You are on page 1of 26

Islamske teme

ISLAMSKE TEME

JEDAN VJEROVJESNIK JE BOLJI OD SVIH EVLIJA


( )
Nedad GRABUS
ovi uallim

d j v qCH r v?? u?? U??O?? ?? U Evlija bilo kog vremena nikad nije u prednosti; nad vjerovjesnikom ili poslanikom u stupnju asti.1

U klasinoj akaidskoj literaturi obraivana je tema o usporedbi izmeu vjerovjesnika i evlija u stupnju asti. O tom je pitanju svoj sud dao i Ebu Hanifa u Fikhul-ekberu, tvredei da je jedan vjerovjesnik bolji od svih evlija.2 Prijatelj Boiji ili dobri ( vu ) jest osoba koja je u potpunoj predanosti i pokornosti Uzvienom Bogu, ista od grijeha, suzdrana od uitaka i predavanja strastima. Klasina i suvremena literatura iz oblasti akaida i sufizma sadri niz zanimljivih tema o evlijama - prijateljima Boijim. Na tragu te literature pokuat u u ovome radu osvijetliti odreene interpretacije koje su voene u klasinom periodu bavljenja tom disciplinom o usporedbi izmeu vjerovjesnika i evlija u stupnju asti. Ta je tema u akaidskoj literaturi na bosanskom jeziku nedovoljno obraena.3 Tema o evlijima (prijateljima Boijim) kao i duhovno stanje prijateljevanja s Bogom (walaya) u segmentu sufijske literature zauzima vrlo rano

znaajno mjesto u sufijskom iskustvu. Meutim, unutar akaidske literature nisu detaljno opisivana duhovna stanja (ahwal), duhovne ljubavi (mahabba), sufijske gnoze (marifa) i sufijsko prijateljevanje s Bogom (walaya).4 Klasini akaidski uitelji radije se zadravaju na provjerenim iskustvima evlija koji su spomenuti u Kuranu i hadisu Muhammeda, a.s. Akaidska literatura obrauje i te teme ali dosta opreznije i suhoparnije od sufijske. Saduddin Taftazani tvrdi da je evlija upuen u znanje o Uzvienom Bogu, u ijem zanosu i ljubavi nema mjesta doli za Boga. Klasini akaidski uitelji smatraju da su evlije obdarene razliitim kerametima. Keramet je manifestiranje neuobiajenih djela, od osobe koja jest evlija, koje ranije nije bilo mogue pokazati, bez naglaavanja vjerovjesnikog poziva (uMUu )5. Slijedei Taftazanijeve stavove, moe se zakljuiti da su kerameti vrsta mudize koja je obuhvaena Boijom moi. Bosanski alim iz 17. stoljea, ejh Jujo, navodi da se veina uleme sloila, ukljuujui i mutezilu Ebu el-Husejna el-Basrija, da su kerameti evlija ogranieni na stvari ovoga svijeta (U?? O?? ?b?? v?? ? W?? ?? ?U?? U?? ?O?? _ U?? ?d?? ).6 Ipak naglaava kako je uenje mutezilita suprotno

72

ISLAMSKE TEME

Ulema je u akaidskom uenju saglasna da evlija ne moe dostii stupanj vjerovjesnika, niti da je osloboen obaveza iz domena manifestiranja vjere s upotpunjenjem velajeta. Velajet bilo kojeg pojedinca ne moe biti u prednosti u odnosu na vjerovjesnitvo, budui da je ono posrednitvo izmeu Gospodara i stvorenja, i da su vjerovjesnici poaeni da vide meleka.

navedenom stavu. Mogunost manifestiranja kerameta iskljuuje i Ebu Ishak el-Isferaini (umro 418/1027.), poznati alim e'arijske kole, dok veina alima e'arijskoga pravca zagovara mogunost manifestiranja kerameta.7 Ukoliko se prihvati mogunost manifestiranja kerameta, smatraju mutaziliti, nee se moi razlikovati vjerovjesnike i one koji to nisu, budui da je mudiza ono to razlikuje vjerovjesnike od onih koji to nisu. Mudiza bi onda za vjerovjesnike bila samo keramet, a ne potvrivanje vjerovjesnitva, i na taj bi se nain umanjila vanost vjerovjesnika a oni bi se, u naem shvatanju njihove uloge, izjednaili sa evlijama.8 Taftazani naglaava kako se keramet nikada ne izjednaava sa vjerovjesnikom misijom (u?? ? ? ? ? ? ? ? ? ? uM ) a samo manifestiranje kerameta doprinosi znaaju moi vjerovjesnika, budui da su njime obuhvaeni oni koji ih slijede u uenju. Samo poslanici mogu biti upueni u onostranost, i na koncu mudize su se pojavljivale uporedo s vjerovjesnitvom i dostavom Boije objave, i to je vrlo znaajna razlika izmeu mudize i kerameta.9

Nadiskustvena djela Ulema navodi etiri vrste djela koja se mogu ubrojati u neuobiajena (udesa): eF ,Wd ,WuF , WU Mudiza je nadnaravno djelo kojim poslanik potvruje istinitost svoga poslanstva, karakteristna je samo za poslanike. Keramet je djelo karakteristino za evlije i ne obavezuje nijednog pojedinca da u njega vjeruje. Meuna je pomo koju mogu osjetiti muslimani openito u smislu da budu sauvani od iskuenja i prijevare dok je ihana ponienje ljudi koji se ohole.10 Prema komentaru Taftazanijevog Mekasida, moe se zakljuiti da neka ulema koja doputa mogunost kerameta ipak iskljuuje mogunost manifestiranja kerameta koje bi evlija htio s namjerom ili vlastitim izborom i

odlukom pokazati, ak i ako tvrdi da je na stupnju velajeta. Sunijski uitelji se zadovoljvaju injenicom da su kerameti mogui, ali ono to ih jasno odvaja od misije poslanika i vjerovjesnika jeste nubuvvet i risalet, kojim su oni odlikovani, za razliku od evlija. Ukoliko bi se evlija pozvao na vjerovjesnitvo prestao bi biti Boiji prijatelj, njegovi kerameti ne bi bili ispravni, bili bi prokletstvo i ponienje (W?? ? ? ? ? U?? ? ? ? ? ?)11. Muhammed Abduhu tvrdi da nema razilaenja meu razumnim ljudima oko teorijske mogunosti (vKIF u' d ) da Uzvieni Bog ini i pokazuje djela koja izlaze iz okvira ljudskoga iskustva i preko onoga ko nije vjerovjesnik u skladu s Boijom moi. Ipak je vano naglasiti da sunijski uitelji smatraju da nije stroga obaveza vjerovati u mogunost manifestiranja definiranog kerameta od tano odreenog evlije nakon pojave islama (t 5F v b vK WMOF Wd uu UI V ?? ? u?? ?N?? ? b?? F?? ? ), naprotiv ulema je saglasna (rK qJ uO ,W_ ULS , b dJM U? v s? XU? Wd?,c? UJ?S u?J sb u s? vA UH?U ... ) da je doputeno negirati svakom muslimanu bilo koji keramet, od bilo kojeg evlije, ukoliko time ne porie bilo koji segment iz temelja vjere, ne pobija pozitivne propise utvrene sunnetom i ne odstupa od utvrenoga i poznatoga puta vjere, smatra Muhammed Abduhu.12 Razliku izmeu vjerovjenikove mudize i kerameta evlije ejh Jujo definira na sljedei nain: v W? M?U u? UFK? U) d? vM?F U q s tK s p dN u eF vM u u s uK) WdJOu v W MU t tK s p dN s Neuobiajeno djelo koje je poinio poslanik ili neko iz njegova ummeta jest mudiza, dok je keramet neuobiajeno djelo koje poini evlija, s naglaskom da se to djelo jasno odvoji od vjerovjesnikog poziva.13

73

ISLAMSKE TEME

Mudiza je nadnaravno djelo kojim poslanik potvruje istinitost svoga poslanstva, karakteristina je samo za poslanike. Keramet je djelo karakteristino za evlije i ne obavezuje nijednog pojedinca da u njega vjeruje. Meuna je pomo koju mogu osjetiti muslimani openito u smislu da budu sauvani od iskuenja i prijevare dok je ihana ponienje ljudi koji se ohole.

Potvreni kerameti poznati u akaidskoj literaturi U govoru o potvrenim kerametima u klasinoj akaidskoj literaturi izdvajaju se primjeri hazreti Merjeme, Asifa, vezira Sulejmana, a.s., Ashabi-kehfa, mnogi sluajevi iz ivota ashaba i tabiina. Kako bih pojasnio ovu temu, zadrat u se na nekim primjerima spomenutim u Kuranu, a koji su vezani za navedena tri sluaja i sluaju Omera, r.a., iz ivota ashaba. Primjeri koji su potvreni tekstom Kurana koji govore o sluaju hazreti Merjeme i roenju Isaa, a.s., sigurno se, u akaidskoj literaturi ubrajaju u djela koja nadilaze iskustvene mogunosti. U tom je smislu znaajan ajet u kojem se kae: Kad god bi joj Zekerijja u hram uao, kod nje bi hrane naao. Odakle ti ovo, o Merjema? - on bi upitao, a ona bi odgovorila: Od Allaha. Allah onoga koga On hoe opskrbljuje bez muke.14 Preovladavaju dva stava u tumaenju toga sluaja: da je to bilo udo (U U) koje je najavilo vjerovjesnitvo Isaa, a.s., odnosno potvrdilo mudizu Zekerijjaa, a.s. Meutim, kako je Zekerijja pitao, zakljuuju uitelji akaida, otkuda opskrba - znai da on nije znao za to. Samim tim taj se keramet ne odnosi na njega.15 Sluaj Ashabi-kehfa i njihov viestoljetni boravak u peini bez hrane i pia16 kao i sluaj Asifa17 su prema Muhammedu Abduhuu naroita znamenja Allahovog stvaranja, a nama su kazana kako bi saznali razliita osvjedoenja Boije svemoi, i to ne moe biti argument onima koji misle da su to kerameti.18 Drugi sluajevi koji su potvreni mutevatir predajama iz ivota ashaba i tabiina meu kojima se posebno izdvaja primjer hazreti Omera, koji je s minbera upozoravao Sariju, muslimanskog vojskovou, da im iza brda prilaze protivniki vojnici, u akaidskoj se literaturi navode kao primjer manifestiranja kerameta.19

Na osnovu komentara, Taftazanijevog Mekasida, razumije se da legende koje se prenose o Ibrahimu ibn Edhemu, poznatome pobonjaku, kako su ga ljudi vidjeli uoi dana Arefata u Basri i isti dan u Meki, nemaju nikakvog osnova i onaj ko povjeruje u takave prie poinio je kufr.20

Imami Nesefijevo tumaenje kerameta Smatram vanim navesti stav Imami Nesefija, koji je upitan da li je uope doputeno govoriti o dogaaju za koji se pripovijedalo kako je Kaba zijaretila jednoga evliju. Prema sunijskom stavu, za one koji su na stupnju velajeta doputen je govor o neuobiajenim djelima, koja se manifestiraju kroz keramete. Oni koji zastupaju suprotan stav argumentiraju to sljedeim objanjenjima: 1) ukoliko bi evlija bio u mogunosti manifestirati neuobiajeno djelo poistovjetio bi se s vjerovjesnikom, a osnovna je razlika izmeu evlije i vjerovjesnika mudiza ( eF* u UH ,) a o razlici izmeu mudize i kerameta bilo je govora ranije; 2) ukoliko bi se prihvatila injenica da je evlija u mogunosti uiniti neuobiajeno djelo, poveao bi se broj evlija i ne bi mogli razlikovati istinsku mudizu od one koja to nije; 3) ako bi se prihvatila mogunost kerameta ne s namjerom da se vjeruje (o?? ? b?? ?B?? ??? ? d?? ? G?? ? ) onemoguilo bi se potvrivanje vjerovjesnitva mudizom, budui da bi onda bilo doputeno da vjerovjesnik pokae mudizu bez namjere da ljudi kategoriki uzvjeruju, a poznato je da mudiza slui za potvrivanje poslanike misije kako bi ljudi istinski vjerovali (UFD obB bOH ); 4) zabranjeno je pridruivanje evlija vjerovjesnicima u neuobiajenim djelima zato to to umanjuje veliinu i znaaj vjerovjesnika kojeg oni imaju kod svojih sljedbenika, a cilj je da se

ovi uallim

74

ISLAMSKE TEME

sljedbenici ugledaju u derede poslanika i revnosno slijede njihove upute; 5) na koncu Uzvieni Bog nas obavjetava da On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere21, izdvojeni su samo poslanici koji mogu imati obavijesti o stvarima izvan iskustva.22 U akaidskoj literaturi se naglaava da se saznavanje stvari koje su izvan ljudskoga iskustva (VOG ) kako je spomenuto u kontekstu ajeta, ne razumijeva na openit nain ( uLFK fO ), nego se to odnosi na specifine i odreene ( oKD q 5F ) obavijesti koje poslanik moe saznati putem Objave.

