POSLJEDNJI ALLAHOV POSLANIK

Sallallahu alejhi ve sellem

A tebe smo, Muhammede, samo kao milost svjetovima poslali.

Prijevod znaenja Ajet-i Kerime

POSLJEDNJI ALLAHOV POSLANIK

Sallallahu alejhi ve sellem
III

Prof. Dr. Ramazan Ayvall

Univerzitet Marmara, Teoloki fakultet

S turskog preveo: Hamza Lavi stanbul, ul. ataleme br. 17, Caalolu / TURSKA
Tel: (+90 Fax: (+90

212) 512 95 11

212) 513 68 57 e-mail: turkdunyasi@ihlas.net.tr Gazetecilik A..

Izdava: hlas Tel: (+90

212) 454 35 06 Mcellit

tampa: Salam Tel: (+90

212) 693 19 33

2011

SADRAJ
POSLANIKOV MUBAREK NUR Stvaranje mubarek Nura Prelazak njegovog nura preko istih lica Djed hazreti Abdulmuttalib rtvovanje Abdullaha Otac hazreti Abdullah Prelazak mubarek nura na majku Dogaaj sa slonom Radosna vijest Period neznanja SPUTANJE MILOSTI NA ZEMLJU (ROENJE) Dogaaji u noi njegovog roenja No roenja Njegovo davanje dojilji Otvarenje njegovih mubarek prsa Preseljenje voljene majke Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kod svog djeda Nedranski svetenik Preseljenje njegovog djeda Ebu Talibovo starateljstvo Svetenik Bahira MLADOST I VJENANJE Okupiranost trgovinom Vjenanje sa Hatidom Zejd bin Haris Presuda kod Ka'be PRISEGA (POSLANSTVO) I POZIV Prva Objava Dolazak naredbe Tebliga Prvi muslimani Poziv blioj rodbini Kada bi mi u desnu ruku dali Sunce... Muke, patnje i nasilje Patnje ashab-i kirama Muenja do iznemoglosti... Dar-ul Erkam Prvi ehid Prelazak na Islam Ebu Zerra el-Gifarija Javno uenje Kur'an-i kerima u Kabi Prelazan na Islam Tufejla bin Amra Pozivi na okupljanima ljudi Sluanje Kur'ana od strane murika Iman Halida bin Sa'ida Mus'ab bin Umejrovo primanje Islama SEOBA U ABESINIJU Prelazak na Islam hazreti Hamze Prelazak na Islam hazreti Omera 7 7 8 9 11 12 13 13 14 14 16 18 19 19 21 22 23 24 24 25 25 26 27 29 31 32 32 33 34 35 37 39 40 44 46 46 47 48 49 50 51 52 54 55 55 56 57

Druga hidra u Abesiniju Godine tuge... Muhasara Cijepanje mjeseca na dva dijela Da Gospodar i vas uputi!... Godina tuge Preseljenje majke hazreti Hatide Ruka zalijepljena za vrat Poziv u Islam stanovnicima Taifa Spasite se izgovarajui La ilahe illallah... MIRAD HIDRA Prvi sastanak na Akabi i Svjetlost koja krenu sijati iz Medine Drugi sastanak na Akabi Hidra Suraka Bin Malik Mutuluk! Dolazi sultan svemira... PERIOD MEDINE-I MUNEVVERE Bratimljenje Ensarija i Muhadira Mesdidi-n-Nebijj Jecaj stabla datule Vjenanje sa hazreti Aiom Ezan-i Muhammedija Odgajanje ashaba Ashabi Sofe Sluaj sa Dibrilom Prelazak na Islam Selmana Farisije Meleki su dolazili da bi sluali Jo nekoliko dogaaja koji su se desili prve godine po hidri Prvi pisani ugovor Miljenie! Ne tuguj!... Prvi vojni odredi Mesdid-i Kibletejn BITKA NA BEDRU Dolazak meleka u pomo Ubistvo Ebu Dehla Pobjeda je pripala vjernicima... Brak hazreti Alije i hazreti Fatime Ubistvo Ka'b bin Erefa idovi plemena Benu Kajnuka BITKA NA UHUDU Junatvo hazreti Alije Junatvo Talhe bin Ubejdullaha Put za Hamrau-l Esed Sluaj Redi' Sluaj Bi'r-i Maune idovi plemena Beni Nadir Smrt Fatime binti Esed Pohod na Benu Mustalik BITKA NA HENDEKU idovi Benu Kurejze

60 64 66 66 67 68 68 69 70 72 80 81 83 84 88 89 90 91 92 93 94 94 95 96 97 98 101 103 103 104 105 106 107 110 115 116 120 123 124 125 132 135 140 141 144 144 145 146 146 156

ehadet Sa'd bin Mu'aza MIROVNI SPORAZUM NA HUDEJBIJI Bi'at-i Ridvan Spasi me ja Resulallah!... POZIVI KROZ PISMA Pisma upuena vladarima OSVOJENJE HAJBERA Junatvo hazreti Alije POHOD NA UMRETU-L KAZA BITKA NA MUTI OSVOJENJE MEKKE Ko se skloni u Mesdid-i haram... Dola je istina, la je propala... BITKA NA HUNEJNU PUT U TAIF POHOD NA TEBUK Zamka... Mesdid-i dirar OPROSNI HADD OPROTAJNA HUTBA (GOVOR) PRESELJENJE Pokuaji odvraanja od vjere IVOT U KABURU Poslanik je iv u kaburu Vienje Resulullaha, alejhisselam Posjeta Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, Kabr-i erifu Tevessul Vrijednost i znaaj donoenja Salavat-i erifa HILYE-I SEADET Njegova mubarek imena i nadimci Hilye-i seadet Poslanikova sallallahu alejhi ve sellem ljepota RESULULLAHOVE, ALEJHISSELAM, VRIJEDNOSTI Savren odgoj Njegova plemenita svojstva Njegov istigfar Njegov efaat (zauzimanje) NJEGOVE MUDIZE EHL-I BEJT Njegove mubarek supruge Ostale supruge Njegova djeca Njegov Ehl-i Bejt Resulullahovi ashabi NEKI RESULULLAHOVI ZEVAID SUNNETI Njegova mubarek brada i kosa Resulullov nain spavanja i buenja Resulullahov, alejhisselam, nain sjedenja Resulullahov nain jedenja i pijenja

159 160 163 165 167 167 176 180 183 186 194 196 199 200 202 203 206 207 207 209 211 219 221 221 223 225 230 234 237 237 238 241 244 244 250 254 255 258 262 262 263 265 267 269 271 271 272 274 274

Resulullahova stanja unutar i van kue Resulullahova odjea Pokriva koji je dao Ka'b bin Zuhejru Zlatni prsten koji mu je poklonio Nedaija Resulullahova prostirka na kojoj je spavao Resulullahov tap Sedam stvari koje je Poslanik nosio sa sobom Mnogo je panje posveivao redu Resulullahovi maevi Resulullahove strijele i titovi Resulullahove zastave i bajraci Resulullahovi konji Resulullahove deve Resulullahova kua Materijalna dobra koja je Resulullah uvakufio DIN-I ISLAM Iman Ibadeti Ahlak Slijeenje Muhammeda, alejhisselam HRONOLOGIJA DOGAAJA

281 285 287 289 290 290 291 292 292 293 294 294 295 296 296 297 297 304 305 305 308

Uvod
Neka je vjena hvala Uzvienom Allahu na dobrotama koje nam je darovao. Neka je salavat na Njegovog voljenog Poslanika, najboljeg, najcjenjenijeg i najodabranijeg meu ljudima, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Neka je salavat i na najvrijednije ljude, ashabe Boijeg poslanika, koji su poaeni vienjem njegovog lijepog lica i sluanjem njegovih lijepih rijei, i na one koji idu njihovim stopama. U historiji postoji period koji se naziva "Dahilijjetsko doba". U ovom periodu su stanovnici Arabijskog poluotoka oboavali kipove, pili alkohol, kockali se i td. Ko je posjedovao mo, taj je imao i prava. ene su prodavane poput robe a enska djeca su iva sahranjivana. Nije samo Arabijski poluotok ivio u tmini, ve i cijeli svijet. Ni na ostalim kontinentima stanje nije bilo drugaije. Naravno, ljudi iste savjesti su, nezadovoljni ovakvim poretkom, molili se da ovom mranom dobu doe kraj. Allah je iz svoje milosti prema ljudima, koji su ivjeli na raznim mjestima i raznim geografskim podnevljima, slao mnoge poslanike. Tako je poslao i posljednjeg Nebijja i Resula, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da svjetlom odnese tamu koja je prekrila svijet. Koliko god zahvaljivali Uzvienom Gospodaru na ovoj blagodati, malo je. Uzvieni nam je dao svoju najveu blagodat, samim tim to nas je uinio dijelom ummeta Boijeg Poslanika. Uenjaci Ehl-i-Sunneta kau: "Svaki poslanik je prvak svoga vremena, svoga mjesta i svoga plemena, u svakom pogledu. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je, osim toga, najbolji ovjek svih vremena, mjesta i generacija, na svaki mogui nain, od postanka svijeta pa sve do Sudnjeg dana. Uzvieni Allah je stvorio mubarek nur Muhammeda, alejhisselam, prije nego je stvorio bilo ta drugo. U Kur'an-i Kerimu se o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kae : "Tebe smo kao milost svjetovima poslali", a u hadis-i kudsijji: "Da tebe ne bi, da tebe ne bi, nita stvorio ne bih. Sutinski uslov imana je, "Hubb-i fillah ve bugd-i fillah", to jeste, voljeti Allahove, delle anuhu, prijatelje, nasuprot Njegovih neprijatelja. Bez ispunjavanja ovoga arta nijedan ibadet ne biva primljen i vraa se svome vlasniku. Zbog toga nam je obaveza da volimo Poslanika svih svjetova, da tu ljubav nosimo u svojim srcima te da se okitimo najljepim vladanjem i moralom. Stoljeima su pisane knjige koje su opisivale mubarek ivot Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi se ova ljubav prenosila meu ljudima. One se ispisuju i danas. I mi smo pokuali dati doprinos tim nastojanjima i napisati knjigu o njegovom mubarek ivotu, kako bi njegova ljubav osvojila i naa srca. Neka Uzvieni naa srca napuni ljubavlju prema Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i neka nas dri na putu koji su nam prosvijetlili uenjaci Ehli-i Sunneta. Amin! Prof. Dr. Ramazan Ayvalli

POSLANIKOV MUBAREK NUR

Boiji miljenik, Muhammed alejhisselam, poslan je svim ljudima i drugim stvorenjima, kao najbolji, najljepi i najasniji primjer. Odabran je i upuen ljudima i dinnima, kao posljednji i najbolji Poslanik. Poslan je kao milost svim svjetovima i sve to je stvoreno, stvoreno je u njegovu ast. Mubarek ime mu je Muhammed, alejhisselam, to znai od svakoga hvaljen i od svakoga cijenjen. Ima i drugih mubarek imena kao to su Ahmed, Mahmud i Mustafa. Otac mu se zvao Abdullah. Roen je u Mekki u ponedjeljak naveer 12. rebiul-evvela 53. godine prije hidre. Historiari smatraju da se ovaj dan poklapa sa 20. aprilom 571. godine nove ere. Nekoliko mjeseci prije roenja, Poslaniku je preselio otac Abdullah, a kada je imao est godina, na Ahiret mu je preselila i majka Amina. Zbog toga je Poslaniku, alejhisselam, dat nadimak Durr-i Jetim (najvrijedniji biser, jedini te vrste u svemiru). Do osme godine je ivio sa djedom Abdulmuttalibom, a nakon njegove smrti ostao sa amidom Ebu Talibom. Sa 25 godina je oenio hazreti Hatidu. Prvi sin kojeg mu je ona rodila zvao se Kasim. Meu Arapima je bio obiaj da se otac zove po imenu prvoroenog sina te su zbog toga Poslanika zvali Ebu'l Kasim, odnosno Kasimov otac. Sa eterdeset godina, Allahovom, delle anuhu, odredbom, postao je Poslanik svim ljudima i dinima. Tri godine poslije poeo je pozivati ljude u vjeru. Sa 52 godine otputovao je na Mirad. U 53. godini ivota, odnosno 622 g. n. e., uinio je hidru iz Mekke u Medinu. Dvadeset sedam puta je vodio rat protiv neprijatelja. Preselio je na Ahiret u Medini, u 63. godini ivota, u ponedjeljak, dvanaestog Rebiu'l evvela jedanaeste godine po Hidri (632 g. n. e.) Allah, delle anuhu, je sve Poslanike oslovljavao njihovim imenima, a njega je zvao Miljenikom. Uzvieni u jednom ajetu kae: Tebe smo kao milost svjetovima poslali.1, a u hadis-i kudsiji kae: Da nije bilo tebe, da nije bilo tebe, nita ivo ne bih stvorio.2 Svaki Poslanik je bio uzor u svom mjestu i meu svojim savremenicima. Na Poslanik, Muhammed, alejhisselam, bio je najedniji i najbolji od svih bia koja su bila i koja e doi, od dana kada je nastao ovaj svijet pa sve do Sudnjeg dana, na svim mjestima i u svakom pogledu. Niko nikada nee biti kao on. Takvim ga je stvorio Uzvieni Allah. Nastanak mubarek Nura Allah, delle anuhu, je prije stvaranja bilo ega, stvorio mubarek nur naeg Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogi mufessiri i muhaddisi nam prenose sljedee: Uzvieni je od Svog nura prvo stvorio dragocjen i velik dragi kamen, a potom iz njega otjelotvorio sva stvorenja u univerzumu. Ovaj kamen se zove Nur-i Muhammedi. Izvor i poetak svih dua i tijela je iz tog kamena. Jednog dana ashab Dabir ibni Abdullah je upitao: O Allahov poslanie! Iz ega je Allah, delle anuhu, sve stvorio? - Prije svega stvorio je nur tvoga Poslanika, odnosno moj nur od Svoga nura. Tada nisu postojali ni Levh ni Kalem niti Dennet, Dehennem, meleki, nebesa, Zemlja, Sunce, Mjesec, ovjek niti dini, odgovori on. Kada je stvoreno mubarek srce i tijelo Adema, alejhisselam, nur Muhammeda, alejhisselam, je sputen izmeu njegove dvije obrve. Kada je Ademu, alejhisselam, udahnuta dua, primijetio je da mu na elu svijetli svjetlost poput zvijezde Sjevernjae. Adem, alejhisselam, je bio oslovljavsn rijeima Ebu Muhammed, odnosno Muhammedov otac, pa upita Denab-i Hakka: Gospodaru! Zato si meni dao nadimak Ebu
1 2

El-Enbija, 107. Sujut, el-Lealil-Masnua, I, 272; Adlun, Keful-Hafa, II, 164; Ali el-Kar, erhu-ifa, I, 6.

Muhammed? Allah, delle anuhu, mu ree: O Ademe! Podigni glavu! Adem, alejhisselam, to uini pa na Allahovom Aru ugleda ispisano ime Ahmed, nurom naeg dragog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tada upita: Ko je ovo, Gospodaru? Allah, delle anuhu, mu odgovori: Ovo je Poslanik koji e biti tvoj potomak. Njegovo ime na nebu je Ahmed a na zemlji Muhammed. Da nije bilo njega, ne bih ni tebe stvorio niti bih Zemlju i nebesa nastanio ljudima.3 Prelazak njegovog nura preko istih lica Kada je stvoren Adem, alejhisselam, na njegovo elo je postavljen nur naeg dragog Poslanika Muhammeda, alejhisselam, i on je tada poeo svijetliti. Kako nam je poznato iz Kur'ana, taj nur je dalje, preko Adema, alejhisselam, i njegovih estitih potomaka, doao sve do poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, delle anuhu, o tome u Kur'anu kae: Ti, odnosno tvoj nur, prenesen je preko onih koji seddu obavljaju i dostavljen tebi.4 (Ovo je tumaenje navedenog ajeta od strane Ibni Abbasa, radijallahu anhu. Op.p.) U jednom hadisu se kae: Allah, delle anuhu, je Stvoritelj ljudi. Mene je stvorio od najodabranijih dijelova ljudi. Potom je sakupio najbolje meu ljudima (u Arabiji) i moje tijelo stvorio u savrenom obliku. Nakon toga je sakupio najbolje pojedince iz svih porodica i stvorio moje bie. Zbog toga su moja dua i tijelo prvaci meu svim stvorenjima a moji potomci i sljedbenici su najbolji ljudi. U drugom hadis-i erifu se kae: Allah, delle anuhu, je sve stvorio iz niega. Ljude je odlikovao nad svim drugim biima, a najodabranije meu njima smjestio u Arabiju. Meu stanovnicima Arabije je odabrao mene i smjestio me meu najodabraniju grupu ljudi koje je ikada stvorio. Ko voli stanovnike Arabije odane meni, ini to zbog mene a ko je njima neprijatelj, neprijatelj je i meni. Obzirom da je prvi ovjek na zemlji, Adem, alejhisselam, nosio dio Muhammedovog, alejhisselam, nura na sebi, njegovo elo je sijalo tim nurom. To svjetlo se prenijelo na Havvu, alejhesselam, zatim na ita, alejhisselam i tako preko estitih mukaraca na estite ene, a zatim sa estitih ena na estite mukarce. Muhammedov, alejhisselam, nur se tako prenosio generacijama. Kad god bi meleki pogledali u lice Adema, alejhisselam, na elu bi mu prepoznali nur Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i zbog toga bi inili istigfar. Kada je dolo vrijeme smrti Adema, alejhisselam, on je rekao sinu, itu: Sine! Nur koji svijetli na ovom elu je nur posljednjeg Poslanika, Muhammeda, alejhisselam. Prenesi taj nur na edne, estite i iste ene i oporui i svome sinu da tako uini! Resulullahovi preci su ovu oporuku prenosili svojim sinovima sve do njegovog roenja. Svi su ispunili ovu zadau i enili se najasnijim i najestitijim enama. Nur je tako prelazio preko istih ela i stigao do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kada bi neki Resulullahov predak imao dva sina ili se njegovo pleme dijelilo na dva ogranka, Muhammedov, alejhisselam, nur bi pripadao uglednijoj i estitijoj strani. Stoljeima su se lica mubareka, koji e postati njegovim djedovima, lahko prepoznavala po svojoj ljepoti i nuru. Po tome nuru su se meusobno razlikovala braa, te bi se tako odreivalo koje pleme je na veem stepenu i poloaju. Na koncu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu rekao: Nijedan od mojih djedova nije inio blud. Allah, delle anuhu, me je stvorio od estitih predaka i istih majki. Kada bi neki moj djed imao dva sina, ja sam poticao od boljeg meu njima.

3 4

bn Askir, Tarihu Dimak, VII, 437; Hejsem, Medmauz-Zevid, VIII, 198. e-uara, 26/219

Taj nur je od Adema, alejhisselam, prelazio sa jednpg potomka na drugog pa je tako preao sa Taruha, na Ibrahima, alejhisselam, a od njega na Ismaila, alejhisselam. I na njegovom elu je ta svjetlost sijala poput Sunca, a zatim prela na Adnana, sa njega na Me'ada, a sa njega na Nizara. Kada se rodio Nizar, otac Me'ad je ugledao nur na elu svoga sina pa se silno obradovao. Pripremio je veliku gozbu i uzviknuo: Za ovakvog sina, ova gozba je mala stvar. Tako je i dobio ime Nizar, to znai neto u maloj koliini. I nakon njega je nur redom prelazio sa pokoljenja na pokoljenje i tako stigao do njegovog konanog vlasnika, do voljenog Poslanika, Muhammeda, alejhisselam. Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, porijeklo do Adnana je sljedee: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je u jednom hadisu rekao: Ja sam sin Abdullaha, Abdulmuttaliba, Haima, Abdu Menafa, Kusajja, Kilaba, Murre, Ka'ba, Luvejja, Galiba, Fihra, Malika, Nadra, Kinane, Huzejme, Mudrika, Ilijasa, Mudara, Nizara, Me'ada, i Adnana. Kada bi se krvna loza iz koje potiem razdvojila na dva dijela, Allah, delle anuhu, bi sigurno uinio da pripadnem onoj koja je bolja meu njima...5 U drugom hadisu kae: Allah, delle anuhu, je od Ibrahimove, alejhisselam, djece odabrao Ismaila, alejhisselam. Od Ismailovih, alejhisselam, sinova Kinana, a od Kinanovih je odabrao Kureja. Od Kureja je odabrao Haima, od Haima Abdulmuttaliba a od Abdulmuttalibove djece je odabrao mene.6
Muhammed Alejhisselm Abdullah Abdulmuttalib (ejbe) Him (Amr) Abdu Menf (Mugre) Kusajj (Zejd) Kilb, Murre Kab Lvejj Glib, Fihr Mlik Nadr, Kinne Huzejme Mudrike-(mir) lijs Mudar Nizr, Mead Adnn

Djed Abdulmuttalib Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potie iz plemena Kurej, odnosno njegovog ogranka Haimovia. Otac mu je bio Abdullah, a njegov otac ejbe. Poslanikov djed ejbe je roen u Medini. Bio je jo dijete kada mu je otac Haim preselio na ahiret. Jednog dana je u Medini vjebao sa prijateljima gaanje strijelom. Posmatrajui ih tom prilikom, prisutnima je privukao panju nur koji je sijao sa ejbinog ela pa su pomislili da je dijete nekog od plemenitih velikana toga naroda. Kada je ejbe doao na red da opali strijelu, zategnuo je luk i precizno pogodio metu. Uzbuen zbog tog uspjeha ejbe ree: Kako bih mogao promaiti kada sam ja Haimov sin! Tako su Mekkelije saznale da je on Haimov potomak. Tada je Haim bio ve mrtav. Jedan od Abdul Menafovih sinova nakon povratka u Mekku ode do Haimovog brata Muttaliba i ree mu: Tvoj brati iz Medine, ejbe, je izuzetno plemenito dijete. Na elu mu svijetli nur kome se svi dive. Zar je pametno ovako dragocjeno dijete drati daleko od sebe? Odmah nakon toga, Muttalib ode u Medinu i dovede neaka kod sebe u Mekku. Na ulicama Mekke ga upitae ko je dijete koje vodi sa sobom, a on im odgovori: To mi je rob. Od tada ejbu nazvae imenom Abdulmuttalib to znai Muttalibov rob.7 Abdulmuttalib je ostao sa amidom Muttalibom sve dok nije preselio na ahiret. Iz Abdulmuttalibovog mubarek tijela se irio miris mousa, a na elu mu je svijetlio nur Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji se irio na sve strane i svuda prenosio bereket i dobrotu. Kada bi, zbog nedostatka kie u Mekki, nastupila sua, Mekkelije bi molile Abdulmuttaliba da sa njima krene na brdo Sebir, traei od njega da ui kinu dovu. On nikoga ne bi odbijao te bi zamolio Allaha, delle anuhu, da na njih spusti kiu. Uzvieni Gospodar bi, bereketom nura koji je sijao na njegovom elu, prihvatao te dove i svojom
5 6

bn Sad, et-Tabakt, I, 55-56. bn Sad, et-Tabakt, I, 20. 7 bn Sad, et-Tabakt, I, 82.

milou sputao obilnu kiu. Tako su Abdulmuttalibova popularnost i ugled rasli iz dana u dan. Mekkelije su ga izabrale za svoga poglavara i niko mu se nije suprotstavljao. Onaj ko bi ga prihvatio za vou, ivio bi u blagostanju i miru. I vladari tog vremena su posvjedoili o veliinu Abdulmuttaliba sa izuzetkom Iranskog dvora koji ga nije uvaavao i gajio otvoreno neprijateljstvo prema njemu. Abdulmuttalib je po vjeri bio Hanif, to jeste musliman. To je bila vjera i njegovih djedova, odnosno Ibrahima, alejhisselam, i iz tog razloga se nikada nije pribliavao kipovima niti im se klanjao. Molio bi se Allahu, delle anuhu, ispred Ka'be, inei mu ibadet. Jednog dana je u snu zauo neiji glas kako mu govori: O Abdulmuttalibe! Ustani i otkopaj Tajjib! Isti glas u i sljedei dan: Ustani, otkopaj Berrej! Trei dan je ponovo ista osoba naredila: Ustani, otkopaj Mednun! San i dalje nije prestajao pa je i etvrti dan usnio kako mu isti glas poruuje: O Abdulmuttalibe! Ustani, otkopaj izvor Zemzema! Na to je Abdulmuttalib rekao: ta je Zemzem? Gdje mu je izvor? Glas mu ree: Zemzem je voda koja se nikako ne umanjuje i ije se dno ne moe pronai. Ona je dovoljna hadijama koji dolaze sa sve etiri strane svijeta. Nastala je na mjestu gdje je Dibril, alejhisselam, udario svojim krilom. To je voda koju je Allah, delle anuhu, stvorio za Ismaila, alejhisselam, koja poji edne, hrani gladne i lijei bolesne. Saoptit u ti njeno mjesto. Za vrijeme klanja kurbana, ostaci se sklanjaju na jedno mjesto. Kada bude tamo, doi e jedna vrana sa crvenim kljunom i njime e kopati zemlju. Na mjestu gdje ona bude kopala, vidjet e i jedan mravinjak. Eto, na tom mjestu se nalazi Zemzem. 8 Abdulmuttalib je zorom uzeo sina Harisa, otiao s njim do Kabe, i sa uzbuenjem poeo da eka. Kako mu je i reeno u jednom dijelu sna, dola je vrana sa crvenim kljunom, spustila se u jednu uvalu i poela udarati kljunom u zemlju. Ispod nje se pojavi mravinjak. Abdulmuttalib odmah poe kopati na tom mjestu zajedno sa sinom. Nakon to su neko vrijeme kopali, pojavi se izvor. Abdulmuttalib ushieno poe uzvikivati: Allahu ekber, Allah je najvei! Kurejije su od samoga poetka pratile ta se deava pa rekoe: O Abdulmuttalibe! Ovo je izvor i naeg pretka Ismaila, alejhisselam. I mi imamo pravo na njega. Stoga nam mora dozvoliti da ti se i mi prikljuimo. Abdulmuttalib im se odmah usprotivi: Ne! Ovaj posao je jedino meni povjeren u dunost. Kurejije na to rekoe: Ti si sam. Nema nikog osim jednog sina. Zbog toga nema nikakvih izgleda za uspjeh ukoliko nam se suprotstavi! Te njihove rijei ga duboko rastuie. Optuivali su ga da nema nikoga. Digavi ruke prema nebu, on zavapi: Gospodaru moj! Podari mi desetero djece. Ako primi ovu moju molitvu, jednog od njih u rtvovati Tebi ispred Ka'be.9 Abdulmuttalib je shvatio da bi nastavak radova za posljedicu mogao imati estoke meuplemenske sukobe. Sam se okani kopanja i odlui da sa ostalima stupi u pregovore. Htio je da o ovome presudi pravedan sudija. Na kraju odluie da e im izlaz iz ove situacije ponuditi jedan kahin, proricatelj sudbine, koji ivi u amu. Tako prvaci Kurejija zajedno sa jednom grupom trgovaca krenue put ama. Na putu je karavana ostala bez hrane i vode, te u tako tekom stanju nisu mogli nastaviti put. Skapavali su od ei. Iako im je to bila jedina elja, bilo je nemogue pronai vodu usred pustinje. I ba kada su ostali bez nade, Abdulmuttalib povika: Doite, doite! Sakupite se! Naao sam dovoljno vode i za vas i za vae ivotinje! Abdulmuttalib, vlasnik nura Muhammeda, alejhisselam, traei vodu zakai nogom svoje deve za veliki kamen, i na mjestu kuda je proao taj kamen potee voda. Svi su dotrali, okrijepili se tom vodom, i tako ponovo prigrabili snagu. Kurejije shvatie veliinu Abdulmuttaliba, pa posramljeni rekoe: O Abdulmuttalibe! Nemamo ti vie ta prigovoriti. Ti si jedini koji je dostojan da kopa izvor
8 9

bn shk, es-Sre, s, 2-5; bn Him, es-Sre, I, 143; bn Sad, et-Tabakt, I, 83-84. bn Him, es-Sre, I, 144-145; bn Sad, et-Tabakt, I, 88.

Zemzema. I neemo se vie nikada prepirati sa tobom u vezi toga. Nema potrebe da idemo kod sudije, vraamo se nazad. Tako se vratie nazad u Mekku. Abdulmuttalib ispotova ast nura koji mu je darovan, iskopa izvor Zemzem, i bi poaen da on bude uzrokom njegova poticanja. 10 rtvovanje Abdullaha Nakon to je pronaao izvor Zemzema, Abdulmuttalibov ugled i slava su se jo vie poveali. Tako je prolo mnogo godina. Uzvieni Allah je primio Abdulmuttalibovu iskrenu dovu i osim Harisa mu podario jo deset sinova i est keri. Sinovi su mu se zvali: Kusem, Ebu Leheb, Hadl, Mukavvim, Dirar, Zubejr, Ebu Talib, Abdullah, Hamza i Abbas, a kerke: Safija, Atika, Umm-u Hakim Beida, Berra, Umejma i Erva. Abdulmuttalib je od sve djece najvie volio Abdullaha jer je upravo na njegovom elu prepoznao nur koji je i sam nosio. Jednog dana Abdulmuttalib u snu ponovo zau glas : O Abdulmuttalibe! Ispuni svoje obeanje! Ujutro Abdulmuttalib zakla ovna ali mu isto veer u snu ponovo bi nareeno: Zakolji neto vee od toga! On potom zakla kravu no ponovo u snu dobi nareenje: Zakolji neto vee od toga! Abdulmuttalib na to upita: ta je vee od toga? Tada glas ree: Zavjetovao si se da e uiniti kurbanom jednog od svojih sinova. Ispuni svoj zavjet! Sljedeeg dana, Abdulmuttalib okupi svu djecu i ispria im za dovu koju je uputio prije toliko godina. Ree im i to da mora nekog od njih rtvovati kao kurbana. Niko mu se od djece ne usprotivi. Pristadoe na ono to je od njih traio i rekoe: Oe na! Uradi kako si se i zavjetovao! Slobodan si da radi kako god poeli! Abdulmuttalib kockom odabra kojeg e sina rtvovati. Kocka je pokazala na Abdullaha, njegova najdraeg sina, na ijem elu je svijetlio nur naeg dragog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Abdulmuttalib se na tren zaprepasti, oi mu se navlaie suzama. Ipak nije imao drugoga izbora nego da ispuniti zavjet kojeg je dao Allahu, delle anuhu. Sav shrvan od tuge, u jednu ruku uze no, a drugom povede Abdullaha prema Ka'bi kako bi ga rtvovao Uzvienom Gospodaru. Za to vrijeme, poglavari Kurejija su sa ogromnim uenjem pratili ta se deava. Meu njima je bio i Abdullahov daida koji ree: O Abdulmuttalibe! Stani! Mi ne moemo pristati na to da rtvuje sina. Ako to uradi, poslije e meu Kurejijama to postati obiaj. Svi e ubudue rtvovati sinove. Nemoj zapoinjati neto takvo! Ti zadovolji svoga Gospodara na neki drugi nain!... Pitaj nekog proroka za savjet. Abdulmuttalib pristade na to i ode u Hajber kod proroka koji se zvao Kutbe (ili Sedak) te mu objasni stanje u kom se naao. Prorok ga upita: Kolika je kod vas krvarina za ubistvo? - Deset deva, ree Abdulmuttalib. uvi taj odgovor on mu ree: Izvlai strelice izmeu sina i deset deva. Ako izvue sina, dodaj jo deset deva pa izvlai ponovo. Nastavi tako sve dok ne izvue deve. Abdulmuttalib se odmah vrati u Mekku i uradi kako mu ree prorok. Izvlaio je tako mnogo puta, poveavajui broj deva koje e rtvovati. No, svaki put bi izvlaio Abdullaha. Tek kad je broj deva dostigao stotinu, strelice su pokazale na deve. Da bi bio siguran, izvlaio je strelice jo dva puta i oba puta je izvukao deve. Abdulmuttalib proui tekbir: Allahu ekber! Allahu ekber!, te rtvova deve kao kurbane. Njihovo meso ne uze za sebe ve sve podijeli siromanima.11 Od Adema, alejhisselam, pa sve do Ibrahima, alejhisselam, bio je obiaj da se kolje kurban. Aludirajui na svoje porijeklo od Ibrahima, alejhisselam, Resul-i ekrem Muhammed, alejhisselam, je rekao: Ja sam sin dva kurbana (dvije rtve). 12

10 11

bn Him, es-Sre, I, 144-145; bn Sad, et-Tabakt, I, 81-88. bn shk, es-Sre, s, 10-17; bn Him, es-Sre, I, 151-154; bn Sad, et-Tabakt, I, 88-94. 12 bn shk, es-Sre, s, 10-18; Hkim, el-Mustedrek, II, 604, 609; Adlun, Keful-Hafa, I, 199, 230.

Otac Abdullah Kada se rodio hazreti Abdullah, takoer vlasnik nura Poslanika svih svjetova, Muhammeda, alejhisselam, sljedbenici Knjige (krani i jevreji) obavijestie jedni druge: U Mekki je na svijet doao otac posljednjeg Boijeg poslanika. Izraelani su posjedovali jedan pleteni ogrta od vune, koji je pripadao Jahjau, alejhisselam, i kada je on postao ehid, njegova mubarek krv se razlila po tom ogrtau. U njihovim knjigama se nalazilo proroanstvo koje je glasilo: Kada se ova krv ponovo prospe, na svijet e doi otac posljednjeg Poslanika. Vidjevi ovaj znak, sljedbenici Knjige su shvatili da se rodio hazreti Abdullah. Iako su ga zbog zavisti mnogo puta pokuavali ubiti, Allah, delle anuhu, je uvao nur na Abdullahovom elu. Kada se pribliio dobu zrelosti, on se isticao fizikom ljepotom kao i lijepim ponaanjem, pa je tako stekao ugled meu ljudima. Svi su se utrkivali da udaju svoje keri za njega, bilo da su iz okoline Mekke ili iz drugih krajeva. Mnogi vladari su dolazili kod Abdulmuttalibu i nudili svoje kerke Abdullahu, znajui da e zbog toga morati pretrpjeti odricanja. No, Abdulmuttalib ih je odbio sve do jednoga, obrazlaui to na razliite naine. Kada je Abdullah napunio osamnaest godina njegova ljepota je postala nadaleko uvena. Nur koji mu je na elu svijetlio poput Sunca, privlaio bi djevojke, htjele to one ili ne. Glas o njegovoj ljepoti proirio se i do Egipta, pa je u Mekku stiglo oko dvije stotine djevojaka sa ponudom za brak. Abdulmuttalib je sinu traio najplemenitiju, najljepu i najutiviju djevojku tog vremena. Traio je djevojku koja slijedi njihovu vjeru, vjeru Hanif, kao to joj i oni pripadaju jo od vremena Ibrahima, alejhisselam. Obzirom da su Izrelani iz svojih objava znali da posljednji Poslanik nee biti iz njihova naroda, oni su se iz zavisti zakleli da e ubiti Abdullaha. Tim povodom su poslali u Mekku sedamdeset naoruanih ljudi koji su ekali pravu priliku da ispune zadatak. Konano, kada je Abdullah jednoga dana sam izaao do oblinjeg polja, isukae svoje maeve i napadoe Abdullaha, mislei da nema nikoga ko bi mu mogao pomoi. Tog dana, mudrou Boijeg odreenja, jedan Abdullahov roak, Vehb ibn Abd-i Menaf, sa nekoliko prijatelja izae u lov. Vidjevi Izraelane kako napadaju Abdullaha, roakom revnou mu odluie pritei u pomo. Ipak su brojano bili mnogo slabiji i bilo je oigledno da e sami u ovom sukobu izgubiti. Na kraju, odluie da bi najbolji put bio savjetovanje. Kada su ih napali, vidjeli su da im se pridruio veliki broj bia koja nikada ranije nisu vidjeli. Ovi konjanici isukae maeve i sa tekbirima posjekoe sve Izraelane. Odmah zatim oni se izgubie. Vehb se zaprepastio onim to je vidio i obzirom na nain na koji je Uzvieni Allah spasio Abdullaha, shvatio je njegovu pravu vrijednost. Po dolasku kui, ispria svojoj hanumi ta mu se desilo. Shvatie da za njihove keri nema boljeg mua od hazreti Abdullaha te odluie da za njega udaju svoju ker Aminu. I Abdulmuttalib je ve ranije uo o Amini, kerci Vehba, velikana plemena Beni Zuhr. uo je o njenoj ljepoti, njenoj ednosti, stidu i odanosti vjeri. Oni su i rodbinski bili povezani i odvajalo ih je nekoliko generacija njihovih predaka. Odlui da ovu djevojku uzme za svoga sina, te ode do Vehbove kue. Kada Abdulmuttalib zatrai Amininu ruku za svoga sina Abdullaha, Vehb mu ree: Eh moj amidiu! Mi smo ovu ponudu prihvatili jo i prije vaeg dolaska! Zatim je dodao: Aminina majka je usnila jedan san. Ispriala je kako nam je u tom snu u kuu uao nur koji je osvjetljavao i nebo i Zemlju. Ja sam ove noi u snu vidio naeg djeda Ibrahima, alejhisselam, kako mi govori: Ja sam izvrio vjeridbu Abdulmuttalibovog sina i Amine. I ti to prihvati! Od jutros sam itav dan pod utjecajem tog sna. Samo sam se pitao kada ete doi. uvi ove rijei, Abdulmuttalib zaklikta: Allahu ekber! Allahu ekber! Na kraju je oenio sina Abdullaha Vehbovom kerkom Aminom. O vjenanju Amine i Abdullaha postoje i neke druge predaje. 13
13

bn shk, es-Sre, s, 19-24; bn Sad, et-Tabakt, I, 94-95.

Prelazak mubarek nura na majku Kada je nur naeg Poslanika preao na njegovu majku, sva iva bia se poee saaptavati: Pribliilo se vrijeme kada e se pojaviti Poslanik svih svjetova. On je najbolji ovjek na Zemlji i predvodnik svih generacija. Te veeri svi kipovi oko Ka'be popadae na tle. U Mekke-i mukerremi je u to vrijeme harala glad. Kia ve godinama nije padala. Na drveu nije bilo niti jednog zelenog lista a o etvama se vie nije ni govorilo. Meu ljudima je vladala neimatinja i bili su u takvom stanju da vie nisu znali ta da rade. Nakon to je nur naeg dragog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, preao sa hazreti Abdullaha na hazreti Aminu, te godine je pala tako obilna kia i bilo je toliko etve da su tu godinu nazvali Godinom blagostanja. Nakon to je majka Amina ostala trudna, njen mu Abdullah je otiao u am zbog trgovine. On se po povratku u Medinu razbolio i preselio na ahiret kod daida Nedarovih sinova. Tada je prema nekim predajama imao osamnaest a prema drugim dvadeset i pet godina. im se ova vijest proula Mekkom, taj veliki grad je utonuo u tugu.14 Ashab Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, taj dogaaj opisuje ovako: Obzirom da je otac naeg Poslanika preselio prije nego mu se sin rodio, meleki su rekli; Gospodaru, Resul-i ekrem je ostao siroe. Allah, delle anuhu, je rekao: Ja sam njegov zatitnik i pomonik. Dogaaj sa slonom Dva mjeseca prije roenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, desio se dogaaj sa slonom. Guverner Jemena Ebreha je htio sprijeiti dolazak ljudi u posjetu Ka'bi, te je uz pomo Bizantijskog cara izgradio veliku crkvu u Sani. Htio je da ljudi na silu posjeuju ovu crkvu. Kako su Arapi jo od davnina posjeivali Ka'bu, na Ebrehinu crkvu se nisu ni obazirali. Gledali su na nju sa podozrenjem pa se ak desilo da ju je neko i oneistio. Ebrehu je to razbijesnilo pa je odluio da zapali Ka'bu i sa tom namjerom krenuo prema Mekki. Pribliavajui se Mekki, Ebrehina vojska je poela pljakati robu Kurejija. Tom prilikom su uzeli i dvije stotine deva koje su pripadale Abdulmuttalibu. Abdulmuttalib zatim ode do Ebrehe i zatrai od njega svoje deve nazad. Ovaj mu tad odgovori: Ja sam doao da zapalim vau svetu Ka'bu. Zar si ti odustao od njene odbrane, pa si doao da trai svoje deve? Abdulmuttalib mu ree: Ja sam vlasnik deva. Zasigurno i Kaba ima svoga vlasnika. Nju e On uvati! -Nema tog koji e je moi spasiti od mene! ree Ebreha i vrati Abdulmuttalibu deve a zatim vojsci naredi napad na Ka'bu. Na elu Ebrehine vojske bio je slon po imenu Mahmud, zbog ije su snage bili ubijeeni u pobjedu. Kada Ebreha naredi pokret prema Kabi, ovaj slon pade na zemlju i sa tog mjesta se nikako nije mogao pomaknuti. Ebreha ga je bezuspjeno pokuavao okrenuti prema Kabi, iako bi on trao svom snagom, im bi se vojska okrenula prema Jemenu. Uzvieni Allah je, na ve oslabljenu Ebrehinu vojsku, poslao jo i jato ptica Ebabil. Svaka od ovih ptica je nosila po tri grumena gline manje veliine; po jednu u ustima, i dvije u kandama. One su to kamenje bacale na Ebrehinu vojsku, a svaki kamen bi sjekao vojnika po cijeloj duini tijela, probijajui im glave. im bi vojnik bio pogoen kamenom, na mjestu bi padao mrtav. Kao to nam je poznato iz ajet-i kerima, unitena Ebrehina vojska je bila poput truhlog lia. Ebreha se uplai te pokua pobjei, no u tome ne uspjede. Ptice su ga kamenjem gaale tako da mu je bjeei otpadao komad po komad mesa, sve dok nije umro. O ovom dogaaju se u kur'anskoj suri Fil kae:

14

bn Sad, et-Tabakt, I, 99-100.

Zar nisi uo ta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio! Zar lukavstvo njihovo nije omeo i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline peene bacale, pa ih On kao lie koje su crvi istoili uinio?15

Radosna vijest Dolazak Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, je najavljivan svim poslanicima i ummetima jo od Adema, alejhisselam. Kako se roenje pribliavalo, tako se poveavao i broj dogaaja koji su prethodno bili najavljeni. U Tevratu, koji je objavljen Musau, alejhisselam, a koji je poslije iskrivljen, stoji sljedee: On je mubarek ovjek ija su djela vrijednija od ostalih a njegov efaat-zauzimanje je jedinstveno. Miljenik je siromanih, upuiva bogatih. On je ljepota nad ljepotama, istota nad istotama. U govoru je blag, u raspodjeli dobara pravedan, te u svakom postupku ispravan. Prema nevjernicima je otar i istrajan. Potuje starije a prema mlaima je blag i milostiv. Zahvaljuje se i na sitnom dobroinstvu. Smijeh mu je bio blag, nikako napastan i glasan. Bio je ummijj, sve mu je objavljeno iako nije itao niti pisao. On je Allahov poslanik. Nije bio loe naravi niti bezosjeajan. U govoru nije bio grlat. Pripadnici njegova ummeta su lijepe udi i Allahovo ime spominju u odabranom drutvu. Mujezini sa munare pozivaju vjernike koji uzimaju abdest i klanjaju namaz. U namazu ravnaju safove, i stoje jasno poredani. Uveer se njihov zikr uje poput zujanja medonosnih pela. Rodit e se u Mekki. Upravljat e svim mjestima od Medine do ama. Ime mu je Muhammed a dao sam mu i ime Mutevekkil. Ostat e na zemlji sve dok ne prokae lane vjere i uspostavi vjeru u Istinskog Boga. On poziva narod Istini, njegovim bereketom progledaju oi koje ne vide, a prouju ui koje do tada nisu ule. Sa srca se skida koprena... U Zeburu koji je objavljen Davudu, alejhisselam, a koji je takoer kasnije iskrivljen se navodi: On je uvijek rairenih ruku i blage naravi. Nikada se ne srdi. Izuzetno je ljubazan, lijepog i nurli lica i umiljatog glasa. On je lijek za ljudska srca. Vie plae nego to se smije. Malo spava a puno razmilja. Njegova pojava je prijatna i lijepa. Njegove rijei plijene srca, i privlae due... O voljeni! Izvuci svoj ma himmeta (sluenja i truda) i stani na mejdan kafirima (nevjernicima). Lijepim govorom uini da Me robovi veliaju i zahvaljuju Mi. Glave nevjernika e se pognuti pred tvojim mubarek rukama... Indil je objavljen Isau, alejhisselam. Naalost ni on nije sauvan u izvornom obliku, u kome stoji: On ne jede puno i nije krt. Ne vara, ne govori runo o drugima i nikada ne uri. Ne sveti se radi linih stvari i nije lijen. Nikoga ne ogovara... U Indilu jo stoji: Da doe taj Munhamenna, kojega e stvoriti Uzvieni Gospodar, da doe taj Ruhu'lkuds od strane Rabba, On bi mene posvjedoio. I vi biste me posvjedoili. Vi postojite zajedno sa mnom, ve dugo vremena. Rekao sam vam ovo da ne biste upali u sumnju i napravili greku. Rije Munhamenna, koja se spominje, na asirskom jeziku znai Muhammed.16 Period neznanja

15

bn shk, es-Sre, s, 38-44; bn Him, es-Sre, I, 43-56; bn Sad, et-Tabakt, I, 55-56, 92, 108; Suhejli, erRavzul-Unf, s. I, 269-270. 16 bn shk, es-Sre, s, 119-124; bn Him, es-Sre, I, 232-233; bn Sad, et-Tabakt, I, 360-363.

Prije roenja naeg Fahr-i alem Poslanika, ponosa svih svjetova, cio dunjaluk je bio duhovno potlaen i okovan mrakom. Ljudi su se ponaali poput divljaka, prelazei preko svih granica ljudskosti. Allahove, delle anuhu, upute su bile zaboravljene. Umjesto Boijih propisa, ljudi su se ponaali shodno svome nahoenju. Sva stvorenja su bila na mukama zbog okrutnosti i nezahvalnosti ljudske vrste. Uzvieni Allah je zaboravljen od strane svih naroda na zemlji i nestalo je tevhida (vjerovanja u jednou) koji je izvor svih srea i zadovoljstava na ovome dunjaluku. Vatra kufra (nevjernitva) pokidala je i izbacila vjeru iz srca, tako da su ljudi u umjesto Allaha, delle anuhu, tovali kipove. Vjera koju je donio Musa, alejhisselam, je zaboravljena. Tevrat je iskrivljen a Izraelani su se meusobno zavadili. I vjera koju je donio Isa, alejhisselam, je iskrivljena, tako da ono to je od nje ostalo nije imalo skoro nikakvih dodirnih taaka sa Istinskom vjerom. Prihvaeno je trojstvo, odnosno vjerovanje u tri boanstva. Originalni Indil je nestao, svetenici su ga izmijenili na nain koji je njima odgovarao. Niti jedna od te dvije knjige vie nije bio Allahov, delle anuhu, govor. U Egiptu se vladalo po iskrivljenom Tevratu, a u Bizantiji, isto tako, izmijenjenim kranstvom. U Iranu se oboavala vatra. Vatra tih vatropoklonika nije se gasila tokom itave godine. U Kini je vladala lana vjera Konfuizam, a u Indiji Budizam. Stanovnici Arabije su bili jo gore izbezumljeni i zalutali. Oni su kod Kabe, kojoj je Allah, delle anuhu, dao veliku poast, postavili ukupno 360 kipova. Kabe-i muazzama je odsjaj Bejt-i Ma'mura koji se nalazi na Aru a koji posjeuju meleki. Ko god bi oskrnavio Kabu, Uzvieni bi ga odmah upropastio. Pleme Durhum je prednjailo u neredu i prostituciji. Vladari koji su uviali pogubnost njihovih nedjela im rekoe: Opametite se i zatitite Allahov, delle anuhu, Harem-i erif. Znate ta se desilo sa ummetima Huda, Saliha i u'ajba, alejhimusselam, koji su bili prije vas, te kako su uniteni. Nareujte meusobno dobro, a odvraajte od zla. Nemojte se zavaravati prolaznom moi koju imate. uvajte se okretanja lica od Gospodara u Mekki i nasilja u njoj, jer je nasilje uzrok ljudskog unitenja. Kunemo se Allahom da, ako stanovnici ovoga mjesta budu nasilnici, ako budu okretali glave od Uzvienog Gospodara, Allah, delle anuhu, e ih zbrisati sa lica zemlje i unititi kompletan rod, te na njihovo mjesto dovesti druge ljude. Ko nastavi to raditi, i nastavi okretati glavu od Uzvienog, za njega nema mjesta meu Mekkelijama. Znate ta se desilo sa narodima Tasma, Dedisa i Amalika, koji su nastanjivali ove krajeve prije vas i ivjeli mnogo due nego vi, bili u odnosu na vas puno snaniji, brojniji i bogatiji. Oni su, zbog toga to su Harem-i erif smatrali nevanim, i to su okreui glavu od Uzvienog, inili nasilje, bili uniteni i nestali iz ovog mjesta. uli ste i vidjeli da je Allah, delle anuhu, na neke od njih poslao mrave, neke je iskuao neimatinjom a neki su pobijeni. Oni se ipak nisu opametili pa ih je, na kraju, Allah, delle anuhu, zbog ovog divljatva uinio bijednicima... Tako je u tim vremenima, u svetoj Mekki, koja je bila centar Zemlje, bujalo nevjernitvo, a Bejtullah je bio ispunjen stotinama kipova poput Lata, Uzzata i Menata. Nasilje je prevravalo svaku mjeru, a nemoral se prihvatao kao pohvalno svojstvo. Arabija je, sa stanovita vjere, duha, jedinstva i politike, bila u okovima tame. Narodom je vladala nepismenost, divljatvo i razne nastranosti. U to vrijeme, koje se jo naziva vrijeme neznanja (dahilijjeta), ljudi su uglavnom ivjeli kao lutalice, esto se selei (kao nomadi), i bili su podijeljeni na brojna plemena. Arapska plemena su bila u stalnim sukobima i otimaini i napade su tretirali kao legalne izvore zarade. U Arabiji sastavljenoj od zavaenih plemena, kojima je vladalo nasilje i pljaka, nije ni na vidiku bilo politikog blagostanja. Osim toga, pijanenje, kockanje, zinaluk, lopovluk, nasilje, la i druge krajnosti su se bez ikakvih smetnji irile i stanje inile jo gorim. Jai su provodili nasilje nad slabijima a ene su prodavali kao najobiniju robu. Jedan dio njih smatrao je da je roenje enskog djeteta nesrea i sramota.

Ovakav pristup je doveo do toga, da su malu ensku djecu ivu zakopavali. Nisu se obazirali na njihove uplakane povike i grljenja ve su ih tako zakopavali i ostavljali da umru. Savjest ih zbog toga nije pekla i svoja djela su ak smatrali junatvom. Kao neumitna posljedica, meu ljudima tog vremena nestale su lijepe osobine poput njenosti, samilosti, dobrote i pravinosti. Ipak je u ovo vrijeme meu Arapima bio jedan obiaj vrijedan panje. To je bilo cijenjenje mudrosti, govornitva i knjievnosti. Pjesniku i poeziji je dat veliki znaaj, i smatrani su neim vrijednim hvale. Dobar pjesnik je osiguravao ugled i za sebe i za svoje pleme. U odreenim periodima su pravljeni skupovi nalik sajmovima i na njima bi bila organizirana takmienja u govornitvu i pjesnitvu. Pobjednike pjesme ili besjede su se kaile na zidove Kabe. Najpoznatije pjesme koje su kaene na zid Kabe zovu se elMuallakatu's-Seb'a, u prevodu, Sedam Zakaki. U tom periodu Arapi su bili razjedinjeni po pitanju vjere. Jedan dio njih nije prihvatao nita osim ovozemaljskog ivota i razvratnitva. Jedan dio je ipak vjerovao u Allaha, delle anuhu, i Sudnji dan, no nisu mogli prihvatiti da e se Njegov poslanik pojaviti meu ljudima. Neki su vjerovali u Allaha, delle anuhu, a nisu u Ahiret. Najvie njih je inilo irk i vjerovalo u kipove, tako da je u kui svakog murika bio po jedan kip. Pored svih nabrojanih, bilo je i onih to su vjerovali u Ibrahimovu, alejhisselam, vjeru, koja se zove Dinu-l Hanif. Oni su vjerovali u Allaha, delle anuhu, i klonili su se kipova. Otac naeg Poslanika Abdullah, djed mu Abdulmuttalib i njegova majka, bili su neki od takvih sljedbenika. Svi osim Hanifa su bili u zabludi i zbog toga su ivjeli u nasilju i tmini.

SPUTANJE MILOSTI NA ZEMLJU (ROENJE)

Svijet je bio zapao u takvu tamu i takvo nasilje, da su ljudi prestali da slave Uzvienog Allaha, Stvoritelja svemira. Ljudi su boanstvima nazivali kipove koje su oni pravili od kamena i drveta. Sve je bilo obavijeno tugom; dunjaluk, sva stvorenja na njemu i njihove due. Teko se je igdje mogao pronai traak bilo kakve nade. Uzvieni Allah je ljudsku vrstu stvorio iznad svih drugih stvorenja i zbog toga je bila potrebna osoba koja e ih spasiti dehennemske vatre. Do dolaska najveeg spasitelja ostalo je jo malo vremena. Zemlja se jo od vremena Adema, alejhisselam, pripremala za doek vlasnika nura koji je bio na pomolu. Dolazi ovjek kome nema ravnoga, donositelj vjene sree ljudima i dinima. Dolazi izvor blagosti i samilosti, ovjek koga je odgojio njegov Gospodar!... Dolazi vlasnik Makam-i mahmuda, kruna efaatdija!...Uitelj kosmosa, najbolji meu ljudima. efaatdija Sudnjeg dana, peat poslanstva. Dolazi Allahov miljenik ijim hurmetom smo svi stvoreni, milost svim svjetovima, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem!... Svih sedam katova nebesa i Zemlje, i sve ivo na njima je sa nestrpljenjem i radou isekivalo Sejjidu'l-murselina, Hatemu'l-Enbija, Habib-i Huda, posljednjeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sva stvorenja su ga na svoj nain pozdravila: "Dobro doao, ja Resulullah! Tano pedeset tri godine prije hidre, dva mjeseca poslije dogaaja sa slonom, dvanaeste veeri Rebi'ul-evvela, u ponedeljak, uoi sabaha, u plemenu Benu Haim, u Mekki, u blizini brda Saffa, roen je Allahov, delle anuhu, nur, Muhammed, Mustafa, sallallahu

alejhi ve sellem. Milou Gospodara, njegovim dolaskom je cijeli dunjaluk ponovo oivio. Najednom je svjetlo zamijenilo tamu.17 U knjizi Medaridu'n-nubuvve se navodi: Najasnija, najpoaenija i najsretnija majka je svoju trudnou opisala ovako: "U danima trudnoe nisam uope osjeala bol niti muku. Skoro da nisam ni primjeivala da sam trudna. Tek nakon estog mjeseca trudnoe, u jednom trenutku izmeu sna i jave ree mi neki glas: "Zna li ti koga nosi u svom stomaku? Nakon to sam odgovorila da ne znam, ree mi: "Znaj da nosi zadnjeg meu poslanicima. Kada se pribliio dan poroda, ta ista osoba mi ponovo doe i ree: "O Amina! Kada se dijete rodi, daj mu ime Muhammed. U drugoj predaji se navodi da je taj glas rekao: "O Amina! Kada se dijete rodi, daj mu ime Ahmed. Hazreti Amina je trenutak poroda opisala slijedeim rijeima: "Kada je doao trenutak poroda, ula sam jedan velianstven zvuk. Poela sam se tresti. Poslije sam vidjela bijelu pticu, koja mi prie i prekri svojim krilom. Tada sam se prestala bojati i tresti. U tom trenutku sam osjeala e, kao da sam gorila od neke vreline. Pored sebe sam vidjela posudu, a u njoj erbe bijelo poput mlijeka. Kada okusih erbe to mi dadoe, osjetih da je bilo hladno i slatko poput meda. Poslije toga vie nisam osjeala e. Potom vidjeh veliku svjetlost, koja mi obasja kuu tako jako, da osim nje nita drugo nisam vidjela. Oko sebe vidjeh mnoge ene kako mi ine hizmet. Vratovi su im bili dugi, a lica su im sijala poput Sunca. One su liile na ene iz plemena Abdul Menaf. Bila sam iznenaena njihovog naprasnim pojavljivanjem. Jedna od njih mi ree: "Ja sam faraonova ena Asija", a druga: "Ja sam Merjem, ki Imranova, a ovo su dennetske hurije. U tim trenucima jo vidjeh svileno platno koje se protezalo od Zemlje do neba. Rekoe: "Njega sakrijte od ljudskih oiju." U tom trenutku se pojavi jedna ptica ija su usta bila od smaragda a krila od rubina. Od straha sam se znojila, ali se od kapljica znoja koje su padale irio miris miska. Dok sam bila u tom stanju, sklonili su mi sa oiju taj zastor. Vidjela sam itavu Zemlju, od istoka do zapada. Sva je bila okruena melekima. im se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rodio, svoju mubarek glavu je spustio na seddu, te je podigao kaiprst u znak ehadeta. Poslije se spustio jedan bijeli oblak koji ga je okruio. ula sam tada glas; "Njega provedite svukuda, od magriba do marika. Provedite ga tako da ga sav dunjaluk upozna po imenu, izgledu i udi. Neka znaju da mu je ime Mahi i da je Uzvieni Allah sa njim unitio tragove irka (kipove). Taj je oblak nestao iz vidokruga a Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sam vidjela zamotanog u jedan bijeli vuneni ogrta. Ponovo su u tom trenutku dole tri osobe, ije je lice svijetlilo poput Sunca. Jedan je u ruci drao srebren ibrik, drugi smaragdnu posudu, a trei svilu. Iz ibrika se irio miris poput miska. Mog mubarek sina stavie u tu posudu, oprae mu mubarek glavu i noge, i obmotae ih svilom. Poslije su mu na mubarek glavu posuli neki lijep miris a oi namazali surmom. Potom nestadoe. Kada se Muhammed, alejhisselam, raao, pored Hazreti Amine su bili majka Abdurrahmana ibin Avfa, ifa, majka Osmana bin Ebi'l-Asa, Fatima i tetka Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, Safijja. I one su prenijele deavanja sa nurom i drugim stvarima kojima su posvjedoile. ifa je dogaaje prenijela na sljedei nain: "Ja sam tu veer bila kod Amine i pomagala joj. Dok se jo nije rodio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, primjetila sam da je ona upuivala dove. Zau se glas: "Jerhamuke Rabbuke," nakon kojeg se pojavi tako jak nur-svjetlo, da obasja sve od istoka do zapada. ifa je osim ovoga, posvjedoila jo mnoge nadnaravnosti, pa je zbog toga rekla: "Kad je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno poslanstvo, ja sam bez imalo kolebanja bila jedna od prvih koji su povjerovali.
17

bn Sad, et-Tabakt, I, 100-103.

