi rezultati. Da li ona odraava pravo stanje na terenu - to moe biti upitno. ta anketa ustvari pokazuje? Ona ukazuje da dematlije jo nisu spremne nepoznatom realizatoru ankete kazati o vama ono to stvarno misle. Oni o vama jo govore potujui autoritet koji je u vaoj ahmediji deponovan stotinama godina. Ali, budite ubijeeni, za desetak godina, generacije koje dolaze, nee ekati ankete. Oni e vam kad siete sa mimbere odmah rei ta misle o vaoj hutbi, da oni vie nemaju ta uti kad dou u damiju i da je ono to se njima na internetu nudi mnogo suvislije i loginije od onog to im vi govorite.

Hadem Hajdarevi
Dragi prijatelji, ovo smatram jednim jako bitnim momentom, bitnim datumom u organiziranju govora o islamu, i govorim kao neko ko je i sam konzument hutbi, a naalost, nisam onaj koji je u poziciji da bude hatib. Zato mi je izuizetno drago to se Udruenje ilmijje, odnosno Redakcija tromjesenika "Muallim" odnosno oni koji su najpozvaniji za ovaj in, odvaili pokrenuti temu "Kakve nam hutbe trebaju?" Kolega Aziz Kadribegovi govorio je o jeziku naih hutbi u kontekstu razumijevanja jezika kao temeljne forme ovjekove komunikacije u prostoru i vremenu. A alim

Mehmedalija Hadi ve na poetku svoga izlaganja naglasio je znaaj koji islam pridaje rijei i, uope, ljudskome govoru, jer sve to znamo, pamtimo, osjeamo, kanimo prenijeti drugima kao ope ili pak kao vlastito znanje, sve je pohranjeno u jeziku. Od kvaliteta jezike forme ovisi i kvalitet sadraja koji je prenesen u sistem odgovarajuih jezikih znakova. Hatib koji se penje na mimberu okree lice prema vjernicima, govori u uvjerenju da ljudima prenosi istinu. Biti vjeran toj istini - znai biti vjeran i svojoj izvornosti i izvornosti onih koji ga sluaju. Ali, artikulirajui odreeni sadraj, on se izravno odreuje i prema onome to saopava i prema samome sebi. Jer, Istina koliko god da je doivljavamo kao vrhovnu, konanu sveproimajuu istinu - njezina prezentacija, njezina interpretacija, njezina jezika kontekstualizacija moe biti ponekad i la. To je ono to krnji istinu i to moe potai sumnju u ono to istina u sebi nosi. Da pojednostavimo: jezik je pakovanje naih misli i emocija. Jezik je uvezujua energija nastajueg sadraja. Bude li taj jezik krnjav, troan, rashodovan, bude li loe pakovanje, onda e i, ma kolika istina donesena u jezikoj formi, morati da trpi u onom univerzalnom trokutu u teoriji komunikacije: poiljalac - primalac poruke komunikacioni kanal. Zamislite samo kakvo je osjeanje primaoca poruke, hatiba ili primaoca poruke bilo kojeg drugog govornika, spisatelja ili korisnika jezika, koji umjesto suvisle jezike komunikacije trpi neku nes-

novi uallim br. br. 3 5. redep 1421. / 5. oktobar 2000. 127

 MUALLIMOVA TEMA

retnu vrstu jezike "komunikanalizacije". Svaka istina doi e do primaoca poruke, samo kao istina kad bude osloboena i najmanje interpretacijske lai. Temeljni problem u dananjim hutbama vidim u injenici da su hatibi jako esto skotali u svojoj monolokoj svijesti: kako je samo on taj koji govori, koji saopava, koji ni u kolikoj dijalokoj formi nema povratnu informaciju, nema miljenje o onome ta govori, kako govori od svoga primaoca jezike poruke, onda on iz situaciono-interpretativnu la istine koju iznosi nastoji pretvoriti u neku kvazi-autentinost. Takvo stanje monoloke svijesti prerasta u govorniku samodopadnost, uzoholjenost, u odsustvo volje da se funkcionalno povee smisao tog komunikacionog trokuta: poiljalac poruke - primalac poruke - komunikacioni kanal. A sudjelovati na bilo koji nain u lai, makar u interpretacijskoj lai istine, jest zloupotrebljavati slobodu jezika i govora, kojim je Bog odlikovao ovjeka, ili da odemo jo dalje - jest sudjelovanje u nekoj vrsti grijeha. A ovdje ne treba govoriti kako grijeiti znai podvaljivati redu, podvaljivati Boanskom zakonu. Znai, suprotstaviti nae sebine opozive, greke i koristoljubive kratkovidnosti. Grijeiti zapravo znai kvariti ureenje svemira, kako je to jednom rekao Deni Derumon. Grijeiti u jeziku znai grijeiti u onome to smo ve imenovali jednim od najveih darova ovjeku. Hou rei jo samo slijedee: Da bi hutba bila jedno od istinskih obiljeja naega ivota treba voditi rauna o

punom potovanju onoga o emu se govori i onih kojima se govori, tj. Osjeanje da hutba mora nuno imati dijaloki karakter. Koliko god da na hutbi govori samo hatib, dijalog se nastavlja u svijesti i osjeanjima onih koji su netom sluali hatibsku poruku. Monoloka svijest prerasta u totalitaristiku iskljuivost, u ideologiju i onda svaka mogua komunikacija ostaje besmislena. Hvala.

Dr. Ismet Dizdarevi

Es-s-selamu alejkum, Pratei dananja izlaganja i diskusije dublje sam shvatio potrebu naunog istraivanja hutbe. Saopenje Muharema Omerdia je jedan uvjerljiv pokazatelj potrebe za empirimskim sagledavanjem hutbe, uvjeta i irine njenog utjecaja. To je i podsticaj svima koji nastoje da hutba dobije onaj znaaj koji moe i treba imati. Potreba za primjenom naunih spoznaja znaajnih za ostvarivanjem onoga to hutba u sebi nosi je obaveza svih, a naroito Rijaseta. Znalaka primjena savremenih psiholokih spoznaja omoguava bolje shvaanje i emotivno prihvaanje izgovorenog u hutbi. Teorijske i empirijske spoznaje socijalne psihologije, psihologije linosti i psihologije komunikacije su sigurna osnova i pravilna orijentacija u iznalaenju najboljih nain transfera poruka hutbe. Ove spoznaje se mogu i trebaju utkati u procese obrazovanja mladih, u medresama, viim islamskim akademijama i islamskom fakultetu kako bi