Moe li evlija dostii stupanj vjerovjesnikove asti? Ulema je u akaidskom uenju saglasna da evlija ne moe dostii stupanj vjerovjesnika, niti da je osloboen obaveza iz domena manifestiranja vjere s upotpunjenjem velajeta. Velajet bilo kojeg pojedinca ne moe biti u prednosti u odnosu na vjerovjesnitvo, budui da je ono posrednitvo izmeu Gospodara i stvorenja, i da su vjerovjesnici poaeni da vide meleka.23 ejh Jujo o tome iznosi sljedee stavove: V vu WUIF uQ uBF vM vuU dJ vM W9U) s UHzU uJ mOK uQ ud dJ WJz* bUA vu ULKJ t UB bF U U UJ Vjerovjesnik je sauvan od grijeha, siguran od kazne, a evlija se mora bojati kakav e mu konac biti. Vjerovjesnik je poaen Objavom i mogunou da vidi meleke plemenite, obavezan je prenijeti propise i upuivati ljude nakon to je postigao upotpunjenje stupnja evlije.24 Poslanici u sebi sukusiraju tri duhovne poslanike vlasti: walaya, risala i imama.25 Budui da su vjerovjesnici, po svojoj misiji poslanstva na stupnju velajeta, vodila se rasprava da li je bolji vjerovjesnikov stupanj nubuvveta ili velajeta (d t qC vM u v ). Zagovornici stava da je bolji stupanj nubuvveta argumentiraju to injenicama da je ono posrednitvo ili veza izmeu Uzvienoga Boga i ljudi i izvor dobra za ovjeka na oba svijeta, te da je vjerovjesnik poaen da vidi meleke. Oni koji tvrde da je stupanj velajeta bolji

argumentiraju to injenicom da je stupanj nubuvveta omoguio vjerovjesniku posebnu bliskost i povlaten poloaj na putu usavravanja kojeg nema evlija koji nije vjerovjesnik. Stav kako je openito stupanj velajeta bolji od nubevveta nema nikakvog utemeljenja i o njemu ne vrijedi govoriti, budui da u ozbiljnoj sufijskoj i akaidskoj literaturi preovladava stav da duhovno stanje evlija nikada ne moe biti iznad duhovnog stanja vjerovjesnika. Govor o toj temi moe se ograniiti samo na dva razliita stupnja velajeta i nubuvveta vjerovjesnika. Budui da je nubuvvet bilo javno manifestiranje i prenoenje uputa i da je on okonan s Muhammedom, a.s., akaidski uitelji naglaavaju da je ostala funkcija njegovog velajeta koji ima vanost do Sudnjega dana.26 Na osnovu rukopisnog teksta ejha Juje da se zakljuiti da su evlije iz ummeta Muhammeda, a.s., bolje od evlija ranijih naroda. Tu tvrdnju argumentira kuranskim tekstom: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio.27 Ako se mogu navoditi takve usporedbe i tvrditi da su oni koji nisu vjerovjesnici bolji od evlija onda se izvodi zakljuak da su i svi vjerovjesnici bolji od evlija, zakljuuje bosanski alim ejh Jujo.28

Biljeke:
1 Sirad al-din al-Fargani, Qasida Badi al-Amali, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, rukopis, br. R-2211, 3. L. 29. 2 Ali al-Qari, arh Kitab al-Fiqh al-Akbar, Bejrut, 1984., str. 182. 3 Na bosanskom jeziku je vrlo raznolika literatura o sufizmu. Za potpuniji uvid u tu temu usporedi: R. Hafizovi, Temeljni tokovi sufizma, Sarajevo, 1999. O sufijskom prijateljevanju s Bogom, str. 305-311. 4 Vie o toj temi unutar sufijskoga iskustva usp. nav. djelo, str. 284-311. 5 Mehmed Handi je eksplicitno kazao da kerameti evlija postoje. To su duhovne pojave, snaga duha, koja prevlada snagu tijela, pa ih zato ne treba usporeivati sa isto materijalnim pojavama. Usp. M. Handi, Pitanja i odgovori, El-Hidaje, God. I, br. 12, Sarajevo, 1937., str. 192. 6 ejh Jujo, Haiya ala arh al-Qasida al-Lamiyya li alQarabagi, Arhiv Hercegovine, Mostar, rukopis, BR-212, L.46a. Veina mutazilitskih uitelja prema tome stavu odbija bilo kakvu mogunost kerameta.

75

ISLAMSKE TEME

ovi uallim

7 Usp. Al-ajk Muhammad Abduhu, al-A amal al-Kamila, III, Dar al-uruq, Kairo, 1993., str. 458. 8 Sacd al-Din al-Taftazani, arh al-Maqasid, V, Bejrut, 1989., str. 72. 9 Muhammad Abduhu, nav. djelo, str. 468; Kuran, 72: 26-27. 10 Al-Taftazani, nav. djelo, str. 73. O toj su temi pisali skoro svi klasini akaidski uitelji. I Hasan Kafija Pruak je pisao da nijedan evlija ne moe dosti stupanj pejgambera, budui da su poslanici sauvani i osigurani, a evlije nisu. Komentirajui te stavove rahmetli Mehmed Handi, iako nije naveo izvor, preuzima definiciju i podjelu neuobiajenih djela koju je ponudio Taftazani. Usp. Hasan Kafi Pruak, Rajske bae - o temeljima vjerovanja, Travnik, 1995., s arapskog preveo Mehmed Handi, str. 32. 11 Pokuaj grjenika da pokae neuobiajeno djelo zavrava ponienjem. U literaturi se najee spominje sluaj lanoga poslanika Musejleme el-Kezaba, koji je htijui pokazati keramet molio za oravoga ovjeka koji je ooravio i na drugo oko i postao slijepac. To se ponienje u akaidskoj literaturi naziva ihana. Al-Taftazani, nav. djelo, str. 72. 12 Muhammad Abduhu , nav. djelo, str. 486-487. 13 ejh Jujo, nav. djelo, L.46b. 14 Kuran, 3:37. 15 Al-Taftazani, nav. djelo, str. 74. 16 Kuran, 18:1-59. 17 U primjeru Asifa, vezira Sulejmanovog, a.s., postoje razilaenja, budui da se ne spominje poimenino u suri Al-Naml u 40. ajetu, nego kao onaj koji je imao znanje iz knjige. Al-Taftazani ga spominje imenom Asif, kao onoga koji je donio prijestolje kraljice od Sabe prije nego je Sulejman, a.s., trepnuo. Usp. M. Abduhu, nav. djelo, str. 486. 18 M. Abduhu, Risale et-Tewhid - rasprava o islamskom monoteizmu, El-Kalem, Sarajevo, 1989., prijevod s arapskoga i obrada Muharem Omerdi, str. 189-190. 19 Sariya bin Zunaim je bio ashab, muslimanski vojskovoa. U toku bitke negdje na podruju Perzije protivnika vojska je muslimanima prilazila iza lea. Omer, r.a., iako je bio u Medini i drao hutbu, vidio je to i s minbera damije u Medini upozoravao Sariyu da im protivnici prilaze iza brda. Sariya je uo glas hazreti Omera i muslimani su uspjeli dobiti bitku. Taj se primjer u literaturi navodi kao keramet Omera, r.a. Usp. alTaftazani, nav. djelo, str. 75. 20 Al-Taftazani, nav. djelo, str. 75. 21 Kuran, 72: 26-27. 22 Al-Taftazani, nav. djelo, str. 75-76. 23 Ibid., str. 77. 24 ejh Jujo, nav. djelo, L.46b. 25 U iijskom uenju o profetologiji posebno je prisutna dimenzija o poslanikoj zbilji koja ima izvanjsko ili egzoteriko i unutranje ili ezoteriko znaenje. Walaya je ono ezoteriko vjeitog vjerovjesnitva, nubuwwata, ono je ovjekovjeenje kroz stoljea i stoljea. Usp. N. Smailagi, Klasina kultura, I, Zagreb, 1973., str. 313-318; R. Hafizovi, Znakovi iijske duhovnosti, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1977., str. 77-105.

26 Al-Taftazani, nav. djelo, str. 78. 27 Kuran, 3:110. 28 ejh Jujo, nav. djelo, L.46b-47a.

A Gods messenger is superior over saints Nedad Grabus The classical akaid literature dealt with the issue of comparison between the Gods messengers and saints - Gods friends in terms of honors showed. Abu Hanifa claims that each individual messenger is better than all saints. The prevailing opinion is that they cannot achieve a level of God messengers, nor are they free from religious obligations. No saint can be superior to messenger since they are intermediaries between God and his creatures and they also have privilege of being able to see the angels. Gods messengers are free from sin and safe from punishment and saints must be concerned about their end.

76

ISLAMSKE TEME

IDMA
- KONSENZUS U ISLAMSKOM PRAVU
Fikret PAANOVI

UVOD zvieni Allah je poslao svoga poslanika Muhammeda, s.a.v.s, sa islamom, vjerom koja, pored insistiranja na izravnom vjerovanju i moralnosti, normativno odreuje sve ovjekove aktivnosti i vrednuje ih kao pokazatelj i odraz samog vjerovanja. Veina propisa koji reguliraju ovjekovo ponaanje u svim sferama objavljena je u medinskom periodu, koji je bio podesniji za zakonodavnu aktivnost od perioda opresije i nasilja koji su bili karakeristini za doba prije Hidre, u kome je teite bilo na jaanju imana kao bitnom preduvjetu za kasnije prihvatanje konkretnih normi. Medinski period je bio ispunjen zakonodavnim aktivizmom. Kuran je objavljivan postupno, a Poslanikovo prisustvo je bilo najbolji garant da e objavljeno biti pravilno shvaeno i primijenjeno. Sam Poslanik je kroz svoja djela i rijei bio najbolji tuma Objave. I pored toga, Poslanik je podsticao svoje ashabe na samostalno rasuivanje u stvarima i pitanjima koja nisu detaljno razraena Kuranom ili njegovim sunnetom. Poznat je sluaj Muaza ibn Debela*, koga je Poslanik poslao u Jemen kao kadiju. aljui ga, pitao ga je: ta e initi kada se pojavi neki problem u kom treba presuditi? - Presudiu na

osnovu onoga to je sadrano u Allahovoj Knjizi - ree on. - A ako ne bude u Allahovoj Knjizi? Onda po sunnetu Allahovog Poslanika - A ako ne bude u sunnetu Allahovog poslanika? Uznastojau da to rijeim po svome miljenju i neu odustati. Tad je Poslanik rekao: Hvala Allahu, Koji je uputio poslanika Allahova Poslanika da uini ono to e zadovoljiti Allahova poslanika.1 Ovaj hadis je kasnije postao osnovno uporite za one koji su zagovarali pravo upoljavanja linog rasuivanja u stvarima vjere - idtihad. Tek nakon Poslanikove smrti i poveanja vremenskih i prostornih mea, pojavila se potreba za sistematizacijom zakonodavne grae. Tako se vremenom formirao fikh, svojevrsno razumijevanje vjere, po definiciji znanost koja izvodi erijatske propise iz njihovih izvora.2 A svaka znanost mora poivati na osnovama odreenih metoda, sreenoj metodologiji, tako da se uporedo sa samim fikhom razvio i usuli-fikh, znanost koja definira temeljne principe na kojima poiva sam fikh i dokaze na kojima se zasnivaju zakonske norme openito, dakle formalno utemeljenje samih propisa i nain njihova izvoenja. Proces nastanka fikha i usuli-fikha je sloen organski proces koji izmie strogoj sistematizaciji, ali je mogue omeiti osnovna razdoblja. Prvo je, kao to smo vidjeli, Doba Objave, slijedi zatim Doba ashaba

77

ISLAMSKE TEME

i njihove razrade fikha3, pa doba imamautemeljitelja mezheba, koji su ujedno i utemeljitelji ovih znanosti, posebice Imam afii. Osnovni i primarni izvori vjerskih propisa (edille-i-erijje W?? ? ?O?? ? ?d?? ? W?? ? ?) su Kuran i Hadis, odnosno sunnet. Pored njih, u izvore erijata, uz razlike meu islamskim uenjacima i mezhebima, spadaju i kijas (analogija, zakljuivanje po slinosti) i idma konsenzus, opa saglasnost. Upravo idma, kao izvor erijatskog prava koji je kod nas samo usputno i nedovoljno tretiran, bie predmet ovog rada.

USULSKA DEFINICIJA Postoji vie definicija idmaa u djelima koja se bave metodologijom islamskog prava i svakako da one zavise od gledanja svoga autora na sam idma, tako da se vrlo esto iz same definicije moe sagledati neiji stav o idmau. Najrairenija, uz nijanse, glasi: W?_ s sbN?: UH u? UL bF wd rJ vKuBF s dB w WO r??K?? t?? O??K?? t??K? ? v?? K?? u?? d?? U?? Idma je saglasnost mudtehida iz reda islamskog ummeta, u nekom vremenu nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti, o nekoj vjerskoj odredbi.8 Ova i njoj srodne definicije gledaju na idma kao na stalan princip u strukturi islamskog zakonodavstva, univerzalan po dometima i primjeni. Za razliku od njih, druge, odnosno njihovi autori i zagovornici, gledaju na idma kao na neto to se dogodilo u povijesti, reducirajui na taj nain ovaj ivotno vaan inilac a njegovu ulogu smatraju dovrenom i konanom. Te i takve definicije naveemo kada budemo govorili o stavovima o idmau kao izvoru erijatskog prava. ELEMENTI DEFINICIJE Letiminim posmatranjem ove definicije utvrdiemo koje bitne elemente sadrava. Pojedinim elementima emo se vraati i kasnije, kada bude govora o vrstama idmaa, te broju i kvalitetu onih koji ga sainjavaju. 1. Prvo to se da vidjeti u definiciji jeste da je idma saglasnost, tj. podudarnost mijenja, to podrazumijeva postojanje dviju ili vie osoba u procesu postizanja. 2. U obzir se uzima saglasnost mudtehida kvalifikovanih osoba koje su kompetentne da daju svoj sud o odreenom problemu, osoba kod kojih su se stekle predispozicije za bavljenje idtihadom. Oni su ti koji drijee i zavezuju (bIF q( q) i kao takvi istinski su uenjaci i predstavnici cjelokupnog ummeta (W_ ULK). 3. Mudtehidi moraju biti pripadnici islamskog ummeta, dakle muslimani, jer su stvari o kojima se postie saglasnost, makar da su u vidu pravnih normi, direktno i neodvojivo povezane sa samim vjerovanjem. 4. Mudtehidi moraju biti savremenici, ivjeti u jednom odreenom dobu. 5. Predmet idmaa je odreena erijatska