Safijja je rekla: "Kada se Muhammed, alejhisselam, rodio, sve je prekrilo svjetlo. im se rodio, uinio je seddu, te podigao svoju glavu i jasno rekao: "La ilahe illallah, inni resulullah". Kada sam ga htjela okupati, bi mi reeno: "Mi smo njega poslali okupanog." Roen je prerezane pupane vrpce i obrezan. im se rodio, uinio je seddu. Tada je neto poeo aptati pa sam pribliila uho njegovim mubarek ustima, kada sam ula kako govori: "Moj ummete! Moj ummete! U trenucima kada se Resul-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, rodio, njegov djed Abdulmuttalib je u blizini Kabe-i erifa upuivao dove Uzvienom Allahu. Tada mu bi saoptena radosna vijest. U tom danu je Abdulmuttalib vidio mnoga uda, pa se ovoj vijesti silno obradovao. - "Ovaj sin e imati izuzetno visoke poasti i ugled".18 Abdulmuttalib, sedmog dana po roenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, narodu Mekke priredi tri dana veselja kako bi proslavio ovaj radostan in. ak su u svakoj Mekkanskoj mahali zaklane deve, pa su se poastili i ljudi i ivotinje. Onima koji su ga u toku veselja pitali kako je djetetu dao ime, on je odgovarao: Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su ga pitali zato mu nije dao ime nekog pretka, on im je odgovorio, zato da bi ga hvalio Uzvieni Allah i ljudi. U drugoj predaji se navodi da mu je Amina, radijallahu anha, dala ime Muhammed. Dogaaji u noi njegovog roenja Prije roenja Resul-i Ekrema, sallallahu alejhi ve selem, kao i u trenutku njegovog roenja, ukazali su se mnogi znakovi koji su nagovjetavali njegov dolazak na dunjaluk. Mnoge poznate linosti toga doba su pred roenje Resulullaha, alejhisselam, usnile snove. Kada su traili od uenjaka i tumaa snova da im to protumae, oni su im govorili da su sve to nagovjetaji dolaska Muhammeda, alejhisselam. Djed naeg voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripovijeda: Jedne prilike sam zaspao. Tada sam usnio san koji me je silno prestraio. Probudio sam se i vidio kako se tresem od straha. Odmah sam otiao do jednog tumaa da mi taj san protumai. Vidjevi me preplaenog on me upita: O voo Kurejija, ta ti je? Ne izgleda kao obino. ta te je dovelo u takvo stanje? Da, usnio sam jedan straan san, koji jo nikome nisam ispriao, Sjedoh pored njega i ispriah mu ta sam vidio. Noas sam u snu vidio jedno veliko drvo. Jedan krak tog drveta se porastao do neba a drugi se rairio na istok i na zapad. Iz tog drveta je isijavao takav nur, da je Sunce pored njega izgledalo blago. as je bio vidljiv, a as je nestajao iz vidokruga. Ljudi su se okretali prema njemu dok mu se svakog trena nur jo vie poveavao. Neki pripadnici plemena Kurej su se hvatali za to drvo, a neki su pokuavali da ga posjeku. Jedan mladi je sprjeavao one koji su pokuavali da ga posjeku. Imao je veoma lijepo lice, kakvo jo u ivotu nisam vidio. Iz njegovog tijela su se irili najljepi mirisi. Ispruio sam svoju ruku da bi dohvatio jednu granu, meutim nisam uspio. Kada sam tumau ispriao za ovaj san, u trenu mu se promijeni izraz lica. Sav preblijedi a zatim ree: "Tebi on nije suen". - "A kome je suen?", upitah ga. - "Onima koji su se uhvatili za grane tog drveta", odgovori on, te nastavi: "Iz tvog potomstva e se roditi jedan poslanik, irit e dobroinstvo posvuda i ljudi e slijediti njegovu vjeru". Zatim se okrenu prema Ebu Talibu, koji je stajao do mene i ree: "On e mu vjerovatno biti amida". Ebu Talib je ovo ispriao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je dola Objava, i zakljuio: Eto, to drvo je Ebu'l Kasim, el-Emin Muhammed, alejhisselam. U noi kada je Resul-i ekrem, Muhammed, alejhisselam, doao na ovaj svijet, pojavila se jedna zvijezda. Jevrejski uenjaci su po njoj shvatili da je roen Muhammed, alejhisselam. Plemeniti ashab Hasan bin Sabit je govorio: Kada sam imao osam godina, jednog jutra vioh
18

bn Sad, et-Tabakt, I, 100-103.

nekog idova kako tri uokolo i vriti na sav glas: O jevreji, o jevreji! Znajte da je noas roena Ahmedova zvijezda! Ahmed je noas roen..." U noi roenja Resul-i Ekrema, svi kipovi u Ka'bi su se sruili na zemlju. Urvet ibni Zubejr pripovijeda: U plemenu Kurej je bila jedna skupina, koja je imala svog posebnog kipa. Oni su ga obilazili jednom godinje, klali deve i pili vino. Kada su tako jednom prilikom doli do kipa, nali su ga sruenog na zemlji. Podigli su ga, meutim, on je opet pao. To se ponovilo tri puta. Nakon to su ga uvrstili, zau se glas koji ree: "Roena je osoba, zbog koje se sva Zemlja pomjerila. Svi kipovi su se sruili a kraljevima su srca zadrhtala od straha". Ovaj dogaaj se zbio tano u noi kad je roen Muhammed, alejhisselam. U gradu Medajinu, u Iranu, sruilo se etrnaest kula Kisrine palae. Tu veer su se svi stanovnici Kisre probudili i u panici istrali na ulice. Tada su se mnogi javili da su sanjali razne snove. I tumai snova i ostali stanovnici su se sloili da je to predznak nekog velikog dogaaja. Iste veeri se ugasila ogromna vatra vatropoklonika, koja je gorila ve hiljadu godina. Oni su zabiljeili datum kada se to desilo i taj datum se podudara sa datumom ruenja kula Kisrinog dvorca. Tu vee je i jezero Save, koje je smatrano svetim, iznenada presuilo. U amu je protekla rijeka Semave, koja nije tekla ve hiljadu godina. ejtani i dini nakon noi roenja Muhammeda, alejhisselam, nisu mogli arobnjacima Kureja otkrivati vijesti o raznim dogaajima,. Okonano je proricateljstvo sudbine... Pored pobrojanih, u noi roenja Habib-i Ekrema, kao i poslije toga, desile su se i mnoge druge neobjanjive pojave. Svi ovi dogaaji su bili nagovjetaji dolaska Muhammeda, alejhisselam, na ovaj svijet.19 No roenja No u kojoj se rodio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zove se No Mevluda. Mevlud oznaava trenutak roenja. Ova no je najvrijednija no poslije Lejletu-l-Kadra (Noi Kadra) i u toj noi se prataju grijesi onima koji se u njoj raduju roenju voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Lijepo je u ovoj noi, itati, sluati i uiti o mudizama koje su se desile za vrijeme Poslanikovog roenja. I sam Poslanik je tako inio. I plemeniti ashabi bi se u ovoj noi okupljali, te bi itali, priali i jedni drugima objanjavali dogaaje iz te mubarek noi. Svi muslimani svijeta, gdje god oni bili, svake godine ovu no proslavljaju sa posebnim potovanjem. Svugdje se ue ilahije, mevludi, te se tako prisjeamo sultana svih svjetova. Ummeti svih poslanika su proslavljali dan roenja svoga poslanika. Tako je ovaj dan muslimanski blagdan, dan radosti i ljubavi. Njegovo davanje dojilji Kada je majka Amina uzela u krilo svoje edo, u trenu je zaboravila na tugu zbog preseljenja hazreti Abdullaha. Nakon devet dana, hazreti Amini je dola Ebu Lehebova robinja Suvejba te joj nekoliko dana bila na ispomoi oko dojenja. Suvejba je prije toga dojila hazreti Hamzu, a poslije i Ebu Selema. Hafiz ibni Dezri govori: Ebu Leheba je neko vidio pa ga upita kako je. On odgovori da trpi kaburski azab. No, svake godine, u dvanaestoj noi mjeseca Rebi'ul-evvela, kaburski azab mi bude blai. Osvijeim se bistrom vodom koja mi dolazi izmeu dva prsta. U noi kad je Resulullah doao na svijet, robinja po imenu Suvejba mi je saoptila tu vijest. Ja sam je od radosti oslobodio, te joj naredio da mu bude dojilja. Zbog toga mi azab u ovoj noi bude blai."

19

bn Kesr, el-Bidje, III, 211-212.

U to vrijeme u Mekki je bio obiaj da se novoroenad daju drugoj dojilji na dojenje. Djeca su se na neko vrijeme slala na periferiju gdje su zrak i voda istiji. Pri tome je znaajno utjecala i injenica da je u Mekki temperatura bila znatno visoija. Zbog toga bi u potrazi za dojenadima svake godine u Mekku dolazio veliki broj ena, te ih nosile sa sobom kuama. Nakon to bi djeca odrasla, one bi za svoj trud dobijale naknadu i mnoge poklone. U godini kada se rodio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Mekku su u potrazi za dojenadima, dole mnoge ene iz plemena Beni Sa'd i svaka je sebi obezbijedila po jedno dijete koje je trebala dojiti. Pleme Beni Sa'd je meu plemenima iz okoline Mekke bilo poznato po svojoj asti, dareljivosti, dobroudnosti, skromnosti, i po istom izgovoru arapskog jezika. Ugledniji pripadnici plemena Kurej su preferirali da svoju djecu alju u ovo pleme. Te godine je u plemenu Beni Sa'd zavladala velika sua i glad. Pripadnica ovog plemena Halima situaciju pripovijeda na sljedei nain: Te sam godine skupljala travu obilazei podruja koja su daleko od moga zaviaja, i zahvaljivala Allahu, delle anuhu, to sam i to uspjela nai. Nekada je znalo proi i tri dana a da nisam imala nita ime bih se nahranila. U takvom stanju sam se i porodila. Sa jedne strane me je muila glad, a sa druge muke poroda. Bilo je trenutaka kada od gladi nisam razlikovala dan od noi niti zemlju od neba. Jedne sam noi zaspala u pustinji. U snu me je neko zaronio u vodu koja je bila bjelja od mlijeka i ree mi: "Napij se ove vode!" Pila sam koliko god sam mogla. Kasnije me ponovo natjera da pijem i sve vrijeme sam osjeala slast te vode poput meda. "Puno mlijeka imala, o Halima! Zar me nisi prepoznala?" upita me. Rekoh da nisam a glas e ponovo: "Ja sam tvoja zahvala koju si inila kada ti je bilo teko. O Halima! Idi u Mekku. Tamo e ti prijatelj biti jedan "Nur", on e ti donijeti mnogo bereketa. I nemoj o ovome snu nikome govoriti!" Kada sam se probudila, uoila sam da su mi grudi bile pune mlijeka, i vie nisam osjeala glad. Zbog nestaice koja se desila te godine, broj ena koje su dole u potrazi za dojenadima i eljom da osiguraju svoju opskrbu, bio je mnogo vei. Takmiile su se meusobno koja e od njih dobiti dijete nekoga ko je bio imuniji. Tako su uurbano birale djecu koja e im obezbijediti veu zaradu. Obzirom da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio siroe, mnoge su se uplaile kako za njega nee moi mnogo uiariti pa su ga izbjegavale uzeti. Meu ovim enama je bila i majka Halima koja je bila prepoznatljiva po istoti, blagosti, stidu, i lijepom ahlaku. ivotinja na kojoj su se zaputili prema Mekki bila je slabija od ostalih pa su u Mekku stigli kasno. No, to kanjenje im je vrijedilo mnogo vie nego bilo kakvo ovodunjaluko blago. Halima zajedno sa svojim muem obie Mekku i uvidje da su djeca bogatih porodica ve bila preuzeta. Ipak se nisu htjeli vratiti praznih ruku. Jedina elja im je bila da nau dijete koje e povesti sa sobom. Napokon su susreli jednog uglednog ovjeka lijepe vanjtine. To je bio starjeina Mekke, Abdulmuttalib. On bi obradovan njihovom eljom da preuzmu Resulullaha i ree im kako e im to dijete donijeti mnogo sree i radosti. Privue ih ova ljubaznost i bliskost Abdulmuttaliba te odmah pristadoe na njegovu ponudu. Poslije je starac Halimu odveo do hazreti Aminine kue. Halima taj dogaaj opisuje na sljedei nain: "Kada sam dola do djeteta, vidjela sam da je bilo umotano. Spavao je na ogrtau od zelene svile, a uokolo se irio miris miska. Ostala sam zadivljena njime i toliko mi je postao drag, da nisam imala srca da ga probudim. Kada sam mu stavila ruku na prsa, probudio se, pogledao me, te se nasmijao. Taj me osmjeh tako oamutio da sam se u trenu izgubila. Pomislila sam da mi ovako lijepo i mubarek dijete njegova majka nee htjeti predati, pa sam mu odmah pokrila lice, i uzela ga u naruje. Pruila sam mu desnu stranu grudi a on poe da doji. Kada bih ga okrenula na lijevu stranu, nije htio dojiti. Abdulmuttalib mi se okrenu i ree: "Blago tebi! Znaj da niti jedna ena nije imala sreu poput tebe!20
20

Suhejli, er-Ravzul-Unf, s. II, 144-145; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 37.

Nakon to mi je hazreti Amina dala svoje voljeno edo ree: "O Halima! Prije tri dana sam ula glas kako mi govori: ena koja e dojiti tvoga sina, pojavit e se iz plemena Benu Sa'd, i poroda Ebu Zuejba". Odgovorila sam joj da sam ja iz plemena Benu Sa'd, i poroda Ebu Zuejba. Halima je prenijela i sljedee: "Amina mi je ispriala jo mnogo velikih dogaaja i lijepo me posavjetovala. I ja sam njoj ispriala san koji sam usnila prije nego sam dola u Mekku, i o glasovima koji su dolazili sa moje desne i lijeve strane i koji su mi govorili: "Neka ti je veselo o Halima! Tebi e biti sueno da doji tu svjetlost i bljetavilo koje zadivljuje cijelu zemlju". Halima nastavi sa pripovijedanjem: "Uzeh Muhemmeda, alejhisselam, i napustih hazreti Amininu kuu. Kada pokazah dijete svome muu i on bi oaran njime. Pogleda u njegovo lice pa ree: "O Halima! Nikada nisam vidio ovako lijepo lice." Kad vidje koje sve berekete ovo dijete nosi sa sobom, ree: "O Halima! Znaj da si uzela mubarek, blagoslovljeno dijete koje e imati veliki ugled". Ja mu odgovorih: "Allah mi je svjedok da sam ja ovako dijete traila, i desilo se ono to sam htjela". Halima uze Muhammeda, alejhisselam, i zajedno sa svojim muem krenu iz Mekke. Od trenutka kada su izali iz grada, bereket im je poeo pristizati sa svih strana. Slaba i izmorena ivotinja koju su jahali, najednom krenu poput vjetra. Iako je karavana sa kojom su doli prije njih krenula iz Mekke, ubrzo ih sustigoe i ostavie za sobom. im se vratie u svoj kraj, u podruje gdje je ivjelo pleme Beni Sa'd, poee im pristizati neviene blagodati. ivotinje koje su do tada imale malo mlijeka, poee davati ogromne koliine mlijeka. I njihovim susjedima bi jasno da je ovakav bereket donijelo dijete koje su uzeli. Sua je stanovnicima priinjavala velike potekoe pa su poeli upuivati kine dove. Na dovita su sa sobom vodili i Muhammeda, alejhisselam, i upuivali dove njegovim hurmetom. Ubrzo poee padati obilne kie i dolaziti i drugi bereketi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dojio je desnu stranu grudi a lijevu je odbacivao. Nju je preputao svojoj sestri po mlijeku. Sa dva mjeseca je poeo puzati. Sa tri mjeseca je stajao na nogama, a kada je imao etiri mjeseca, mogao je hodati oslanjajui se na zid. Sa pet mjeseci je hodao bez ikakve pomoi, a sa est je ve mogao pomalo trati. Sa sedam mjeseci se kretao svuda oukolo. Sa osam mjeseci je poeo govoriti tako da su ga drugi mogli razumjeti a sa devet mjeseci je govorio potpuno jasno. Sa deset mjeseci je poeo koristiti luk i strijelu. Majka Halima pripovijeda: "Kada je poeo govoriti, prve rijei su mu bile "La ilahe illallahu vallahu ekber. Velhamdulillahi rabbil alemin." Od tag dana nije pruio ruku ni prema emu a da se pri tome nije sjetio imena Uzvienog Allaha. Nije jeo lijevom rukom. Kada je poeo hodati, udaljavao bi se od djece koja su se igrala, i govorio bi "Mi nismo stvoreni zbog ovoga." Svaki dan bi ga prekrivao neki nur poput suneve svjetlosti, a zatim bi se ponovo otkrivao. Razgovarao bi sa Mjesecom, i kada bi mu iaretio, Mjesec bi se pomjerao. Halima dalje govori: "Kada je Muhammed, alejhisselam, napunio dvije godine, prestala sam ga dojiti. Potom sam se zaputila prema Mekki zajedno sa muem, kako bih ga vratila njegovoj majci. Toliko smo sa njim imali bereketa, da nam je teko padalo to to se moramo od njega odvojiti i to vie neemo moi gledati njegovo mubarek lice. Ispriala sam njenoj majci ta se sve dogaalo sa njim a hazreti Amina mi ree: Moj sin e postii veliku slavu." Rekoh joj Tako mi Allaha, ja nisam vidjela nikoga ko u sebi ima vei blagoslov od njega." Poslije sam Aminu zamolila da ga ostavi sa nama jo neko vrijeme, navodei razna opravdanja. Nije nas odbila i dozvolila je da sa nama provede jo neko vrijeme. Ponovo smo se, zajedno sa njim, vratili u nae pleme. Zahvaljujui njemu, kua nam se jo jednom napunila bereketom. Poveala nam se i imovina i ugled. Pristiglo nam je bezbroj blagodati." 21
21

bn shk, es-Sre, s, 25-28; bn Him, es-Sre, I, 158-167; bn Sad, et-Tabakt, I, 108-115.

Otvarenje njegovih mubarek prsa Halima pripovjeda: "Kada me Server-i alem, sallallahu alejhi ve selem, jednog dana upita; "Zato ne vidim svoju brau danju?", odgovorih mu: Oni danju uvaju ovce i vraaju se tek naveer. On me tada zamoli: "Poalji i mene zajedno s njima. I ja elim uvati ovce!Navodila sam mu mnoge razloge kako bih ga sprijeila, no na kraju pristadoh, kako bi mu udovoljila. Slijedeeg dana poeljah njegovu mubarek kosu, obukoh ga i poslah zajedno sa ostalom braom po mlijeku. Nekoliko dana je tako iao i vraao se. Kada jednog dana njegova sestra po mlijeku ejma doe, upitah je; "Gdje mi je sin Muhammed, zjenica oka moga? "Ostao je u pustinji", ree ona. Upitah je kako podnosi estoku pustinjsku vrelinu a ona mi odgovori: O majko! Njemu se ne moe nita runo desiti. Iznad njegove mubarek glave je jedan oblak koji ga stalno prati i tako titi od vreline sunca" - "O emu govori? Je li to istina?", upitah je. Smirila sam se tek kada se zaklela da je to istina. Ponovo mi jednog popodneva dotra njegov brat po mlijeku Abdullah, sav zadihan: "Majko! Pourite!... uvao sam zajedno da svojim bratom Kurejijom ovce kad najednom dooe trojica nepoznatih ljudi obuenih u zeleno. Uzeli su nam brata, i odveli ga na vrh planine. Nakon to su ga poloili na lea, noem su mu rastvorili prsa. Potrao sam da vam saoptim ta se desilo i ne znam je li mi brat dobro." Krv mi udari u mozak te za as otrasmo do tog mjesta. Ugledah ga i poljubih njegovo mubarek lice i glavu. Upitah ga; O nuru oka moga! O milosti svjetova! ta ti se to desilo? Ko te je uznemirio? On mi ree: Kada sam izaao iz kue, vidio sam dvojicu u zelenoj odjei. Jedan je u ruci imao srebren ibrik, a drugi smaragdnu posudu. Posuda je bila napunjena neim bijelim poput snijega. Odveli su me na vrh planine i jedan me je poloio na lea. Dok sam ga gledao rastvorio mi je prsa do stomaka. Nisam osjetio nikakvu bol ili patnju. Gurnuli su svoju ruku i izvadili sve to je bilo unutra. Oprali su to onom bijelom tenou i vratili nazad. Jedan drugome ree: "Ustani da i ja obavim svoj zadatak!" Zavukao je ruku i izvadio mi srce. Prepolovio ga je, iz njega izvadio neto crno te ga potom bacio. Tada meni ree; "Ovo je bilo ejtanovo sklonite u tvome srcu. Izvadili smo ga i bacili. O Allahov miljenie! Zatitili smo te od ejtanovih spletki i smutnji. Poslije su mi srce napunili neim blagim i mehkim, te ga zapeatili sa nekim peatom od nura. Jo uvijek je taj peat prisutan na mome tijelu. Kada je jedan od njih stavio ruku na mjesto gdje mi je bila rana, ona je zarasla. Poslije su me stavili na vagu sa deset pripadnika moga ummeta, pa sam bio tei. Stavili su me naspram hiljadu ljudi, pa sam opet bio tei. Nakon toga jedan drugome rekoe: Nemoj ga vie vagati! Vallahi, da ga izvaga sa cijelim njegovim ummetom, opet bi bio tei. Poslije mi svaki od njih poljubili ruku i lice, te me ostavie ovdje i odoe. Mjesto na prsima koje mu je bilo otvoreno jasno se moglo vidjeti.22 Ovo to se desilo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, spominje se i u Kur'an-i Kerimu, u prvom ajetu sure Inirah, i naziva se akk-i sadr ili otvaranje prsa. Kada je Muhammedu, alejhisselam, dola objava, neki od plemenitih ashaba mu rekoe: Ja Resulallah! Moe li nam rei neto o sebi? On im ree: Ja sam dova mog pretka Ibrahima. Radosna sam vijest moga brata Isaa a san moje majke! Dok je bila trudna sa mnom vidjela je kako iz nje izlazi nur koji osvjetljava dvorove ama... Dojio sam i odrastao meu sinovima Sa'd bin Bekra. Halima ga je sa napunjene etiri godine odvela u Mekku i vratila njegovoj majci. Njegov djed Abdulmuttalib darovao je Halimu mnogim poklonima i prema njoj se ponio

22

Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 121; bn Him, es-Sre, I, 164-165; Suhejli, er-Ravzul-Unf, s. II, 167.

velikoduno. Kada ga je Halima ostavila u Mekki, osjeti tugu zbog rastanka sa njim pa ree: Kao da su mi i srce i dua zajedno sa njim ostali. Preseljenje njegove mubarek majke Resul-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, je do este godine ostao kod svoje majke. Sa est godina je otiao zajedno sa svojom majkom i robinjom Ummu Ejmen u Medinu, da posjeti mezar svoje rodbine i oca mu Abdullaha. Tu su ostali mjesec dana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u Medini, u bazenu koji je pripadao sinovima Nedara, nauio da pliva. Tom prilikom je jedan jevrejski uenjak primjetio kod njega znakove poslanstva. Priao mu je i upitao ga za ime. Kada mu je poslanik rekao da se zove Ahmed, uenjak je uzviknuo: "Ovo dijete e biti posljednji Poslanik! Jo su neki jevrejski uenjaci vidjeli na njemu znakove poslanstva, te su meusobno priali o tome kako e on biti poslanik. Ummu Ejmen u te razgovore i prenese ih hazreti Amini. Ona je, zbog straha da se Resulullahu ne bi neto desilo, odmah krenula nazad u Mekku. Kada su doli u mjesto po imenu Ebva, Amina se razboli. Bolest joj se stalno pogoravala te je esto padala u nesvijest. Pogledavi Muhemmeda, alejhisselam, koji joj je stajao iznad glave, ree: O sine plemenitog ovjeka, koji je spaen Allahovom dobrotom u zamjenu za stotinu deva. Neka te Uzvieni Allah uini mubarekblagoslovljenim. Ako bude tano ono to sam sanjala, ti e biti poaen od strane Uzvienog Allaha koji je vlasnik delala i ikrama, i bie poslan da podui Ademove sinove tome ta je dozvoljeno, a ta zabranjeno. Denabi Hak e te zatiti od kipova i od idolopoklonstva koji su doli zajedno sa narodima. Nakon toga je preselila. U trenutku preseljenja, hazreti Amina je imala dvadeset godina. Ummi Ejmen tada preuze Muhemmeda, sallallahu alejhi ve sellem, i nakon putovanja koje je trajalo nekoliko dana zajedno sa njim stigla je u Mekku i predala ga njegovom djedu Abdulmuttalibu.23 Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kod svog djeda Otac i majka naeg miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, bili su sljedbenici vjere Ibrahima, alejhisselam, a to znai da su bili mu'mini. Islamski uenjaci tvrde da su poslanikov otac i majka pripadali vjeri Ibrahima, alejhisselam, te da su nakon to je Poslaniku dostavljeno poslanstvo, oivljeni da bi postali dio Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ummeta. Prouili su ehadet i tako postali sljedbenici njegovog ummeta. 24 Muhammed, alejhisselam, je do svoje osme godine ostao kod djeda. Njegov djed je bio ugledna osoba u Mekki i bavio se raznim poslovima. Bio je posebno strpljiv, dobroudan, poten, povjerljiv i nesebian ovjek. Hranio je gladne. ak je hranio i pojio i gladne ivotinje. Vjerovao je u Uzvienog Allaha i Budui svijet. uvao se zla i runih obiaja dahilijetskog doba. Sprjeavao je nasilje i nepravdu koja je vladala Mekkom i primao goste. U mjesecu Ramazanu je imao obiaj da se osamljuje na brdu Hira. Abdulmuttalib je volio djecu i bio saosjeajan, tako da bi svog voljenog unuka prislonio na prsa i dugo vremena provodio tako sa njim. Prema njemu je pokazivao posebnu ljubav i samilost. Sjedio bi u hladu Ka'be na minderu koji je bio ostavljen posebno za njega, zajedno sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, i onima koji bi mu se suprotstavljali govorio: Pustite moga sina, on e stei veliki ugled.25 Posebno je upozoravao Resulullahovu, sallallahu alejhi ve sellem, dadilju Ummi Ejmen, da stalno bude na oprezu: Pazi mi sina. Sljedbenici Knjige za moga sina tvrde da e biti poslanik ovoga ummeta. Ummu Ejmen je za Resulullaha rekla: "Tokom njegovog
23 24

bn Him, es-Sre, I, 168; bn Sad, et-Tabakt, I, 116. Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, I, 652. 25 bn Sad, et-Tabakt, I, 70-74.

djetinstva nikada nisam vidjela da se alio na glad ili e. Jutrom bi popio gutljaj Zemzema a kada bismo ga htjeli nahraniti, on bio govorio: Ne elim, sit sam. Dok bi Abdulmuttalib spavao ili provodio vrijeme sam u sobi, ne bi dozvoljavao da mu ulazi iko osim njega. Njega bi njeno privio na prsa, i uivao u njegovom govoru i pokretima. Tokom jela bi ga uzeo sebi u krilo, pa bi mu davao najbolje i najukusnije dijelove hrane. Dok Resulullah ne bi doao, ni Abdulmuttalib ne bi sjedao za sofru. O njemu je sanjao mnoge snove i bio je svjedok mnogih dogaaja u vezi sa Poslanikom, alejhisselam. Kada je jednom u Mekki zavladala sua i glad, Abdulmuttalib je na osnovu sna koji je usnio, uzeo Muhammeda, alejhisselam, za ruku i odveo ga na brdo Ebu Kubejs, a zatim uputio dovu Gospodaru rijeima: Allahu moj! Radi hakka ovog djeteta, obraduj nas sa plodonosnom kiom. Dova mu je primljena i pala je obilna kia. Pjesnici tog vremena su ovaj dogaaj opjevali kroz svoje stihove. Nedranski svetenik Jednog dana, dok je Abdulmuttalib sjedio pored Kabe, doao mu je jedan Nedranski svetenik i otpoeo razgovor sa njim: "Mi smo u svojim knjigama itali o svojstvima posljednjeg poslanika, koji e doi od potomaka Ismaila, alejhisselam. Mekka je mjesto njegovog roenja a njegova svojstva su sljedea, te ih poe nabrajati. U tom asu Resul-i ekrem doe meu njih. Nedranski svetenik ga poe paljivo posmatrati. Priblii mu se, pogleda u njegove oi, lea, noge, te sav uzbuen povika: Evo, to je on. Je li ovo dijete iz tvog potomstva? upita Abdulmuttaliba. On mu odgovori To je moj sin! Prema onome to smo mi nali u knjigama, ne bi trebalo da je njegov otac iv, ree svetenik. Abdulmuttalib mu pojasni: On je sin moga sina a otac mu je preselio prije nego to se rodio, dok mu je majka jo bila trudna. - "Rekao si istinu", uzvrati mu svetenik. Ponukan ovim dogaajem Abdulmuttalib svojim sinovima ree: "ujte ta je reeno o sinu vaeg brata, pa ga pazite i uvajte. Preseljenje njegovog djeda Neposredno prije nego e preseliti sa ovoga svijeta, Abdulmuttalib je okupio svoje sinove i poruio im: Konano je dolo vrijeme da preselim na Ahiret. Jedina briga mi ostaje ovo siroe. Volio bih da mi je Bog dao dui ivot, pa da sa zadovoljstvom nastavim ovaj hizmet prema njemu. Ali, ta je, tu je. Niiji ivot nije vjean. Sada mi i dua i jezik izgaraju plamenom enje. Htio bih da ovaj biser ostavim u amanet nekome od vas. Ko e od vas paljivo tititi njegova prava i kome od vas ne bi bilo teko da ga prihvati? Ebu Leheb mu se pokloni i ree: O voo Arapa! Ako si nekoga ve odabrao da preuzme ovaj emanet, onda se slaem sa tvojom odlukom, a ako ne, ja bih volio da ga prihvatim. Abdulmuttalib mu odgovori; Tebi je dato veliko bogatstvo ali ti je srce tvrdo i nema samilosti. Srce siroeta je ranjivo i njeno, pa se lahko povrijedi. I drugi sinovi rekoe isto ali ih Abdulmuttalib, jednog po jednog, odbi zbog raznih razloga. Kada je red doao na Ebu Taliba, on ree; Ja bih elio biti poaen njime vie od svih drugih, no iz potovanja prema starijima nisam elio istupati prvi. Nemam puno imetka, ali sam dareljiviji od njih. Abdulmuttalib mu ree; U pravu si, ti zasluuje da obavlja ovaj hizmet. Ipak, ja se u vezi svakog posla posavjetujem i sa njim i na taj nain svaki put postignem eljeni rezultat. Zbog toga bih se i sa njim posavjetovao. Za kog se od vas on opredijeli, i ja na to pristajem. Potom se okrenu Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i upita ga; O nuru mojih oiju! Idem ka Ahiretu a ostaje mi enja za tobom. Kojeg od svojih amida bira? Poslanik je ustao, zagrlio Ebu Taliba, i sjeo mu u krilo. Abdulmuttalib se obradova i ree: Neka je hvala Uzvienom Allahu. Ovo je bila i moja elja. Zatim se okrenu Ebu Talibu; O Ebu Talibe! Ovaj biser nije osjetio njenost oca i

majke. Zbog toga ga dobro pripazi. Tebe smatram boljim od ostale djece. Predajem ti ovaj veliki i vrijedni emanet, zato to ti i njegov otac potiete od iste majke. uvaj ga kao sebe samog. Pristaje li da preuzme tu odgovornost? Kada Ebu Talib ree da pristaje, Abdulmuttalib zagrli naeg voljenog Poslanika, poljubio njegovu mubarek glavu i lice, pomirisa ga, a zatim ree: "Budite svjedoci da ja nikada nisam osjetio ljepi miris i vidio ljepe lice od ovoga. 26 Ebu Talibovo starateljstvo Nakon djedovog preseljenja, Resul-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, je od svoje osme godine bio pod zatitom Ebu Taliba i odrastao je kod njega. Ebu Talib je, poput Resulullahova oca, poticao iz plemena Kurej i u Mekki bio ugledna i rado viena osoba, ija se rije potovala. I on je prema naem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao veliku ljubav i njenost. Njega je volio vie i od svoje vlastite djece. Bez njega pored sebe nebi spavao, niti bi igdje iao. Govorio mu je: Ti si izuzetno dobar i blagoslovljen djeak. Dok on ne bi pruio ruku ka jelu, ni Ebu Talib nebi poinjao sa objedom. Ponekad bi za njega postavljao odvojenu sofru. Kada bi se Polanik, alejhisselam, ujutro probudio, lice bi mu sijalo poput mjeseca a kosa bi mu bila poeljana. Ebu Talib nije bio mnogo bogat, a imao je i veliku porodicu. Nakon to je uzeo naeg voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pod zatitu, darovane su mu mnoge blagodati. Tokom sua koje su se deavale u Mekki, Ebu Talib je sa sobom do Ka'be vodio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zajedno sa njim upuivao dove. Njegovim bereketom bi poela padati obilna kia, kojom bi bili spaeni od gladi i sue.27 Svetenik Bahira Jedne prilike, dok je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, imao dvanaest godina, vidio je Ebu Taliba kako se sprema na put radi trgovine. Kada je shvatio da ga Ebu Talib nee povesti sa sobom on mu ree; Kome e me ostaviti u ovom gradu? Niti imam oca niti nekog drugog ko bi me zatitio... Ove rijei rastuie Ebu Taliba pa odlui da ga povede sa sobom. Nakon dugog puta trgovaka karavana je zanoila u Busri, u blizini jednog kranskog manastira. U tom manastiru je stanovao svetnik po imenu Bahira, koji je ranije bio jevrejski uenjak pa se preobratio na kranstvo. Posjedovao je jednu knjigu koju je skrivao, a na osnovu koje bi odgovarao na pitanja koja su mu bivala postavljana. Iako su ovim putem i ranije prolazile brojne karavane Kurejija, on nije toliko obraao panju na njih. Ujutro bi se penjao na vrh manastira, i gledao u pravcu iz kojeg su karavane dolazile, te neto iekivao. Ovaj put se sa njim deavalo neto udno. Uzbueno je poskakivao jer je jo izdaleka vidio jedan manji oblak iznad karavane Kurejija kako ih prati. To je bio oblak koji je Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, pravio hlad. Nakon to se karavana smjestila, Bahira se uznemirio kada je vidio da su se grane drveta ispod kojeg je sjeo Habibullah, sallallahu alejhi ve sellem, nagnule prema njemu. Odmah je naredio da se pripremi hrana, a zatim je poslao jednog izaslanika da pozove sve pripadnike plemena Kurej na ruak. Trgovci su ostavili Muhammeda, alejhisselam, da uva robu, a oni su otili kod Bahire. Bahira je paljivo posmatrao goste a zatim ih upita: O skupino Kurejija, da li ima neko od vaih da nije doao na ruak? Da, ima jo jedna osoba odgovorie oni. Bahira je vidio da je oblak ostao na mjestu gdje su prethodno boravili, te je tako shvatio da neko nedostaje. Zatraio je da i on doe. Nakon to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, doao, Bahira ga je poeo zagledati.
26

bn shk, es-Sre, s, 45-48; bn Him, es-Sre, I, 169-178; bn Sad, et-Tabakt, I, 117; Suhejli, er-RavzulUnf, II, 188.. 27 bn Him, es-Sre, I, 179-180; bn Sad, et-Tabakt, I, 119.

Tom prilikom upita Ebu Taliba: Da li je ovo dijete iz tvog potomstva? Ebu Talib mu ree da mu je to sin a Bahira mu prigovori: U knjigama pie da ovom dijetetu otac nee biti iv, ovo nije tvoje dijete. On je sin moga brata odgovorio mu je Ebu Talib. ta mu se desilo sa ocem?, upita ga Bahira. Otac mu je umro malo prije nego to e se on roditi, pojasni mu Ebu Talib. Rekao si istinu! A ta mu se desilo sa majkom, upita ga ponovo Bahira? I ona je umrla, ree Ebu Talib. I to si rekao tano, odgovori mu Bahira, te se okrenu prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i zakle se kipovima. Resul-i ekrem mu ree; Nemoj se zaklinjati kipovima, meni nema veih neprijatelja na svijetu od njih, ja ih zaista mrzim. Tada se Bahira zakle imenom Uzvienog Allaha, i upita Poslanika da li spava. Poslanik mu odgovori: Oi mi spavaju, ali srce mi ne spava. Bahira mu postavi jo mnoga pitanja i na sva dobi odgovore. Dobi odgovore koji su se poklapali sa onim to je ranije nalazio u knjigama. Nakon toga pogleda u Resulullahove mubarek oi, te upita Ebu Taliba: Je li ovo crvenilo stalno u njegovim mubarek oima. Da, nismo vidjeli da je ono nestajalo, odgovori mu on. Kada je Bahira vidio da se i ovaj predznak poklapa, poelje da vidi peat poslanstva kako bi mu se srce u potpunosti smirilo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zbog stida odbijao otkriti svoja mubarek lea. O nuru mojih oiju! Ispuni mu i ovu elju ree mu Ebu Talib. Resulullah tada otkri svoja mubarek lea. Bahira, sav uzbuen, nije skidao pogleda sa njegovog biljega, Peata poslanstva. Poljubi ga i sav u suzama ree: Ja svjedoim da si ti Allahov, delle anuhu, poslanik. Potom jo glasnije povika: Ovo je milost svijetovima. Ovo je poslanik Gospodara svjetova... Ovo je veliki poslanik kojeg je Uzvieni Allah poslao kao milost svim svijetovima. Kurejije se nisu mogle nauditi sveenikovim rijeima: Kakvu samo vrijednost Muhammed ima kod ovog svetenika! Bahira se potom obrati Ebu Talibu: On je zadnji i najvrijedniji meu svim poslanicima. Njegova vjera e se rairiti po cijeloj zemlji, i dokinut e prethodne vjere. Nemoj voditi ovo dijete u am, jer su njemu Izraelani neprijatelji. Bojim se da mu nee nauditi. Mnogi od njih su dobili ahd i misak u vezi toga! A ta je to ahd i misak?, upita ga Ebu Talib. Uzvieni Allah je ummete svih poslanika, pa tako i zadnjeg poslanika Isaa, alejhisselam, obavijestio o poslaniku ahiri zamana (posljednjem poslaniku) koji e doi, odgovori mu Bahira. uvi ove Bahirine rijei, Ebu Talib odusta od puta za am, te robu rasproda u Busri a potom se vrati u Mekku.28 Bahirine rijei su mu odzvanjale u uima tokom cijelog ivota. Jo vie je zavolio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, titio ga je i pomagao u svakom poslu, sve do svoje smrti. Pojam dobrote i ljepote, Resul-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, odrastao je i uao u svoju sedamnaestu godinu. Amida mu Zubejr ga povede na jedno od svojih trgovakih putovanja u Jemen, zbog njegova bereketa. I na tom putovanju su se desili nesvakidanji dogaaji. Po povratku u Mekku ovi dogaaji su se poeli prepriavati, pa su Kurejije govorile: "On e biti izuzetno slavan i ugledan!" 29

MLADOST I VJENANJE
Najbolji ovjek svih vremena, Muhammed, alejhisselam, je jo u toku svoje mladosti bio izrazito omiljen meu stanovnicima Mekke. Ljude su privlaile njegove brojne lijepe osobine, lijepo ophoenje sa ljudima, smirenost, blagost i drugo. Stanovnici Mekke su se
28

bn shk, es-Sre, s, 53-58; bn Him, es-Sre, I, 180-182; bn Sad, et-Tabakt, I, 76, 154-156; Suhejli, erRavzul-Unf, II, 216-220; bn Kesr, el-Bidje, III, 283-286. 29 bn shk, es-Sre, s, 53-59; bn Sad, et-Tabakt, I, 120-123.

divili njegovoj ljudskoj veliini a posebno njegovoj istinoljubivosti i pouzdanosti, pa su mu dali nadimak El-Emin, to znai onaj kojem se uvijek moe vjerovati. Tako je u mladosti bio poznat po tom nadimku. U periodu Resulullahove mladosti, Arapi su ivjeli u jednom od najmranijih doba dahilijjeta. Meu njima se rairilo oboavanje kipova, pijanenje, kockanje, zinaluk, nasilje i mnogi drugi poroci. Muhammed, alejhisselam, je prezirao te poroke i kompletno stanje u kom su se nalazili i nikada se nije ni pribliavao ovim porocima. Njegov takav odnos je bio poznat svim stanovnicima Mekke i zbog toga su ga izuzetno cijenili. Kipovima se nije nikada pribliavao, jer je prema njima osjeao naroit prezir. Nije se hranio mesom ivotinja rtvovanih kipovima. U djetinjstvu i mladosti je vodio ovce na ispau na brdo Dijad i okolicu i tako zaraivao za ivot. Na taj nain se drao daleko od pokvarenih ljudi koji su bili u svim porama tadanjeg mekanskog drutvenog ivota. Jednom prilikom Resulullah svojim plemenitim ashabima ree: "Nema poslanika koji nije bio oban. Ja Resulallah! Jesi li i ti bio oban? upitae, - Da, i ja sam bio oban, ree on. Kada je Resulullah napunio dvadeset godina, u Mekki je vladao totalni nered i rasulo. Nasilje je prelazilo sve granice i nigdje nije postojala bezbjednost za ivot, imetak i ast. Stanovnici Mekke su na razne naine inili nasilje nad strancima koji su dolazili da posjete Kabu. Oni kojima bi bilo uinjeno nasilje, nisu se imali kome obratiti za pomo i potraiti svoja prava. Jedne prilike je jedan Mekkelija nasilno oteo robu jemenskog trgovca, As bin Vaila, koji je u Mekku doao sa namjerom da trguje. On se zbog nemoi popeo na brdo Ebu Kubejs i vikao koliko god je imao snage. Traio je tako pomo od svih plemena kako bi dostigao pravdu. I sami svjesni da se nasilje i nespokoj rairio do nesluenih granica, ovim povodom se pripadnici plemena Haima i Zuhre sakupie sa ostalim plemenskim voama u kui Abdullaha bin Dude. Dogovorie se da se ubudue nipoto ne zakida bilo ije pravo te da se sprijei nasilje nad posjetiocima i domicilnim stanovnitvom. Odluie stati iza onih kojima je uinjena nepravda pa osnovae udruenje za bavljenje pitanjima pravde. 30 To udruenje nazvae Hilful Fudul a i sam Resulullah se mlad ukljui u rad ovoga udruenja i bi u njemu jako utjecajan. Prije osnivanja ovoga, ve je bilo osnovano slino udruenje od strane dvojice stanovnika po imenu Fadl pa po njima ovo udruenje i dobi ime. Time je ponovo uspostavljen red i vraen mir meu stanovnike Mekke. Resulullah je poslije objave poslanstva govorio plemenitim ashabima o tome: I ja sam prisustvovao davanju zavjeta u kui Abdullaha bin Duda. Drai mi je taj zavjet nego da sam bio vlasnik deva crvene dlake (bogatstva). Kad bih i danas bio pozvan u rad neega slinog, ja bih se ponovo odazvao.31 Okupiranost trgovinom Mekkelije su stoljeima zaraivali za ivot bavei se trgovinom. I Resulullahov amida Ebu Talib je bio jedan od Mekanskih trgovaca. Kada je Resul-i ekrem imao dvadeset pet godina, u Mekki je vladao teak i turoban ivot. Mekkelije su pripremile veliku trgovaku karavanu za am, kako bi pokuali popraviti svoje stanje. Tih dana Ebu Talib pozva Resulullaha i ree mu: "Dragi bratiu! Siromatvo ljudi je na granici izdrljivosti. Posljednje godine koje smo proveli u nestaici i bitkama potpuno su nas istroile. Eto, Kurejije su pripremile karavanu koja treba krenuti put ama. I Hatida e u karavani poslati svoju robu. Trai nekoga kome moe vjerovati da e posao odraditi kako treba. Nema sumnje da joj je potreban neko poput tebe, ko je pouzdan i estit. Bilo bi dobro kada bismo porazgovarali sa njom da te poalje kao svoga zastupnika. Ona tebe sigurno cijeni vie nego druge. Zapravo, iako ja ne elim da ti ide u am, jer se bojim da bi ti tamonji Jevreji mogli nauditi, ipak
30 31

Suhejli, er-Ravzul-Unf, s. I, 91. bn Him, es-Sre, I, 133; bn Sad, et-Tabakt, I, 82; Suhejli, er-Ravzul-Unf, s. I, 91; bn Habb, elMuhabber, s. 167; bn Kesr, el-Bidje, III, 290-293.

nemam drugog izlaza osim tog." Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mu ree: Kako god eli, tako e i biti! Hazreti Hatida je u Arabiji uivala veliki ugled zbog svoje ljepote, imetka, mudrosti, ednosti, stida i pristojnosti. Zbog toga je imala mnogo prosaca. Bez obzira na to, ona nije bila zainteresovana ni za jednog od njih zbog sna koji je usnila. U snu se u njeno naruje sa nebesa spustila ogromna svjetlost, te se potom ponovo vinula u nebo, obasjavajui cijeli dunjaluk. Ujutro je ovaj san ispriala jednom od roaka, Varaki bin Nevfelu. Varaka joj ree: "Posljednji poslanik je roen! Oenit e se tobom i poet e mu dolaziti objava dok bude sa tobom u braku. Svjetlost vjere e obasjati sav svijet. Ti e biti prva koja e mu povjerovati. Taj Poslanik e se pojaviti meu Kurejijama i pripadat e porodu Beni Haima." Hazreti Hatida se veoma obradovala ovom tumaenju i od tada je sa nestrpljenjem ekala dolazak tog Poslanika. Hazreti Hatida se bavila trgovinom i udruivala bi se sa onima s kojima bi nala zajedniku rije. Ebu Talib objasni hazreti Hatidi kakav je Resulullah ovjek, te ga ona pozva da doe na razgovor. Kada ju je Resul-i ekrem posjetio, prema njemu je pokazala veliko potovanje. I nju zadivi Resulullahova, alejhisselam, blagost, ednost i njegova ljepota pa ree naem Poslaniku: "Znam da si iskren, vjeran, pouzdan i lijepe udi. Za ovaj posao u te nagraditi mnogostruko vie nego bilo koga prije tebe. Potom mu darova odjeu potrebnu za put i nakon razgovora sa njim osjeti smirenost i zadovoljstvo. Majka hazreti Hatida je ve znala za Resulullahove, alejhisselam, osobine koje joj je saoptio njen ueni amidi Varaka bin Nevfel. Tokom ove Poslanikove posjete, ona se osvjedoila u mnoge od tih osobina. Zbog toga zapovijedi svome robu Mejseri: Kada karavana krene iz Mekke, neka Muhammed vodi deve kako Mekkelije ne bi irile rune glasine. Kada se udaljite od grada, obuci mu ovu otmjenu odjeu. Ona dodatno ukrasi najljepu devu koju je posjedovala, te ponovo ree Mejseri: "Tada ga propni na ovu devu i ti je lino vodi. elim da mu bude u potpunosti na usluzi. Nemoj raditi nita bez njegove dozvole i nemoj aliti ni svoj ivot da ga zatiti od svake opasnosti! Nemojte se bespotrebno zadravati na mjestima koja budete posjeivali i vratite se to prije. Ne elim da se obrukam pred Haimovim sinovima. Ako uradi sve kao to sam ti zapovijedila, oslobodit u te ropstva, i dati ti imetka koliko god bude elio. Karavana se brzo pripremi a rodbina Mekkelija se okupi da se pozdrave sa putnicima. Meu njima se naoe i Resulullahovi roaci, njegove amide i ostali ugledni Haimovii. Tetka naeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, strano se rastui vidjevi ga kako odjeven poput sluge uzima uzde deve. Poela je zapomagati i kroz pla i jecanje govoriti: O, Abdulmuttalibe! O velikanu koji si prokopao izvor Zemzema! O Abdullah! Ustanite iz grobova svojih, i pogledajte u kakvom je stanju ovaj mubarek! I Ebu Talib je osjeao istu bol i tugu. Habibullahu, sallallahu alejhi ve sellem, iz mubarek oiju potekoe suze poput bisera i ree im: "Nemojte me nipoto zaboraviti. Sjetite se kakvu tugu u osjeati u tuini!" Ove rijei sve prisutne natjerae na suze. Taj prizor rastui i meleke na nebu pa rekoe: Gospodaru na! Ovo je Muhammed, alejhisselam, koga si probrao meu svim svojim stvorenjima i podario mu najvei ugled. Koja je mudrost u ovome? Allah, delle anuhu, im odgovori: "Da, on je moj miljenik. Ali vi ne moete dokuiti tajnu moje ljubavi. Ne moete pojmiti odnose meu voljenima. Niko ne moe razumiti mudrost Mojih tajni! Kada je konano karavana krenula, i odmakla se od Mekke, Mejsera postupi po nareenju i obue Resulullahu lijepu odjeu. Prope ga na najljepu devu i sam preuze njene uzde. Uesnici ove karavane su vidjeli kako Resulullaha, alejhisselam, stalno prati oblak koji mu pravi hlad, te dva meleka u obliku ptica, koji se takoer nisu odvajali od njega tokom cijelog putovanja. 32 Nakon to je rukama preao preko nogu dvaju deva, koje su zaostajale za
32

Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 41.

karavanom zbog umora, one skoie kao preporoene. Saputnici ga tad silno zavoljee i shvatie da e on biti ovjek izuzetnoga ugleda. Kada stigoe do Busre, ponovo zakonaie u blizini tamonjeg manastira. Sveenik Bahira, koji je prethodno uvidio mnoge znakove Muhammedovog, alejhisselam, poslanstva, ve je bio umro i na njegovo mjesto je doao drugi sveenik po imenu Nastura. Sveenik Nastura je posmatrao karavanu Kurejija kako se sputa i pribliava manastiru. Vidio je potom da je truhlo drvo pod koje je sjeo jedan mladi u trenu ponovo ozelenilo, pa upita Mejseru: Ko je onaj to sjedi ispod tog drveta? Mejsera mu ree: Pripada plemenu Kurej, narodu Harema. Sveenik e na to: Ispod ovoga drveta niko nikada nije sjedio, osim Poslanika. Zatim upita: Da li on ima malo crvenila u svojim oima? Mejsera mu ree: Da, ima. I to crvenilo mu je stalno u oima. Nastura ree: Tako mi Allaha, delle anuhu, koji je objavio Indil Isau, alejhisselam, ovaj ovjek e biti posljednji Poslanik. ta bih sve dao da doekam vrijeme njegovog poslanstva. Dok je Muhammed, alejhisselam, prodavao hazreti Hatidinu robu, pregovarao je sa jednim Jevrejom o cjeni a ovaj je prema njemu pokazao nepovjerenje. Zbog toga zatrai da mu se Resul-i ekrem zakune kipovima Latom i Uzzaom kako bi mu povjerovao. Muhammed, alejhisselam, mu ree: Nikada se ne bih zakleo imenima tih kipova! Ja okrenem glavu na drugu stranu dok prolazim pored njih! Jevrej kod njega primijeti i druge znakove poslanstva pa mu ree: Istinu si rekao. Tako mi Allaha, ovaj ovjek e biti Poslanik! Nai uenjaci su ove njegove osobine opisali u mnogim knjigama. Mejsere je pomno pamtio sve to je vidio ili uo o Poslaniku, te mu se divio sve vie i vie. Mejserino srce se polahko topilo pa je postao u potpunosti privren prema Resulullahu. Sluio ga je sa zadovoljstvom i potovanjem, i najmanji povjereni mu zadatak izvravao sa panjom i ljubavlju. Bereketom prisustva Poslanika, alejhisselam, sva roba je bila rasprodata i zarada na njoj je bila mnogostruka. Karavana je potom krenula nazad. Kada su doli u mjesto Merruzzahran, Mejsere predloi Muhammedu, alejhisselam, da on saopti radosne vijesti Mekkelijama. Poslanik, alejhisselam, to prihvati, odvoji se od karavane i bre potjera svoju devu prema Mekki. Nefise binti Munije pripovijeda: Pribliilo se vrijeme dolaska karavane. Hatida je svaki dan sa slugama izlazila pred kuu isekujui karavanu. Jednog dana sam i ja bila sa njom kada se u daljini vidje neko na devi. Iznad njega su letjela dva meleka u obliku ptica a mubarek nur na njegovom elu je sijao poput Mjeseca. Shvativi ko dolazi, hazreti Hatida osjeti olakanje, no za svaki sluaj upita: Ko bi ovo mogao biti na ovako toplom danu? Ovaj to ide lii na Muhammeda, alejhisselam, odgovorie joj sluge. Poslije je Resul-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, doao u kue nae majke Hatide i ispriao joj ta se deavalo. Vijesti koje je Resulullah donio jako su je obradovale. Nakon nekog vremena i karavana stie u Mekku. Mejsera majci Hatidi ispria sve pojedinosti putovanja; o tome kako je na Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio prekriven sjenom, rijei sveenika Nasture, ubrzavanje umornih i slabih deva, i druge sline neobine dogaaje kojima je posvjedoio. O Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je sve najbolje. Hazreti Hatida je to znala i ranije, ali su ove rijei jo vie uvrstile njeno uvjerenje. Mejseru je upozorila: "Nemoj nikome priati o onome ta si vidio!33 Majka Hatida je otila do Varake bin Nevfela da bi se ponovo sa njim posavjetovala u vezi ovih novih deavanja. Varaka je saslua sa velikim divljenjem pa ree: O Hatida, ako je istina to to si ispriala, Muhammed, alejhisselam, e zaista biti Poslanik ovog ummeta. Poslanik, alejhisselam, je etiri puta iao na put radi trgovine; sa dvanaest godina je zajedno sa amidom Ebu Talibom iao u Busru, sa sedamnaest godina sa amidom Zubejrom u Jemen, sa dvadeset godina u am, a u dvadeset petoj godini je ponovo iao u am kako bi
33

bn shk, es-Sre, s, 59.

prodao robu hazreti Hatide. Nije imao drugih duih putovanja, osim ovih. Vjenanje sa Hatidom Majka hazreti Hatida je, nakon to joj je Varaka bin Nevfel saoptio radosne vijesti, i nakon to se i sama uvjerila u Resulullahove brojne vrline, zaeljela da postane njegova supruga. Nefisa binti Munija je to predosjetila pa je otila do Resul-i ekrema, i upitala ga: "O Muhammede! Zato se ne eni?" Poslanik ree: "Nemam dovoljno imetka koji je neophodan za vjenanje." Nefisa ree: "O Muhammede! Ako se bude elio oeniti enom koja posjeduje ednost, imovinu i ljepotu, spremna sam da ti pomognem. Resulullah je upita: "Ko je ta ena?", a Nefisa mu ree: "Hatida binti Huvejlid." Poslanik je upita: "Ko e posredovati u tome?, a ona mu ponovo ree: "Ja u to uiniti." Odmah je saoptila hazreti Hatidi radosnu vijest. Ona pozva roake Amr bin Eseda i Varaku bin Nevfela i saopti i njima svoje namjere. Nakon toga, posla vijest Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da doe u posjetu zbog dogovora. Ebu Talib sa svojom braom obavi neophodne pripreme, i krenue zajedno sa Poslanikom. Majka Hatida je lijepo ukrasila kuu i sretna zbog dana koji je doivjela, sav nakit poklonila slugama a potom ih oslobodila. Poslanik u njenu kuu stie zajedno sa svojim amidama. Ebu Talib tom prilikom ree: "Hvala Stvoritelju, koji nas je stvorio od djece Ibrahima, alejhisselam, i potomaka Ismaila, alejhisselam, i uinio nas uvarima Bejtullaha. Nama je povjerio to mubarek mjesto, Harem-i erif, koje je sauvao od svih zala, ljudima ga uinio kiblom i cijeloj vasioni mjestom obilaska. Sin moga brata Abudllaha, Muhammed, najbolji je meu Kurejijama. Istina je da nema mnogo imetka ali imetak nije mjerilo vrijednosti. Zato to je imetak poput sjene. Prelazi iz jedne ruke u drugu i tako stalno odlazi. Ugled moga bratia je svima poznat. On sada trai ruku Hatide binti Huvejlida. Koliki vjenani dar elite da joj se da? Kunem vam se da je Muhammed na velikom stepenju potovanja! Varaka bin Nevfel je potvrdio istinost ovih rijei pa amida majke Hatide, Amr bin Esed ree: "Budite svjedoci da sam dozvolio da Hatida binti Huvejlid bude ena Muhammeda, alejhisselam". Na taj nain brak je bio zakljuen. Prema jednoj predaji mehr je bio 400 miskala zlatnika, prema drugoj 500 dirhema a prema treoj dvadeset deva.34 Ebu Talib je zaklao devu u ast tog dogaaja i pripremio gozbu kakva do tada nije viena. Vjenanje je obavljeno i majka Hatida je poklonila sve to je posjedovala Muhammedu, alejhisselam, uz rijei: "Svu svoju imovinu predajem tebi. I ja pripadam tebi i tebi sam zahvalna". Hazreti Hatida je Muhammedu, alejhisselam, tokom braka uvijek sluila na najljepi nain i bila njegov najodaniji pomonik. Njihov brak je trajao 25 godina, sve do smrti hazreti Hatide. Od toga, petnaest godina prije poslanstva i deset godina nakon to je postao Poslanik. Resulullah, alejhisselam, se nije enio drugom enom tokom njenoga ivota. Sa njom je dobio estero djece; dva sina i etiri kerke. Imena djece su im: Kasim, Zejneb, Rukajja, Ummu Kulsum, Fatima i Abdullah (Tajjib ili Tahir). Imao je i sina Ibrahima sa Marijom koju je oenio za vrijeme poslanstva. Sa ostalim enama nije imao djece. Zejneb je bila najstarija meu enskom djecom. Najmlaa kerka Fatima je bila oeva miljenica. Rodila se trinaeste godine prije Hidre. Muka djeca su mu preselila na Ahiret dok su bili jo mali, a i sva enska djeca osim Fatime, radijallahu anha, preselila su prije njega. I majka Fatima je preselila est mjeseci poslije Resulullahovog preseljenja. Udala se za hazreti Aliju. Muhammedova, alejhisselam, loza se tako nastavila putem hazreti Fatiminih potomaka. 35
34

bn Him, es-Sre, I, 43; bn Sad, et-Tabakt, VIII, 9; Suhejli, er-Ravzul-Unf, II, 231; Kastalan, elMevhibul-Lednijje, s. 41. 35 bn shk, es-Sre, s, 59-61; bn Sad, et-Tabakt, I, 82-85; 131-132; bn Kesr, el-Bidje, III, 293-295.

Resul-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, se i poslije enidbe majkom Hatidom nastavio baviti trgovinom. to bi zaradio, troio bi na usluivanje gostiju te pomaganje siroadi i siromaha. Zejd bin Haris Zejd bin Haris je jednom, dok je jo bio dijete, otiao u posjetu rodbini zajedno sa majkom Su'dom. Tom prilikom su napadnuti od strane drugog plemena i Zejd je odveden u roblje. Doveli su ga na Mekansku trnicu poznatu kao Suk-i Ukaz i ponudili ga na prodaju. Hazreti Hatidin brati, Hakim bin Hizam je kupio Zejda za 400 dirhema. On ga je poklonio svojoj tetki, hazreti Hatidi, koja ga je poslije poklonila Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik ga je odmah oslobodio, dok je jo bio u braku sa hazreti Hatidom. No i kada ga je oslobodio, Zejd bin Haris nije imao gdje otii, niti nai boljeg zatitnika od Poslanika. Zbog toga je drage volje ostao sa Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem. Zejd bin Haris, ni prije objavljivanja poslanstva Muhammedu, alejhisselam, nije se htio odvajati od Poslanika i volio ga je vie nego svoje roditelje zbog njegovih lijepih osobina u koje se osvjedoio, poput pravednosti, samilosti, ljubavi prema drugima, vedra lica, plemenitosti, velikodunosti, povjerljivosti, portvovanosti, pouzdanosti, strpljenja, njenosti, brige za siromanim, ljubavi i privrenosti prema djeci, ispravnosti, iskrenosti, blagosti, skromnosti, staloenosti, upuivanja ljudi na dobro, hrabrosti i drugih vidljivih i nevidljivih, znanih i neznanih vrlina, te zbog toga to je bio svjestan njegove nadmoi nad drugim ljudima, ugleda na osnovu nadimka El-Emin, povjerljivi. Roditelji mu nisu znali ta se desilo sa njihovim sinom. Otac mu Haris je izgarao od tuge za sinom i obilazio je sva mjesta u potrazi za njim. Napomonjao bi roake i prijatelje koji su esto ili iz Jemena u druge zemlje uplakanih oiju i molio ih da mu donesu bilo kakve vijesti o sinu Zejdu. Na kraju su neki od pripadnika plemena Beni Kelb, koji su doli u obilazak Kabe, prepoznali Zejda. To se desilo prije objave Islama. Zejd im ree: "Znao sam da e porodica tugovati za mnom ali im prenesite da to ne ine, da sam zahvalan Gospodaru na Njegovoj milosti i presretan kod onih u ijoj se blizini nalazim. Haris se mnogo obradovao pristiglim vijestima. Odmah je uzeo brata Ka'ba, ponio veliku koliinu novca i zaputio se ka Mekki. Pribliivi se Mekki saznao je za Resulullahovu kuu, doao do nje i rekao: "O voo plemena Kurej! O Abdulmuttalibov unue! O dijete Benu Haima! Vi ste komije Harem-i erifa. Gostima ukazujete gostoprimstvo a robovima inite dobroinstvo i spaavate ih od ropstva. Reci koliko trai za svoga roba a moga sina pa da ti odmah dam! Reci ta god poeli, samo nemoj odbiti ovu moju molbu! Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ree: "Najbolje je da zovnemo Zejda i obavijestimo ga o situaciji. Pustimo njega neka odlui. Ako izrazi elju da ide sa vama, moete ga povesti sa sobom bez ikakve naknade. Ako odabere da ostane sa mnom, kunem se Allahom da ja ne naputam nikoga ko izabere da bude sa mnom. Takav ostaje sa mnom." Haris i njegov brat su bili zadovoljni ovim Poslanikovim rijeima pa mu rekoe: "Prema nama si se ponio pravedno i sa puno saosjeanja! Poslanik pozva Zejda i upita ga: "Poznaje li ove ljude?" Zejd ree: "Da, jedan mi je otac, a drugi amida." Na to Poslanika ree: "Zejde, upoznao si me i uvjerio se na koji nain sam se ophodio prema tebi. Oni su doli da te vode sa sobom. Ima mogunost da ostane sa mnom ili da ide sa njima. Odaberi kako god eli! Otac i amida su oekivali kako e njegov izbor pasti na njih te su se ve pripremali da ga vode sa sobom. Tada Zejd ree: "Ja ne elim nikoga osim tebe. Ti si mi i otac i amida. elim da ostanem pored tebe." Otac i amida ostadoe u mjestu kao skamenjeni. Kada se otac malo pribra poe grditi

Zejda: "Stidi se! Znai, ti vie voli ropstvo nego i oca i majku i amidu i svoju slobodu. Zejd mu odgovori: "Oe, ja sam od njega doivio takvu ljubaznost i dobrotu, da nikada neu poeljeti da budem sa nekim drugim, osim sa njim." Poslaniku je Zejd bio izuzetno drag. Uvjerivi se u njegovu privrenost i ljubav, odveo ga je kod Kabe-i muazzame, i tamo se obratio ljudima: "Budite svjedoci da je Zejd moj sin. On mene nasljeuje a ja nasljeujem njega." Kada su to vidjeli, Zejdov otac i amida su promijenili miljenje. Vratili su se kui zadovoljni. Plemeniti ashabi su poslije ovog sluaja Zejda zvali Zejd bin Muhammed (Muhammedov sin Zejd). Allah, delle anuhu, je kasnije u suri Ahzab, u 5. i 40. ajetu objavio: "Zovite ih po oevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije." i "Muhammed nije otac ni jednom od vaih ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik a Allah sve dobro zna. Ashabi su ovim Zejda ponovo poeli zvati po imenu oca, odnosno Zejd, sin Harisov.36 Presuda kod Ka'be Kada je Poslanik imao trideset i pet godina, rijeio je spor oko Kabe. Kia i poplave su tada otetili zidove Ka'be. Pored toga izbio je i poar koji ju je skoro unitio pa je bilo neophodno renovirati je. Zbog toga su Kurejije poruili Kabu do temelja koje je postavio Ibrahim, alejhisselam, te je potom ponovo sagradili. Poveali su njene zidove zaduivi za svaki dio Kabe po jedno pleme. Predstavnici plemena se nakon zavretka radova nisu mogli dogovoriti oko toga ko e vratiti kamen Haderu-l-esved na njegovo mjesto. Kako je svako pleme htjelo da uestvuje u tome, zbog asti koju je ta dunost sa sobom nosila, meu njima je nastala velika svaa. Abduddarovi sinovi se zaklee: Ako ovaj zadatak obavi neko osim nas, bie proljevena krv." Zbog ove svae koja je trajala nekoliko dana, umalo je dolo do krvoprolia. Tada su Abdulmuttalibov daida i jo jedan ugledni ovjek, Huzejf bin Mugire, rekli: "O Kurejije! Obzirom da se niste mogli dogovoriti oko ovoga, neka vam presudi prvi koji ue na ova vrata", i pokaza na vrata zvana Beni ejbe, koja se nalaze pred Kabom. Svi se sloie sa ovim prijedlogom i sa nestrpljenjem poee ekati prvoga koji e ui na vrata i odrediti koje e pleme imati tu veliku ast. Konano se na vratima pojavi Muhammed, alejhisselam, koga su zvali El-Emin ili povjerljivi, ije su lijepo ponaanje i iskrenost svi uvaavali. Svi rekoe: "Ide El-Emin. Prihvatamo njegovu presudu." Nakon to su objasnili Poslaniku o emu je rije, Muhammed, alejhisselam, od njih zatrai jedan komad platna. Prostrije ga, stavi Haderu-l-esved na sredinu pa ree: "Neka po jedan iz svakog plemena uhvati za jedan kraj." Svi zajedno podigoe kamen i donesoe ga do Kabe. Tada ga uze Resulullah i stavi ga na njegovo mjesto. Predstavnici svih plemena bijahu zadovoljni rjeenjem ovoga sluaja te dovrie zidanje Kabe. 37

PRISEGA (POSLANSTVO) I POZIV

Kada je Resulullah imao trideset i sedam godina poeli su se pojavljivati glasovi koji su ga zvali imenom: O Muhammede! Sa trideset i osam godina je opaao posebne svjetlosti. O svemu to mu se deavalo, govorio je jedino hazreti Hatidi. Kada mu se pribliio dolazak
36 37

Buhr, Tefsr, 2; bn Sad, et-Tabakt, I, 487. bn shk, es-Sre, s, 83-105; bn Him, es-Sre, I, 192-198; bn Sad, et-Tabakt, I, 145-147; bn Kesr, elBidje, III, 298-305.

poslanstva, jedan od vodeih pjesnika svog vremena, Kus bin Saide, na brdu Ukaz, sa svoje deve, recitova pred velikim brojem ljudi pjesmu u kojoj nagovijesti Resulullahov dolazak. I Muhammed, alejhisselam, je bio meu onima koji su sluali taj govor. U jednom dijelu tog poznatog govora Kus bin Saide kae sljedee: O ljudi! Doite, sluajte, ekajte i uzmite pouku! Ko god ivi umrijet e, a kada umre u teko stanje dopast e, i ta bude bie!... Sluajte pomno i paljivo! Na nebesima se pojavljuju znakovi, na zemlji e se neto veliko desiti! Allahova istinita vjera e doi! I Njegov poslanik e se pojaviti. Njegov dolazak je veoma blizu. Njegova sjena se nadvila nad vaim glavama. Blago onima koji ga posluaju i povjeruju mu, a teko onima koji to odbiju. U to vrijeme je Arabija bila daleko od ivota uspostavljenog na naelima vjere. Ljudi su se cijenili na osnovu njihovog bogatstva, snage i drutvene moi. Snaniji su gazili slabije, ne smatrajui ih dostojnim ivota. I ono malo imetka to su siromasi imali, bilo bi im otimano, jer nije bilo nikoga ko bi mogao to da sprijei. U nedostatku strahopotovanja koje daje vjera u Allaha, bili su daleko od svake vrste blagostanja. Bio je rasprostranjen svaki oblik nemorala, ast i obraz su bacani pod noge, a alkohol, kocka i svaka druga vrsta raskalaenosti nisu imali nikakve granice. Stalna ubistva, kojima se nije nazirao kraj, prostitucija i otimaina unitavali su sve pred sobom, a nebom su se prolamali jauci obespravljenih i ugnjetanih siromaha. U moralnom smislu desio se totalni krah a ljudi su se guili u moru neznanja. ena je bivala preprodavana kao obina roba a enska djeca su bez imalo milosti iva zakopavana u zemlju. I to je gore od svega, ti neljudi, koji su bili daleko od svakog dobra i milosti, smatrali su au da se klanjaju kumirima, koje su izraivali vlastitim rukama i od kojih nisu imali nikakve koristi. Jo od Adema, alejhisselam, na Zemlji nije postojao takav nered, divljatvo, nemoral, bezvjerstvo i bijeda. Ljudi su se pretvorili u zvijeri. Svak je svakom bio neprijatelj i cijela zajednica je bila poput tempirane bombe. Bilo je neophodno da se u svoj toj tami pojavi svjetlost koja e ljude izvesti na spas. Kada ono bude roeno, bezvjerstvo e biti zamijenjeno vjerovanjem, nepravda pravdom i neznanje znanjem, te e ljudi tako postii konani spokoj. Poslaniku su se, nakon svega, poeli ukazivati istiniti snovi. U Hadis-i erifu se navodi da je prvi vid Objave bio istinit san. Ono to bi Poslanik, alejhisselam, vidio u snu, ubrzo bi se obistinilo. Takvo stanje je trajalo est mjeseci. Kako se pribliavalo vrijeme Objave, uestalije se deavalo i dozivanje O Muhammede! Nakon tih deavanja Resulullah je zavolio samou te bi esto odlazio do peine Hira, gdje bi se dao u duboko razmiljanje. Povremeno bi obilazio Kabu u Mekki i odlazio do kue. Tu bi uzimao neto hrane i ponovo se vraao u peinu Hira, nastavljajui sa razmiljanjem i ibadetom. Ponekad bi tamo ostajao danima. Tada bi mu hazreti Hatida odnosila ili slala hranu. 38 Prva Objava Kada je imao etrdeset godina, Poslanik je dane mjeseca Ramazana, kao i obino provodio u peini Hira. Sedamnaeste noi Ramazana, u ponedeljak poslije ponoi, zauo je glas koji mu doziva ime. Kada je podigao glavu da vidi odakle taj glas dolazi, ponovo je uo isti glas i tada vidio jaku svjetlost. Potom je pred njega doao Dibril, alejhisselam, i naredio mu: Ui, itaj! Poslanik mu odgovori: Ja ne znam itati! Tada ga Dibril jako stisnu i ponovo mu naredi; Ui itaj! Poslanik je ponovo odgovorio: Ja ne znam itati. Isto se ponovilo i trei put te ga potom pusti i ree: (O Muhammede!) itaj u ime Gospodara tvoga koji stvara. Stvara ovjeka od ugruka! itaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji pouava peru, koji ovjeka pouava onome to ne zna. To je bilo znaenje prvih pet ajeta sure Alek.39
38 39

bn Him, es-Sre, I, 233-240. el-Alak 96/1-5.

