I Uvod

Moja tema su Rimsko Ilirski ratovi, a razlog zbog kojeg sam odabrao ovu tematiku, sadran je u mojoj znatielji, te mojoj elji da bolje upoznam ovaj historijski period. A sa njime i prolost najstarijih imenom poznatih stanovnika Bosne i Hercegovine. U daljem tekstu obraditi u temu Rimsko Ilirskih sukoba podrobno, te u posebno obraati panju na to da to bolje objasnim uzrono posljedine veze ovih sukoba. Prvo u se osvrnuti na geopolitiki poloaj Ilira prije Rimske intervencije, tu u nastojati objasniti kako su Iliri ivjeli i kako su doekali Rimsku invaziju. Podrobno u objasniti poznate faktore u stvaranju Ilirskih drava i plemenskih saveza. Nakon toga u se osvrnuti na samu sr ove tematike, a to su sami sukobi koji su se odigrali meu Rimljanima i Ilirima. Prvenstveno se tu radi, o jako dugotrajnim i mukotrpnim ratovima koji su svakako vrijedni panje sa svakog aspekta historijske nauke. Nastojati u, da to bolje opiem ratne prilike koje su uticale na Rimske legionare i Ilirske vojnike. Vrijedi napomenuti, da u se kratko baviti i pitanjima koje se tiu vremenskog perioda nakon navedenih sukoba. Radi se o periodu stabilizacije novo osvojenih prostora od strane Rimske drave, te izgradnje istih na njihovom putu ka jednoj od vanijih Rimskih provincija. Na kraju u spomenuti proces pacifikacije, koji je uspjeno dovren 9 godine, guenjem Batonovog ustanka.

2.

II Iliri u predrimskom periodu

Ime iliri
Za ime iliri veze se jedna starogrka legenda koju u u svom poetnom izlaganju pokuati to jednostavnije I to bolje objasniti.Naime,tu legendu zapisao je Apolodor, a po toj legend rodonaelnik ilira je Illyrios sin fenianina Kadma I njegove ene Harmonije. Kadma je po nalogu Agenora, kralja Feniana poslan u potragu za svojom sestrom Europom koju je ugrabio Zeus. Nakon mnogo lutanja Kadma se zaustavio sa svojim drugovima u Beociji u Grkoj gdje osniva grad Tebu i eni se Harmoniom kerkom boga Aresa I boginje Afrodite. Nakon toga na osnovu proroanstva on odlazi meu Ilirske Enhelejce I postaje njihov kralj. Tu se raa njegov sin Illyrios po kojem su Iliri dobili ime. U starosti Kadma i Harmonija se pretvaraju u zmije i nastavljaju ivjeti na Elizejskim poljima.

Odnos Ilira sa Italijom u predrimsko doba

Kontinentalni trgovaki odnosi I kulturne veze Balkana sa Italijom postojale su jo od paleolita.1To pokazuju nalazi iz kasno paleolitske peine Badanj kod Stoca.Na osnovu ovoga moemo rei da je ve tada dolina neretve imala veliki trgovaki znaaj.Upravo zbog toga to je kroz nju vodio prirodan put iz mediterana u unutranjost Balkana. Dakle tim su putem u Hercegovinu i Bosnu stizali neolitski I eneolitski proizvodi, preteno je to bila keramika ukraena ornamentima i solarnim simbolima. Zauzvrat su od Ilira dobijali stoarske proizvode, moda neke rude I polupreraevine.
1

Ivo Bojanovski, BiH u Antiko doba, Sarajevo 1988, str. 23-24.

3.

Ti kontakti trajali su i u bronanom dobu kao I za vrijeme procvata grkih kolonija -Tarenta, Sibarisa, Sirakuze i drugih. U VI st. s.e. osjea se i uticaj Etrurije na umjetnost Japoda koji su ivjeli na zapadnoj periferiji kasnijeg rimskog Ilirika. Nakon toga meu ilire dopire i novana privreda koja se pojavila pod kulturnim uticajem Helenistickih zemalja Grke I Male Azije. A ta novana privreda imala je za posljedicu bre raslojavanje stanovnitva kao I poetak dravnog zivota. ivi trgovaki odnosi nastavili su se i u vrijeme kada su Rimljani uvrstili svoju dominaciju na Apeninskom poluotoku. Meutim nee proi niti jedno stoljee do prvih oruanih sukoba izmeu Rimske republike I mlade Ilirske drave.