oni, nakon zavravanja kolovanja, mogli uspjenije komunucirati sa vrlo heterogenom skupinom ljudi koji sluaju hutbu. Savremeno psiholoko znanje je, uvjereni smo, potrebno i imamima i hatibima, i svakoj osobi koja u odreenim uvjetima i vremenskim okolnostima dri hutbu. U toku dananjeg dana sam saznao od uesnika skupa da oni osjeaju ono to se u naunoj psihologiji odavno zna - da je vrlo teko govoriti heterogenom skupu ljudi. Oni istiu da hutbu sluaju pojedinci razliitog obrazovnog nivoa, razliite dobi, razliitog intelektualnog nivoa, razliitog opeg pogleda na ivot. ta ele a ta realno mogu oekivati imami i hatibi u toku komuniciranja sa heterogenom skupinom pojedinaca? ele da hutba bude shvaena, emocionalno prihvaena i u ponaanjima svakog pojedinca dje djelotvorna. Kako je mogue ostvariti ovaj poeljni cilj? Najvei utjecaj hutbe mogue je oekivati ako imami ili hatibi, rijeima i ponaanjem, uspiju aktivirati sve tri dimenzije linosti slualaca: kognitivnu, emotivnu i konativnu. Poruku hutbe svaki slualac treba shvatiti, emotivno je doivjeti i nakon izlaska iz damije, u svim ivotnim ikolnostima u kojima se nalazi, aktualizirati. Realno je oekivati da hutba, a naroito njen prvi dio u kojem je, kako istie prof. Enes Kari, utkana Boija rije, sama po sebi, budi duboka ljudska osjeanja i razvija potrebu da se doivljeno i ouva u svom intimnom svijetu i da se prenese na druge.

128 novi uallim br. 3 5. redep 1421. / 5. oktobar 2000.

MUALLIMOVA TEMA

Meutim, poznavanjem osnovnih spoznaja iz naune psihologije, posebno poznavanjem teorije i metoda transfera, mogue je oekivati dublje i trajnije efekte hutbe. Mogue je, zapravo, ii stazama koje nas pouzdanije vode i do uma i do srca i do najskrivenijih kutaka unutranjeg svijeta ovjeka. Mogue i poeljno djelovanje hutbe je povezano i sa linou i socijalnim statusom imama u dematu. Ugled imama u dematu zavisi od njegovih sposobnosti, znanja i umijea komuniciranja sa dematlijama. Imam treba ispoljiti senzibilitet za ono osobno to, svakog pojedinca, ini onim to on jest, da razumije njegove potrebe i potekoe, da ga doivaljava empatino. On treba svhatiti i osjetiti ta je primarno u njegovom nainu razmiljanja, u njegovim osjeanjima, u njegovim interesovanjima. Ustvari, treba saznati ta dematlija eli uti, ta ga raduje a ta rastuuje, ta najvie voli a ta ne voli. Dematlija, danas, trai pomo radi bolje orijentacije u savrmenom svijetu, u svijetu ispunjenom mnogim protivrjenostima, moralnim dilemama, u svijetu zasienim mnotvom informacija. Imam mu treba pomoi da nae najispravniji put, da otkrije istinu u svijetu lai i poroka, da osjeti i spozna duhovne vrijednosti i da ga, kada ih spozna i emotivno osjeti, ohrabri na tom putu. Savremeno djelovanje imama u dematu nije samo dranje predavanja i pouka o opasnosti svih vidova drutvenog zla (droga, alkohol, nasilje), ve i razvijanje, u duama svakog pojedinca s kojim komunicira

imam, sposobnost selekcije bitnog od nebitnog, dobrog od loeg, istinitog od lanog, ljudskog od neljudskog. Takvim djelovanjem imam mnogo pomae ljudima u svom dematu, a tim inom ostvaruje plemeniti duh islama. Islam nije samo vjera. Islam je pravilan pogled na svijet, islam je velika filozofija, to je ispravna pouka iz ivota za ivot, to je radost ivljenja. U ovakvoj atmosferi demata, hutbu imama dematlije e bolje razumjeti, intimnije prihvatiti i djelotvornije ostvariti u svom ivotu i ivotu svojih najbliih.

Vahid Fazlovi
Jutros smo, na poetku naeg rada, imali priliku uti da kroz vjersko obrazovanje koje smo sticali nismo dovoljno panje poklanjali hutbi. Zatim, govoreno je o primijenjenoj i fundamentalnoj znanosti. U skladu s tim, elio bih istai da se u naim medresama upravo s nastavnim predmetom u ijem se okviru daje poduka o hutbi veoma mnogo eksperimentiralo. Na to ukazuje vrlo esta promjena imena ovog nastavnog predmeta, kojeg smo nazivali imamet, muallimat, hatabet, govornitvo, da'va (vjerovatno ima jo i drugih imena), a jo bi oitija bila potvrda naeg nekonzistentnog odnosa prema ovom nastavnom predmetu ako bismo analizirali njegov programski sadraj. I dan-danas, to je ve nekoliko puta konstatirano, ne moemo biti zadovoljni kako se ovo praktino podruje izuava u medresi. Kada se unutar njega o hutbi,

kao o vanom sadraju, govori mahom se sve svodi na memoriranje arapskog teksta, kao sastavnog dijela hutbe. ire, o drugim vanim aspektima hutbe, uenicima se ne predaje. Stoga bi bilo nuno da se programski koncept ovog nastavnog predmeta adekvatno primjeri njegovoj znaajnoj svrsi praktinog osposobljavanja budueg imama i hatiba za kvalitetno djelovanje u dematu. U Vodiu za islamsko djelovanje se mogu proitati uputstva kako pripremati saopenja, intervjue i neke druge vidove komuniciranja. Smatram da mi u Islamskoj zajednici imamo kompetentne alime koji su kadri da odgovore na pitanje kako u ovom vremenu hutbu kao poruku koncipirati. Sasluali smo navode o obrazovnoj strukturi naih imama, koji su, u pravilu, i hatibi. S obzirom na ovu injenicu, na koju je i Zijad-ef. u svom izlaganju reflektirao, bilo bi krajnje opravdano da se pristupi izradi prirunika za hatibe, to je i ranije spominjano, putem kojeg bi se pokualo hatibima pomoi, kako bismo generalno unaprijedili kvalitet hutbe. S druge strane, mislim da bismo mi mogunosti koje u ovom trenutku imamo, mogli efikasnije koristiti. Rije je, naravno, o naem htijenju da maksimalno ozbiljno svojim poslovima pristupamo, pa i u svojstvu hatiba. S tim u vezi bi bilo veoma vano da osjeamo veu potrebu da se sve to radimo objektivno ocjenjuje i valorizira. U dosadanjim programima rada Islamske zajednice kritiki se prilazilo imamskom i mualimskom radu. Nedavno je Rijaset Islamske