I IDMA - DEFINICIJA, UTEMELJENOST I OSLONCI NA KOJIMA SE ZASNIVA Arapska rije idma (UL) potie iz trokonsonantnog korijena l?? ? ? ?L?? ? ? ? koji u sebi sadrava vie znaenja ali su za definiranje idmaa kao usulskog pojma za nas bitna dva: odlunost i saglasnost. Sama rije je masdar (bB*) etvrte vrste glagola. Kao ilustraciju dvaju navedenih znaenja uenjaci navode uglavnom iste primjere, pa emo navesti neke od njih. 1. Za znaenje odlunosti i rijeenosti sadrano u rijei idma najee se navodi kuranski ajet: rd uFLQ onda odluite na emu ste4 i hadis Boijeg poslanika, s.a.v.s., u kome on veli: UO qO?K? s? UO?B? l?L? r? s?* Post se ne rauna onome ko se ne odlui da posti jo u toku noi5 U ovom znaenju, rije se moe odnositi i na pojedinca i na skupinu, dok se u drugom odnosi iskljuivo na vie osoba. 2. Kao ilustracija za znaenje saglasnosti, uz istovremeno zadravanje i prethodnog znaenja, kao primjer se najee navode rijei: u?I? l?L? c vK Ljudi su se sloili u pogledu toga6 Prirodno je da je i terminoloko znaenje u usuli-fikhu na tragu jezikog. Prije nego to se posvetimo definicijama idmaa, treba spomenuti da se u literaturi o islamu na zapadnim jezicima za idmaa koristi termin konsenzus (consensus). Rije je latinskog porijekla, a u pravnom smislu implicira saglasnost dviju ili vie stranakih volja koje se odnose na isti objekt...7

ovi uallim

78

ISLAMSKE TEME

odredba na neki problem iz neke druge oblasti. 6. Samo je idma postignut nakon smrti Muhammeda, s.a.v.s., pravovaljan. Saglasnost uenih ashaba sa nekom odredbom Poslanikovom nema nikakvih pravnih posljedica, niti joj poveava snagu. Samo Poslanikovo prisustvo iskljuuje potrebu za idmaom.9 NASTANAK I PORIJEKLO IDMAA Prema miljenju ogromne veine islamskih ali i drugih uenjaka koji su istraivali i istrauju nastanak i razvoj islamskog prava, idma, onako kako je definiran u usulskoj literaturi je isto islamsko dostignue, mada neki od njih, zapadni orijentalisti ili oni iz islamskog kulturno-povijesnog kruga stasali na njihovim zasadima ne iskljuuju i mogue strane utjecaje u njegovom uobliavanju, prije svega one rimskog prava. Meutim, sam profesor Gibb tvrdi da su principi na kojima je islamsko pravo izgraeno i cijeli duh njegove primjene potpuno razliiti od naela rimskih pravila.10 Juseph Schacht, pak, smatra da je ideja idmaa sama po sebi prirodna, te nije nuno da doe izvana, ali bi sam visoko organiziran koncept saglasnost uenih mogao biti rimskog projekta, jer ima slinost sa onim to se u rimskom pravu naziva opinio prudentium.11 Kemal Mensur u djelu Lautorite dans la pensee musulmane, le concept diddjima (consensus) et la problematique de l autorite12, nakon detaljnog poreenja islamskog i rimskog prava izvodi precizan zakljuak da je idma isto islamski koncept i da kao takav sainjava dio cjelokupne svjetske koncepcije, u kojoj je sam vrhunac. Nastanak idmaa je organski proces koji se mora sagledavati u totalitetu razvoja fikha i usuli -fikha, te su na njega utjecali isti faktori. Zametak samog idmaa je sadran u ustanovi ura - zdravog savjetovanja i konsultovanja, koja utemeljuje Kuran13, a blagotvorni utjecaj na njega je izvrilo Poslanikovo podsticanje na idtihad, to smo vidjeli iz hadisa o Muazovom odlasku u Jemen. Nadalje, muslimani su se nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti suili sa mnotvom situacija i problema u kojima niti Kuran niti Hadis ne govore, pa su bili prinueni da uz meusobno konsultiranje i vlastito rasuivanje iznau islamske odgovore na sve

izazove, to je bio nekako vaan podstjecaj uobliavanju idmaa. KURANSKI I HADISKI DOKAZI U PRILOG IDMAU Svi autori koji nastoje dokazati kuransko i hadisko utemeljenje idmaa pozivaju se uglavnom na isti ajet i hadise. 1. Kao kuranski argument uzima se ajet l bN t 5 U bF s ud oUA s U rMN tKB vu U tu 5MR* qO dO dOB Onoga koji protiv Poslanika ustaje, nakon to mu Prava Staza ukaza se, i koji putem koji nije Put vjernika poe, pustiemo da ini to hoe i potom dehennemu dati! A ogavno je u njemu boraviti14 Autoritet islama El-Gazali smatra da ovaj ajet nije ba najprikladniji argument u prilog idmau.15 Oni koji su pribjegli argumentiranju ovim ajetom vjerojatno su imali na umu da je, poto je zabranjeno slijeenje puta nevjernika, obavezno slijeenje puta vjernika, a put vjernika se odlikuje slogom i saglasnou u pogledu onoga oko ega uenjaci kao istinski predstavnici ummeta postignu zajedniko miljenje. Pakistanski uenjak Ahmed Hasan je nakon istraivanja zakljuio da je kao argument u prilog idmau ovaj ajet prvi upotrijebio hanefijski pravnik El-Dessas (u 370/980.), mada ne iskljuuje mogunost da je na njega u tom pogledu utjecao neko od prethodnika, dok neki prvu upotrebu ajeta u ove svrhe pripisuju samom Imami afiji.16 2. Kao hadiski dokaz navode se uglavnom dva hadisa: SD vK w lL& Moj ummet se nee sloiti u neemu to je pogreno i w lL& W{ vK Moj ummet se nee sloiti u zabludi, za koje vele da su ahad (pojedinane predaje), ali su po znaenju mutevatir.17 Imam afija ne navodi ni jedan od ova dva hadisa, ali navodi hutbu hazreti Omerovu u Dabiji, pa veli: Izvijestio nas je Sufjan, od Abdullaha Ibn Ebi Lebida, on od Ibn Sulejmana ibn Jesara, a on od svoga oca da je Omer ibn El-Hattab drao hutbu ljudima u Dabiji, pa rekao: Allahov Poslanik je stao meu nama kao ja meu vama i rekao: Cijenite moje ashabe, potom one koji dolaze poslije njih, a potom one koji dolaze poslije njih. Onda e se pojaviti la, pa e se ljudi zakljinjati kad se to od njih ne bude trailo i svjedoiti a da se od

79

ISLAMSKE TEME

njih svjedoenje ne trai. Koga raduje da bude usred Denneta, neka se dri zajednice; jer je ejtan sa pojedincem, a od dvojice je udaljen.Neka se mukarac ne osamljuje sa tuom enom, jer im je ejtan trei. Koga raduje njegovo dobro djelo, a nespokojnim ini njegovo loe djelo, taj je vjernik.18 U dokazivanju potrebe za idmaom neki poseu i za racionalnim argumentima, tvrdei kako sama injenica da se velik broj ljudi u odreenom vremenu sloi u pogledu neega govori da mora postojati valjan oslonac na kome poiva ta saglasnost. Kritiari ovakve argumentacije vele da ako se moda spomenuti i ne sloe u pogledu neega to je la postoji mogunost da se sloe o neemu to je zasnovano na pogrenom shvatanju, tako da se problem idmaa ne moe tretirati izuzev kao isto vjerska stvar koju vjerozakon doputa ili odbacuje, te nije potrebno traiti argumente mimo vjerskih.19
ovi uallim

OSLONCI NA KOJIMA MOE BITI ZASNOVAN IDMA Idma nije slobodna i stihijska aktivnost, ve tano odreena procedura koja poiva na strogim naunim kriterijima, te je za svaki idma potreban oslonac na kome se utemeljuje, a u proceduralnom smislu moraju mu prethoditi preliminarne aktivnosti - idtihad na individualnom i ura na kolektivnom planu.20 Uzvieni Allah veli: U nI p q RH dB lL rK t p fO R tM U I ono o emu ti znanja nema ne slijedi, jer, zbilja, i za sluh, i za vid, i za razum - za sve pitan e ovjek biti21 Sam idtihad je ulaganje krajnjeg napora u dokuivanje rjeenja vjerskih problema, bili oni zakonodavnog, akaidskog, racionalnog ili tradicionalnog, kategorikog ili hipotetikog karaktera na osnovu valjanih dokaza.22 On je svojevrstan princip kretanja u strukturi islama kako ga naziva Ikbal, koji sam idma smatra moda najvanijim pravnim pojmom u islamu.23 Po miljenju veine islamskih uenjaka, oslonac na kome poiva idma moe biti kategoriki ili hipotetiki. Kategoriki oslonac je Kuran i hadis, a hipotetiki kijas i opi interes (maslaha WK?B*)24. Davud ez-Zahiri i Ibn Derir et-Taberi ne doputaju zasnivanje idmaa na kijasu.25

Po nekim usulskim uenjacima, nije uvjet da idma ima formalan oslonac, dovoljno je da Allah podri njegove protagoniste da se opredijele za ispravan stav, a neki opet vele da je oslonac potreban, on bi sam po sebi bio argument i idma kao takav ne bi ni bio potreban.26 Takvo miljenje veina ne odobrava, jer bi ono znailo uvoenje anarhije u princip idmaa i podstaklo pojedince da se olahko uputaju u njegovo postizanje bez traganja za moebitnim postojeim dokazom u prilog neke odredbe ili protiv nje. U nastavku emo navesti primjere idmaa zasnovanog na pojedinim osloncima. 1. Kao primjer idmaa zasnovanog na Kuranu uglavnom se navodi saglasnost o zabrani enidbe svojim nenama i unukama. Idma se zasniva na kuranskom ajetu: r?J?U?M?? r?J?U?N? r?J?O?K? X?d? Zabranjene su vam majke vae, i kerke vae...27 2.Primjer idmaa utemeljenog na hadisu je dodjeljivanje estine kao nasljednog dijela neni, koje je zasnovano na Poslanikovoj odluci, koju saopava El-Mugire ibn ube (u 50. god. po H.).28 3. Kijas je osnov za idma po kome je, analogno svinjskom mesu, zabranjena i mast29 i onaj po kome je zabranjeno davanje vika (rib Ud) u razmjeni rie za riu analogno zabrani koja vai za penicu.30 4. Kao primjer idmaa utemeljenog na maslahi uzima se uvoenje treeg ezana za dumu od strane hazreti Osmana, jer je ono bilo u interesu obavjetavanja ljudi o nastupu namaskog vremena, posebno onih koji su udaljeniji od damije.31

II VRSTE IDMAA, KVALITET I KVANTITET ONIH KOJI GA POSTIU, STUPANJE NA SNAGU I ROK VAENJA Ogromna veina islamskih uenjaka saglasna je u tome da je idma vaan izvor erijatskog prava. Razlike se javljaju samo u pogledu toga koji, odnosno iji idma obavezuje. Definicija koju smo naveli na poetku najopenitija je i odnosi se na sva vremena nakon smrti Muhammeda, s.a.v.s., i ukljuuje sve mudtehide u vremenu postizanja idmaa. Druge definicije znatno reduciraju idma, kako po vremenu postizanja, tako i po sastavu onih koji ga sainjavaju. Rijetki pojedinci, poput

80

ISLAMSKE TEME

mutezile Ibrahima en-Nazzama, nekih murdija i mutekellima smatraju ak da idma ne moe biti uope uzet kao dokaz.32 Budui da je za polazite rada uzeta najira definicija, ona se protee kroz itav rad, pa je neemo ovdje posebno obrazlagati, ve emo panju posvetiti drugima. Malikijski pravnik Ebu-l-Velid el-Badi veli: n?K? t?O?K? c? UB s dB q UL c s UNHK W_ U?N? ? d? W?? 5?L?K? ?* I preanji i potonji pripadnici ummeta, izuzev onih koji se izdvajaju iz mnotva, stoje na stanovitu da je idma svakog doba argument kome je zabranjeno proturijeiti.33 Bez obzira ta ko pod njim podrazumijevao, u praksi je uvijek bilo nepoeljno opovrgavanje idmaa.34 Poznato je i raireno stanovite da je idma kategorian dokaz u stvarima vjere i da se onaj ko ga nijee ima proglasiti nevjernikom, zabludjelim ili novatorom.35 Svakako da ovakva strogoa nije u skladu sa tolerantnim duhom islama, to primjeuje i Imamu-l-Haremejn elDuvejni U??L? U? U?N?I?H? U? ? w? U?A? dHJ UL q dJM S UFD qU u dHJ 5?? N?? U?? f?? O?? d?? ?? J?? ?? d?? O??J?? H?? ?? U?? u?? I?? U terminologiji fakiha rairene su rijei da onoga ko kri idma treba smatrati nevjernikom, to je neopoziva zabluda, te se onaj ko nijee sam osnov idmaa ne moe proglasiti nevjernikom. Proglaavanje nevjernikom i izopaavanje nije nimalo lahka stvar.36 IDMA ASHABA Minimum u pogledu koga se svi ehli-sunnetski pravci slau jeste idma ashaba. Sam Poslanik, s.a.v.s., kako smo vidjeli u njegovoj hutbi koju prenosi hazreti Omer, insistirao je da se njegovim ashabima ukazuje duna panja i potovanje, to nije ni udo, jer su oni bili nosioci izgradnje temelja islamskog ummeta. Budui da su ivjeli u doba Objave i njenog oivotvorenja kroz Poslanikov sunnet, njihov idma je sasvim izvjesna stvar. Nadalje, mudtehidi meu njima su bili malobrojni i skoncentrirani na malom prostoru, tako da je i to olakavalo proces usaglaavanja miljenja. Primjeri koje smo naveli za oslonce na kojima moe poivati idma su ujedno i primjeri idmaa ashaba, pored kojih ima, naravno i mnotvo drugih idmaa o pravnoj nitavnosti (?D?) braka muslimanke sa nemuslimanom, o ispravnosti braka bez utvrivanja mehri-musemma, nedijeljenju osvojenih

teritorija osvojiteljima, idma da se polubraa i polusestre po ocu pri nepostojanju roene brae i sestara tretiraju kao roena braa i sestre, da sin iskljuuje unuka u nasljedstvu...37 Postoje brojne potvrde i dokazi o postizanju idma a u vezi sa ovim pitanjima, tako da idma ashaba nije sporan. Imam Ahmed je svaki idma primao s rezervom i nerado je pribjegavao terminu idmaa, umjesto koga je obino govorio: U tO rK Ne znam za razilaenje u pogledu ovoga.38 Neki njegovi pristalice ak smatraju obavezujuim samo idma etverice hulefai-raidina.39 IDMA ITELJA MEDINE WMb* q UL Imam Malik uzima u obzir idma itelja Medine iz roda ashaba i tabiina jer se podrazumijeva da se oni mogu sloiti samo u pogledu neega za to postoji adekvatan, jasan i izriit dokaz. Malikije ovu povlasticu dodjeljuju samo Medinelijama, djelimino se rukovodei i mnogobrojnim hadisima koji govore o znaaju i vrlinama Medine. 40 Presudna za ovakvo opredjeljenje moe biti i injenica da je Malik smatrao jednoglasnost Medinjana moguim odrazom rada Poslanikove prakse.41 Veina uenjaka odbija takvo reduciranje idmaa, jer Medinelije ne predstavljaju cjelokupan ummet, te njihov idma ne moe biti favoriziran nad idmaom svih.42 Malikija El-Badi brani Imami Malika i od samih malikija koji su krivo shvatili njegovo poimaje idmaa itelja Meke i koji ga previe spominju i njime se koriste kao argumentom te tako pruaju argumente protivnicima, pa veli da je sutina problema u injenici da se Malik oslanjao na iskaze Medinelija u pogledu tradiranih pitanja, poput pitanja ezana, neuenja Besmelle naglas i sl., koja su prenesena kontinuisanom praksom u Medini na nain koji ne ostavlja nepoznanica niti prostora za ispriku.43 Ibn Haldun takoer veli da Imam Malik praksu Medinelija nije razumijevao u smislu u kojem je rije idma kasnije terminoloki uobliena, ve vie kao slijeenje jedne od generacija od strane druge na osnovu posmatranja (q?? ? O?? ? ?? ?K?? ? q?? ? O?? ? ' U?? ? ?? ? b?? ? ? ? ? ?U?? ? ? ? ? ? A?? ? ? ? ? ?*U?? ? ? ? ? ?), sve do vremena Zakonodavca (Muhammeda, s.a.v.s.), to po njemu jeste srodno idmau, ali za razliku od njega ne poiva na idtihadu.44