Muhammed, alejhisselam, je uio zajedno sa njim. Na taj nain je dola prva Objava i rodilo se sunce koje je obasjalo cijelu vasionu.40 Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, se sa stranom zebnjom i strahom krenuo sputati iz peine prema gradu. Kada je doao na sred brda, ponovo je zauo glas. Dibril, alejhisselam, mu ree: Muhammede! Ti si Allahov resul a ja sam Dibril i udari u zemlju. Na tom mjestu potee voda i on poe uzimati abdest. Resulullah ga je paljivo posmatrao. Kada je Dibril zavrio, zatrai od Resullullah da ponovi za njim na isti nain kako je to i on uradio. Kad je i Resulullah, alejhisselam, uzeo abdest, klanjahu dva rekata namaza a Dibril im bijae imam. Potom mu Dibril ree: Muhammede! Prenosim ti selam od tvoga Gospodara koji ti poruuje: Ti si moj poslanik dinima i ljudima. Pozovi ih u tevhid (vjeru u Jednog Boga). Nakon toga se i Dibril uputi ka nebu. Tako je Resulullah, alejhisselam, i vidio Dibrila a i razgovarao sa njim. Poslanik, alejhisselam, je na putu do kue uo kako mu se svaki kamen i drvo obraaju sa: Es-selamu alejke ja Resulallah! Kada je doao kui ree: Pokrijte me, pokrijte me! te se nastavi odmarati sve dok ga strah nije proao. Potom ispria sve to mu se desilo svojoj supruzi, hazreti Hatidi: Dibrila, alejhisselam, sam izgubio iz vida. No, ostala je u meni njegova velianstvenost, snaga i strah. Bojim se da e mi rei da sam lud i da e me poeti runo ogovarati. Hazreti Hatida koja je ekala ove dane i bila spremna za njih ree: Neka te Uzvieni Allah sauva! Gospodar svjetova e ti podariti dobro i nita osim dobra! U Allahovo ime vjerujem da e ti biti poslanik ovoga ummeta. Ti voli gosta. Istinoljubiv si i pravedan. Pomae nevoljnicima, uva siroad, te pomae onima kojima je pomo potrebna. Uz to si i lijepe udi. Vlasnik ovih osobina ne treba da se plai. Potom ode do Varake bin Nevfela da ga pita o ovome. Kada je Varaka sasluao ta je Resulullah rekao, uzviknu: Neka je sa sreom, ja Resulallah! Tako mi Uzvienog Allaha, ti si posljednji poslanik koga je nagovijestio Isa, alejhisselam. Melek koga si vidio je Dibril, alejhisselam, koji je prije tebe doao i Musau, alejhisselam. Kamo sree da sam mlad. Da doivim vrijeme kada te protjeraju iz Mekke pa da ti pomognem. Uskoro e dobiti naredbe o irenju Islama i borbi! Nakon toga poljubi Resulullahovu mubarek ruku te ubrzo zatim preseli na ahiret.41 Dolazak naredbe Tebliga Resulullahu je tako stigla prva Objava. Ona je zatim prekinuta i Poslanik je tri godine ekao do dolaska sljedee Objave. U meuvremenu mu je doao melek Israfil i poduio ga nekim stvarima. To nije bila objava. U tom vremenu Resulullah je esto bio nesretan. Tada bi mu se pojavljivao Dibril, alejhisselam, otklanjajui mu tugu rijeima: O Allahov miljenie! Ti si Allahov poslanik! Resulullah je rekao: Bilo je vrijeme kada je dolo do prekida Vahja. Dok sam silazio sa brda Hira, iznenada sam uo glas sa neba. Kada sam pogledao u zrak vidio sam Dibrila. Sjedio je na jednoj stolici koja je bila izmeu neba i Zemlje. Obuzeo me je strah. Stigao sam kui i rekao da me pokriju neim. Uzvieni Allah mi je poslao Objavu. Poslao mi je prve ajete sure Muddesir u znaenju: O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veliaj! I haljine svoje oisti! Poslije toga se dolazak Objave vie nije prekidao. Resulullah, alejhi efdalu-s-salavat, je poeo sa pozivanjem ljudi u Islam i objelodanjivanjem Allahovih, delle anuhu, naredbi i zabrana. Dibril, alejhisselam, bi ponekad dolazio u ljudskom liku a od ashaba je uzimao lik Dihje-i Kelbija. Nekada bi dostavljao objavu u Resulullahovo srce a da ga Poslanik, alejhisselam, nije vidio. Ponekad bi
40 41

bn Sad, et-Tabakt, I, 196. bn shk, es-Sre, s, 140-142; bn Him, es-Sre, I, 239-240; bn Sad, et-Tabakt, I, 129, 194-195; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 48.

mu doao u snu a nekada sa stranim zvukom. To je bio najtei nain Resulullahovog primanja Objave. U tom stanju bi sa Resulullahovog lica i u najhladnijem danu kapao znoj sa ela, a ako bi bio na devi, ona je od teine Objave padala na zemlju. I ashabi koji bi se nalazili pored njega bi osjeali teinu Vahja. Dibril, alejhisselam, mu je nekoliko puta doao u svome prirodnom obliku. Uzvieni Allah je dostavljao Objavu Resulullahu i direktmnim putem, bez posredstva meleka ili zastora izmeu njih. To se desilo u noi Mirada. Sa prvom Objavom poinje i poslanstvo Muhammeda, Mustafe, sallallahu alejhi ve sellem, koje je trajalo dvadeset tri godine. Od toga trinaest godina je proveo u Mekki a deset u Medini. Muhammed, alejhisselam, je bio Ummij. To znai da nije itao, pisao niti bio poduavan. Rodio se i odrastao u Mekki. Unato tome, donio je mnoge informacije koje su se pojavljivale u Tevratu i Indilu ili znanja iz perioda Stare Grke i Rima. Kako bi irio Islam, este godine po hidri je poslao pisma Bizantijskom, Perzijskom i Abesinijskom vladaru, kao i drugim predvodnicima Arapa. Na njegove noge je dolo vie od osamdeset stranih izaslanika. Ovo se opisuje u Kur'anu rijeima: Ti prije nje nijednu knjigu nisi itao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; inae, posumnjali bi oni to lai govore. 42 U hadis-i erifu se kae: Ja sam ummij poslanik Muhammed... Poslije mene nema vie poslanika. 43 U Kur'anu se na drugom mjestu kae: On ne govori po hiru svome to je samo Objava koja mu se obznanjuje. 44 Prvi muslimani Prva koja je po dolasku Objave povjerovala Resulullahu jeste hazreti Hatida. Prihvatila je Islam bez imalo razmiljanja i tako poaena da bude prvi musliman. Resulullah je poduio hazreti Hatidu da uzme abdest kao to je njega poduio Dibril. Potom su klanjali dva rekata a Muhammed, alejhisselam, im je bio imam. Hazreti Hatida je potovala i izvravala svaku Resulullahovu naredbu i svaku njegovu rije na najljepi mogui nain. Tako je kod Uzvienog Allaha postigla visoke stepene. Kada bi Resulullah bio tuan i kada bi ga nevjernici ismijavali, ona bi ga utjeila. Rekla bi mu: Ja Resulallah! Nita se nemoj alostiti! Na kraju e naa vjera pobijediti a murici e biti uniteni. Tvoj narod e te slijediti. Zbog ovakvog zauzimanja i pomaganja Resulullahu, alejhisselam, jednog dana je doao melek Dibril i rekao mu: Ja Resulallah! Prenesi Hatidi selam od Uzvienog Gospodara. Resulullah je obradova time i ree joj: Hatida! Upravo ti Dibril prenosi selam od Tvoga Gospodara!45 Resulullah je jedne prilike rekao: Allah mi je naredio da obradujem Hatidu sa kuom u Dennetu od bisera. Tamo nee biti bolesti, tuge niti glavobolje! Poslije hazreti Hatide, prvi odrasli musliman je bio Resulullahov bliski prijatelj hazreti Ebu Bekr. Hazreti Ebu Bekr je dvadeset godina prije toga usnio san: Sa neba se spustio pun Mjesec na Kabu i razdijelio se na mnogo zraka. Svaka od tih zraka otila je u neku od Mekanskih kua a zatim su se ponovo vratile i u jednom komadu zaputile ka nebu. Hazreti Ebu Bekr koji je to gledao, odmah je zatvorio kuna vrata, kao da je htio da mu ta svjetlost ostane u kui. Hazreti Ebu Bekr se probudi i uzbuen otra do nekog idovskog uenjaka da ga pita za znaenje tog sna. On mu ree: To je jedan od sloenih snova pa se ne moe protumaiti! No, taj san i dalje nastavi okupirati Ebu Bekrovo razmiljanje. Odgovor idova ga nije
42 43

el-Ankebt 29/48. Hejsem, Medmauz-Zevid, I, 205. 44 en-Nedm 53/3-4. 45 Hkim, el-Mustedrek, III, 206; bn Him, es-Sre, I, 241; Suhejli, er-Ravzul-Unf, II, 416.

zadovoljio. Kada je jednom prilikom iao na neko trgovako putovanje, put ga odvede do svetenika Behire. Zamoli ga za miljenje vezano za taj njegov san a on ga upita: Odakle si? Hazreti Ebu Bekr mu odgovori da pripada Kureju. Tada mu Behira ree: Tamo e se pojaviti jedan poslanik, i svjetlo upute e obasjati svaki kutak Mekke. Ti e za vrijeme svoga ivota biti njegov pomonik a poslije njegove smrti i njegov halifa. Hazreti Ebu Bekra je ovaj odgovor zapanjio. O ovom tumaenju nije nikome nita govorio sve dok se nije pojavio Muhammed, alejhisselam, kao poslanik. Kada je Muhammed, alejhisselam, saoptio da je poslanik, Ebu Bekr mu je odmah potrao; Poslanici imaju dokaze poslanstva. Koji je tvoj dokaz? Resulullah mu odgovori: Ja sam Allahov poslanik. Poslan sam tebi kao i svim drugim Ademovim sinovima. Zato prihvati iman, kako bi postigao Allahovo zadovoljstvo i spasio se dehennemske vatre. Hazreti Ebu Bekr ga upita: Koji dokaz ima za to to govori? Dokaz je pria starca koju si uo u Jemenu! Hazreti Ebu Bekr mu ree: Ja sam u Jemenu vidio mnogo mladia i staraca. Resulullah mu odgovori: To je starac koji ti je povjerio dvanaest bejtova i poslano ih meni!, a nakon toga mu je izrecitirao tih dvanaest bejtova. Kada ga je Ebu Bekr upitao; Ko te je obavijetio o ovome?, on mu ree: Obavijestio me je melek koji je dolazio ranijim Poslanicima. im je to uo zatrai od Resulullaha ruku da je uzme i izgovori: Ehedu en la ilahe ilallah ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu, te tako primi Islam. 46 Vratio se kui kao musliman, sa radou koju je osjeao po prvi put u svome ivotu. U jednom hadisu se kae: Kome god sam prenosio iman, namrtio bi lice i gledao me sa oprezom. Jedino Ebu Bekr nije nimalo oklijevao kada je prihvatio Islam. Dok je Resulullah jednog dana klanjao namaz zajedno sa hazreti Hatidom, vidio ih je hazreti Alija. Tada je imao deset ili dvanaest godina. Poslije namaza ih je upitao ta je to. Resul-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, mu ree: Ovo je vjera Uzvienog Allaha. Pozivam te u tu vjeru. Allah je jedan i nema druga. Pozivam te da vjeruje u jednog Allaha koji nema sudruga niti ravnoga sebi... Hazreti Alija mu ree: Prvo u da se posavjetujem sa svojim ocem! Resulullah mu ree: Ako ne prihvati Islam, nemoj nikome otkrivati ovu tajnu. Hazreti Alija mu doe sljedee jutro i ree: Ja Resulallah! Podui me Islamu! i tako postade musliman. Hazreti Alija je trei po redu koji je prihvatio Islam. Portvovanost i odanost koju je on pokazao prema Resulullahu bolja je od svakog drugog govora o njemu. 47 Zejd bin Harise je bio jedan od onih koji su prvi primili Islam. etvrti je musliman poslije hazreti Hatide, hazreti Ebu Bekra i hazreti Alije a prvi je musliman meu osloboenim robovima. Zajedno sa njim na Islam je prela i njegova supruga Ummu Ejmen. 48 im je hazreti Ebu Bekr prihvatio Islam, odmah je otiao do svojih dragih prijatelja. I njih je ubijedio da prihvate Islam. Prvi meu njima su Osman bin Affan, Talha bin Ubejdullah, Zubejr bin Avvam, Abdurrahman bin Avf i Sa'd bin Ebi Vekkas. Ova grupa muslimana, koji su Islam primili poslije hazreti Hatide, nazivaju se Sabikun-i Islam ili prvi muslimani. Hazreti Osman ovako pripovijeda svoj prelazak na Islam: Ja sam imao jednu tetku koja je bila proricateljica sudbine. Jednog dana, kada sam je posjetio ree mi: Bit e ti suena jedna ena. No ni ona prije tebe nee znati za mukarca niti e ti prije nje znati za enu. Ona je lijepog izgleda, estita i trebala bi biti ker nekog poslanika. Ja sam ostao zauen tetkinim rijeima. Doao je Poslanik i stigla mu je Objava sa neba, ree ona. Draga tetko!', rekoh. Takvu tajnu jo niko nije uo u gradu. Pojasni mi to! Muhammedu bin Abdullahu je dato poslanstvo. Pozivae ljude u vjeru. Za kratko vrijeme e se njegovom vjerom obasjati zemaljska kugla a neprijatelji e mu biti poraeni.
46 47

bn shk, es-Sre, s, 120-121; bn Him, es-Sre, I, 249-250. bn shk, es-Sre, s, 118; bn Him, es-Sre, I, 245-247. 48 bn Him, es-Sre, I, 247-248.

Ove tetkine rijei su na mene ostavile dubok trag pa me je obuzela briga. Bio sam jako dobar prijatelj sa hazreti Ebu Bekrom. Bili smo nerazdvojni. Odmah sam se sljedei dan zaputio ka Ebu Bekru da bih o tome porazgovarao sa njim. Kada sam mu ispriao ta mi je tetka rekla, ree mi: Ti si pametan ovjek Osmane! Kako nekoliko kamenia koji nita ne vide niti utiu na bilo ta mogu zasluivati da budu oboavani. Ja mu odgovorih da je u pravu i da moja tetka govori istinu. Nakon to je hazreti Ebu Bekr govorio hazreti Osmanu o Islamu, poslao ga je Muhammedu, alejhisselam, koji je Resulussekalejn, to jeste poslanik i ljudima i dinima. Resulullah je hazreti Osmanu rekao sljedee: Uzvieni Allah te poziva u Dennet, o Osmane! Ti prihvati Njegov poziv. Ja sam poslan kao uputa svim ljudima! Hazreti Osman bi zadivljen Resulullahovim rijeima, njegovom ljubaznou i odnosom, te ushieno ree: Ehedu en la ilahe ilallah ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu i postade musliman. Resulullah je prve tri godine ljude u Islam pozivao u tajnosti. Ljudi su Islam prihvatali polahko, po jedan ili po dvojica. U tom vremenu je Islam prihvatilo tek tridesetak ljudi. Oni su inili ibadet u svojim kuama i napamet uili ajete koji su objavljivani Muhammedu, alejhisselam. Poziv blioj rodbini Resulullah je poeo sa pozivanjem u Islam sa objavom sure Muddessir. Ovo pozivanje je vrio tajno a nakon nekog vremena je objavljen ajet: I opominji rodbinu svoju najbliu!49 Objavom ovoga ajeta, Resulullah posla hazreti Aliju da pozove njegovu rodbinu i sviju ih okupi u Ebu Talibovoj kui. Ispred sebe je stavio tanjir hrane koji je bio dovoljan samo za jednju osobu i jednu posudu mlijeka. Nakon to je sam poeo jesti sa Bismillom, pozva i okupljenu rodbinu da se i oni poaste. Bilo ih je eterdeset. Postavljena hrana bi dovoljna svima pa im i pretee. Prisutni su nad ovom mudizom ostali u udu. Resulullah se poslije jela pripremao da ih pozove u Islam kada rije uze njegov amida Ebu Leheb: Mi jo nismo vidjeli aroliju kao to je ova danas. Roak vas je zaarao nekom arolijom. O sine moga brata! Ja jo nisam sreo nekoga ko donosi toliko zla poput tebe. Resulullah mu ree: Ti si mi uinio zlo koje mi ne mogu uiniti ni pleme Kurej niti sva arapska plemena zajedno. Svi se razioe a da niko od njih nije prihvatio Islam. Kratko nakon toga on ponovo pozva svoju rodbinu. Ponovo je zaduio hazreti Aliju da ih okupi. Kao i prvi put pred njih je postavljeno jelo. Nakon to su jeli Resulullah im se obrati: Zahvala pripada jedino Allahu! Jedino od Njega traim pomo. Njega vjerujem i u Njega se uzdam. Prenosim vam da bez sumnje nema drugog Boga osim Allaha. On je jedan i nema druga niti ravnoga Sebi. Nipoto vas ne laem ve vam prenosim istinu. Pozivam vas u vjeru u Allaha Koji nema druga. Ja sam poslanik koga je On poslao vama i cijelome ovjeanstvu. Tako mi Allaha, svi ete pomrijeti kao to to inite kada zaspite i svi ete biti ponovno oivljeni kao to to inite kada se probudite iz sna. Polagat ete raune za sve to ste radili. Za dobra djela ete biti nagraeni a za zla kanjeni. To znai da ete vjeno ostati u Dennetu ili ete vjeno biti u Dehennemu. Vi ste prvi ljudi za koje se bojim ahiretske kazne! Nakon to je Ebu Talib sasluao ove rijei ree: Moj dragi bratiu! Ne znam da postoji neto bolje od pomaganja tebi. Prihvatili smo tvoje savjete a tvoje rijei od srca pozdravljamo. Ovdje su okupljena djeca tvoga djeda Abdulmuttaliba. Sigurno i ja spadam meu njih i elim da ti udovoljim prije svih drugih. Obeavam ti da u se zauzeti za tebe i neu posustati niti jednog trena u tome da bude

49

e-uara 26/214.

siguran i zatien. Ti nastavi sa onim to ti je nareeno. Ipak, znaj da mi moj nefs ne dozvoljava da promijenim svoju staru vjeru. Osim Ebu Dehla, ostala prisutna rodbina na lijep nain govorie sa Resulullahom. Ebu Dehel mu ovaj put poe prijetiti: O Abdulmuttalibovi sinovi! Sprijeite ga vi prije nego ga sprijei neko drugi. Ako prihvatite ono to je on danas rekao, biete posramljeni. Ako ga budete titili, svi ete biti ubijeni!... Nasuprot Ebu Leheba, Resulullahova tetka ree: Brate moj! Zar ti prilii ostaviti svoga bratia i njegovu vjeru bez pomoi? Tako mi Allaha, nai uenjaci tvrde da e iz Abdulmuttalibovog potomstva doi poslanik. Ovo je taj poslanik! Na ove rijei Ebu Leheb nastavi sa uvredama na Resulullahov raun. Ebu Talib se naljuti na njega te mu ree: Straljive! Tako mi Allaha, dok smo mi ivi, titit emo ga! Potom se okrenu Muhammedu, alejhisselam: Reci nam kada bude htio da pozove ljude svome Gospodaru, da se naoruamo i izaemo zajedno sa tobom. Rije ponovo uze Resul-i ekrem: O Abdulmuttalibovi sinovi! Tako mi Allaha, niko od Arapa nije donio nita bolje niti na ovome svijetu niti na Ahiretu od onoga sa im sam ja vama doao (ove vjere). Pozivam vas da izgovorite dvije rijei koje su lahke na jeziku a teke na mizanu na Sudnjem danu. To je da posvjedoite da nema drugog Boga osim Allaha i da sam ja Njegov rob i Njegov poslanik. Uzvieni Allah mi je naredio da vam uputim ovaj poziv. Pa ko e od vas prihvatiti ovaj moj poziv i biti mi pomonik na tome putu? Svi su oborili glave i nisu progovarali ni rijei. Resulullah, alejhisselam, je ove rijei ponovio tri puta. Kad god bi to Poslanik rekao, hazreti Alija bi ustajao na noge. Kada je ponovio trei put, hazret Alija mu ree: Ja Resulallah! Bez obzira to sam najmlai meu njima, ja u ti pomoi. Na to je Poslanik, alejhisselam, uzeo hazreti Aliju za ruku a ostali su se razili, udei se. Allahov miljenik, Muhammed, alejhisselam, bio je jako tuan zbog ovakvog odnosa njegove rodbine. No, nastavio ih je pozivati u Istinsku vjeru bez posustajanja, kako bi ih spasio od dehennemske vatre. etvrte godine od prisege, objavljen je 94. ajet sure Hidr: Ti javno ispovijedaj ono to ti se nareuje i mnogoboaca se okani! Resulullah je tada Mekkelije poeo javno pozivati u Islam. Jednog dana pope se na breuljak Safa i ree: O Kurejije! Okupite se i posluajte ta vam imam rei! Kada se oni okupie nastavi: O narode moj! Jeste li ikada od mene uli da laem? Svi uglas odgovorie: Nismo! Uzvieni Allah mi je podario poslanstvo i poslao me je vama kao poslanika. Nakon toga proui im 158. ajet sure A'raf: Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog Boga osim Njega, On ivot i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da ita i pie, koji vjeruje u Allaha i rijei Njegove; njega slijedite da biste na pravom putu bili! Meu prisutnima bi i njegov amida Ebu Leheb. On tada pobijesni i ree: Moj brati je skrenuo s pameti. Ne sluajte onoga koji se ne klanja naim kipovima i ne slijedi nau vjeru! Svi se razioe a da pri tome niko od njih ne primi Islam. Okrenuli su glave od Resulullaha iako su znali da on uvijek govori istinu i da je najljepeg odgoja, te su mu se usprotivili. Resulullah se jo jednom pope na breuljak Safa, nakon Allahove naredbe: Objasni im ono to ti je nareeno (naredbe i zabrane)50 i jakim glasom povika: O ljudi! Okupite se! Imam veoma vanu vijest da vam saoptim! Prisutni se brzo okupie. Poee da sa zebnjom isekuju ta e im rei. Oni koji nisu doli poslali su svoje izaslanike da vide zato se ljudi okupljaju. Neko od prisutnih ree: O Muhammedu-l Emin! Zato si nas ovdje pozvao? ta ima da nam saopti? On ree: O Kurejije! Ja sam u odnosu na vas poput onoga koji ugleda neprijatelja pa tri svojoj porodici da im to saopti i uzvikuje; Ja sabahah! (Opkoljeni smo od strane neprijatelja, dolo je vrijeme da odmah moramo krenuti u borbu!), plaei se, pri tome, vie za sigurnost svoje porodice nego za sebe. O Kurejije! Da li biste mi
50

Buhr, Tefsr, 4; Tirmiz, Tefsrul-Kuran, 91.

povjerovali kada bih vam rekao da iza ove planine stoji vojska koja je krenula da vas napadne? Odgovorie mu: Da, vjerovali bismo ti! Ti si uvijek govorio samo istinu. Nikada te nismo zatekli u lai!... Nakon toga Resulullah pobroja imena svih prisutnih plemena govorei: O sinovi Haimovi! O sinovi Abdu-l Menafovi! O sinovi Abdulmuttalibovi!... Ja sam doao da vas obavijestim o estokoj kazni koja e vas sigurno snai. Uzvieni Allah mi je naredio da najbliu rodbinu opomenem ahiretskom kaznom. Pozivam vas da prihvatite iman izgovarajui La ilahe illahu vahdehu la erike leh (Allah je jedan, nema Boga osim njega). I ja sam Njegov rob i poslanik. Ako u to povjerujete, ui ete u Dennet. Dok ne izgovorite La ilahe illallah, niti vam mogu pomoi na ovome svijetu, niti od mene moete imeti kakve koristi na Ahiretu. Meu prisutnima ponovo bijae i Ebu Leheb koji ree: Zar si nas zbog toga okupio? i baci jedan kamen prema Resulullahu. Ostali nisu reagovali poput njega. Nakon kratkog meusobnog razgovora se razioe.51 Kada bi mi u desnu ruku dali Sunce... Poslije ovog poziva Resulullah je o Islamu govorio svakome koga bi sreo. Saoptavao im je da se istinski spas moe postii ukoliko se suprostavi nefsu (prohtjevima), udalji od nasilja, nepravde i svake druge vrste zla i povjeruje u Uzvienog Allaha. Oni koji su se pokoravali svojim prohtjevima, gazili slabije i pretjerivali u oholosti, redom su mu se suprotstavili. Uvidjeli su da e svim tim njihovim porocima doi kraj, te su zanijekali Resulullahove, alejhisselam, rijei. Postali su neprijatelji i njemu i vjernicima. Murici su ih isprva ismijavali a potom su odluili pojaati pritisak i muenja. eljeli su natjerati mu'mine da odustanu i da ugase svjetlo Islama. Na njihovom elu su bili; Ebu Dehl, Utbe, ejbe, Ebu Leheb, Ukbe bin Ebi Mu'ajt, As bin Vail, Esved bin Muttalib, Esved bin Abdi Jagves, Velid bin Mugire... Jednog dana Ebu Talibu dooe Utbe, ejbe i Ebu Dehl, te mu rekoe: Ti si na velikan. Uvijek smo te potovali i priznavali. Sada je tvoj brati osnovao novu vjeru. Vrijea nae kipove i optuuje nas da smo kafiri. Posavjetuj ga. Odgovori ga od toga. Ako ne odustane, mi znamo kako da ga odgovorimo. Ebu Talib ih je smirio i o tome nije govorio Resulullahu, kako ga ne bi alostio. Murici se, nakon nekog vremena, ponovo okupie i dooe Ebu Talibu; Ve smo ti doli i saoptili ti stanje. Nisi nas posluao. On nastavlja sa runim govorom o naim kipovima. Vie nemamo strpljenja. Sa obojicom vas emo se boriti do posljednje kapi krvi. Ili e on nestati iz Mekke, ili mi. Ebu Talib ih je pokuao smiriti ali oni ne odustae. Ebu Talib nije elio da povrijedi Resulullaha, ali isto tako nije elio ni da meu njegovim narodom izbiju sukobi. Otiao je Poslanku, alejhisselam, i rekao mu: Muhammede! Sav narod se okupio u neprijateljstvu prema tebi i doli su mi da se ale na tebe. Meurodbinski sukobi nisu dobri. Oni ele da za njih ne tvrdi da su kafiri i da ih ne optuuje da su na krivome putu. Na to Habib-i ekrem ree: Amida moj! Znaj da, kada bi mi u desnu ruku stavili Sunce a u lijevu Mjesec (ta god da mi obeaju) ja nikada neu odustati od ove vjere i od njenog irenja i objavljivanja. Ili e Uzvieni Allah ovu vjeru proiriti na cijeli dunjaluk, pa u tako ispuniti svoju misiju, ili u na tome putu dati svoj ivot! Tada je ustao na noge a mubarek oi su mu bile pune suza. Ebu Talib uvidi da je rastuio Resulullaha, pa se pokaja zbog svojih rijei te ga zagrli i ree: Bratiu moj! Nastavi na svome putu i radi ta eli. Dok sam ja iv, titit u te. 52 Kada je deset vodeih murika shvatilo da Resulullaha Ebu Talib uzima pod svoju zatitu, uzee uza se i Umaru bin Velida i ponovo odoe do Ebu Taliba sa sljedeim
51 52

bn shk, es-Sre, s, 188-191; bn Sad, et-Tabakt, I, 133; bn Kesr, el-Bidje, III, 38-41. bn shk, es-Sre, s, 135.

prijedlogom: O Ebu Talibe! Ti zna da je Umare najljepi, najjai i najutiviji mladi u Mekki! On je ujedno i dobar pjesnik. Uzmi ga sebi, neka ti pomae u tvojim poslovima, a daj nam Muhammeda da ga ubijemo. Dajemo ti ovjeka za ovjeka. ta jo moe poeljeti! Ove rijei razbijesnie Ebu Taliba pa im ree: Prvo mi dajte svoje sinove da ih poubijam pa u onda ja vama dati svoga bratia. Oni shvatie ta im se govori i prigovorie: Ali naa djeca ne govore ono to govori Muhammed... Ebu Talib im ponovo ree: Kunem vam se da je moj brati bolji od sve vae djece. Vi traite da ja hranim vau djecu a da vam dam svoju duu da ga ubijete! ak ni deva ne voli i ne poeli nikoga osim svog mladuneta. To to priate je daleko od pameti. Sada ste prelili au. Ko god je neprijatelj mome Muhammedu, neprijatelj je i meni. Neka to znate, pa inite to god moete.53 Murici su nezadovoljni ustali i napustili kuu. Ebu Talib je odmah okupio Haimove i Abdulmuttalibove sinove, objasnio im u kakvoj se situaciji nalaze te ih ubijedio da pomognu Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Odluili su da slome ruke koje se dignu da povrijede Muhammeda, alejhisselam. Saglasili su se da, u vezi ovoga, budu jedinstveni protiv murika. Jedino Ebu Leheb nije pristao na to. Ebu Talib im ree: O junaci! Sutra svi zadijte maeve za pas i poite sa mnom. Sljedeeg dana Ebu Talib ode do Resulullahove kue i svi zajedno odoe do harem-i erifa. Tu stadoe naspram murika, a Ebu Talib im se obrati rijeima: O Kurejije! uo sam da ste odluili da ubijete moga bratia. Znate li da ovi mladii iza mene imaju maeve i da sa nestrpljenjem ekaju moj znak da krenu na vas? Kunem se da, ako ubijete Muhammeda, niko od vas nee ostati iv!... Potom poe recitovati stihove koji hvale Muhammeda, alejhisselam. Prisutni murici, sa Ebu Dehlom na elu, se razioe. Muke, patnja i nasilje Glaveine murika su sada vrijeale Resulullaha, kada bi ga zatekli samoga, pa ak i fiziki nasrtali na njega. Nisu ni ashabe tedili patnji. Jednog dana voe Kurejija su sjedile kod Kabe. Poeli su priati o Resul-i ekremu pa rekoe: Nismo trpili nikoga kao to trpimo njega. Govori nam da smo bezbonici, ocrnjuje nae bogove i runo govori o naoj vjeri, razjedinjuje nas a mi ga i dalje trpimo. U tim trenucima Habib-i ekrem doe da posjeti Kabu. Poljubi Haderu-l esved i poe tavaf oko Kabe. Kada je prolazio pored njih, murici ga izvrijeae na razne naine. Resulullaha je to pogaalo ali im nije uzvraao ve je nastavio sa tavafom. Kada je trei put prolazio pored njih ree: O Kurejije! Sluajte me. Kunem se Allahom u ijoj je ruci moja dua, da sam obavijeten da e vas snai propast... Murici se zaledie i ne znadoe ta da rade. Niko nije progovarao ni rijei osim Ebu Dehla, koji prie Resulullahu i ree: O Ebu-l Kasime! Ti nisi stranac. Nemoj se obazirati na nae postupke ve nastavi sa svojim ibadetom. Ti nisi tolika neznalica da slijedi nas. Na te rijei Muhammed, alejhisselam, ode s tog mjesta. Sljedeeg dana murici se okupie na istom mjestu i ponovo poee vrijeati Resulullaha. U tom trenutku doe Resul-i ekrem. Murici odmah napadoe na njega a najbezobzirniji meu njima bi Ukbe bin Mu'ajt, koji Resulullaha uhvati za jaku i toliko je stegnu da Poslanik vie nije mogao uzeti zraka. Tada tuda proe Ebu Bekr koji im ree: Zar ete ubiti nekoga ko govori: Moj Bog je Allah. Donio vam je ajete od Gospodara svih svjetova... te stade izmeu njih. Murici tada ostavie Poslanika a napadoe na Ebu Bekra. Utbe bin Rebia ga izudara obuom po licu tako da sav bijae u krvi. Bijae u neprepoznatljivom stanju. Da pripadnici plemena Tejjim nisu uskoili da ih rastave, usmrtio bi ga. Prisutni sugraanji iz Ebu Bekrovog plemena, stavie ga u jedan araf i odnesoe ga kui. Potom se vratie do Kabe i rekoe: Ako Ebu Bekr umre, kunemo se da emo ubiti Utbu. Nakon toga se ponovo vratie Ebu Bekru.
53

bn Sad, et-Tabakt, I, 134-135.

Hazreti Ebu Bekr nije mogao doi sebi dugo vremena. Njegov otac i Beni Tejmije su se dugo trudili da ga osvijeste. Probudio se tek pred veer. im je otvorio oi ree: Gdje je Resulullah? Napali su i njega i vrijeali ga! Njegovoj majci Ummu-l Hajr rekoe: Pitaj ga hoe li neto da jede ili pije? Ebu Bekr niti je ta htio jesti niti piti. Kada se prisutni razioe, majka ga upita ta e da pojede i popije. On otvori svoje mubarek oi i ree: Gdje je Resulullah? ta radi? Majka mu odgovori: Kunem se Allahom da ne znam nita o tvome prijatelju. Ebu Bekr joj ree: Otii do Hattabove keri Ummu Demil i pitaj je za Resulullaha! Ummu Demil je bila hazreti Omerova sestra i ve je bila primila Islam. Ummu-l hajr ode do nje i upita je: Moj sin Ebu Bekr pita za Muhammeda, alejhisselam! U kakvom je stanju? Ummi Demil: Ja ne znam nita ni o Muhammedu, alejhisselam, niti o Ebu Bekru. Hajmo zajedno za ih potraimo! Krenue zajedno i stigoe do Ebu Bekra. Kada je Ummu Demil vidjela Ebu Bekra u tako tekom stanju, ne uspjede se suzdrati te zaplaka: Narod koji ti je to uradio je sigurno obijestan. Molim Allaha da im vrati za ono to su radili. Hazreti Ebu Bekr upita Ummi Demil ta radi Resulullah i kako je. Ona ga upozori da je tu njegova majka i da e uti ono to ona kae. Na to joj hazreti Ebu Bekr ree: Od nje nee imati nikakvu tetu i nee odati tvoju tajnu. Tada Ummi Demil ree: iv je i dobro je. Kada je Ebu Bekr upita gdje se sada nalazi ona ree; U kui Erkama. Tako mi Allaha, niti u ta jesti niti piti dok ne vidim Resulullaha, ree hazreti Ebu Bekr. Majka ga tada utjei: Saekaj dok svi ne utonu u san. Kada su ostali pospali, Ebu Bekr se polahko izvue iz postelje i naslanjajui se na majku i na Ummi Demil doe do Resulullaha. Zagrli ga i poljubi. Zagrli i ostalu brau muslimane. Resulullaha duboko rastui kada vidje Ebu Bekra u takvom stanju. Hazreti Ebu Bekr mu ree: Neka su ti moji roditelji kurban, ja Resulallah! Nita mi nije ao osim to me je onaj grubijan izudarao tako da mi je lice neprepoznatljivo. Pored mene je moja majka Selma. Molim te da za nju uini dovu. Moda je Uzvieni Allah, tvojim hurmetom, spasi dehennemske vatre. Na to je Resulullah uinio dovu Uzvienom Allahu da uputi Selmu. Njegova dova je primljena tako da je i Ummu-l hajr prihvatila Islam i bila poaena da bude jedna od prvih muslimanki. Resulullahova, alejhisselam, kua je bila izmeu kua dvojice obijesnih murika, Ebu Leheba i Ukbe bin Mu'ajta. Oni su se trudili da iskoriste svaku priliku da napakoste Poslaniku, alejhisselam. ak bi po noi unutrice ivotinjskih leeva ostavljali pred Resulullahovim kunim pragom. Njegov amida Ebu Leheb se nije zadovoljavao time ve bi iz kue njegova susjeda Adija bacao kamenje na njega. Ni njegova ena Ummu Demil nije bila nita bolja od njega pa bi bacala trnje na put kud bi Resulullah prolazio, kako bi nagazio na njega svojim mubarek nogama. Jednog dana, kada je Ebu Dehl donio izmet pred Poslanikova vrata, ugledao ga je hazreti Hamza. Potrao je i istresao na glavu Ebu Leheba svu prljavtinu koju je donio. Zbog uznemiravanja koje su prireivali Poslaniku, alejhisselam, o Ebu Lehebu i njegovoj eni je objavljena sura Leheb: Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!... Kada je Ummi Demil ula da je objavljena sura o njima ode da potrai Resulullaha, alejhisselam. Rekoe joj da je kod Kabe, pa uze u ruku veliki kamen i zaputi se tamo. Resulullah je u tim trenucima bio u drutvu Ebu Bekra. On ugleda kamen u njenoj ruci pa ree: Ja Resulallah! Dolazi Ummi Demil. Ona je izuzetno zla ena i bojim se da ti ne naudi. Kada bi se ti htio pomjeriti negdje u prikrajak, da ti ne naudi! Resulullah mu odgovori: Ona mene ne vidi! Ummi Demil stade pred Ebu Bekra i ree mu: Brzo mi reci gdje ti je prijatelj! ula sam da je ocrnio mene i moga mua. Ako je on pjesnik i ja i moj mu smo pjesnici. Zato mu ja sada odgovaram. Mi mu se suprostavljamo, ne priznajemo njegovo poslanstvo i ne svia nam se njegova vjera. Kunem se, da ga vidim, gaala bih ga ovim kamenom u glavu... Hazreti Ebu Bekr joj ree: Moj prijatelj nije pjesnik i nije vas ocrnio. Tada Ummi Demil ode a hazreti Ebu Bekr se okrenu Resulullahu: Ja Resulallah! Zar te nije

vidjela? Nije me vidjela. Allah je njene oi uinio takvim da me vie ne moe vidjeti, ree Muhammed, alejhisselam. 54 Resulullahove dvije keri su bile zaruene za dvojicu sinova Ebu Leheba; hazreti Ummi Kulsum za Utejbu, a hazreti Rukajja za drugog sina Utbu. Kada je objavljena sura Leheb, dehennemlija Ebu Leheb, kao i ostali prvaci Mekke rekoe Utbi i Utejbi: Vi ste uzeli njegove keri pa ste ga time rasteretili. Razvedite se od njih pa neka mu bude jo tee. Zauzvrat recite koju ker Kurejija elite. Oni na to pristadoe i razvedoe se od njih. Utejbe je otiao i dalje, pa se pojavio pred Resulullahom, alejhisselam, i rekao mu: O Muhammede! Ja ne priznajem ni tebe ni tvoju vjeru. Putam tvoju ker. Od sada niti ti mene poznaje niti ja tebe! Nemoj mi dolaziti a neu ni ja dolaziti tebi! Potom napade na hazreti Poslanika i povue ga za jaku. Podera mu koulju i izvrijea ga. Na to Muhammed, alejhisselam, uini dovu: Ja Rabbi! Poalji mu jednog od tvojih udovita! Kada Utejbe ispria Ebu Lehebu ta se desilo, Ebu Leheb ree: Bojim se da Muhammedova kletva ne stigne Utejbu. Nakon nekoliko dana Ebu Leheb posla sina Utejbu na put za am. Karavana zastade u mjestu zvanom Zerka kako bi tu zanoila a jedan lav se odmah poe vrzmati oko njih. im je to Utejbe vidio ree: Teko meni! Kunem se da je Muhammedova kletva primljena! Ovaj lav e me ivog pojesti. On je moj ubica bez obzira to je sada u Mekki! Lav se malo zatim izgubi. Utejbu ostali putnici stavie da spava na visokom mjestu radi sigurnosti. Lav ponovo doe po noi. Pomirisa sve lanove karavane i doe do Utejbe. Odmah skoi na njega i raspori mu stomak. Uhvati ga za glavu svojim otrim zubima i skona njegov ivot na straan nain. Dok je izdisao,Utejbe ree: Zar vam nisam rekao da Muhammed uvijek govori istinu? Tako umrije vritei i zapomagajui. Kada Ebu Leheb u kako mu je sin skonao, ree: Zar vam nisam rekao da se plaim Muhammedove dove za njega, te poe plakati.55 Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je nastavio pozivati ljude ka vjenoj srei i vjerovanju u Allahovu jednou i trudio se da ih izbavi iz dehennemske vatre. Murici su nastavljali sa oboavanjem kipova govorei: Ovo je vjera naih oeva! Poslanik, alejhisselam, ih je pozivao na astan ivot i postizanje najveih stepena koje ovjek moe dosei, no oni su i dalje ustrajavali u svome inatu. Ebu Leheb je bio na elu tlaitelja i mrzitelja muslimana. Stalno je pratio Resulullaha te odgovorao ljude od njegovog poziva i pokuavao da unese sumnju i smutnju meu njih. Resul-i ekrem je na mjestima gdje su se ljudi okupljali govorio: O ljudi! Izgovorite La ilahe illallah i budite spaeni!, a on bi odmah iao za njim i govorio: O ljudi! Ovo je moj brati. Nipoto ga ne sluajte i drite se dalje od njega! Muhammed, alejhisselam, je jednoga dana obavljao namaz kod Kabe-i erifa kada mu doe grupa od sedam murika; Ebu Dehl, ejbe ibn Rebia, Utbe bin Rebia, Ukbe bin Ebi Mu'ajt i drugi, koji sjedoe na mjesto blizu Resulullaha. Ebu Dehl u blizini ugleda unutricu deve koja je rtvovana dan ranije pa upita prisutne: Ko e od vas uzeti ovu unutricu i staviti je izmeu Muhammedovih ramena kada on bude na seddi? Najgori meu njima, najnepravedniji i najpokvareniji, Ukbe bin Ebi Mu'ajt, ree: Ja u to uraditi. Ustade i svu prljavtinu iz unutrice deve stavi na Resulullahova ramena, dok je on bio na seddi. Murici se nad tim prizorom poee glasno smijati. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, produi sa seddo, drei i dalje svoju glavu na seddi. To vidje ashab Abdullah bin Mes'ud koji sluaj prenosi sljedeim rijeima: Kada sam vidio Resulullaha u takvom stanju, krv mi je udarila u glavu. No, nisam imao pleme koje bi me moglo zatititi od murika. Bio sam slabaan, bez igdje ikoga. U tim trenucima nisam smogao snage ak ni da govorim. Stajao sam na nogama i ekao, posmatrajui Resulullaha, gotovo uplakan. Da sam samo u tim trenucima imao nekoga ko bi me mogao zatititi od murika, pa da to skinem sa Resulullahovih ramena. Dok sam ja tako ekao, obavijestili su o tome njegovu kerku hazreti Fatimu. Fatima je tada bila jo mala
54 55

bn Askir, Tarihu Dimak, LXVII, 173; Hejsem, Medmauz-Zevid, VII, 53. bn Askir, Tarihu Dimak, XXXVIII, 301.

ali odmah dotra i skide tu prljavtinu sa njegovih ramena. Kada je Resulullah zavrio sa namazom, proui tri puta sljedeu dovu, kao da se nita nije desilo: Allahu moj! Ovu grupu Kurejija ostavljam Tebi! Allahu! Ebu Dehla Amra bin Hiama ostavljam Tevbi! Allahu! Ukbe bin Rebiu ostavljam Tebi! Allahu! ujbe bin Rebiu ostavljam tebi! Allahu! Ukbe bin Mu'ajta ostavljam Tebi! Allahu! Umejje bin Halefa ostavljam Tebi! Allahu! Velida bin Utbu ostavljam Tebi! Allahu! Umare bin Velida ostavljam Tebi! Kada su murici uli ovu kletvu, prestali su se smijati i obuzeo ih je strah. Vjerovali su da se dova koja je upuena kod Bejtullaha prima. Resulullah, alejhisselam, se okrenu Ebu Dehlu: Tako mi Allaha, ili e se okaniti ovoga ili e te zadesiti strana nesrea! Svaki od ovih koje je Poslanik, alejhisselam, pobrojao su pobijeni u bici na Bedru i njihova vruinom usmrdjela tijela su baena u jedan jarak. Jednog dana Ebu Dehl ree muricima koji su bili okupljeni oko Bejtullaha: O Kurejije! I sami vidite da Muhammed ne odustaje od poniavanja naih kipova i ugonjenja nas i nae vjere u la. Kunem se pred vama da u sutra donijeti ogroman kamen i kada ovdje na seddi bude obavljao namaz, baciti ga njemu na glavu. Nakon toga, ako elite, zatitite me od Abdulmuttaliba, a ako ne elite, nemojte! Nakon to ga ubijem, neka sa mene njegova rodbina ini ta poeli...! Prisutni murici rekoe: Kunemo se da emo te tititi i da te nikome neemo prepustiti. Tvoje je samo da ga ubije! Ujutro je Ebu Dehl doao do Kabe sa ogromnim kamenom u ruci. Sjede kod murika i poe ekati. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kao i uvijek, doe i poe obavljati namaz. Ebu Dehl ponese kamen i poe prema Resul-i ekremu da mu naudi. Svi murici su uzbueno posmatrali ta e se desiti. Kada se Ebu Dehl pribliio Resulullahu, poeo je da drhti. Kamen mu ispade iz ruku i pretvori se u prah. On se prestrai i vrati odakle je i doao. Murici izbezumljeni prioe Ebu Dehlu i upitae ga: O Amre bin Hiam! ta se desilo? On im odgovori: Kada sam podigao kamen da bacim na njega, preda mnom se pojavi ogromna deva. Kunem se da u ivotu nisam vidio tako veliku devu, da ima tako otre zube i da je tako razuzdana. Da sam se jo malo pribliio sigurno bi me ubila! Ebu Dehl ponovo jednog dana okupi murike i upita ih: Da li Abdullahov jetim ovdje obavlja namaz i sputa elo na seddu?, -Da, rekoe oni. Ebu Dehl, koji je i oekivao ovakav odgovor, ree: Ako ga samo vidim, zgazit u mu glavu nogama! Resulullah jednoga dana stade na namaz kod Kabe, kada dooe Ebu Dehl i njegovi prijatelji. On odmah krenu prema Resulullahu. Poto mu prie jako blizu, poe brisati znoj sa lica i brzo poe trati u suprotnom pravcu. Murici ga upitae ta mu je bilo a on ree: Izmeu nas se pojavila rupa ispunjena vatrom. Kad sam vidio da neto ide prema meni, uplaih se i poeh bjeati. Nekoliko murika, meu kojima Velid bin Mugire, Ebu Dehl, Amr bin Hiam, Esved bin Muttalib, Umejje bin Halef, Esved bin Abdijegas, As bin Vail i Haris bin Kajs, bi ismijavali Resulullaha, kad god bi ga vidjeli: I ovaj misli da je poslanik i da mu dolazi Dibril! Jednog dana kada su ga oni tako ismijavali i alostili, doe mu Dibril, alejhisselam, i donese mu nekoliko ajeta iz Kur'ani kerima: Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo ba ono emu su se rugali.56 - Mi emo te osloboditi onih koji se rugaju, koji pored Allah drugog boga uzimaju; i znae oni! Mi dobro znamo da ti je teko u dui zbog onoga to oni govore!57 Dok je Resul-i ekrem jednoga dana inio tavaf oko Kabe, doe mu Dibril-i Emin i ree: Meni je nareeno da se pobrinem za njih! Nedugo nakon toga pored njih proe Velid bin Mugire. Dibril, alejhisselam, ga upita: Kakav je ovaj to prolazi? Resulullah mu ree. On je jedan od najgorih Allahovih robova! Dibril, alejhisselam, pokaza prema Velidovoj nozi i ree: Njegov sluaj je rijeen. Malo potom proe As bin Vail. Kada i za njega upita i
56 57

el-Enam 6/10. el-Hidr 15/95-97.

dobi isti odgovor, pokaza prema njegovom stomaku i ree: I on je svoje dobio! Kada je proao Esved bin Muttalib pokaza na njegovo oko a Abdijegusu pokaza na njegovu glavu. Potom proe Haris bin Kajs, a Dibril pokaza i na njegovu glavu te ree: Ja Muhammed! Uzvieni Allah te je spasio njihova zla. Uskoro e svaki od njih zadesiti nedaa. As bin Vail je uskoro nagazio na trn. Koliko god da su ga lijeili, nita mu nije pomoglo da ozdravi. Napokon mu je noga natekla poput devinog vrata i umro je uzvikujui: Muhammedov Bog me je ubio! Esved bin Muttalib je oslijepio. Dibril, alejhisselam, je njegovom glavom udario u drvo i smrskao je. Dok je Esved bin Abdijegus bio na mjestu Badi Semum, tijelo mu je poplavilo. Kada je doao kui nisu ga prepoznali, te su ga otjerali. Umro je udarajui glavom o zid ispred kunog ulaza, zbog izbezumljenosti. Haris bin Kajs je pojeo slanu ribu kada mu je temperatura tijela u trenu skoila. Koliko god da je pio vode, to nije bilo dovoljno, pa je na kraju umro. Velidu bin Mugiri se u nogu zario komad eljeza. Umro je od krvarenja uzvikujui: Ubio me je Muhammedov Allah! Na taj nain je svaki od njih kanjen po zasluzi. Osim toga, ajetom je objavljeno da e murici vjeno boraviti u Dehennemu. Resul-i ekrem je jednog dana sreo Ebu-l Asa. Nakon to je Resulullah otiao, Hakem ga je ismijavao iza lea, poigravajui se licem i ustima. Resulullah je to svojom nadnaravnou vidio i zamolio Allaha da ostane takav. Istog trena, tijelo mu je obuzela drhtavica i ostao je u tom stanju do kraja ivota. Patnje ashab-i kirama Murici nisu ezijetili samo Resulullaha, alejhisselam. I njegovi plemeniti ashabi su maltretirani. Meu njima su posebno birali siromane, koji nisu imali zatite i muili ih na svirep nain. Jedan od njih je bio Bilal-i Habei. Hazreti Bilal je bio rob murika po imenu Umejje bin Halef a Islam je primio posredstvom hazreti Ebu Bekra. Umejje je od dvanaest robova koliko ih je posjedovao, najvie volio Bilala te ga je postavio za uvara hrama. Kada je hazreti Bilal postao musliman, poobarao je sve kipove koji su se nalazili u hramu. im je Umejje saznao za to, obuzeo ga je straan bijes. Odmah ga je pozvao sebi: Je li istina da si postao musliman i da pada na tle pred Muhammedovim Bogom? Hazreti Bilal mu odgovori: Da! Klanjam se Uzvienom Allahu! im je to Bilal izgovorio, Umejje je poeo sa muenjima. Zavezao bi ga za zemlju tano u podne, kada sunce najee grije, i na njegovo golo tijelo stavljao vrelo kamenje. Nakon to bi stavio nekolika kamena, rekao bi mu: Odustani od Islama!... Prihvati Lata i Uzza-a za svoje bogove! No, hazreti Bilal je hrabro izgovarao: Nema Boga osim Allaha! Nema Boga osim Allaha! Ta Bilalova ustrajnost jo vie razbijesni Umejja te stade vui njegovo tijelo po trnju. Hazreti Bilal se ponovo nije obazirao na krv koja je tekla sa svih strana njegova tijela ve je govorio: Allahu! Ja sam zadovoljan sa onim to mi Ti da! Hazreti Bilal je svoje stanje opisao ovako: Umejje bi me muio i danju i nou. Jednog vrelog dana me je, po obiaju, ponovo poeo muiti. Govorio je: Pokori se naim kipovima! Zanijei Muhammedovog Allaha! Ja sam mu samo odgovarao rijeima: Nema Boga osim Allaha! Tog dana stavi na mene ogroman kamen. U istom trenu sam izgubio svijest. Kada sam doao sebi vidio sam da kamena na meni vie nema a da je sunce zaklonio jedan oblak. Tada zahvalih Allahu i rekoh: O Bilale! Kako je lijepo sve to je od Allaha! Umejje bin Halef ponovo jednog dana krenu da mui hazreti Bilala. Svukao je sa njega sve osim vea i poloio ga na vreli pustinjski pijesak, te ponovo na njega stavio vrelo kamenje. Okupili su se i drugi murici i uz uvrede poeli da mu prijete: Ako se ne odrekne Islama, ubit emo te! Hazreti Bilal je na ove neizdrive patnje odgovarao samo: Allah je jedan! U tim trenucima proe Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Rastui se kada vidje u

kakvom je stanju hazreti Bilal i ree: Spasit e te izgovaranje Allahovog, delle anuhu, imena! Kada se vratio kui, ubrzo mu doe hazreti ebu Bekr. Resulullah mu ispria ta se deava sa Bilalom i ree mu da je zbog toga alostan. Hazreti Ebu Bekr smjesta ode do murika i ree im: ta ete dobiti time to ovako postupate sa njim? Prodajte ga meni! Ne bismo ti ga prodali ni za ogromno blago! Jedino bismo ga zamijenili za tvoga roba Amira!, odgovorie oni. Amir je radio za Ebu Bekra i donosio mu velike novce. Pored linog imetka imao je deset hiljada zlatnika. Bio je pomonik hazreti Ebu Bekra i vodio je sve njegove poslove. No, bio je kafir i bio je uporan u tome. Hazreti Ebu Bekr ree: Dajem vam Amira sa svim njegovim novcem u zamjenu za Bilala! Umejje bin Halef i ostali murici se obradovae i rekoe: Prevarili smo Ebu Bekra! Hazreti Ebu Bekr odmah podie kamenje sa hazreti Bilala i pomoe mu da ustane. Zbog svih muenja kojima je bio podvrgnut, Bilal je bio oslabio. Hazreti Ebu Bekr ga uze ze ruku i odvede direktno Resulullahu!: Ja Resulallah! U ime Allaha, danas oslobaam Bilala! Resulullah se silno obradova i uini brojne dove za Ebu Bekra. U tim trenucima Dibril, alejhisselam, donese 17. i 18. ajet sure Lejl u kome je Uzvieni Allah obradovao Ebu Bekra da je udaljio Dehennem od njega: A od nje e daleko biti onaj koji se bude Allaha bojao, onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se oistio. Jedan od ashaba koji su mueni kako bi se odrekli din-i Islama je i Habbab bin Eret. I on je bio sam, bez igdje ikoga i bio je rob murikinje po imenu Ummul Emmar. Poto nije imao porodice koja bi ga titila, murici bi se okupili, skinuli sa njega odjeu a zatim po njegovom tijelu vukli trnje. Ponekad bi na njegovo golo tijelo stavljali vrelo eljezo i ostavljali ga da u tom stanju bude na vrelom suncu. Pritiskali bi na njegovo tijelo veliko kamenje govorei mu: Odustani od te vjere! Pokori se Latu i Uzzau! I Habbab je bio ustrajan u svojoj vjeri pa je govorio: La ilahe illallah Muhammedun resulullah! Murici se jednog dana okupie i zapalie vatru na trgu. Skinue odjeu sa hazreti Habbaba i stavie ga na tu vatru. Imao je izbor ili da odustane od svoje vjere ili da bude spaljen. Hazreti Habbab, stavljen prsima prema vatri proui dovu: Allahu! Ti poznaje moje stanje i vidi ta mi se deava. Ojaaj iman u mome srcu i podari mi veliko strpljenje. Jedan od murika tada stade svojom nogom na hazreti Habbabova lea, no nisu znali da Uzvieni Allah uva svoje iskrene robove. Kada su hazreti Habbaba upitali o tom dogaaju, on pokaza opekotine na prsima i ree: Zapalili su vatru i potom me stavili na nju. Ipak, tu vatru je ugasilo moje tijelo. Dok su se oni tako iivljavali nad hazreti Habbabom, njegova vlasnica Ummu Emmara bi stavljala eljezo u vatru a zatim njime pritiskala hazreti Habbabovu glavu kako bi ga natjerala da odustane od svoga ubjeenja. On je odolijevao svim ovim iskuenjima i muenjima radi svoje vjere i nije popustio pred njihovom torturom. Jednog dana hazreti Habbab izae pred Resulullaha i ree mu: Ja Resulallah! Murici me bacaju na vatru gdje god stignu. U kui me vlasnica mui prislanjajui na moju glavu vrelo eljezo. Molim te da uini dovu za mene! Potom mu pokaza opekotine na prsima i glavi. Rasulullahu bi ao zbog stanja u kome je hazreti Habbab bio i muka koje je radi din-i imana morao podnositi, pa uputi dovu Gospodaru: Ja Allah! Pomozi Habbahu! Uzvieni Allah istoga trena primi Poslanikovu dovu i Ummi Emmara odjednom osjeti nesnosne bolove u glavi. Jecala bi po cijelu no od strahote bolova koji su je snali. Kao lijek joj preporuie da na glavu prisloni eljezo od vatre. Na koncu pozva hazreti Habbaba i naredi mu da on to uini... Tako hazreti Habbabu bi sueno da svojoj vlasnici uzvrati za sva njena muenja... U prvim danima irenja Islama murici nisu mnogo obraali panju na Habbaba bin Ereta. Kada su uvidjeli da se svakim danom poveava broj muslimana, morali su ozbiljnije pristupiti odnosu spram muslimana. Tako su hazreti Habbaba muili na razne naine i stalno ga stavljali na sve gore muke...