novi uallim br. br. 3 5. redep 1421. / 5. oktobar 2000. 129

 MUALLIMOVA TEMA

zajednice proveo ispite iz Kur'ana za sve imame. Ovakvih i slinih ispita bilo je i ranije. Zatim, naeni su putevi da se ustanovi kvalitet rada mualima. Organiziraju se takmienja na vjerskoj pouci. Na terenu se uglavnom zna ko su najbolji mualimi, te se oni povremeno i nagrauju. Meutim, hutba naih imama nije ocjenjivana. Nije mi poznato da smo mi do sada pokuali da doemo do instrumentarija, putem kojeg bismo izveli rezultate rada na podruju hatabeta. Trebamo imati na umu da nae dematlije veoma paljivo analiziraju sadraje hutbe. Sigurno je da oni najee komentiraju hutbu imama u odnosu na sve ostale njegove aktivnosti. Imao sam priliku da u razgovoru ujem ta misle veoma cijenjeni sluatelji hutbi. Kazali su da govor kojeg imam dri u damiji na mimberi treba u sebi sadravati jau vjersku i duhovnu poruku. Ljudi trebaju ovakvu poruku i hutba petkom je jedinstvena prilika da je oni uju. Dakle, jezik hutbi treba da bude vjerski - duhovni jezik, kojim e se progovoriti, dakako, o savremenim problemima. Aktuelnoj temi hutbe treba pristupiti iz vjere, specifinim, nesvakidanjim jezikim stilom i porukom koja se toplo prima na srce i duu, te potie i usmjerava misao. U ovom tonu je upeatljivo govorio dr. Kari. elio bih da zakljuim da mi na ovoj ravni moemo veoma brzo ostvariti napredak, ukoliko se, s jedne strane, ponude adekvatne strune instruktivne smjernice o hutbi, te ako budemo od svih hatiba zahtijevali ozbiljniji i odgovorniji odnos prema

hutbi, s druge strane. Uvjeren sam da dobro osmiljene i temeljite rasprave, kao to je ova dananja, predstavljaju dobar nain za popravljanje stanja u ovom podruju.

Remzija Piti
Zahvaljujem organizatoru to se u nazivu ovoga skupa nalazi termin - kolokvij, koji razumijevam kao razgovor na zajedniki o nekom pitanju, u ovom sluaju vrlo vanom pitanju: Kakve nam hutbe trebaju? Drim da nam nedostaje otvorenih razgovora, rasprava, pa ak i uobiajene komunikacije, bez gra. Ja sam, ako se ne varam, najmlai u ovoj sali. Stoga mi ne mojte zamjeriti zbog eventualne treme ili pogreaka u izlaganju. Danas smo ovdje uli lijepih i korisnih izlaganja. Nije mi namjera ire elaborirati pojedina pitanja postavljena u tim izlaganjima, nego u pokuati biti praktian. U tom smislu predlaem ovome skupu slijedee: 1. Pitanje da li imati hutbe koje e se raditi u jednom centru a potom ih slati hatibima ili prepustiti da svaki od njih priprema hutbu nije jednostavno kako se u prvi mah ini. Stoga drim da dirigirane hutbe treba imati, ali povremeno, a da se ipak hatibima prepusti sloboda odabira tema i obrade hutbe. Naravno, dobro bi bilo da se hatibi upute na literaturu, te da se objave neke zbirke hutbi koje ve postoje u rukopisima ili koje su ranije objavljivane, a nema ih trenutno u prodaji. Takoer, kod dirigiranih

hutbi ne bi trebalo insistirati na cjelovitom tekstu nego samo naznaiti ta, kako i koliko se treba kazati. 2. Muharem ef. Omerdi predstavio nam je ovdje statistike podatke o obrazovnoj strukturi hatiba iz koje vidimo da je vei broj hatiba sa niom nego, primjerice, sa visokom strunom spremom. S tim u vezi elim predloiti jedan od naina kako moemo ve danas poboljati obrazovnu strukturu hatiba za nekoliko procenata. Radi se o iznalaenju modaliteta da se profesori medresa, FIN-a, IPa, muftije i glavni imami obaveu da imaju, ako ne uvijek a ono povremeno, obavljati hatibsku dunost. Ovdje bi se trebalo precizirati koji je to tano broj, i da to ulazi u redovne obaveze spomenutih ljudi. 3. Hutba je najjai medij kojeg muslimani uope mogu imati, bez obzira koliko mi sutra koristili internet i druga dostignua moderne tehnologije. Tako i internet moemo iskoristiti kao servis hutbe. Primjerice, mogli bismo hutbe koje u Hadi Durakovoj damiji dri Zijad ef. snimati u cjelosti i obraene ili integralno ih staviti na Rijasetovu stranicu na internetu. Time bismo mogli ponuditi urnek veini hatiba i omoguiti im da svoje hutbe koje pripremaju poboljaju i kvalitativno i kvantitativno. Naravno, ne mislim da ne treba koristiti i hutbe drugih, provjerenih i dokazanih hatiba. Naprotiv. Mislim da je ovo jedan od puteva edukacije hatiba u budunosti. estitam organizatoru ovog dananjeg skupa. Molim Boga da njegovi rezultati budu za dobro muslimana.

130 novi uallim br. 3 5. redep 1421. / 5. oktobar 2000.

MUALLIMOVA TEMA

Fuad Sedi
Uz estitke koje su ve prethodile ovom kolokviju ili simpoziju o hutbi (kako god da ga nazovemo), nadam se da e i o drugim temama biti govora, kako ovjde u Sarajevu, tako, ako Bog da, i na terenu, po naim muftijstvima i medlisima. Bezbeli, kada bismo govorili o pozitivnim stvarima ovog kolokvija ima ih dosta i mnogo ih je ve spomenuto - to bi nas daleko odvelo. Meutim, krajnje dobronamjerno, pokuau da ukaem na neke nedostaktke, spomenem neke primjedbe ili prenesem neka svoja razmiljanja, s ciljem da ubudue ovakve stvari budu jo bolje organizirane. Prva primjedba upuena organizatoru, (a i ja sam, izgleda meu njima, budui da sam lan Glavnog odbora Ilmijje) vidim mali broj zvanica. Smatram da je danas trebalo popuniti ovaj amfiteatar i mislim da je prava teta i propust to ovom kolokviju ne prisustvuje vei broj ljudi. Nedostaje veliki broj profesora kojih imamo po terenu, zatim glavnih imama i ostalih koji bi isustva sa ovoga kolokvija mogli ponijeti ostalim svojim kolegama na terenu. Drugo je vezano za prethodna dva predavanja, na kojima estitam naim izlagaima. Tu bih rekao slijedee: treba praviti razliku izmeu mesdida (tj. mahalske damije gdje se obavlja be-vakat /pet dnevnih namaza/, a gdje se ljudi svakodnevno sastaju), zatim damije u kojima se klanja duma-namaz (i tu ih je vei broj iz raznih mahala, gdje se viaju sedmino) i musalle na kojima se obavlja