4.

III Nastanak I razvoj Ilirske drave

Mnoga Ilirska plema u unutranjosti zapadnog balkana jo dugo su ivjela u rodovskim zajednicama koje su bile na nivou prvobitnog drutva. Ali na jugu, prema granicama Grke pod kulturnim uticajem sa mediterana dolazi do prelaska Ilira na jedan vii organizovaniji ivot kojeg obino nazivamo helenistikim. Ove promjene u nainu ivota dogodile su se negdje oko druge polovine V st. s.e. Jako je bitno naglasiti da te promjene nisu bile jednake I ravnomjerne u itavoj Iliriji, nego srazmjerne po uticaju koji je dolazio iz kulturnih centara kako Grke tako I june Italije. Novi duh je postepeno zahvatao drutvene strukture I plemensku organizaciju Ilira to je dovelo do formiranja jedne ire teritorijalne zajednice u koju su ula sva srodna plemena na podruiju od Neretve do Vojue u Albaniji. Na taj nain dolazi do formiranja prvog plemenskog saveza koji ce u IV st. s.e. prerasti u prvu Ilirsku dravu. Na elu te drave bio je kralj kao voa vojske I naroda. Bitno je naglasiti da su u taj savez, a kasnije dravu spadali I Daorsi koji su naseljavali podruije dananje Bosne I Hercegovine.U daljem izlaganju osvrnut u se na neke ratove koje su Iliri vodili prije dolaska u sukob sa Rimom. Oko 260. s.e. kada na vlast dolazi Pleurata a nakon njega negov sin Argon koji ispisuje najslavnije stanice Ilirske historije. U njegovo vrijeme Ilirska drava biti e u sreditu politikih zbivanja izmeu balkanskih drava. Sam poloaj I veliina Ilirske drave uvjetovali su njeno izravno angaovanje u razne politike organizacije I ratove.U tim politikim kombinacijama kao I u ratovima veoma spretno se snalazio Argon koji se na molbu Makedonskog kralja Demetrija II umjeao u rat izmedu Etolaca I Akarnanaca. Ilirska
5.

vojska od 5000 vojnika iskrcala se u blizini akarnanskog grada Mediona kojeg su opsjedali Etolci2. U silovitom napadu Ilirska vojska je unitila etolski tabor. Odmah po povratku u Iliriju Argon je umro to je za Ilirsku dravu bio veliki udarac iz razloga to je Argon uspio da ogranii vlast pojedinih plemenskih poglavica. Nakon Argona na prestolje dolazi Pinnes sin Argona ali stvarnu vlast je imala njegova maeha Teuta koja nije sauvala onu snagu drave kakvu je naslijedila od Argona. Ona pod pritiskom plemenskih voa doputa gusarenje sto su njeni predhodnici ograniili. Godine 230 s.e. ratuje sa Epirom i zauzima grad Foinik koji je imao veoma vaan poloaj u sjevernom Epiru, te vodi uspjene ratove protiv Dardanaca. Nakon toga napada I osvaja grke kolonije na ilirskoj obali Apolonija, Dyrrhachion i Issa.3

2 3

Aleksandar Stipevi, Iliri, Zagreb 1989, str. 40. ibid, str. 41.

6.

III Rimsko Ilirski ratovi

Prvi rimsko ilirski rat

Zadnju koloniju koju je zauzela Ilirska vojska bila je Issa, ali znajui da se ne mogu osloniti na Grku Issa trazi pomo od Rimske republike. Bio je to sudbonosni potez koji e nedugo zatim dovesti do Rimske intervencije ali i do dugotrajnih borbi izmeu Rimske republike I Ilirske drave. Rimski senat kojem su pristizale albe od Italskih I Grkih trgovaca zbog napada ilirskih gusara uputio je poslanstvo Ilirskoj kraljici Teuti.Od Teute je zatraeno da obustavi napade na Issu I da zaustavi pljakanje Italskih i Grkih trgovca. Rimski senat je poslao brau Gaja I Lucija Korunkanija a njima se pridruzio I isejski Grk Kleemoporos.Ovo poslanstvo nije uspjelo dobiti od Teute ono sto su traili. Prema Polibiju,Teuta je sasluala zahtjeve I odgovorila da e se pobrinuti da Iliri ne nanose nikakvu tetu Rimljanima ali da ne moe da zabrani gusarstvo jer je to privatna stvar svakog ilira. Taj odgovor se oito nije svidjeo rimskim poslanicima te je jedan od njih rekao da ce Rim zatititi svoje podanike i da e prisiliti Ilirske vladare da promjene svoje zakone. Ne zna se da li je kraljica znala ili pak naredila napad u kojem su Kleemporos I jedan Rimski poslanik izgubili ivote.Ovaj napad Rimskom senatu je dobrodoao jer je predstavljao zeleno svjetlo za Rimsku intervenciju.Teuta je pokuala izgladiti nastali spor te u Rim alje poslanstvo, ali ne odustaje od posjedovanja Issa kao ni od elje da zauzme
7.