81

ISLAMSKE TEME

IIJSKI STAV O IDMAU dF UL iije na idma gledaju kao na saglasnost Ehlul-bejta. Imamije i zejdije ovaj termin ograniavaju samo na hazreti Aliju, hazreti Fatimu i njihovu dvojicu sinova, Hasana i Husejna. Kao argument za ovakav idma iije navode kuranski ajet bd U/ dOND rdND XO q fd rJM VcO tK Allah eli odagnati od vas nevaljatine, o Porodico Kue poslanike, i da vas sasvim oisti.45 Tumaei ajet naglaavaju kako je Poslanik, s.a.v.s., nakon to je ajet objavljen, obavio svojim ogrtaem hazreti Aliju, Fatimu i njihove sinove Hasana i Husejna i rekao: Ovo su moja eljad. Naravno, ovo ne znai, kako se eli predstaviti, da u Poslanikovu, s.a.v.s., eljad ne spadaju i njegove supruge i druga djeca. Cijela porodica Poslanikova, s.a.v.s., zasluuje ljubav i uvaavanje, ali to ne znai da su samim tim svi njeni pripadnici mudtehidi.46 Daferije smatraju argumentom onaj idma u kom se meu one koji su ga postigli ubraja i imam, ukoliko je rije o idmau prije nestanka imama (U? W?O?), to se ne odnosi na kasnije, za koje vai postojanje valjanog dokaza kod onih koji ga sainjavaju.47

podrazumijevaju idma ashaba, itelja Medine, ili idma bez ograniavanja mjesta i vremena postizanja.51 PREUTNI IDMA (wuJ UL) Preutni idma je idma u kome neki mudtehid izrazi miljenje o nekom problemu, pa ono postane poznato i raireno i dopre do drugih mudtehida, na to oni odute, niti ga izriito zanijeu niti ga podre. Uz to, potrebno je da pri tom ne postoji nikakva zapreka za izraavanje vlastitog miljenja (strah i slino) i da proe dovoljno vremena za razmatranje problema.52 Uenjaci u pogledu preutnog idmaa zastupaju tri razliita stava, koje emo u nastavku obrazloiti. 1. STAV. PREUTNI IDMA NIJE IDMA, NITI JE ERIJATSKI ARGUMENT Prvi stav, koji zastupaju afija i malikije, glasi: Preutni idma se ne smatra idmaom, niti se smatra hipotetikim argumenotom.53 U prilog ovoj tvrdnji niu se sljedei dokazi. a) Onome ko uti ne mogu se pripisivati nikakve rijei, niti tovariti odgovornost za neto sa im se on nije izrijekom sloio i sa ime moda nije zadovoljan. b) Neija utnja moe biti motivirana razliitim motivima, nerazmatranjem dotinog problema ili neodlunou nakon razmatranja ili pak ekanjem da preispita ono do ega je doao, strahom od vladara-zulumara, uvaavanjem uenjaka koji je doao do drugaijeg zakljuka, pa mu ne treba oponirati zbog ugleda koji uiva, uvjerenjem da je problem stvar idtihada i da svako ima pravo na lini stav u takvim sluajevima.54 Zbog svega nabrojanog, po zagovornicima ovog stava, utnja se ne moe prihvatiti kao dokaz prihvatanja obznanjenog i rasprostranjenog miljenja i saglasnost sa njim, a idma je po definiciji upravo saglasnost i gdje nje nema nema i idmaa kao argumenta.

ovi uallim

VRSTE IDMAA PREMA NAINU POSTIZANJA Pored podjela koje smo prethodno spomenuli, postoji i ona koja idma tretira prema nainu postizanja. Po njoj se idma dijeli na izriit (UL `dB) i preutni (wuJ UL). IZRIITI IDMA (`dB UL) Izriiti idma je onaj idma u kome mudtehidi koji ga sainjavaju otvoreno izraze svoja miljenja, bilo da to urade iskupljeni na jedno mjesto, ili da ih izraze na razliitim mjestima, ali se sva miljenja podudare i budu suglasna, ili pak da neki od njih donese fetvu o odreenom problemu, a ostali uju za nju i izriito se saglase sa njom48 ili budu postupali u skladu sa njom.49 Prva dva, odnosno tri sluaja bi se mogli nazvati jo verbalnim idmaom (q?F??H? U?L?), a posljednji praktinim idmaom (u?? ? ? ? ?I?? ? ? ? U?? ? ? ? ?L?? ? ? ? ).50 Izriiti idma je kategoriki dokaz kod apsolutne veine fakiha, nezavisno od toga da li pod idmaom

82

ISLAMSKE TEME

2. STAV. PREUTNI IDMA JE KATEGORIKI IDMA, MADA SLABIJE SNAGE OD IZRIITOG Po zagovornicima drugog stava, preutni idma je kategorini idma poput izriitog i nije mu doputeno proturijeiti, mada je manje snage od njega. Ovo miljenje zastupa veina hanefija i neki od hanbelija.55 Da bi se utnja smatrala saglasnou, moraju postojati indicije tome u prilog, bez moguih zapreka koje bi navodile na suprotno.56 Svoj stav temelje na sljedeim injenicama: a) Sama utnja se smatra dokazom tek nakon razmiljanja i protoka dovoljno vremena za svestrano razmatranje problema i ako nakon toga neko bude utio, njegova utnja e se smatrati saglasnou, jer je utnja u kontekstu u kome treba govoriti ravna govoru. b) Nemogue je i neuobiajeno oekivati da svi oni koji izdaju fetve izreknu svoje miljenje, obino to urade vodei meu njima, a ostali se pomire s tim. c) Neija utnja, nakon to mu je problem poznat i izloen i nakon to o njemu razmisli, pa se ne sloi sa drugima, haram je. Stoga njegovu utnju smatramo pristankom; u protivnom, on je grjean ako ne izrekne istinu koja mu se ukazala. Za mogunost da se ne slae ali ipak uti nema dokaza, te se ona ne uzima u obzir i ne umanjuje kategorinost idmaa.57 3. STAV. PREUTNI IDMA NIJE IDMA, VE JE HIPOTETIKI ARGUMENT Prema treem miljenju, preutni idma se ne moe smatrati idmaom, ali se uzima kao hipotetiki argument. Ovo miljenje dijele neki hanefije i neki malikije.58 Njegovi pobornici vele da se u preutnom idmau nisu stekli uvjeti neophodni za idma, jer svi uenjaci nisu izrazili svoje miljenje, ali se zbog pretenog uvjerenja da je utnja znak saglasnosti a ne protivljenja ipak smatra argumentom.59 U zakljuku emo navesti rijei autora Vediza kojima on zavrava raspravu o preutnom idmau: injenica je da je za ostvarenje idmaa potrebno

ostvariti suglasnost svih. Saglasnost se moe postii na eksplicitan, a moe i na implicitan nain, te je ne svodimo samo na eksplicitnu. Jer, i utnja moe implicitno ukazivati na saglasnost ukoliko postoje indicije za to, a ne postoje razlozi koji tome kontriraju, kao to to vele pristalice drugog stava. U takvoj situaciji utnja je kao i govor, jer to situacija iziskuje, a mudtehidu je haram utjeti ako je izneseno miljenje krivo, posebice to je o mudtehidima uvrijeeno miljenje po kome oni ne prezaju od iznoenja svoga stava u prilog istini, pa makar im to prouzroilo nevolje. Sve to nas uvruje u uvjerenju da njihova utnju treba protumaiti kao pristanak i slaganje, nikako kao osudu i oponiranje. Ukoliko nismo u stanju u potpunosti dokuiti da li utnja ukazuje na saglasnost i da li postoje smetnje za izriito izjanjavanje, u tom sluaju emo ono to je postignuto, tj. preutni idma, smatrati samo hipotetinim argumentom, a ne idmaom u pravom smislu rijei.60 KVALITET I KVANTITET ONIH KOJI POSTIU IDMA Govorei o definiciji idmaa, rekli smo da je on saglasnost mudtehida iz reda islamskog ummeta, u nekom vremenu nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti, o nekoj vjerskoj odredbi. Neke od elemenata definicije koji se odnose na kvalitet i kvantitet ponovo emo razmotriti, iako smo ih tom prilikom ovla dotakli. Vremensku dimenziju idmaa ve smo razmotrili, pa joj se neemo ponovno vraati. KOJI MUDTEHIDI ULAZE U SASTAV IDMAA? U takoer navedenoj definiciji idtihada vidjeli smo da je on ulaganje krajnjeg napora u dokuivanje rjeenja vjerskih problema, bili oni zakonodavnog, akaidskog, racionalnog ili tradicionalnog, kategorikog ili hipotetikog karaktera na osnovu valjanih dokaza, pa bi, shodno tome, mudtehid bio WJK tO XII% s W?_ s? W??O?d?A?? U?J?_ d? ? ? osoba koja posjeduje sposobnost izvoenja vjerskih odredbi na osnovu dokaza61, odnosno onaj ko poznaje fikhsku problematiku, dokaze i metode izvoenja odredbi iz zakonodavnih tekstova.62

83

ISLAMSKE TEME

ovi uallim

Da bi neko bio smatran mudtehidom, mora ispunjavati sljedee uvjete: a. Dobro poznavati arapski jezik, njegovu sintaksu, morfologiju i stilistiku. b. Ispravno razumijevanje i potpun uvid u kuranske ajete o propisima (UJ_ U). c. Detaljno poznavanje najpoznatijih hadiskih zbirki, meu kojima posebno W?? ? ? ?? ? ? ? ? ? ? V?? ? ??? ? ? J?? ? ? (Buharijin i Muslimov Sahih, te Sunene Ebu Davuda, Et-Tirmizija, En-Nesaija i Ibn Madea). d.Poznavanje usuli-fikha i njegove problematike. e. Poznavanje opih intencija vjere (b?? ? U?? ?I?? ? WUF sb) i duha erijata.63 Takvi mudtehidi moraju biti pripadnici islamskog ummeta, dakle u obzir ne dolaze nemuslimani, ma kako bili upueni u islamsko uenje, jer svi pravni propisi, bez obzira na koju oblast se odnosili, imaju duboku i neraskidivu vezu sa samim vjerovanjem.64 Iz istih razloga, islamski uenjaci raspravljaju da li se u okviru idmaa uzimaju i miljenja mudtehida koji je sklon grijehu (o?? ? U?? ? ) ili novatorstva u vjeri (b?? ? ?? ? ?? ? ). Neki ispravnim dre stav da onaj mudtehid koji se smatra novatorom ali ne i nevjernikom 65, odnosno onaj koji otvoreno ne propagira svoje stavove, bio on mutezila, haridija, rafidija i sl., ulazi u sastav idmaa. 66 KVANTITET ONIH KOJI SAINJAVAJU IDMA Analizirajui definiciju, neki autori67 vele da odreeni lan (ndF ) u rijei mudtehidi ima funkciju ukazivanja na inkluzivnost (dG), tj. da obuhvata sve one na koje se rije odnosi, to znai da se, da bi idma bio valjan, moraju sloiti svi mudtehidi koji postoje u odreenom dobu. Stoga veina uenjaka veli da se idma ne smatra ostvarenim ako je jedan mudtehid ili vie njih protiv. Drugi, opet, smatraju da se idma ostvaruje saglasnou veine, pa makar mali broj mudtehida imao i drugaije miljenje.68 Neki, pak, smatraju da se zadnji sluaj, makar i ne bio idma, treba smatrati argumentom koji je obaveza slijediti, jer saglasnost veine prua uvjerenje da je istina na njihovoj strani i da postoji kategorian ili pretean dokaz koji ih je naveo da se sloe, jer je obino rijetkost da dokaz onih koji

proturjee ima prevagu.69 U svakom sluaju, i oni koji smatraju da idma mora obuhvatiti sve mudtehide bez izuzetka, priznaju da je miljenje veine pree prihvatiti, izuzev ako se ispostavi da dokaz onih koji proturjee pretee70. Islamski uenjaci su razmatrali i hipotetiku situaciju da u nekom dobu bude samo jedan mudtehid. Budui da je idma po definiciji saglasnost (U?H??) o njemu u pretpostavljenom sluaju nema ni rijei, jer je u pitanju pojedinac, te e se njegov stav smatrati linim rasuivanjem, nikako ak ni argumentom.71 PRAVOSNANOST IDMAA Po miljenju veine islamskih uenjaka, idma je pravosnaan od momenta kada mudtehidi postignu saglasnost oko nekog pitanja. Shodno tome, ne smeta ako se neki od njih naknadno predomisli ili ako se pojavi mudtehid koji nije postojao u vrijeme postizanja saglasnosti, pa izrazi opreno miljenje.72 Naravno, ovdje se treba prisjetiti miljenja po kojima nije doputeno kriti postignuti idma, pa to, shodno tome, pogotovo nije oekivati od onih koji su ga postigli!73 Neki uenjaci, meu kojima i Ahmed ibn Hanbel, smatraju da je idma pravosnaan tek kad pomru svi oni koji su uestvovali u njegovom postizanju i sve dok je u ivotu bilo ko od njih, za idma se ne moe rei da je postignut, pa bi, po ovom miljenju, bilo doputeno da se neko predomisli i povue svoju saglasnost sa nekim rjeenjem.74 Ukoliko bi se prihvatilo ovo miljenje, to bi znailo da idma ne vai za one koji su ga postigli i njihovo pokoljenje, ve tek za naredno, to bi bio apsurd. Doktor Subhi es-Salih u navoenom djelu citira Imami Gazaliju koji veli: u* q qB b rNu w rNUH w W( b?? O?? ?Q?? u?? * b?? e?? ?? Argument je u njihovoj saglasnosti, a ne u njihovoj smrti, a saglasnost se zbila prije smrti, pa smrt nee poveati njenu snagu.75 Neki uenjaci, pak, prave razliku kada je ovaj uvjet u pitanju. Tako grupa njih, meu njima i El-Dubai, vele da on ne vai za izriiti idma, bio on verbalni ili praktini, ve samo za preutni, poto postoji vjerojatnoa da onaj ko se nije izjasnio progovori za ivota i time ga dovede u pitanje. Imamu-l-Haremejn, opet, veli da uvjet vai samo za idma zasnovan na kijasu.76