Hazreti Habbab je, bez obzira na sve, ostao postojan u svojoj vjeri i nije odstupio od nje niti za pedalj. No, patnje kroz koje je prolazio su u jednom trenutku postale nesnosne, pa je zamolio Resulullaha da spasi muslimane muka na koje su stavljeni. Resulullah mu odgovori drei svoju mubarek ruku na njegovim leima: Meu pripadnicima ummeta prije vas, bili su takvi ljudi da su im eljeznim grabljama derane koe i meso a oni opet nisu odustajali od svoje vjere. Neki su rezani testerama pa se ipak nisu pokolebali. Uzvieni Allah e sigurno ovu misiju upotpuniti. Islam e uiniti iznad svih drugih vjera. Doi e tako vrijeme, da se osoba koja sama krene na konju od ama do Hadramevta nee bojati nikoga osim Allaha, a za svoje ovce se nee bojati nikoga osim vukova da ih ne pojede. A vi pourujete... Hazreti Abbas je drao ogromno blago kod zakletog murika As bin Vaila. Kada mu je otiao to potraiti, ovaj mu ree: Dok se ne odrekne Muhammedove vjere, nee nita dobiti! Tako mi Allaha!, odgovori mu Habbab Kao to se Resulullahu neu suprotstaviti na ovome svijetu, neu to uiniti ni kada ustanem iz kabura. Odustat u od svega a neu zanijekati Resulullaha. Na to mu As bin Vail odgovori: Zar e biti Dana proivljenja? Ako je tako, onda u ja tamo imati i imetaka i djece pa u ti tada vratiti tvoje! Ove Asove rijei su bile povod objave ajeta sure Merjem: Zar nisi vidio onoga koji u dokaze nae ne vjeruje i govori; "Zacijelo e mi biti dato bogatstvo i djeca!" Ili je on budunost prozreo ili je od Milostivog obeanje primio? Nijedno! Mi emo ono to on govori zapisati i patnju mu veoma produiti. (Merjem 77-79) Muenja do iznemoglosti... Murici u muinju nisu pravili razliku izmeu mukaraca i ena. Zinnira je bila jedna od prvih muslimanki, koja je bila robinja bez igdje ikoga. im su murici saznali da je primila Islam, i nju su poeli muiti. Hvatali bi je za vrat i davili je dok ne bi izgubila svijest, tjerajui je da se pokloni Latu i Uzzau. I ona je bez obzira na sve ostala ustrajna. Posebno ju je muio Ebu Dehl pa je zbog njega Zinnira oslijepila. Ebu Dehl joj zbog toga jednom ree: Jesi li vidjela? Lat i Uzza su ti oduzeli vid! Zinnira mu tada odgovori: O Ebu Dehle! Tako mi Allaha, to to govori nije istina! Kipovi Lat i Uzza, o kojima ti govori, nisu u stanju nita uiniti. Uope nisu obavijeteni o onima koji im se klanjaju. Moj Gospodar je sigurno moan da mi vrati moj vid! Ebu Dehl je ostao zapanjem snagom imana Zinnire. Uzvieni Allah je primio Zinnirinu dovu i vratio joj vid, pa je ak vidjela i bolje nego prije. Bez obzira na to, Ebu Dehl i drugi murici ostadoe uporni u svome nevjerovanju. Naprotiv, rekoe: I ovo je jedna od vradbina tvoga poslanika! Zar ne vidite koliko su bez pameti oni koji ga slijede? Da je njegov put ispravan, mi bismo ga prvi slijedili. Znai jedna robinja je pronala Pravi put prije nas? Ovo je bio povod za objavu 11. ajeta sure Ahkaf: I govore nevjernici o vjernicima: "Da je kakvo dobro, nas oni u tome ne bi pretekli." A kako pomou njega pravi put nisu nali, sigurno e rei: "Ovo je jo davna izmiljotina." Dar-ul Erkam Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je stalno tugovao zbom muenja i patnji kojima su ashabi bili izloeni od strane murika. Bilo je potrebno da se nae sigurno mjesto gdje bi se moglo poduavati Islamu i iriti ga. Poslanik, alejhisselam, je u tu svrhu odabrao hazreti Erkamovu kuu. Ona se nalazila istono od breuljka Safa, na visokom mjestu u jednoj uskoj ulici. Sa ovog mjesta se mogla sa lahkoom vidjeti Kaba-i Muazzama. Ulaz i izlaz iz kue su bili jako pogodni za nadgledanje prolaznika, a osim toga hazreti Erkam je bio jedan od

cjenjenijih ljudi u Mekki. Habib-i ekrem je u ovoj kui svoje ashabe poduavao Islamu. Tu su dolazili Allahovi robovi koji su namjeravali da prihvate Islam i u njoj bivali poaeni nurom din-i Islama i bereketom Resulullahovih, alejhisselam, mubarek rijei. Sluali bi Poslanika, alejhisselam, sa takvom panjom, kao da im se na glavi nalazi ptica koja e pobjei ako se samo malo pomaknu. Uili su njegove mubarek rijei odmah napamet, ne proputajui nita od onoga to bi on govorio. Resulullah je po itave dane provodio u Erkamovoj kui odgajajui svoje ashabe. To je bilo prvo sklonite muslimana i Daru-l Islam, u kome su oni bili sauvani od murikog gonjenja. Ammar bin Jasir prenosi sljedee: Htio sam, nakon to vidim Resulullaha, otii do Daru-l erkama i poastiti se Islamom. Na vratima sam sreo hazreti Suhejba. Kada sam ga upitao ta radi ovdje, isto pitanje postavi i on meni. Rekoh mu: elim uti Resulullahove mubarek rijei i postati pred njim musliman. Tad mi on ree da je i on zbog toga doao. Zajedno smo otili do Resulullaha. Objasnio nam je osnove Islama i tako smo postali muslimani.58 Ammar je bio jedan od mudahida koji nije krio da je postao musliman. Bio je spreman na najgora muenja kako bi sauvao svoju vjeru. Jednom su ga murici uhvatili samoga, odveli ga na mjesto Ramda, skinuli sa njega odjeu i opasali ga eljezom. Tako je ostavljen na estokom suncu da gori. Svaki put bi mu, pri tome, govorili: Odustani!... Odustani!... Pokloni se Latu i Uzzau i spasi se! Hazreti Ammar je unato nesnoljivim mukama govorio: La ilahe illallah, Muhammedun resulullah! Murici bi bivali jo bjesniji pa su mu na prsa povremeno stavljali i vrelo kamenje a nekada bi ga guili u vodi, tjerajui ga da se predomisli. Jednog dana hazreti Ammar srete Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i ree mu: Ja Resulallah! Na granici smo iznemoglosti zbog patnji od strane murika! Tada mu se Resulullah smilova pa ree: Strpi se o Jahzanov oe!, a potom uputi dovu Gospodaru: Ja Rabbi! Nedaj da nikoga iz Ammarove porodice dodirne Dehennemska vatra! Prvi ehid Hazreti Ammarov otac Jasir, majka Sumejja i brat su porodino prihvatili Islam. Koliko su murici muili hazreti Ammara, jo vie su na muke stavljali ostale lanove njegove porodice. Tokom muenja, stalno su im nudili da se odreknu svoje vjere i vrate kufru a kao odgovor su murici dobijali sljedee: Kada biste nam oderali kou i na komade isjekli nae tijelo, opet vas ne bismo posluali. Zatim bi izgovorili: La ilahe illlallah, Muhammedun resulullah! Dok su tako jednoga dana na mjestu Batha ponovo muili kompletnu njihovu porodicu, naie Resulullah, alejhisselam. Zateknuti prizor ga je veoma rastuio. Hazreti Jasir ree: Ja Resulallah! Zar emo neprestano trpiti ova muenja? Resulullah mu na to odgovori: Strpite se o porodico Jasera! Radujte se o Ammarova porodice! Nema sumnje da je vaa nagrada Dennet. Jednoga dana murici su ponovo muili hazreti Jasira vatrom. Resulullah doe na to mjesto i ree: O vatro! Budi hladna Ammaru kao to si bila hladna Ibrahimu i budi mu spas kao to si bila njemu! Kada je Ammar kasnije pokazivao prsa, vidjele su se samo opekotine koje je zadobio prije Resulullahove dove. Tokom jednog muenja, murici su uinili ehidima hazreti Jasira i njegovog sina Abdullaha. Ebu Dehl je naredio da se svee konop na noge hazreti Sumejje. Taj konop je zavezao za dvije deve i potjerao ih u suprotnim smjerovima. Tako je raskomadao hazreti Sumejju i uinio ju ehidom. Resulullah i njegovi asni ashabi nisu mogli povjerovati kada su saznali na kakav okrutan nain je Ebu Dehl, sa svojom murikom druinom, ubio lanove porodice hazreti Jasira. Ovaj dogaaj je bio uzrokom jo jaeg zbliavanja ashaba. 59
58 59

bn Sad, et-Tabakt, III, 227; Hkim, el-Mustedrek, III, 449; bn Askir, Tarihu Dimak, XXIV, 219. bn Sad, et-Tabakt, VIII, 264; Suhejli, er-Ravzul-Unf, II, 86.

Ashabi bi obavljali namaz na mjestima gdje ih niko ne bi vidio i tamo se molili Gospodaru svjetova. Tako su jednoga dana Sad bin Ebi Vekkas, Sa'id bin Zejd, Abdullah bin Mes'ud, Ammar bin Jasir i Habbab bin Eret obavljali namaz na mjestu zvanom Ebu Dub. Do toga mjesta su ih pratili Ahmed bin erik i jo neki murici te ih tada poeli ismijavati i omalovaavati. Hazreti Sa'd bin Ebi Vekkas i njegovi drugovi nisu to mogli izdrati pa napadoe na njih. Hazreti Sa'd udari jednog murika u glavu devinom kou, koju je naao negdje u blizini, i odmah mu raskrvari glavu. Kafiri se prepadoe i razbjeae. Tako su muslimani po prvi put prolili krv murika. Prelazak na Islam Ebu Zerra el-Gifarija Prelasci na Islam su vreni pojedinano ili po dvoje, tako da se svjetlo Islama irilo i izvan Mekke. im su murici saznali da se Islam poeo iriti, poeli su traiti naine kako da to sprijee. Na kraju je ova vijest stigla i do plemena beni Gifar. Ebu Zerr el-Gifari je ua to saznao i odmah poslao brata Unejsa u Mekku da ispita situaciju. Unejs uskoro stie u Mekku i prie druini u kojoj je bio i Resulullah. Ostade zadivljen njime i ubrzo se vrati bratu u Medinu. Ebu Zerr ga upita: ta si vidio? Tako mi Allaha, vidio sam ovjeka koji stalno poziva u dobro i neumorno odvraa od zla, odgovori mu Unejs. Dobro a ta ljudi govore o njemu?, upita Ebu Zerr. Unejs, koji je bio jedan od poznatih pjesnika svoga vremena, ree mu: Kau da je pjesnik, vraar i sihirbaz. No, njegove rijei ne lie rijeima arobnjaka. Osim toga, njegov govor sam uporedio sa svim vrstama poema. Ni njima ne slii. Ove jedinstvene rijei nisu ni sa im uporedive! Kunem se Allahom, da on saoptava Istinu i govori Istinu. Oni koji mu ne vjeruju su na stranputici i u lai! Ebu Zerr El-Gifari je nakon ovoga odluio otii u Mekku te se sresti sa Resulullahom i primiti Islam. Sa sobom je ponio malo hrane i jedan tap i zaputio se prema Mekki. Kada je stigao u Mekku nikome nije govorio o svojim namjerama jer su murici sada na svakom koraku proganjali Resulullaha i njegove sljedbenike. Posebno su se obruavali na siromahe i one koji nisu imali zatittu. Ebu Zerr je u Mekki bio stranac. Tamo nikoga nije poznavao pa stoga nikoga nita nije ni pitao. ekao je pored Kabe kako da naie Resulullah i traio neki znak koji bi ga uputio na njega. Pred veer se povukao u jedan krajiak i odluio tu ekati. Tu ga ugleda hazreti Alija i shvati da je beskunik. Kako ga nije pitao zbog ega je tu, ni Ebu Zer mu nije nita govorio. Kada je svanulo jutro, on ponovo ode do Kabe. Hodao je sve do veeri ali ponovo nije ostvario svoju elju. Sjede na staro mjesto kad hazreti Alija ponovo proe pokraj tog istog mjesta. -Ovaj sirotan jo nije naao kuu, pomisli hazreti Alija i ponovo ga povede sa sobom. Sljedee jutro, on ponovo ode ka Bejtullahu. Opet ga hazreti Alija pozva ali ga pri tome priupita odakle je i zbog ega je doao. Ebu Zerr mu ree: Ako mi obea da e mi rei istinu, saoptit u ti to! Hazreti Alija mu obea da e to uiniti i da o tome nee drugima govoriti, pa mu Ebu Zerr ree: uo sam da se ovdje pojavio jedan poslanik. Doao sam kako bih ga vidio i kako bih ga upoznao! Hazreti Alija se obradova: Na pravom si mjestu i postupio si pametno. Ja sam upravo poao kod njega. Prati me u stopu. Kada ja uem u kuu, ui i ti zamnom. Ako vidim da ti neko eli nauditi na putu, ja u se pretvarati da popravljam obuu, a ti tada brzo proi pokraj mene i nastavi sa putem! Ebu Zerr el-Gifari je pratio hazreti Aliju u stopu i na kraju stigao do Resulullaha, alejhisselam. Nazva mu selam rijeima Es-selamu alejkum! To je prvi selam u historiji Islama, pa je Ebu Zerr prvi koji je uputio pozdrav na taj nain. Resulullah mu odgovori rijeima: Neka je Allahova milost na tebe! Upita ga Ko si? a on odgovori da pripada plemenu Benu Gifar. Koliko dugo si ve ovdje?, upita Poslanik. Tri dana i tri noi, odgovori mu on. Ko te je nahranio? Nisam naao nikakvu hranu osim Zemzem vode.

No, kad bih se napio Zemzema, ne bih osjeao ni gladi ni ei! Resulullah mu ree: Zemzem je mubarek voda. Ona gladnoga ini sitim. Ebu Zerr ga tada zamoli: Uvedi me u Islam! Resulullah mu proui kelime-i ehadet koji on ponovi za njim i tako postade musliman. 60 Nakon primanja Islama, Ebu Zerr ree Resulullahu: Ja Resulallah! Kunem se Allahom Koji te je poslao kao Istinitog poslanika, da u o ovome otvoreno govoriti pred muricima. Ode do Kabe i glasno povika: O Kurejije! Ehedu en la ilahe illallah ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu! Svjedoim da nema drugog Boga osim Allah i svjedoim da je Muhammed, alejhisselam, Allahov rob i Allahov poslanik. Murici odmah napadoe na njega i raskrvarie ga udarcima kamenjem, tapovima i kostima deve. Hazreti Abbas to vidje pa ree: Pustite ovjeka! Ubit ete ga. On pripada plemenu koje se nalazi na putu kojim prolaze vae trgovake karavane. Kako mislite kasnije proi tim putem? Na taj nain spasi hazreti Ebu Zerra od murika. Ebu Zerr je sijao od uzbuenja zbog prihvatanja din-i Islama. Sljedeeg dana ponovo ode do Kabe i koliko je mogao glasno povika kelime-i ehadet. Ponovo ga murici istukoe te ga ponovo spasi hazreti Abbas. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mu naredi da se vrati u svoje mejsto i tamo iri Islam. On se odazva naredbi i nastavi govoriti o Islamu svome plemenu. Govorio im je o ljepoti vjerovanja u Jednog Boga i pogubnosti klanjanja kipovima. Neki koji su ga sluali poee se buniti. Tada ih plemenski voa Haffaf uutka i ree: Stanite da vidimo ta nam ima ispriati. Ebu Zerr nastavi: Prije nego sam postao musliman, jednoga dana sam otiao do kipa Nuhem i pred njega stavio posudu mlijeka. Tada vioh kako prie neki pas, popi mlijeko pred sobom i izvri nudu po kipu. Uvjerio sam se da kip nema nikakvu mo kojom bi ga sprijeio u tome. Zar vam odgovara da se klanjate kipu po kome i pas moe vriti nudu? Zar to nije ludost? To je ono to vi inite! Svi su poobarali glave. Neko od njih ree: A o emu govori poslanik koga ti spominje? Kako zna da on govori istinu? Ebu Zerr mu na ovo odgovori glasno: On saoptava da je Allah jedan, da nema drugog Boga osim njega, da je on Stvaralac i Vlasnik svega stvorenog... Poziva ljude da ga slijede u dobroti i lijepom ophoenju sa drugima. Opominje na pogubnost i besmislenost zakopavanja ive enske djece i drugih nedjela, napravdi i nasilja koje inite. Potom je jo dugo nastavio objanjavati propise Islama, nabrajajui jednu po jednu zastranjenost koja je postojala meu pripadnicima njegova plemena. Mnogi prisutni tada prihvatie Islam a meu njima i plemenski voa Haffa i njegov brat Unejs.61 Javno uenje Kur'an-i kerima u Kabi Ashabi su se jednog dana okupili i razgovarali meu sobom; Kunemo se da osim Resulullaha, alejhisselam, nema nikoga ko bi Kurejijama javno mogao uiti Kur'an. Ima li neko ko bi to mogao uiniti? Tu je uo Abdullah bin Mes'ud koji ree: Ja u to uiniti! Neki ashabi ga upozorie: Mi se bojimo, o Abdullah, da e ti murici nauditi. Mi mislimo da to treba biti neko koga, ako to zatreba, mogu tititi njegova porodica i njegovo pleme, no hazreti Abdullah im odgovori: Pustite vi mene! Mene e uvati Uzvieni Allah! Sljedeeg jutra stie do Makam-i Ibrahima. Meu okupljenim muricima hazreti Abdullah proui bismillu i poe uiti ajete sure Er-Rahman. Murici se poee saaptavati: O emu govori sin ibn-i Abda? Vjerovatno izgovara rijei koje je donio Muhammed, a potom nasrnue na njega. Toliko su ga istukli da mu je lice bilo neprepoznatljivo, no, on je nastavio uiti bez obzira na to. Vrati se ashabima sav u ranama. Ashabi bijahu oaloeni time te mu
60 61

Buhr, Menkb, 11; Fezilus-Sahbe, 62. Buhr, Menkb, 10; Fezilus-Sahbe, 62; bn shk, es-Sre, s, 122-123.

rekoe: Mi smo se svakako bojali da ti se ovo ne desi! Naalost zadesilo te je ono ega smo se pribojavali! Abdullah bin Mes'ud, za razliku od njih, uope nije bio tuan; Ja jo nikada Allahove neprijatelje nisam vidio ovako slabe! Mogao bih ja sutra ponovo isto ovo uraditi! Ashabi ga tada prekidoe: Ne! Ovo je dovoljno od tebe! Uinio si da oni zakleti Allahovi neprijatelji sluaju ono to im se ne svia.62 Prelazak na Islam Tufejla bin Amra U godinama nakon javnog obznanjivanja poziva u Islam u Mekki, Resulullah je danonono savjetovao ljude i pozivao ih na Pravi put. Makanski murici su, sa druge strane, svim sredstvima nastojali da ga u tome sprijee, govorei onima koji su slijedili Poslanika, alejhisselam, najbezobzirnije lai, smiljajui spletke i otvoreno ih uznemiravajui. im bi vidjeli da neko razgovara sa Resulullahom, alejhisselam, odmah bi mu dotrali te ga na sve mogue naine odgovarali od prihvatanja Islama. Osim toga, trudili su se da one koji su sa strane dolazili u Mekku sprijee da se uopte susretnu sa Resul-i ekremom. U trenucima kada su muslimani proivljavali izuzetno teka vremena, u Mekku je doao Tufejl Bin Amr ed-Devsi. Muriki prvaci se odmah zalijepie za njega: Da zna Tufejle, da se neto udno deava sa Abdulmuttalibovim jetimom. Rijei su mu poput arolije. Razdvaja oca od sina, roenu brau i suprunike. Sve je uznemirio svojim idejama. Kada njega uje, sin prestane govoriti sa ocem i zaputi se za njim. Niko vie nikoga ne slua i svi prihvataju taj Islam. Bojimo se da se i tebi i tvome narodu ne desi ova nevolja to snae nas. Savjetujemo ti da sa njim ni u kom sluaju ne razgovara. Najbolje je da mu se ne obraa ali da i njemu ne dozvoli da se tebi obraa. Ne osvri se na njegove rijei. Budi jako oprezan i ne zadravaj se ovdje mnogo. Tufejl bin Amr ostatak deavaja pria na sljedei nain: Kunem se da su ove rijei ponavljali toliko puta da sam odluio da se ne susreem sa njim i da se suzdrim od bilo kakvog kontakta sa njim. ak sam prilikom odlaska do Kabe zaepljao ui, kako ga sluajno ne bih uo. Sljedee jutro sam ponovo otiao do Kabe. Vidio sam da Resul-i ekrema kako klanja namaz, pa sam ipak odluio da mu priem blie. Allahovom voljom, neke njegove rijei su mi zapele za ui. Kako je to bio lijep govor! Sam sebi rekoh: Pa nisam ja ovjek koji ne zna razlikovati dobro od zla. Uz to, ja sam i pjesnik. Zato ga ne bih sasluao? Ako mi se njegove rijei ne svide, svakako u ih odbaciti, a ako mi se svide, onda u ih prihvatiti. Potom sam krenuo za njim i kada je uao u kuu zovnuh ga: O Muhammede! Kada sam doao ovamo, tvoj narod mi ree to i to. Traili su od mene da se drim to dalje od tebe. Od straha sam zaepljao ui kako ne bih sluao tvoj govor. No, Uzvieni Allah mi je podario da ipak ujem neke od tvojih rijei. Izuzetno su me se dojmile. Sada mi moe saoptiti ta god poeli. Resulullah mi je pojasnio propise Islama i prouio mi nekoliko ajeta iz Kur'ana. Kunem se da u ivotu nisam uo ljepe rijei. Odmah sam prouio Kelime-i ehadet i prihvatio Islam. Tada rekoh sebi: Ja Resulallah! Ja sam ugledan u svome plemenu. Niko mi nee otkazati poslunost. Otiao bih da i njih pozovem u Islam. Uini dovu da mi Allah pokae neki znak. Neka taj znak bude meni olakanje u mome pozivu i njihovom prihvatanju din-i Islama. Na to Resulullah ree: Allahu! Podari mu neki znak! Potom sam se vratio u svoje mjesto. Kada sam stigao do brdaca pokraj izvora vode, gdje su sjedili moji sunarodnjaci, bila je mrkla no. Tada se na mome elu pojavilo ogromno svjetlo koje je obasjalo sve oko mene. Podigoh ruke Gospodaru i zamolih ga: Allahu! Pomjeri ovu svjetlost na neko drugo mjesto. Neznalice bi mogle pomisliti kako me je Bog
62

bn shk, es-Sre, s, 166; bn Him, es-Sre, I, 314-315.

kaznio time to sam odustao od stare vjere. Tada sam vidio kako se svjetlo pomjerilo na vrh tapa koji sam drao. Kada sam im se poeo pribliavati, oni su jedan drugome pokazivali na svjetlo koje sam nosio. Tako dooh do svoje kue. Prvi mi prie otac i zatee me u takvome stanju. Sav sretan me zagrli. Bio je u poznom ivotnom dobu. Rekoh mu: Oe moj! Ako ustraje u svome prijanjem stanju, niti ja vie pripadam tebi niti ti meni! Kada to otac u, zaudi se pa me upita za razlog. Ja sam prihvatio Muhammedovu, alejhisselam, vjeru i postao sam musliman, rekoh. Sine, i ja sam prihvatio tvoju vjeru. Neka tvoja vjera bude i moja vjera!, ree otac, proui Kelime-i ehadet i posta i on musliman. Poduio sam ga Islamu koliko sam znao i pripremio mu istu odjeu da je obue nakon to se okupa. Poslije mi prie hanuma. I njoj rekoh isto pa i ona prihvati din-i Islam. Ujutro sam otiao do plemena Devs. Svim pripadnicima tog plemena sam govorio o Islamu. Pozvao sam i njih da ga prihvate ali su oni oklijevali. Dugo su se oko toga raspravljali jer se nisu se htjeli odrei grijeha i zala koje su inili. ak su otili i korak dalje pa su me poeli ismijavati. Bili su zatrovani kamatom i kockom te nisu posluali moje rijei. Odbili su priznati Allaha i Njegova poslanika. Nakon nekog vremena dooh u Mekku i poalih se na svoje sunarodnjake; Ja Resulallah! Pleme Devs se usprotivilo Allahu, delle anuhu. Nisu prihvatili poziv u Islam koji sam im uputio. Uini dovu za njih! Resulullah je bio utoite milosti i blagosti prema svakome, pa podie svoje mubarek ruke: Ja Rabbi! Pokai pripadnicima Devsa Pravi put. Ukai im na Islam! Potom se okrenu meni: Vrati se svome narodu i nastavi ih pozivati lijepom rijeju i nasmijanim licem. Postupaj blago sa njima. Odmah sam se vratio i nastavio pozivati svoje sunarodnjake. 63 Pozivi na okupljanima ljudi Ljudi iz raznih krajeva Arabije bi u odreenom periodu godine dolazili u obilazak Kabe-i Muazzame. Resul-i ekrem bi doekivao svaku grupu koja bi dolazila i objanjavao im Islam, savjetujui ih da prihvate Uzvienog Allaha kao Jedinog Boga i Muhammeda, alejhisselam, kao njegova poslanika. Jednoga dana Velid bin Mugire okupi murike te im ree: O Kurejije! Pribliilo se vrijeme posjete Kabi. Muhammedov glas se iri svijetom. Kada razni posjetioci dou, bie zacedeni njegovim slatkim rijeima pa e ga poeti slijediti. Trebamo to nekako preduprijediti. Moramo se dogovoriti ta emo o njemu govoriti kako ne bismo jedni druge ugonili u la. Kurejije mu odgovorie: O oe Abduemsov! Ti si najmudriji meu nama. ta god ti kae i mi emo to govoriti. Kada im Velid ree da insistira da oni ponude rjeenje, a da e ih on slijediti, rekoe: Recimo da je arobnjak! Velid se odmah tome usprotivi, govorei: Ne! Tako mi Boga, on nije arobnjak. Vidjeli smo mnogo arobnjaka i oni i istinu i la govore bez ustezanja. Ono to Muhammed govori uope ne slii govoru arobnjaka. Osim toga, do sada nismo od Muhammeda nikada uli la. Ako to kaemo, niko nam nee vjerovati. Tada rekoe: Recimo da je lud! Velid im se ponovo usprotivi: Ne! Kunem se da nije lud! Mi poznajemo takve po njihovim osobinama. On niti se trese, niti se gui, niti pokazuje neki drugi znak ludila. Ako kaemo neto tako, proglasit e nas laovima. Rekoe: Proglasimo ga pjesnikom! Velid ponovo ree: Ne! On nije ni pjesnik. Mi poznajemo sve vrste poezije. To to on govori ne slii poeziji. Tada rekoe: Recimo da je sihirbaz! Velid ree: On nije ni sihirbaz. Poznajemo i njih i njihova djela. U njegovom govoru nema tragova sihira ali ipak uspijeva osvojiti ljudska srca. Uz to, on nije neko nepoznat. Ne moemo ga izolirati i sprijeiti ga da govori. Takoer, njegov govor je po istoi i jasnoi nadmoan u odnosu na njegove drugove. ta god da kaemo, narod e shvatiti

63

bn Him, es-Sre, I, 382-385; Suhejli, er-Ravzul-Unf, II, 168.

da laemo. Kada Kurejije ne naoe nita drugo to bi mogli rei, ponovo se obratie njemu: Ti si najiskusniji i najstariji meu nama. ta god ti kae, mi emo to prihvatiti! Velid bin Mugire se dade neko vrijeme u razmiljanje, pa ree: Ipak najbolje od svega je da kaemo da je sihirbaz i arobnjak. To je najprihvatljivije razumu. On svojim govorom razdvaja rodbinu. Razdvaja meusobno brau i prijatelje. Ostali to prihvatie i razioe se po Mekki govorei svima: Muhammed je sihirbaz! Kada su ljudi poeli dolaziti u obilazak Kabe, trudili su se isprijeiti pri svakom pokuaju Resulullaha, alejhisselam, da porazgovara sa stranim posjetiocima. Ovakav potez murika pojaao je rasprave o Islamu na cijelom arabijskom poluotoku i jo vie pod lupu stavio smisao oboavanja kipova. Uzvieni Allah je objavio ajete koji nagovjetavaju teku kaznu za Velida bin Mugiru. U suri Muddesir, od 11. ajeta pa dalje se kae: Meni ostavi onoga koga sam ja izuzetkom uinio (Velid bin Mugire je po roenju bio siromah, bez iega), (moja kazna e mu biti dovoljna, Ja sam ga svorio) i bogatstvo mu ogromno dao (iako prije toga taj nezahvalnik nije nita imao) i sinove koji su s njim (koji ive sa njim u Mekki, pa sam im zajedno dao bogastvo) i ast i ugled mu pruio (On je u Mekki bio na visokom poloaju. Bio je vlasnik mnogih polja i vrtova izmeu Mekke i Taifa. Dobio je nadimak Rejhanetu-l Arab. Sebe je narodu predstavljao kao nekoga izrazite ljepote. Pa zar nije trebao zahvaljivati na tim blagodatima? Zar nije trebao potvrditi istinitost Gospodara Koji mu je sve to podario?) i jo udi da uveam! (Poslije takve nezahvalnosti, sinove i imetak). Nikako! (elje tog grijenika se nikako nee ostvariti) On, doista, prkosi ajetima naim, (Kur'anu i poslaniku Muhammedu alejhisselam, iako je shvatio da je istina, nije ih prihvatio iz svoje oholosti) - a naprtiu Ja njemu tekoe. (O kazni koja se spominje u ovom ajetu govori se i u hadisu Muhammeda, alejhisselam: Saud je jedna planina u Dehennemu. Na nju se nevjernik moe popeti za sedamdeset godina. Potom e pasti sa nje i sve tako!) jer je smiljao i raunao, (Kako da napakosti i la izrekne na Kur'an-i kerim) - i, proklet bio, kako je proraunao! i jo jednom, proklet bio, kako je proraunao! Zatim je pogledao pa se onda smrknuo i namrtio (jer nije naao bilo ta to bi mogao Kur'anu sporei) i potom se okrenuo i uzoholio, i rekao: "Ovo (to govori Muhammed) nije nita drugo do vradbina koja se nasljeuje, ovo su samo ovjekove rijei!" Prethodno je taj isti ovjek pred svojim narodom priznao da ovaj govor ne slii ni dinskome niti ljudskome govoru. Poslije je taj poricatelj iznio razne lai na Kur'an kako bi se dodvorio svome narodu. Na taj nain je sam sebi pripremio vjenu patnju. Uzvieni Allah dalje kae: U Sekar u Ja njega baciti a zna li ti ta je Sekar? Nita on nee potedjeti, koe e crnim uiniti! Sluanje Kur'ana od strane murika Prvaci murika su raznim spletkama i koritenjem sile sprjeavali ljude da prihvate Iman. Stanovnike Mekke su sprjeavali da uope uju Muhammedovo, alejhisselam, uenje Kur'ana, a sami su se nou prikradali Resulullahovoj kui i sluali ta govori. Kada bi se razdanilo ugledali bi jedni druge kako se prikradaju Poslanikovoj kui i grdili bi se meu sobom. Dogovarali su se da to vie nee initi, no ponovo bi dolazili. Razlog zbog kojeg nisu prihvatali istinu je bilo njihovo puko slijeenje strasti i strah da e ih drugi murici napasti, te da e tako izgubiti ugled koji su meu njima imali. Jedne veeri se murici okupie oko Kabe i rekoe: Zovnite Muhammeda da sa njim o ovome raspravimo, kako nas ne bi grdili i kako bi nam to bilo opravdanje. Kada je Resulullah dobio taj poziv, zaputi se prema Kabi i sjede nasuprot murika. Oni mu se obratie: Muhammede! Pozvali smo te kako bismo se dogovorili sa tobom. Kunemo se da meu arapima jo nije bilo nikoga, ko je svoje pleme zavio u nevolje, kao to si to ti. Ti nijeka nau vjeru. Vrijea naa boanstva. Smatra da si pametniji od nas. Razjedinio si nas i zavadio.

Nema zla koje nam se, zbog tebe, nije desilo. Ako ovim eli stei bogatstvo, podarit emo ti i vie nego to trai. Ako trai poloaj, stavit emo te na svoje elo. Ako eli biti vladar, proglasit emo te vladarom i okupiti se oko tebe. Ako si pod utjecajem neega, spasit emo te toga. Ako si u nevolji zbog dina, na sve naine emo se potruditi da te izlijeimo... Resulullah ih saslua a potom im ree: Kurejije! Nita od toga to govorite nema kod mene. Ja nisam doao ni da pokupim vae imetke, niti da steknem poloaj, niti da vama vladam. Uzvieni Allah me je vama poslao kao poslanika i podario mi Knjigu. Naredio mi je da budem obveselitelj Dennetom onima koji povjeruju i zastraitelj Dehennemom onima koji to ne prihvate. Ja sam izvrio naredbu svoga Gospodara i posavjetovao vas. Ako prihvatite ono sa im sam vam doao, to e vam biti spas i na dunjaluku i na Ahiretu. Ako odbijete, na meni je da se sa vam borim i izvravam naredbe Gospodara, dok On ne presudi i vama i meni... Ebu Dehl, Umejje bin Halef i ostali murici odmah reagovae na ovaj govor: Muhammede! Ti zna da mi preivljavamo veoma teko. Kad ve tvrdi da si poslanik, zamoli svoga Gospodara da makne ove planine oko nas, to nam stvaraju nedae i ine nas siromanim. Neka proiri nau zemlju i dovede rijeke kao to ih ima am ili Irak. Osim toga neka oivi neke od naih oeva, poevi sa Kusaj bin Kilabom. On je bio mudar i rjeit predak, pa da njega upitamo da li govori istinu ili la. Ako on potvrdi da je istina to to govori i ako ispuni ono to smo ti rekli, i mi emo te priznati. Ako to ne ispuni, trai sebi da ti tvoj Gospodar podari neto to bi potvrdilo tvoje rijei i poalje meleka koji bi te zatitio od nas. Neka ti Gospodar podari blaga, imanja i vrtove kako bi se spasio neimatine. Mi vidimo da i ti, poput nas, obilazi arije i trai opskrbu!... Resulullah im odgovori: Ja nisam poslan da inim to to govorite. Ja vam samo prenosim odredbe Uzvienog Allaha. Ne traim (blago i imetak) od svoga Gospodara... Uzvieni Allah me je poslao kao obveselitelja i zastraitelja. Ako prihvatite ono to vam donosim, to e vam biti spas i na dunjaluku i na ahiretu. Ako to odbijete, na meni je da se sa vama borim i izvravam naredbe Gospodara, dok On ne presudi i vama i meni... Tada murici rekoe: Ako ve tvrdi da tvoj Bog moe sve, neka rascijepi ovo nebo iznad nas i neka ga srui na nas. Mi ti neemo povjerovati sve dok to ne uradi! To je Allahova volja! Ako On bude elio, sigurno to moe uiniti, odgovori Resulullah. Murici nastavie: Zar tvoj Bog nije znao da emo ti mi doi i da emo o ovome razgovarati, pa te nije o tome ranije obavijestio? Zato ti nije rekao ta e sa nama biti ako ti ne povjerujemo?... Neemo ti vjerovati dok nam ne dou meleki koji e potvrditi tvoje rijei. Od sada prema tebi vie ne osjeamo bilo kakvu odgovornost... Kunemo se da te od sada neemo ostavljati na miru. Ili e ti unititi nas ili mi tebe... Kada je Resulullah vidio da se oni, umjesto da mu se priblie, jo vie udaljavaju od njega, on ih napusti.64 Poslije odbijanja Resulullahovog, alejhisselam, poziva, od strane Mekanskih murika, Uzvieni Allah je poslao meleka Dibrila i odgovorio im Objavom, saoptavajui im kaznu koja ih eka. U suri En-am od 4. do 11. ajeta se kae: A nevjernicima ne doe ni jedan dokaz od Gospodara njihova od koga oni glave ne okrenu. Oni smatraju da je la Istina koja im dolazi, ali, njih e sigurno stii posljedice onoga emu se rugaju. Zar oni ne znaju koliko smo Mi naroda prije njih unitili, kojima smo na Zemlji mogunosti davali kakve vama nismo dali i kojima smo kiu obilatu slali i uinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijeha njihovih, unitavali, i druga pokoljenja, poslije njih, stvarali. A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju, opet bi sigurno rekli oni koji nee da vjeruju: Ovo nije nita drugo do prava vradbina. Oni govore: Trebalo je da mu se poalje melek! A da meleka poaljemo, s njima bi svreno bilo, ni cigli as vremena im ne bi vie dao. A da ga melekom uinimo, opet bismo ga kao ovjeka stvorili
64

bn Him, es-Sre, I, 315.

i opet bismo im uinili nejasnim ono to im nije jasno. Poslanicima su se i prije tebe rugali, pa je one koji su im se rugali stiglo ba ono emu su se rugali. Reci: Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su zavrili oni koji su poslanike lanim smatrali! I u suri Furkan u 7. i 11. ajetu se kae: I oni govore: ta je ovom poslaniku, on hranu uzima i po trgovima hoda; trebalo je da mu se jedan melek poalje da zajedno sa njim opominje (O miljenie!) Neka je uzvien Onaj koji ti, ako hoe, moe dati bolje od toga: vrtove kroz koje rijeke teku i dvorove. U 21. ajetu se kae: Oni koji ne vjeruju da e pred Nas stati govore: Zato nam se ne poalju meleki ili zato Gospodara svoga ne vidimo? Oni su, zaista, u duama svojim oholi, a u nepravinosti su sve granice preli. U 9. ajetu sure Sebe Uzvieni kae: Kako ne vide nebo i Zemlju, ono to je iznad njih i ono to je ispod njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali, ili komade neba na njih sruili. To je, zaista, pouka svakom robu koji je odan. U 97. ajetu sure Isra se kae: Onaj kome Allah ukae na Pravi put na Pravom putu je, a onome koga u zabludi ostavi, tome, mimo Njega, nee nai zatitnika. Mi emo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravite njihovo bie dehennem; kad god mu plamen jenja, pojaaemo im oganj. Nakon objavljivanja ajeta o njima, murici su jo vie pojaali svoja neprijateljstva. U tome su se isticali Ubejj bin Halef i njegov brat Umejje. Ubejj je izaao pred Resulullaha, alejhisselam, sa jednom truhlom kosti; O Muhammede! Jeli ti tvrdi da e tvoj Bog ovu kost oiviti nakon to ona struhne? Ti zaista vjeruje u to? Puhnu prema kosti i prainu sa nje otpuha na Resulullaha. Ko ovo moe oivjeti, nakon to ovako struhne, o Muhammede? Resulullah mu odgovori: Da. Uzvieni Allah e i tebe usmrtiti i nju... Poslije e te oivjeti i smjestiti u Dehennem. Ovo je bio i povod objave sljedeih ajeta: Kako ovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko e oivjeti kosti, kad budu truhle?" Reci: "Oivjee ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve to je stvorio, Onaj Koji vam iz zelenog drvea vatru stvara i vi njome potpaljujete." Zar Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima sline? Jeste, On sve stvara i On je sveznajui.65 Iman Halida bin Sa'ida Na samom poetku irenja Islama Halid bin Sa'id je usnio jedan san u kome je stajao na ivici Dehennemske provalije a otac ga je pokuavao gurnuti u nju. U tom trenutku mu je priao Poslanik, alejhisselam, uhvatio ga i spasio sigurnog pada u Dehennem. Probudio se vritei na sav glas, te ree: Tako mi Allaha, ovaj san je istinit. Izaao je iz kue te sreo hazreti Ebu Bekra. Odmah mu ispria svoj san a hazreti Ebu Bekr mu ree: Tvoj san je istinit. Onaj o kome govori je Allahov poslanik. Odmah mu otii i poni ga slijediti. Ti e mu biti sljedbenik i prihvatit e vjeru sa kojom je on doao. On e te, kao to si i vidio u snu, spasiti Dehennema dok e tvoj otac zavriti u njemu. Hazreti Halid bin Sa'id je bio pod utjecajem sna. Nije gubio vrijeme ve je otiao do mjesta Edjad gdje se nalazio Resulullah, te mu ree: Ja Muhammed! U ta ti poziva ljude? Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: Ja pozivam ljude da vjeruju u Allaha, Koji nema slinog, da vjeruju da je Muhammed njegov rob i poslanik i da odustanu od robovanja komadima kamenja koji niti vide, niti uju, niti nekome mogu pruiti bilo kakvu korist ili tetu, te niti znaju za one koje im se klanjaju niti za one koji to ne ine!

65

Jsn, 36/77-81.

Halid bin Sa'id tada ree: I ja svjedoim da nema drugog Boga osim Allaha i svjedoim da si ti Allahov poslanik. Resulullah je bio obradovan njegovim prihvatanjem Islama. Za njim je Islam prihvatila i njegova supruga Umejja. Hazreti Halid je elio da i njegova braa prihvate Islam i svim sredstvima se trudio da to ostvari. Brat mu Omer, tako, takoer primi Islam. Kada njihov otac, Ebu Uhajha, sazna da su mu dvojica sinova primili Islam i da na odreenom mjestu u Mekki obavljaju namaz, posla ostale sinove, koji nisu prihvatili Islam, da ih dovedu njemu. Ree im da se odmah odreknu nove vjere. Poe ih grditi i udarati, a Halidu bin Sa'idu ree: Zar si ti postao sljedbenik Muhammeda? Zar si to uinio, iako vidi da se on ponaa suprotno tvome narodu i da napada naa boanstva? Halid mu odgovori: Kunem se Allahom da Muhammed, alejhisselam, govori istinu. Slijedim ga i radije u umrijeti nego se toga odrei! Na to se njegov otac jo vie razbijesni. Udarao ga je tapom dok ga nije polomio, pa mu ree: O beskorisni sine! Idi kuda god eli ali se kunem da ti neu dati ni hljeba! Ako mi ti uskrati nafaku, Uzvieni Allah e mi sigurno podariti drugu, ree mu hazreti Halid. Otac se okrenu i zaprijeti ostaloj djeci: Ko progovori sa njim, makar jednu rije, tek e vidjeti ta e se sa njim desiti! Hazreti Halidu vie nije doputao da uope izlazi iz kue. Tri dana ga je ostavio bez vode i hrane na Mekanskoj egi. Halid ipak nekako uhvati priliku i spasi se. Oca mu, Ebu Uhajhu, ubrzo zatee teka bolest. Dok je leao u samrtnikoj postelji ree: Da mi je samo ustati iz ove postelje, sve Mekkelije bi oboavale nae kipove... Niko ne bi oboavao bilo ta osim njih... Hazreti Halid podie svoje ruke kako bi neprijateljstvo njegova oca prema Islamu i muslimanima prestalo, te zamoli Gospodara: Ja Ilahi! Ti Koji si stvorio nebesa i Zemlju. Nemoj podariti ozdravljenje mome ocu! Allah, delle anuhu, mu je primio dovu. Otac mu je nastavio bolovati, te je najzad i umro. Mus'ab bin Umejrovo primanje Islama Mus'ab je pripadao bogatoj Kurejevikoj porodici. Kada je uo Resulullahove, alejhisselam, rijei, u srcu mu se javio osjeaj topline i sa nestrpljenjem je isekivao da se susretne sa njim. Na koncu je otiao do Dar-ul Erkama i primio Islam. I njega roditelji poee ezijetiti na razne naine, nakon saznanja o njegovom prihvatanju Islama. Zatvorie ga u jednu prostoriju u kui i ostavie danima bez hrane i vode, kako bi ga natjerali da odustane od svoje vjere. No, hazreti Mus'ab sve to izdra i ne odree se Islama. Hazreti Mus'ab je prije primanja Islama ivio u izobilju koje mu je prualo bogastvo njegove porodice. Svi su mu na tome zavidili. im je primio Islam, roditelji ga ostavie bez iega i podvrgnue mnogim patnjama. Mus'ab ipak jednog dana uspjede doi do Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a taj njegov dolazak hazreti Alija prepriava na sljedei nain: Sjedili smo zajedno sa Resulullahom, alejhisselam, kada je doao Mus'ab bin Umejr. Na sebi je imao jednu poderano koulju i izgledao je jadno. Kada ga Poslanik takvog ugleda, mubarek oi mu se napunie suzama. Poto se on nije odrekao Islama, unato patnjama i bijedi u kojoj je ivio, ree mu: Pogledajte ovog ovjeka to mu je Allah osvijetlio srce. Vidio sam kada su ga njegovi roditelji hranili najboljom hranom. Ljubav prema Allahu i Njegovom Resulu su ga doveli u ovakvo stanje!

SEOBA U ABESINIJU
U petoj godini Muhammedovog, alejhisselam, poslanstva, bez obzira na sve muke kroz koje su prolazili, broj muslimana se poveavao iz dana u dan. No, i murici su jo

intenzivnije pronalazili naine kako da nakode muslimanima i stavljali ih na nesnosne muke. Resulullah je jako teko podnosio patnje kojima su muslimani bili izloeni. Bili bi vezani uadima za noge, s jedne strane, i za deve sa druge, te bi se deve tjerale u suprotnim smjerovima dok ih ne rastrgaju. Ne samo da ovim mukama nije bilo kraja, ve su one bivale sve ee. Jednog dana okupi ashabe i ree im: O moji ashabi! Sada se raziite po zemlji. Uzvieni Allah e vas uskoro ponovo sakupiti. Oni ga upitae kuda da idu a Poslanik im rukom pokaza prema Abesiniji i ree: Tamo! Idite u zemlju Abesinaca. 66 Tamo ima vladar kod koga se nikome ne ini nasilje. To je ujedno zemlja pravde. Ostanite tamo dok vam Uzvieni Allah ne pokae neki izlaz: Tako je Resulullah odluio da potedi ashabe muka kojima su bili izloeni, te da borbu protiv mekanskih murika nastavi sam. Resul, koji je prilikom roenja rekao: Moj ummet! Moj ummet!, sada je bio spreman rtvovati sebe za svoje ashabe. Po njegovoj dozvoli jedan dio ashaba napusti Mekku i zaputi se ka Abesiniji. I oni su takoer bili tuni jer su se rastavljali od voljenog Poslanika. Ovu prvu hidru su uinili: Hazreti Osman i njegova supruga hazreti Rukajja binti Resulillah, Ebu Huzejfe i njegova supruga Sehla binti Suhejl, Zubejr ibn Avvam, Mus'ab ibn Umejr, Abdurrahman bin Avf, Ebu Seleme bin Abdul-esed i njegova supruga Ummu Selema, Hatib bin Amr, Amir bin Rebia i njegova supruga Lejla binti ebu Hasme, Osman bin Mu'az, Ebu Sebre bin Ebi Ruhm i njegova supruga Ummi Kulsum binti Suhejl, Suhejl bin Bejda i Abdullah bin Mes'ud, radijallahu anhum. 67 Resulullah je za hazreti Osmana rekao: Nema sumnje da je Osman prvi koji poslije Luta, alejhisselam, seli zajedno sa svojom suprugom. Dio ashaba je napustio Mekku jaui a dio pjeice. Uinili su to kriom. Platili su trgovcima, ukrcali su se na brodove i preko Crvenog mora stigli u Abesiniju. Kada su za to saznali murici, dadoe se u potjeru za njima no nisu uspjeli nita uraditi po tom pitanju i vratili su se ponieni. Kralj Abesinije Nedaija je sa muslimanima postupio na lijep nain. Primio ih je u svoju zemlju. Ashabi su za Abesiniju rekli: Mi smo ovdje naili na lijepe susjede i njihovu zatitu. Nisu nas ometali u naoj vjeri i obredima, niti su nas vrijeali. Nismo ak uli niti jednu neprijatnu rije. inili smo ibadet Uzvienom Allahu u miru.68 Prelazak na Islam hazreti Hamze Svakim danom se glas Islama prenosio od ovjeka do ovjeka i osvajao sve vei broj srca. Iako je to stanje Kurejije dovodilo do ludila, nita nisu mogli uiniti da to sprijee. U djelima Delaili-n-nubuvve i Me'aridu-n-nubuvve nalazimo sljedee: Jedan od murika po imenu Velid je imao vlastiti kip. Jo neki bi se sa njim sastajali na breuljku Safa i klanjali se tom kipu. Jednog dana im prie Poslanik i pozva ih u Islam. Neki din nevjernik ue u taj kip i poe o Poslaniku govoriti nedoline stvari. Fahr-i alem, sallallahu alejhi ve sellem, je bio jako tuan zbog toga. Nakon nekog vremena, Poslaniku selam nazva osoba koja je sama bila nevidljiva i ree mu kako je uo da je neki din nevjernik o njemu govorio na ruan nain. Ja sam ga pronaao i ubio. Ako eli doi sutra opet na breuljak Safa i ponovo ih pozovi u Islam a ja u ui u njega i rei o tebi lijepe stvari. Poslanik, alejhisselam, prihvati prijedlog ovog dinna po imenu Abdullah. Resulullah naredni dan ode na isto mjesto i pozva ih u Islam. Tom prilikom je bio prisutan i Ebu Dehl. Din ue u taj kip, kao to je i obeao, i ree o Poslaniku sve najljepe. Kada to murici ue raskomadae taj kip i napadoe na Poslanika. Lice mu je bilo svo
66

bn shk, es-Sre, s, 194; bn Him, es-Sre, I, 321; bn Sad, et-Tabakt, I, 203-204; bn Kesr, el-Bidje, III, 94. 67 bn shk, es-Sre, s, 205-210; bn Sad, et-Tabakt, I, 204. 68 bn shk, es-Sre, s, 194-204; bn Him, es-Sre, I, 321-332; bn Sad, et-Tabakt, I, 204.

raskrvavljeno a i kosa mu je bila poupana. Ipak je sve to otrpio i rekao: O Kurejije! Vi me udarate a ja sam va poslanik. Napusti ih i ode kui. Jedna slukinja posvjedoi tom dogaaju od poetka do kraja. U tim trenucima hazreti Hamza je bio u lovu. Taman kad je htio ispaliti strijelu prema jednoj srni ona progovori: O Hamza! Umjesto to mene gaa, bolje bi ti bilo da gaa one koji ele ubiti tvoga bratia. Zauen onim to je uo, hazreti Hamza pouri kui. Prema obiaju, poslije lova je prvo svraao do Harem-i erifa radi tavafa, pa bi tek onda iao kui. Dok je toga dana obavljao tavaf, prie mu sluavka i ispria mu ta je Ebu Dehl uinio Muhammedu, alejhisselam. Kada u kako su se prema njemu ponijeli, u hazreti Hamzi prokljua osjeaj rodbinske povezanosti. Naorua se i ode do mjesta gdje su bili murici; Jesi li ti govorio rune rijei mome bratiu i povrijedio ga? Da zna da je njegova vjera i moja vjera. Ako smije uradi i meni ono to si njemu! Tada lukom udari Ebu Dehla i povrijedi mu glavu. Tamonji kafiri htjedoe napasti na hazreti Hamzu no, Ebu Dehl ih sprijei: Ne dirajte ga! On je u pravu. Povrijedio sam njegova bratia. Hazreti Hamza ode a Ebu Dehl ree prisutnima: Nemojte se sa njim sukobljavati! Moe se naljutiti na nas pa i on postati musliman. Time bi Muhammed ojaao! Bio je spreman da podnese rane koje je zadobio, samo kako hazreti Hamza ne bi primio Islam. Na taj nain je pokazao kakvo potovanje, ugled i snagu je imao hazreti Hamza. Hazreti Hamza doe do Resulullaha: Ja Muhammed! Osvetio sam te kod Ebu Dehla. Oblio sam ga krvlju. Nemoj se alostiti ve se raduj! Resulullah mu odgovori: Ja se ne radujem takvim stvarima! - Reci ta eli da uinim kako bi se razveselio i ja u to uraditi, odgovori mu hazreti Hamza. Mene bi jedino obradovalo kada bi ti povjerovao i kada bi spasio svoje tijelo od Dehennemske vatre, ree mu Resulullah! Hazreti Hamza odmah primi Islam. U vezi njega bi sputen i ajet: Prema Abdullahu ibn Abbasu rijei 122. ajeta Kur'anske sure En'am u kome se govori o stvorenome ovjeku koji e postii svjetlost, odnose se na hazreti Hamzu, a rijei onaj koji e propasti u tami, koje se spominju u istom ajetu, odnose se na Ebu Dehla. Hazreti Hamza je otiao meu murike, saoptio im da je postao musliman i da e tititi Muhammeda, alejhisselam, ak i pocijenu ivota, te im tu proita jednu pjesmu o njemu. U njoj je rekao: Zahvaljujem se Allahu koji mi je srce okrenuo prema Islamu i prema Gospodaru. Ova vjera je objavljena od strane Onoga Koji zna sve ta Njegovi robovi rade, Koji se prema svakome odnosi dareljivo, ija je snaga vea od svega drugoga i Koji je stvorio nebesa i zemlju. Kada se ui Kur'an, oni koji imaju pameti i ista srca, putaju suze zbog njega. Kur'an je objavljen Muhammedu, alejhisselam, kroz jasan i razumljiv jezik. Muhammed, Mustafa je neko, ija se mubarek rije potuje meu nama i koga se slijedi. O murici! Nemojte biti bez pameti pa o njemu govoriti grube i teke rijei. Ako vam to i pane na pamet, neka znate da do njega neete doi osim preko tijela nas muslimana! Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, se silno obradovao hazreti Hamzinom prelasku na Islam. Muslimani su time bili izuzetno osnaeni. Njegovim prelaskom na islam promijenila se i situacija koja je vladala. Mekkelije su znale da je hazreti Hamza hrabar, neustraiv i pravedan borac. Zbog toga mekanske Kurejije vie nisu mogle initi zulum nad muslimanima bez povoda, bojei se upravo hazreti Hamzinog maa.69 Prelazak na Islam hazreti Omera Islam se irio iz dana u dan, a svjetlost Kur'an-i kerima je obasjavala due. Grijenici su Allahovom milou prihvatali iman i dolazili do Upute. Ovi sretnici, to bijahu poaeni
69

bn shk, es-Sre, s, 151-153; bn Him, es-Sre, I, 291-292.

da budu ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stadoe rame uz rame i u potpunosti se predadoe Resulullahu. I najmanju elju ili znak Poslanika prihvatali su kao svoju obavezu, te se takmiili ko e je prije ispuniti, ne alei pri tome ni svoje ivote. Na drugoj strani briga i oaj murika dostiu vrhunac. Razlog tomu je prelazak na Islam hazreti Hamze, junaka koji se rijetko raa. Ovaj neoekivani dogaaj u potpunosti je razbijesnio murike. Tako je Omer, sin Hattabov, jednoga dana krenuo iz kue sa namjerom da ubije Poslanika, alejhisselam, im ga ugleda. Zatekao je Poslanika u Mesdidu-l haramu kako klanja, no, elio je saekati da zavri sa namazom, pa da se onda obrauna sa njim. Tako poe sluati Resulullaha dok je uio ajete sure El-Hakka: as neizbjeni. ta je as neizbjeni? I odakle ti zna o asu neizbjenome? Semud i Ad poricali su svijeta Smak. Pa kad je Semud posrijedi on stranim povikom uniten bi! A Ad kad je posrijedi on, on uniten bi vjetrom ledenim, monim! Potini ga nad njima sedam noi i osam dana uzastopnih, pa si u njima ljude povaljane vidio ti, poput upljih debala datulinih. Pa da li ikoga vidi da je ostao od njih? Pa doe faraon i oni prije njega, i zbog grijeha prevrnuta naselja, pa bijahu neposluni poslaniku svoga Gospodara, i On ih kazni najteom kaznom. Mi smo vas zaista kad je voda preplavila, u lai ponijeli, da bi vam je poukom uinili, i da je zapamte ui koje pamte! Pa kad se u rog jednom puhne, a Zemlju i brda digne, i potresom jednim zdrobe, tog dana Potres Svijeta e da se zbude, i da rascijepi Nebo, toga Dana rasklimano e biti ono! A meleki na krajevima Njegovim bit e, prijestolje Gospodara tvoga toga dana iznad njih osmerica nosit e - toga Dana izloeni ete vi biti, nijedna skrovita stvar vaa nee skrovita ostati! A onaj kome knjiga njegova bude data u njegovu desnu ruku rei e: Evo vam pa itajte knjigu moju, ja sam zbilja i mislio da raun svoj u susresti, a on u zadovoljnom ivotu bit e, u bai rajskoj visokoj, plodovi iji su sasvim blizu. jedite i pijte zadovoljni nek' ste za ono to u danima minulim uradiste! A onaj kome knjiga njegova u njegovu lijevu ruku data bude rei e: Kamo sree da mi knjiga moja ni data nije, i da nisam ni znao za raun svoj, kamo sree da smrt bi moj kraj, bogatstvo moje od koristi mi nije, mo i vlast moja propala je! Zgrabite ga i u okove okujte, a potom ga u paklu prite, a zatim u lance sedamdeset lakata duge veite! Jer, on zbilja nije vjerovao u Allaha Velianstvenoga, niti je podsticao da se nahrani bijedni! E danas njemu nije druga vjernoga, niti hrane osim iz splaina, ne jedu je drugi osim grijenici. Hazreti Omer je sa oduevljenjem sluao Resulullaha. U ivotu nije uo ovako lijepe rijei. Kasnije je sam to ovako ispriao: Bio sam oduevljen redom, pripovijednou i dubinom smisla ovih rijei. Sam sebi rekoh: Kunem se da je ovo jedan od pjesnika, kako za njega kau Kurejije. Tada poslanik nastavi sa uenjem ajeta: Pa, Ja se kunem onim to vi vidite i onim to vi ne vidite! Doista je Kur'an govor objavljen poslaniku plemenitome! A nije to govor nekog pjesnika, kako vi malo vjerujete! Hazreti Omer ponovo sebi ree: Mora da je ovo neki arobnjak, dok zna o emu sada razmiljam. Poslanik nastavi dalje: Niti je govor nekog proricatelja, kako se vi malo opominjete. Objava je to od Gospodara Svjetova! A da je on na Nas kakve izgovorio rijei, zbilja bismo ga za desnicu uzeli i ilu mu zatim kucavicu presjekli, i nikog nema meu vama ko bi ga mogao odbraniti! A zbilja je Kur'an bogobojaznima opomena, a dobro znademo Mi da se meu vama poricatelja nahodi! A Kur'an je zbilja propast za nevjernike, i on je zaista istina obistinjena! Zato ti slavi ime Gospodara svoga, Velianstvenoga! - Kada je Resulullah prouio kompletnu suru, u mome srcu se javi enja za Islamom, zakljui hazreti Omer. Tri dana nakon prelaska na Islam hazreti Hamze, Ebu Dehl okupi murike i saopti im: O Kurejije! Muhammed je izvrijeao nae kipove. Kae da e nai preci zavriti u Dehennenu, te da emo im se i mi tamo pridruiti. Ne postoji drugi izlaz iz ove situacije

nego da ga ubijemo. Onome ko ga ubije obeavam 100 deva i jo zlata povrh toga. U trenutku slast koju je Omer sin Hattabov osjetio prema Islamu minu, te on skoi: To ne moe obaviti niko osim Omera. Ostali ga u tome podrae sa oduevljenjem. Opasa ma i dade se na put. U putu srete Nu'ajm bin Abdullaha: Kuda e tako ljut o Omere? - Idem da ubijem Muhammeda, koji je unio razdor meu narod, koji je zavadio roenu brau. - To je teak zadatak, on je oko sebe okupio ashabe koji ga danonono uvaju i hizmete mu. ak i da ga ubije, ne moe se spasiti od sinova Abdulmuttalibovih. Hazreti Omer se na ove rijei jako rasrdi: Zar si i ti jedan od njih? Ako je tako da prvo sa tobom zavrim. Okani se mene, o Omere! Nego otii do svoje sestre Fatime i zeta Sa'id bin Zejda, ta oni su postali muslimani. Omer nije mogao vjerovati ovim rijeima. Ako ne vjeruje, otii pa vidi ree mu Nu'ajm. Kad bi postigao cilj, nestale bi razlike u vjeri no nastala bi krvna osveta, koja je bila obiaj kod arapa, a Kurejije bi se podijelile i nastali bi sukobi kojima ne bi bilo kraja. Tako ne bi stradao samo Omer ve i svi sinovi Hattabovi. No Omer bin Hattab je bio izuzetno snaan, hrabar i ljutit te o tome nije htio niti misliti. Istog asa se zaputio ka kui sestre. Tada je sura Ta-ha bila tek objavljena, Said i Fatima radijallahu anhum, su je dali zapisati te su je zajedno sa ashabom Habbab bin Eretom isitavali u svojoj kui. Hazreti Omer ih je sa ulaznih vrata uo kako ue te snano udari u vrata. Kada su ga vidjeli sa maem u ruci, sakrie i pismo a i Habbaba. Potom mu otvorie vrata. On odmah ljutito upita; ta ste uili?- Nita odgovorie. Jo ljui nastavi; Znai istina je ono to sam uo, i vi ste zavedeni njegovim arolijama. Uhvati hazreti Seida za jaku te ga baci na pod. Sestra mu pokua pomoi ali u tome dobi snaan amar. Kada ugleda krv na licu sestre, saali se. Iako je Fatima bila sva u krvi, snaga imana je ponovo pokrenu te mu, utjeui se Allahu ree: O Omere, ta te navelo da nema stida prema Gospodaru, da ugoni u la Njegovog poslanika koji je doao sa ajetima i mudizama? Istina je da smo ja i mu poaeni Islamom. Neemo od toga odustati ni po cijenu ivota. Nakon toga donese Kelime-i ehadet. Na ovako odvaan odgovor, hazreti Omer odjednom omeka te sjede. Dajte da vidim to to ste itali. Fatima mu odgovori: Dok se ne oisti ne mogu to uiniti. Hazreti Omer obavi gusul pa mu Fatima dade stranicu Kur'ana koju su itali. itao je lijepo. Na stranicama je bila ispisana sura Taha. Ljepota stila, razgovjetnost, znaenje i druge nadnaravnosti Kur'ana su mu dobrano smekali srce. Kada proita esti ajet sure u znaenju Njegovo je sve to je na nebesima i na zemlji i izmeu njih, 70 duboko se zamisli. O Fatima, zar svo ovo blago pripada Bogu kome se vi klanjate? - Tako je, odgovori mu Fatima, zar sumnja? - O Fatima mi imamo pet stotina kipova napravljenih i ukraenih od zlata, srebra, bronze i kamena pa oni opet ne posjeduju nita na zemlji, zavapi u udu te nastavi itati. Kada je doao do ajeta; Allah, drugog Boga osim Njega nema, najljepa imena ima71, dade se u duboko razmiljanje. Zaista, kako je ovo ispravno! Na ove rijei Habbab skoi i nakon donesenog tekbira kliknu: Mutuluk o Omere! Poslanik je inio dovu Uzvienome; Gospodaru, ojaaj ovu vjeru Ebu Dehlom ili Omerom! Eto ta srea je pripala tebi. Ovaj ajet i dova su ugasili svo neprijateljstvo u Omerovom srcu. On odmah upita: Gdje je Resulullah? Srce mu je ve bilo vezano za Poslanika. Taj dan je Poslanik u kui hazreti Erkama poduavao ashabe. Ashabi, okupljeni oko Poslanika, u beskrajnom zadovoljstvu i srei, krijepili su svoje due posmatrajui njegov lik od svjetlosti, te snaili srca, sluajui njegove slatke i poune rijei. Prisutni su iz Erkamove kue vidjeli kako prema njima ide hazreti Omer. Bio je opasan maem. Znajui kako je bio plahovit i snaan, ashabi su opkolili Poslanika. Hazreti
70 71

Tha 20/6. Tha 20/8.