bajram-namaz, gdje se sastaju ljudi cijele opine ili podruja, i tu se ta velika masa svijeta via dva puta godinje. Moda ne bi bilo loe - ako bi nam to vremenski uvjeti doputali - da se organizira zajedniko klanjanje Bajrama, ljeti ako ne moe zimi, na nekoj poljani, ili u velikoj sali, gdje bi Reis-efendija drao hutbu) i tu bi npr. mogla prisustvovati veina Sarajlija. Tako neto bi moglo biti i po muftijstvima, po centralnim damijama i slino. Slijedee to elim spomenuti je da jo uvijek imamo po terenu ljudi koji dre hutbe, a nemaju ni zavrenu medresu, ili ak ni jednog razreda, a o zavrenom Fakultetu (FIN) ili bar islamskoj pedakokoj akademiji da ne govorimo. Treba ii ka poboljavanju situacije na terenu i dizati nivo hutbi. Mi svi elimo dobro i zbog toga smo se danas i sastali, ali treba uvjetoati onima koji dre hutbe da u to kraem roku zavre medresu, jer pustiti da vjeru tumai onaj ko za to nije kvalificiran je slino kao kada bi budali dali puku u ruke. Ja ne elim nikome da otimam kruh iz usta, jer ako je plaa u pitanju, onda neka takav klanja vaktove i obavlja neke druge imamske poslove, a zato hutbu da ne dre fakultetski obrazovani ljudi, profesori sa FIN-a, akademija i medresa, kao to imamo lijep primjer situacije u Sarajevu i angairanost veine profesora Medrese kao hatiba. Time podravam prijedlog Pitia da u hutbe treba ukljuivati profesore i sve sposobne kadrove. to se tie prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s, i njegovog naina dranja hutbi - mada je dosta toga rekao

prof. Kari - ja bih samo jo spomenuo neke stvari. Poslanik, s.a.v.s., za sebe kae da (Utije devamial-kelimi) mu je data rjeitost i time je odlikovan nad ostalim poslanicima, a to je njegova mogunost da sa malo rijei mnogo kae. Takoer, je Poslanik, s.a.v.s, za hatibe rekao: Od fikha i prave sposobnosti jednog hatiba je da mu hutbe budu kratke a namaz dui. O tome je bilo rijei danas, mada treba napomenuti da su i Poslanikove hute s vremena na vrijeme bivale duge jer su to bile vanredne situacije. Dakle, imamo redovne dumasnke hutbe petkom a imamo i situacije kada bi se Poslanik, s.a.v.s., popeo na mimberu utrokom i odrao duu hutbu (kako to navodi i Ibn Kajjim u svom djelu Zadu-l-mead. ao mi je to prof. Zijad Ljevakovi nije proitao svoj referat jer pretpostavljam da je on dosta toga spomenuo. Ovo to je spomenuto vezano za moral - on e meni halaliti ako imam i drukije miljenje - ako imamo neki problem u drutvu i ako ga ne moemo rijeiti, ne mora znaiti da o toj problematici ne trebamo bar govoriti. A to koliko emo u tome uspjeti je druga stvar. Mi nemamo erijatsku dravu i nemamo tako jak budet da mi moemo pomagati svakoj eni, majci ili onoj koja se moda odala nemoralu zbog teke materijalne situacije, ali moramo nastojati da se takvim kategorijama drutva pomogne onoliko koliko se moe. Ipak sve to ne sprjeaa da se ne govori o tetnosti nemorala i vjerski stav se mlra iznijeti i pojasniti. Takoer, podravam ono to je prof. Kadribegovi

novi uallim br. br. 3 5. redep 1421. / 5. oktobar 2000. 131

 MUALLIMOVA TEMA

rekao da hatib ne smije hutbu zlouptrebljavati ili privatizirati, drati je kao neki svoj imid. Dakle, nema niko pravo da privatizira vjeru i vjerske propise. Ja bih tu jo dodao da bi i hatibi i slubenici IZ trebali biti malo oprezniji u pogledu svojih privatnih nastupa i izjava; jer svaka izjava mene kao profesora, ili slubenika IZ kod svijeta se doivljava i prihvata kao stav IZ, odnosno vjerski stav, a ustvari to je moje lino miljenje o nekom pitanju. Mora biti jedna doza opreznosti, jer vrlo esto imamo neeljene posljedice od takvih izjava. Evo, privodei kraju, da samo jo neto kaem o hutbama i naim obaanjima. Hatib treba imati iskren nijjet kod obraanja, jer u izreci stoji: Ono to bude reeno iz (od) srca dolazi do srca (slualaca), a ono to bude reeno samo sa jezika to ne dopire ni do uha. Dakle, treba voditi rauna da hatib primjenjuje ono to govori, da s time ivi i da to govori iz uvjerenja, ne bi li s Boijom pomoi taj njegov govor stigao do srca slualaca kojima je upuen. Takoer, trebamo imati na umu hadis u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kae: Li kulli mekamin mekam Svaka rije, svaki govor ima svoje mjesto i da svaka situacija ima svoje specifinosti i za sebe odreenu hutbu ili obraanje. Spomenuu izreku Ebu Hurejre, r.a., koji kae: Ja od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pamtim dvije posude (vree, vrste) hadisa. Jednu priam i prenosim i o njoj govorim, a ovu drugu kada bih ispriao ljudima - bila bi mi glava otk-

inuta. Dakle, Ebu Hurejre, r.a., imao je osjeaj ta u kojoj situaciji moe i treba govoriti. (Da se ne bi pogreno razumjelo da je Ebu Hurejre, r.a., neke hadise prikrivao i da ih nije ljudima prenio, Ibn Hader kae da je on, r.a., sve te hadise prije smrti prenio ljudima a uglavnom su se odnosili na fitneluke /smutnju i sl./ Moramo voditi rauna o tome ta i gdje govoriti, bez obzira to su to erijatski propisi, ispravne stvari u nekim situacijama treba ocijeniti da li o njima govoriti ili ne. Kao primjer: krajnje krajnje netaktino i bespotrebno bi bilo naem svijetu govoriti o tome da je doputeno oeniti strievku i tome slino. Treba imati u vidu i ono to se u fikhu zove Obiajno pravo. Takve stvari treba izbjegavati govoriti kao i svaku drugu temu koja kod sviejta moa izazvati smutnju i zabunu. Alija, r.a., kae: govorite ljudima o onome to oni mogu razumjeti i shvatiti, zar elite da oni zanijeu Allaha i Njegovog Poslanika. I zavravam sa hadisom koji je Poslanik, s.a.v.s., ponekada u svojim hutbama govorio: O ljudi, vi nikaa neete moi primijeniti sve ono to se od vas trai i to vam je nareeno, ali drite se sredine i radite onoliko koliko moete... (Ebu Davud) i u drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kae: Olakavajte a ne oteavajte i obveseljujte i ne rastjerujte... Zahvaljujem i halilite ako sam malo oduljio, neka nam Allah, d.., pomogne.