ostale kolonije na Jadranskom I u Jonskom moru. Nakon toga Teuta alje svoju flotu prema Dyrhalaionu ali ubrzo uvia da ga ne moe zauzeti te krenu na Korkyru. Korkyrci se obratie za pomo Grcima ali se odazvae samo Ahejci koji su poslali deset tekih ratnih brodova4. Na stranu Ahejaca su stali i Akarnanci koji su poslali sedam ratnih brodova. U toj pomorskoj bitci koja se odigrala kod otoka Paxosa u blizini Krfa Iliri odnose veliku pobjedu. Nedugo zatim osvajaju Korkyru. Za zapovjednika imenovan je Dimitrije Hvaranin koji je bio zapovjednik Farosa a najvjerovatnije I Ilirske flote.Nakon ove pobjede Iliri ponovno kreu prema Dyrrhchionu. U vrijeme kada se Ilirska vojska nalazi pod zidinama Dyrrhchiona na suprotnoj strani Jadranskog mora (Apulija 229. s.e.) okuplja se snana vojska od 20 hiljada vojnika.2 hiljade konjanika I 200 ratnih brodova.To je bio pocetak prvog Rimsko Ilirskog rata5. Rimska flota bila je pod vodstvom Gnea Fulvija Centumala.Ona se prvo uputi prema Korkyri koju je Dimitrije Hvraranin predao bez borbe, a onda sam stupio u Rimsku slubu. Nakon toga Rimljani bez borbe zauzimaju Apoloniju I oslobaaju Dyrrhachionu od Ilirske opsade. Tada Rimska flota kree prema Issi I Farosu koji su nakon toga pod zatitom Rima. Neprilike u kojima se nala Ilirska drava iskoristie pojedina plemena (Atintani,Partini) koja poslae poslanstvo Rimljanima sa molbom da budu saveznici. Teuta nije mogla da zaustavi nadiranje Rimskih legija te se povlai u utvreni Rhizon (danasnji Risan u Bokotorskom zalivu)6. Shvativi da je svaki otpor uzaludan zatraila je mir. Ugovor kojeg je Teuta potpisala bio je veoma teak za Ilirsku dravu. Ona je morala abdicirati u korist Pinnesa, a Ilirsko kraljevstvo je djelimino stavljeno pod kontrolu Rima. Ugovorom je bilo precizirano da Ilirske naoruane lae ne smiju ploviti junije od Lissosa kao i zagarantovana samostalnost Grkih kolonija. Nakon prvog Rimsko - Ilirskog rata nastupio je period od deset godina mira a linost koja je obiljeila taj period bio je Dimitrije Hvaranin. On je bio ovjek velikih diplomatskih sposobnosti koji je u pravo vrijeme shvatio da
4 5 6

Aleksandar Stipevi, navedeno djelo, str.41ibid, str. 42. ibid

8.

je Teutina stvar propala Dimitije se eni Pinnesovom majkom Triteutom I time postaje najuticajnija linost u Ilirskoj dravi.

Drugi Rimsko Ilirski rat

Kao to sam ve rekao nakon Prvog Rimsko - Ilirskog rata nastupilo je deset godina mira. Dimitrije Hvaranin koji je u poetku bio vjerni vazal Rima postepeno poinje da vie brine za Ilirske nego za Rimske interese. Naime Dimitrije Hvaranin sklapa savez sa Antigonom Dosonom, a kasnije sa njegovim nasljednikom Filipom V. Dimitrije Hvaranin u tom savezu vidi jaanje Ilirske drave ali i slabljenje Rimskog uticaja na Balkanu. On takoe vojno pomae Makedoniji, sam poduzima napade na Rimske saveznike u Iliriji, te napada Grke gradove ak na Egejskom moru 7. Ovi dogaaji zabrinuli su Rimski senat te pozivaju Dimitrija u Rim. Uvidjevi da Dimitrije nema namjeru da se pojavi u Rimu 219. s.e. protiv njega je upuena velika vojska na elu sa L. Emilijem Paulom I M. Livijem Salinatorom.
8