84

ISLAMSKE TEME

DA LI POSTIGNUTI IDMA ISKLJUUJE POSTIZANJE NOVOG, DRUGAIJEG? Ve smo vidjeli da veina islamskih uenjaka idma smatra obavezujuim, neki ak i do te mjere da se onaj ko ne postupa po njemu proglaava nevjernikom. Vidjeli smo i kada on postaje pravosnaan, uz sve razlike u miljenjima. Ostaje nam da vidimo rok trajanja idmaa, odnosno da li jednom postignuti idma ostaje vaiti za sva naredna vremena, te da li je u nemogunosti postizanja idmaa, uz dva stava u odreenom problemu doputeno zastupati novi, trei. Neki fakihi vele da je doputeno da uenjaci jednog vremena svoj idma zamijene novim idmaom, to je potpuno u skladu sa stavom onih koji za pravosnanost idmaa uvjetuju nestanak onih koji su ga postigli. Ako se pak novi idma postigne u drugom vremenu, veina usulskih uenjaka smatra da se on nee uzimati u obzir, jer bi to bila derogacija prvobitnog idmaa, a derogacije nema nakon Poslanikovog, s.a.v.s., vremena, jer ona vai samo za odredbe koje imaju tekstualno utemeljenje. Veina uenjaka ipak smatra da nema idmaa poslije ve postignutog 77, budui da je prvi idma argument i nije doputeno postupati suprotno njemu, a kamoli postizati saglasnost njemu oprenu.78 U prethodnom izlaganju smo vidjeli da idma moe biti utemeljen i na javnom interesu - maslahi. Za takav idma neki tvrde da moe biti zamijenjen novim ukoliko to interes iziskuje.79 DA LI SE, U ODSUSTVU IDMAA, UZ DVA POSTOJEA STAVA MOE ZAUZETI TREI? Ukoliko uenjaci jednog doba ne uspiju postii idma o nekom problemu, ali ipak priblie stavove i svedu ih na dva, postavlja se pitanje da li je doputeno zauzeti trei stav ili se i takav stepen saglasnosti smatra nekom vrstom idmaa, te mu nije doputeno proturjeiti? O ovome postoje tri miljenja. 1. Po veini uenjaka, trei stav nije doputen, jer je saglasnost o dva stava u datom problemu inkluzivni idma (wMLC UL), tj. saglasnost da o tome ne moe postojati trei stav, te bi njegovo zauzimanje znailo krenje postignutog idmaa, to, kao to znamo, nije doputeno.

2. Po drugom miljenju, koje zastupaju neki uenajci, doputeno je izraziti trei, etvrti, peti... stav, jer samo razilaenje u pogledu tretiranog problema upuuje da je ono predmet razmatranja i idtihada. 3. Trei stav za koji se opredjeljuju analitiki usulski uenjaci80 i koje je najprihvatljiviji tei da detaljnije razloi itavu stvar i veli: Ako novo, tree miljenje nastoji osporiti ono u emu se prethodna dva slau, nije doputeno, u protivnom jeste.81 Za ovaj stav se navode razliiti primjeri, od kojih emo navesti nekoliko: a) DJEDOVO PRAVO NA NASLIJEE UZ BRAU OSTAVITELJA Fakihi iz reda ashaba su o njemu zauzeli dva stava: 1) djed iskljuuje ostaviteljevu brau iz naslijea i sam nasljeuje, ukoliko uz njih ne postoje drugi nasljednici, 2) djed nasljeuje zajedno sa braom, ne iskljuujui ih. Zajedniko kod oba stava je da djed nasljeuje, pa nije doputeno zauzeti trei po kome bi se djed iskljuio iz naslijea.82 b) IDDET TRUDNE HUDOVICE. Ashabi su se razili i u pogledu iddeta ene iji mu umre a ona ostane iza njega u drugom stanju. Jedni su miljenja da joj iddet traje do poroda (kao i svakoj trudnici), a drugi da se rauna po duljem terminu: po mjesecima (etiri mjeseca i deset dana, kao i svakoj hudovici, ako se ranije porodi) ili po porodu (kao i svakoj trudnici, ukoliko ranije istee iddet predvien za hudovicu). Zajedniko za oba stava je da se iddet ne moe raunati samo po mjesecima i zavriti se prije poroda, te bi onaj ko bi to ustvrdio naruio idma.83 c) NIJJET KOD IENJA. Uenjaci iz prvog doba razilaze se u pogledu obaveznosti nijjeta za obrede ienja, pa ga neki smatraju obaveznim za sve: abdest, gusul i tejemmum, dok ga drugi smataju obaveznim samo za tejemmum. Rei da on nije obavezan ni u jednom znailo bi uvoenje treeg miljenja koje naruava saglasnost obiju strana u pogledu mjera pri tejemmumu.84 d) RAZVRGNUE BRAKA ZBOG NEKE OD PET MAHANA (W L) uOF)85 Neki od uenjaka iz prve generacije vele da se brak moe razvrgnuti zbog bilo koje od ovih

85

ISLAMSKE TEME

mahana, dok drugi vele da ga nije doputeno razvrgnuti zbog bilo koje od njih.86 Ukoliko bi neko zauzeo trei stav, rekavi npr., da je razvrgnue doputeno zbog neke od ovih mahana, a ne zbog svih, to se ne bi smatralo krenjem idmaa, budui da prethodna dva stava nemaju nita zajednikoga.87 ZNAAJ, MOGUNOST I NAIN POSTIZANJA IDMAA NEKAD I SAD U prethodnom izlaganju vidjeli smo da idma zbog svoje blagotvorne uloge u oblikovanju islamskih propisa, nezavisno od toga ta ko pod njim podrazumijeva, zasluuje da bude svrstan u glavne izvore islama. Po Ikbalovom miljenju, koje smo ve naveli, idma je moda najvaniji pravni pojam u islamu. Mada se njegovo oblikovanje donekle moe pratiti jo od doba ashaba, ipak je on, kako s pravom tvrdi Fazlur Rahman, organski proces koji sam, kao i njegov nastanak, izmie analizi, ali je po svojoj prirodi najmoniji faktor u izraavanju kompleksa vjerovanja i prakse muslimana. Poput organizma, on funkcionira i raste: u bilo kom datom trenutku on ima najveu funkcionalnu vrijednost i mo (...) ali u isto vrijeme on stvara, asimilira, modifikuje i odbacuje.88 Po istom autoru, idma je bio srodan prosvjeenom javnom mnijenju.89 U islamskom svijetu koji se irio prostorno i udaljavao vremenski od svoje kolijevke, idma je samo zadobivao na znaaju, jer se pojavljivalo mnotvo novih situacija za koje je trebalo pronai primjereno islamsko rjeenje. Meutim, i ovaj velianstveni princip je veoma rano okotao i izvrgao se u svoju suprotnost, bivajui esto preprekom napretku, umjesto podsticajem na hod ukorak s vremenom. Moda je malo preotro, ali nije daleko od istine ni Ikbalovo zapaanje da je idma ostao praktino samo ideja i da je rijetko poprimao formu stalne institucije u nekoj islamskoj zemlji. O uzrocima takvog stanja on veli: Moda je njegova transformacija u permanentnu zakonodavnu instituciju bila suprotna politikim interesima apsolutne monarhije koja je stasala u islamu neposredno poslije etvrtog halife. Bilo je, mislim, u interesu emevijskih i abasijskih halifa da prepuste nadlenost idtihada pojedinim mudtehidima radije nego da potpomognu formiranje stalne skuptine koja bi mogla postati, tavie, mona za

njih.90 Idma je po svojoj prirodi, zbog insistiranja na saglasnosni, kohezioni i stabilizirajui princip, ali je poesto, potiskujui novi zamah idtihada, osobito nakon zatvaranja njegovih vrata91, postajao konica i statiki faktor.92 Idma je esto bio post facto racionalizacija postojeeg stanja ili, pak, ratifikacija statusa quo, preuzimajui na taj nain permisivnu i inkluzivnu ulogu, ali i garantirajui totalitet rezultata idtihada.93 MOGUNOST I NAIN POSTIZANJA IDMAA Ve smo vidjeli da neki islamski uenjaci priznaju samo idma ashaba (ogromna veina je saglasna da se on dogodio), itelja Medine ili prvih generacija muslimana. Jedan od faktora koji ih je podstakao na to vjerojatno je i injenica da su oni koji u datim sluajevima sainjavaju idma malobrojni i prisutni na odreenom relativno skuenom prostoru. Vidjeli smo takoer da drugi nijeu i samu ideju idmaa. Kao uzroke nemogunosti postizanja idmaa navode, pored ostaloga, i sljedee: 1. Vrlo teko je, ako ne i nemogue, utvrditi ko je mudtehid, a ko nije, jer ne postoje precizna mjerila za to. Na ovaj prigovor se moe odgovoriti konstatacijom da postoje jasni kritereiji o tome ko je mudtehid a koji su ve navedeni u prethodnom razmatranju. 2. Ukoliko bi se takvi pojedinci i mogli izdvojiti, nemogue ih je okupiti, jer su razasuti u raznim krajevima. Ako ih se nekako i obavijesti o problemu, teko je saznati miljenje svih i na kraju biti siguran da se neko od njih u meuvremenu nije predomislio.94 Veina ove prigovore smatra samo sijanjem sumnje u mogunost neega to se ve dogodilo, za to su primjer idma i ashaba o nitavnosti braka muslimanke sa nemuslimanom, ispravnost braka bez mehri-musemma, o tome da braa i sestre po ocu zauzimaju mjesto roene brae i sestara ukoliko oni ne postoje, da roeni sin iskljuuje unuka iz nasljedstva itd.95 MOGUNOST POSTIZANJA IDMAA U NAE DOBA Ukoliko je drugi od prethodnih uzroka nemogunosti postizanja idmaa nekada i mogao

ovi uallim

86

ISLAMSKE TEME

biti smatran razlonim, danas se to za njega ne bi moglo rei: jer, zahvaljujui napretku nauke i tehnike, razvoju medija, razgranatosti i raznolikosti komunikacija, mogunost okupljanja mudtehida i moguost stjecanja uvida u njihovo miljenje o nekom problemu su sasvim realni i lahko izvodivi. Po Ikbalovim rijeima, pritisak novih svjetskih snaga i politiko iskustvo evropskih naroda upravo demonstriraju u duhu modernog islama vrijednosti i mogunosti ideje idmaa.96 U nastavku se on zalae da se pravo idtihada prenese sa mudtehidapojedinaca na skuptinu. Ova Ikbalova vizionarska ideja je ve postala stvar prakse, jer ve postoji mnotvo raznorodnih organizacija koje okupljaju islamske uenjake i koje tee objedinjavanju njihovih stavova o raznim savremenim problemima. Publiciranje stavova usaglaenih na taj nain pomoglo bi da i oni koji nisu neposredno ukljueni u njihovo oblikovanje izreknu svoj sud. Svakako da danas, u doba specijalizacije, u proces postizanja idmaa treba ukljuiti i strunjake iz pojedinih naunih disciplina u koje mudtehidi realno nisu u stanju stei dublji uvid, a on je nuan jer idma tretira ivu materiju. Umjesto svakog daljnjeg govora o nainu postizanja idmaa danas, bie dovoljno citirati Predgovor Ihkama, u kome autor navodi rijei Kemala Farukija, na osnovu navoda Kemala Mensura: Kemal Faruki zapaa da se idma u prolosti postizao samo kao retrospektivni, potvrdni idma. Danas se on moe postii kao prospektivni i inicijalni, kao to je to bio sluaj u starim kolama fikha. Da bismo stigli do tog cilja, moramo usvojiti odreena naela. Kao prvo, ako nepogreivost smatramo svojstvom ummeta kao cjeline, moramo se sloiti da samo ogranien broj uestvuje u donoenju odluka. Ali, kako odrediti one koji e postii idma, kvalificirane, pravine i povjerljive uenjake? Imenovanje, ako do njega doe, iziskuje mijeanje politike vlasti, pa makar kroz izdavanje svjedodbi... Izbori bi pomogli da se to izbjegne i mogli bi se odrati na nivou manjih jedinica, sa damijom kao jezgrom... Ali, oni koji sainjavaju idma moraju posjedovati odreena svojstva, ije prisustvo uvjetuju usulski uenjaci, a ona su saeta u idtihadu, zakonodavnoj sposobnosti da se dopre do teksta, da se on razumije i da se iz njega izvede odgovarajua odredba za dati problem. Faruki priznaje da je to

teko da se to stekne u jednoj osobi, te predlae da bude olieno u Komisiji za idma kao cjelini, a ne u svakom lanu ponaosob, te oni mogu posjedovati samo po jedno ili dva svojstva za mudtehida. A kako donositi odluke? Istraiva smatra da je iluzorno teiti ka potpunom konsenzusu i pita se da li je on ikada u prolosti postignut, ak i o jasnim i nedvosmislenim tekstovima? Stoga se zadovoljava troetvrtinskom veinom uesnika, primjeujui da e preostala etvrtina biti istinska prepreka koja e sprijeiti umalost Komisije a nee je blokirati. Podsjeamo da je Schasht razjasnio da idma starih pravnih kola nije bio potpun, ve je bio tek saglasnost veine uenjaka.97 ZAKLJUNA RAZMATRANJA U prethodnom razmatranju upoznali smo se sa idmaom kao jednim od etiri izvora erijata (W?? O?? ?d?? W?? ?), odnosno jednim od sekundarnih izvora islama, koga islamski uenjaci definiraju kao saglasnost mudtehida u islamskom ummetu u nekom dobu nakon Poslanika, s.a.v.s., o nekom vjerskom propisu. Potreba za njim pojavila se odmah nakon preseljanja na Ahiret Boijeg poslanika, s.a.v.s., zbog mnotva novih situacija sa kojima su se suoavali muslimani. Odgojeni na principima meusobnog savjetovanja i konsultiranja - ura i koritenja vlastitog rasuivanja - idtihada, ashabi su iznalazili saglasne odluke o mnogim problemima, o emu vlada nepodijeljena saglasnost meu islamskim uenjacima. Velika veina islamskih uenjaka idma smatra moguim i neim to se dogodilo, nalazei utemeljenje za njega u Kuranu i u Hadisu. Sam idma, opet, moe biti zasnovan na Kuranu, Hadisu (mutevatiru, po nekima i na ahadu) i kijasu, pa ak i na maslahi opem interesu. Da bi neko bio uesnik u postizanju idmaa, mora ispunjavati odreene uvjete, koji proistjeu iz same definicije. Idma, s obzirom na nain postizanja, moe biti izriiti ili preutni. ak i oni koji prihvataju samo idma odreene grupacije (ashaba, Medinelija i sl.) ili samo izriiti idma, cijene i visoko usaglaeno miljenje koje ne dre idmaom kao vrijedno panje. Na taj nain je idma ublaavao razlike meu stavovima, pa je tako dao svoj doprinos i kristalisanju postojeih mezheba, eliminirajui neke druge. ak i po priznanju mnogih koji i nisu ba skloni islamu i muslimanima, u idmau se kriju