Hamza ree: Zato bismo se plaili Omera, ako je doao sa dobrim, dobro doao. Ako ne, skinut u mu glavu prije nego to isuka ma. U tome Poslanik ree: Pustite ga neka ue! Dibril, alehisselam, je ve obavijestio Resulullaha da Omer dolazi da proui ehadet. Poslanik ga doeka sa osmjehom te ree ashabima: Pustite ga, odmaknite se od njega! Omer se spusti na koljena, a Poslanik ga uze za ruku govorei mu: Prihvati iman, o Omere! On na to proui ehadet a radosni tekbiri okupljenih ashaba se nastavie prolamati do neba. Hazreti Omer je, nakon to je prihvatio Islam, svoje stanje opisivao na sljedei nain: Kada sam primio Islam, ashabi su se krili od murika i Islam praktikovali u tajnosti. To me je uasno rastuivalo. -Zar mi nismo, Poslanie, na Pravom putu?, pitao sam ga. -Da! Tako mi moga poslanstva, tako mi Allaha, Koji je Vlasnik svake moi, bili ivi ili mrtvi, vi ste na Pravome putu!, odgovori Poslanik. Na to mu rekoh: Ako smo mi na Pravom putu, a murici u zabludi, zato onda krijemo svoju vjeru? Tako mi Allaha, mi imamo vee pravo saoptavati istinu nego oni neistinu. Allahova vjera e bez sumnje zaposjesti Mekku. Ako nas prihvate, i jeste dobro, a ako nas napadnu, borit emo se protiv njih. Poslanik odgovori: Mi smo malobrojniji. Ja Resulallah! Kunem se Onim Koji te je kao istinskog Poslanika poslao, da nee ostati niti jedna skupina nevjernika, kojima neu kazivati o naoj vjeri bez straha i sustezanja. Treba da se javno obznanjujemo. Kada je to Poslanik prihvatio, izali smo napolje u dva safa i zaputili se prema Harem-i erifu. Na proelju jednog safa je stajao Hamza a drugog ja. Tvrdim koracima i odlunim hodom smo uli u Mesdidu-l haram. Kurejeviki murici su as posmatrali mene, as Hamzu. Tako su bili rastueni i razoarani, da neto slino vjerovatno nisu doivjeli u cijelom ivotu. Nakon to je vidio hazreti Omera, Ebu Dehl istupi: O Omere! ta je ovo? Hazreti Omer povika, ne obazirui se na njega: Ehedu en la ilahe illallah ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu. Ebu Dehl se izgubi. Nije mogao ni rije izustiti. Hazreti Omer se okrenu ovoj grupi murika i ree: O Kurejije... Ko me ne poznaje, neka zna da sam ja Omer, sin Hattabov. Ko hoe da napravi od ene udovicu, a od djece siroad, neka istupi. Ko se samo pomakne, posjei u ga maem. Na to se Kurejije za as razioe. Resul i ashabi se poredae u saf i poee glasno uiti tekbire. Nebo iznad Mekke je odzvanjalo povicima ashaba Allahu ekber. Po prvi put su javno obavili namaz u harem-i erifu. 72 Kada je hazreti Omer primio Islam, objavljen je 64. ajet sure Enfal: O Vjerovjesnie, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede. Mnogi koji su se do tada dvoumili da li da prihvate Islam, kada su vidjeli da je to uinio hazreti Omer, nisu vie oklijevali. Poaeni su da budu ashabi. Od tada se broj muslimana poveavao iz dana u dan. Druga hidra u Abesiniju Muslimani, koji su se nalazili u Abesiniji, dobili su lanu dojavu da su mekanski muslimani sklopili savez sa muricima. Na to rekoe: Mi smo napustili svoje domove i imetke u Meki zbog murika. Poto su se odnosi sa njima popravili, najbolje bi bilo da se vratimo Poslaniku te da budemo poaeni njegovim prisustvom. Zbog toga zatraie dozvolu od abesinskog kralja, te otputovae u Mekku. No, tamo saznadoe da je vijest koju su dobili bila lana. 73 Posjetie Poslanika, te mu saoptie da su voke u Abesiniji dale izuzetne plodove, da postoje etiri objekta za obavljanje molitve, da se svaki dan kolju deve i ovce, koje se potom daju siromasima, da ih kralj lino posjeuje i brine se za njihovu sigurnost, te da su izuzetno zadovoljni tamonjim uslovima za ivot.74

72 73

bn shk, es-Sre, s, 160-165, 221-229; bn Him, es-Sre, I, 342-350; Suhejli, er-Ravzul-Unf, II, 119. bn Sad, et-Tabakt, I, 205. 74 bn shk, es-Sre, s, 194; bn Him, es-Sre, I, 364; bn Sad, et-Tabakt, I, 208.

Kada su se ashabi, alejhimurridvan, vratili u Mekku, ponovo otpoee progoni i muenja. Zulum nad njima se neprekidno poveavao na sve razliitije i svirepije naine. Jednog dana se hazreti Osman obrati Poslaniku: Poslanie, vidio sam Abesiniju kao pogodno mjesto za trgovinu. Trgovina donosi veliku dobit. Dok nam Allah, delle anuhu, ne propie mjesto hidre, mislim da nema boljeg mjesta od nje za privremenu hidru. Ako nita drugo, muslimani e se spasiti patnji od Kurejija. Nedaija nam je ukazao ogromno gostoprimstvo. Poslanik, nakon svega to je uo, ree: Vratite se ponovo u Abesiniju, kako biste Allahovom voljom bili zatieni. Hazreti Osman dodade: Ja Resulallah! Ako bi se i ti tamo pojavio, moda bi oni postali muslimani. Obzirom da su Ehl-i kitabije, brzo bi prihvatili Islam, te nam pruili pomo. Nije mi nareeno uivanje. Oekujem Allahov emer po pitanju hidre. Ja u uiniti onako kako mi bude nareeno. Prema jednoj predaji karavana od stotinu i jedne osobe se ponovo zaputila prema Abesiniji. Na elo ove povorke postavljen je Da'fer bin ebi Talib i u Abesiniju su stigli ivi i zdravi. Poslanikova muhterem supruga Ummu Seleme, radijallahu anha, dogaaje koji su slijedili opisuje na sljedei nain: U Abesiniji smo sreli jednog izuzetnog susjeda. To je bio kralj Nedaija. Ispunio nam je svaku elju. Mogli smo izvravati zapovijedi nae vjere kako smo to eljeli. Slobodno smo i bez ikakvog uznemiravanja mogli ibadetiti. Nismo uli niti jedne rune rijei. Kada su mekanski murici saznali za to, odluie poslati dvojicu izaslanika kralju. Nedaiji su poklonili razne dragocjenosti. Pripremljene su mu, u izobilju, posebne vrste mekanske koe, koju je Nedaija izrazito cijenio. Darovani su i njegovi vjerski prvaci. Ovaj zadatak su obavljali Abdullah ibni ebi Rebia i Amr ibni As. Podueni su tano ta govoriti pred kraljem Nedaijom. Reeno im je: Prije nego se obratite kralju, dajte poklone pojedinano svakom njegovom sveteniku i komadantu. Potom darujte Nedaiju a nakon toga zatraite da vam se izrue tamonji muslimani. Ne dopustite da muslimani razgovaraju sa Nedaijom.75 Izaslanici su, nakon to su doli u Abesiniju, sreli tamonje prvake i svakome pojedinano podijelili njihove poklone uz rijei: Meu nama se pojavila grupa ljudi koji su poeli propovijedati novu, izmiljenu vjeru, koja nije poznata ni vama niti nama. elimo ih povesti sa sobom u zajedniko nam rodno mjesto. Potrdite se da, kada to budete traili, ne dozvolite da se oni susretnu sa kraljem. Najupueniji da se bave njima jesu lanovi njihovih porodica i njihove komije. Oni ih najbolje poznaju. Svetenici su prihvatili prijedlog, nakon ega su im urueni pokloni. Kralj Nedaija je prihvatio darove i sastao se sa njima. Poslanici se obratie kralju sljedeim rijeima: Grupa naih sugraana je doputovala kod vas. Oni pored toga to su se odrekli nae vjere, nisu ni vau vjeru prihvatili. Izmislili su sebi nekakvu vjeru koja nije poznata ni vama niti nama. Poslali su nas prvaci naroda kojem i oni pripadaju. Ti prvaci su ujedno oevi i drugi srodnici veine njih. Njihova elja je da im se oni vrate jer bolje poznaju stanje u kom se oni nalaze. Najvea elja, kako Amr ibni Asa tako i Abdullaha ibni Rebi'e, je bila da ih kralj saslua te da udovolji njihovoj elji. Nakon izaslanika rije uzee Nedaijini vjerski prvaci: Ovi su u pravu. Narod iz kojeg oni potiu bolje poznaje njihovo stanje i kako treba sa njima postupiti. Zato ih prepustite ovim izaslanicima da ih nazad odvedu njihovom narodu. Kralj Nedaija se jako rasrdi na ove rijei: Tako mi Boga, ne! Ja ove ljude nikada neu predati. Nipoto ne mogu izdati ljude koji su se sklonili pod moje okrilje, u moju zemlju. Oni su odabrali mene pored drugih i sklonili se u moju zemlju. Zbog toga elim pozvati svoje goste na dvor i upitati ih ta oni imaju rei o svemu ovome. Ako su muhadiri onakvi kakvim ih ovi opisuju izruit u ih nazad. Ako ne, ja u ih uvati i initi im dobro sve dok su u mojoj
75

bn shk, es-Sre, s, 195; bn Him, es-Sre, I, 334.

zemlji. On je zapravo znao da se pribliilo vrijeme dolaska Muhammeda, alejhisselam, i da e ga njegov narod protjerati iz Mekke. Nedaija je upitao Mekkanske poslanike koga oni sllijede. Oni odgovorie da je to Muhammed. im je uo ovo ime Nedaija je znao da je on poslanik ali nije to htio obznaniti. Ponovo je upitao: ta zagovara ta njegova vjera, taj njegov mezheb? Amr odgovori: On nema mezheba. Pa kako onda oekuje da vam predam narod iji mezheb i vjeru ne poznajem. Dajte da i njih vidim, pa da vas suoim jedne sa drugima. Nakon toga je pozvao muslimane na dvor.76 Muslimani su se prvo meusobno posavjetovali ta bi mogli rei, to e se dopasti Nedaiji. Hazreti Dafer ree: Tako mi Allaha, sve to mi o ovome znamo jeste ono to nam je prenio Poslanik. emu god to vodilo, mi smo sa tim zadovoljni. Svi su se sloili sa tim i ovlastili Dafera da on govori u ime svih. I kralj Nedaija je okupio svoje vjerske prvake. Napravljen je veliki divan a potom su pozvani muslimani. Po dolasku, muslimani su nazvali selam, ali nisu pred kraljem pali na tle. Kada ih je Nedaija upitao zato se nisu poklonili, odgovorie: Mi na tle padamo samo pred Allahom. Poslanik nas je poduio da jedino Njemu inimo seddu. Nedaija: O vi koji ste se okupili ispred mene. Recite mi zato se doli u moju zemlju? ta vas je navelo na to? Niste trgovci, a nemate ni neke druge elje. Ko je taj Poslanik koji se pojavio meu vama? Zato se ne pozdravljate kao to se pozdravljaju ovi predstavnici vaeg naroda? Dafer, radijallahu anhu, mu odgovori: -O vladaru! Ja u prije svega kazati tri stvari. Ako kaem istinu, vi je potvrdite, a ako kaem la isto tako potvrdite da je to la. Prvo, naredi da ispred njih govori samo jedan! Amr ibni As ree da e on govoriti. Nadaija na to ree Daferu da on prvi zapone govor. Dafer: Imam tri pitanja za njega: Da li smo mi robovi koje treba vratiti nazad vlasniku? Kralj se okrenu Amru i ponovi mu pitanje. - Ne, oni nisu robovi ve slobodni ljudi, odgovori on. Jesmo li mi to neiju krv bespravno prolili pa nas treba vratiti da bi se poravnala krvarina? Amr odgovori da nisu prolili ni kap bilo ije krvi. Da li smo bespravno otuili neiji imetak pa nas treba vratiti kako bi se to izravnalo? Nedaija se ponovo okrenu Amru: Ako su oni duni ak i veliku sumu zlatnika, kai mi i ja u to izmiriti umjesto njih. Amr: Ne, nisu duni nita. Pa ta onda elite od njih? Na to Amr odgovori: Mi smo imali zajedniku vjeru. Oni su odstupili od tog puta. Pokorili su se Muhammedu i njegovoj vjeri. Kralj upita Dafera: Zato ste napustili svoju vjeri a poveli se za nekim drugim? Kakva je to vjera koju slijedite a koja nije ni vjera vaeg naroda a ni mog? Pojasni mi to! - O vladaru! Mi smo bili narod neznalica. Klanjali smo se kipovima. Jeli smo leeve ivotinja i inili svaku vrstu zla. Prekidali smo rodbinske i komijske veze. Jai su inili nasilje nad slabijima i nisu znali za samilost. Bili smo u tom stanju sve dok nam Allah nije poslao Poslanika, izmeu nas, u iju pravednost, pouzdanost i istou smo se osvjedoili i iji smo rod kao takav poznavali. Taj Poslanik nas je pozvao da vjerujemo u jednog Allaha, i da mu se pokoravamo a da odbacimo kipove kojima smo se klanjali i mi i nai preci. Naredio nam je da istinu govorimo, da povjerenje ne iznevjerimo, da uvamo rodbinske veze, da se lijepo odnosimo sa susjedima te da se klonimo grijeha i proljevanja krvi. Naredio nam je da se drimo dalje od svih vrsta lai, nepristojnosti, uzimanja imetka od siroadi i lanog optuivanja potenih ena. Mi smo mu povjerovali i prihvatili sve sa ime je, od Gospodara, doao, te postupili po tome. Pokorili smo se Allahu. Prihvatili smo da je dozvoljeno ono za to je on rekao da je dozvoljeno, a zabranjeno ono za to je on rekao da je zabranjeno. Zbog toga nas je na narod uzeo za neprijatelje i poeli nam initi zulum. Podvrgli su nas raznim muenjima i patnjama kako bi nas odvratili od Allahovog puta i vratili na stazu oboavanja kipova. Uinili su prema nama brojne nepravde. Nae stanje je iz dana u dan bivalo sve tee.
76

bn shk, es-Sre, s, 195; bn Him, es-Sre, I, 332.

Htjeli su nas odvojiti od nae vjere. Mi smo zbog toga napustili svoje domove i potraili utoite u tvojoj zemlji. Odabrali smo tebe meu drugima i stavili se pod tvoju zatitu. Nadamo se da kod tebe neemo naii na nepravdu. Hazreti Dafer je svoj govor nastavio sljedeim rijeima: to se tie pozdravljanja, pozdravili smo te selamom Resulullaha. Tako se i meusobno pozdravljamo. Obavijestio nas je Poslanik da e se i dennetlije pozdravljati tim pozdravom. Zbog toga smo Vae Velianstvo tako pozdravili. Utjeemo se Allahu od injenja sedde bilo kome osim njemu zato to nas je tako uputio Poslanik. -A zna li ti ita o tome to je objavio Allah?, upita Nedaija. Kada mu Dafer odgovori potvrdno, zatrai od njega da mu neto, od toga, proui. Hazreti Dafer mu poe uiti prve ajete sure Merjem. (Ima predaja da je uio i suru Rum i Ankebut). Nedaija je poeo plakati. Suze su mu skvasile bradu. I svetenici su poeli plakati. - O Dafere. ui nam tih slatkih rijei. Dafer poe uiti, od poetka, ajete sure Kehf: Hvaljen neka je Allah koji svome robu objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu, nego ispravnu, ta tekom kaznom, koju e On dati, opomene, a da vjernike koji ine dobra djela divnom nagradom obraduje, u kojoj e vjeno boraviti, i da opomene one koji govore: Allah je sebi uzeo sina. O tome oni nita ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna rije izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu! Pa zar e ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj nee da povjeruju? Sve to je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskuamo ljude ko e se od njih ljepe vladati. 77 Nedaija se nije mogao suzdrati: Tako mi Allaha ovo je svjetlost koja izvire iz istog Izvora. I Musa i Isa, alejhisselam, su doli sa njim. Okrenu se predstavnicima Kureja te im ree: Idite odavde, niti u vam ih ja izruiti a niti u o njima ak i pomisliti neko zlo. Na to su Abdullah ibni Rebia i Amr ibni As odstupili. 78 Amr se potom obrati Abdullahu: Tako mi Allaha, vidjet e da u nai neku njihovu slabost i da u je predoiti Nedaiji. Iako su nam sada suprostavljeni, ne zaboravi da smo im rodbina pa nemoj to initi, odgovori mu Abdullah. Sad u rei Nedaiji da oni Isaa smatraju obinim robom. Sljedei dan ponovo dooe do Nedaije. O vladaru! Oni o Isau sinu Merjeminu govore teke stvari. Ve, ti poalji jednog svog ovjeka, pa ih upitaj ta misle o Isau alejhisselam. Kralj posla po muslimane a oni se stadoe dogovarati ta e rei ako ih bude pitao za Isaa, alejhisselam. Hazreti Dafer: Tako mi Allaha rei emo ono o emu nas je obavijestio Poslnik od Allaha, delle anuhu. Kada ih kralj upita ta misle o Isau, sinu Merjeminom, Dafer odgovori: Mi emo ti rei ono to nam je o Isau, alejhisselam, prenio na Poslanik od Uzvienog Allaha. Mi ga priznajemo kao Allahovog Poslanika i Njegovog roba, kao Rije Njegovu koju je spustio hazreti Merjemi, koja se odrekla ovoga svijeta i mukaraca i koja je bila edna. To je ono to znamo o Isau, sinu Merjeminom. Vjerujemo da kao to je Allah stvorio Adema od zemlje, tako je Isaa stvorio bez oca. Na ove rijei Nedaija spusti ruke na pod te uze malo praine govorei: Kunem se da Isa nije nita vie od onoga kako ga vi opisujete. Tu nema razlike ni koliko ova praina koju drim. Kada je to izgovorio, glaveine oko njega se poee saaptavati. Nedaija to primijeti pa ree: Kunem se da, ta god vi kazali, ja o njima mislim samo dobro. Potom se obrati muslimanima, muhadirima: estitam i vama i Velikanu koji vas je poslao. Ja svjedoim da je on poslanik. On nam je svakako najavljen u Indilu. Njega je nagovijestio i Isa, sin Merjemin. Kunem se da, da je ovdje, inio bih mu svaki hizmet. Idite! Smjestite se u

77 78

el-Kehf 18/1-7. bn shk, es-Sre, s, 195; bn Him, es-Sre, I, 332-333.

netaknute predjele moje zemlje i ivite tamo u miru i sigurnosti. Unitit u onoga ko vam nanese zlo. Kada bi mi dali zlata koliko planinu, ne bih nikog od vas rastuio. 79 Nedaija se potom obrati Kurejijama u vezi njihovih poklona: Meni ovo ne treba. Uzvieni Bog nije uzeo mito od mene kada mi je dao blago koje imam i kada mi je potinio stanovnike i ovu zemlju. Predstavnici Kurejija su se tako vratili praznih ruku. Iskreni Nedaija je odabrao Islam i tako obradovao ashabe. Godine tuge... Muhasara Murici su se neprestano trudili da preduprijede dalje irenje islama. Unato tome, broj muslimana se poveavao iz dana u dan. Sve patnje i iskuenja na koja su muslimani stavljani nisu doprinijeli da oni skrenu sa svog puta, naprotiv, inili su da se jo vre i iskrenije veu jedni za druge. Niko nije odustajao od svoje vjere i bili su spremni rtvovati i ivote na Resulullahovom putu. I plemena izvan Mekke, koja su sluala o tome ta se deava, su bila sve radoznalija, pa je Islam svakodnevno zaposjedao nova mjesta. Murici su prosto izlueni saznanjem da nita nisu postigli zagovaranjem protiv muslimana kod kralja abesinije Nedaije Eshama. Okupili su se da bi izvrili jo vei pritisak na muslimane i da bi u potpunosti iskorijenili Islam. Donijeli su nevjerovatnu odluku: Muhammed, alejhisselam, mora biti ubijen, nebitno gdje i kako... Kafiri su se vrsto zakleli da e to izvriti. Ebu Talib, koji je saznao za ovu njihovu odluku, je bio je duboko oaloen. Silno se zabrinuo za ivot svog voljenog mubarek bratia. Okupio je svoje pleme i naredio im da ga moraju dobro uvati od kurejevikih murika. Haimovi sinovi su se okupili, osnaeni rodbinskim vezama, da bi ovaj zadatak ispunili. Zbog toga su pozvali Muhammeda, alejhisselam, i ashabe koji su povjerovali sa njim u i'bi Ebu Talib, odnosno, Ebu Talibovu mahalu, brdo koje se nalazi tri kilometra sjeverno od Kabe u Mekki. Poslanik se odazvao pozivu a jedino se Ebu Leheb suprostavio naredbi da uva Poslanika od Haimovih sinova, te nije doao na i'b. Murici, meu kojima je bio i on, stadoe se okupljati i traiti priliku da ubiju Poslanika, alejhisselam. 80 Kada su murici saznali da su se Poslanik, alejhisselam, i ashabi okupili u mahali Ebu Taliba, ponovo se okupie i donesoe sljedeu odluku: Niko se nee eniti kerima sinova Haimovih sve dok im se Muhammed, alejhisselam, ne preda da bi bio ubijen. Nee dozvoliti da se oni ene njihovim kerima. Nita im se ne smije prodavati niti od njih kupovati. Nee biti dozvoljeno sastajati se sa njima niti razgovarati. Ne smiju se posjeivati niti zalaziti u njihovu mahalu. Ni pod koju cijenu se nee prihvatiti bilo kakvo primirje koje doe od njih. Nema milosti prema njima. Stavili su peat na papir, na kome je murik po imenu Mensur ibni Ikrime zapisao ove odluke. Okaili su to na zid Kabe, kako bi svi bili obavijeteni o ovoj odluci. Poslanik se jako raalostio kada je uo ovu vijest, te je uputio dovu. Dova mu je usliana i ruke murika Mensura su se u trenu osuile. Murici su bili izbezumljeni, i poeli su komentarisati kako su se Mensurove ruke osuile zbog nepravde koju su nanosili Haimoviima. I umjesto da se opamete, jo su vie pobjesnili. Postavili su strae na sve puteve koji vode u i'b i sprijeili prolaz hrane i odjee. Trgovcima koji su dolazili u Mekku reeno je da ne ulaze u njihovo naselje, ve, ako treba, oni e njihovu robu otkupiti i po veoj cijeni. Smatrali su da e stanovnike i'ba na ovaj nain natjerati da pomru od gladi ili da se pokaju, pa da im predaju Muhammeda, alejhisselam. Ovo stanje se ponavljalo svake godine, osim perioda kada se obilazila Kaba. Shodno obiajima, ovo je bilo doba u godini kada je bilo zabranjeno proljevati krv. Tako su Haimovii slobodno odlazili u Mekku i namirivali se za cijelu godinu. im bi se
79 80

bn shk, es-Sre, s, 195; bn Him, es-Sre, I, 334. bn Sad, et-Tabakt, I, 130-140; bn Kesr, el-Bidje, III, 84-87.

neko od njih pribliio nekom trgovcu, odmah bi murici poput Ebu Leheba ili Ebu Dehla, prilazili trgovcu i traili od njega da enormno povea cijenu, tako da je ne moe kupiti. Garantovali bi im da e svu robu koja bi ostala oni otkupiti. Tako su oni visoko zacjenjivali svoju robu, a muslimani bi se vraali bez nabavljene robe... Zbog toga su Muhammed, alejhisselam, njegova supruga Hatida i Ebu Bekr potroili sav svoj imetak, kako bi utihnuli jecaje za hranom gladne djece. Kada bi im nestalo hrane jeli su lie sa grana i ostatke stare koe, koju su pekli na vatri. Muhammed, alejhisselam, i neki ashabi su od gladi vezali kamenje za stomak. Majke su se, rtvujui sebe zarad svoje djece, pretvorile u kost i kou. Kada bi se neko od murika saalio i donio neto, bio bi pretuen i estoko ukoren. Muslimani su tako zapali u jako teku situaciju. Murici su i dalje ekali da muslimani popuste pred ovim patnjama i da im Ebu Talib preda Muhammeda, alejhisselam. Ba suprotno tome, muslimani su sve paljivije titili Poslanika, kako mu se neto ne bi desilo. Ebu Talib je, iz predostronosti, naredio da se postavi straa ispred kue Poslanika ili ga je pozivao da spava kod njega. Muhammed, alejhisselam, je bez imalo zastajkivanja, sve svoje vrijeme koristio kako bi izvrio Boiju zapovijed i irio Islam, te stpljivo dijelio savjete i traio od ljudi da se okane djela koja vode ka Denennemu. elio je da i Kurejeviki murici, koji su ga ugonili u la, shvate kako je biti potlaen na tako surov nain, pa je podigao ruke i uinio dovu Allahu, delle anuhu: O Allahu! Daj i njima kao to si Jusufovom, alejhisselam, narodu dao kaznu u vidu sedam nerodnih godina! U danima koji su slijedili nije pala ni kap kie. Zemlja je sva ispucala od sue i nestalo je svakog zelenila. Murici su bili izgubljeni. Jeli su leeve ivotinja uginulih od gladi, pa i koe pasa, kako bi sauvali ivot. I njihova su djeca poela zapomagati te su mnogi umrli od gladi. Kada bi se okrenuli prema nebu, sve to su vidjeli je bio gusti dim na sve strane. Kao da su shvatili veliinu nepravde koju su nanosili pa su poslali Ebu Sufjana kod Poslanika, koji se poe kleti: O Muhammede. Ti tvrdi da si poslan kao milost svjetovima. Ti trai da se vjeruje u Allaha i da se uvaju rodbinske veze. Pogledaj kako tvoj narod umire od gladi i sue. Uini dovu da se ovo proklestvo digne sa nas; Allah e primiti dovu koju ti uputi. Ako uputi takvu dovu, svi emo ti povjerovati. Tako su ostavili po strani nepravdu i nasilje koje su inili i poeli preklinjati Poslanika za pomo. Poslanik je, uvi njihovo obeanje kako e povjerovati, ponovo podigao ruke Gospodaru, Koji mu je ponovo primio molbu. U Mekki su poele padati obilne kie i zemlja je ponovo oivjela. Murici su, zaboravili na svoje obeanje i nastavili sa ustrajnou u kufru, bez obzira to su spaeni od sue... Allah, delle anuhu, im odgovara Kur'anskim ajetima: Ali ovi sumnjaju i zabavljaju se. Zato saekaj dan kada e im se initi da prema nebu vide vidljiv dim koji e ljude prekriti. Ovo je neizdriva patnja! Gospodaru na otkloni patnju od nas, mi emo sigurno vjerovati! A kako e oni pouku primiti a ve im je doao istiniti Poslanik od koga oni glave okreu i govore: Poueni - umno poremeeni! Mi emo patnju malo po malo otklanjati i vi ete se sigurno u mnogoboaku vjeru vratiti; ali onoga Dana kada ih svom silom zgrabimo, zbilja emo ih kazniti. Jo davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskuenje stavili, kada im je bio doao plemeniti poslanik; Ispunite prema meni ono to ste duni, o Allahovi robovi, jer ja sam vam poslanik pouzdani, i ne uzdiite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz oigledni, i ja se obraam i svome i vaem Gospodaru da me ne kamenujete, a ako mi ne vjerujete onda me na miru ostavite. I on pozva u pomo Gospodara svoga : Ovo je doista narod nevjerniki!- Izvedi nou robove Moje, za vama e potjera poi i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja e zaista potopljena biti.81

81

ed-Duhn 44/17-24.

Murici nisu odrali rije da e povjerovati i vratili su se injenju zuluma. Allah, delle anuhu, se jednog dana Objavom obratio Poslaniku da je poslao moljca koji je pojeo sve papire na Kabi, na kojima su bila ispisana imena boanstava, osim onoga sa Allahovim imenom. Poslanik, alejhisselam, se obrati Ebu Talibu: O amida! Allah, delle anuhu, je poslao moljca da pojede napise koje su kaile Kurejije i sve ih unitio, poput neredbi da se sa nama prekinu rodbinske veze. Jedino su ostali djelovi na kojima je pisalo Allahovo uzvieno ime. Kada ga je Ebu Talib upitao da li mu je to objavio Gospodar, on to potvrdi. Ebu Talib mu ree: Onda ja svjedoim da govori istinu, i uputi se prema Kabi, gdje je zatekao okupljene murike prvake. Oni su odmah pomislili da im dolazi predati Muhammeda, alejhisselam. Kada je stigao, Ebu Talib ih opomenu: O Kurejije! Moj brati je el-Emin, onaj koji nikada nije slagao. Obavijestio me je da je moljac pojeo sve papire na Kabi osim Allahovog imena. Donesite mi te papire koje ste pisali protiv nas. Ako je istina ono to on kae, kunem vam se da emo ga svi uvati do smrti. Pa i vi se vie okanite ovih nepravdi koje inite...! Murici su uzbueno potrali da donesu papire sa Kabe. Kada im je Ebu Talib rekao da itaju, nije bilo niega osim dijela Bismike Allahumme. Murici su ostali bez rijei. Nakon to su neki poeli odustajati, okanili su se ove nepravde i nezapamenog tlaenja, koje je trajalo pune tri godine. Ipak, nisu odustali od neprijateljstava prema muslimanima. Ona su se, nasuprot, poveala. Na sve mogue naine su se pokuavali isprijeiti irenju Islama. No, bez obzira na sve njihove napore, Islam se irio munjevito a Poslanik je otklanjao nepravde koje seu jo od perioda dahilijjeta ili neznanja, te im ukazivao na put Sree. Oni koji su postigli ovu veliku sreu, zahvaljivali su na nimetima i nipoto nisu posustajali pred muenjima i neprijateljstvima murika. Srca mnogih, koji su viali mudize Muhammeda, alejhisselam, i ljepotu Islama, bila su obasjana nurom imana. Cijepanje mjeseca na dva dijela Jedna od velikih mudiza Muhammeda, alejhisselam, jeste i cijepanje mjececa. Grupa murika meu kojima su bili Ebu Dehl i Velid bin Mugire su izazvali Poslanika; Ukoliko si ti zaista poslanik, rascijepi mjesec na dva dijela tako da jedan dio bude vidljiv iznad planine Kuajkijan a drugi iznad planine Ebu Kubejs. Kada ih je Poslanik upitao da li e povjerovati ako to uini, oni su odgovorili da hoe. Muhammed, alejhisselam, je uputio dovu Alalhu, delle anuhu, da mu podari tu mudizu, nakon ega mu dolazi Dibril i nareuje mu da obavijesti Mekkelije da tu veer zajedno prisustvuju nadnaravnom djelu - mudizi. Te etrnaeste noi mjeseca, kada je Mjesec bio pun, Poslanik pozva sugraane da dou i da zajedno posvjedoe tom dogaaju. Kada je Muhammed, alejhisselam, pokazao svojim mubarek prstom na njega, Mjesec se raspolovio, tako da je jedna polovica bila iznad Kuajkijana a druga iznad Ebu Kubejsa. Potom se ponovo sastavio. Poslanik pozva ashabe: O Seleme bin Abdu-l Esede, o Erkame bin Ebi-l Erkame, budite svjedoci ovom dogaaju. Pozvao je i druge ashabe da posvjedoe onome to se desilo. Murici su vlastitim oima mogli vidjeti ovo udo. Oni ne samo da nisu odrali obeanje i povjerovali, ve su i druge sprjeavali da to uine, govorei: Ovo je jedno od Muhammedovih arolija. Ako je nas prevario, ne moe sve ljude prevariti. Nego, da mi upitamo i stanovnike drugih gradova. Ako i oni potvrde ovo, znai da je zaista poslanik, a ako ne, onda je sigurno sihirbaz - arobnjak. Pitali su putnike koji su dolazili u Mekku, ak su slali svoje ljude u druge krajeve da to ispitaju, no svi su potvrdili to to se desilo. Ni to im nije bilo dovoljno pa su i poslije toga sve zanijekali. Na elu onih koji su to inili je bio Ebu Dehlkoji je govorio: Ebu Talibovo siroe je uspjelo zaarati i nebo, te je na taj nain trovao i druga srca.

Na to je Allah, delle anuhu, objavio sljedee ajete: Blii se as i Mjesec se raspolutio. A oni, uvjek kada vide udo okreu glave i govore: arolija neprestana. Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je ve odreeno. I dolaze im vijesti koje treba da ih odvrate - mudrost savrena - ali opomene ne koriste. Zato se okreni od njih! Na Dan kada ih glasnik pozove na neto uasno, oni e oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti, i netremice gledajui u glasnika i urei nevjernici e govoriti: Ovo je teak dan!82 Da Gospodar i vas uputi!... Nakon to je okonan trogodinji bojkot muslimana od strane murika, Poslaniku, alejhisselam, je dola prva grupa musafira iz Nedrana. Bilo je to dvadeset osoba koji su za Islam uli od ashaba, potom uinili hidru u Abesiniju i doli u Mekku, kako bi bili poaeni vienjem Poslanika. eljeli su da od njega lino uju vie o onome to propovijeda. Sa Poslanikom su se sastali pored velianstvene Kabe i postavili su mnoga pitanja na koja im je Resulullah odgovarao, dok su ih Kurejeviki murici posmatrali sa strane. Muhammed, alejhisselam, im je proitao nekoliko ajeta iz Kur'an-i kerima. Bili su toliko oduevljeni da se nisu mogli suzdrati da ne puste suze. Potom su na poziv Poslanika radosno prihvatili Islam, izgovarajui kelime-i ehadet. Kada su htjeli krenuti nazad, svojim domovima, zaustavio ih je Ebu Dehl : Zaista nisam vidio maloumnije ljude od vas!... Samo to ste jednom razgovarali sa njim, odrekli ste se vaih bogova i prihvatili sve to vam je on rekao. Na to mu novi ashabi odgovorie: Molimo Gospodara da i vama to podari. Mi se svakako ne bismo ponijeli prema vama na ovakav nain. Istina je da mi nismo pogazili bilo koje vae pravo, no znajte da zbog nekoliko dahila neznalica, mi nipoto ne bismo napustili ovu velianstvenu vjeru i ovu veliku blagodat koja nam je ukazana. 83 Allah, delle anuhu, ovim povodom alje ajete: Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nj, a kada im se kazuje, govore: Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara naega, mi smo i prije bili muslimani. Oni e dobiti dvostruku nagradu zato to trpe i to lijepim zlo uzvraaju i to od onoga to im dajemo udjeljuju; a kad uju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: Nama naa djela a vama vaa djela; mir vama! Mi ne elimo drutvo neukih. Ti, dosita, ne moe uputiti na pravi put onoga koga ti eli da uputi, -Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoe, i On dobro zna one koji e pravim putem poi. 84 Godina tuge Sin Poslanika, alehisselam, Kasim, je preselio kada je imao sedamnaest mjeseci. Nekoliko godina nakon ovog tunog dogaaja preselio je i Resulullahov sin Abdullah. Shrvan svom tom tugom, Poslanik je jednom zavapio: O planino, da te je snala tuga koja je mene snala, ne bi to mogla izdrati, raspala bi se! Kada ga je hazreti Hatida upitala gdje se oni sada nalaze, on joj je odgovorio da su u Dennetu. Murici su bili silno obradovani smru poslanikovih sinova. Kafiri poput Ebu Dehla su poeli slavodobno uzvikivati: Muhammed nema mukog potomka. Nema ga ko naslijediti. Kada umre, nestat e i svako sjeanje na njega. Na to Allah objavljuje suru Kevser: Mi smo ti (O Muhammede), uistinu, mnogo dobro dali. Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji. Onaj koji tebe mrzi sigurno e bez pomena ostati. Nakon smrti Poslanikovih sinova, i njegov amida se jako razbolio, i njegovo stanje se pogoravalo iz dana u dan. Kurejeviki murici se stadoe saaptavati: Ebu Talib je, dok je bio iv, na sve
82 83

el-Kamer 54/1-8. bn shk, es-Sre, s. 199-200; bn Him, es-Sre, I, 391-392. 84 el-Kasas 28/52-55.

mogue naine titio Muhammeda, alejhisselam. Njegov as smrti se pribliava. Hajde da ga posjetimo u ovim njegovim posljednim trenucima. Pored Ebu Taliba su sjele poznate linosti poput Ukbe, Ubejde, Ebu Dehla i Umejje bin Halefa. Mi zaista svjedoimo tvoju veliinu nad nama. Zbog toga ti se nipoto nismo suprostavljali. No, bojimo se da e nakon tvoje smrti Muhammed krenuti da se obraunava sa nama, te da e se sukobi meu nama nastaviti. Ti nas pomiri, kako ne bismo omalovaavali boanstva jedni drugih. Ebu Talib nakon toga pozva Muhammeda, alejhisselam: Sve voe Kurejija te mole da se ne mijea u njihovu vjeru. Ako to prihvati, oni e raditi za tebe i bie ti pomagai. Poslanik, ajehisselam, mu odgovori: O amida! Ja njih pozivam da izgovore samo jednu reenicu, sa kojom e im svi arapi postati odani a nearapi e im plaati porez. Potom se okrenu Kurejijama: Da, ako izgovorite samo jednu reenicu, ovladat ete svim arapima, a pokorit e vam se i nearapi. Ebu Dehl se sloi i obea da e izgovoriti i deset puta vie, a kada upitae Poslanika koja je to reenica, on im odgovori: Ako izgovorite La ilahe illallah i odreknete se svih drugih boanstava. Oni mu odgovorie da od njih zatrai bilo ta drugo. Kada bi ste mi u ruku dali Sunce, ja neu od vas nita drugo traiti osim ovoga, ree Poslanik. -O Ebu Kasime! Iznosi nam udan prijedlog. Mi iz potovanja prema tebi hoemo da se izmirimo a ti ne pokazuje potovanje prema nama, odgovorie murici i pooe. Nakon to su otili, Ebu Talib ree Poslaniku: Ono to si ti traio od njih je posve razumljivo. Rekao si istinu! Ove Poslanikove rijei dadoe nadu Poslaniku da e Ebu Talib prihvatiti iman, te mu ree: O amida! Izgovori La ilahe illallah, da se mogu zauzeti za tebe na Sudnjem danu. Bojim se da e moji sunarodnjaci rei da sam se prepao smrti pa da sam zbog toga prihvatio Islam, inae bih ti ugodio, odgovori on, te mu se ubrzo pogora stanje i preseli na onaj svijet. Preseljenje majke hazreti Hatide I mubarek hazreti Hatida, supruga Poslanika dvadeset i etiri godine, nakon tri godine bojkota koji je proao u bijedi i alosti, a tri godine prije hidre, preseli na Onaj svijet poetkom Ramazana, u 65. godini ivota. Fahr-i Kainat, sallallahu alejhi ve sellem, je voljenu suprugu sahranio vlastitim mubarek rukama. Silno ga je oalostio njen odlazak. Gubitak i supruge Hatide i amide Ebu Taliba u istoj godini duboko ga je potresao. Zbog toga se ova godina naziva senetu-l huzn ili godina tuge. Preseljenje hazreti Hatide je ozbiljno poljuljalo Poslanikov moral. Ona je bila prva osoba koja je povjerovala i posvjedoila istinitost njegovih rijei. Ona mu je bila najvea potpora i pomaga. Kada su mu svi bili neprijatelji, ona mu je bila prijatelj. Poklonila je sav svoj imetak za stvar Islama i danonono se rtvovala da bi bila potpora Poslaniku. Nikada nije rastuila Poslanika, niti mu se usprotivila. Poslanik bi to priao s vremena na vrijeme i tako uvao uspomenu na svoje supruge. Jednog dana je izala da trai Poslanika dok je on bio vani. Dibril, alejhisselam, joj se tada ukaza u ljudskom liku. Iako ga je htjela pitati za Poslanika, sjeti se da bi mogao biti neprijatelj pa odusta od toga. Kada je Poslanik doao kui, ona mu ispria ta se desilo. Poslanik je potom upita da li zna ko je bio taj ovjek i dodade: - To je bio Dibril. Poruio mi je da ti prenesem njegov selam. Jo mi je rekao da ti saoptim da je u Dennetu pripremljena kua od bisera za tebe. Tamo sigurno nee biti ovakve alosti, tegoba i ostalih neprijatnosti. 85

85

Jsn 36/9.

Ruka zalijepljena za vrat Muhammed, alejhisselam, je ashabima, tim najodabranijim ljudima, prireivao jedinstvene sohbete na kojima su se nurom obasjavala njihova srca. Objanjavao bi im objavljene ajete i nije nita ostavljao nejasnim. U meuvremenu su neumorno odlazili na mjesta gdje se skupljaju kafiri i pozivali ih u iman. Ebu Dehl i Velid bin Mugire su se posebno srdili na to; Ako ovako nastavi, Muhamemd e sve ljude prevesti u svoju vjeru, pa nee niko ostati da se klanja naim kipovima. Jednog dana su se usaglasili da je jedini izlaz iz ove situacije da ubiju Poslanika. Ebu Dehl je poveo Velida bin Mugiru i nekoliko Mahzurovih sinova i zaputio se prema Kabi. U tom trenutku je tamo Poslanik klanjao namaz. Ebu Dehl je odmah potrao prema njemu sa kamenom u ruci, no, kada je htio baciti kamen na habib-i ekrem, nebijj-i muhtrem poslanika, ruka mu je ostala nepomina u zraku. Nije je mogao pomaknuti ni u kom smjeru, i ostao je prestraen. U takvom stanju se vratio odakle je i doao i, tek kada se vratio meu murike, ruka mu se povratila u prvobitno stanje, te je kamen ispao iz nje. Isti kamen uze jedan od Mahzumovih sinova i krenu prema Poslaniku, siguran da e on uspjeno obaviti zadatak. Kada se pribliio, oi su mu iznenada oslijepile. Na to svi Mahzurovi sinovi nagrnue na Poslanika, ali kada mu se primakoe, on se izgubi pred njihovim oima, iako su mu i dalje uli glas. Kada bi doli do mjesta odakle glas dolazi, on bi se uo na drugoj strani, a kada bi ponovo tamo doli, ponovo bi se uo na suprotnoj strani. I oni su se vratili bez obavljenog zadatka. Ovim povodom je Allah, delle anuhu, objavio ajet: I kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu stavili i na oi im koprenu stavili, - zato oni ne vide. (Jasin 9) Poziv u Islam stanovnicima Taifa Iako su posvjedoili mnogim mudizama - nadnaravnostima, murici zbog svoje tvrdoglavosti odbijaju prihvatiti istinu, ak ta vie, vlastitu djecu i druge lanove porodice podvrgavaju nevienim torturama. Poslanik je bio posebno alostan zbog poveanja nasilja i nepravdi od strane murika. Odluio je otii u Taif, mjesto u blizini Mekke, kako bi njene stanovnike pozvao u Islam. Poveo je sa sobom na ovaj put i Zejd ibni Harisa i sastali su se sa prvacima Taifa, Amrovim sinovima Abd-i Jalilom, Habibom i Mesudom. Objasnili su im naela Islama i pozvali ih da ga prihvate. Oni su, umjesto da prihvate taj poziv, poeli vrijeati Poslanika: Zar Allah nije naao nikog drugog osim tebe, da prenese svoju poruku? Zar nije mogao neko drugi biti poslanik? Idi iz naeg kraja, pa kuda god to bilo! Tvoj narod nije prihvatio to to govori pa si doao kod nas, zar ne? Kunemo ti se da emo se i mi drati podalje od tebe i neemo udovoljiti ni jednoj tvojoj elji! Poslanik, alejhisselam, je otiao od njih sav skrhan. Pleme Sekif je pozivao u Islam deset dana ili mjesec, no niko se nije odazvao pozivu, ak su ga ismijavali i poniavali. Poredali su djecu i mladie pokraj puta kuda je trebao proi, pa su ga zasuli kamenjem. Hazreti Zejd je Poslanika pokuao zatititi svojim tijelom, kako se ne bi povrijedio. Stalno je obilazio oko Poslanika, pravei tit, da bi sprijeio kamenice da dou do njega i nije se obazirao na bolove koje su mu zadavali udarci kamenja. Iako je Zejd ulagao sve mogue napore kako bi zatitio Poslanika, kamenje ga je pogaalo jedno za drugim. Zbog toga je Zejd bio sav ukrvavljen. Derao se koliko ga je glas sluio: Ne inite to! Nemojte! Pa on je najbolji na svim svjetovima! On je Resulullah! Raskomadajte mene ali nemojte njemu nanositi bol! Kamenje je, bez obzira na sve, prolijetalo do Poslanika, te okrvavilo njegove mubarek noge.

Sav izmoren i ukrvavljen, Poslanik je uao u vonjak dvojice brae Ukbe i ejbe. Tamo su ga vjernici zbrinuli, i saprali krv sa njegova tijela. Uzeo je abdest a potom ispod drveta klanjao dva rekata namaza, nakon ega je podigao ruke Svevinjem. Sve su ovo posmatrali vlasnici vonjaka i posvjedoili svim nedaama na koje je Poslanik tamo naiao. U njima je proradio osjeaj samilosti pa su Poslaniku po slugi Addasu poslali groa. Kada je poeo jesti groe, Poslanik je prouio Bismillu. Rob, kranin, u njegove rijei pa mu ree: Godinama ivim ovdje i jo nikada nisam uo ovakav govor. Odkud ti to? Poslanik ga upita odakle je, na to mu on odgovori da je iz Nenive. Znai ti si iz zemlje Junusove! Addas ga upita kako on zna za Junusa koji je ovdje nepoznat. On je moj brat. I on je, poput mene, bio Poslanik. Vlasnik ovako lijepog lica i ovako toplih rijei ne moe nikako biti laov. Ja svjedoim da si ti Allahov poslanik, ree on i tako postade musliman. Zatim nastavi: Ja Resulallah! Godinama sluim ovim nepravednicima koji otimaju od svakoga i varaju sve ljude. U njima nema nikakva dobra. Spremni su na svaku podlost samo kako bi dobili i osigurali ovozemaljska dobra. Gade mi se. elim zato poi sa vama, da se poastim sluenjem tebi i da se rtvujem kako bih te zatitio od neprijatnosti koje ti ove neznalice i primitivci mogu nanijeti. 86 Resulullah mu odgovori: Za sada ostani sa njima. Uskoro e uti moje ime posvuda. Tada mi se pridrui. Odmorie se neko vrijeme i ponovo zaputie ka Mekki. Kada su se pribliili Mekki na dva konaka, ugledae kako Poslanika prati jedan oblak. Pogledali su paljivije i vidjee da je to bio Dibril, alejhisselam. Ovaj dogaaj je Poslanik ispriao hazreti Aii. U Buharijinom Sahihu i Ahmed ibni Hanbelovom Musnedu se prenosi: Hazreti Aia upita Poslanika: O Resule! Da li si imao tei dan u ivotu od bitke na Uhudu? Poslanik joj odgovori: Tako mi Allaha, od tvog naroda sam doivio takvu zlobu da je nisam doivio od murika na Uhudu. Kada sam Ibni abdi Jalilu, sinu Abdu-l Kulale, saoptio svoje poslanstvo, nije ga prihvatio. Od onih oko njega sam naiao na takve nevolje, da nisam mogao doi sebi sve dok nisam doao do mjesta Karn-i Sealib. Na tom mjestu sam podigao glavu u visinu i vidio kako mi jedan oblak pravi hlad. U njemu vioh Dibrila, alejhisselam, a zatim zauh govor: O Muhammede, Gospodar je uo tvoje rijei. Posvjedoio je i tome da te nisu htjeli zatititi. Poslao ti je ovog meleka koji upravlja planinama da mu naredi ta poeli. Nakon to mi je melek nazvao selam, ree mi: O Muhammede! Kao to ti je rekao Dibril, koga je poslao Uzvieni, ja sam melek koji upravlja planinama, pa mi naredi ta god eli. Ja sam ti sluga. Reci da sastavim ove dvije planine (Kuajkan i Ubu Kubejs) tako da se obrue na Mekkelije i ja u to odmah uiniti. Ja nisam pristao na to, te rekoh: Ne, ja sam doao kao milost svjetovima. Molim Stvoritelja da ovom narodu da porod koji e se samo Njemu klanjati i nikoga mu za sudruga nee uzimati. U povratku iz Taifa u Mekku Poslanik se odmorio u mjestu Nahla. U jednom trenutku su stali na namaz. Kada je tim putem naila grupa dina Nusajba, ula je Poslanika kako ui Kur'an, te se zaustavie. Potom se obratie Poslaniku i primie Islam. Poslanik im ree: Prenesite svom narodu da ih pozivam u din-i Islam. Oni su prenijeli svome plemenu ovaj poziv i svi su prihvatili Islam. 87 Ovaj dogaaj se spominje u Kur'anu, u suri Dinn, kao i u poznatim zbirkama hadisa Buharije i Muslima. Nakon tog dogaaja zaputili su se u Mekku. Spasite se izgovarajui La ilahe illallah... Muhammed, alejhisselam, je u Mekku doao u pratnji Mut'im ibn Adija. Ljude je pozvao da se okrenu Pravom putu. Na to su murici odgovorili jo eim protjerivanjem i proganjanjem. Allah, delle anuhu, je naredio Poslaniku da poziva sva arapska plemena koja
86 87

bn Sad, et-Tabakt, I, 42; bn Kesr, el-Bidje, III, 135-137. bn Sad, et-Tabakt, I, 212.

dolaze u obilazak Kabe. Poslanik je po ovoj naredbi otiao do velikih pijaca u blizini Mekke po imenu Zulmedaz, Ukaz i Medenna i tamo je plemena pozivao da ga prihvate za poslanika te ih pozivao vjeri u Allaha i Njegovu jednou. Saoptio im je da, ukoliko to prihvate, kao nagradu od Svevinjeg imaju Dennet. Iako ih je Poslanik preklinjao da to uine, mnogi su odgovorili uvredama i grubostima a neki samo okretanjem glave i izgovaranjem runih rijei. Kurejije su stalno pratili Poslanika i plemenima koje je pozivao govorili o njemu kao laovu. Od Imam-i Ahmeda, Bejhekija, Taberanija i Ibni Ishaka se prenosi da Rebia ibni Abbad prenosi sljedee: Bio sam mlad kada sam sa ocem odlazio na Minu. Poslanik bi dolazio na mjesta gdje su plemena noila i pozivao ih: O sinovi toga i toga! Ja sam Allahov Poslanik, koji vam nareuje da me titite sve dok ne obavim ulogu kojom me je Gospodar zaduio. Pozivam vas da odbacite te kipove kojima se klanjate, da robujete Allahu, ne pripisujui mu druga, da vjerujete meni i mome poslanstvu! Za njim je iao raupan ovjek, teturajui i govorei: O ljudi! On vas poziva da se odreknete Lata i Uzzaa kojima se klanjamo i da prihvatite nekakvu novu vjeru koju on promovira!... uvajte ga se. Ne sluajte ga i ne pokoravajte mu se. Kada sam oca upitao ko je ovaj to ga prati, on je odgovorio: Njegov amida Ebu Leheb. Taberani od Tarik ibni Abdullaha prenosi sljedee: Vidio sam Poslanika na pijaci Zulmedaz. Govorio je jakim glasom kako bi ga ljudi uli: O ljudi! Recite La ilahe illallah (nema boga sem Allaha) i budite spaeni. ovjek koji je iao za njim je bacao kamenje ka njegovim nogama i govorio: O skupe! Ne vjerujte mu! uvajte ga se jer je laov! Tako je nastavio pozivati iako su mu noge bile krvave. Upitae ko je ovaj mladi pa drugi rekoe da je jedan od Abdulmuttalibovih sinova. -A ko je ovaj to ga gaa kamenjem? Amida mu Ebu Leheb. Imam Buhari u svom djelu Tarihu-l Kebir a Taberani u Mu'demu-l Kebir prenosi: Mudrik bin Munib prenosi od svog oca, a on od svoga : Bio sam sa ocem na Mini na konaku. Sreli smo jednu grupu ljudi. Jedan meu njima ree: Recite La ilahe illallah i budite spaeni. Neki ljudi iz okoline su pljuvali u njegovo lijepo lice, neki su mu na glavu bacali zemlju, dok su neki izgovarali psovke i druge uvrede ne njegov raun. Tada je dola jedna djevojka koja je u ruci drala posudu za vodu. Kada ga je vidjela u takvom stanju poela je plakati. On se tada napi vode te se okrenu djevojci: Keri, ne boj se da bi tvoj otac mogao upasti u kakvu zamku i biti ubijen! Upitali smo ko je taj ovjek, a ko djevojka. To je bio jedan od Abdulmuttalibovih sivova, Muhammed i njegova kerka Zejneba. Se'id bin Jahja bin Se'id el-Emevi u svome djelu Medazi prenosi od svoga oca, on prenosi od Ebu Naima, Abdurrahman Amirija, a on od drugih. Prenose da je Poslanik, alejhisselam, jednoga dana otiao na pijacu Ukaz. Doe do pripadnika plemena Beni Amir te im se obrati: O pripadnici Beni Amira! Kako vi postupate sa onima koji se sklone pod vae okrilje? Niko nam ne moe prigovoriti bilo ta, niti se ogrijati o nau vatru, bez naeg znanja, odgovorie. Ja sam Allahov Poslanik. Kada bih vam doao, da li biste me uvali dok ne izvrim zapovijed Gospodara da prenesem ljudima Njegovu objavu? Od kojih Kurejija si?, upitae. Od Abdulmuttalibovih sam sinova- ree. -Ako je tako zato te oni ne uvaju? Poslanik im odgovori: Oni su prvi koji su me utjerali u la. O Muhammede! Nit emo te odbiti niti ti povjerovati. No obeavamo ti da emo te uvati dok ne obavi tu svoju ulogu. Na to Poslanik sjede meu njih. Tada sa pijace doe jedan od prvaka Beni Amira, Bejhara bin Faris, te upita prisutne; Ko je ovaj?, pokazujui na Muhammeda, alejhisselam. Odgovorie da je Muhammed bin Abdullah. ta ima on da radi sa vama, pa ste mu dozvolili da sjedi meu vama? - Zatraio je nau zatitu. Tvrdi da je Allahov Poslanik i trai od nas da ga titimo sve dok ne prenese ljudima poruku od Gospodara. Potom ree Poslaniku: Staviti te pod nau zatitu znai staviti na sebe metu za napad svih arapskih plemena, a

zatim se okrenu svome plemenu; Nema plamena koje se vratilo svojim kuama sa gorom stvari od vas. Znai, vi ste odluili zaratiti sa svim arapima. Da je njegovo pleme u njemu vidjelo kakvog dobra, ta oni bi ga zatitili. Vi se usuujete pomoi ovjeku kojeg laovom smatra njegovo pleme i zbog toga ga udaljava od sebe. Pravite ogromnu greku! Ponovo se okrenu Muhammedu, alejhisselam: Odmah idi od nas i vrati se svome plemenu. Kunem se da nisi meu mojim sunarodnjacima, ve bih ti posjekao glavu. Poslanik se pope na svoju devu, ogoren njegovim rijeima, a silnik Bejhara ga obori sa nje. Sahabijka po imenu Dabaa binti Amir, vidjevi ta rade Poslaniku, zapomaga: Kako moete mirno gledati ovo to rade Allahovom Poslaniku? Ima li iko ko bi za moj hatar spasio Resulullaha iz ruku ovih nasilnika? Trojica njenih amidia odmah krenue na Bejharu. Iako su dvojica pokuali pomoi Bejhari, ostali is Dabainog plemena ih pritisnue i istukoe. Poslanik je na to za trojicu, koja su se borila za njega, uinio dovu Ja Rabbi! Podari svoj bereket ovoj trojici, dok je za Bejharu i njegove pomonike rekao: Boe udalji od njih svoju milost! Trojica za koje je dovio primie Islam, dok ostali umrijee bez priznanja Istine. Kada su se pripadnici Beni Amira vratili svome plemenu, prenesoe ta se desilo jednom starijem pripadniku koji je poznavao prijanje objave. im je uo Poslanikovo ime, poe ih grditi: O Beni Amir! ta ste to uradili? Niko do sada od Ismailovih sinova nije lano tvrdio da je Poslanik. Sigurno je govorio istinu. Sada je izuzetno teko popraviti proputenu priliku.

MIRAD

Muhammed, alejhisselam, je na ovaj nain prenosio istine Islama svakome plemenu kojeg bi sreo. Od sviju je traio da ga uzmu pod svoju zatitu i da mu budu pomonici u irenju svjetla Islama. No, niti je ko pristao iriti Islam, niti njega uzeti pod zatitu. ta vie, inili su mu razne nepravde, od uvreda do vrenja torture na razne naine. Poslanik, alejhisselam, je fiziki bio izuzetno oslabio. Bio je gladan, onemoao i izuzetno tuan. Tako su mu prolazili dani sve do kasno u no. Kurejeviki murici su neprestano slijedili Poslanika, obeshrabrivali plemena koja su dolazila posjetiti Mekku da prime Islam, te na razne naine terorisali Poslanika i njegove drugove. Poslanik vie nije imao mjesta gdje bi mogao otii. Sa svih strana je bio opkoljen neprijateljima. Jedne veeri ode do Ebu Talibove kue da posjeti njegovu ker Ummihanu. Ona je tada ve bila primila Islam. Kada je Poslanik pokucao upitala je ko je; - Sin tvoga amide, Muhammed. Ako dozvoli volio bih ti biti musafir. Ne alim ni ivota za potenog, iskrenog i asnog gosta kao to si ti. Samo da ste mi ranije javili, neto bih vam pripremila. Trenutno nemam nita od hrane kod sebe. Resulullah: Ne treba mi hrana. Nita od toga mi nije na pameti. Dovoljno mi je samo mjesto gdje se mogu moliti sovome Gospodaru. Ummihana primi Poslanika i dade mu ibrik sa vodom. Arapi su smatrali in aenja gosta i njegovo uvanje najveom poau za sebe. Kada bi se gostu ta desilo, to bi za domaina predstavljalo veliku sramotu. Ummihana je razmiljala kako Poslanik ima mnogo neprijatelja u Mekki, ak onih koji bi ga rado ubili. Tako je odluila da pazi na njega sve do zore. Uzela je oev ma i poela obilaziti oko kue. Taj dan je Poslanik bio posebno povrijeen. Uzeo je abdest, te poeo moliti Gospodara da oprosti Svojim robovima, da dou do imana i tako do vjene sree. Bio je izuzetno umoran, gladan i tuan. Legao je na jednu hasuru i zaspao. Tada se Allah, delle anuhu, obrati Dibrilu: Mnogo sam rastuio svog miljenika. Povrijedio sam i njegovo tijelo i duu. No, on bez obzira na sve i dalje Mene moli. Ne misli ni na ta osim na Mene. Idi dovedi mi

Miljenika. Pokai mu Dennet i Dehennem. Neka vidi blagodati koje sam pripremio njemu i njegovim sljedbenicima. Neka vidi kazne onima koji mu ne povjeruju i koji mu se suprostave, bilo rijeju ili djelom. Ja u ga utjeiti. Ja u zacijeliti rane njegove mekane due. Kada je Dibril, alejhisselam, doao do Poslanika, zatekao ga je u dubokom snu. Nije se usuivao probuditi ga. Bio je u ljudskom liku pa mu je poljubio mubarek nogu, to je Poslanika probudilo. Odmah je poznao Dibrila: O brate Dibrile! emu ovako iznenadan dolazak? Da li sam neto pogrijeio? Da li sam naljutio svoga Gospodara? Da li mi donosi neku tunu vijest? Dibril, alejhisselam: O najbolje stvorenje! O Stvoriteljev miljenie! O prvae poslanika, ti koji si izvor svih dobara! Gospodar ti alje selam i poziva te k Sebi! Molim te ustani da krenemo! Muhammed, alejhisselam, uze abdest. Dibril mu stavi ahmediju i ogrta od svjetlosti. U ruku mu dade tap od kristala, ukraen sa etiri stotine bisera i mnogim drugim dragocjenostima, a potom zajedno odoe do Kabe. Tu je Dibril, alejhisselam, rastvorio Poslanikove grudi i izvadio mu srce. Oprao ga Zemzem vodom a potom mu ponovo zatvorio grudi. Poslije toga pokaza na ivotinju po imenu Burak i ree Poslaniku: Popni se na nj! Svi meleki te iekuju. Tada Poslanika obuze tuga i dade se u razmiljanje. Allah, delle anuhu, naredi Dibrilu da pita Poslanika ta mu je. Poslanik mu odgovori: Ja sam poaen sa toliko puno stvari. Na um mi je pao moj ummet, ta li e biti sa njima na Sudnjem danu. Kako e istiti grijehe pedeset hiljada godina koliko e ostati na Araratu? Kako e prei preko Sirat uprije, preko koje se ide trideset hiljada godina? Gospodar mu tada odgovara: Ne budi neveseo Miljenie. Vrijeme od pedeset hiljada godina u tvome ummetu uiniti da bude jedan tren. Tada se Poslanik pope na buraka. Iao je tako brzo da je u jednom koraku prelazio koliko bi oko moglo dosegnuti. Na odreenim mjestima je Poslanik traio od Dibrila da stane i da obavi namaz i Poslanik je to inio tri puta. Dibril bi pitao Alejhisselama da li su mu poznata mjesta na kojima je stajao, a potom bi mu sam odgovarao; Prvo mjesto je Medina i tu e uiniti hidru. Drugo mjesto je Tur-i Sina, na kome je Musa, alejhisselam, na nepoznat nain razgovarao sa Allahom, delle anuhu. Tree mjesto je bilo bejt Lahm, mjesto gdje je roen Isa, alejhisselam. Potom su zajedno otili u Kuds, u Mesdidi-l Aksa. Tu je Dibril, alejhisselam, napravio udubljenje u jednom kamenu kako bi zavezao Buraka. Potom su zajedno sa nekim od prijanjih poslanika klanjali namaz. Redom su pozivani da budu imami, Adem, Nuh pa Ibrahim, alejhimusselam, ali su svi oni to odbili. Dibril tada ree Poslaniku da kada je on prisutan niko drugi ne moe biti imam, te mu ree da proe u mihrab, kako bi predvodio namaz. Klanjali su dva rekata. Deavanja koja su slijedila opisuje ovako: Dibril mi je donio jednu au dennetskog vina te jednu au mlijeka. Odabrao sam mlijeko. Ree mi da sam odabrao sreu. Potom mi ponudie jo dvije ae. U jednoj je bila voda, a u drugoj med. Uzeh obje. Dibril ree: Med znai da e tvoj ummet trajati do Sudnjeg dana, a voda da e biti oieni od grijeha. Potom smo zajedno otputovali u vie nebeske sfere. Dibril pokuca na jedna vrata. Ko si?, upitae. -Ja sam Dibril. A ko je sa tobom? Muhammed, alejhisselam. Da li mu je upuen poziv da doe? Jeste. Dobrodoao taj dobri rob. Kako je on samo lijep putnik. Tada su se vrata otvorila i naao sam se pred Ademom, alejhisselam. Poselami me i uputi dovu... Tu sam vidio mnogo meleka. Svi su, puni bogobojaznosti i poniznosti, stojei izgovarali: Subbuhun kuddusun, rabu-l melaiketi ver-ruh. Upitao sam Dibrila da li je ovo zadatak ovih meleka, a on mi odgovori da jeste. Oni stoje na kijamu od kako su stvoreni pa do Sudnjega dana. Moli Gospodara da tvome ummetu podari ovaj ibadet. Zamolio sam i dova mi je usliena. To je stajanje u namazu. Potom sam naiao na skupinu kojoj su meleki drobili

glave, a one bi potom ponovo dobivale stari oblik. Ponovo bi ih udarali a zatim bi ponovo dobijale stari oblik. - Ko su ovi?, upitah. To su oni koji su izbjegavali Dume i demat, te oni koji nisu upotpunjavali sedde. Pripadnici sljedee grupe su bili goli i gladni. Zebanije su ih tjerale da jedu slamu. - Ko su ovi?, upitah. Oni koji nisu pokazivali saaljenje prema siromasima i koji nisu davali zekat. Potom vidjeh skupinu pred kojima su stajala ukusna jela sa jedne, a le sa druge strane. Ostavili bi ta prekrasna jela i jeli leeve. - Ko su ovi? upitah. To su mukarci i ene koji su naputali halal, a jeli haram. Pored toga to su imali halal imetak, oni su se hranili haramom. Potom sam vidio ljude koji od teine na leima nisu mogli da se kreu. Bez obzira na to stanje traili su od ljudi da ih jo natovare. - Ko su ovi? upitah. To su ljudi koji su pronevjerili emanet. Iako su uzimali tua prava, i dalje su im inili nepravdu. Sreli smo potom skupinu ljudi koji su trgali meso sa sebe a potom ga jeli. - Ko su ovi? upitah. To su oni koji ogovaraju i prenose tue rijei, odgovori Dibril. Vioh ljude crnih lica, oi su im gledale prema nebu, gornje vilice su im bile do ela a donje do nogu. Povraali su krv i gnoj. Njima su u vatrenim posudama davali da piju otrovanu krv i gnoj a oni bi na to vritali. - Ko su ovi? upitah. To su oni koji su pili alkohol, odgovori on. Potom smo sreli skupinu ljudi kojima su isupani jezici iz usta a lica im promijenjena tako da izgledaju poput svinja. - Ko su ovi? upitah. To su oni koji lano svjedoe, ree. Ponovo naiosmo na grupu kojima su se napuhani stomaci okaili o tijelo, ruke i noge im vezane, poplavili, ne mogu da ustanu sa mjesta. - Ovo su oni koji su uzimali kamatu, ree Dibril. 88 Sretosmo grupu ena crnih lica i tamnih oiju. Nose odjeu od vatre a meleki ih stalno udaraju vatrom, dok one skie poput pasa. - Ko su ovi? upitah. To su one ene koje ine blud i koje vrijeaju mueve, ree. Vioh skupinu ljudi u velikom broju. Bijahu uhapeni u dolinama Dehennema. Vatra bi ih sagorila te bi ponovo bili oivljeni i tako ukrug. - Ko su ovi? upitah. To su sinovi nepokorni oevima, odgovori. Sretoh skupinu ljudskih zametaka, koji odmah sazrijee i dadoe plodove. - Ko su ovi? upitah. To su oni koji su u ibadetu svome Gospodaru, ree Dibril. Doosmo do jednog mora. Ne mogu vam opisati stanje u kakvom se nalazilo. Bilo je bjelje od mlijeka i imalo je valove poput planina. - Kakvo je ovo more?, upitah. To je more ivota. Kada Allah, delle anuhu, bude oivljavao tijela, pasti e kia iz ovoga mora. Truhle kosti i raspadnuta tijela e se sastaviti i ustati iz mezarova poput trave, odgovori on. Potom smo se popeli na drugi kat nebesa. Dibril ponovo zakuca na vrata. -Ko si?, upitae. -Ja sam Dibril. A ko je sa tobom? Muhammed, alejhisselam. Da li mu je data objava i upuen poziv da doe? Jeste. Dobrodoao taj dobri rob. Kako je on samo lijep putnik, rekoe i odmah se otvorie vrata. Naoh se ispred Isaa i Zekerijjaa, alejhimusselam. Poeljee mi mir i uputie dovu... Naiao sam na saf meleka. Svi su bili na ruku'u. Imali su posebnu vrstu slavljenja Allaha. Stalno su stajali na ruku'u i nikako nisu dizali glave. Dibril mi ree: Ovi meleki stalno ibadete na ovaj nain. Zamoli Gospodara da to podari i tvome ummetu. Uinio sam dovu i ona bi usliena te mi bi podaren ruku u namazu. Potom se popesmo na trei kat. Nakon istog pitanja i odgovora otvorie se vrata kada ispred sebe ugledah Jusufa, alejhisselam. Vioh da mu je data polovina ljepote. I on mi zaeli mir i uputi dovu...