. Dimtrije se povlai u dobro utvreni grad Dimallum kojeg su Iliri smatrali

neosvojivim. Nakon sedam dana estokih borbi grad je zauzet a Dimitrije bjei na Faros ali i tamo trpi poraz. Nakon toga on bjei u Makedoniju kod Filipa V. Za Ilirsko kraljevstvo ovaj poraz je znaio jo jedan snaan udarac koji je dodatno oslabio suverenitet Ilirskog kraljevstva.S kerdilaida koji se na vrijeme odvoio od Dimitrija uspjeva spasiti kraljevstvo, istina morao je priznati Rimljane kao saveznike. 217. s.e. umire maloljetini Pinnes u petnaestoj godini ivota, tad na elu drave ostaje samo Skerdilaida. On je Rimu sluio kao odan vazal koji je branio Rimske interese na Balkanu, naroito protiv Makedonije.

Treci rimsko ilirski rat

U prvom rimsko makedonskom ratu Filip V iskoritava neprilike Rimljana zbog Hanibalovih pobjeda u Italiji te napada Skerdilaidu I osvaja dio Ilirske
7 8

Aleksandar Stipevi, Navedeno djelo, str. 43. ibid

9.

obale. Nedugo nakon Rimske pobjede nad Kartaanima Rim ponovno poinje vojne operacije protiv Makedonije. 197 s.e. u bitci kod Kinoskefala pokopane su sve Filipove nade. Rimskom intervencijom koju sam u kratkim crtama objasnio Ilirska drava je vratila skoro sve izgubljene teritorije. Nakon Skerdilaide na Ilirsko prijestolje dolazi Pleurat koji je svoju vladavinu obiljeio kao vjerni vazal Rima.To nije nastavio njegov nasljednik Gencije koji je oito loe procjenio situaciju te se poeo politiki pribliavati Makedoniji. To je bila sudbonosna greka koja je za posljedicu imala izbijanje Treeg Rimsko - Ilirskog rata koji je oznaio kraj Ilirske drave. Rimska vojska brojala je 30 hiljada vojnika a na elu te vojske bio je Lucije Amicije Galo9. Gencije zajedno sa svojom vojskom sklonio se u snanu utvrdu Skodr (dananji Skadar u sjevernoj Albaniji). Ilirska vojska nije mogla da izdri opsadu Timskih legija pa 168 s.e. predala. Gencije zajedno sa svojom porodicom odveden je u Italiju. Godine 167. s.e. L.Amicije Galo u Skodri objavio je u ime senata da su plemena koja su prela na stranu Rimljana prije poraza Ilirske vojske slobodna i da ne moraju plaati danak. Ta plemena su: Taulanti, Pirusti i Daorsi. Ova odluka se odnosila i na gradove koji su u pravo vrijeme preli na stranu Rimljana (Rizon,Olcinium).

Rat protiv Dalmata

Propast Ilirske drave na jugu nije uinio Rimljane apsolutnim gospodarima Ilirika, za taj status oni su morali voditi mnoge ratove protiv pojedinih sliobodnih Ilirskih plemena. Politika koja je Rimljanima omoguila da zagospodare itavim Ilirskim podruijem satkana u tome to su Rimljani povremeno ratovali protiv jednih pa protiv drugih. Naravno sve ovo to sam prethodno naveo treba posmatrati kao jedan proces koji je trajao skoro II stoljea. estoke ratove Rimljani su vodili protiv Dalmata koji su u III I II st. s.e. naselili podruije izmeu Krke I Cetine, tim inom isejske faktorije
9

ibid, str. 44.

10.