Mustafa Spahi
Ferid efendija je meni ustupio dio svog vremena. Ja u ukratko naznaiti o emu vam govorim. Rije je o razlici izmeu hutbe i bilo koje druge vrste oblika i forme govora. Koliko ja znam, u islamu i iz islama, hutba je jedini farz, obavezujua forma govora, sastavni, bezuvjetni dio obreda dume namaza. To je jedina vrsta govora, koja se izlae - govori u tano odreeni dan, u tano odreeno vrijeme vrijeme podne namaza. Kao sastavni dio dume namaza hutba je sui generis govor. Govori se samo na odreenim mjestima, musallama i damijama. A u pet izvornih ingerencija halife uz ifta, kada, emiru-dihad i hizba, spada i imamet. U okviru imameta u hilafetu, halifa, kod nas konkretno - Reisu-lulema, sastavni dio svojih ingerencija u okviru imameta on kao Reisu-l-ulema povjerava, molim vas, posluajte ta vam kaem, povjerava, nikad ne prenosi, funkciju hatiba na konkretnog, odnosno postavljenog hatiba - imama. Zato svakog onog ko povjerenje ne ispuni - dizgin nazad - i oduzima mu se ingerencija hatiba, vrio to - ne vrio Reisu-lulema. On ne moe prenijeti, jer to je njegova izvorna funkcija u okviru imameta hatabet. I on je suodgovoran za onog tamo ko kao hatib govori. Dakle, sa halife i Reisu-l-uleme se ne moe prenijeti funkcija hatiba. Hutba ima minimalni, nuni sadraj bez kojeg nije hutba. Hamd, salavat, davetullah i poruku. Usljed toga to je sastavni dio obreda duma namaza - hutba kao govor na temelju Kurana, sunneta i

132 novi uallim br. 3 5. redep 1421. / 5. oktobar 2000.

MUALLIMOVA TEMA

globalnih potreba ummeta, na razini realizacije u pojedinanim dematima je jedina forma redovnog obaveznog govora u islamu, koja tee zato u okviru obreda, u formi monologa, monopola, monolita i monizma. To daje dvostruku mogunost ali i opasnost. Opasnost lei u svoenju dematlija od strane hatiba na objekte i spavae u toku hutbe, ako je hatib EbuDosadin i Sahibu-Drndalo i Ebu-Klepetalo, a hatiba na improvizatora. Hou da kaem, bez obzira na takvu formu govora, koja takva mora biti zato to to spada u obred, hatib na hutbi izlae Ulul-emr ili republiku, javnu stvar, a ne svoje konkretno raspoloenje ili neraspoloenje. Valja praviti razliku izmeu hatiba kao ovjeka koji govori hutbu i retora. Hatib je ovjek koji govori istinu. ovjek koji kazuje istinu u bitnom smislu prati izlaganje i sadraj istine. Retor se u stanovitom smislu ponaa kao demagog i jedini efekat za kojim on ide je da to ljepe govori. Hatib koji kazuje istinu mora u nju vjerovati, mora je voljeti i u osnovi - mora potovati dematlije kojima se obraa. Naravno da mi moramo u hutbe vratiti kriterije klasifikacije, kvalifikacije, sistematizacije, i standardizacije, o emu je neto dr. Sedi Fuad govorio. Muslimanima preko istvojetne ivotne poruke, bez obzira na raznolikosti, konkretne razliitosti i potrebe u dematima treba hutba, a ne samo hutbe. Preko istovjetne poruke podjednako vrijedne za sve muslimane, ijem prenosiocu povjerenje ukazuje halifa, odnosno

Reisu-l-ulema, uspostavlja se akciono, funkciono, organizaciono, sadrajno i egzistencijalno jedinstvo muslimana. Ja sam apsolutno za to da se ko punjene patke imamima piu hutbe, ali sam apsolutno protiv toga da hutba kao hutba za hiljadu damija u Bosni nema poruku. Ako takve poruke ima - onda mi imamo hiljadu poruka, ali nemamo poruke. I nemamo onda jedinstva. Na hiljadu mjesta po stotinu klanjaa - to je sto hiljada klanjaa koji isti dan u isto vrijeme, na istim mjestima - u damijama primaju istu poruku. S obzirom na vrijeme - petak, mjesto hutbe - damija, hutba ukoliko je stvarno hutba daje muslimanima svijest o vremenu i prostoru. Sadraj hutbe koji je istina i na nain na koji se kazuje Bil hikme, ve mevizetil hasene poduava ovjeka muslimana na sadraj, nain i formu govora. Hutba je temelj, ona predstavlja permanentno obrazovanje odraslih. Njena je bit znanje, a znanje je proces a ne stanje. Hutba je posljednja i najozbiljnija forma obavezujueg govora u islamu. Hutba je jedini, stalni, obavezujui, ivi medij islamskog djelovanja. Ja sam bio ponuen da neto napiem, da ovdje o odreenoj temi podnesem referat. Ali, ja to nisam bio u stanju uiniti sa svojim snagama i zbog vremenskih ogranienja, pa sam evo pokuao u ove tri-etiri minute da nanem neka pitanja. Hvala Vam.

kada je jedan na imam govorio o alkoholu. Svo vrijeme dok je priao upirao je prstom u jednog ovjeka. ovjek je pocrvenio. Kad je izaao upitao je imama: to na me pokazuje, ne pijem ja alkohol. ovjek uope ne konzumira alkohol, a osjetio se pogoenim. Znai, to moe biti jedna negativna strana za ljude koji puno diu prst i upiru direktno u nekoga. Govoriti o onome to nije u redu kao alkohol, koji je majka svih zala - u redu. Ali da se upire prstom u ovjeka to je nezgodno. Drugo to sam htio da napomenem jeste jedan zanimljiv sluaj, kada sam ka konkretno imao priliku da govorim neto vie o el-vahju, o jednom dijelu hadisa koji govori da je vahj objava kao blagodatna kia koja se sputa. I nakon tog predavanja, nakon te hutbe, susreem ovjeka koji je sav mokar. ta je bilo?, pitam. Kae: Sluao sam tebe, ali ti si rekao da je kia blagodat od koje ovjek bjei i krije se. Kad sam to od tebe uo - ja sam pustio da pokisnem, i, evo - sav sam mokar od te blagodati. I trei primjer kako hutba moe da djeluje na ovjeka jeste kada sam, boravei i radei jedno vrijeme na Butmiru, zamolio jednog kolegu da klanja dumu umjesto mene. Na hutbi je govorio o osobinama munafika, normalno kroz kuranske i hadiske poruke. Znai, kuranski ajeti i hadsi Poslanika s.a.v.s. bili su toliko jasni da su dali pravu sliku jednog munafika. Meutim, jedan haija dolazi u Odbor

Izet Terzi
elei da kaem neto o efikasnosti hutbe htio bih da spomenem tri primjera, a to je

novi uallim br. br. 3 5. redep 1421. / 5. oktobar 2000. 133

 MUALLIMOVA TEMA

Islamske zajednice Sarajevo vjersko-prosvjetnom referentu, naem dananjem ambasadoru u Saudisjkoj Arabiji, profesoru Senahidu Bristriu, i tui mene. Ja dolazim kao optuen kod Senahida Bristria. ta je bilo? Kae: Doao je hadija. Tuio te. Doveo si nekoga da ga napada, samo mu ime nisi spomenuo. Ko je taj? Uopte stvarno nisu bila bitna imena, nego je ovjek opisao osobine munafika. Kad sam ispriao ta je bilo profesor se samo nasmijao. Naao se hadija, naalost, u tom jednom izlaganju. Zahvaljujem.