88

Suhejli, er-Ravzul-Unf, II, 208.

Vidio sam mnogo meleka. U safovima bijahu na seddi. Od stvaranja su tako na seddi i ine zikir svojstven njima. Dibril mi ponovo ree da je to njihov ibadet i da poelim da i moj ummet dobije takav ibadet, pa to uinih. Dova bi usliana, te dobih seddu u namazu. Doosmo do etvrtog kata. Napravljen od istog srebra sa vratima od svjetlosti. Ima i katanac od svjetlosti. Na katancu pie La ilahe illallah Muhammedun resulullah. Nakon istog pitanja i odgovora naoh se pred Idrisom, alejhisselam. I on mi poeli mir i uputi dovu. Allah, delle anuhu, za njega kae: I mi smo ga uzdigli na visok stepen.89 Ugledah jednog meleka. Sjedio je na nekoj stolici zamiljen i tuan. Samo Bog zna koliko je bilo meleka oko njega. Vioh posebno svijetle meleke sa njegove desne strane, obuene u zeleno i prelijepog mirisa. Od ljepote im se u lice nije moglo gledati. Na lijevoj strani su bili meleki kojima je iz usta izbijala vatra. Pred njima vatrene strijele i maevi. Nije im se moglo gledati u oi. Melek koji je sjedio za prijestoljem je imao oi od glave do nogu. Stalno je gledao u svesku ispred sebe i nije odvajao svog pogleda od nje niti za jedan tren. Ispred njega se nalazilo drvo. Na svakom listu je bilo zapisano jedno ime. Ispred njega je bilo neto poput posude. Jedno vrijeme bi desnom rukom neto uzimao iz nje i davao svijetlim melekima, a potom bi uzimao lijevom rukom i davao melekima koji su izbacivali vatru. Kad se prisjetim ovog meleka, obuzme me strah. Upitah Dibrila ko je ovaj melek. - To je Azrail. Niko mu ne moe gledati u oi. Prie mu i ree: O Azraile, ovo je pejgamber ahireta, Boiji miljenik. Azrail podie glavu i nasmija se. Ustade i pokloni mi se. - Merhaba! Gospodar nije stvorio velianstvenije bie od tebe. I tvoj je ummet bolji od svih ostalih. Ja sam milostiviji prema tvome ummetu nego njihovi oevi i majke. - Imam jednu molbu za tebe! Kada bude uzimao due pripadnicima moga ummeta, ini to blago i njeno, ree mu Resulullah. Tako mi Onoga Koji te je poslao kao posljednjeg poslanika, On mi sedamdeset puta u toku dana i noi naredi da due tvoga ummeta uzimam blago. Zbog toga sam prema njima njeniji od njihovih roditelja. Potom smo se popeli na peti kat nebesa. Tamo smo se susreli sa Harunom, alejhisselam. Pozdravio me je sa merhaba i uputio hair-dovu. Tu sam posvjedoio ibadetima meleka sa petog kata. Svi su stajali gledajui u none prste i ne skreui pogleda sa njih, te su glasno izgovarali tespih. Upitao sam Dibrila; Jeli ovo ibadet meleka koje vidimo? - Jeste, odgovori. - Zamoli Gospodara da i tvome ummetu podari ovaj ibadet. Potom sam uinio dovu i bila je primljena. Na estom spratu smo se sreli sa Musaom, alejhisselam. Pozdravi me sa merhaba te poeli dobrodolicu. Nakon toga smo otili na sedmi kat. Uslijedi isto pitanje i odgovor, a onda vioh Ibrahima, alejhisselam, naslonjenog na Bejtu-l Ma'mur. U njega svaki dan ulazi sedamdeset hiljada meleka koji potom nemaju priliku ui ponovou njega. Poselamio sam Ibrahima, alejhisselam, sa Merhaba dobri poslanie i dobri ovjee! On odgovori: O Muhammede! Dennet je izuzetno prostran a njegova zemlja je ista. Reci svome ummetu da na njegovoj zemlji posade to vie drvea. - Kako se sadi drvee u Dennetu?, upitah. Uei tespih: La havle ve la kuvvete illa billah (Prema drugoj predaji Subhanallahi vel hamdulillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber. Potom me je Dibril, alejhisselam, odveo u Sidretu-l munteha. Njegovi su mi listovi izgledali poput slonova uha a voke poput dvoraca.90 Kada bi se sreo sa nekim od Allahovih, delle anuhu, odredbi, tako bi se mijenjao i bivao ljepi, da niti jedno Boije svorenje nije kadar opisati tu ljepotu. Dibril, alejhisselam, me je uputio dalje prema Sidretu-l Munteha-u i spremao se da me napusti. O Dibrile! Zar e me napustiti? upitah ga. Dibril je poeo osjeati tegobe. Poeo je drhtati od straha govorei: O Muhammede! Ako napravim jo samo jedan korak, bit u uniten pred Allahovom veliinom.
89 90

el-Merjem 19/57. Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 164; IV, 208; Bejhek, es-Sunen, I, 265; Kad jz, if-i erif, s. 179.

Poslanik svjetova je do tog mjesta doao sa Dibrilom. Tu se pokazao Poslaniku u pravom obliku u kakvom ga je Uzvieni stvorio. Rastvorio je svih svojih est stotina hiljada krila iz kojih su se presijavali biseri i merdani. Potom se pojavi Dennetska svjetlost po imenu Refref, koja bijae svjetlija od Sunca, neprestano inei Zikir Gospodaru svjetova. Poselami Poslanika, alejhisselam, a on potom sjede na njega. U trenu se vinue u visine i prooe pored sedamdeset hiljada zastora - hidaba. Prostor izmeu dva hidaba je bio ogroman. Pored svakog zastora su stajali meleki uvari. Refref je proveo Poslanika, alejhisselam, redom pored svih zastora, jednog po jednog. Tako su preli svjetove kursa, ara i ruha. Habib-i ekrem, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je kada bi se pribliio svakom od zastora zauo glas koji mu nareuje: Ne boj se Muhammede, doi... Doao je tako blizu da je stupio pred Kab-i kavsejn. Neobjanjivo, neshvatljivo i na neopisiv nain je doao u blizinu Gospodara svjetova. Vidio je Allaha, koji je van ogranienja prostora, vremena i oblika. Razgovarao je sa njim bez posredstva oiju, uiju ili nekih drugih ula. Postigao je blagodati koje niti jedno ivo stvorenje ne moe pojmiti. Imam-i rabbani u svome djelu Mektubat veli: Najodabranije stvorenje, alejhisselam, tu veer nije Gospodara vidio na dunjaluku. Vidio ga je na Ahiretu. Te noi Poslanik je izaao iz okvira prostora i vremena. Naao se u trenutku vjenosti. U jednom trenutku je pojmio poetak i kraj svega. Vidio je o stanovnike Denneta koji e u njega ui nakon hiljada godina. Zapravo, vienje koje je Poslanik tamo imao, ne predstavlja ovosvjetsko ulo vida. To je Ahiretsko vienje. Kada je Poslaniku nareeno da hvali Gospodara, on je odmah izgovorio Ettehijjatu lillahi vessalavatu vettajjibat, ili Allahu pripadaju sve zahvale koje svi jezici mogu izgovoriti, sve usluge i pokornosti i odanosti koje tijelo moe iskazati i sve dobrote koje se mogu postii imetkom. Uzvieni Allah prije svega selami svoga miljenika: Esselamu alejke ejjuhennebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu; O poslanie! Neka su na tebe Moj mir, blagoslov i milost na tebe. Poslanik, alejhisselam: Esselamu alejna ve ala ibadillahissalihin; Gospodaru! Neka je selam na nas i na dobre robove. Meleki koji su sluali ovaj razgovor u jedan glas rekoe: Ehedu en la ilahe illallah ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu; Svjedoim da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed, alejhisselam, Njegov rob i Njegov poslanik. Kada je Poslanik rekao Esselamu alejna... Gospodar ga upita: O Miljenie, Ovdje nema nikoga osim nas dvojice. Zato si rekao na nas? Poslanik ree: Gospodaru! Tano je da tijela pripadnika moga ummeta nisu samnom, no njihove due su tu. Moja briga i pomo nije daleko od njih. Na mene si spustio Salam-mir, i sauvao me od svih zala. Kako da iskljuim iz Tvoga mira i milosti ummet koji je na ogromnom iskuenju, punom muka i nevolja? -Miljenie! Noas si Moj gost. Poeli od Mene ta god hoe! Poslanik tad ree: elim svoj ummet! Prema jednoj predaji isto pitanje je ponovljeno sedam stotina puta i Poslanik je svaki put ponovio isto. eli samo ummet, ree mu Gospodar. Gospodaru! Moje je da traim, a Ti si Onaj koji ispunjava elje. Podari mi moj ummet. Ako ti noas podarim cio ummet, nee biti potpuni ni moj rahmet milost, ni tvoj izzet-veliina. Jedan dio ti poklanjam noas. Dva dijela ostavljam za kasnije. Na Sudnjem danu u im oprostiti kada me ti to zamoli. Na taj nain e se pokazati Moja milost i tvoja veliina. Poslanik, alejhisselam, u hadisu kae: Traio sam te noi od Allaha da mi podari cijeli ummet. On mi je odgovorio: O Muhammede! Ti eli da niko ne sazna za grijehe tvoga ummeta. Ti si Poslanik pun blagosti i samilosti. Moja je elja da njihovi grijesi ne budu skriveni samo od drugih ve i od tebe. O Muhammede! Ti si njihov putovoa. Ja sam im Gospodar. Ti si ih tek upoznao. Ja ih poznajem oduvijek i zauvijek. O Muhammede! Da ne volim razgovarati sa tvojim ummetom, ne bih ih na Sudnjem danu pozvao na odgovornost. Ne bih ih pitao i za najmanji ali i najvei grijeh.

Allah, delle anuhu, kae: O Muhammede! Otvori svoje mubarek oi i pogledaj ispred sebe. Kada sam pogledao, ugledah pare zemlje. Uzvieni ree: Sve to postoji moe stati u zemlju ispred tvojih nogu. Zar si tu zemlju donio pred Mene? Lake mi je oprostiti tvome ummetu nego oprostiti zbog praine koja se nala na odjei dosta. Poslanik, alejhisselam, u hadis-i erifu veli: Uzvienog sam pitao o mnogim stvarima. A kada bih dobio odgovor, pokajao bih se to sam to pitao. (Neka od pitanja su sljedea...); Gospodaru! Dibrilu si dao est stotina hiljada krila. ta si dao meni, to bi bilo podjednako tome? Jedna tvoja dlaka mi je draa od svih njegovih krila. Zboh jedne tvoje dlake, oprostiu hiljadama ljudi na Sudnjem danu. O Muhammede! Kada bi Dibril rastvorio svoja krila, pokrio bi prostor izmeu istoka i zapada. Kada ti uini efaat, oprostio bih im ak i kada bi itav prostor izmeu istoka i zapada bio pun nezahvalnika. Ponovo sam pitao; Mome praocu Ademu si uinio da mu meleki uine seddu, kakva je meni blagodat data? Razlog zbog kojeg su meleki uinili seddu Ademu je to, to je tvoj nur na njegovom elu. Tebi sam, Muhammede dao veu blagodat. Tvoje ime sam uinio bliskim Svome imenu. Zapisao sam ga na Uzvieni Ar. Tada Adem jo nije bio ni stvoren. Tvoje ime sam dao zapisati na vratima nebesa, na zastorima, na dennetskim vratima, na dvorcima i drveu, te na svakom mjestu u Dennetu. Ne postoji nita u Dennetu na emu ne stoji La ilahe illallah Muhammedurresulullah. Tvoj stepen je, dakle, vei od Ademovog. -Gospodaru! Nuhu si dao lau. ta si meni dao? - Tebi sam dao Buraka koji te je u jednoj noi doveo sa Zemlje na Ar. Vidio si Dennet i Dehennem. Dao sam tvome ummetu mesdide, koji su poput lae. Na Sudnjem danu e se penjati na mesdide kao na lae i prei e Sirat upriju dok trepnu okom, te se tako spasiti Dehennema. -Gospodaru! Izraelanima si dao halvu koja im je davala snagu i meso ptice poput prepelice. Uzvieni mu ree: Tebi i tvom ummetu sam dao nimete dunjaluka i ahireta. Likove izraelana sam pretvarao u likove medvjeda, majmuna i svinje. Nikome od pripadnika tvoga ummeta nisam to uinio. Iako bi radili iste stvari, nisam im odredio takvu kaznu. O Muhammede! Dao sam ti suru koje nema ni u Tevratu niti u Indilu. To je sura Fatiha. Ko god proui tu suru, Dehennemu e biti zabranjeno doticati njegovo tijelo. Ublaiu kaznu njegovim roditeljima. O Muhammede! Nisam stvorio nikoga ko je poastvovaniji od tebe! Tebi i tvome ummetu sam danju i nou propisao pedeset namaza. U Dennet e ui svako ko Me prizna kao Jedinog Boga i ne bude Mi pripisivao druga. Dehennem sam uinio haramom takvom tvom ummetu. Moja milost prema tvome ummetu je vea od Moje srdbe. O Muhammede! Ti si najodabraniji meu Mojim stvorenjima. Na Sudnjem danu e imati takve poasti da e svi biti zadivljeni. O miljenie! Drugim Poslanicima i njihovim narodima je zabranjen ulazak u Dennet sve dok ti ne ue u njega. Dok tvoj ummet ne ue, nee to moi uiniti ni drugi ummeti. O Muhammede! eli li vidjeti ta sam pripremio tebi i tvome ummetu? -elim Gospodaru. Okrenu se prema Israfilu te mu ree: O Israfile! Prenesi mom poslaniku i miljeniku Dibrilu neka uvede moga voljenog pejgambera u Dennet i neka mu pokae ta sam u njemu pripremio za njega i njegov ummet. Neka tamo bude sve dok od njega ne otpadne bilo kakva briga. Poslanik svjetova je u drutvu Israfila doao do Dibrila, alejhisselam. Kako bi ispunio naredbu Uzvienog, Dibril odvede Muhammeda, alejhisselam, u Dennet. Meleki su ekali, drei u jednoj ruci nakit a u drugoj tanjire od svjetlosti. Dibril ree: Ja resulallah! Ovo je stvoreno osamdeset hiljada godina prije Adema. Ovi koje vidi jedva ekaju da predaju tebi i tvome ummetu ovo to je u tanjirima. Allahovom odredbom e oni, na Sudnjem danu, kada ti i tvoj ummet priete Dennetu, posuti po vama ovo blago. Tada ih je doekao melek po imenu Ridvan, koji je bio zaduen u Dennetu. Proveo ga je Dennetskim prostranstvima te je obradovao Poslanika rijeima: Allah je podijelio Dennet na tri dijela tako da e tebi i tvome ummetu pripasti dva dijela a ostalim narodima trei dio.

Habib-i ekrem, Poslanik ree: Na sred Denneta sam vidio jedno vrelo. Tee iznad Ara. Iz jednog mjesta teku voda, mlijeko, vino i med ali se ne mijeaju. Bio je ograen kristalima. Unutar njega je bilo razno drago kamenje. Oko njega su bile srebrene posude iji je broj bio poput broja zvijezda na nebu. Oko njih su bile ptice veliine deve. Ko god okusi njihovo meso i pije sa tog vrela, zasluit e Allahovo zadovoljstvo. Kada sam upitao Dibrila kakvo je ovo vrelo, ree mi: To je vrelo Kevser. Uzvieni ga je poklonio tebi. Drvee iz osam Denneta uzima vodu iz ovog izvora. Na rubovima izvora sam vidio atore. Bili su ukraeni rubinima i biserima. Pitao sam Dibrila za njih a on ree da su one za moje supruge. U tim atorima sam vidio hurije. Lica su im sijala poput sunca i blagim glasom su pjevuile. Govorile su: Mi smo radosne. Nas tuga nikada ne dotie. Uvijek smo pokrivene. Nikada ne starimo, uvijek smo vedre, nikada ljute i nikada neemo umrijeti. Nihovi milozvuni glasovi dopiru do svuda. Imaju takve glasove da, kada bi se uli na dunjaluku, nebi bilo tuge niti smrti. Tada me Dibril upita da li elim vidjeti njihova lica. Rekoh da elim. Kada je otvorio jedan ator, vidjeh lica iju ljepotu nebih mogao opisati ni da to inim cijeli ivot. Lica su im bila bjelja od mlijeka a obrazi crveniji od dragog kamenja, te svjetliji od Sunca. Koe su im bile meke od svile poput svjetlosti Mjeseca a miris im je bio ljepi od miska. Imale su crne kose, kod nekih putene, a kod nekih skupljene. Kada bi sjele, te kose bi ih obavile poput atora, a kada bi ustale pruale bi im se do nogu. Ispred svake je stajao po jedan sluga. Dibril ree: Ovo je pripremljeno za tvoj ummet. Poslanik, alejhisselam, ree: Vidio sam nimete i ljepote svih osam Denneta. Volio bih vidjeti i Dehennem i njegove stepene. Dibril me uze za ruku i odvede do Malika, najveeg meleka Dehennema. O Malik! Muhammed eli vidjeti gdje e zavriti njegovi neprijatelji, pa mu pokai Dehennem. Malik tada otvori Dehennemske kapije. Vidio sam sedam stepena. Sedmi stepen je stepen Havija. Patnje u ovom dijelu Dehennema bijahu daleko vee od ostalih. Upitah Malika za koga je on predvien, na to mi odgovori: Ovo je predvieno za Faraona, Karuna i munafike tvoga ummeta. esti stepen nosi ime Lazi. Tamo su smjeteni murici. Peti stepen je Hutame, a tamo e biti kanjavani vatropoklonici, budisti i oboavaoci krave. etvrti stepen je Dahim, gdje e biti oboavatelji Sunca i zvijezda. Trei stepen je Sekar, predvien za krane. Drugi stepen je Sair i tu e se nalaziti idovi. Prvi stepen je Dehennem i kazna u njemu e biti blaa od kazni ostalih nivoa. Unato tome, tu sam vidio sedamdeset hiljada razliitih mjesta ispunjenih vatrom. Svako od tih mjesta je bilo toliko veliko, da kada bi i nebesa i zemlju bacili u jednu od njih, pa zatraili od meleka da ih pronau, trebalo bi im vie od hiljadu godina da to uine. Zebanije (Dehennemski meleki uvari) su bili takve veliine da kada bi svojim ustima zaogrnuli nebesa i zemlju, jedva da bi se u njima primijetili. Ta su se dehennemska mjesta kretala poput talasa sa kojima bi dolazili strani zvukovi zapomaganja. Kada bi takav glas zadesio Zemlju, u trenu bi unitio sve ivo na njoj. Upitao sam za koga je ovaj dio Dehennema predvien, no ne dobih odgovor. Upitao sam i drugi put, a Malik je i dalje utio. Dibril tada upozori Malika da ekam od njega odgovor, a on me zamoli da mu oprostim. Rekoh mu da mi odgovori, bez obzira o kome se radilo, kako bi se pripadnici moga ummeta mogli pripremiti. Ja Resulallah. Ovo je mjesto za neposlune pripadnike tvoga ummeta. Posavjetuj ih, kako bi izbjegli ovo strano boravite. Neka se okane onoga zbog ega e njihova tijela biti na ovako stranim mukama. Tog dana neu imati milosti prema neposlunima. Nit u se smilovati starima niti mladima. Poslanik svjetova tada poe plakati. Skide pokriva sa glave i stade moliti Gospodara za milost i efaat. Toliko je molio za svoj ummet, obeavajui kako nee podlei iskuenjima, da su i prisutni meleki poeli plakati sa njim. Zaue se tada rijei Uzvienog: O miljenie! Tvoja vrijednost i hurmet su kod mene veliki pa ti primam upuenu dovu. Budi spokojan, ispunit u je. Imat e takvo mjesto, da u mnogim nezahvalnicima oprostiti tvojim efaatom. Sve dok ti ne kae da je dovoljno. Miljenie moj! Ko god bude postupao po

mojim odredbama, spasit e se patnje i zasluit e Moju milost. Imat e ast da me vidi u Dennetu. Tebi i tvome ummetu sam propisao pedeset namaza u toku dana i noi. Poslanik, alejhisselam, nastavi pripovijedati: Odatle sam stigao na Ar. Proao sam kroz vie nebesa i ponovo susreo Musaa, alejhisselam. Upita me ta mi je Gospodar naredio a ja mu rekoh da je meni i mome ummetu nareeno pedeset namaza u toku dana i noi. Vrati se Gospodaru i moli ga da smanji taj broj jer tvoj ummet to nee moi izdrati. Ja sam se u to osvjedoio sa Izraelanima. Na ove rijei se vratih Gospodaru i zavapih: Gospodaru! Olakaj mome ummetu naredbu koju si uputio. Poslije toga je nareeno pet namaza manje. Ponovo sretoh Musaa i opet mi ree da se vratim jer i to ummet nee moi izdrati. Tako sam iao od Gospodara do Musaa, alejhisselam, sve dok nije nareeno samo pet namaza. Za svaki namaz je ostala nagrada od deset sevapa tako da je u pogledu nagrada ostao broj od pedeset namaza. Svako ko naumi uiniti jedno dobro djelo, za njega dobija sevap. Ako ga uini, dobija deset sevapa. No, ako naumi uiniti grijeh, ne pie mu se nita. Ako ga uini, dobija taj jedan grijeh. Kada sam to rekao Musau, ponovo mi ree da traim jo manji broj ali ovaj put mu odgovorih da sam toliko toga traio od Gospodara da me je vie stid ii Mu zbog toga.91 Allah, delle anuhu, je tako zacijelio Poslanikovo povrijeeno srce. Podario mu je blagodati i nimete, kakve niko ni prije niti poslije nije dobio. Potom se Allahov poslanik u trenu vrati u Kuds, a odatle u kuu Ummihane. Postelja mu bijae jo topla a voda u posudi iz koje je uzimao abdest jo se nije bila smirila. Ummihana, koja je bila vani, nita nije primijetila. U povratku iz Kudsa je Poslanik naiao na jednu karavanu. Ugledavi Poslanika jedna deva iz karavane se prestrai i uginu. Kad je svanula zora, Resulullah se uputi prema Kabi gdje ispria ta mu se desilo na Miradu. Nevjernici ga odmah stadoe ismijavati: Muhammed je potpuno skrenuo s uma. ak i oni koji su namjeravali prihvatiti Islam, dopadoe sumnji. Nekoliko murika radosni potrae prema kui Ebu Bekra. Znali su ga kao pametnog, iskusnog i proraunatog trgovca. Kada ih on doeka rekoe: O Ebu Bekre. Ti si mnogo puta pohodio Kuds. Dobro poznaje taj put pa nam reci koliko vremena treba da se doe iz Mekke u Kuds? Ebu Bekr odgovori: Tano je, dobro poznajem taj put. Potrebno je vie od mjesec dana. Obradovani ovim odgovorom, poee se naslaivati; Ovo su rijei pametnog i iskusnog ovjeka. Smatrajui da se Ebu Bekr i dalje sa njima slagati, nastavie mu se ulagivati, ismijavajui Resulullaha; Tvoj Poslanik tvrdi da je taj put preao u jednoj noi. Potpuno je poludio. Kada u Resulullahovo mubarek ime, Ebu Bekr im odgovori: Ako je on to rekao, rekao je istinu. Ja vjerujem da je on to proputovao u jednom trenutku. Murici ostadoe u udu: Pa zar je mogue da je Muhammed zaarao i Ebu Bekra, kakav je samo to arobnjak. Hazreti Ebu Bekr se odmah zaputi ka Resulullahu. Meu brojnom masom povika: Ja Resulallah! Neka ti je Mirad mubarek. Neka je beskrajna hvala Uzvienom Allahu, koji nas je poastio da budemo sluge Poslaniku tvoje veliine i to nam je podario blagodati da gledamo tvoje mubarek lice i sluamo tvoje slatke rijei. Ja Resulallah! Svaka tvoja rije je istina. Vjerujem ti i stavljam ti svoj ivot na raspolaganje. Nevjernici se, uvi ta Ebu Bekr ree, u nevjerici razioe. Te rijei ujedno osnaie nekoliko srca koja bijuhu dopala sumnje. Poslanik, alejhisselam, od toga dana Ebu Bekra prozva Es-Siddik. Dobivi ovu titulu, povea mu se stepen kod Allaha, delle anuhu.92 Izbezumljeni kafiri nisu vie mogli izdrati pred snagom imana vjernika, injenicom da vjeruju u svaku Poslanikuvu rije i da stalno bdiju oko njega. Kako bi dokazali da ne govori istinu i osramotili ga, poee ga ispitivati o putovanju. O Muhammede! Poto tvrdi da si bio u Kudsu, reci nam koliko tamonji mesdid ima prozora i vrata? Poslanik im odgovori na ova ali i na mnoga druga pitanja, jedno po jedno. Dok je Poslanik odgovarao, Ebu Bekr je potvrivao istinitost njegovih odgovora. Dok
91 92

Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 164; IV, 208; Bejhek, es-Sunen, I, 265; Kad jz, if-i erif, s. 179. bn Sad, et-Tabakt, I, 144.

je govorio, zbog svog plemenitog odgoja nije podizao lice, ve je gledao ispred sebe. Nisam razgledao oko sebe u Mesdidi Aksa-u. Tada je Dibril donio Mesdid pred moje oi. Tako sam brojao prozore i odmah odgovarao na postavljena pitanja. Resulullah ree da je na putu vidio karavanu sainjenu od deva. -Ako Bog da, trebali bi doi u srijedu. Navedena karavana zaista stie u srijedu, dok je sunce zalazilo. Kad su putnike upitali ta se desilo, opisae taj dogaaj kao snaan vjetar pri kome je jedna deva podlegla. Ovaj sluaj jo ojaa srca vjernika dok je neprijateljstvo nevjernika bivalo sve vee. 93 Ova mudiza, koja se desila 27. Redeba godinu dana prije hidre, zove se Mirad. Resulullah je bio na Miradu duom i tijelom u svjesnom stanju. U noi Mirada su mu obznanjene brojne istine i propisano pet dnevnih namaza. Tu su mu objavljena posljednja dva ajeta sure El-Bekare. O Miradu se govori u Kur'anskim surama Isra i Nedm, te u brojnim hadisima. 94 Poslanik je priajui ashabima o Dennetu, poslije Mirada rekao: O Ebu Bekre! Vidio sam tvoj dvorac. Napravljen je od suhog zlata. Osvjedoio sam se blagodatima kojima e biti poaen. Ebu Bekr mu na to odgovori: I taj dvorac, kao i njegov vlasnik, pripadaju tebi, ja Resulallah! Potom se okrenu hazreti Omeru: O Omere! Vidio sam i tvoj dvorac. Sainjen je od dragulja. Bio je pun hurija no nisam uao u njega. Sjetio sam se tvoga zalaganja i truda. Hazreti Omer je poeo jako plakati. Sav u suzama ree: Ja Resulallah! Tvoji su i Omer i njegova porodica. Zar se moe biti ljubomoran na nekoga osim tebe? Potom se obrati hazreti Osmanu: O Osmane! Tebe sam vidio na svakom nebu. I tvoj sam dvorac vidio i mislio o tebi. Nastavi obraajui se hazreti Aliji: O Alija! Tvoj lik sam vidio na etvrtom nebu. Pitao sam Dibrila za tebe a on mi ree da meleki eljno isekuju da vide Aliju. Uzvieni Allah je stvorio meleka sa tvojim likom koga ostali meleki posjeuju na etvrtom nebu i stiu tako bereket. Potom sam uao u tvoj dvorac. Pomirisah cvijet na jednom drvetu. Iz njega izae hurija i sakri lice. Kada sam je upitao ko je i kome pripada odgovori: Stvorena sam za sina tvoga amide, ja Resulallah. Pred svitanje noi Mirada, Dibril pokaza Poslaniku kako e obavljati pet dnevnih namaza, klanjajui pred njim kao imam. U hadisu se prenosi: Dibril mi je, pred kapijom Kabe, dva dana bio imam. Zajedno smo klanjali sabah namaz u zoru, podne kada se sunce odvajalo sa polovice neba, ikindiju kada bi se sjena nekog predmeta udvostruila, akam pri zalasku sunca i jaciju kada bi no u potpunosti pala. Drugi dan smo klanjali sabah namaz kada se rasvijetlilo, podne kada bi se sjena predmeta udvostruila, ikindiju odmah poslije toga, akam kada se mrsi post, a jaciju kada je prola treina noi. To su namaska vremena. Potom mi ree: O Muhammede! Ovo su namaska vremena tebe i poslanika prije tebe. Neka tvoji pripadnici svaki od pet namaza obavljaju izmeu ova dva vremenska perioda, kako smo to mi uinili. 95 Nakon to su objavljena namaska vremena, obavijeteni su i stanovnici Abesinije o njima i njihovoj obaveznosti kao i o naklanjavanju proputenenih namaza.

HIDRA
Resululluah, Muhammed, alejhisselam, je nastavio ispunjavati svoju poslaniku misiju, pozivajui u Islam plemena koja bi svake godine dolazila posjetiti Kabu. Upuivao ih
93 94

bn Sad, et-Tabakt, I, 215. Buhr, Menkbul-Ensr, 42; Tirmiz, Tefsrul-Kuran, 20; bn Him, es-Sre, I, 403; Bejhek, es-Sunen, I, 255; Suhejli, er-Ravzul-Unf, II, 208. 95 Hkim, el-Mustedrek, IV, 648-649; bn Him, es-Sre, I, 403-404; bn Sad, et-Tabakt, I, 213-215.

je kako da se spase Dehennemske vatre i postignu vjeni spas, iako je na tom putu svakim danom doivljavao sve vie uvreda i neprijatnosti. Obraao se posjetiteljima: Ko e mi pomoi u mojoj misiji i stati uz mene, dok ne izvrim poslaniki zadatak koji mi je postavio Stvoritelj, a ja mu zauzvrat garantujem Dennet? Uprkos tome, niti je nalazio koga ko e mu pomoi, niti koga da stane u njegovu zatitu. Bila je jedanaesta godina poslanstva. Sastao se sa jednom grupom musafira iz Medine koji su doli posjetiti Kabu. Rekoe da pripadaju plemenu Hazred iz Medine. Majka Poslanikovog djeda Abdulmuttaliba, Selma, je pripadala Nedranovim sinovima iz plemena Hazred. Resulullah, sa est pripadnika ovog plemena provede neko vrijeme, citirajui im ajete iz sure Ibrahim (35-52) i objanjavajui din-i Islam. Pozvao ih je da prime ehadet. Oni su ve uli od svojih predaka i od idova koji su ivjeli u Medini, da uskoro treba doi Poslanik Istine. Nakratko se posavjetovae i prihvatie Resullullahovu ponudu. Jo od davnina medinska plemena Evs i Hazred su bili u zavadi sa tamonjim idovima i s vremena na vrijeme su sa njima imali sukobe. Mislili su da, ako prihvate Istinu prije idova, to e im pomoi da izvojevaju konanu pobjedu protiv njih i da ih protjeraju iz Medine. Voeni time, iskazae poslunost Resulullahu i donesoe ehadet; Ja Resulallah! Kada smo krenuli na put ka Mekki, nae pleme je ostalo u ratu sa idovima. Nadamo se da e Gospodar svjetova i njih poastiti Islamom zahvaljujui tvojoj veliini. im se vratimo i njih i na narod emo pozvati da nam se pridrue i povjeruju ti. Objasnit emo im ta smo dobili, prihvatajui ovaj din. Ako Dragi Allah da, da se sloe u ovoj asnoj vjeri, niko nee imati veeg ugleda i asti od tebe. Ovih est ljudi zaista iskazae poslunost Poslaniku i povjarovae u ono sa im je doao. Zatraie dozvolu od Resulullaha i vratie se u svoj rodni kraj. Ti novi muslimani bijahu: Ukbe bin Amir, Es'ad bin Zurare, Avf bin Haris, Rafi' bin Malik, Kutbe bin Amir i Dabir bin Abdullah, radijallahu anhum. 96 Prva prisega na Akabi i Svjetlost koja krenu sijati iz Medine esterica koji bijahu poaeni islamom poee da upuuju u Islam pripadnike svoga plemena odmah po povratku meu njih, objanjavajui im njegove principe i govorei im o Muhammedu, alejhisselam. Toliko su imali uspjeha da u Medini nije bilo niti jedne kue u kojoj se nije raspravljalo o Muhamemdu, alejhisselam, i Islamu. Tako se Islam rairio meu pripadnicima plemena Hazred a i nekoliko pripadnika plemena Evs prihvatie ovaj din. Nakon navedenog sastanka na Akabi, idue godine u posjetu Kabi, zajedno sa Es'adom bin Zurarom, dooe i njegovih dvanaest prijatelja koji takoer prihvatie Islam. Te godine su muslimani bili jo vie na meti napada mekanskih murika u odnosu na prethodne godine. Neprestano su pratili Resulullaha i napastvovali one koji su sa njim komunicirali. Medinelije koje za to saznadoe, dadoe prisegu da e se sastati ponovo sa Poslanikom na Akabi u toku noi. Prilikom tog susreta obeae mu da e stajati uz njega ta god da se desi i da e bespogovorno prihvatiti sve njegove naredbe. Tom prilikom su se takoer obavezali da; Nee pripisivati druga Uzvienom Allahu, da nee initi zinaluk - nemoral, da nee krasti, da e izbjegavati potvaranje drugih i da nee ubijati djecu iz straha od neimatine i stida.97 Predvodnik ovih dvanaest muslimana, od kojih dvojica bijahu iz plemana Evs a ostali iz plemena Hazred, bio je Es'ad bin Zurare. Resulullah je njih dvanaestoricu uinio svojim predstavnicima u njihovim plemanima. Oni su zadueni da upuuju ljude u iman i da budu Poslanikovi zastupnici. Es'ad bin Zurare je bio prvak meu njima. Na prvom sastanku na Akabi su bili: Od sinova Malika ibni Neddara, Es'ad bin Zurare, Avf bin Haris i Muaz bin Haris, od sinova Zurejk bin Amira, Rafi' bin Malik i Zekvan bin Abdil Kajs, od sinova Ganam bin Avfa, Ubabe bin Samit, od
96 97

bn Him, es-Sre, I, 429-431; bn Sad, et-Tabakt, I, 219-220; bn Askir, Tarihu Dimak, IX, 82. bn Sad, et-Tabakt, I, 220.

sinova Gusajna, Jezid bin Sa'lebe, iz porodice Adlan bin Zejda, Abbas bin Ubabe, iz porodice Haram bin Ka'ba, Ukbe bin Amir, iz porodice Abdulehel bin Duema, Ebul Hejsem Malik bin Tejjihan i iz porodice Amr bin Avfa, Uvejm bin Saide. Poslije ovog sastanka Hazreti Es'ad i njegovi prijatelji danonono nastavie ljude pozivati u Islam. Ti pozivi urodie plodom pa se Islam u Medini irio velikom brzinom. Tako su se dva prethodno zavaena plemena Evs i Hazred sastali i traili od Resulullaha nekoga ko e ih podrobnije uputiti u din-i Islam. Resulullah im je kao poduavatelja vjeri poslao hazreti Mus'aba bin 'Umejra. Hazreti Mus'ab je odsjeo u kui hazreti Es'ada. Zajedno sa njim nastavie govoriti o Islamu stanovnicima Medine, obilazei ih od kue do kue. Traili su od njih da prisegnu da e Resulullaha titi svojim imecima i ivotima od svih neprijatelja. Pripremali su ih, tako, za susret sa Poslanikom, alejhisselam. Voa plemena iz koga je bio Es'ad bin Zurare bio je Sa'd bin Mu'az, koji je sa njim ujedno bio povezan i rodbinskim vezama. U to vrijeme je bio obiaj da se izbjegava sukob meu roacima, te stoga Sa'd nije sprjeavao Es'ada u njegovoj misiji. Nije to htio initi zbog uloge plemenskog voe koju je obnaao. Poslao je jednog od vodeih ljudi plemena Usejd bin Hudajra sa uputstvom; Idi u nau mahalu i nai tog i tog ovjeka. Radi ta god zna. Da Es'ad nije sin moje tetke, ne bih ti nipoto prepustio ovaj zadatak. Na to je Usejr bin Hudajr uzeo koplje i krenuo ka kui hazreti Mus'ab bin Umejra. Kada je stigao poeo je govoriti ljutito: Zato ste doli nama? Vi varate ljude. Ako elite sauvati glavu odmah napustite ovo mjesto. Kada je Mus'ab bin Umejr vidio sa kakvom srdbom im se obraa, blago i paljivo mu odgovori: Molim te, smiri se i posluaj ta ti imamo rei. Ako ti nae rijei budu prihvatljive, pridruit e nam se, ako ne, stat e protiv nas. Usejd se tada smiri, zabode koplje u zemlju i prizna Mus'abu da je u pravu. Pomno je sluao Mus'above slatke rijei, koje su dopirale duboko do njegovog srca i milozvuno uenje Kur'anskih ajeta. U zanosu zavapi: Kakva je ovo ljepota! Potom upita ta treba uiniti da bi prihvatio ovu vjeru. Objasnie mu, i tako Usejd bin Umejr izgovori ehadet i posta musliman. Hazreti Usejd, sav radostan ree: Odoh ja da pozovem jednog ovjeka, koji ako prihvati Islam, u Medini nee ostati niko iz njegova naroda ko to za njim nee uiniti... , i ode pravo do Sa'd bin Mu'aza. Ugledavi ga Sa'd ree: Kunem se da Usejd nema izraz lica sa kojim nas je napustio. Potom ga upita: ta si uradio, o Usajde? Poto je htio pridobiti Sa'da na stranu muslimana, odgovori: Razgovarao sam sa ovjekom kome si me poslao (Mus'ab bin Umejr) i nita loe kod njega nisam naao. Ali sam uo da je Harisova porodica ustala da ga ubiju, sumnjiava prema tvome tetiu Es'adu, zato to je u kui ugostio osobu poput njega. Ove rijei su posebno dotakle Sa'd bin Mu'aza. Razlog tome je bio to su prije par godina tokom jednog rata koji su vodili protiv porodice Beni Harisa, izvojevali pobjedu i prisilili ih da se sklone u Hajber. Godinu nakon toga su im oprostili i dozvolili da se vrate svojim domovima. Ovakav stav Benu Harisa, uprkos dobroinstvu koje im je ukazano, jako je razljutilo Sa'd bin Mu'aza. Ustvari to nije bila istina. Koristei ovu varku Usejd bin Hudajr je htio sprijeiti da budu povrijeeni Sa'd bin Muazova tetka, njen sin Es'ad bin Zurare, a samim time i Mus'ab bin Umejr. Sa'd bin Umejr je na ove rijei Usejda bin Hudajra skoio sa svoga mjesta i otrao do hazreti Es'ada bin Zurare. Kada je tamo stigao naao je Es'ada i Mus'aba kako mirno sjede i sohbete. Priblii im se i ree: O Es'ade! Da nismo rodbina, ti ne bi mogao ovo raditi. Odgovori mu Mus'ab bin Umejr: Daj nas malo sasluaj o Sa'de. Razmisli o onome to ti imamo rei, pa ako ti se dopadne, neka tako i bude a ako ne, neemo ti nita ni nuditi. Ti u tom sluaju ustani i idi. Smiren ovim rijeima, Sa'd ih odlui sasluati. Mus'ab Sa'du prvo objasni osnovne principe Islama a potom umiljatim glasom proui par odlomaka iz Kur'an-i Kerima. Kako je on itao, Sa'du se mijenjao izraz lica i bivao je sve

obuzetiji njime. Ljepota i razgovjetnost Kur'ana su na njega ostavili takav dojam, da je bio u potpunosti oaran. Nemogavi se suzdrati upita: ta je potrebno da se prihvati ova vjera? Mus'ab ga odmah podui Kelime-i ehadetu. On izgovori: Ehedu en la ilahe illallah ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu i posta musliman. Sa'd od radosti zbog prihvatanja Islama nije mogao stajati na jednom mjestu. S mjesta ode kui i obavi gusul kako je to ve nauio. Potom je traio od svoga plemena da se svi sastanu. Uze Usejda uza se i ode do mjesta sastanka. Obrati se porodici Abdulehel: Kakvog me znate o porodico Abdulehelova? Oni uglas odgovori: Ti si na prvak i na voa. Mi tebe slijedimo. Na to on ree: Onda vas sviju obavjetavam. Ja sam poaen sa Islamom. Traim i od vas da posvjedoite da je Allah Bog, i da je Muhammed, alejhisselam, Njegov poslanik. Ukoliko to ne uinite neu se nikome od vas ubudue obraati, niti u sa njim komunicirati. Abdulehelova porodica je, uvi da je njihov voa Sa'd bin Mu'az postao musliman i da i njih poziva u Islam, kompletna prihvatila Islam. Taj su dan sve do dolaska noi uzvikivali rijei kelime-i ehadeta i tekbira. 98 Nedugo nakon ovog dogaaja, kompletno stanovnitvo Medine, plemena Evs i Hazred su primili Islam. Svaka kua je obasjana nurom Islama. Sa'd i Usejd su porazbijali sve kipove kojima se njihovo pleme klanjalo prije toga. Kada je Muhammed, alejhisselam, saznao za to, bio je izuzetno obradovan. Mekanski muslimani su bili presretni pa se zbog toga ta godina (621) naziva senetu-s-surur ili godina radosti. Druga prisega na Akabi Prolo je trinaest godina kako je Resulullah primio prvu Objavu. Nepravde i zloini koje su muslmani trpili od murika su dostigli svoj vrhunac i postale su neizdrive. U isto vrijeme u Medini su pripadnici plemena Evs i Hazred, zahvaljujui zaslugama Es'ad bin Zurare i Mus'am bin Umejra, srcem bili spremni u potpunosti se staviti na raspolaganje muslimanima iz Mekke i prihvatiti ih. Ujedno su eljno isekivali dolazak Resulullaha, alejhisselam, u Medinu i bili su spremni u njegovo ime rtvovati i svoje imetke i ivote. Kada je dolo vrijeme hodoaa Kabe, zajedno sa mus'ab bin Umejrom u Meku je dolo 73 mukaraca i 2 ene. Poslije obavljanja hadda, zajedno su se susreli sa Poslanikom, alejhisselam, na Akabi. Es'ad bin Zurare je zajedno sa 12 predstavnika plemena traio od Poslanika da se presele u Medinu, a Muhammed, alejhisselam, je, nakon to im je pruio nekoliko ajeta iz Kur'ani Kerima, od njih traio da mu daju garanciju da e ga tititi i uvati poput svojih porodica i eljadi. Sa njima je bio i hazreti Abbas, Poslanikov amida, koji jo nije bio prihvatio Islam. On se obratio Skupu, koji je doao dati zakletvu na vjernost, sljedeim rijeima: O Medinelije! Ovo je sin moga brata. On mi je najdrai meu svim ljudima. Ako ste povjerovali u njegove rijei, u objavu koju dostavlja od Allaha, i ako ga elite povesti sa sobom, morate mi dati vrstu rije koja e garantovati za njega. Kao to znate, Muhammed, alejhisselam, pripada nama. Mi smo ga titili od nevjernika. On je meu nama ugledan i zatien. Unato tome, on je odluio otii i pridruiti se vama. Ako imate dovoljno vojne snage da se suprostavite svim arapima koji bi se mogli udruiti protiv vas, onda se moete upustiti u to. Dobro o tome meusobno raspravite, kako ne biste kasnije pogazili datu rije. Moete li odrati datu rije i tititi ga od eventualnih neprijatelja? Ako to poteno moete izvriti, uinite to. Ako ete ga po izlasku iz nae zemlje napustiti, odmah odustanite i prepustite nama da ga uvamo. Medinski muslimani su bili iznenaeni ovim govorom hazreti Abbasa. Doekani su kao da Resulullaha, alejhisselam, ne mogu zatiti u Medini ukoliko na njega napadnu murici.
98

bn Him, es-Sre, I, 435; Suhejli, er-Ravzul-Unf, II, 258.

Poslaniku se od medinskih ashaba obrati Es'ad bin Zurare sa molbom za par rijei. Kada mu Muhammed, alejhisselam, dade dozvolu, ree: Na tvom putu sam spreman sve rtvovati poslanie! Svaki poziv moe biti teek ili lahak. Vi nas pozivate u takvu stvar, da je ljudima vrlo teko to prihvatiti. injenica je da je ljudima teko napustiti kipove kojima su se klanjali generacijama i prihvatiti Islam. Uprkos tome, mi smo Islam prihvatili svim srcem. Uz to, naredili ste nam da prekinemo kontakte sa naom rodbinom koji su murici, pa smo i to uinili. Znate da je i to stvar koju je veoma teko ispotovati. Prihvatili smo uzvieni zadatak vae zatite i otvorili vam svoja njedra iako su vae amide to odbile uiniti. Svi stojimo iza svojih rijei. to nam je na jeziku, to nam je i u srcu. Kunemo se da emo vas uvati i tititi svojim ivotima i imecima do zadnje kapi krvi, kako to inimo sa svojoj djecom. Ako ne odrimo obeanje pozivamo na sebe Allahovo prokletstvo. Poslanie! Mi sigurno stojimo iza ovih rijei! Neka nam Allah olaka nau misiju. Potom nastavi: Poslanie! Slobodno moete kao uslov postaviti sigurnost kakvu vi elite. Poslanik ih ponovo pozva u Islam i proui im nekoliko Kur'anskih ajeta a zatim ree: Uslov koji imam, u ime Gospodara, jeste da budete pokorni Uzvienom Allahu i da mu ne pripisujete druga. to se tie uslova vezanih za mene i moje ashabe, to je da nas prihvatite, da meni i mojim ashabima pomognete i da nas uvate od stvari od kojih uvate i sebe. Bera bin Ma'rur: Tako mi Allaha Koji te je poslao sa Istinitom knjigom, titit emo te kako to inimo sa naom djecom i porodicama. Budi siguran u nas! Kako bi potvrdio dogovor sa Poslanikom, u ime medinskih ashaba javi se Abbas bin Ubade i upita prijatelje: O pripadnici plemena Hazred! Znate li zato prihvatate Muhammeda, alejhisselam? Oni odgovorie da znaju. -Bit ete mu na usluzi i u miru i u ratu, nastavi on. Ako ete ga ostaviti na cjedilu, bez zatite, kada vam imeci ili rodbina budu oteeni, bolje to uinite odmah. Tako mi Allaha, ako tako neto uradite, bit ete upropateni i na dunjaluku i na ahiretu. Ako ste spremni podravati ga i uvati ak i ako budete zbog toga gubili imetke i lanove porodica, onda to i uinite. Tako mi Allaha, to vam je bolje i na dunjaluku i na ahiretu. Oni odgovorie: Kunemo se Allahom da emo stajati iza poslanika ak i ako nam blinji budu ubijeni a imeci oteeni. Nikada se neemo odvojiti od njega. Moemo umrijeti ali nema povratka. Potom se okrenue Poslaniku: Ja Resulallah! ta mi dobijamo ako ispunimo svoj zavjet? Poslanik im ree da im onda slijedi Allahovo zadovoljstvo i Dennet. Potom su predstavnici pojednih plemena dali zakletvu. Prvi meu njima bi Es'ad bin Zurare; Zaklinjem se da u Allahu i Njegovom poslaniku datu rije odrati i da u ga tititi svim svojim imetkom i ivotom. Potom i ostali donesoe istu zakletvu te rekoe: Prihvatismo poziv Allaha i Njegovog poslanika. Tako su Resulullahu stavili na raspolaganje svoje imetke i ivote. Tom prilikom su i ene potvrdile odanost svojim govorom. Poslanik, alejhisselam, ih je upozorio i dobio obeanje da nee pripisivati druga Allahu, da nee krasti, potvarati, initi blud i lagati, da e pozivati na dobro i initi isto. U trenucima kada su Medinelije davali prisegu, zauo se glas sa brda Akabe: O vi koji konaite na Mini! Medinelije i Muhammed su se dogovorili da povedu rat protiv vas. Poslanik ree da je to ejtan sa Akabe i obea mu da e se sa njim obraunati. Zatraio je od Medinelija, koji su dali prisegu, da se vrate na mjesta svoga konaita. Abbas bin Ubade ree: Kunemo se, Poslanie, ako treba sutra emo se maevima razraunati sa muricima koji su na Mini. Poslaniku je bilo drago uti ove rijei ali ih upozori: Jo nam nije nareeno da reagujemo na taj nain. Za sada se vratite u svoja mjesta. Prema rivajetu Abdullaha bin Abbasa, kojeg prenosi imami Nesaija, Ensarije koje su se prikljuile Poslaniku na Akabi su postali muhadiri. 99

99

bn Him, es-Sre, I, 438; bn Sad, et-Tabakt, I, 221-223; Suhejli, er-Ravzul-Unf, II, 261.

Hidra Posljednjom prisegom na Akabi, Medina je postala oaza mira za muslimane. Mrnja, koju su mekanski murici ispoljavali prema muslimanima nakon posljednje prisege na Akabi, poprimila je sada izuzetno opasne razmjere. Dalji ostanak muslimana u Mekki je bio nemogu. Obavijestili su Poslanika, alejhisselam, o stanju i zatraili od njega dozvolu za hidru. Jednog dana Resulullah doe meu ashabe sav radostan: Reeno mi je gdje ete izvriti hidru. To mjesto je Medina. Idite tamo i sastanite se sa braom muslimanima koji tamo ive. Uzvieni Allah ih je uinio vaom braom. Jesrib (Medinu) je uinio mjestom u kome ete pronai mir i zadovoljstvo. Nakon Resulovog doputenja muslimani su poeli initi hidru u Medinu u manjim grupama.100 Poslanik je uputio muhadire da prilikom hidre budu izuzetno oprezni. Muslimani su odlazili u malim grupama, kako ne bi privlaili panju murika i inili su to u tajnosti, koliko god je to bilo mogue. Ebu Seleme, koji je prvi otputovao u Medinu, doivio je razne neprijatnosti od strane murika. Murici su naknadno shvatili razloge njihova putovanja pa su nastojali sprijeiti u odlasku svakoga koga su mogli. Odvajali su ene od mueva i hapsili muslimane redom, izvrgavajui ih pri tome, nesnosnim patnjama kako bi ih odvratili od njihove vjere. Ipak ih nisu smjeli ubijati, iz straha od graanskog rata. Muslimani su, bez obzira na to, koristili svaku priliku da otputuju u Medinu. Jednog dana je i hazreti Omer opasao ma. Ponio je jo i strijelu i koplje, i na oigled sviju sedam puta obiao Kabu. Glasno se obratio muricima oko sebe: Evo i ja na Allahovom putu inim hidru kako bih sauvao Njegovu vjeru. Ako ima neko ko hoe napraviti od ene udovicu a od djece siroad, neka mi stane na put iza ovog brda. Tako je dvadesetak muslimana, zajedno sa hazreti Omerom krenulo put hidre usred dana, ne izbjegavajui nikoga. Plaei se hazreti Omera, niko im se nije smio suprostaviti. Muslimani su u grupama nastavili neprekidno naputati Meku. U meuvremenu je i hazreti Ebu Bekr traio doputenje da uini Hidru. Resulullah mu ree: Strpi se jo. Nadam se da e Allah, delle anuhu, i meni to dopustiti, pa da idemo zajedno. -Zar postoji takva mogunost, obradova se Ebu Bekr. Poslanik, alejhisselam, mu ree da postoji. Ebu Bekr kupi dvije deve za 800 dirhema i poe isekivati taj dan. U Mekki su tada, pored Poslanika, bili jo Ebu Bekr, hazreti Alija, te siromasi, bolesnici i zarobljenici murika. Ensarije (Medinelije) su prihvatili goste iz Mekke na najbolji nain. Meu njima su se stvorile vrste veze. Mekanski murici su posebno bili zabrinuti mogunou da se muhadirima u Medini prikljui i Muhammed, alejhisselam, i stane na njihovo elo. Sakupili su se u Daru-n-Nedvi da bi se posavjetovali u vezi novonastale situacije. Meu njih je doao i ejtan, predstavivi se kao starac iz Nedda. Paljivo je sasluao mnoge prijedloge koji su izneseni, no niti jedan od njih na kraju nije prihvaen. Potom rije uze ejtan: Nijedan va prijedlog nije djelotvoran, zato to njegovo nasmijano lice i slatke rijei sve to ponitavaju. Naite neko bolje rjeenje. Voa Kurejija, Ebu Dehl, predloi da se iz svakog plemena odabere po jedan snaan lan. Neka Muhammeda napadnu maevima i zavre posao. Tako se nee znati koji od njih je to uinio. Oni e biti primorani da trae odmazdu u novcu. Mi emo im to i dati i stvar e biti rijeena. ejtanu se svidje ovaj prijedlog te i ostale poe nagovarati da ga prihvate.101 Dok su murici kovali zavjeru, Muhammedu, alejhisselam, je dola naredba da i on uini hidru. Dibril, alejhisselam, mu je saoptio dogovor murika i rekao mu da te veeri ne lijee u svoju postelju. Resulullah ree hazreti Aliji da ga te veeri zamijeni u postelji i da vrati stvari koje su Poslaniku bile povjerene. Noas lezi u moju postelju i pokrij se mojim
100 101

bn Sad, et-Tabakt, I, 226. bn Him, es-Sre, I, 124; bn Sad, et-Tabakt, I, 227.

ogrtaem. Ne boj se. Nikakvo ti se zlo nee dogoditi, ree mu Resulullah. Hazreti Alija prihvati Resulullahov savjet i pripremi se da zauzme Poslanikovo mjesto. U noi Hidre kafiri su opkolili kuu u kojoj je Poslanik, alejhisselam, spavao. Resulullah je izaao iz kue, prouio prvih deset ajeta sure Jasin i bacio aku praine u pravcu kafira. Prenosi se da je svaki koga je dotakla ova praina poginuo u bici na Bedru. Poslanik je neometano proao izmeu njih i doao do kue Ebu Bekra. Niko ga od murika, tom prilikom, nije primijetio. Kada je, nakon nekog vremena, doao jedan murik i upitao ih ta tu rade, rekoe da ekaju da Muhammed, alejhisselam, izae iz kue. On im ree: Tako mi Allaha, Muhammed je otiao i bacio je na vas aku praine. Tada su, zaista, pronali prainu u kosi. Odmah provalie vrata i naoe hazreti Aliju u postelji. Kada upitae hazreti Aliju gdje je Poslanik, on im odgovori: Ne znam. Zar ste mene zaduili da pratim gdje je? Na te rijei ga istukoe i odvedoe do Kabe, gdje su ga drali neko vrijeme u pritvoru, a potom ga pustie. Kafiri se razioe da trae Resulullaha. 102 Prvo odoe do kue Ebu Bekra i upitae njegovu ker Esmu gdje se nalaze. Ni tu ne dobie odgovor, iako su sve pretraili. To ih sviju razbijesni, a posebno meu njima, Ebu Dehla. Posla telale koji po ulicama raznesoe vijest da pronalazau Resulullaha i Ebu Bekra, ili onome ko im kae gdje se nalaze, slijedi nagrada od 100 deva. Nekoliko njih, eljni nagrade, dadoe se u potragu za Resulullahom. U meuvremenu Resulullah ode do Ebu Bekra i saopti mu da mu je dozvoljeno da uini Hidru. Hazreti Ebu Bekr, sav uzbuen, upita Poslanika da li i on ide sa njim a Resulullah ga obradova i potvrdi mu da e na taj put ii zajedno. Ebu Bekru potekoe suze radosnice; - Deve su spremne. Biraj meu njima koju eli, ree on. Poslanik mu odgovori: Neu se popeti na devu koja mi ne pripada. elim od tebe kupiti ovu devu za novac. Pred ovako jasnom naredbom Ebu Bekr ne imade drugog izbora nego da kae koja je njena cijena. Hazreti Ebu Bekr je unajmio jednog od poznatih vodia kroz pustinju, Abdullaha bin Urejkita i naredio mu da za tri dana dovede njihove deve u peinu Sevr. Dvadeset sedmog sefera Poslanik, alehisselam, povede sa sobom Ebu Bekra te uzee neto hrane sa sobom. Za vrijeme puta, Ebu Bekr je iao as sa Poslanikove lijeve, as sa desne strane. as sprijeda, as sazada. Kada ga Resulullah upita zato to ini, ree mu da eli preduprijediti bilo kakvu opasnost koja bi mogla zadesiti Resulullaha. Poslanik ga upita: O Ebu Bekre! Zar eli da tebe snae nevolja koja je meni namijenjena? - elim Poslanie! Kunem se Allahom koji te je poslao sa istinitom vjerom, da elim da se meni desi nedaa koja se treba desiti tebi! 103 Resulullahove mubarek noge su se okrvavile nakon to su tijesne papue, koje je nosio, na posljetku popucale. Teko je uope mogao hodati. Tekom su mukom uspjeli doi do peine. Kada dooe do njenog ulaza, Ebu Bekr zamoli Poslanika da njemu dopusti da prvi ue, jer bi unutra moglo biti neka opasnost za Resulullaha. Poistio je peinu i zaepio rupe koje su bile u njoj komadima svoje odjee. Kada je nakon svega jo jedna rupa ostala nezaepljena, nju je odluio zaepiti petom vlastite noge. Potom ue Resulullah i nedugo zatim zaspa u Ebu Bekrovom krilu. Tada Ebu Bekra ugrize zmija za nogu, a on se i ne pomae, kako ne bi probudio Poslanika. Ipak mu jedna suza kanu na Poslanikovo lice i tako ga probudi. Poslanik, alejhisselam, ga upita ta se deava. -Zmija iz rupe koju sam zaepio vlastitom nogom me je ugrizla. Poslanik tada preko rane pree rukom koju je malo nakvasio vlastitom pljuvakom. Ubrzo kod Ebu Bekra nestade bola i on ozdravi. Dok su njih dvojica bili u peini, murici su pratili njihov trag i za njima stigli do ulaza u peinu. Na ulazu naoe gnijezdo koje je savila jedna golubica, te ulaz prekriven pauinom. Kurz bin Alkame, koji je pratio njihov trag, ree da se on tu prekida, no kafiri uglas rekoe
102 103

Suhejli, er-Ravzul-Unf, II, 309. bn Sad, et-Tabakt, I, 230; bn Askir, Tarihu Dimak, XXX, 78.

kako bi pauina morala biti poderana da su oni uli unutra. Neki od njih htjedoe ui i provjeriti peinu ali nevjernik po imenu Umejje bin Halef ree: Zar vi nemate pameti? ta imate gledati peinu na ijem je ulazu nekoliko sojeva pauine. Kunem se da je ova pauina ispletena jo prije nego se Muhammed rodio. Dok su se murici prepirali pred peinom, Ebu Bekra obuze strah: Poslanie, Tako mi Gospodara ne bojim se za vlastiti ivot ve toga da bi se tebi moglo neto desiti. Ako ubiju mene nee se nita promijeniti. No, ako se tebi neto desi, cijeli e ummet biti upropaten. Resulullah ga umiri: O Ebu Bekre, ne brini se. Allah je sigurno sa nama. Znam Poslanie, ali ako se neko od njih samo sagne, vidjet e nas... O Ebu Bekre! Nas smo dvojica i Allah je sa nama trei. Ne plai se! Allah je sa nama! Murici se okrenue te odoe i ne pogledavi u peinu.104 Allah, delle anuhu, ovu situaciju u Kur'anu opisuje na sljedei nain: Ako ga vi ne pomognete, pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bila u peini i kad je on rekao drugu svome: Ne brini se, Allah je s nama. Pa je Allah spustio pouzdanje Svoje na njega, i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i uinio da rije nevjernika bude donja, a Allahova rije, ona je gornja. Allah je silan i mudar.105 Poslanik i Ebu Bekr ostae u ovoj peini tri dana i tri noi. Ebu Bekrov sin Abdullah je dolazio naveer i saoptavao im deavanja u Mekki a Amir bin Fuhejle, njegov osloboeni rob i oban njegovih stada, im je nou dobavljao mlijeko te potom brisao tragove za sobom. Resulullah etvrti dan napusti peinu Sevr i pope se na devu po imenu Kasva. Prema jednoj predaji Ebu Bekra je stavio iza sebe. Na drugu devu je stavio Amira bin Fuhejla i Abdullaha bin Urejkita, koji je dobro poznavao put. Resulullah, alejhisselam, je naputao najodabraniji grad koga je hvalio i Gospodar svjetova. Okrenu svoju devu prema Harem-i erifu i tuan izgovori rijei: Tako mi Allaha! Ti si najbolje mjesto koje je On stvorio i kod Njega ima najuzvieniji poloaj. Nikada te ne bih napustio da me nisu protjerali. Meni nema draeg mjesta. Da me moj narod nije protjerao iz tebe, nikada ne bih potraio drugi dom. Tada se spusti Dibril i upita Poslanika da li je poelio svoj grad. Poslanik odgovori da jeste a on ga obradova 85. ajetom sure Kasas koji nagovjetava da e se vratiti u njega. Put je prolazio mirno. Murici ih nisu uspijevali pronai iako su sve prekopali. Gospodar je titio Svoga miljenika od njihovih zala. Kada su doli u mjesto Kubejd, Poslanik stade ispred atora jedne ene po imenu Ummu Ma'bed, koja je bila poznata po dobroinstvu, pameti i potenju. Htio je od nje kupiti neto hrane. Ummu Ma'bed mu ree da, kada bi imala bilo ta od toga, ne bi mu za to trebali novci. Sama bi ga poastila. Ree da zbog nestaice kod nje nije nita ostalo. Ima li Mlijeka?, upita on. - Nemam ni to. Ovce su mi pred umorom. Poslanik pokaza na mravu ovcu pored atora; Zato je, o Ummu Ma'bed ova ovca ovdje? Bolesna je i mrava. Nije mogla pratiti stado i ostala je ovdje. Da li ona ima mlijeka i hoe li mi dozvoliti da je pomuzem? Sve to vidi je tvoje ali ona ti nema mlijeka. Resulullah prie ovci i nakon kratkog zikra, uputi dovu za bereket. Kada je uhvatio da je pomuze, najednom je poela isticati velika koliina mlijeka. Donesoe posudu i napunie je. Prvo dadoe Ummu Ma'bed da pije. Potom dade Ebu Bekru i ostalima. Na kraju uze i on sam. Jo jednom pomuze ovcu i napuni najveu posudu u atoru, te to mlijeko ostavi Ummu Ma'bad. Nakon to su otili, vrati se njen mu i obradova se kada ugleda punu posudu mlijeka. Upita je odakle je mlijeko a ona mu rea: Posjetio nas je jedan mubarek ovjek i poastio nas. Ovo to vidi je plod njegovog bereketa.