Tragurion, Epetion I Salona bile su okruene tim ratobornim plemenom iji se pripadnici nisu ustezali ni od povremenih napada. Dalmati su takoe napadali i Daorse koji su priznavali vrhunsku vlast Rima. Daorsi kao I Isejci alili su se na Dalmate te je Rim pokuao mirnim putem rijeiti taj problem. Naime, Rimski senat je poslao poslanstvo na elu sa Gajem Fanijem ali Dalmati ih nisu htjeli primiti a kamoli voditi pregovore. Poslanstvo je bilo i napadnuto a u tom napadu su ubijeni Daorski I Isejski predstavnici. Upravo taj napad bila je kap koja je prelila asu I posluila kao razlog za niz ratova koji e trajati stoljee i pol. Prvi Rimsko - Dalmatski sukob poeo je 156. s.e. a na elu Rimske vojske bio je Gaj marcije Figul. Dalmati su negdje u dolini Trebizata I na prilazima Imotskom I Duvanskom polju spremno doekali Rimske kohorte te im nanjeli teke gubitke. Rimska vojska na elu sa Figulom u postigla je relativan uspjeh jer je u unutranjosti zemlje popalila neka naselja ali ipak nije uspjela zauzeti Delminium koji je bio glavni grad Dalmata. Taj zadatak zavrio je konzul Publije Kornelije Scipion Nasika 155. s.e. Nakon pobjede nasika u ropstvo odvodi veliki broj Dalmata te proslavlja trijumf de Dalmateis. Bitno je istai da se ovaj rat najveim djelom vodio na Duvanskom I Imotskom polju te u dolini Trebizata kao I to da su tada Iliri iz dananje Bosne I Hercegovine prvi put upoznali Rimljane.

Rat protiv Ardijejaca I Plerejaca

Dvadesetak godina nakon prvog Rimsko - Dalmatskog rata Rimljani dolaze u sukob sa Ardijejcima I njihovim susjedima Plerejcima. Ardijejci su u doba procvata Ilirske drave imali dominantnu ulogu, o tome govore Polibilje, Livije I drugi antiki pisci. Nakon propasti Gencija potisnuti su na desnu obalu Neretve ali i dalje ostaju pravi profesionalci u svom poslu (gusarenju), sto je ujedno i bio razlog Rimske intervencije.
11.

Rimska vojska od 10 hiljada pjesaka I 3 hiljade konjanika na celu sa Servijem Fulvijem Flankom 135 g. s.e. porazila je Ardijejce I Plerejce10. Nakon Rimske pobjede, Ardijejci su dislocirani u unutranjost, da bi se sprijeila mogunost njihovog ponovnog gusarenja. Strabon kae, da su bili primorani, da se bave poljoprivredom. Ali nenaviknuti na potpuno nove uslove ivota vremenom su izumrli. Sto se tie sudbine Plerejaca ona nam je slabije poznata jedino se zna da je njihov teritorij pripojen Rimskom Iliriku, a kasnije pripojene agerima kolonija Epidaure I Narone.

Ratovi protiv Japoda i Drugi Rimsko dalmatski rat

Iz dobro utvrene Akuileje Rimljani poduzimaju povremene akcije protiv Ilirskih plemena.Tako konzul Kornelije izmeu 159. I 156. s.e. prodire na istok do Segestike (dananji Sisak) ali biva poraen. Sa druge strane i Iliri vre povremene napade na Rimske granice u tim napadima istakli su se Japodi pa e ti povremeni granini napadi biti uzrok vojnog pohoda irokih razmjera. Naime 129. s.e. protiv Japoda poslan je Caius Sernpronius Tuditants koji je bio poznat kao vrstan govornik I historiar, uz poetne potekoe uspjeva doi do rijeke Titiusa (Krka), te uspjeva pokoriti ne samo Japode nego i Liburne. Nakon desetak godina Rimljani su bili prisiljeni voditi nove ratove protiv Japoda. Taj posao povjerili su konzulu Luciusu Corneliusu Cotti I Luciusu Metelusu koji sa vojskom kreu iz Cisalpske Galije u borbu protiv Japoda kao i drugih Ilirskih plemena. Doavsi do Segestike Cotta se vraa u Italiju ali Metelus kree ka jugu i dolazi do Salone (119. s.e.), a usput je opljakao zemlju Dalmata. Od plijena iz Dalmacije sagradio je Kastorov hramu u Rimu te 117. s.e. proslavio triumf de Delmateis. Nakon ovih ratova vecina Ilirskih plemena priznaje Rimsku vlast ali ne I Dalmati sa kojima e Rimljani voditi jos estokih ratova.

Trei i etvrti Rimsko Dalmatski rat

10

Ivo Bojanovski, navedeno djelo, str. 38.

12.