Nazif Garib
Ja Vas sve skupa selamim i nadam se da u biti vrlo kratak. Uz sve reeno o kvaliteti i duini hutbe ja bih bio jo konkretniji. Smatram da hutba ne treba biti dua od pet do sedam minuta, i da se u tih pet ili sedam minuta moe ukazati na mahane, nedostatke i probleme u proteklih sedam dana vezanih za demat, odnosno da se ukae na ono to bi demat trebao poduzeti u narednih sedam dana. Ako bi hutbe bile i krae od spomenutog, ali i sadrajnije - to bi bilo jo i bolje, jer takve su bile hutbe Poslanika, s.a.v.s., a uli smo i prvu reenicu naeg Reisu-luleme: Hajru-l-kelami kelamullah, ve hajru-l-hediji hediju resulillah. Dakle, najbolje to se moe kazati jesu rijei Allaha, d.., i najbolja uputa je uputa Allahovog poslanika, s.a.v.s., Ako se budemo oslanjali na ovakve stvari - kratko i

direktno ukazujui na konkretne probleme - onda e, sigurno, efekat biti jo bolji. Spomenuto je i pitanje hatiba sa nepotpunom strunom spremom, kojih ima 169 na podruju cijele Bosne i Hercegovine. Na podruju Medlisa koji predstavljam ima ih devet. etvorica su, dodue, pred penzijom. Od njih devet dvojica hutbu dre u damijama koje primaju najvei broj klanjaa u Konjicu. Obojica njih bi bi u svojoj damiji rado vidjeli dr. Karia na mimberi, ije mi se predavanje jutros itekako svidjelo. I ne samo njega, nego i bilo kojeg profesora sa Faklteta ili iz medrese. Podravam prijedlog Remzije ef. Pitia da profesori sa Fakulteta i iz medresa te visokoobrazavni slubenici Rijaseta budu hatibi na terenu (izvan Sarajeva). Posebno iz razloga to ovdje u Sarajevu, u nekim damijama, zna biti pola i vie muktedija profesora FIN-a i medrese, a vrlo mali broj ih je koji dre hutbu. Pored toga to ne dre hutbu zlo je jo gore to kada neko od njih naie na nekog imama, koji se sluajno malo provalio, onda se u krugu profesora prepriaju vicevi o njemu. Kako se ne bi priali vicevi o imamima sa nepotpunom strunom spremom i srednjom strunom spremom koji dre hutbu - izvolite, gospodo, pa doite i odrite Vi hutbu gdje god hoete. Dat emo vam damiju, mimberu. Odrite gdje god hoete hutbu. Nije lijepo da se pria o drugome, a da mi sebe izmaknemo u stranu. Selamun alejkum.

Nezim Halilovi
Hatib sam od prvog dana aktivnog rada u IZ-i i malo je hutbi koje sam imao priliku sluati kao dematlija, jer sam obino u poziciji onoga koji govori sa mimbera. Pokuat u da prenesem svoje vlastito iskustvo, koje e moda nekome od pristunih koristiti i potai ga da na slian nain priprema hutbu. Dok sam radio kao imam, hatib i muallim, imao sam priliku da budem u stalnom kontaktu sa dematlijama i osjeao sam ta je potreba samog demata, pa sam shodno tome i pripremao hutbu. Meutim, danas kada sam samo hatib, suoavam se sa odreenim potekoama u tom pogledu, jer nemam stalnoga kontakta sa dematom, a i dematlije koje dolaze su razliitog nivoa obrazovanja i starosne dobi. U damiji Kralj Fahd u kojoj sam hatib, svakog petka bude oko 3500 klanjaa. Miljenje da hutba treba biti vrlo kratka ne podravam iz razloga to moramo iskoristiti prisustvo velikog broja ljudi na dumi. Ako se hutba uini zanimljivom i ivotnom, u 15-20 minuta hutbe, moi emo kazati mnogo toga i to dematlijama nee biti uope naporno i dugo. Uostalom, duma je sedmini kongres muslimana, pa se mora i iskoristiti na pravi nain. - Od unazad otprilike godinu dana, poeo sam redovno pisati hutbe, na dvije stranice (jednom listu), a Visoki saudijski komitet umnoava je u dovoljan broj primjeraka, tako da svaki dematlija koji doe na dumu ima priliku da ponese hutbu u pisanoj formi svojoj kui, proita je ponovo, kao i njegovi lanovi

134 novi uallim br. 3 5. redep 1421. / 5. oktobar 2000.

MUALLIMOVA TEMA

porodice, rodbina i komije. Takoer, se hutba redovno prezentira preko stranice Rijaseta IZ-e na internetu, kao i na jo nekoliko islamskih stranica. Hutba se reemituje na Radio Nabi sljedeeg dana, kao i na Radio Hajatu -

Studio slobodni Igman/Pazari i Radio Hajatu - Mostar Hutbu poinjem pripremati osam dana prije, tako da dva dana (srijeda uvee) imam zavrenu hutbu i poinjem sa pripremom O MURASELI

naredne hutbe. Istu no hutbu aljem putem e-maila, kako bi se kako bi se narednog dana mogla staviti na stranicu Rijaseta. Naravo, veliko olakanje za sve ovo je raunar, internet, CD-ovi i druga pomagala. Vano je i