87

ISLAMSKE TEME

ovi uallim

zameci snage koja islamu omoguava da se nesmetano kree i da se razvija98, on je u isto vrijeme i princip promjene i kontinuiteta.99 Po miljenju veine, idma postaje pravosnaan od momenta postizanja, a tek po nekima nakon smrti uesnika. U sluaju nepostojanja idmaa, a postojanja dva relativno usaglaena stava, ono to je u njima zajedniko nije doputeno osporiti, a ako postoje dva oprena stava, doputeno je zauzeti i trei. Bez obzira na stepen prihvatanja idmaa, po veini uenjaka nije poeljno njegovo opovrgavanje, dok onoga ko ga kri neki proglaavaju ak nevjernikom. Kao takav, idma je svojevrsna prepreka zastranjivanju. Pored blagotvorne uloge koju je imao, idma je na momente koriten i kao sredstvo za cementiranje postojeeg stanja. Kao princip koji je u prolosti dokazan kao djelotvoran, idma bi, pogotovo u savremenom dobu, prepunom izazova i novih problema, mogao i morao biti upranjavan. Razvijenost komunikcija i telekomunikacija, nauna dostignua i sl. to ine lakim nego ikada do sada. Najprikladniji nain za postizanje idmaa bilo bi osnivanje specijaliziranih ustanova, akademija i sl., koje bi okupljale predstavnike mudtehida iz cijelog svijeta, te strunjake iz razliitih naunih oblasti. Publiciranjem stavova bi se sa njima upoznali i drugi, te bi i oni mogli izrei svoje miljenje. Idma bi trebao biti prospektivan, donoen za sadanjost i budunost, a ne retrospektivan, naknadan. Ovako shvaen, pomogao bi muslimanima da idu ukorak sa vremenom i da daju svoje i islamske odgovore na pitanja i izazove modernog vremena, te tako steknu (samo) potovanje. Shvaen samo kao neto to se dogodilo, idma e ostati stvar prolosti, a muslimani e svoje poglede upirati ka drugima, itui od njih uena rjeenja. A u ajetu koji islamski uenjaci uzimaju kao utemeljujui za princip idmaa. Uzvieni Allah ne obeava nimalo lijep ishod onima koji slijede put koji nije Put vjernika. ire shvaen od usulskog principa, i idma kao okupljanje i sabiranje oko stoernih vrijednosti islama je nasuna potreba ovog i svih vremena u kojima obitavaju muslimani. Znameniti savremeni islamski uenjak Ismail Radi el-Faruki elaborira koje su to vrste ne-uslulskog idmaa ili konsenzusa koje su potrebne muslimanima i koje sainjavaju

bit hilafeta, te ih saima u tri kategorije, koje emo na kraju spomenuti, iako nisu direktno predmet ovoga rada: 1. Konsenzus vizije (W?d?? U?L?). To je, po Farukijevom miljenju, zajednitvo na misaonom planu i zajednitvo savjesti. U cilju njihovog ostvarenja, potrebno je sistematski percipirati islamske vrijednosti i njihovo ostvarenje u prolosti, ali i poznavanje sadanjosti i naina na koji se one iznova mogu realizirati. Idtihad koji je po prirodi dinamian i kreativan, poziva upravo tome. Nadalje, idma tei da krunie napore u cilju razumijevanja, ali ga kreativna energija idtihada neprestano dovodi u pitanje, dok idtihad, sa druge strane, biva ozbiljen i oplemenjen nunou da uvjeri mudtehidove kolege u valjanost njegovih otkria i potrebom da bude potvren od strane svih kao idma. 2. Konsenzus htijenja i moi ( U?? ?L?? ?). Ovaj konsenzus ima dvije komponente: el-asabijja (sensus communis, socijalnu koheziju), kroz koju se muslimani obavezuju da na situacije i dogaaje reagiraju na jedan te isti nain, ujedinjeni u pokornosti Bogu, i en-nizam, organizacionu i logistiku aparaturu sposobnu da kristalizira odluke i da mobilizira muslimane u cilju ispunjenja njihovog poslanja, prevodei ono to bi trebalo u ono to se ini na individualnom i grupnom planu, a i od strane samih lidera. On pod asabiyyom ne misli na tribalizam, ve na etiki i odgovoran akt predanosti i posveenosti sudbini ummeta. 3. Konsenzus produkcije (qLF UL). Ovaj konsenzus je vrhunac prethodnih i nema kraja, ve je stalni proces, jer se zasniva na dijalektici idmaa - idtihad. Kroz njega svaki pojedinac dostie vrhunac samorealizacije, te drutvo biva sainjeno od nefrustriranih pojedinaca, a na kolektivnom planu ovaj konsenzus mobilizira cjelokupni ummet u cilju osiguranja svega to je potrebno za zadovoljenje njegovih potreba.100 Na kraju kaemo da je idma tema koja je kod nas malo i uopeno tretirana i da je svrha ovog rada postignuta ukoliko makar malo doprinose razumijevanju i zaivljavanju idmaa kao praktinog i djelatnog principa i na naim prostorima iskreno se nadamo da e idma biti tema i nekog jo ozbiljnijeg i utemeljenijeg prouavanja, jer on to, oito je, itekako zasluuje.

88

ISLAMSKE TEME

IZVORI I LITERATURA
1. W?b?* WJ w?U?M??K? UJ bK s WbI dO 2. WFD WO WFdA rUF `UB w ub dO 5LK rKF WOU 3. t?I?H u w u?/_ s?Ld? b? bu? b?? q{U bG UF* WFD v_ WFD 4. WFd WFD tIH u w eOu b .dJ b bG wUF WFD WIM be 5. tII u _ UJ w uBH UJ wU bOu u d?? G? w??d?? b?? O? ?: b??? t??U?? N? ? l??{ t?? b?? dO w 6. W?J wF UA f s? bL wKD* U WUd WOU WFD dUI d 7. WLz s W tHOMB vK lU tIH u w u * u? s?b? U?N? U?d??? u? s?b? b?? W?O?L?O? U??J WOLO s sb wI aO sU; aU b dO wdF 8. aU b wdF dJH tIH u d u bL 9. rK tOK tK vK ud UN dLF nd WU dO WUd W R. 10. U??? J? W?? ? U?) W?F??D? W?M? ? t?I? o?U? b?O? dO wdF 11. WOU WFD jOu rF* WOdF WGK lL dUI UF* 12. ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA, JLZ, Zagreb, 1967. III 13. PRAVNA ENCIKLOPEDIJA, Savremena administracija, Beograd, 1979. 14. WEBSTER S ENCYCLOPEDIC UNABRIDGED DICTIONARY OF THE ENGLISH LANGUAGE, Gramercy Books, Avenel, NJ, 1996. 15. Seid Ramadan, ISLAMSKO PRAVO, IZVOR I RAZVOJ, Starjeinstvo IZ BiH, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1984. 16. Abdur Rahman I Doi, SHARIAH THE ISLAMIC LAW, Ta Ha Publishers, London, 1984. 17. Muhammed Ikbal, OBNOVA VJERSKE MISLI U ISLAMU, Starjeinstvo IZ u SR BiH, Sarajevo, 1979. 18. (Islamic surveys 2) N.J. Coulson, A HISTORY OF ISLAMIC LAW, Edinbourgh, The University press, 1964. 19. Fazlur Rahman, DUH ISLAMA, Jugoslavija, Beograd, 1983. 20. Henri Laoust, RASKOLI U ISLAMU, Naprijed, Zagreb, 1989. 21. Ismail Raji al-Faruqi, AL TAWHID ITS IMPLICATIONS FOR THOURGHT AND LIFE, International Institute of Islamic Thought, Herndon, Virginia, USA, 2nd edition, 1992. 22. KURAN SA PRIJEVODOM NA BOSANSKI JEZIK, preveo Enes Kari, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995.

Biljeke:

* U radu nije koriten nijedan nauni sistem transkripcije arapskih rijei, ve uobiajena fonetska tanskripcija, budui da se u njemu susreu uglavnom poprilino odomaene rijei. Izuzetak je u tome to je za arapsko slovo koriten obrnuti apostrof (), a za obini (). 1. Prenose ga demaa od Ebu Hurejra, osim Tirmizija, koji ga prenosi od Amra ibn El-Asa. 2. Najpoznatiji muslimanski sistematiar znanosti Ibn Haldun ovako definira fikh: t?K? UJ W d?F u tIH WdJ bM dE( uuU 5HKJ* UF w vUF UA tB U WM UJ s UIK w WU U?N? qO W_ pK s UJ_ Xd? S W_ s dO Wb* WJ wUMK UJ WbI* tI Fikh je poznavanje odredbi Uzvienog Allaha koje se odnose na djela obveznika (elalimukellefin), njihovu obaveznost, zabranjenost, preporuenost, omraenost i doputenost. To poznavanje se stjee na osnovu Kurana i sunneta i dokaza koje je Zakonodavac uspostavio i kada se odredbe izvedu iz tih dokaza nazivaju se fikhom. U nastavku emo se na djelo pozivati kao na Mukaddimu. 3. Posljednji ivi ashab bio je wOK WK s dU qOHD u wUMJ Ebuet-Tufejl Amir ibn Vasile El-Lejsi el-Kinani, koji je po vjerojatnim predajama preselio na Ahiret 100. godine po Hidri. (Navedeno po: w?? ? ? ? ?? ? ? u?? ? ? ? ?b?? ? W?O?U?? W?F?D WO WFd?A? r?U?F `UB g??U??N? w? d??O? 5????L?K? r?K?F?). U nastavku e ovo djelo biti navedeno kao Mealim. 4. Junus, 71, u prijevodu dr. Enesa Karia, izdanje Bosanske knjige, Sarajevo, 1995. 5. Vidjeti, npr.w? u?/_ s?L?d? b?? bu? b?? q?{U? bG UF* WFD v_ WFD tIH u U nastavku emo djelo navoditi kao Unmuzed ili W??F? ?D? t?I?H? u? w? e?O?u? b? .d??J? b?? b?G? w?U?F? W?F??D? W??I?M b?e? W?Fd? . U nastavku emo djelo oznaavati kao Vediz. Za navedeni hadis u raspoloivoj literaturi nisam uspio pronai izvor niti ocjenu vjerodostojnosti, a autori navedenih djela ga razliito navode, prvi sa s*, a drugi sa r s*. 6. Isto, takoer i Mealim, str. 19. 7. Enciklopedija leksikografskog zavoda, JIZ, Zagreb, 1967., III, str. 576. Pravna enciklopedija (Savremena administracija, Beograd, 1979., str. 156) kod termina consensus u zagradi navodi da je to saglasnost volja stranaka i upuuje na termin contractus, a pod njim (na narednoj strani) navodi dva znaenja: saglasnost volja dviju stranaka iz koje nastaje obligacioni odnos zatien posebnom tubom i ugovor nastao iz takve saglasnosti. Navedena znaenja termin je dobio u postklasinom i Justinijanovom pravu. Websters Encyslopedic Unabridgod Dictionary of the English Language (Gramercy Books, Avenel, NJ, 1996, str. 8. Unmuzed, 82. 9. Analiza elemenata definicije idmaa sainjena na osnovu