Do treeg Rimsko - Dalmatskog rata dola je 78. s.e. Ovaj rat dogodio se u vrijeme graanskog rata u Italiji. Dalmati su prvo zauzeli Salonu. Na elu Rimske vojske bio je Gaje Koskonije kojem su trebale dvije godine da ovlada Salonom I primorjem.11
etvrti Rimsko - Dalmatsko rat I izbija 51. s.e. kada je Cezar imao prokonzulat u Iliriji. U ovo vrijeme Cezar je bio zaokupljen poslom u Hispaniji I Galiji.

Dalmati i Japodi staju na stranu Pompeja te zauzimaju Liburnski grad Promonu. Na neki nain Cezarovci su imali i uspjeha jer je legat Gaj Antonie 48. s.e. uspio odbraniti Salonu od daleko brojnije I nadmonije vojske Dalmata i Pompejevih legija. Upravo na taj nain graanski rat se proirio i na nae teritorije a destruktivna strana rata se poveala nakon pobjede Cezara kod Farsala 48. s.e. Te iste godine Cezar je poslao dvije legije protiv Dalmata I Pompejaca a na elu Cezarovih legija nalazio se Kvinto Kornificije koji nije obavio povjereni zadatak. Kornificiju u pomo dolazi Aulo Gabini ali je on zbog napada Japoda kao I Delmata koji su ga doekali u klancima kod Sinodija (48/47 s.e.) imao strane gubitke. U ovim napadima ranjen je I sam Gabini koji je umro u Saloni 47. s.e. U ovaj rat umjesao se jo jedan Cezarov vojvoda Publije Vatinije koji je sa svojom flotom prisilio Marka Oktavija da napusti opsadu Salone I Epidaura. Ali borbe sa Pompejcima zavrene su tek kad je Vatinije uspio da razbije Oktavijanove brodove kod Sipana. Na taj nain bila je uspostavljena vlast Cezarova propretora Kornificija. Ali ovo nije znaio kraj jednog krvavog sukoba ve po mom miljenju samo uvodni dio onoga to slijedi. Rat sa Delmatima se nastavio za Rimsku vojsku predvodio je Vatinije koji je imao uspjeha jer je uspio zauzeti nekoliko jakih Dalmatskih opiduma. Ali se povukao sa boita u Naronu zbog jake zime i samim tim nije zavrio svoj posao. Borbe postaju jo krvavije nakon Cezereve smrti. Dalmati uspjeno ratuju protiv Rimljna te 44. s.e. negdje na prilazima Imotskom I Duvanskom unitavaju pet Rimskih kohorti pod zapovjednitvom senator Bebija.Nakon toga Vatinije se povlai u Dirahij a Dalmati ponovno zauzimaju Salonu.
11

Ivo Bojanovski, navedeno djelo, str. 39.

13.

Ova situacija

nije

dozvoljavala

Rimljanima

znaajnije

poduhvate

unutranjost Ilirika. Tek nakon etiri godine novi triumviri Marko Antonije I Oktavijan 40. s.e. uspjevaju proiriti granice drave u unutranjost preko Dinarskih planina I u Panonske prostore. Za namjesnika Ilirije postavljen je Azinija Polin koji je bio poznat kao pjesnik i govornik.On uspjeva da 39. s.e. zauzme Salonu, zatim da opljaka Dalmatsku zemlju .Od ratnog plijena on u Rimu gradi biblioteku. Polionov pohod bio je znaajan ali i nakon njega Rimljani su drali samo primorje.

IV
14.