Devad Hodi: Jedno je pitanje bilo vezano za muraselu. Inae, ja mislim da je murasela jedno pitanje o kojem bi danas mogli da razgovaramo, ili da moda iniciramo neko formiranje protokola ili institucije murasele, njeno dizanje na jedan vii, sveani nivo. Moda bismo danas mogli doi do nekog prijedloga o tome kako bi formalno trebalo ustrojiti dodjelu murasele. Kod nas je to ipak vie neka anonimna institucija. Dr. Mustafa Ceri: Vi ovdje kao organizatori registrirajte pitanja.. . Ovdje je Muhammed ef. Salki, generalni sektretar, da nam objasni kako se sad daju rjeenja za hatibe. Ja znam, ali neka on izae pa neka nam kae. Mehmedalija ima izlaganje o erijatskim aspektima hutbe. Ja ne bih sada ovdje da odgovaramo izravno murasela ili ne. Mehmedlija Hadi: Muraselu moe dati i onaj ko ve ima muraselu, znai moe odrediti svog zamjenika. Dr. Mustafa Ceri: Ali mi jo ne dajemo murasele. Mi dajemo rjeenja. Devad Hodi: Ja bih sada zamolio, poto se u vie pitanja postavio problem murasele, a i hadi Reisefendija je to predloio, da nam Muhamed ef. Salki kae kakva je sadanja pravna i administrativna procedura oko murasele u Islamskoj zajednici. Muhamed Salki: Hatibsko ovlatenje podrazumijeva danas muraselu. Postavljenje za imama, hatiba i muallima dolazi iz nadlenog medlisa IZ, i u tom zahtjevu se odreuje da se dotini prima u slubu samo za muallima, ili je on imam-hatib ili je imam, hatib i muallim. U zavisnosti, dakle, od podnesenog zahtjeva administracija Rijaseta IZ priprema odgovarajua rjeenja. Najee su postavljenja - imam hatib i muallim, ali ima postavljenja i samo - muallim, a ima dosta postavljenja -imam i hatib. Ranije je, dok je postojalo VIS, i Starjeinstvo IZ, i dok su bila postavljenja na dva nivoa, Starjeinstvo IZ ispostavljalo rjeenje za imama i muallima, a Reisu-lulema, odnosno VIS, je ispostavljao hatibsko ovlatenje. Danas, dakle, imamo situaciju da u jednom rjeenju imamo: imam ili hatib , muallim, ili sve troje: imam, hatib i muallim. Ta rjeenja se dakle sva objavljuju u Glasniku kao slubenom glasilu IZ.

Da odgovorim odmah i Ferid-ef. Dautoviu. Dakle, imami koji su dobili hatibska ovlatenja sa niom spremom - to je bilo jo iz ranijeg perioda. Jedan veliki broj imama danas imaju hatibska ovlatenja sa niom spremom, i to su ljudi koji imaju trideset godina staa, koji su u slubu iz odlazili sa jednim ili dva svrena razreda medrese ili sa imamskim ispitom. Neki su se od njih dokolovali. Meutim, jedan veliki broj od njih je ostao sa niom spremom. Oni koji su imali tri razreda zavrene medrese ispunjavali su i to vrijeme uvjete da dobiju imamsko-hatibsko ovlatenje. Ta ovlatenja oni naravno i danas imaju. Otuda su i sa ovakvom kvalifikacionom strukturom vaea hatibska ovlatenja, koja, kako kae Muharem ef. Omerdi, nisu nikada povuena. Mehmedalija Hadi: Kad se radi o muraseli ne moe se stvar postavljati tako da dananji imami nemaju muraselu. Oni imaju muraselu koja je sadrana u rjeenju koje je potpisao hadi Reis-efendija. Radi se, dakle, o ovlatenju koje je on dao da se moe vriti hatibska dunost. Muhamed ef. Salki je to odlino objasnio. Rekao je da je u ranijem sistemu bila su dva nivoa: nivo starjeinstva za BiH, gdje su izdavana rjeenja samo za imame i muallime, i bio je nivo VIS-a, gdje je Reisu-lulema potpisivao rjeenja za hatibe. Ako je to danas objedinjeno u jednoj instituciji - to je Rijaset IZ, gdje Reisu-l-ulema potpisuje rjeenje - onda je to murasela Ibrahim Begovi: Ovdje praktiki imamo dva stava ili dvije strane, koji naoigled izgledaju razliite, a one se meusobno pomiruju. Rije je o tome. Dakle, hatibima se daje murasela i Reis-efendija je u pravu, jer nije on potpisao ni jednu muraselu. Jest potpisivao rjeenja. Rjeenja hatibima nisu murasele u ovom smislu u kojem su ranije. Ona formalno jesu, moda erijatski jesu. Pazite, rjeenja se daju na odreeno radno mjesto u odreeno vrijeme, a murasela kad se izda hatibu ona traje. Rjeenje postavlja imama u taj i taj demat i to je prema zakonu i prema nekim ovim elementima. Ali, murasela rjeava pitanje njegovog hatabeta itavog ivota dok mu se ne povue. Prema tome, potrebno je ovo korigirati u smislu da se ponu davati murasele, ali e se dati samo ljudima koji su tek dobili zaposlenje, jer veina ljudi ili moda ak i niko nije ni imao potrebu za muraselom, moda npr. u ovom periodu, jer su to bili premjetaji itd. E tu je razlika.

novi uallim br. br. 3 5. redep 1421. / 5. oktobar 2000. 135

 MUALLIMOVA TEMA

poznavanje arapskog ejzika, te neophodna literatura. - Bilo bi vrlo bitno da to vei broj imama putem Rijasetove stranie objavi dio svojih hutbi, kako bi imali to bolji materijal koji moe posluiti za to bolje obraianje odreenog pitanja. Uostalom, internet je postao jednim od vrlo vanih nain dawe, to mi nedovoljno koristimo. - Ako je u naem kalendaru na redu neki od vanih islamskih dogaaja, hutba sama po sebi namee i temu. U protivnom, temu hutbe biram sam, imajui u vidu aktuelnosti iz ivota Bonjaka, stanje ummeta i sl. - Smatram - da bi zaposleni doktori nauka i profesori na FIN-u, pedagokim akademijama i medresama morali dati svoj doprinos u ovom pogledu, te da se aktivno ukljue u hatabet kao jedan od vanih naina da'we. Apsurd je da imamo masu umnih ljudi koji konstantno dolaze na dumu kao sluaoci, a bar povremeno ne preuzmu ulogu hatiba, te na taj nain ne daju novi impuls hutbi u dotinom dematu. - Nisam za to da se na teren alju ljudi iz Sarajeva (koje odredi Rijaset), samo kao neki vid inspekcije, mada je i to potrebno uiniti povremeno. Nije dovoljno samo neto kontrolirati, nego se treba saviti u poziciju da svojim primjerom pokaemo kakva bi hutba trebala biti pa bi bilo od koristi da profesori obilazei teren praktino pokau hatibu u odreenoj damiji, kakva hutba treba biti. Hutba koju drim je sljedee forme: a) prvi dio hutbe na arapskom

jeziku, b) podsjeanje na imamske i islamske arte (to ima efekta, jer Allah, d.., zna koga e kada to dirnuti), c) aktuelni dogaaji koji su se desili u posljednjih sedam dana, sa posebnim osvrtom na stanje u eeniji, c) centralna tema, o kojoj govorim kroz Kuran i hadis, e) poruka i dova, f) drugi dio hutbe Smatram da je ovakva hutba ono to je potrebno i ime se ispunjava sunnet Poslanika, s.a.v.s., Kada sam kao student bio u Kairu, uvijek, smo bili u dilemi na koju od hutbi da idemo: kod ejha Ismaila u AlAzharovu damiju, kod ejha Kika ili kod ejha ahina u damiju Amra ibn Asa. Sva trojica su bili veliki vaizi. Pored toga bili su od onih ija su djela bila u skladu sa onim to govore. Oni su i ivotima svjedoili islam. Njihove hutbe su mi davale energiju za narednih 15 dana. Molim Allaha, d.., da nas uini od onih koji istinu govore i ija djela prate izgovoreno, te da nam bude milostiv na Sudnjem danu! Es-selamu alejkum ve rahmetullahi!