104

Muslim, Fezilus-Sahbe, 1; Tirmiz, Tefsrul-Kuran10; bn Sad, et-Tabakt, I, 228; bn Ebi ejbe, elMusannef, VII, 471; VIII, 459. 105 et-Tevbe 9/40.

Mubarek ovjek koga sam vidjela je bio izuzetno vien i nasmijan. U oima mu se moglo vidjeti malo crvenila a glas mu je bio blag. Trepavice su mu bile duge. Imao je crnu kosu i gustu bradu. Kada bi utio, na njemu se mogla vidjeti smirenost. Kada bi govorio smijeio bi se, a rijei su mu bile slatke, poput nanizanih bisera. Iz daleka je izgledao velianstveno. Kada bi se pribliio, izgledao je umiljat i privlaan. Ljudi koji su se nalazili oko njega su se svom snagom takmiili ko e prije poskoiti da izvri njegovu naredbu. Mu, koji je zauen sluao rijei supruge, ree: Kunem se da je to osoba koju trae Kurejije. Da sam ga ja sreo bio bih poaen sluenjem njemu, i ne bih se od njega odvajao. Prema predaji, ovca koju je dodirnuo ivjela je osamnaest godina. Sa bereketom Poslanika, oni su se izdravali njenim mlijekom. Ummu Ma'bedin mu je poao za Poslanikom i pristigao ga u dolini Rim. Tu je primio Islam. I njegova hanuma Ummu Ma'bed je takoer prihvatila Islam. 106 Suraka Bin Malik Murici su neprestano tragali za Muhammedom, alejhisselam, i hazreti Ebu Bekrom. Oni su prestavljali izuzetnu opasnost po murike ukoliko ih ne pronau. Smatrali su da bi muslimani ubrzo mogli osnovati islamsku dravu i njih zbrisati sa lica zemlje. Zbog toga su murici svo blago stavili na raspolaganje za ovaj cilj. Tako su pored stotinu deva, onome ko ubije ili zarobi Muhammeda, alejhisselam, obeali i nebrojeno drugo blago. Ova vijest se brzo proirila i plemenom Mudlid, kome je pripadao i Suraka ibni Malik. On je bio izuzetno sposoban u itanju tragova, te je bio ivo zainteresiran za ovaj sluaj. Jednog utorka su se pripadnici plemena Mudlid sastali u mjestu Kudejd, gdje je ivio i Suraka. I on je lino prisustvovao tom sastanku. Tokom sastanka jedan Kurejija ree Suraki: O Suraka. Maloprije sam, hodajui obalom, vidio trojicu jahaa. To su sigurno Muhammed i njegovi ashabi. Suraka je razumio o emu se radi ali poto je obeana nagrada bila izuzetno vrijedna, htio je sve sam zavriti. Zbog toga nije elio da bilo ko drugi bude obavijeten o o tome. Ne! Osobe koje si vidio su bili ti i ti. Maloprije sam ih vidio kada su krenuli u tom pravcu, ree on. Suraka je priekao jo neko vrijeme i neprimjetno otiao do kue. Svome slugi je naredio da ga eka sa druge strane ravnice. Opasao se orujem i konjem, iskrivivi vrh koplja kako se ne bi sijao na suncu i tako privlaio nepotrebnu panju. Pourio je konja i ubrzo naao trag svojih meta. Pribliio im se toliko, da ih je mogao jako dobro vidjeti. ak je Suraka, tom prilikom, uo poslanikovo uenje Kur'ana. No, Resulullah se nije osvrtao unatrag. Kada se Ebu Bekr okenuo i za njima vidio Suraku, uplaio se. Poslanik mu je ponovo, kao u peini, rekao: Ne boj se! Allah je sa nama! Prema predaji Buharije, Ebu Bekr je u tom trenutku upozorio Poslanika da im se pribliava konjanik, na ta je Poslanik uinio dovu: Ja rabbi, uini da padne! Druga predaja kae da, kada im se Suraka pribliio, Ebu Bekr je poeo plakati. Kada ga je Resulullah upitao zato plae ree: Tako mi Allaha, ne plaem zbog sebe, ve zbog tebe! Suraka se pribliio Poslaniku toliko, da ga je mogao napasti. O Muhamede! Ko e te danas zatititi od mene?, upita on. - Zatitit e me Allah koji je El-Debbar i El-Kahhar, odgovori mu Resulullah. U tom trenutku je Surakin konj propao u zemlju do koljena. Uspio ga je nenako izvui te ponovo napasti Resulullaha, no ponovo se desila ista stvar. Ovaj put, koliko god se trudio nije uspijevao izvui konja. Kada je ostao bez ikakve nade i druge mogunosti, stade preklinjati Poslanika; O Muhammede! Shvatio sam da te neko titi. Uini dovu da se spasim. Od sada ti nipoto neu nauditi, niti u onima koji te budu traili bilo ta

106

bn Sad, et-Tabakt, I, 230.

govoriti o tebi. Poslanik uputi dovu: Ja rabbi! Ako su mu rijei iskrene spasi ga!, i njegova dova bi kabul - primljena. Surakin konj se tek nakon ove dove uspio izvui. Tada je iz rupe, gdje su konjske noge zapale, izbilo neto poput dima. Suraka je ostao zaprepaten i tek tada je zaista shvatio da neko uva Muhammeda, alejhisselam. Posvjedoio je mnogim dogaajima koji su se tom prilikom desili. Na kraju ree: O Muhammede! Ja sam Suraka ibni Malik. Nemoj vie sumnjati u mene. Obeavam ti da ubudue neu initi nita to se tebi ne bi svidjelo. Moje pleme je onome ko te uhvati obealo veliku nagradu. Potom je, jedan po jedan, Resulullahu ispriao planove murika. ak im je htio dati svoje deve i potrebtine za put ali je to Poslanik odbio. - O Suraka! Sve dok ti ne prihvati Islam, ni ja neu prihvatiti tvoje deve i tvoje stvari. Ti ne govori nikome da si nas vidio i to e biti dovoljno. Ibni Sa'ad prenosi sljedee: Kada je Suraka rekao Poslaniku da od njega trai ta god poeli, ree mu: Vrati se kui i sprijei one koji krenu u potragu za nama. Kada Allah kae Budi!, ono biva. Kada Mu se iskreno povjeruje i radi Njega zaputi, svakakva se uda dogaaju. Suraka, koji je na put poao kao lav, koji je traio svoj plijen, na kraju je bio poput malog djeteta. Svemoni Allah je okrenuo srce Surake kako ne bi naudio Resulullahu. Jasno je da Allah nee ostaviti svog moljenika samog. On je Poslanik do Sudnjeg Dana, milost ljudima i put do postizanja vjene sree i zadovoljstva. Suraka se potom vratio kui i nije nikome govorio o onome to se desilo.107 Mutuluk! Dolazi sultan svemira... Poslanik, alejhisselam, je osmog rebiul evvela pete godine po hidri ili dvadesetog septembra 622. godine po miladu, zajedno sa Ebu Bekrom, Amir ibni Fuhejrom i vodiem Abdullah bin Urejkitom stigao u mjesto Kuba. Taj dan je postao prvi dan u godini Hidretskog sunevog kalendara. Odsjeli su u kui muslimana po imenu Kulsum bin Hidm. Tu su izgradili i prvi mesdid. Klanjali su prvi Duma namaz u mjestu Kuba i Resulullah je odrao prvu hutbu. Mesdid u Kubi je spomenut u Kur'anskom ajetu ...mesdid iji su temelji izgraeni na bogobojaznosti.108 U meuvremenu je hazreti Alija, koji je ostao u Mekki, neprestano boravio u haremu Kabe, na mjestu gdje je bio Poslanik. Govorio bi : Ko god je neto ostavio kod Resulullaha neka doe da to uzme. Ljudi bi dolazili i uzimali stvari koje su kod Resulullaha ostavljali na uvanje. Ashabi koji su ostali u Mekki, skrasili su se pod okrilje hazreti Alije. Sve dok su Poslanikove stvari bile u Mekki i hazreti Alija je bio tamo. Jednog dana je Poslanik naredio da mu se stvari prenesu u Medinu. Allahov lav, hazreti Alija, otiao je do mjesta gdje su se sakupljali kurejeviki kafiri; Ako Bog da, sutra idem u Medinu. Ako mi imate ta rei uinite to sada. Svi su pogeli glave i nisu progovarali. Ujutro je hazreti Alija pokupio Poslanikove stvari i zajedno sa Resulullahovom porodicom i svojim roacima krenuo ka Medini. Stigao je Resulullaha, alejhisselam, kod Kubaa, sa nateenim i krvavim nogama. Danju se skrivao a putovao je nou, te na posljetku bio u takvom stanju da nije mogao izai pred Resulullaha. Kada to u, Poslanik doe do njega. Saali se nad njegovim stanjem, zagrli ga svojim mubarek rukama, pomilova mu okrvavljene noge i uini dovu Gospodaru svjetova za ovog neponovljivog borca na Allahovom putu. Prenosi se da je to bio i povod objavljivanja ajeta: Ima takvih ljudi, koji su spremni rtvovati svoje ivote radi Allaha. 109 Ashabi koji su prethodno ve preselili u Medinu, kao i Medinski muslimani, sa nestrpljenjem su ekali Poslanikov, alejhisselam, dolazak. Zbog toga su u predgraa Medine
107 108

bn Him, es-Sre, I, 489; bn Ebi ejbe, el-Musannef, IV, 424. et-Tevbe 9/108. 109 el-Bakara 2/207.

poslali izvidnike koji e ih obavijestiti o njegovom dolasku, kako bi se sakupili i zajedniki doekali Resul-i ekrema. Danima su isekivali njegovo pojavljivanje kao to vreli pustinjski pijesak isekuje vodu. Konano se zauo glas: Dolazi!... Dolazi!... Svi poglede u trenu okrenue prema pustinjskom horizontu. I sami su primijetili da su nesvjesno krenuli prema toj pustinji, bez obzira na razarajuu egu. Radosno su jedan drugome govorili: Radujte se! Dolazi nam Resulullah! Mutuluk!... Vijest se munjevitom brzinom proirila cijelom Medinom. Svi su, i mladi i stari, sa nestrpljenjem oekivali njegovo pojavljivanje. Obukli su najljepu odjeu i zaputili se u pravcu prema njemu. Nebo se prolamalo tekbirima a suze radosnice su tekle poput rijeka. Osjeala se i tuga i radost a Medina je proivljavala najznaajniji dan u svojoj povijesti. Sa jedne strane su se nalazili oni koji su ga sami prozvali Emin, (povjerljivi) a ipak su ga proganjali i nastojali da ga ubiju, a sa druge strane oni koji su bili spremni rvovati svoje ivote kako bi ga zatitili. Medinelije su eljele to prije vidjeti Resulullahovo mubarek lice. To je bio praznik kakav nije zapamen. ene i djeca su od radosti pjevali sljedee stihove: Taleal bedru alejna Min senijetil veda Vedebeukru alejna Medealillahi dai Ejjuhel meb'usu fina Di'te bi-l emri-l muta Di'te errefte-l Medine Merhaben ja hajre da... Puni mjesec nas obasja Od senijetu-l veda Kevserom pojimo due Dok ekamo Ahmeda Ti koji su od Allaha Cijelom svijetu poslan Do'o si da ruinjakom Namirie ovaj dan Do'o si da grad Medinski Osvjetli ko virluna Amberom ti cvali puti Zbore ti srca puna...

Na sve strane se moglo uti pozivanje; Dobrodoao o Allahov Poslanie! Poasti me svojim dolaskom, ostani kod mene. Nekoliko prvaka Medine se otimalo za uzdu deve Kasve, na kojoj je bio Resulullah, traei od njega da se smjesti kod njih. Poslanik im ree: Pustite devu. Pred ijom kuom ona stane, tu u odsjesti. Nastalo je uzbuenje kod svih Medinelija. Gdje li e Kasva kleknuti? Kako je Kasva ila ulicama Medine, tako su i vlasnici kua kraj kojih je prolazila molili Poslanika da svrati kod njih. Poslanik ih sa osmijehom upozori; Pustite devu da proe. Njoj je nareeno gdje e stati. Napokon se Kasva spusti pred vrata budue Poslanikove damije. Resulullah nije siao sa nje. ivotinja ustade i poe se kretati. No, ponovo se vrati na isto mjesto i vie nije ustajala. Na to Poslanik sie sa Kasve i ree: Ako Bog da, ovo je nae boravite. Kome ova zemlja pripada? Odgovorie da pripada Amrovim sinovima Suhejlu i Sehlu. Ta djeca su bili siroad. Potom Poslanik ponovo upita: ija je kua od nae rodbine najblia ovom mjestu? Majka Poslanikovog djeda Abdu-lMuttaliba je pripadala plemenu Neddar. Halid ibn Zejd Ebu Ejjub el-Ensari razdosno

uzviknu: Ja Resulallah. Moja je kua najblia. Evo moje kue a evo i njenih ulaznih vrata. Preuze stvari sa Kasve i ugosti Poslanika, alejhisselam. Medinski muhadiri i ensarije su bili izuzetno obradovani Poslanikovom hidrom.

PERIOD MEDINE-I MUNEVVERE

Trinaeste godine poslanstva, 12. rebiu-l evvela 622. godine, Resulullahovom hidrom poinje medinski period, koji e trajati deset godina. Poslanik se odluio smjestiti na donjem spratu Halid ibni Zejd Ebu Ejjub el-Ensarijeve kue. Na ta nain je ovom mubarek velikanu pripala ast da ugosti Poslanika svjetova. Hazreti Halid pripovijeda sljedee: Kada je Resulullah doao u moju kuu, odabrao je donji sprat. Ja sam ivio na gornjem spratu i to me je alostilo. Jednog dana rekoh Poslaniku da ne mogu da prihvatim da on ivi ispod mene. To je za mene bilo izuzetno teko. Zamolio sam ga da mi dozvoli da ja stanujem nie a da Poslanik bude na gornjem spratu. Na to mi odgovori: O Ebu Ejjube! Meni bolje odgovara da budem na donjem spratu. Smatrao je da mu je lake primati goste na donjem spratu, pa sam ja ostao na gornjem. Jednog dana smo razbili posudu u kojoj je bila voda. Da ne bi voda prokapala Poslaniku i tako ga uznemirila, pokupili smo je jedinim pokrivaem koji smo imali u kui. Ebu Ejjub je bio izuzetno uznemiren injenicom da ivi iznad Boijeg poslanika. Na kraju se spustio u prizemlje a Poslanika smjestio na gornji sprat. Ebu Ejjub ree: Poslaniku smo redovno pravili veeru i odnosili mu je. Kada bi nam vratio ono to nije mogao pojesti, ja i supruga Ummu Ejjub smo traili mjesta koja je doticao Poslanik, pa bismo se astili tom hranom. Jednog dana Poslanik nam je tako vratio neko jelo koje smo spravili od obinog ili bijelog luka. Kad nisam uspio pronai tragove Resulullahovog dodira, otiao sam do njega i poalio mu se; Ja Resulallah! Vratili ste nam veeru. Nisam na njoj uspio pronai va mubarek trag. Ja i moja supruga imamo obiaj uzeti bereket sa dijelova koje ste dodirivali. Poslanik mu odgovori: U jelu sam osjetio neki miris pa zbog toga nisam uzeo. Ja razgovaram sa melekima. Pitao sam da li je to jelo haram. Ne odgovori. Nisam je uzeo zbog mirisa, Ono to se ne dopada tebi ne elim ni ja, rekoh. Poslanik ree: Vi to jedite. Nakon toga smo pojeli tu veeri i nismo je vie nudili Resulullahu. Drugom prilikom smo napravili jelo dovoljno za Poslanika i za Ebu Bekra. Poslanik ree: O Ebu Ejjube! Pozovi trideset ensarija na jelo! Dok sam ja razmiljao kako je pred njima bilo malo hrane i kako to Poslanik moda nije vidio, on ponovi isto. Sav zamiljen, ispotovah poslanikovu zapovijed i dovedoh trideset ensarija. Svi su se nahranili tom hranom. Shvatili su da se radi o mudizi i njihov iman se jo vie poveao. Potom mi ree da pozovem 60 osoba. Poto sam se osvjedoio u nadnaravnost prolog jela, radostan sam pozvao 60 ljudi. Svi se najedoe i posvjedoie Poslanikovu nadnaravnost. Poslije mi ree da pozovem jo devedeset ensarija. Sjedali su za sto po deset. I ponovo se svi nahranie, posvjedoie mudizu i odoe. Tako je jelo 180 ljudi. Na kraju je opet ostala ista koliina hrane koju sam postavio na poetku i bila je kao netaknuta.110 Bratimljenje Ensarija i Muhadira Poslanik, alejhisselam, je elio jo vie ojaati veze izmeu muhadira koji su preselili iz Mekke i Ensarija koji su ih prihvatili u Medini, pa je meu njima izvrio bratimljenje. Na kraju je sam ostao hazreti Alija i, mislei da ga je Poslanik zaboravio, ree: Ja Resulalah! Zar si mene zaboravio? Tad mu Poslanik svjetova odgovori: Neka zna da si ti i na dunjaluku i
110

Kad jz, if-i erif, s. 289.

na ahiretu moj brat. Ovo bratimljenje se zasnivalo na meusobnom potpomaganju na duhovnom i materijalnom polju. Na taj nain se, makar malo, ublaila tuga i alost muhadira koji su se odvojili od svojih porodica i imetaka. I bez toga su Medinske Ensarije otvorili vrata svojih domova i bili im na usluzi na svaki mogui nain, kako bi pomogli zajedniku uzvienu vjeru. Oni su se ovim bratimljenjem jo srdanije zbliili. Resulullah je bratimio svakog ensariju sa muhadirom koji mu je bio blizak. To bratstvo je bilo toliko jako, da je podrazumijevalo zajedniku raspodjelu imovine koja je ostala od njihovih oeva. 111 Svaki Medinelija je draga srca dijelio na pola i zemlju i vonjake i kuu i sav ostali imetak sa bratom muhadirom. Abrdurrahman bin Avf, jedan od muhadira, to opisuje ovako: Kada smo uinili hidru u Medinu, Resulullah, alejhisselam, me je bratimio sa Sa'd bin Rebiom. Na to mi brat Sa'd ree: O brate Abdurrahmane! Ja sam po imetku najbogatiji medinelija meu muslimanima. Podijelio sam svoj imetak na dvoje i polovina od toga pripada tebi. Ja mu rekoh: Da Allah tvoj imetak uini blagoslovljenim. Meni nije potreban imetak. Samo me odvedi na pijacu gdje vi obavljate kupoprodaju i to e biti dovoljno. Ovakva irokogrudnost je bila mogua samo meu muslimanima. Od Adema, alejhisselam, do danas su se desile mnoge seobe naroda. No nikada do sada nije se desila ovako znaajna seoba koja je rezultirala takvim zbliavanjem i sjedinjavanjem onih koji su doputovali i onih to ih doekae. Allah, delle anuhu, kae: Mu'mini su zaista braa.112 Ovim je dokazano da se istinsko prijateljstvo i bliskost ne temelji na materijalnim interesima, ve na imanu i vjeri. Poslanik je ovakav odnos izgradio tek jednostavnim razgovorom. Blagoslovi i fadileti koji izviru iz Resulullahovog srca, prelijevaju se u srca ashaba i kod njih izazivaju nevienu irokogrudnost i portvovanost, takvu da interese svoje brae stavljaju ispred svojih. Zarekli su se i ensarije i muhadiri u ovom novom centru Islama da e, ruku pod ruku, zajedniki, uiniti sve to treba da se Islam ojaa i da u konanici postignu stepen ehadeta. Na taj nain su, okupivi se oko Resulullaha, inili jedan novi poredak i sistem, radei u skladu sa islamskim principima. Od trenutka hidre Islam je zakoraio u novu fazu organizovanja zvanu drava, a Medine-i munevvera je postajala centar tog zdanja. Osim muslimana u Medini su ivjeli i krani, jevreji te murici. idovi su bili pripadnici tri plemena; Beni Kajnuka, Beni Kurejza i Beni Nadir. Oni su bili osvjedoeni neprijatelji Islama i Muhammeda, alejhisselam. U meuvremenu su mekanski murici bratimljenje muhadira i ensarija shvatili kao izrazitu opasnost po njih. Ako novonastalu sicuaciju ne prevaziu brzo, muslimani e ojaati i postoji mogunost da e napasti Mekku i ponovo preuzeti zemlju, kue i ostalu imovinu koju su ostavili. Poeli su slati prijetea pisma muslimanima u Medini. U jednom od tih pisama se kae: Bez sumnje niti jedno pleme arapa sa kojima smo u sukobu nije nas uinilo bijesnim, kao to ste to vi uinili. Umjesto da nam izruite jednog od naih sugraana kako smo od vas zatraili, vi ste ga ugostili i pomogli mu. To vam je velika greka. Molimo vas da se povuete iz sukoba izmeu nas i njega i da nam ga prepustite. Ako se uspijemo sa njim dogovoriti, mi emo biti najradosniji. U suprotnom, ponovo je naa dunost da ga kaznimo na odgovarajui nain. Na ovo pismo je izuzetno lijep odgovor dao Ka'b bin Malik, hvalei Poslanika, alejhisselam. Slali su ista pisma i muricima u Medini: Ako ne protjerate ili ne ubijete tog ovjeka, navalit emo na vas i sve vas pobiti, a vae ene porobiti. Nakon ovih prijetnji, medinski murici su se okupili oko munafika Abdullaha bin Rebie i odluili da, im dobiju priliku, nekako naude Muhammedu, alejhisselam.
111 112

bn Sad, et-Tabakt, I, 238; bn Kesr, el-Bidje, III, 226-229. el-Hudurt 49/10.

Kada su muslimani saznali za to, sve su uinili da zatite Resulullaha i nisu se od njega odvajali ni trena. Niti su nou izlazili na ulicu niti su danju u kuama spavali. Ubej ibni Ka'b pripovijeda: Kada su muhadiri sa Poslanikom, alejhisselam, doputovali u Medinu, tamonji murici su se okomili na sve muslimane Medine. Ashabi su naoruani, do zore uvali strau. Ashabi su postali jedno tijelo, i u situacijama opasnosti trali da pomognu jedni drugima. Na njihovom elu je bio Muhammed, alejhisselam. Kao to je bio voa u svakoj situaciji, predvodio je svoje ashabe i po stepenu hrabrosti. Kada bi se zauo neki zvuk zapomaganja po noi, Poslanik bi na konju prvi stizao na to mjesto da vidi ta se desilo a potom bi smirivao svoje ashabe. Mesdidi-n-Nebijj Prva stvar koju je Poslanik, alejhisselam, elio izgraditi u Medini bila je damija u kojoj e se zajedniki obavljati namaz i koja e odgajati ashabe. Tako Resulullahu doe Dibril sa porukom: Poslanie! Allah ti nareuje da za Njega sagradi jednu damiju od kamena i krea. Muhammed, alejhisselam, je odmah zatraio vlasnika zemlje na koju je deva Kasva kleknula po dolasku u Medinu, da je otkupi od njega. Vlasnici je htjedoe pokloniti kazavi da nagradu za njenu vrijednost oekuju jedino od Gospodara svjetova. Poslanik je to odbio i isplatio im i vie od njene protuvrijednosti. 113 Dok se zemlja na kojoj je trebala poeti gradnja istila i poravnavala, u isto vrijeme je pripremano kamenje za zidanje. Kada su sve pripreme izvrene, sakupili su se da postave temelje. Prvi kamen je postavio Muhammed, alejhisselam, svojom mubarek rukom a potom je rekao da kamenje redom stave Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija. Poslije njih je ostalim ashabima dao znak da i oni to uine. U izgradnji damije su, bez predaha, uestvovali svi ashabi, predvoeni Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Potrebene materijale su nosili na svojim mubarek pleima. Kamenom su ozidali temelje visoke jedan i pol metar a potom na njih stavili kre. Muhammed, alejhisselam, je jednog dana tovario kre i vozio ga. Jedan od ashaba je krajnje uljudno zatraio od Resulullaha da on ponese tovar, a Resulullah mu jo ljepe odgovori da su njemu sevapi potrebniji i odbi ga. Savjetovao mu je da ode potraiti na drugom mjestu. Jedan od najvrijednijih radnika na izgradnji Mesdid-i Nebevijj-a bio je upravo Muhammed, alejhisselam. Tovario je najtee kamenje i prenosio ih do zidara. Dok je posao trajao, obveseljavao bi ashabe nagradama koje im slijede za njihov naporan rad. Kada bi muslimani vidjeli sa kakvim arom Poslanik radi i oni bi jo vre prionuli za posao. Potapao je hazreti Ammarova lea i rekao mu: O sine Sumejjin! Ti ima duplu nagradu u odnosu na ostale. Zidovi damije su sazidani za kratko vrijeme a potom je damija prekrivena. Uz damiju su sagraene i dvije sobe za Resulullaha, alejhisselam. One su prekrivene listovima i stablima datule. (Vremenom je tu dograeno jo soba tako da ih je ukupno bilo devet). Po zavretku izgradnje Poslanik, alejhisselam, se iz kue hazreti Halid bin Zejda preselio u nove prostorije uz damiju. Jecaj stabla datule Poslanik, alejhisselam, je petkom, za vrijeme dume namaza, u svojoj damiji hutbu drao sa panja ostalog od datule po imenu Hannan. Nakon nekog vremena, sagraen je minber sa tri stepenice. Jednog petka su se okupili ashabi zajedno sa Resulullahom u
113

bn Sad, et-Tabakt, I, 239.

Mesdidi Nebevijju. Kada se Poslanik, alejhisselam, popeo na novi minber da odri hutbu, zauo se jecaj i pla panja Hannan, koji je zvuao poput plaa nosee deve. Ashabi su u udu sluali te zvukove, koji se nikako nisu smirivali. Na to je Poslanik svjetova siao sa minbera i pomilovao Hannana. Tada je jecaj i pla prestao. Ashabi koji su posvjedoili ovom nevjerovatnom dogaaju i ljubavi izmeu Resulullaha i suhog panja, nisu mogli izdrati da ne puste suze. U vezi sa ovim dogaajem hazreti Enes ibni Malik je rekao: ak se i mesdid od tog glasa zatresao, a Ibni Ebi Veda: Panj se raspukao i poeo se pomicati dok nije Poslanik stavio svoju ruku na njega. Tek tada je prestao. Poslanik, alejhisselam, je rekao: Tako mi Onoga u ijoj je ruci moja dua, da ga nisam pomilovao, jecao bi od alosti za mnom tako do Sudnjega dana. Poslije je taj panj, po naredbi Resulullaha, zakopan. U drugoj predaji se navodi: Ako eli pokloniu te vrtu u kome se nalazi. Vrati se u prijanje stanje i nastavi davati plodove. Ako eli stavit u te u Dennet, da se njegovi stanovnici koriste tvojim plodovima. Kada ga je Resulullah posluao, uli su da je rekao: Posadi me u Dennetu da moje plodove jedu Allahovi odabrani robovi i da tamo nikada ne istruhnem. Ovaj govor drveta uli su i ostali koji su se nalazili u blizini drveta. Poslanik mu je tada obeao: Uinit u kako eli, a potom se okrenuo ashabima: Odabrao je Vjeni, umjesto prolaznog svijeta. Vjenanje sa hazreti Aiom Kada su Muhammed, alejhisselam, i Ebu Bekr uinili hidru, svoju su djecu ostavili u Mekki. Godinu nakon smrti hazreti Hatide, Resulullah je zaruio hazreti Aiu u Mekki. Imam-i Buharija prenosi rijei hazreti Aie kada joj se Muhammed, alejhisselam, obratio: O Aia! Vidio sam te dva puta u snu. ini mi se da sam jednom vidio tvoju sliku u zelenoj svili kada mi je reeno: Ovo je tvoja supruga. Nakon tog sna Poslanik se vjerio sa hazreti Aiom. No, vjenanje nije odmah obavljeno. Hazreti Aia o ovome kae: Resulullah je prilikom hidre mene i svoje keri ostavio u Mekki. Nakon to je stigao u Medinu po osloboenom robu Zejd bin Harisu i Ebu Refi'i nam je poslao 500 dirhema da uzmemo dvije deve i ostale potreptine. Moj otac im je dodao jo dvije-tri deve i naredio mome bratu Abdullahu da mene, majku i sestru Esmu poalje u Medinu. Na put smo zajedno krenule moja majka Ummu Ruman, Poslanikova, alejhisselam, ker Zejneba i ja. Kada smo stigli u mjesto Kubejd, Zejd nam je kupio jo tri deve a povorci se tu prikljuio i Talha bin Ubejdullah. Kada smo stiglu u mjesto Bejd u blizini Mine, moja deva je pobjegla. Ja sam sa sobom imala neto stvari a zajedno samnom je bila i moja majka. Ona se tada prestraila: O moja keri, o moja mlada! Allah, delle anuhu, je naoj devi dao smirenost i spasio nas. Na kraju smo stigli u Medinu. Ja sam otila sa mojim ukuanima a lanovi Poslanikove porodice su otili do njegove kue. Neko vrijeme je hazreti Aia ostala kod oca Ebu Bekra. Jednog dana Ebu Bekr upita Resulullaha: Poslanie! ta te sprijeava da se oeni? On odgovori da je to mehr. Tada je Ebu Bekr Poslaniku poslao sredstva za mehr.114 Poslije tog dogaaja desila se udaja hazreti Aie. Tada je Resulullah imao pedeset pet godina. Hazreti Aia je bila izuzetno pametna i sposobna i dogaaje je pamtila u trenutku, te ih prepriavala kroz stihove. Ono to je nauila ili zapamtila, nipoto ne bi zaboravila. Bila je izuzetno otroumna, pametna, odgojena i dobroudna. Zbog jaine njene memorije ashabi su mnoge stvari nauili obraajui se njoj i pitajui je. Pohvaljena je u jednom Kur'anskom ajetu. Ezan-i Muhammedija
114

bn Sad, et-Tabakt, I, 239; Kad jz, if-i erif, s. 300-301.

Kada je zavrena izgradnja damije, nedostajao je nain oglaavanja vjernicima da je dolo vrijeme namaza i njihovo pozivanje u damiju. Tada se samo izgovaralo Es-salatu Damia. Jednom prilikom se Poslanik sastao sa ashabima i upitao njih za miljenje kako bi se trebali pozivati na namaz. Neki su rekli da bi mogli, poput krana koristiti zvono, a neki da bi mogli koristiti rog, kao to to ine idovi. Neki su smatrali da treba zapaliti veliku vatru. Resulullah nije prihvatio niti jedan od tih prijedloga. 115 Abdullah bin Zejd bin Sa'lebe i Hazreti Omer su u snu vidjeli uenje ezana. Hazreti Abdullah je Poslaniku, alejhisselam, svoj san ispriao na sljedei nain: Vidio sam ovjeka sa zelenim alom i prekrivaem kako dri zvono. Upitao sam ga da li bi mi prodao to zvono, a on me je upitao ta u sa njim. Kada sam mu rekao da elim sa njim oglaavati vrijeme namaza on mi odgovori: Hoe li da te poduim boljem od toga? i okrenuvi se kibli glasno poeo izgovarati rijei Allahu ekber, Allahu ekber... Nakon toga mi ree da, kada se ustaje na namaz, ponovo proui ezan dodavi rijei Kad kametis-salatu, kad kametis-salah. Poslanik potvrdi da je njegov san istinit i zatrai od njega da tim rijeima podui Bilala. Taj poziv je dobio ime Ezan. 116 Hazreti Bilal se popeo na jedan visoiji krov blizu Mesdid-i erifa i prvi put prouio ezan. Kada je uo rijei ezana, hazreti Omer je trei doao do Resulullaha. Prenio je da je i on u snu uo rijei koje izgovara hazreti Bilal. Jo nekoliko ashaba je te noi sanjalo isti san. U tim trenucima je objavljen i 9. ajet sure Dumua, ime je sve i Objavom potvreno. Jednom prilikom je hazreti Bilal ispred Poslanikovih vrata izgovorio rijei Es-salatu hajrun mine-n-nevm. To se svidjelo Poslaniku koji mu ree: Kako su ovo lijepe rijei o Bilale! Od sada kada bude uio sabahski ezan, izgovaraj i ove rijei. Od tada se ove rijei izgovaraju na svakom ezanu za sabah-namaz. Bilalov glas, koji je bio mujezin sve do smrti Poslanika, alejhisselam, je bio jak, prijatan i jasan. Kada bi on uio ezan, svi bi sa oduevljenjem uivali u ljepoti njegova glasa i plakali. Medinski murici i idovi su ostali zbunjeni kada su vidjeli da se muslimani pozivaju ezanom na namaz. Ismijavali bi uenje ezana. Njihovo ismijavanje bilo je povod objavljivanja 58. ajeta sure El-Maide: I kad pozivate na molitvu i to za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato to su oni ljudi koji ne shvaaju. 117 Odgajanje ashaba Fahr-i Kainat, Muhammed, alejhisselam, je u cilju odgoja svojih ashaba u Mesdidun-nebevijju prireivao sohbete - razgovore bez premca i na taj nain im prenosio bereket i vrline koje mu je podario Uzvieni Allah. Ko bi imao ast da bude u drutvu sa Resulullahom u razgovoru, ve nakon prvog sastanka bi u svojim srcima osjeao veliku promjenu i dostizao visoke stepene u spoznaji Gospodara. Zahvaljujui ovim sohbetima ashabi su ojaali bratsku ljubav, kako prema Resulullahu, tako i meu sobom. Allah, delle anuhu, ih je spomenuo u asnim ajetima Knjige. Pred Muhammedom, alejhisselam, su stajali sa takvim potovanjem i panjom, kao da im se na glavi nalazi ptica koja bi poletjela istog trena, ako bi se oni samo malo pomjerili. Zbog toga su ashabi, nakon poslanika i odabranih meleka, najbolja stvorenja. Uzvieni Allah u Kur'anu kae: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraate...118
115 116

bn Sad, et-Tabakt, I, 247. bn Sad, et-Tabakt, I, 247. 117 el-Mide 5/58. 118 Ali mrn 3/110.

Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela inei, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio dennetske bae kroz koje e rijeke tei, i oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh119 Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni meu sobom; vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju elei Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda uvrsti, i on ojaa, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajui divljenje sijaa, - da bi On s vjernicima najadio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ine Allah obeava oprost i nagradu veliku120 Poslanik, alejhisselam, opisujui veliinu svojih ashaba, u hadisu kae: Ne grdite bilo kojeg od mojih ashaba. Ne govorite za njih neto to im ne prilii. Tako mi Allaha u ijoj je ruci moja dua, kada bi neko od vas dao sadake u zlatu koliko brdo Uhud, za to nema nagrade ni koliko ashab ima za jedan mud121 jema. Takoer je rekao: Moji ashabi su poput zvijezda na nebu. Po kojoj god zvijezdi da se orijentiete, spasit ete se. Ashabi Sofe Resulullah je naredio da se uz zid sa june strane Mesdidin-nebevijja saini hlad od hurminih listova. Naredio je da tu borave ashabi koji su preselili iz Mekke, a koji su bili neenje i nisu imali nikakva imetka. Njihov broj bi varirao izmeu 10 i 400122 i oni se nikako nisu odvajali od Resulullaha, provodei svo svoje vrijeme u sohbetu sa njim. Danonono su uili Kur'an, obrazovali se i uili hadise napamet. Veinu dana bi postili i stalno bili u ibadetu i pokornosti Gospodaru. Ashabi koji su tu stasali, kasnije bi bili slani u plemena koja bi tek prihvatila Islam i tamo bi ljude pouavali Kur'anu, hadisu i openito Islamu. Ti ashabi su bili izuzetno obrazovani i spospobni u izvravanju raznih zadataka. Poslanik ih je posebno volio i esto bi sa njima sjedio i ruao. Ashabi koji su tu boravili dobili su ime Ashabi suffe (sofe). Jednog dana Poslanik ih pogleda i pomisli kako su izrazito siromani. Bez obzira na to, oni su ibadetili iskrenim srcem. Poslanik im se obrati: O ashab-i suffe! Neka vam je radosna vijest da, ako neko iz mog ummeta bude zadovoljan da boravi u tekim uslovima u kojima vi boravite, sigurno e biti meu mojim drugovima. Muhammed, alejhisselam, bi prije svega gledao da udovolji potrebama ovih ashaba pa bi onda udovoljavao Ehl-i Bejtu. Ebu Hurejre prenosi sljedee: Kunem se Allahom, osim kojeg nema Boga, da bih nekada od gladi prislanjao stomak na pod a nekada bih vezao kamen na stomak. Jedne prilike mi se ponovo do desilo. Tog dana sam sjedio na putu kojim je Resulullah iao u mesdid. Tada mi je priao on, koji je milost svim svjetovima i njihov ukras. Shvatio je u kakvom se stanju nalazim i nasmijeio se: - O Ebu Hurejre! Reci Poslanie svih svjetova! Poi zamnom. Odmah sam se uputio za njim. Ode u svoju kuu gdje je imao jednu au mlijeka. Otii i pozovi mi Ehl-i suffu. Dok sam iao putem da ih pozovem, ujedno sam razmiljao: Kako e jedna aa mlijeka biti dovoljna za sve njih i hoe li i meni pripasti makar jedan gutljaj. Doosmo zajedno i sjedosmo kod Resulullaha. Tada mi on ree: O Ebu Hurejre! Podaj tu au mlijeka
119 120

et-Tevbe 9/100. el-Feth 48/29. 121 Mjera za koliinu u vrijeme Muhammeda, alejhisselam. U prvim godinama Islama 1 mud je iznosio 4 saja (1 sa je 3, 24 kg). Vidi: Walter Hinz, Sistemi mjerenja u Islamu, s. 56. 122 Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 235; bn Sad, et-Tabakt, I, 255.

ashabima. Ja uzeh au i redom poeh davati svojim prijateljima. Svaki od njih bi uzeo au, pio koliko bi mu bilo dovoljno i vraao mi je. Poto su se svi napili, vidio sam da je u njoj ostala ista koliina mlijeka. Tada Resulullah uze au i okrenu se meni, smijeei se: O Ebu Hurejre! Jedino ja i ti nismo pili mlijeka. Pa hajde i ti sjedi i pij! Tako sam i uinio a Poslanik ree Pij jo! Ponovo sam poeo piti. Ta se situacija ponovila nekoliko puta, dok mu nisam rekao da sam sit i da ne mogu vie; Kunem se Allahom, Koji te je poslao sa istinitom vjerom da vie ne mogu, rekoh. Onda je daj meni, ree i prouivi bismillu i zahvalivi Allahu, poe i on piti. Medinelije su posebnu ljubav gajile prema ovim ashabima koji nisu proputali niti jedan sastanak sa Resulullahom. Jedne veeri su toliko pregladnili da je jedan od ashaba doao Resulullahu i objasnio mu u kakvom stanju se nalaze. Poslanik upita ima li kod njega ta za jesti. Kada mu rekoe da u kui nema nita osim vode, Poslanik upita prisutne: Ko e nahraniti ove gladne? Jedan Medinelija se trznu prije ostalih i ree da on to eli uiniti. Ode sa svojim gostom kui i ree supruzi: Molim te pripremi neto za ovog Resulullahovog gosta! Ona mu ree da u kui nema nita osim djeije hrane, a on joj porui da uspava djecu, pa da donese to to ima. Uze tu hranu, a bila je dovoljna samo za jednu osobu, i ue u sobu musafira. Stavi je na sto i poee zajedno jesti. Tada ustade kao da eli popraviti svjetiljku i ugasi je. Potom ponovo u mraku sjede za sofru. Pretvarao se da jede i ekao da se musafir najede. Gost se nahrani a on podie sofru. Tu no je zajedno sa djecom proveo gladan. Ujutro je otiao do Resulullaha koji mu ree: Allah je zadovoljan onim to si noas uinio. Tada je objavljen deveti ajet sure Har: I onima koji su Medinu za ivljenje izabrali i domom prave vjere jo prije njih je uinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato to im se daje, ne osjeaju, i vie vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uvaju lakomosti, oni e sigurno uspjeti. Sluaj sa Dibrilom Resulullah je svoje ashabe detaljno poduavao naredbama i zabranama nae uzviene vjere. Objanjavao je sva polja kojih se dotie Din-i Islam na shvatljiv i lahak nain, potcrtavajui ono to je smatrao vanim i ponavljajui to tri puta. Objanjavao je Iman, islamske arte, namaz, post, had, zekat i propise vezanje za njega, pojanjenje pojedinih ajeta, dozvoljenu i zabranjenu hranu, odjeu, propise o zakletvi, kefaretu, kupoprodaji, meusobno ophoenje, nazivanje selama, komijske, rodbinske i prijateljske veze, zakonodavstvo, kazneno pravo, sporazume i zajednike poduhvate, zdravlje, boj s neprijateljem, ratno pravo i drugo.123 Propise vezane za ene je prenosio putem svojih mubarek supruga. Omer bin Hattab, radijallahu anhu, koji je bio hrabri imam muslimana, poznat po svojoj pravednosti i velikan ashaba, kae: Bio je jedan od onih dana kada smo nas nekoliko ashaba bili u slubi Resulullahu. Taj dan i taj sat su bili izuzetno, neprocjenjivo mubarekasni. Taj dan smo bili poaeni drutvom i razgovorom sa Resulullahom, alejhisselam. (Naglasio je posebnost dana da bi ukazao na ast druenja sa Poslanikom, alejhisselam. A zar ima vee asti nego vidjeti Dibrila, alejhisselam u ljudskom obliku, uti njegov glas, primiti njegove i Resulullahove tako dragocjene poruke?) Tada nam je doao jedan velikan, sjajan poput mjeseca. Njegova odjea je bila u potpunosti bijela a kosa crna. Na njemu nisu bili vidljivi tragovi puta kao to su, znoj ili praina. Niko od nas ashaba ga nije poznavao niti ga je viao. Sjeo je do Resulullaha i svojim koljenima dotakao njegova koljena. (To je bio Dibril u ljudskom liku. Takvo pojavljivanje Dibrila je znailo da ima neto vano za prenijeti. Ovo nam govori i to da nije ispravno imati
123

Tirmiz, emil-i erf, s. 240.

stida pri sticanju znanja, ve trebe pitati a i to, da oholost i hvalisanje onoga kome je dato znanje takoer nisu ispravni. Dibril je ovdje pokazao da svako ko ima neke nedoumice u vezi vjere treba o tome pitati svog uitelja ili muallima.) Taj velikan je stavio ruke na Poslanikova, alejhisselam, koljena i rekao mu: Ja Resulallah! Objasni mi Islam! Resulullah mu ree: Prvi islamski art je donijeti kelime-i ehadet. (Donijeti Kelime-i ahadet znai izgovoriti Ehedu en la ilahe illallah ve ehedu enne muhammeden abduhu ve resuluhu, to jeste da umno zdrava i punoljetna osoba srcem povjeruje i nedvosmisleno izjavi da na nebesima i na zemlji ne postoji niko i nita ko zasluuje da mu se robuje. Istinski se samo On oboava. On je vadibu-l vudud. Njemu pripada svaka veliina. On nema nikavog nedostatka. Njegovo ime je Allah. I posvjedoiti da je Muhammed sin Abdullahov pripadnik benu Haima, roen u Arabiji u Mekki, pa time arap, velikan najljepeg lica i boje, crnih oiju i obrva, mubarek ela, lijepe udi, onaj ija sjena ne pada na zemlju, Allahov rob i Njegov Poslanik). Obaviti namaz u njegovo vrijeme. Dati zekat na imetak. Postiti svaki dan mjeseca Ramazana. Ko je u mogunosti da jednom u ivotu obavi Hadd, Kada u Poslanikov odgovor, ree mu: Rekao si istinu! Mi, koji smo sluali razgovor, ostali smo zaueni zato u isto vrijeme postavlja pitanje i potvruje odgovor na njega. Isti ovjek ponovo ree Poslaniku: O Poslanie! Reci mi ta je Iman! (U ovom hadisu u prvi plan ne treba stavljati jeziko znaenje rijei iman. Etimoloki rije iman znai potvrditi ili povjerovati i svi arapi su poznavali to znaenje. Kako je mogue, u tom sluaju, da to znaenje nisu znali ashabi, radijallahu anhum. Dibril, alejhisselam, je htio ashabe poduiti smislu rijei iman. Ovdje se trai znaenje rijei iman u Islamu). Muhammed, alejhisselam, je odgovorio da iman podrazumijeva vjerovati u est sljedeeh stvari: To je vjerovati u Uzvienog Allaha, u Njegove meleke, u Njegove Kitabe-Knjige, u Njegove Poslanike, u Sudnji Dan i u to da se sve, i dobro i zlo dogaa i zbiva Njegovom voljom i Njegovim odreenjem. ovjek koji ga je pitao, ponovo je potvrdio ono to je Poslanik rekao. Potom postavi i sljedee pitanje; Ja Resulallah! Reci mi ta je to ihsan? Poslanik: To je da vjeruje Allaha kao da Ga vidi. Jer iako ti Njega ne vidi, On tebe sigurno vidi. ovjek ga dalje upita: Objasni mi Kijametski dan! Resul odgovori: Upitani o ovoj temi ne zna nita vie od onoga koji ga pita. Onda mi reci koji su to njegovi predznaci! Resulullah: Da e majke sebi raati gospodare te da e se obani koji su prethodno bili bez odjee i obue (kao bogatai) takmiiti u izgradnji to visoijih zgrada. Nakon ovog odgovora nepoznati ovjek se povue i ode. Resulullah se okrenu prema meni i upita me: O Omere! Zna li ko je ovaj ovjek to je postavljao pitanja? Rekoh da Allah, delle anuhu, i Njegov Poslanik najbolje znaju. To je bio Dibril. Doao je da vas podui vaoj vjeri. 124 Poslanik, alejhisselam, je svojim ashabima vjeru objanjavao u skladu sa stepenom u vjeri na kome su bili i na nain na koji bi je oni razumjeli. Jedan od prvaka meu ashabima, hazreti Omer, jednog dana naie pored Resulullaha i hazreti Ebu Bekra, u trenucima dok je Poslanik Ebu Bekru neto objanjavao. Prie im da ih poslua. I drugi to vidjee ali im se nisu pribliavali. Sljedei dan upitae hazreti Omera o emu su razgovarali sa Resulullahom. Tome je svoje ashabe poduio sam Resulullah rijeima: Ono to ujete od mene, prenesite svojoj brai. Hazreti Omer ree: Juer je Ebu Bekr Resulullaha pitao o znaenju jednog kur'anskog ajeta kojeg nije razumio. Poslanik je Ebu Bekru ajete objanjavao u skladu sa njegovim poznavanjem i stepenom u vjeri. Stepen hazreti Omera je bio toliko veliki da je Poslanik za njega rekao: Ja sam posljednji Allahov poslanik i poslije mene nema poslanika. Ali, da je bilo poslanika poslije mene, to bi bio Omer! Iako je imao ovako visok poloaj i duboko
124

Buhr, mn, 32; Muslim, mn, 1; Ebu Dvd, Sunnet, 17; Nesa, mn, 5; Ahmed b. Hanbel, elMusned, I, 27, 51.

poznavanje arapskog jezika, nije razumio znaenje ajeta koje je Poslanik prenio hazreti Ebu Bekru. Ebu Bekrov stepen je bio vii od njegovog. Hazreti Ebu Bekr, pa ak i Dibril, alejhisselam, su pitali Resulullaha za znaenja pojedinih ajeta. Muhammed, alejhisselam, je tefsir kompletnog Kur'ana objasnio svojim ashabima. Poslanik je na ovaj nain poduavao ashabe vjeri a u isto vrijeme je rijeavao mnogobrojne, izuzetno komplikovane meuljudske sukobe, sasluavajui sve zainteresirane strane. Prelazak na Islam Selmana Farisije Svakim danom svjetlo Islama se irilo a ljudska srca bi na pomen Resulullahovog imena treperila. Allahovi robovi, koji su poaeni mudrou i znanjem, sa nestrpljenjem su isekivali dolazak Posljednjek Poslanika, tragali bi za njim neprestano i u Medini bivali poaeni Istinskim imanom. Jedan od takvih je bio hazreti Selman Farisija. On svoj povratak Islamu opisuje na sljedei nain: Ja sam porijeklom iz sela Dej, iz iranske pokrajine Isfahan. Moj je otac bio najbogatiji ovjek u naem selu i posjedovali smo mnogo imetka i zemlje. Bio sam jedinac svojih roditelja i miljenik kue. Zbog toga sam odgajan poput djevojice. Nije mi bilo doputeno da izlazim iz kue. Poto je bio Medusija (vatropoklonik), elio je da i ja nastavim ivjeti sa istom vjerom te me je do u tanine poduio toj vjeri. U kui je neprestano gorjela vatra kojoj smo se mi klanjali. Otac je bio bogat, i jedne me je prilike izveo ispred kue i rekao mi: O sine! Kada ja umrem ti e biti vlasnik svega to vidi. Zato idi upoznaj svoje vlasnitvo. Ja pristah i poeh obilaziti vrtove u naem vlasnitvu. Jednog dana sam obilazei tako njive naiao na jednu crkvu. uo sam glasove krana i kada sam se pribliio, vidio sam da se oni tamo mole. Poto nikada ranije nisam vidio neto slino, ostao sam zateen. Nae molitve su se sastojale od paljenja vatre i klanjanja istoj, a oni su se molili bogu koji je nevidljiv. Sam sebi rekoh: Tako mi Boga! Njihova vjera je ispravna a naa nita drugo do zabluda! Posmatrao sam ih sve do zalaska sunca. Uhvatila me je no a da nisam obiao nae zemljite. Upitah ih: Gdje je izvor ove vjere? Rekoe mi u amu. A da li bi me prihvatili u svoju vjeru ako odem u am? Da, prihvatili bi te. Ima li neko od vas da e uskoro putovati za am? Ima jedna karavana koja namjerava ubrzo krenuti za am, rekoe mi oni. Ljudi sa kojima sam razgovarao su bili malobrojni i doli su iz ama u Isfahan. Dok sam ja bio zabavljen razgovarajui sa tim kranima, zakasnih se vratiti kui na vrijeme. im otac primijeti da me nema, poeo me je traiti i posla svoje ljude da ine isto. Traili su me bez uspjeha. Tako dooh kui i naoh ih jako zabrinute. Otac me upita: Gdje si do sada? Nema mjesta gdje te nismo traili. Oe ja sam iao u obilazak njiva kada sam naiao na jednu kransku crkvu. Uao sam da vidim ta rade i naoh ih kako se klanjaju Mudrom i Monom Bogu, koga ne vide. Iznenadio sam se nainu na koji oni ine molitvu. Posmatrao sam ih do veeri i shvatio sam da je njihova vjera ispravna. Kada me je otac sasluao ree: Sine, pogreno je to to misli. Vjera tvojih pradjedova je ispravnija od njihove vjere. Njihova vjera je pogrena. Nemoj dozvoliti da te prevare pa da im povjeruje. Rekoh mu: Ne. Ja mislim da je njihova vjera ispravnija od nae. Otac je poslije ovog razgovora bio izuzetno ljut i zatvorio me je u kuu, zavezavi me za noge i ruke. U takvom stanju sam neprekidno ekao vijest o karavani koja je trebala ii za am. Nakon nekog vremena saznao sam da da su kranski sveenici pripremili tu karavanu. Nekako sam se odvezao i pobjegao u crkvu gdje se nalazila karavana. Objasnio sam im da se tu ne mogu zadravati i prikljuio se karavani koja je ila za am. Tamo su mi preporuili da odem kod svetenika koga su oni meu sobom drali za najuenijeg. Objasnio sam mu da elim da ostanem kod njega i da mu sluim a da me on zauzvrat uputi nauci o Bogu i

Kranstvu. Kada je on to prihvatio, poeo sam sluiti njemu i crkvi a on me je poduavao vjeri. No, poslije izvjesnog vremena provedenog sa njim, shvatio sam da je loa osoba. Nije davao prikupljena sredstva, zlato i srebro onima kojima su namijenjeni, siromasima i potrebnima. Sakupio je sedam posuda punih zlata i srebra. Niko za to nije znao osim mene. Nakon izvjesnog vremena je preselio i ostali sveenici su se sakupili na njegovoj sahrani. Tada sam ih upitao zato mu ukazuju toliko potovanje kada to on ne zasluuje. Upitae me kako to znam, te mi ne povjerovae na rije. Tada im pokazah mjesto gdje je zakopao zlato. Kada naoe posude sa zlatom i srebrom odluie da mu nee prirediti dostojan pokop i odnesoe ga na nepoznato mjesto, bacivi na njega kamenje. Na njegovo mjesto doe drugi sveenik.125 Ovaj velikan je zaista bio osoba puna mudrosti i znanja, koji ovosvjetskim dobrima nije poklanjao ni najmanju panju. Bio je u potpunosti okrenut Drugom svijetu i sve vrijeme je provodio u ibadetu. Zavolio sam ga i ostao sa njim dugo vremena. Draga srca sam mu sluio i zajedno smo se molili. Jednog dana ga upitah: Gospodaru moj! Dugo vremena sam sa vama i izuzetno vas volim. Pokoravate se Boijim naredbama a izbjegavate njegove zabrane. ta mi preporuujete da uradim, kada preselite sa ovog svijeta? On mi odgovori: Sine! U amu nije ostao niko ko bi mogao ljude voditi ka dobru. Kome god ode, pokvarit e te. Ali u Mosulu ima jedan ovjek. Savjetujem ti da ga potrai. Kada i on preseli, otioh u Mosul, naoh ovjeka kojeg mi je preporuio i ispriah mu ta se desilo. Prihvatio me je da mu sluim. Kao to mi je reeno, i on je bio ovjek okrenut ka Onom svijetu, nezainteresiran za ovodunjaluka dobra. I njemu sam sluio dugo vremena ali se i on jednog dana razboli. Pred smrt i njega upitah istu stvar i ree mi da potraim ovjeka u Nusejbu. Naao sam i njega i proveo sa njim neko vrijeme, no i on se razboli. On mi preporui ovjeka u mjestu Amuriji. Uinih i ovaj put isto i provedoh sa tim ovjekom dosta vremena. I njemu se priblii vrijeme preseljenja pa i njega upitah za savjet, kome da idem. Tako mi Boga ne znam ovjeka kakvog trai. Ali pribliilo se vrijeme dolaska posljednjeg Boijeg Poslanika. On e se pojaviti meu arapima i preselit e iz rodnog mjesta u mjesto puno hurmi meu kamenjarem. Primat e poklone ali ne i milostinju. Meu njegovim pleima je poslaniki peat. Tako mi on nabroja Poslanikova svojstva. Kada je preselio, odluio sam i njega posluati, te sam se uputio u zemlju arapa. Radei u Amuriji zaradio sam nekoliko volova i ovaca. Jedna delegacija ispred plemena Benu Kelb je trebala ii za Arabiju. Kada sam im ponudio navedeno blago, da me za to povedu sa sobom do Arabije, pristali su na to. Kada smo stigli do mjesta vadi-l Kura, prekrie obeanje te me prodadoe jednom idovu kao roba. U mjestu gdje je ivio taj idov, zapazio sam vrtove datula. Pomislih da je to mjesto gdje e preseliti posljednji Poslanik, o kome mi je govoreno. No, nisam se uspijevao naviknuti na ivot u tom mjestu. Neko vrijeme sam sluio tom idovu da bi me on prodao sinu svoga amide. Sa njim sam doao u Medinu. im sam stigao u Medinu, osjeao sam kao da sam ranije tu boravio. Tako su prolazili dani a ja sam sluio idovu koji me je kupio, radei u njegovom vrtu. Sa druge strane sam bio nestrpljiv da postignem stvarni cilj koji sam dugo isekivao. Jednog dana, dok sam se nalazio na stablu datule, obraujui je, vidio sam ispod sebe svoga vlasnika kako razgovara sa nekim. U jednom trenutku taj ovjek ree: Neka su prokleta plemena Evs i Hazred. U Kubu je doao neki ovjek iz Mekke koji tvrdi da je Boiji poslanik. Ova plemena su mu povjerovala i prihvatila njegovu vjeru. Kada sam uo njegove rijei, teko sam ostao pribran. Sioh sa stabla i upitah ga o emu govori. Vlasnik me tada
125

Ahmed b. Hanbel, el-Musned, V, 441.

ukori te mi udari amar; ta se tebe to tie? Gledaj svoga posla. Te veeri uzeh sa sobom neto hurmi i zaputih se u Kubu. Naoh Poslanika, alejhisselam, te mu rekoh: Ti si dobar ovjek a oko tebe se nalaze siromasi. Primi ove hurme od mene kao sadaku. Poslanik ree ashabima koji su se nalazili oko njega da priu i poaste se hurmama. No, on ne uze niti jednu. Pomislih u sebi: Evo predznaka. Nije prihvatio sadaku. Kada je Poslanik doao u Medinu, ponovo uzeh odreenu koliinu hurmi te ih odnesoh Resulullahu. Rekoh mu da je to poklon od mene. Tada pozva ashabe oko sebe te ih zajedno pojedoe. Rekoh sebi: Evo i drugog predznaka. Broj hurmi koje sam odnio priblino je iznosio dvadeset pet komada dok je ispred njih bilo hiljadu kopica. Mudizom Resulullaha broj hurmi se poveao. Ponovo pomislih u sebi: Evo jo jednog znaka. Jo jednom otioh do Resulullaha. Ispraali su neku denazu. Poto sam elio da se uvjerim u poslaniki peat, priao sam mu veoma blizu. Shvativi ta elim, on podie svoju koulju. Kada je to uinio, na njegovim mubarek leima sam ugledao poslaniki muhur. Odmah ga poljubih i zaplakah. Tada prouih kelime-i ehadet i postadoh musliman. Poslije toga sam Resulullahu ispriao sve ta mi se deavalo, do u najsitnije detalje. udio se mojoj ivotnoj prii i zamolio me da ispriam svoju priu i drugim ashabima. Kada su se ashabi skupili i njima to prenesoh na isti nain... 126 Kada je Selman Farisi primio Islam, nije poznavao arapski jezik, pa je zatraio prevodioca. Naoe nekog idova da prevodi ali je on u potpunosti izokretao rijei hvale, koje je on upuivao Resulullahu. Tada Dibril, alejhisselam, obavijesti Poslanika o onome ta mu je Selman govorio. Kada je taj idov shvatio o emu se radi, i on prihvati Islam. Selman Farisi je nastavio ivjeti kao rob i neko vrijeme nakon to je prihvatio Islam. Kada je Resulullah od njega zatraio da se spasi ropstva, otiao je svome vlasniku i saoptio mu da eli biti slobodan. Poto je bio primoran, on pristade na to, uz uslov da zasadi sti stotine stabala hurmi, te da ih dovede u stanje da daju plodove i jo doplati eterdeset rukji zlata (mjera za zlato koja se tada upotrebljavala). Obavijestio je o tome Poslanika, alejhisselam, a on porui ashabima: Pomozite svome bratu! Sakupie tada, za njega, tri stotine stabala hurme. Poslanik im ree: Pripremite rupe za njihovo saenje i obavijestite me kada to uradite. Kada su to uinili, lino je svojim mubarek rukama sadio hurme. Jednu od njh je posadio i hazreti Omer. Te godine, Allahovom voljom nikoe sve osim one koju je posadio hazreti Omer. Resulullah je izvadi te na njenom mjestu sam posadi novu hurmu. I ona nakon toga dade plod. Hazreti Selman Farisi pripovijeda sljedee: Jednog dana mi prie jedan ovjek i upita me gdje je Selman-i Farisi Mukateb-i fakir? (rob koji se sporazumio sa vlasnikom da ga za odreeni iznos oslobodi) Kada mu rekoh da sam ja taj, dade mi komad zlata veliine jajeta. Odmah o tome obavijestih Poslanika, alejhisselam. Resulullah ree: Uzmi ovo zlato i otplati svoj dug. Kada mu rekoh da teina ovog komada ne odgovara onoj koju potrauje idov, Resulullah uze taj komad i dotae njime svoj mubarek jezik. Uzmi ovo, Allah, delle anuhu, e ovo uiniti dostatnim. U ime Boga sam izvagao komad i odgovarao je onome koliko je trebalo. Uinih kako mi je reeno i spasih se tako ropstva.127 Od tada se Selman Farisi prikljuio Ashab-i Suffi. Meleki su dolazili da bi sluali Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, je tako lijepo i pouno uio Kur'an, da su i nemuslimani koji bi ga sluali ostajali zadivljeni. Mnogo je onih koji su preli na Islam sluajui ga. Hazreti Bera bin Azib pripovijeda: Jednom prilikom sam, poslije obavljanja
126 127