Oktavijanovi ratovi protiv Dalmata

Najvei problem za Rimljane u Iliriji prestavljali su Dalmati koji nisu priznavali vrhovnu vlast Rima. Da bi jednom za sva vremena pokorio Dalmate Oktavijan je odluio da sam predvodi Rimsku vojsku. 35. s.e. Oktavijan zajedno sa svojom vojskom upada najprije u zemlju Japoda. Oktavijan zauzima mnoga Japodska utvrenja kao to su Monetium, Avendo, Arupium. Oktavijan zauzima I Metulum koji je izgleda prestavljao sredite tog plemena. U napadu na Metulum sam Oktavijan je ranjen to dovoljno govori sa kakvim su arom Japodi pruali otpor. Nakon pobjede nad Japodima Oktavijan kree prema Siscji te zauzima taj grad sa namjerom da od njega stvori jako uporite za borbu protiv Daana I drugih Panonskih plemena. Nakon toga Oktavijan se vraa u Rim a u Sisciji ostavlja Fufija Gemina. Ali nakon nekoliko mjeseci on se morao vratiti jer je u Sisciji izbila pobuna protiv Rimske vojske koju je do povratka Oktavijana uspio ugusiti Gemin. Sada je Oktavijan bio spreman za rat protiv Dalmata a u taj pohod kree 34. s.e. Dalmati su shvatili da e se biti teko oduprijeti daleko nadmonijim snagama. Njihova strategija se sastojala u tome da se to bolje utvrde u svojim gradinama te da vode gerilski rat. Dalmatski vojskovoa Verzo utvrdio se sa 12 hiljada vojnika u Promoni, gradu kojeg su oduzeli Liburnima.Kada Oktavijan dolazi do Promona najprije zauzima okolna brda te nakon toga poinje napad na sam grad. Drugi dalmatski vojskovoa Testimos pokuava da pomogen Verzu ali bez uspjeha. Nadugo zatima Verzo se predao. Oktavijanu je bio otvoren put u sredite Dalmatske zemlje. Sada je Testimos bio najvei i najopasniji Oktavijanov neprijatelj, on je primjenjivao taktiku koja se sastojala od estih i Iznenadnih napada. Ali to nije obezhrabrilo Oktavijana u namjeri da jednom za sva vremena uutka Dalmate koji su zadavali mnogo problema Rimskoj vojsci. Oktavijan je zauzeo gradove Sinodium, Andetium te na kraju stiga pod zidove Setovije gdje je bila smjetena glavnina Dalmatske vojske. Upravo pod tim zidovima Dalmati su branili svoju nezavisnost. Nakon tekih borbi
15.

poetkom 33. s.e. Rimljani su uspjeli zauzeti grad u kojem je vladala glad. Do 27. s.e. Oktavijan je zavrio osvajanje I konano je predao senatu. Oktavijan je sljedee uslove nametnuo Dalmatima: 1.Dalmati moraju plaati danak 2.Moraju vratiti orlove koje su oteli Gabinusu 3.Dati 700 mladia kao taoce Oktavijan u Rimu gradi biblioteku koju u ast svoje sestre nazvao Octaviana, a ta biblioteka sagraena je od ratnog plijena kojeg je Oktavian zarobio u Iliriji.12

12

Aleksandar Stipevi, navedeno djelo, str. 49.

16.

V Batonov ustanak
Batonov ustanak predstavlja posljednji pokuaj Ilira da Rimljane protjeraju iz Ilirika, to je uinjeno izmeu 6 i 9. s.e. Povod za ustanak krije se u sakupljanju danka kao i u novaenje mladih ljudi u Rimsku vojsku. Takoe jedan od razloga je zasigurno I to sto su Iliri bili slobodoljubiv narod. Naime, na elu ustanika nalazio se voa Desitijata Baton, nije trebalo proi mnogo vremene da se ustanicima pridrue I druga Ilirska plemena. Posebno su se istakli Breuci sa svojim kraljem Pinnesom i vojskovoom Batonom. Ova dva Batona predstavljaju centralne linosti ovog ustanka u kojem se veliki broj Ilirskih plemena udruio i borio protiv Rimljana. U daljem tekstu pokuat u da u kratkim crtama objasnim tok ovog ustanka. Naime, Breucki Baton sa svojom vojskom se uputio protiv Sirmuima ali biva odbijen. Desidijatski Baton kree protiv Salone ali biva ranjen I odustaje od namjere da osvoji Salonu.On kree na jug I stize do Apolinije u srednjoj Albaniji. Ovaj ustanak izazvao je pometnju u samom Rimu, jer se prialo da broj ustanika iznosi 800 hiljada. Car August je bio svjestan injenice da ustanici mogu prenijeti rat na Apeninski poluotok te nareuje Tiberiju da sklopi mir sa Markomanima I Kvadima te krene na Ilirik. Tiberije nakon sklapanja mira dolazi u Sisciju ali odugovlai napade na ustanike smatrajui da e nestaica hrane izazvati pometnje u njihovim redovima. Car August nije bio zadovoljan tom taktikom pa je u Iliriju poslao Germanika. Ubrzo poinju borbe irokih razmjera, deava se uvena bitka na rijeci Bathinus gdje je Breucki Baton doivjeo teak poraz. Ovaj poraz doveo je do pometnje u Ilirskom taboru. Tenja Pinnesa da se borba nastavi nije naila na pogodno tlo jer je njegov vojskovoa bio protiv te opcije. Kralj Breuka se predao Rimljanima a u znak zahvalnosti Breucki Baton je imenovan za vou Breuka ali njegova vladavina nije bila dugog vijeka jer
17.