89

ISLAMSKE TEME

ovi uallim

Vediza (str. 147-149) i Unmuzeda (str. 82-85). 10. H.A.R. Gibb, Mohammedanism, str. 73. Navedeno prema Seid Ramadan, Islamsko pravo, izvor i razvoj, Starjeinstvo IZ BiH, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1984. str. 32. Isti autor na 87. strani navodi rijei iz kojih se da vidjeti da je ideja idmaa potpuno strana kranstvu. 11. U uvodu djela Izvori Muhammedanskog zakonodavstva (The Origins. of Muhammadan Jurisprudence, Oxford, 1950.). Navedeno prema u?? ? ? ? W?I?I? u? _ U?J? w? u?B?H? U?J wU bOu? d?? G? w??d?? b?? O? ?: b??? t??U?? N? ? l??{ t?? b?? dO w Pri navoenju obimnog predgovora prireivaa ovog djela, djelo emo oznaavati sa Predgovor Ihkamu-l-fusula, a pri navodima autora djela, El-Badija, kao Ihkamu-l-fusul. 12. Paris, 1975. Navedeno prema Predgovoru Ihkamu-lrisala, 55. 13. Alu Imran, 159; ura 38. 14. En-Nisa, 115. 15. vHB * navedeno prema Unmmuzed, 86. 16. Predgovor Ihkamu-l-fusula, str. 51. 17. Vidjeti npr. Vediz, str. 150 i Unmuzed, str. 86-87. Autori ne navode prenosioce, niti zbirke u kojima su zastupljeni hadisi, a to ne ini ni autor Ihkamul-fusula (str. 447), koji navodi i niz drugih hadisa u prilog idmau. 18. WJ wF UA f s bL wKD* U WUd WOU WFD dUI d . 19. Mealim, str. 22 20. Abdur Rahman I. Doi, Shariah, The Islamic Law, Ta Ha Publishers, London, 1984., str. U nastavku e pozivanje na ovo djelo biti oznaeno sa Doi. 21. Isra, 36. 22. Mealim, 32. 23. Muhammed Ikbal, Obnova vjerske misli u islamu, Starjeinstvo IZ u SR BiH, Sarajevo, 1979., str. 109 i dalje. U nastavku emo djelo oznaavati kao Ikbal. 24. Mealim, str. 26. Autor u kategorike oslonce svrstava mutevatir hadis, dok ahad hadis smatra hipotetikim osloncem. U nastavku autor veli: Prihvatanje hipotetikih dokaza olakala im je injenica da je idma potreban najvie u stvarima od interesa za ummet, a u cilju ostvarenja tog interesa nema niega loeg u tome da oni koji sainjavaju idma posegnu za hipotetikim osloncem, jer se u ovome u obzir uzimaju pozitivne posljedice postupka. Autor ne navodi maslahu kao oslonac, ali to ini autor Vediza (str. 156). 25. Vediz, 156. 26. Unmuzed, str. 98. 27. En-Nisa, 23 28. Doi, 66. 29. Vediz, 156. 30. Unmuzed, 100. 31. Vediz, 156. 32. s? W?? t?H?O?M?B? v?K? l?U?? t?I?H? u w u? ?* u sb UN Ud u sb b WOLO WLz U??J WOLO s sb wI aO sU;

a?U? b? d?O? w?d?F? nastavka e djelo biti navoeno kao Musevveda. 33. Ihkamu-l-fusul, 486. 34. Islamic sarveys 2: N.J. Coulson, A. History of Islamic Law, Edinburgh The University press, 1964., str. 80. U nastavku e djelo biti navoeno kao Coulson. 35. tHU dHJ YO WOFD W t UL w uNA* b qKC Mealim, 26. 36. Navedeno prema Mealim, 26. 37.Vediz, 157. 38. Masevveda, 315-316. 39. Doi, 68. 40. Mealim, 24. 41. Ramadan, 82. 42. Mealim, 24. Uz istu argumentaciju autor odbacuje 5?? ? d?? ? ?( U?? ? L? ? ? idma itelja dvaju Harema (Meke i Medine), te s?? ? d?? ? B? ? * U?? ?L? ? idma dviju metropola (Basre i Kufe), ne spominjui ko je njihov pobornik. 43. Ihkamu-l-fusul, 480-481. 44. Mukaddima, 802. U nastavku Ibn Haldun, spominjui El-Badija, koga smo naprijed navodili, veli da je na njega izvrio utjecaj hanefijski mezheb, to se odista da vidjeti iz navoenog djela. 45. El-Ahzab, 33. * Otuda naziv U J q ili dF q. ** Kod Karia, rijei XO q su prevedene kao Porodica Kue poslanike. 46. Mealim, 25. 47. Vediz, 150, u podnonoj napomeni. 48. Vediz, 151. 49. Unmuzed, 85. 50. Doi, 67. 51. wdF dJH tIH u d u bL U nastavku e pri navoenju ovog djela biti upotrijebljena kratica Ebu Zehre. 52. Vediz, 151. 53. Isto; takoer Ebu Zehre, 196. 54. Motive nabrajaju: Ebu Zehra, 196, i Vediz, 151-152. 55. Vediz, 152. 56. Isto. 57. Ebu Zehre, 197. 58. Vediz, 152. 59. Ebu Zehre, 197. 60. Vediz, 153. 61. Unmuzed, 83. 62. Isto, 100. 63. Navedeno prema Mealim, 32-33. 64. Vediz, 148; Unmuzed, 84. 65. Unmuzed, 100. 66. Ebu Zehre, 198. 67. Vidjeti, npr. Unmuzed, 83. 68. Isto. Autor u podnonoj napomeni veli da je to miljenje Ebu-l-Husejna el-Hajjata i navodi njegove rijei: Ako se u pogledu neega saglase u nekom vremenu, izuzev jednog-dvojice mudtehida, to e se smatrati argumentom, napominjui da ovaj pod argument podrazumijeva hipotetiki idma. Takoer navodi i miljenje po kome ovakav idma nije ni argument, a

90

ISLAMSKE TEME

kamoli idma, jer postoji vjerojatnoa da je istina na strani manjine. 69. Vediz, 148. 70. Isto., 71. Unmuzed, 83. 72. Vediz, 148. 73. Ebu Zehre, 198. 74. Vediz, 148-149. 75. Mealim, 25-26. 76. Unmuzed, 100, u podnonoj napomeni br. 53. 77. Doi (str. 68) ovdje dodaje uvjet da je prvotni idma razlono utemeljen na Kuranu i sunnetu, to se podrazumijeva, ali ga nije zgorega ponoviti, jer se iz njega da zakljuiti da zabrana novog idmaa ne postoji ukoliko se iznae kuransko ili hadsko utemeljenje jae od onoga za prvi, ili ukoliko se ustanovi da je utemeljenje kod prvog manjkavo. 78. Prethodni stavovi navedeni prema: Ebu Zehre, 201-202. 79. Doi, 68, bez spominjanja zagovornika miljenja. 80. Autor Unmuzeda kao zagovornike ovog miljenja navodi El-Amidija i Ibnu-l-Hadiba (str. 98). 81. Miljenja navode Vediz, str. 153-154. i Unmuzed, 9697, bez navoenja imena zagovornika. 82. Vediz, 154. Unmuzed, 97. 83. Vediz, 154. 84. Unmuzed, 97. 85. Po autoru Unmuzeda to su: ludilo, potpuno odsustvo spolovila kod mukarca, impotencija, sraslost rodnice i kilavost ene. Autor Vediza umjesto odsustva spolovila i impotencije navodi slaboumnost i gubu. 86. Sejjid Sabik u djelu UJ W U) WFD WM tI wU bK: dO wdF navodi kao zagovornike ovog miljenja Davuda i Ibn Hazma. 87. Vediz, 155; Unmuzed, 97-98. Sejjid Sabik u navedenom djelu (str. 62) navodi da veina islamskih uenjaka smatra da se brak moe razvrgnuti zbog nekih mahana, a ne moe zbog nekih drugih, tako da moemo rei da se to (tj. zauzimanje treeg stava) ve dogodilo. 88. Fazlur Rahman, Duh islama, Jugoslavija, Beograd, 1983., str. 114-115. U nastavku e djelo biti oznaavano kao Fazlur Rahman. 89. Fazlur Rahman, 115. 90. Ikbal, 126. 91. Pojava koju lociraju u 13. stoljee, u doba provale Mongola, a neki ak u 10. 92. Fazlur Rahman, 118. 93. Coulson, 78-81. 94. Uzroke navode Vediz, 156-157. i Unmuzed, 90. 95. Primjere navodi Vediz, 157. 96. Ikbal, 126. 97. Predgovor Ihkama, 64-65. 98. Goldziher prema navodima u predgovoru Ihkama, 41. 99. Henri Laoust, Raskoli u islamu, Naprijed, Zagreb, 1989., 342-343. 100. Ismail Raji al-Faruqi, AL-TAWHID: its implications for thought and life, International Institute of Islamic Thought, Herndon, Virginia, USA, 2nd edition, 1992., 143-153. Parafrazirane su samo neke autorove ideje.

Ejma in the Islamic Law


Fikret Paanovi Ejma is, next to the Quran and Sunnet, one of main sources of the Islamic law. Ejma is a consensus of Islamic intellectuals of certain era (post the Muhammads p.b.u.h. time) regarding a problem which is not dealt with in the primary sources. The paper is discussing the definition of Ejma, its types, the way of accomplishing it, its importance and the possibility of its implementation today. Ejma has always been a synthesizing factor of individual efforts with the goal of reaching a solution for certain problem. As a source of the Islamic law, it enables Muslims to solve new problems and go in hand with time.

91

ISLAMSKE TEME

Vaz

MUALLIM EL-KULUB
(UITELJ I
ODGAJATELJ SRCA)
Muharem TULANOVI
iskonske obaveze muslimana spada da se ponosi svojom vjerom. Da mu je ast to to ga je Allah, d., odlikovao i poastio svojom vjerom, jer nije svak dostojan da je primi, obnaa i prakticira. A ko se ne ponosi islamom, i kome nije ast da je musliman, on ivi sa sumnjom u svom srcu, makar nosio ime Muhammed, Ahmed, Haso, Huso. Allah, d., obraa se Svome Poslaniku, a.s: uK u puI p dc t Kuran je, zaista, ast i tebi i narodu tvome; odgovaraate vi.1 Hermeneutiko znaenje ovoga ajeta u korijenu ponitava bilo kakav kompleks vjere koji se moe, eventualno, javiti kod vjernika, jer Kuran je ast ak i Allahovom Poslaniku-Odabraniku, a onda i njegovom narodu i sljedbenicima do Dana sudnjega. Njemu je bila obaveza, a i njegovim sljedbenicima, takoer, da se die i ponose Kuranom i pripadnou islamskom ummetu. Allah, d., kae: r??M? u?K?_ r?? u??e?% u?M?N? uMR I ne gubite hrabrost i ne alostite se; (vi ste na najviem stepenu, iznad svih drugih) vi ete pobijediti ako budete pravi vjernici2 Dakle, muslimani, vi ste iznad ostalih po doktrini koja je primordijalnog boanskog karaktera, po programu i ivotnoj filozofiji koje imate i prakticirate i po slijeenju Muallima poslanog od Gospodara svjetova. Zbog toga se, doista, pripadnik islama ima ime ponositi: danom primanja islama, ili danom kada postade svjestan svoje vjere, ili danom kada ga Uzvieni Allah odabra i uini muslimanom i sljedbenikom islamskog ummeta. Meutim, ima isfrustriranih, iskompleksiranih muslimana koji batine ideologiju bratstvajedinstva a sve to je vezano za vjersko-nacionalni identitet doivljavaju kao kompleks kojeg se nikako ne mogu osloboditi. Jo uvijek se moe doivjeti od muslimana da zbog kompleksa nie vrijednosti ne ele pokazati svoju pripadnost muslimanskombonjakom korpusu ni uobiajenim islamskim pozdravom, pa ak ni odgovorom na selam, koji je sa formalno-pravnog aspekta obaveza (vadib) ako im se eventualno nazove. U srcima onih koji se ne mogu uvijek deklarisati kao praktini muslimani postoji sumnja, crv sumnje u vrijednosti vjere i njenog slijeenja i prakticiranja. Oni druge vrijednosti, esto materijale ili obiajne izdiu iznad vjerskih. Uzvieni Allah, d., negira i osporava materijalne vrijednosti kao presudne, fundamentalne vrijednosti suprotstavljajui im Boiju milost, koja je iznad toga, pa kae:

ovi uallim

92

ISLAMSKE TEME

5dI s q vK dI c e u uU rOE r?N?MO? U?M?L? ? s? p? X?L? u?L ?I? r? iF u rNCF UMF UOb UO( w rNAOF dO p XL Ud UCF rNCF c O U uFL U2 I jo kau: Trebalo je da ovaj Kuran bude objavljen nekom uglednom ovjeku iz jednog od ova dva grada Zar oni da raspolau milou Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve to im je potrebno za ivot na ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdiemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge sluili.-A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga to oni gomilaju.3 ast svake asti nije u materijalnim vrijednostima, nego u vidu Boije milosti, koja se realizuje kroz nimet vjere dane samo onome kome Uzvieni hoe. U poetku misije islama, Poslanik, a.s, jednom je prilikom bio zauzet grupom kurejevikih prvaka, aristokrata koje je svim silama nastojao pridobiti i uvjeriti u istinitost svoje misije. U toj situaciji doao mu je slijepac Abdullah b. Umm Mektum sa nekim pitanjem a on se od njega okrenuo ignoriui ga, u strahu, da e ako njemu posveti panju, proi prilika obraanja spomenutoj gospodi. Zbog ovog postupka Poslanik, a.s, doivljava ukor od Allaha, d., objavljivanjem sure Abese, u kojoj se Uzvieni obraa Svome Miljeniku na nain kao da se obraa nekom strancu oslovljavajui ga, ne u prvom licu sa glagolskim oblikom ( X?? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ?? ? ? ? ? abeste) ti si se namrtio i okrenuo, nego sa treim licem za odsutne od ( v??u?? f???? abese) on se namrtio i okrenuo, stvarajui osjeaj kao da pripovijeda o tamo nekome ko je stran i daleko od Njegove milosti zato to se namrtio i okrenuo, tj. koji mu je priao vL_ U . Ipak, Uzvieni Allah nakon ovog poetnog ukora Svome Miljeniku u daljem kazivanju spomenute sure prelazi na intimnije obraanje koje se izraava prvim licem pa razlae Poslaniku, a.s, vrijednosti koje imaju neprolazan karakter: ve tKF pb U A ta ti zna - moda on eli da se oisti, dc tFHM dc ili poui pa da mu pouka bude od koristi vMG s U Onoga koji je bogat,

bB t XQ ti njega savjetuje, ve pOK U a ti nisi kriv ako on nee da vjeruje; vF U s U a onoga koji ti urei prilazi, vA u i strah osjea, vNK tM XQ ti se na njega ne osvre dc UN Ne ini tako! Oni su pouka d U sL pa ko hoe, pouie se Dakle, Poslanie, ne ini tako i ne trudi se previe sa onima koji ne ele prihvatiti tvoju misiju, ma kakvi autoriteti ili linosti da su u pitanju i obraaj se onima ija srca su podobna za imansko preobraanje bez obzira o kakvom se siromahu ili jadniku radilo! Ti nisi kriv ako neko nee da vjeruje! Neki smatraju da je za vjeru veliki gubitak ako je ne primi i ne prihvati neko ko je, sa ljudskog aspekta gledano, dunjaluka veliina. Meutim, nije tako. To je samo njegov personalni, nenadoknadivi gubitak, a Allah nije potrebit niijeg islama. Niti je svako na stepenu da zaslui milost i nimet (blagodat) vjere. Allah pazi da je dadne samo onome ko je po Njegovom nepogreivom sudu zasluuje. t????U?? q??F???? Y??O?? r??K?? t??K?? A Allah najbolje zna kome e povjeriti svoju misiju.4 U ovom sluaju kurejeviki prvaci oko kojih se trudio Poslanik, a.s, ostali su nevjernici i umrli u kufuru i nevjerstvu. Njihova srca sadravala su isuvie neistoe a da bi pored nje mogla stati i veleljepna zgrada imana. Nisu zasluivali blagodat Allahove milosti i otili su u dehennemsku vatru. Nasuprot njihovom primjeru Abdullah b. Umm Mektum ponovo dolazi Poslaniku, a.s, koji ustaje pred njim, stere mu svoj ogrta i doekuje ga sa rijeima: w tO wMU cU Ud Dobro doao onaj zbog kojega me ukorio moj Gospodar Kakav postupak od strane najodabranijeg Zemljanina prema jednom obinom slijepcu! Bitka za njegovo srce urodila je plodom. Bilo je osvojeno. Prigrlio je islam i u vrijeme Omera, r.a, javio se kao mudahid (borac) da uestvuje u Bici na Kadisiji protiv Bizantinaca. Iako slijep, nije se nikako dao