Muharem Hasanbegovi
ZAVRNA RIJE Uvaeni Reisu-l-ulema, zamjenie Reisu-l-uleme, muftije, drage kolege imami, glavni imami, lanovi Udruenja ilmijje, meni je zadovoljstvo to evo nakon

onog uvodnog dijela na kraju mogu svima vama estitati da smo, ini mi se, danas vrijedno radili, da smo uradili posao koji smo sebi na poetku zadali. elio bih citirati ovdje izreenu misao mog kolege i ivotnog saputnika, neto mlaeg, Mujkija, Mustafe Spahia, profesora GHM, koji je ovdje kazao: Znanje je proces a ne stanje. Dopala mi se ta misao, i elio bih samo kazati nekolike reenice, kad su u pitanju imami, konkretno evo najveim dijelom glavni imami, koji uglavnom vode vjerski ivot medlisa. Naravno, tu je Reisu-l-ulema, ovdje je zamjenik Reisu-luleme, ovdje su muftije koji bdiju nad ukupnim vjerskim ivotom u njegovim organizacionim formama - kako se on manifestira koroz muftiluke, melise, koristrei vjerske zavode: medrese, islamske pedagoke akademije, Fakultet islamskih nauka. Udruenje ilmijje koje sada funkcionira unutar strukture IZ ne eli praviti nikakav paralelni blok. Ali isto tako ne eli ostati ni slijepo niti pak gluho nadodreenim pitanjima, nad odreenim stvarima koje mogu biti bolje nego to one jesu danas. Ja u i ovom prilikom, moda neto drugaije nego to sam govorio na mnogim naim regionlanim seminarima, kazati i ovo: moda je sistem obrazovanja u IZ, ponajprije u medresama takav da proizvodi zavrene alime. Kad kaem zavrene alime to podrazumijeva da su zavreni - da oni idu u ivot kao imami, kao muallimi, vrlo esto s uvjerenjem da su s onim to nose

136 novi uallim br. 3 5. redep 1421. / 5. oktobar 2000.

MUALLIMOVA TEMA

dovoljni sami sebi - postaju samodovoljni, bez spremnosti da sami sebi priznaju da odreene stvari ne znaju. Kao da znanje, to je rekao Mujki Spahi, nije proces. Ono se ne zavrava ni zavrenom srednjom kolom ni zavrenom islamskom pedagokom akademijom, niti sa zavrenim fakultetom. Od dana stupanja u slubu imama, imam, ustvari, nastavlja da ui. Mi smo sad na brisanom prostoru i ne moemo se vie ni za to zaklanjati. Mi se moramo potruditi. Udruenje ilmijje na seminarima inicira da se imami pri svakom medlisu, voeni glavnim imamom, podstaknuti i inicijativom muftije, organiziraju i da ue, poevi sa uenjem Kur'ana, preko svih onih tema koje e njima pomoi da svoj obrazovni nivo podignu, kako bi bili sposobniji u pripremanju hutbe, u pripremanju govora itd. Oprostite mi ako sam bio malo prestrog u ovom posljednjem javljanju. Molim dragog Boga da nas sve podri na pravom putu, da nam da snage da se dostojanstveno suoimo i suoavamo sa izazovima, sa potekoama i problemima. Ja se nadam da emo, ako Bog da, s vjerom i vlastitom snagom uspjeti.

Redakcija asopisa Novi MUALLIM Organizacijski odbor Kolokvija Kakve nam hutbe trebaju?

RIJASETU ISLAMSKE ZAJEDNICE U BiH PREPORUKE KOLOKVIJA KAKVE NAM HUTBE TREBAJU?
Na temelju referata podnesenih na Kolokviju odranom 12. 06.2000. godine i diskusija u kojima su sudjelovali uesnici Kolokvija, Organizacijski odbor upuuje Rijasetu IZ-e u BiH sljedee preporuke: 1. Obrazovna struktura hatiba jo uvijek je nezadovoljavajua i kvalitet hutbi ne ogovara savremenim potrebama muslimana, pripadnika IZ-e. Stoga Rijaset IZ-e treba redovno odnosno kontinuirano vriti analizu opih i posebnih aspekata situacije naih hutbi. Ovo podrazumijeva da bi trebalo svake tri godine organizirati nauni skup na kojem bi se pravila analiza institucije hutbe unutar IZ-e, kao i uspostavljale glavne smjernice njenog unapreivanja. Ovaj projekt moe nositi Redakcija Novog MUALLIMA u saradnji s VP slubom. S obzirom na znaaj koji hutba ima u ukupnom vjerskom i edukativnom djelovanju IZ-e potrebno je da se u okviru VP slube oformi referat u okviru kojeg e se pratiti i unapreivati rad hatiba odnosno kvalitet hutbi. U okviru ovog referata treba ocjenjivati i vrednovati rad hatiba. U tom smislu se mogu uraditi kriteriji na temalju kojih se mogu proglasiti najuspjeniji hatibi kojima bi se dodjeljivala posebna odlija, plakete i sl. Rijast IZ-e treba imanovati ekspertni tim koji bi izvrio reviziju programa u svim vjerskoprosvjetnim zavodima (medrese, akademije i FIN) specijalno po pitanju tretiranja hutbe, govornitva, savremene metode misije odnosno islamskoga djelovanja. S obzirom na erijatsko-pravni znaaj murasele potrebno je na nivou Rijaseta IZ-e izraditi protokol dodjele murasele hatibima. Protokol treba da sadri: uvjete za sticanje prava na muraselu, sveane povode na kojima se vri dodjela murasela za vei broj hatiba na jednom podruju, proceduru po kojoj se hatibu oduzima murasela trajno ili privremeno i sl. Rijaset IZ-e treba povremeno svim hatibima upuivati jedinstvenu i zajedniku poruku kojom e se naglaavati integrativni znaaj hutbe u ukupnom djelovanju IZ-e. Uraditi prirunik za hatibe koji e sadravati erijatsko pravne propise o hutbi, uputstva o koncipiranju hutbe kao i kodeks ponaanja hatiba i dematlija za vrijeme duma-namaza. U damije i prostorije u kojima se dre hutbe postaviti sanduie za primjedbe i sugestije u cilju ostvarivanja bolje komunikacije sa sluateljima hutbe. Rijaset IZ-e od hatiba u njihovom hatibskom radu treba zahtijevati sljedee standarde: hutbe trebaju biti pripremljene u pisanoj formi; hutbe ne trebaju biti krae od 10 niti due od 15 minuta; hutbe ne smiju biti podreene stranako-politikim ciljevima.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

Sarajevo, 20. 07. 2000. godine

novi uallim br. br. 3 5. redep 1421. / 5. oktobar 2000. 137