nedugo zatim Desidijatski Baton ga je uhvatio i osudio na smrt. Ali ta osuda nije vratila u rat Panonske Breuke. Sada je glavni neprijatelj Desidijatskog Batona bio Germanik, koji je imao mnogo problema, ali uz velike napore uspjeva osvojiti gradove Spolonum, Seretium I druge. No vojska Germanika doivjela je I jedan neugodan poraz kod grada Retiniuma (moda dananji Golubii kod Bihaa). Nakon toga u Ilirik se vraa Tiberije koji zajedno sa Germanikom vodi borbe protiv ustanika. Ilirski gradovi padali su jedni za drugim u Rimske ruke.Posljednji otpor Rimljanima pruen je u gradu Ardubi (dananji Vranduk). Kada je Baton uvidjeo da je dalji otpor uzaludan on se predaje Rimljanima. Za sebe nije nista traio, nego samo da njegovim vojnicima bude posteen ivot.13 Na Tiberijevo pitanje zato je digao ustanak svjedoi historicar Dion Kasij, da je to uinio zato sto Rim meu Ilire nije poslao pastire da upravljaju nego vukove. Baton je poslan u progonstvo u Ravenu gdje je i umro.

13

Aleksandar Stipevi, navedeno djelo, str. 51.

18.

VI Zakljuak
Rimsko Ilirski sukobi su predstavljali dugotrajan proces, koji je trajao preko dva stoljea. Valja napomenuti, da uzroci za rat nisu bili tako naivne prirode kako to navode antiki izvori. Gusarenje je zasigurno predstavljalo problem za Rimsku dravu, ali sigurno ne u toj mjeri da bi samo zbog tog razloga pokrenula ogromni osvajaki pohod, koji e mnogo Rimljana kotati ivota, te Rimsku dravu mnogo novca. Treba imati u vidu, da se radi o periodu irenju Rimske drave. Rim je nakon velike pobjede nad Kartaanima imao slobodne ruke, te mu se vie nije imala suprostaviti konkretna sila, kao to je to bila Kartaga. Sam prirodan tok, je dakle, diktirao Rimsko irenje ka istoku. A to se irenje jedino moglo odvijati preko Balkanskog poluotoka, to jeste, podruija na kojem su ivjela Ilirska plemena. Ista su bila na niem stupnju razvoja od samih Rimljana, iako su ve dugo dopirali kulturoloki uticaji sa Apeninskog polutoka, te Grki uticaji koji su dolazili sa Juga. Jo jedan faktor koji je igrao veliku ulogu u ovom sukobu, i koji je u nekim aspektima dosta olakao Rimski pohod je sama razjedinjenost Ilirskih plemena. Ista nikad nisu stvorila homogenu dravnu zajednicu, te se naravno, nisu ni suprostavila Rimljanima zajedno. Rim je ovdje, jo jednom demonstrirao svoju dokazanu metodu Divide et Impera.14 Rimljani su naposletku savladali Ilirski otpor, te su otpoeli izgradnju Ilirskih podruija, te su je na kraju i uvrstili u Rimsku dravu prvo kao provinciju Ilirika. Zadnji oajniki pokuaj Ilira da zbace Rimsku vlast, oigledan je u Batonovom ustanku koji je trajao od 6 9 g. Guenjem ovog ustanka, se oznaava i konani pad pod apsolutnu Rimsku vlast, krajem Batonovog ustanka se ujedno zavrila i pacifikacija prostora na kojima su ivjeli Iliri.

14

latinski Podjeli pa vladaj.

19.

Literatura
1. Bojanovski Ivo, BiH u Antiko doba, Sarajevo 1988. 2. Bruji Dragan, Vodi kroz svet Antike, Beograd 2005. 3. Makin N.A, Istorija Starog Rima, Beograd 2005. 4. Oluji Boris, Povijest Japoda, Zagreb 2007. 5. Stipevi Aleksandar, Iliri, Zagreb 1989.

20.

Dodatak

21.