93

ISLAMSKE TEME

ovi uallim

odgovoriti od svoga nauma citirajui ashabima ajet sure Et-Tevbe u kome se kae: U?I?? U?? U?H?? d?H?? Kreite u boj, bili slabi ili snani5 U bici su mu povjerili bajrak koji je drao i nije se rastao od njega dok nije poginuo kao ehid. Slijepi Abdullah b. Umm Mektum, r.a, vije bajrak islama i svjesno biva najmarkantnijom metom na koju e se ustremiti neprijatelji, isto onako kao to su se pred kamerama svih svjetskih medija ustremili i etniki krmoderi na zeleni bajrak prilikom spreavanja sveanosti polaganja kamena temeljca banjaluke Ferhadije damije Na mjestu pogibije, Abdullah je i ukopan. Bila mu je najvea ast boriti se i rtvovati za islam, sa kojim se ponosio i koji mu je bio u srcu. A srca su ta koja su dostupna samo Allahu i po njima se vrednuje stepen pripadnosti islamu i njegovo prakticiranje. Aksiologiju islama, dakle, zanimaju stanja ljudskih srca i njihovi nijjeti. Uzvieni Allah, d., kazuje o munaficima: lL uuI rNU pF rN b?M? V?A? r?NQ? r?N?uI? Kad ih pogleda, njihov izgled te ushiuje; a kad progovore, ti slua rijei njihove, meutim, oni su kao uplji naslonjeni balvani6 Prema tome, munafici mogu biti fiziki lijepi, i visoki, i naoiti, i veliki blagoglagoljivi oratori, ali sa zapeaenim, zalutalim, iskvarenim srcima ija tijela lie na uplja debla koja ne zasluuju milost upute. Zato e Allah, d.., cijenei dobrotu srca siromanih beduina-ashaba, koji u veini sluajeva nisu imali nego nebo nad sobom a zemlju pod sobom, dati svoju uputu u njihova srca mimoilazei mnoge koji su uivali veselei se u svom bogatstvu, kuama i dvorcima. Meutim, sa tim materijalnim vrijednostima nisu zasluili niti bili dovoljno vrijedni Allahove upute. Allah kae: r?NFL? u rN?FL_ dO? rNO? tK rK? u u{d?F r? u?u? Da Allah zna da od njih moe biti ikakva dobra, uinio bi da uju, a da je uinio i da uju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i inae glave okreu7 Doista, Uzvieni Allah znao je kome daje svoju vjeru, ko je zasluuje, ko e se njome diiti i ponositi i ko e je istinski nositi u svom srcu preferirajui je nad svim ostalim dunjalukim dobrima. Zato je primarni zadatak Allahovog Poslanika, a.s, bio osvojiti i odgojiti srca koja nee imati kompleks

vjere, nee se stidjeti i pokleknuti pred opasnou, vlau ili nekim drugim iskuenjem. Mnogobrojni primjeri iz ivota ashaba, tabiina i drugih islamskih velikana pokazuju svu vrstinu imana i zorno to ilustruju. Halifa Sulejman b. Abdul-Melik dolazi jednom prilikom u Meku na had sa svojom svitom, vezirima i vojskom. Tu se upoznaje sa najuvenijim uenjakom Meke Ata b. Ebu Rebbahom, koji je, gledajui sa dunjalukog aspekta, bio neugledni siromani rob bez igdje ieg. Kako se prilikom obavljanja obreda hada, koji su veoma komplicirani, moe upasti u takvu situaciju da erijatsko rjeenje za nju zna samo vrstan pravnik, tako je i halifa osjetio potrebu da pita Ataa o nekom pravnom problemu u kojem se raziao sa svojim sinovima. Meutim, kada je otiao da pronae Ata i dobije potrebni pravni savjet nalazi ga pred velikom masom ljudi koji strpljivo ekaju na red da ga i oni pitaju za pravni savjet kao i halifa. On se, naravno, manirom vladara uputio prema Atau bez ekanja a ovaj ga vraa u red sa ostalima to je halifa morao posluati. Saekao je, postien, da doe na red, dobio potrebnu fetvu i onda se obraa svojim sinovima govorei im: Djeco moja, Allaha se bojte i uite o vjeri! Allaha mi, nikad u ivotu nisam bio ponien osim pred ovim robom, jer Allah uzvisuje koga hoe zbog pokornosti koju mu iskazuje, pa makar bio i abesinski rob bez imetka i porijekla, a poniava, opet, onoga koga hoe zbog njegovog grijeenja, pa makar bio najvieg porijekla i asti. I Hiam b. Abdul-Melik, u vremenu svoga hilafeta dolazi na had. U tavafu oko Kabe primijeti Salima b. Abdullaha b. Omera, poznatog asketu i pobonjaka koji je tavafio sa papuama u rukama i oskudnoj odjei koja nije vrijedila prebijene pare. Halifa mu se obrati rijeima: Salime, eli li da ti danas dam kakvu pomo? Salim mu odvrati: Zar se ne stidi da mi nudi neto dok sam u kui u kojoj mi nita ne nedostaje. Halifa se zacrvenio od stida. Kada je zavrio sa obredom tavafa i izaao van harema Kabe, gdje nastupa dunjaluka realnost i gdje se ovjek, ma kakav vjernik bio, mora ponovo susresti sa tekoama ivljenja i opstanka, opet pita Salima: Treba li ta?, a Salim odgovara protupitanjem:

94

ISLAMSKE TEME

Misli li od ovosvjetskih ili ahiretskih potreba? Naravno, od ovosvjetskih, jer sa onosvjetskim ja ne raspolaem, odgovori halifa. Onda mu Salim ree: Allaha mi, osim kojeg drugog boga nema, nisam traio dunjaluke potrebe ni od Uzvienog Allaha (dok je boravio u Haremu Kabe), Koji ih sigurno posjeduje, pa to bih to traio od tebe?! Kada su muslimani osvojili Jerusalem pozvan je lino halifa Omer da doe i primi kljueve BejtulMakdisa. Muslimanska vojska se sa svojim starjeinama poredala na toj sveanosti i halifa im se obraa s rijeima: Nema drugog boga osim Allaha! Mi smo narod kojeg je Allah poastio i uzvisio islamom. I koliko god traili dostojanstvo, slavu, mo, ugled osim u islamu Allah e nas poniziti. Zatim halifa naredi da se vojska i njihove starjeine raspuste, pitajui za zapovjednika Ebu Ubejdu b. Derraha. Kada mu je pristupio, zagrlili su se i zaplakali. Omer ga pita: Ebu Ubejda! ta e biti sa nama kad nas Allah upita na Danu sudnjem ta ste uradili poslije smrti Allahovog Poslanika? Omer, r.a, kao halifa koji je doao iz Meke da primi kljueve Bejtul-Makdisa, po nekim predajama doao je sa svojim pratiocem, slugom, na jednom konju kojega su naizmjenino jahali. Prilikom ulaska u grad doao je red na slugu da jae a Omer da vodi, to je prisutnu masu zbunilo i dovelo u nedoumicu kod prepoznavanja halife i njegovog sluge-pratioca. Halifa Omer, r.a, i zapovjednik njegove vojske Ebu Ubejda, nakon osvajanja Jerusalema, jednog od najpoznatijih historijskih gradova na svijetu, ne pitaju se meusobno kako e to materijalno iskoristiti i kapitalizirati kroz lini interes, i koliko e tovara blaga uzeti i prisvojiti za sebe svaki od njih dvojice, koliko robinja, koliko tovara svile i kadife, koliko poslovnih prostora zauzeti oko dananjeg mesdidul-Aksaa, nego se pitaju ta e biti sa njima na Sudnjem danu kada ih Allah upita: ta ste vi uradili za islam nakon preseljenja (smrti) Poslanika, a.s.? Ebu Ubejda odgovara: Vladaru pravovjernih! Hajdemo negdje gdje nas svijet nee gledati da se isplaemo. I uputili su se pod jedno drvo dok ih je pogledima pratila masa kranskog svijeta, delegacija kranskih sveenika i asketa koji su bili prisutni primopredaji kljueva Bejtul-Makdisa i

muslimanska vojska sa svojim starjeinama koja je osvojila Jerusalem. Ne obazirui se na sve njih otili su u hlad pod drvo i dugo, dugo plakali. Njih dvojica, koji su uinili sve to mogu i trebaju uiniti, gledano sa ljudskog aspekta, nemaju drugi odgovor na postavljeno pitanje, nego prijedlog da se idu na miru isplakati negdje gdje ih radoznali svijet ne gleda. Uporedimo ovu sliku sa naom stvarnou u kojoj se neki isfrustrirani, iskompleksirani muslimani stide odgovoriti i otprimiti selam, stati u saff javno i klanjati denazu svom blinjem i da ne navodimo nita drugo za vjeru vee i znaajnije, od ovih obinih svakodnevnih postupaka i situacija. Komparirajui ovaj Omerov i Ubejdov postupak sa situacijom nekih sadanjih, savremenih muslimana (posebno politiara i politikih ne/ ovisnika) osjea se velika potreba za ienjem naih srca od svega ovog dunjaluka, koji nas je obuzeo i koji se u nama nastanio. uveni Rustem, perzijski vojskovoa na elu ogromne vojske od 280 000 vojnika trai od Sada b. Ebi Vekkasa, zapovjednika muslimanske vojske, da mu prije bitke poalje nekoga kao deputanta da razgovara sa njim. Da pokua razumjeti razloge koji dovode muslimane da se rtvuju na putu islama. Sad mu alje jednog siromanog tridesetogodinjeg ashaba Ribijja b. Amira nareujui mu da ide onakav kakav je i inae; u obinoj beduinskoj siromanoj odjei i na neuhranjenom neuglednom pustinjskom paripetu, sa obinim kopljem kao orujem. Rustem je, elei ostaviti dobar utisak i pokazati svoju silu, pripremio kraljevski doek sa svitom u zlatu, svili i kadifi, palirom, oficirima i vojskom, prostrtim perzijskim ilimima... Ribijj se pojavio na svom neuglednom konjetu i nije sa njega sjahao dok nije nagazio na perzijske ilime i svilu koju su prostrli elei ga zadiviti. Zatim je otkinuo komad svile da bi privezao konja. Potom se sa orujem zaputio ka Rustemu. Kada su ga zaustavili i htjeli razoruati nije to dopustio. Ribijj uvjetuje da kod Rustema ue pod orujem. Dopustili su mu, a on je, nimalo impresioniran perzijskom glamuroznou i sjajem, u svojoj jednostavnoj, sirotinjskoj odjei prolazei palirom i oslanjajui se na svoje koplje sistematski probadao skupocjeni sag koji je vodio do Rustemovog sjedita.8

95

ISLAMSKE TEME

ovi uallim

Rustem mu se sa oholou i nipodatavanjem obratio govorei:9 ta je vama Arapima?! Ne znam slabijeg i siromanijeg naroda. Bizantinci imaju civilizaciju. I Perzijanci imaju civilizaciju! Grci i Hindusi takoer. A vi! Vi ste obini pustinjski obani ovaca i deva. ta hoete? I zato ste doli?! Ribijj mu odgovori: Tako je kao to si i rekao. A nae stanje je bivalo i gore nego to si predstavio. Naprosto, bili smo duhela. Potpune neznalice koje oboavaju idole, meusobno se ubijaju za najmanju stvar, pa i za pojilite ovaca. Nismo znali ni za kakav sistem i red, niti smo imali cilj, temelj, kulturu i civilizaciju. Zatim je zagrmio: Meutim, Allah nas je poslao da izvedemo ljude iz situacije oboavanja drugih ljudi u priliku da oboavaju istinskog Gospodara ljudi, da ih izvedemo iz dunjalukog tjesnaca u irine ahireta i iz nepravde koju propagiraju druge vjere i sistemi ka pravdi islama. Rustem se rasrdio i naredio da mu se na glavu stavi blato ispod njegovih nogu. Ribijj ree: To je znak da svoju zemlju i svoje gradove predaje nama. Kada se Ribijj vratio u logor muslimana Sad b. Ebi Vekkas, zapovjednik muslimanske vojske, pita ga za tragove zemlje na glavi a on mu odgovara: Ovo je zemlja Kisre i Rustema. Muslimani su uvi ove rijei silovito zatekbirali da su se atori zatresli od siline glasova jer su to protumaili znakom pobjede. I doista, nakon tri dana strahovite bitke, ve etvrtog dana muslimani su vladali prijestoljem Kisre, ija porodica je s koljena na koljeno vladala perzijskim carstvom hiljadu godina. Sad se naao u rezideniji vladara koja je bila sva u zlatu i dragom kamenju; u safirima, topazima, merdanima. Zaplakao je uei ajete koji to navjeuju: uO UM s ud r I koliko ostavie baa i izvora, .d UI i njiva zasijanih i dvorova divnih, 5NU UNO uU WLF i zadovoljstava koja su u radosti provodili sd Uu UUM pc tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili

u?U? U? _ U?L? ? r?N??O?K? X?J? U?L? sdEM Ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu poteeni bili10 Srca zadojena imanom, odgojena i nauena od Mullimu-l-kulub shvatila su filozofiju ivota, spoznala da dunjaluke vrijednosti doista bespovratno prolaze, a vjerske trajno ostaju. Molim Uzvienog Gospodara da nam srca uini naklonjenim vjeri, a dunjaluk samo sredstvom prolaska do ahireta! Amin!

Biljeke:
1 2

Kuran, 43, 44. Kuran, 3, 139. 3 Kuran, 43, 31-32. 4 Kuran, 6, 124. 5 Kuran, 9, 41. 6 Kuran, 63, 4. 7 Kuran, 8, 23. 8 Vidi: Mahmud akir, Et-Tarihul-islami, el-hulefaur-raidun vel-ahdul-Emevi (Istorija islama, period pravednih halifa i Emevija), (El-Mektebu-l-islami, 1991.), 3-4, 175. 9 Vidi: El-Misku vel-anber fi hutabi-l-minber (Misk i amber u mimberskim hutbama), (Daru-l-vetan, Rijad, 1413),1, 284. 10 Kuran, 44, 25-29.

96

You might also like