Ahmed b. Hanbel, el-Musned, V, 441. Buhr, Fezilus-Sahbe, 81.

jacije namaza, uo Poslanika kako ui suru Tin. Uio je tako lijepo da nikada nisam uo da neko ui ljepim glasom i na ljepi nain. Meu ashabima je bilo mnogo onih izuzetno lijepa glasa i koji su svojim uenjem inili da plau oni koji ih sluaju, kao i oni sami. Jedan od njih je bio Usejd bin Hudajr. Jedne noi je svezao svoga konja uza se i poeo uiti suru Bekare. Dok je uio, konj je iznenada poskoio. Kada je hazreti Usejd uutio, konj se smirio. Ponovo je poeo uiti a konj se ponovo uznemirio. Kada je ponovo prestao uiti i konj se ponovo smirio. Isto se ponovilo jo jednom. Poto je Usejdov sin Jahja spavao u blizini konja, on se prepao da ga ne bi povrijedio pa je prestao sa uenjem. Pogledao je u nebo, i meu maglom nalik sjenki bijelih oblaka ugledao predmete koji svjetlucaju poput plamena. Po prestanku uenja primijetio je da ta svjetlost odlazi u visine, nakon ega je potpuno iseznula. Kad je osvanulo jutro otiao je do Poslanika i ispriao mu ta se desilo. Poslanik ga upita da li zna ta je to bilo, a hazreti Usejd mu odgovori: Dragi Poslanie, ne znam! Poslanik mu ree: To su bili meleki. Privukao si ih svojim glasom. Da si nastavio uiti, bili bi sa tobom sve do jutra, a mogli bi ih vidjeti svi koji su prolazili tim podrujem. Ne bi se sakrivali od pogleda ljudi. Jedan od onih koji su Kur'an uili izuzetno plaljivim glasom bio je i Ebu Bekr EsSiddik. Kada bi u namazu poeo uiti Kur'an, ne bi mogao izdrati a da ne zaplae. Oni koji bi ga vidjeli ostali bi radosni i zadivljeni. Jednog dana se okupi grupa murika te rekoe: Ovaj ovjek ui plaljivim glasom sve to Poslanik prenese. Plaimo se da bi nae ene i djeca mogli biti zadivljeni time, pa mu povjerovati. Meu ashabima koji su postali muslimani zadivljeni Poslanikovom fizikom ljepotom, kao i ljepotom njegova naina uenja Kur'ana je i Abdullah bin Selam. On je prije povratka Islamu bio idovski uenjak i dobro je poznavao Tevrat i Indil. Sam pripovijeda kako je prihvatio Islam: Ja sam Tevrat i njegovo tumaenje uio od svoga oca. Jednog dana mi je otac govorio o osobinama i stvarima koje e raditi posljednji Poslanik, te mi rekao: Ako bude od Harunovih sinova, povjerovat u mu, ako ne, neu. Preselio je prije nego je Poslanik doao u Medinu. Kada je Resulullah oglasio svoje Poslanstvo u Mekki, ja sam ve poznavao njegove osobine, njegovo ime i vrijeme njegova dolaska. Zbog toga sam ga isekivao s nestrpljenjem. To sam krio od ostalih idova sve dok nisam saznao da je odsjeo u kui jednog od pripadnika plemena Amr bin Afva, u mjestu Kuba, nedaleko od Medine. Jednog dana, dok sam sakupljao plodove hurmi u svome vrtu, neko iz plemena Nadir povika: Danas je doao arap! U tome trenutku sam pretrnio. Odmah sam donio tekbir. Moja tetka, Halida bint Haris je sjedila ispod stabla. Kada je ula kako donosim tekbir ree mi : Da Bog da se veselio uzalud i ne prispio onome kome se raduje!Tako mi Boga, ne bi se tako obradovao ni da ti je doao Musa bin Imran. Ja joj odgovorih: O tetko! Tako mi Boga, on je Musa bin Imranov brat, i poslanik poput njega. Na njegovom je putu i poslan je sa istim tevhidom kao i on. Potom mi ona ree: O sine moga brata! Zar je on poslanik o kome smo obavijeteni da e doi kada bude blizu Sudnji dan? Rekoh joj da jeste a ona tada potvrdi moje rijei. Kada je Resulullah uinio hidru u Medinu, bio sam meu prvima koji su ga doli vidjeti. im sam vidio njegovo nurli lice i oaravajuu ljepotu rekoh sam sebi: Ovo lice ne moe biti lano. Resulullah je okupljenim ljudima govorio o Islamu i prenosio im poruke. Tu sam uo prvi hadis od njega: irite meu sobom selam (mir), nahranite siromahe i inite silai rahm (obilazite rodbinu)klanjajte dok drugi spavaju. Tako ete postii Dennet. Fahr-i alem, sallallahu alejhi ve sellem, me je svojim poslanikim nurom prepoznao te mi ree: Jesi li ti Medinski uenjak Selam? Odgovorih mu potvrdno a on me pozva blizu sebe i upita: O Abdullah! Tako ti Allaha, reci mi zar nisi moje osobine prepoznao u Tevratu? Ja ga upitah koje su to Allahove osobine a on saeka jedno vrijeme sa odgovorom, dok mu Dibril ne spusti suru Ihlas. Kada sam uo tu suru, odmah sam potvrdio: Govori

istinu o Poslanie! Svjedoim da nema drugog Boga osim Allaha i svjedoim da si ti Njegov rob i Njegov Poslanik. Na taj nain prihvatih Islam. Poslije toga Resulullahu rekoh: Ja Resulallah! idovi su narod koji je sklon neistini i potvaranju do nevjerovatnih razmjera. Ako ih o meni bude pitao, nakon to saznaju da sam prihvatio Islam, o meni e rei najgnusnije neistine. Zato ih upitaj o meni prije nego im to saopti. Potom se sakrih iza jedne kue. Poslije mene Resulullahu doe jedna grupa uglednih idova. Poslanik ih upita: Kakav je ovjek Abdullah bin Selam, koji je jedan od vas? Oni odgovorie: On je na najvei uenjak a i sin je naeg najveeg uenjaka. On je najbolji meu nama a i sin je najboljeg meu nama. Poslanik ih ponovo upita: A ta biste rekli kada biste saznali da je preao na Islam? Da ga Bog sauva od neega takvog, odgovorie. U tom trenutku izaoh sa mjesta gdje sam se krio i rekoh: O skupino idova! Bojte se Allaha. Prihvatite onoga ko vam je doao. Kunem se Bogom, a i vi to znate; pred vama je ovjek ije su osobine navedene u Tevratu i koje je nagovijeten kao posljednji Poslanik. Ja svjedoim da nema drugog Boga osim Allaha. Isto tako svjedoim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik. Tada oni poee da o meni govore potpuno suprotno; On je najgori meu nama i sin je najgoreg meu nama... Ja sam se upravo ovoga bojao. Zar nisam rekao da je to narod koji je sklon laima, nasilju i zlu? Sada je istina izala na vidjelo. Poslanik im ree: Vae prvo svjedoenje nam je dovoljno, drugo je bespotrebno. Nakon toga se odmah vratih kui. Pozvao sam u Islam svoju porodicu i roake. Svi su prihvatili Islam ukljuujui i moju tetku. Moje prihvatanje Islama je razbijesnilo idove. Poeli su vriti pritisak na mene pa su me ak neki od idovskih uenjaka pokuali odgovoriti, govorei mi: Meu arapima se ne moe pojaviti poslanik. ovjek kome vjeruje je vladar, no u tome nisu uspjeli. Zajedno sa njim na Islam je dobrovoljno prelo jo nekoliko idova: Sa'lebe bin Sa'je, Usejd bin Sa'je, Esed bin Ubejd i jo neki. Neki od idovskih uenjaka ponovo prigovorie: Muhammeda su priznali samo najgori meu nama. Da su on bili dobri, ne bi napustili vjeru svojih predaka. Na to je Allah, delle anuhu, objavio ajet u kome se kae: Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji po svu no Allahove ajete itaju i mole se.128 Jo nekoliko dogaaja koji su se desili prve godine po hidri Prve godine po hidri, na bolji svijet je preselilo nekoliko ensarija i to; Es'ad bin Zurare, Bera bin Marur i Kulsum bin Hidm, a od muhadira Osman bin Maz. Dozvoljeno je da se protiv nevjernika vodi borba. Ebu Bekr i Bilal-i Habeija se nisu mogli navii na zrak i vodu u Medini pa su oboljeli od astme. Tada je Poslanik, alejhisselam, uinio dovu: Gospodaru, uini nam i Medinu dragom kao to si nam uinio Mekku i daj nam u njoj obilje bereketa i hrane. Svemogui Allah mu je primio dovu pa je muhadirima Medinu uinio dragom. Ove godine su se desili i pohodi na Ebva i Veddan, koje je lino predvodio Resulullah. Poetkom druge godine, desili su se pohodi na Buvat, Safevan i Zul'uejru, ali ni na jednom od ovih pohoda nije dolo do sukoba. Prvi pisani sporazum Mekanski murici i dalje nisu mirovali pa su nastojali da tetu koju nisu uspjeli nanijeti Resulullahu u Mekki, uine to u Medini. Slali su razna prijetea pisma kako

128

Ali mrn 3/113.

medinskim muricima tako i tamonjim idovima. Te njihove prijetnje su doprinijele da se idovi priklone Muhammedu, alejhisselam. U tim trenucima idovi dolaze Poslaniku i trae od njega da saine pisani ugovor o meusobnom uspostavljanju mira, kako bi prestali sukobi izmeu njih. Poslanik je sa njima sainio ugovor od pedeset pet taaka, a neki od donesenih zakljuaka su: 1- Ovaj ugovor je dokument potpisan izmeu Muhammeda, Boijeg poslanika, i mekanskih i medinskih muslimana, onih koji ih slijede te onih koji im se kasnije pridrue i ratuju zajedno sa njima. 2- Bez sumnje su oni posebna skupina ljudi u odnosu na druge. 3- Svako pleme e otkupninu za svoje zarobljene pripadnike snositi zajedniki (prema pravu koje se odnosi na muslimane). 4- Muslimani e se boriti protiv onih koji se sa njima sukobe, ak i ako se radi o njihovim sinovima. 5- idovima koji budu slijedili muslimane, ne samo da nee biti nainjena nikakva nepravda, ve e biti i potpomognuti od strane muslimana. 6- idovi e zajedno sa muslimanima sainjavati jednu grupu iako e svi zasebno ispunjavati svoje vjerske obaveze. 7- Niko od idova ne moe krenuti u vojni pohod bez dozvole Muhammeda, alejhisselam. 8- Niko ne smije initi zlo onome sa kime se sporazumio i obavezan je pomoi onome nad kim se ini nasilje. 9- Medina je za one koji sainjavaju ovaj ugovor sveta i nepovrediva. 10- Mekanski murici i oni koji ih podravaju, ni na koji nain ne smiju biti tieni. 11- Muslimani i idovi e se potpomagati protiv bilo koga ko napadne na Medinu. idovi su se ovim ugovorom obavezali da e se sprijateljiti sa muslimanima i da nee protiv njih pokazivati mrnju i neprijateljstvo.129 Miljenie! Ne tuguj!... Abdullah bin Ubejj, poglavar plemena Hazred, koje je boravilo u Medini prije dolaska Resulullaha, trebao je biti izabran za tamonjeg vladara. Nakon prisege na Akabi a potom i hidre, kojom je veina pripadnika Evsa i Hazreda prihvatila Islam, Abdullah bin Ubej nije doao do eljene pozicije. Zbog toga je on osjeao gnjev prvenstveno prema Poslaniku, alejhisselam, ali i prema muhadirima i ensarijama. Ipak se nije usuivao obznaniti to javno pa je sa jo nekoliko istomiljenika inio grupu munafika - dvolinjaka. Oni su pred muslimanima govorili da prihvataju Islam, a iza lea su ih ismijavali. Tajno su poeli saditi zrna dvolinjatva i smutnje. U tome su otili toliko daleko da su se usudili Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei izokretati. idovi su svoje neprijateljstvo prikrivali, i sklopili sporazum sa Poslanikom. Dolazili su mu u skupinama i postavljali mu pitanja koja su smatrali izuzetno tekima. Iz dobijenih odgovora su shvatili da je on zaista Boiji poslanik, ali zbog inata i ljubomore, nisu prihvatili istinu. Na to je Poslanik rekao: Da mi je deset idovskih uenjaka povjerovalo, uinili bi to i svi ostali. Resulullahovo, alejhisselam, takvo stanje tuge, ublaava Uzvieni Allah ajet-i kerimom: O Poslanie! Neka te ne zabrinjava to to brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore: Vjerujemo a srcem ne vjeruju, i jevreji koji izmiljotine mnogo sluaju i koji tue rijei rado prihvataju, a tebi ne dolaze, koji smisao rijeima s mjesta njihovih izvru i govore: Ako vam se ovako presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte pristati! A onoga koga Allah eli u njegovoj zabludi da ostavi, ti mu
129

Suhejli, er-Ravzul-Unf, s. IV, 289.

Allahovu naklonost ne moe nikako osigurati. To su oni ija srca Allah ne eli da oisti; njih na ovom svijetu eka ponienje, a na onom svijetu patnja golema.130 Zbog sainjenog sporazuma neki od ashaba su postali bliski prijatelji sa svojim susjedima idovima. Allah, delle anuhu, i njih odvraa od toga rijeima: O vjernici! Za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast ele: jedva ekaju da muka dopadnete, mrnja izbija iz njihovih usta, a jo je gore ono to kriju prsa njihova. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate.131 Mekanski idolopoklonici nastavljaju sa konstantnim terorisanjem i upuivanjem prijetnji medinskim muricima, munaficima i idovima, kao i plemenima koja su smjetena oko Medine. Nastojali su to prije ugasiti svjetlo Islama, te i dalje smiljali kako da ubiju Muhammeda, alejhisselam. Nasuprot ovakvih nastojanja munafika i kafira, Resulullah je uvijek tragao za mirom. Neki od ashaba su smatrali da je dolo vrijeme da se fiziki usprotive neprijatelju, te su inili dovu: Gospodaru! Za nas nema nita vrijednije od toga da se na Tvome putu borimo protiv murika. To su Kurejeviki murici, koji su u la utjerali Tvoga Poslanika i istjerali nas iz Mekke. Gospodaru, nadamo se da e nam dopustiti da se borimo sa njima. Resulullah je po ovom pitanju ekao uputu Gospodara i inio onako nako mu se kae. Napokon je doao as. U Objavi koju je donio Dibril, alejhisselam, se kae: I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpoinjite borbu! Allah dosita ne voli one koji zapodijevaju kavgu. I napadajte takve, gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je tee od ubijanja. I ne borite se protiv njih kod asnog hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! Neka takva bude kazna za nevjernike. A ako se prou, - pa Allah zaista prata i samilostan je. (El-Bekare 190-192) U jo jednom ajetu, koji je objavljen kasnije, se kae: I borite se protiv njih sve dok mnogobotva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje. 132 Prvi vojni odredi Poslanik, alejhisselam, je oformio prve serijje, male vojne grupacije, kako bi uvao red u Medini i kako bi kontrolisao kretanje neprijatelja. Broj onih koji su uestvovali u ovim formacijama se kretao izmeu etiri stotine i pet stotina ljudi. Bojevi kojima je lino prisustvovao Poslanik i predvodio ih, nazivaju se Gazze. Poslanik bi u Medini uveo stalne strae, kako bi sprijeio iznenadni upad neprijatelja, te tako poduzeo potrebne mjere zatite. Murike je bilo neophodno finansijski i trgovinski oslabiti i tako ih urazumiti. Da bi to ostvarili, morali su presjei trgovake puteve za Siriju. U to vrijeme saznae da se u blizini Medine kree jedna murika trgovaka karavana. Poslanik je odmah naredio da se izvre pripreme za put a na elo trideset junaka postavio je hazreti Hamzu. Nakon to mu je preporuio da se boji Allaha i da lijepo postupa prema onima koji su mu potinjeni, jo mu ree: Krenite u boj sa Allahovim imenom, na Njegovom putu... Hazreti Hamzi dade jedan bijeli bajrak, te ih otprati na put. Hazreti Hamza je zajedno sa junacima koji su mu bili na raspolaganju krenuo u napad na karavanu koju je uvalo tri stotine vonika. Karavana je na putu iz ama u Mekku naila na muslimane - mudahide u mjestu Sifru-l Bahr. Ashabi se odmah poredae u ratnu formaciju, spremni da se sukobe sa neprijateljem. Tada se kao posrednik pojavi Meddi bin Amr elDuheni. On je bio saveznik obiju strana. Kada je vidio koliko su murici brojno nadmoniji
130 131

el-Mide 5/41. Ali mrn 3/118. 132 el-Bakara 2/190-192.

nad muslimanima, pomislio je da bi mogli izgubiti bitku. On je vjetim posredovanjem sprijeio bitku zbog elje, da muslimanska zajednica opstane dovijeka. Potom su se hazreti Hamza i ashabi vratili u Medinu. Kada su mu prenijeli ta je Medd uradio, pohvalio ga je; Mubarek je uradio dobru i ispravnu stvar.133 Nakon tog dogaaja stalno su se pojavljivale sline vojne formacije. Pod zapovjednitvom Ubej ibni Harisa, sedamdeset ili osamdeset vojnika je krenulo za Rabig. Murici su, u strahu od muslimana, spas pronali u bijegu. 134 Poslanik, alejhisselam, je jednoga dana htio oformiti jo jednu takvu grupu, da nadgleda Kurejevike murike u mjestu Nahla. Na elo im je htio postaviti Ubejdu bin Derraha. Kada je Ubejda uo za to, poe plakati, rastuen to e biti daleko u odnosu na Resulullaha. Umjesto njega, Poslanik je tada imenovao Abdullaha ibni Daha.135 Abdullah bin Dah je bio jedan od velikana koji su Islam doivljavalji posebno razdragano. Iako su ga nevjernici po primanju Islama stavili na neviena iskuenja i patnje, na svo to nasilje odgovorio je snagom imana i strpljenjem. Zbog toga je Poslanik, alejhisselam, za njega rekao: ...On je najvie bio gladan i edan meu vama, i izdrao je to! Od kada je uo kakve sve nagrade ekaju ehide, na sve naine je pokuavao da posigne taj stepen. U bojevima je bio u prvim redovima. Hazreti Abdullah pripovijeda: Tog dana me je Resulullah pozvao kod sebe poslije jacije namaza: Doi kod mene im jutro svane i ponesi svoje oruje sa sobom. aljem te na jedan put. Kada je nastupilo jutro, otiao sam u damiju. Ponio sam ma, tit, luk, strijelu i torbu. Resulullah se nakon sabah namaza vraao kui, a poto sam ja stigao prije njega, ekao sam ga pred vratima. Odabrao je nekoliko muhadira koji e ii samnom i dao mi je jedno pismo govorei: Postavljam te za komadanta ovim ljudima. Idi i ovo pismo otvori nakon dvije noi putovanja, te postupi po onome kako u njemu stoji. Upitah ga na koju stranu da se okrenem a on mi ree; Idi prema Neddu i dri se puta prema Rekiji, prema bunaru'. Abdullah bin Dah je prilikom puta za Nahlu, prvi dobio nadimak emiru-l mu'minin. On je prvi koji je u islamu oznaen ovim imenom. Krenuo je na put sa osam ili dvanaest ljudi i nakon dvodnevnog putovanja, kada je stigao u mjesto Melel, otvori dato pismo; Bismillahirrahmanirrahim. Kada bude itao ovo pismo, Allahovim imenom i bereketom, ve e se sputati niz dolinu Nehl izmeu Mekke i Taifa. Nemoj tjerati niti jednog od svojih drugova da idu sa tobom. Nadgledat e Kurejije i njihove karavane u dolini Nahl. Obavjetaj nas nas o njihovom stanju. Nakon to je Emiru-l mu'minin, Abdullah bin Dah proitao pismo, ree: Mi smo svi Allahovi i svi emo se Njemu vratiti. uo sam i pokoravam se. Ispunit u zadatak koji su mi povjerili Allah i Njegov poslanik, te poljubi pismo i stavi ga na elo. Zatim se okrenu ashabima: Ko od vas eli postati ehid neka krene zamnom. Oni koji ne ele, mogu se vratiti. Nikoga od vas ne tjeram da ide samnom. Ako vi ne poete, ja u ii sam i ispuniti zadatak koji mi je postavio Resulullah. Prijatelji mu u glas odgovorie: Mi smo uli Poslanikovu naredbu. Pokoravamo se Allahu, Njegovom poslaniku i tebi. Allahovim bereketom idi kuda god poeli. Grupa u kojoj je bio i Sa'd ibni ebi Vekas krenu ka Hidazu i doe do Nahle. Sakrili su se na odgovarajuem mjestu i odatle poee posmatrati Kurejije i njihovo kretanje. U Tom trenutku naie jedna grupa Kurejija ije su deve bile natovarene raznom robom. Prioe im i pozvae ih u Islam. Kada su ovi to odbili uiniti, sukobie se sa njima. Jednog ubie a dvojicu zarobie. Jedan je bio konjanik pa ga nisu uspjeli stii. Mudahidima osta sav njhov imetak.

133 134

Vkd, el-Megaz, I, 9; el-Kila, el-ktifa, II, 6. Vkd, el-Megaz, I, 10; bn Sad, et-Tabakt, II, 7; el-Kila, el-ktifa, II, 3-4. 135 bn Him, es-Sre, I, 601; Vkd, el-Megaz, I, 2; el-Kila, el-ktifa, II, 9-10.

Abdullah ibni Dah jednu petinu ovog imetka odvoji Resulullahu. To je bio prvi plijen koji su zarobili muslimani. 136 Mesdid-i Kibletejn Prolo je sedamnaest mjeseci kako je Poslanik uinio hidru u Medinu. Do tada su namaze obavljali okreui se prema Bejtu-l makdisu, u Kuds-i erifu. Tada je Poslanik uo kako idovi komentariu da muslimani tvrde da imaju svoju vjeru a da se okreu, kao i oni, prema Kudsu. Prilikom jednog sastanka sa Dibrilom ree mu: elim da Allah da, da svoja lica umjesto idovske kible okreemo prema Kabi. Dibril mu ree da je on samo Boiji rob i da treba da tu dovu uputi Gospodaru. Nakon toga je objavljen ajet: Vidimo mi kako sa udnjom baca pogled prema nebu, i mi emo sigurno uiniti da se okree prema strani koju ti eli: Okreni zato lice svoje prema asnom hramu. I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data knjiga, sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova - a Allah motri na ono to oni rade. (El Bekare 144) Kada je sputen ovaj ajet, Poslanik je ashabima predvodio podne namaz. Bili su u polovini namaza, ali im je primio naredbu, Poslanik se okrenu prema velianstvenoj Kabi. Isto uinie i ashabi koji su bili sa njim. Mesdid u kome su obavljali namaz se zbog toga zove Mesdid-i kibletejn ili mesdid sa dvije kible. Resulullah je potom otiao i u Kubu, u prvu izgraenu damiju i svojim mubarek rukama ponovo napravio mihrab te promijenio zidove damije.137

BITKA NA BEDRU

Uspjeh koji su ashabi postigli sa vojnim izvidnicama poeo je ozbiljno zabrinjavati nevjernike. Karavane su ubudue odlazile u kolonama i vodile su vei broj vojnika sa sobom. Druge godine po hidri, mekanski murici su poslali u am ogromnu karavanu od hiljadu deva, sa natovarenim blagom, koje je pripadalo svakoj od mekanskih porodica. Na elu im je bio jedan od mekanskih prvaka, Ebu Sufjan, koji tada jo nije bio prihvatio Islam. 138 Pored njega jo eterdeset vojnika je bilo zadueno da uva karavanu. Novac prikupljen od prodaje te robe, bie u potpunosti upotrijebljen za kupovinu oruja za rat sa muslimanima. Kada je Resulullah saznao da su murici poslali veliku karavanu za am, zaduio je nekoliko ashaba muhadira da ispitaju situaciju. Stigli su u mjesto Zu-l aire i vidjeli karavanu koja prolazi te su se vratili u Meku da o tome obavijeste Resulullaha. Ako bi uspjeli oduzeti naoruanje i robu koju nose, ne bi im kafiri mogli ozbiljnije nauditi. Tim povodom je Poslanik, alejhisselam, poslao Talhu ibni Abdullaha i Sa'd ibni Zejda da izvide kada e se ta karavana vratiti sa puta.139 Ta prilika se nije smjela propustiti. Resulullah je odmah izvrio pripreme za polazak i u Medini ostavio Abdullah ibni Ummi Mektuma, da umjesto njega predvodi namaz.140 Hazreti Osmanu, kome je bila bolesna supruga i jo esterici koji su bili u slinoj situaciji kao i on, dao je zadatke u Medini i naredio im da ostanu u njoj. Dvanaestog dana mjeseca
136 137

bn Him, es-Sre, I, 601; Vkd, el-Megaz, I, 13; el-Kila, el-ktifa, II, 9-10. bn Him, es-Sre, I, 549. 138 Vkd, el-Megaz, I, 27. 139 bn Sad, et-Tabakt, II, 11. 140 bn Sad, et-Tabakt, III, 216, 382.

ramazana uze sa sobom tri stotine pet ashaba, meu kojima i muhadira i ensarija i uputie se prema mjestu Bedr. Njihov ukupan broj, zajedno sa onima koji su ostali zadueni u Mekki iznosio je 313 ljudi. 141 Bedr je bio razmea puteva izmeu Mekke, Medine i Sirije. Mnogi mladii, koji su to tek postajali, pa ak i ene su preklinjale Poslanika da i njima dozvoli da se bore. Ummu Varaka je tako dola Poslaniku i rekla mu: Ja Resulallah. Ako mi dozvolite voljela bih poi sa vama. Mogu previjate rane ranjenih i pomagati im. Moda Uzvieni Allah i mene poasti da budem ehid. Habib-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, joj odgovori: Ti ostani kod kue i ui Kur'an. Bez sumnje e ti Allah dati da postane ehid. Sa'd bin ebi Vekas pripovijeda: Dok je Resulullah vraao djecu koja su pokuavala prikljuiti se vojsci, vidio sam svoga brata Umejra kako se sakriva da ga Poslanik ne bi primijetio. Tada je imao esnaest godina. Upitah ga: ta ti je? Zato se skriva? Strah me je da Poslanik ne pomisli da sam i ja mlad za boj, pa da me ne vrati. elim uestvovati u bici i postati ehid, ree on. Upitae Poslanika za njegov sluaj, a on mu naredi da se vrati. Tada Umejr poe plakati. Habib-i ekrem ne mogae izdrati na njegove suze, pa mu dozvoli da krene sa njima. Brat mi tada nije bio u stanju ni opasati se maem, pa sam to za njega ja uinio.142 Resulullahove zastave su nosili Mus'ab bin Umejr, Sa'd bin Mu'az i hazreti Alija. 143 Ashabi su posjedovali samo dva konja i sedamdeset deva. Koristili su ih na smjenu. Poslanik, alejhisselam, se smjenjivao sa hazreti Alijom, Ebu Lubabom i Mersedom ibni Ebi Mersedom. No, svaki od njih je zamolio Resulullaha da on ne pjeai, ve da bude na devi; Boiji Miljenie! Nemojte vi silaziti sa deve. Mi emo pjeaiti umjesto vas. Resulullah sebe nije smatrao drugaijim, u odnosu na svoje drugove; Kao to niste jai od mene po pitanju pjeaenja, tako ni meni nije manje potrebna nagrada koju u dobiti od Gospodara. Resulullah je sa svojim ashabima pjeaio pustinjom po nepodnoljivoj vruini a ujedno su i postili. Ashabi su, kako bi se din-i Islam irio, otrpjeli mnoga iskuenja i svi radosni hodili za Poslanikom. Konana nagrada je bila Allahovo i Poslanikovo zadovoljstvo, stepen ehadeta i Dennet koji im je bio obean. Posmatrajui stanje svojih ashaba, Poslanik uini dovu: Gospodaru, oni idu pjeice. Ti im podari jahalicu. Oni su goli i bosi. Ti ih obuci. Oni su gladni pa ih ti nahrani. Siromani su, ja Rabbi, pa im ti podari iz Svoih nepreglednih riznica. Dok su muslimani po ovoj vruini ili prema Bedru, sa druge strane je i murika karavana, koja je ila iz ama, isto tako bila blizu Bedra. Dvojica ashaba koji su otili da izvide poloaj karavane brzo su se vratili sa informacijom da imaju jo priblino dan-dva putovanja do Bedra. Kada je karavana stigla u selo gdje je Poslanikova izvidnica saznala o njihovom kretanju, upitala je seljane da li su primijetili da se neko raspituje za njih. Rekoe da nisu ali da su dvojica ljudi doli, sjeli kratko na jendnom mjestu a zatim se vratili odakle su i doli. Ebu Sufjan ode do opisanog mjesta i poe ispitivati ko bi ti ljudi mogli biti. Meu izmetom deva koje se nalazilo na tom mjestu, pronae dijelove korijenja koje je raslo u Medini te ree: Ova hrana je porijeklom iz Medine pa stoga smatram da su u izvidnici bili muslimani. Pretpostavio je da su muslimani bili veoma blizu i obuze ga panika. Zabrinuo se za karavanu, pa je odluio danonono i bez prestanaka putovati obalom crvenog mora prema Mekki. Ujedno je poslao i Damdama bin Amra Giffarija u Mekku da stanovnitvo obavijesti o dogaanjima. 144 On je prije dolaska u Mekku poderao koulju sprijeda i sazada i okrenuo uzdu kojom je vezao devu, naizvrat. Tada stade glasno zapomagati; Upomo! Pomozite o Kurejije!
141 142

Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 248; Hejsem, Medmauz-Zevid, VI, 68. bn Sad, et-Tabakt, III, 150; Hkim, el-Mustedrek, III, 208. 143 bn Him, es-Sre, I, 612; el-Kila, el-ktifa, II, 18. 144 bn Him, es-Sre, II, 607; Suhejli, er-Ravzul-Unf, V, 116.

Muhammed i njegovi drugovi su napali na vau karavanu i sukobili se sa Ebu Sufjanom. Ako pourite moete jo spasiti svoj imetak. im su to uli, murici se brzo spremie. Sakupili su sedam stotina deva, stotinu konjanika i stotinu pedeset pjeadinaca. Pozvae i Ebu Leheba ali on ne smjede krenuti, pravdajui se boleu. Umjesto sebe posla As bin Hiama kao zamjenu. Jedan od murika Umejje bin Halef se potpuno oputeno pripremao za boj. Prije je uo Poslanika kako govori: Moji ashabi e ubiti Umejja! Poto je znao da Resulullah uvijek govori istinu, plaio se krenuti. Pravdao se Ebu Dehlu da je debeo i star. No, kada ga je ovaj optuio da je kukavica, morao je poi. Veina murika je posjedovala titove. Sa sobom su poveli ene lijepih glasova, a nisu propustili ni da ponesu svirke i vina. Smatrali su da takvi mogu poraziti i hiljadu ljudi, a ne tri stotine, koliko je bilo muslimana. Neki od njih su ve planirali koga e ubiti i koliko e blago dobiti. Ipak su svi imali zajedniki cilj a to je bio unitenje Islama. Krenuli su uz pjesmu ena, koje su poveli sa sobom. U to vrijeme, Ebu Sufjan se ve udaljio od Bedra i bio je na putu za Mekku. Kada je bio siguran da je opasnost otklonjena, poslao je Kajs ibn Imru-l Kajsa Kurejijama da im prenese sljedee: Vi ste krenuli iz Mekke kako biste zatitili svoje imetke. Mi smo se oslobodili opasnosti tako da se sada moete vratiti u Mekku. Uz to im je savjetovao da ne kreu ka Medini, u sukob sa sa muslimanima. Kada je Kajs obavijestio Ebu Dehla o karavani, ovaj ree: Kunem se da emo otii na Bedr i tamo slaviti tri dana i tri noi, klati deve i piti vino. Neka okolna plemena vide da se ne plaimo nikoga. Nakon toga se niko nee usuditi da nas napadne. Naprijed nepobjediva kurejevika vojsko! Poto je Kajs uvidio da Ebu Dehl ne namjerava posluati njegov savjet, vratio se i saoptio to Ebu Sufjanu. Oprezni i mudri Ebu Sufjan ree: Teko nama. teta za Kurejije! To je plan Amr bin Hiama (Ebu Dehla). Sigurno je to uradio kako bi ga ljudi priznali kao vou. No, takva arogancija je uvijek uvod u propast. Ako muslimani naiu na njih, teko Kurejijama. Brzo dovede karavanu do Mekke i naie na vojsku. U isto vrijeme se Bedru pribliavao Muhammed, alejhisselam sa svojim ashabima. U jednom trenutku su meu muslimanskom vojskom poznali Hubejb bin Jesafa i Kajs bin Muharrisa. Hubejba su prepoznali uprkos gvozdenom ljemu na glavi, te upitae Sa'd bin Mu'aza: Zar ovo nije Hubejb? Jeste ja Resulallah. Hubejb je bio hrabar i vjet borac. Zajedno sa Kajsom doe pred Resulullaha a on ih upita: Zato idete sa nama? Ti si sin nae sestre i na komija. A elimo i dio dobara koja e biti osvojena. Jesi li ti povjerovao u Allaha i Njegovog Resula? Ne. Onda se vrati. Sa nama ne moe biti niko ko nije prihvatio nau vjeru. Hubejb: Svakom je poznato kakav sam ja junak i kako se borim protiv neprijatelja. Ja u se boriti zajedno sa tobom radi blaga. Poslanik, alejhisselam, ipak nije prihvatio njegovu pomo. Hubejb je otiao ali se ponovo vratio i jo jednom traio od Resulullaha da mu dozvoli da ide sa njim. Poslanik mu je ponovo rekao da ne moe ii sa nima sve dok ne prihvati Islam. Kada su doli u mjesto Revha, Hubejb ponovo doe do Poslanika i ree mu: Ja Resulallah! Vjerujem da je Allah Bog cijelog svemira, a da si ti Njegov Poslanik. Poslanik je bio izuzetno obradovan ovim inom a Kajs je nakon povratka u Medinu bio poaen imanom. Kada je muslimanska vojska stigla u dolinu Safra, saznali su za mekansku vojsku koju su poslali da zatiti karavanu u pravcu Bedra. Poslanik sabra ashabe i obavijesti ih o tome. Kada su medinelije dale prisegu na Akabi, rekli su Poslaniku: Poslanie, doi u na grad a mi emo te tamo slijediti i ako treba tititi i svojim ivotima. Sada su se nalazili van Medine. Pred njima je bila daleko brojnija, opremljenija i bogatija vojska. Kada je Poslanik upitao ashabe za njihovo miljenje i hazreti Ebu Bekr, i Omer el Faruk su pojedinano istakli kako se sa neprijateljem treba sukobiti. Od muhadira se oglasio i Mikdad ibni Esved: Poslanie!

Kakva god je naredba od Allaha, ti tako uini. Idi njegovim odobrenjem. Mi emo biti stalno sa tobom i neemo te napustiti. Mi ti neemo rei kao to su Izraelani rekli Musau: O Musa!, rekoe oni, dok god su oni u njoj mi neemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se borite, mi emo ovdje ostati.145 Daemo svoje ivote na Allahovom i tvom putu. Kunemo se Onim koji te je poslao, da nam naredi i da odemo u Abesiniju koja je preko mora, opet bismo te posluali. Neemo ti se ni najmanje usprotiviti. Spremni smo ispuniti svaku tvoju elju. Poslanik je bio izuzetno zadovoljan ovim Mikdadovim govorom. Uini je za njega hair-dove.146 Ovdje je miljenje medinskih muslimana bilo izuzetno vano. Bili su ujedno i brojniji a i preuzeli su obavezu da tite Poslanika u Medini. Nisu se zavjetovali da e se boriti izvan Medine. Kada je to bilo oito, od ensarija je ustao Sa'd bin Mu'az koji ree: Poslanie! Ako mi dozvoli i ja bih volio neto rei u ime ensarija. Mi smo ti povjerovali i prihvatili tvoje poslanstvo. Sve sa im si doao je istina. Zavjetovali smo se bez ikakve sumnje da emo te podravati. Mi neemo pogaziti svoju rije i uradiemo kako god nam zapovijedi. Spremni smo za tebe rtvovati i svoje ivote. Kunemo se Allahom, Koji te je poslao kao istinitog poslanika, da kada bi i u more zagazio, mi bismo poli za tobom. Niko od nas nebi ni korak uinio protiv tebe. Naredi nam ta god eli. Poklanjamo ti i svoje imetke i svoje ivote. Nikada od neprijatelja neemo okrenuti lea. Strpljivi smo u nedaama. elimo samo da si ti zadovoljan... Ashabi, koji su sluali ove rijei, su bili veoma uzbueni. Svi su potvrdili da srcem stoje iza ovih rijei. Poslanik, alejhisselam, je ponovo bio obveseljen. Uinio je hair dovu za sve ashabe. Vie nije bilo nikakvih sumnji. Koliko god neprijatelj bio brojan i jak, sa tolikom e eljom ashabi trati u ehadet. Toliko su eljeli zadobiti Allahovo i Poslanikovo zadovoljstvo. Sve dok im je na elu bio najbolji ovjek svih svjetova, nije bilo mjesta gdje ne bi za njim ili... Kada je vidio uzbuenje i odanost svojih ashaba, obveselio ih je: Krenite! Budite blagoslovljeni Allahovim blagoslovom. Tako mi Allaha, kao da vidim Kurejijske vojnike kako padaju u boju! Na to su ashabi radosni krenuli za Poslanikom. Dolazak meleka u pomo U okolinu Bedra stigli su u petak naveer. Tu Resulullah dade upute ashabima: Nadam se da mi moete prikupiti neke informacije o bunaru na ovom brdacu. Poslao je Allahovog lava hazreti Aliju, Sa'd bin ebi Vekasa Zubejr bin Avvama i jo neke svoje ashabe u izvidnicu. Hazreti Alija i njegovi prijatelji su odmah otili do bunara. Tamo su vidjeli Kurejijske nosae vode i uvare deva, koji su se razbjeali im su vidjeli ashabe. Dvojica njih ipak nisu uspjeli umai. Jedan je bio rob Haddada, Elem, a drugi je bio rob As bin Sa'ida, Ariz Ebu Jesar. Kada su ih doveli Poslaniku, on ih je upitao gdje se Kurejije naleze. Odmah iza ovog brdaca od pijeska, rekoe oni. Koliko ih ima? Ne znamo. Koliko deva dnevno zakolju? Jednog dana devet, drugog deset. Onda ih ima manje od hiljadu a vie od devet stotina. Resulullah nastavi sa ispitivanjem: Ko ima od Kurejijskih uglednika meu njima? Utbe, ejbe, Haris ibn Amr, Ebu-l Buhteri, Hakim bin Huzam, Ebu Dehl, Umejje bin Halef... Kada ovo u, ree asahabima da su im Mekelije poklonile svoje digerice. Jo upita: Jeli se neko od Kurejija vratio? Jeste. Vratio se Anes bin ebi erik koji pripada beni Zuhri. Poslanik na to ree: On je ukazao porodici Zuhre na Pravi put, iako sam nije na

145 146

el-Mide 5/24. bn Sad, et-Tabakt, II, 14.

njemu, i iako ne poznaje Allaha i Njegovu knjigu... Je li se vratio iko osim njega? Vratili su se sinovi Adi bin Ka'ba, 147 odgovorie oni. Resulullah je poslao hazreti Omera da ih posljednji put upozori i da im ponudi dogovor. Omer im ree: O moj tvrdoglavi narode! Poslanik vam poruuje: Neka svi odustanu od sukoba i neka se vrate u miru. Meni je prihvatljivije da se sukobim sa nekim drugim a ne sa vama!... Na ovaj poziv odgovori Hakim bin Huzam, u ime mekanskih murika: O Kurejije! Muhammed je prema vama bio izuzetno susretljiv. Ako ne uinite kako kae, kunem se da ubudue nee biti takav. Ebu Dehl se naljuti na ove Hakimove rijei: Nikada neemo pristati na to i sigurno se neemo vratiti dok se ne osvetimo muslimanima. Vie niko nee moi napadati nae karavane. Na taj nain on je zatvorio vrata dogovoru, te se i hazreti Omer vratio. Te noi Poslanik i ashabi dooe do bunara prije murika, i zauzee pozicije u njihovoj blizini. Poslanik se posavjetovao sa ashabima oko toga gdje bi trebalo postaviti ator. Meu njima se za rije javi Habbab bin Munzir, koji je imao tek trideset i tri godine; Poslanie, da li je ovo mjesto odredio Uzvieni Allah objavom, da bude pristanite, ili je to plod tvoje line procjene i ratne taktike? Poslanik mu odgovori da se radi o vojnoj strategiji a ne o objavi. Na to hazreti Habbab ree: O Miljenie! Mi se cijeli ivot bavimo ratom. Dobro poznajemo ovo podruje. Blizu mjesta gdje e ove Kurejije prenoiti ima obilje iste vode. Ako dopusti, moda bismo trebali tamo odsjesti. Zauzmimo sve okolne izvore vode, a potom napravimo jedan bazen i napunimo ga vodom. Tako emo imati odakle crpiti vodu, dok budemo ratovali. S druge strane, neprijatelj e ostati bez pitke vode.148 Tada je Dibril donio Objavu koja potvruje ovu ideju. O Habbabu!, ree Poslanik i ustade. Tvoje miljenje je ispravnije. Zajedno su otili do izvora o kome je Habbab govorio. Ostale izvore su zatvorili i napravili jedan veliki bazen, koji su napunili vodom, i pripremili posude za pie. Tada pristupi i Sa'd bin Mu'az: Ja Resulallah! ta misli o tome da ti od lsitova palme napravimo hlad u kome e moi sjediti? Poslanik se obradova Sa'dovoj elji i uini hairdovu za njega. Odmah sagradie hlad. Zajedno je sa svojim ashabima obiao borbeno polje, zaustavljajui se, svremena na vrijeme, na pojedinim mjestima: Ako Bog da, taj i taj e pasti mrtav na ovom mjestu, a drugi, taj i taj e pasti na ovom mjestu... Tako je svojim mubarek rukama nagovijestio mjesta gdje e svoj ivot skonati pojedini Kurejeviki murici. Poslije je o tome hazreti Omer rekao: Vidio sam da je svaki od onih iju je smrt Poslanik najavio, poginuo tano na mjestima gdje je on rekao. Ni za pedalj ispred ili iza pomenutog mjesta. Miljenik svih svjetova, sallallahu alejhi ve sellem, je svoje ashab-i kirame podijelio u tri grupe. Zastavu muhadira je povjerio Mus'anu bin Umejru. Zastavu pripadnika Evsa ponio je Sa'd bin Muaz a Hazreda Habbab bin Munzir. Svi su se okupili oko svojih zastava. Poslanik je kompletnu vojsku poredao ispred sebe.149 Prilikom redanja vojnih redova, tapiem u njegovoj mubarek ruci je dotakao Sevvada bin Gazijja, koji je bio malo ispred ostalih, govorei mu: Stani u red o Sevade! Sevad na to ree: Ja Resulallah! tapi kojim si me dotakao mi je nani bol. U ime Onoga Koji te je poslao sa istinom, elim i ja to isto uiniti tebi. Svi su se ashabi zaudili onome to je govorio. Zar je mogue da je neko traio poravnanje od Resulullaha? No, Poslanik je svojim mubarek rukama raskopao koulju i rekao Sevadu da mu vrati ono to mu je uinjeno.
147

Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 117; bn Him, es-Sre, I, 616; Vkd, el-Megaz, I, 52; bn Sad, etTabakt, II, 15. 148 Hkim, el-Mustedrek, III, 482. 149 Vkd, el-Megaz, I, 58; bn Sad, et-Tabakt, II, 373.

Hazreti Sevad je jedva doekao priliku da poljubi Poslanikova mubarek prsa. Iako su svi oekivali da uzvrati istom mjerom, Sevadov postupak ih je zadivio i bili su ljubomorni na njegov postupak. Kada ga je Resulullah upitao zato je to uinio, ree: Danas, Allahovom voljom, vidim da mi se primakao kraj ovozemaljskog ivota, pa me je obuzela al zbog rastanka sa tobom. Zato elim da ove posljednje zajednike trenutke sa tobom iskoristim na najljepi nain. elim da mi to bude zagovornik od grijeha na Sudnjem danu. Poslanik je bio ganut Sevadovim postupkom te je i za njega uinio lijepu dovu. Za komadanta desnog krila muslimanske junake vojske postavljen je Zubejr bin Avvam, a lijevu stranu je predvodio Mikdad bin Esved. Resulullah, alejhisselam, se elio posavjetovati sa ashabima i oko naina postavljanja vojske za poetak bitke. Kada je upitao ashabe kako da otponu boj, javi se Asim bin Sabit: Ja Resulallah. Kada nam se Kurejije priblie na stotinu metara, trebamo ih zasuti strijelama. Kada nam se priblie toliko da ih moemo gaati kamenjem, gaajmo ih, a kada se priblie na daljinu bacanja koplja i to uinimo tada. Poslije toga trebamo isukati maeve i boriti se do kraja. Poslaniku se ova taktika svidjela pa je dao ashabima nareenje: Nipoto ne naputajte svoje poloaje. Osigurajte da na svome mjestu izvravate svoje zadatke. Ne zapoinjite sa bojem dok ja ne izdam nareenje za to. Ne ispaljujte u prazno svoje strijele, prije nego to vam se neprijatelj dovoljno priblii. Kada neprijatelj podigne svoje titove, tada ispalite svoje strijele. Kada se neprijatelj dovoljno priblii, gaajte ih kamenjem a potom kopljima. Kada sa neprijateljem budete prsima u prsa, isukajte svoje maeve. Potom je postavio straare, a ashabe ostavio da se odmaraju. Allahovom odredbom su pali u tako dubok san, da nisu mogli ni oiju otvoriti. Kada je i Poslanik otiao da se odmori u hladu palminog lia, koji je napravljen za njega, strau nad njim je uvao prvo Ebu Bekr a potom Sa'd bin Muaz. Poslanik je u tiini, pun tuge, podigao ruke Gospodaru: Ja Rabbi! Ako uniti ovu malu grupu vjernika, na zemlje nee ostati niko da ti robuje. Nastavio je tako sve do jutra. Mjesto gdje su muslimani osnovali tab bilo je pjeskovito, tako da su imali potekoa sa kretanjem, jer su im noge propadale u pijesak. Allahovom voljom, poslije Poslanikove dove je pala tako jaka kia, da je u nekim predjelima bilo i poplava. Bunarevi su se napunili a zemlja pod nogama muslimana je ovrsnula. Murici su tako ostali u blatu. Resulullah je poslije zore pozvao ashabe na namaz. Nakon obavljenog namaza, govorio im je o fadiletima boja na Allahovom putu i dihada, te ih na taj nain ohrabrio. Tada im je poruio: Nema sumnje da Uzvieni Allah nareuje istinu. Allah nee primiti niije djelo, koje nije uinjeno u Njegovo ime. Izvrite svoju zadau, i poloite ovaj ispit, ija je nagrada Gospodarov rahmet-milost i magfiret-oprost. Njegovo je obeanje i rije su istiniti a i Njegova kazna je estoka. I ja i vi smo vezani za Allaha, Koji je Hajj i Kajjum. Sklonili smo se u Njegovo okrilje, na Njega se oslanjamo i na kraju emo se svi Njemu vratiti. Neka Allah oprosti meni i svim muslimanima!... U petak je izalo sunce sedamnaestog dana mjeseca Ramazana. Ubrzo e otpoeti najvanija i najvea bitka u historiji ovjeanstva... Na jednoj strani Fahri alem, sallallahu alejhi ve sellem, i aica ashaba, koji ni najmanje nisu oklijevali rtvovati svoje ivote, a sa druge strane, skupina bijesnih kafira, koji su odluili ubiti Allahovog miljenika, iako su poaeni njime, i tako uguiti Islam u samome zaetku. Naalost, meu njima je bilo i Resulullahovih roaka. I oni su doli na Bedr da se sukobe sa svojim bratiem. Poslanik je ponovo pregledao da li je vojska postavljena kako treba, te je ponovio svoje zapovijedi. U tim trenucima su murici krenuli iz svoga stoera prema Bedru. Mnogi od njih su bili zaogrnuti titovima. Krenuli su u napad na Islamsku vojsku sa ogromnom umiljenou i arogancijom. Kada je to Resulullah vidio, uao je u ator sa Ebu Bekrom i zamolio Allaha: Ja Rabbi! Evo murika punih oholosti i gordosti!... Suprostavljaju se Tebi a

Tvoga Poslanika ugone u la. Gospodaru! Molim te da ispuni obeanje pobjede koje si mi dao. Ako ova aica muslimana nestane, nee ostati niko da te velia!... Tako je neprestano molio Allaha za pomo. Upuivao je ovu poniznu i nesebinu molitvu sve dok mu nije spao ogrta sa ramena. Ebu Bekr vie nije mogao izdrati da gleda Resulullaha takvoga, pa ga je, podiui ogrta sa zemlje, zamolio da se ne zamara toliko, smatrajui da je dovoljno to to je uinio do sada; Bio si uporan u svojoj dovi. Allah e ti sigurno podariti pobjedu! U tom trenutku, dok je izlazio iz atora, Poslanik je prouio sljedee ajete: Skup e sigurno poraen biti, a oni e se u bijeg dati! Meutim Smak svijeta im je rok, a smak svijeta je uasniji i gori!150 Voljeni Resul je stao pred vojsku i citirao im ove ajete Kur'an-i kerima: O vjernici! Kada se sa kakvom etom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli to elite. I pokoravajte se Allahu i poslaniku Njegovu, i ne prepirite se, da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdrljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdrljivih.151 Ovo je bio prvi zajedniki sukob sa neprijateljem. Boj samo to nije planuo i uzbuenje je bilo na najviem stepenu. Ashabi su neprestano uili tekbire i drugi zikr, rukovoeni Poslanikovim ponavljanjem Kur'anskih rijei: ... i spominjite mnogo Allaha... , i tako molili Gospodara da im podari pobjedu. Sada su samo ekali Poslanikov znak. Prema tadanjem ratnom obiaju, prije same borbe sukobili bi se najvei junaci obiju vojski. Tim borbama bi se poveao moral i ar za borbom na obje strane. Murik po imenu Amir bin Hadrami nije postupio po ovom obiaju i ispalio je jednu strijelu u pravcu muslimana. Strijela je pogodila muhadira Mihdu i tako ga uinila ehidom, a njegova dua je odletila u Dennet. Poslanik je na to rekao kako je Mihda voa ehida i tako dao radosnu vijest ashabima. Ashabi vie od uzbuenja nisu mogli stajati u mjestu. Ipak, nisu inili ni najmanji pokret bez nareenja Poslanika. Svaki od njih je kljuao poput vulkana... Tada su ugledali trojicu murika kako dolaze sa suprotne strane. To su bili pripadnici manjeg broja nevjernika od plemena Rebia, i to Utbe, njegov brat ejbe i sin mu Velid. Izazvali su mudahide rijeima: Ima li meu vama iko ko nam se moe suprostaviti? Kada je prvi istupio hazreti Huzejfe da se suprotstavi svome ocu Utbi, Resulullah mu ree da stane. Tada su istupili medinski mudahidi, sinovi asne Afre, Mu'az, Muavvez i Abdullah bin Revvaha i stali nasuprot Utbe, ejbe i Velida. ekali su spremni sa maem u ruci. Murici ih upitae ko su. Rekoe im da su medinski muslimani. Mi nemamo sa vama nikakvog posla. Hoemo Abdulmuttalibove sinove, da se sa njima borimo. O Muhammede! Izvedi pred nas nama jednake iz naeg naroda. Resul-i ekrem, alejhisselam, je uinio dovu za ovu trojicu junaka te ih pozvao da se vrate. Potom stade razgledati op ashabima: O sinovi Haimovi! Ustanite. Borite se na Pravom putu protiv onih koji svojim laima ele ugasiti svjetlo Islama. Uzvieni Allah je, svakako, i mene zbog toga poslao. Ustani o Ubejde, Hamza i Alija! Allahovi lavovi hazreti Hamza, hazreti Alija i hazreti Ubejde su obukli svoje pancire i istupili. Kada su stali pred njih, murici od njih ponovo zatraie da im se predstave i rekoe da se sa njima nee boriti ako im nisu ravni. Kada im se predstavie muprici rekoe: Vi ste asni ljudi poput nas. Prihvatamo da se borimo proiv vas. Iako su ih muslimanski junaci prvo pozvali u Islam, oni to nisu prihvatili. Zasukae sve trojica maeve i pojurie na murike. Hazreti Hamza i Alija su Utbu i Velida ubili u jednom potezu. Hazreti Ubejde je ranio ejbu, a i on njega. Hazreti Alija i Hamza pritekoe u pomo Ubejdi i tu ubie ejbu. Ponesoe hazreti Ubejdu Resulullahu.152

150 151

el-Kamer 54/45-46. el-Enfl 8/45-46. 152 bn Him, es-Sre, I, 708; bn Sad, et-Tabakt, II, 17.

Iz lanka noge hazreti Ubejde bin Harisa tekla je krv. On je, ne obazirui se na to upitao Poslanika, alejhisselam: Ja Resulallah! ta e biti sa mnom ako umrem zbog ovoga? Da li u biti ehid? Hoe Ubejde!, odgovori mu Resulullah i tako mu nagovijesti Dennet. (Hazreti Ubejde je preselio po povratku sa boja u mjesu Safra). Murici, koji su u ovome boju izgubili trojicu vanih ratnika, ostae izbezumljeni. No Ebu Dehl nije dozvoljavao da se moral njegove vojske poremeti, pa je njihovu smrt pravdao time to su prebrzo uli u boj i poginuli ni zbog ega. -Kunem se da se neemo vratiti dok ne porobimo muslimane. Ashabi su ve bili nestrpljivi da kazne ovu muriku rulju svojim maevima. Poslanik je neprestano uio dovu: Allahu, ispuni obeanje koje si mi dao! Ako uniti ovu aku vjernika, nee biti nikoga da ti seddu ini... Tada je sa murike strane istupio Ebu Bekrov sin Abdurrahaman, najhrabriji Kurejija a ujedno i najbolji baca koplja, koji tada jo nije bio musliman. U istom trenu ugleda se neko kako zasukana maa tri prema Abdurrahmanu. To je bio najbolji ovjek poslije Poslanika, ovjek koji imao ast da bude prvi musliman i da nosi nadimak Es-siddik, junak, hazreti Ebu Bekr. Potrao je da se suprotstavi svome sinu. U trku ga zaustavi Poslanik svjetova: O Ebu Bekre! Zar ne zna da si ti moje oi i moje ui...? Tada Ebu Bekr ree sinu: O pokvarenjae! Ima li i jednu moju osobinu? Potom vidjee Poslanika kako se sageo i uzeo pijeska sa zemlje koliko je moglo stati u njegovu aku. Baci ovu prainu prema nevjernicima i ree: Neka im lica budu crna! Gospodaru uvuci strah u njihova srca i zebnju u njihove noge! Okrenu se ashabima i zapovijedi: Naprijed! Napadnite! Ashabi koji su jedva ekali taj znak, pokrenue se na nain kako je bilo i dogovoreno. Meu povicima Allahu ekber su na sve strane prolijetale strijele, kamenje i koplja. Allahov lav, hazreti Hamza se borio sa dva maa u dvije ruke a hazreti Alija, Omer, Zubejr bin Avvam, Sa'd bin Ebi Vekas, Ebu Dudane i Abdullah bin Dah su ulazili sa jedne strane murike vojske a izlazili sa druge i tako dovodili neprijatelje do oaja. Svaki od njih je bio poput neosvojive tvrave. Nebo se ispunjavalo poklicima: Allahu ekber... Allahu ekber...! a velianstvenost Allahovog imena je udarala u glave nevjernika poput malja. Resulullah je mollio Gospodara : Ja Hajjun! Ja Kajjum! Hazreti Alija prenosi: Najhrabriji meu nama je bio Resulullah, alejhisselam. On je bio najblii murikim redovima. Kada bismo zapali u teku situaciju, priklanjali bismo se njemu. Murici su svog vou Ebu Dehla, stavili u svoju sredinu. Jednog od njih su obukli poput Ebu Dehla, da bi sliio njemu. Ime tog nesretnika bilo je Abdullah bin Munzir. Hazreti Alija ga je napao i pred oima Ebu Dehla mu odrubio glavu. Potom su obukli Ebu Kajsa ali je i njega ubio hazreti Hamza. Hazreti Alija se borio sa jednim murikom kada je on zamahnuo maem koji se zabio u njegov tit. Hazreti Alija ga tada posjee preko tita svojim Zulfikarom, i to od ramena do pojasa. Tada je ugledao nagli odsjaj maa preko murikove glave koja se otkotrlja u stranu; Ovo ti je od Hamze bin Abdulmuttaliba. Kada se hazreti Alija okrenuo prema svome amidi Hamzi, vidio je da se bori sa dva maa. Resulullah, alejhisselam, bi zadivljen time kako se njegovi ashabi hrabro bore pa ree: Oni su Allahovi lavovi na zemlji. U toku borbe je prepukao ma hazreti Ukaa, koji se borio u blizini Resulullaha, pa mu Poslanik dodade jedno drvo koje nae u blizini govorei mu: Bori se ovim o Ukae! Kada je on uzeo drvo, ono se Poslanikovom mudizom pretvorilo u izvanredno otar ma. Uka je sa ovim maem ubio mnogo murika do kraja borbe. Poslanik se i borio i govorio ashabima rijei koje su ih oduevljavale u isto vrijeme: Kunem se Allahom, u ijoj je ruci moja dua, da je nagrada onome ko se danas bude borio radi Allaha i pogine, ne okreui lea od neprijatelja, strpljivo podnosei ono to ga zadesi, sigurno Dennet. Umejr bin Humam, podkoi uvi ove rijei, pa poe jo jae napadati na neprijatelja uz povike: Kakva blagodat! Znai ne treba mi nita vie od toga da budem ehid,

kako bih postigao Dennet. Jo je govorio: Pred Allaha se ne izlazi sa ovozemaljskim blagom ve sa bogobojaznou i dobrim djelima, a u dihad se ide strpljenjem i neustraivou. Borio se tako sve dok nije postao ehid. Boj je postajao sve ei. Na jednog ashaba su napadala trojica murika. No ashabe nita nije moglo sprijeiti da im svima daju ono po ta su doli. Uz povike Allahu ekber! su dobijali snagu i napadali iznova. U jednom trenutku su murici pojaali napad a ashabi su doli u teku situaciju. Poslanik je za to vrijeme bio u atoru sainjenom od hurminih listova, zajedno sa Ebu Bekrom. Poslanik ponovo zavapi upomo svome Gospodaru: Gospodaru, ispuni mi svoje obeanje...! Tada mu dolazi objava: I kada ste od Gospodara svoga pomo zatraili; On vam se odazvao: Poslau vam u pomo hiljadu meleka koji e jedni za drugima dolaziti 153 Resulullah skoi: Mutuluk o Ebu Bekre. Dola ti je pomo od Uzvienog Allaha. Eno Dibrila. Stoji na brdu od pijeska opasan maem i eka naredbu od Gospodara. Kao to se spominje u suri Enfal, Allah je melekima objavio: Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: Ja sam s vama, pa uvrstite one koji vjeruju. U srca nevjernika ja u strah uliti, pa ih vi po ijama udarite, i udarite ih po prstima. Zato to se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprostavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah e zaista strano kazniti.154 Po ovoj nared, Dibril, Mikail i Israfil su sa po hiljadu meleka za svakim od njih stali uz Resulullaha, sa njegove desne i lijeve strane i pored njega. 155 Dibril, alejhisselam, je na glavi imao uti saruk-al dok su na glavama ostalih meleka nalazili bijeli. Vrh saruka su prebacili preko lea i uzjahali bijele konje. Resulullah, alejhisselam, je poruio svojim ashabima: Meleki imaju znakove i niane pa i vi sebi napravite takve! Zubejr bin Avvam je na glavu stavio uti saruk a Ebu Dudane crveni. Hazreti Alija je na glavu stavio ptiije pero a hazreti Hamza je na prsa stavio pero sa nojeva krila. Ulaskom meleka, naglo se preokrenuo tok bitke. Glave kafira su padale i prije nego bi ashabi zamahnuli svojom sabljom. Nepoznate osobe su viane kako se bore sa svih Resulullahovih strana. Hazreti Sehl prenosi sljedee: Tokom bitke na Bedru, svi smo bili svjedoci da bi glave neprijatelja padale prije nego bismo zamahnuli svojim maevima.

Ubistvo Ebu Dehla Ebu Aziz bin Umejr, koji je nosio muriku zastavu, pao je u zarobljenitvo a njihov voa Ebu Dehl je stalno recitovao razne stihove, kako bi moralisao muriku vojsku. Napadao je poput mladia govorei: Majka me je radi ovoga rodila!... Jedan od murika, Ubejde bin Sa'id, bio je sav u oklopu. Okretao se na svom konju as na jednu stranu, as na drugu, i govorio: Ja sam Ebu Zatulkeri!, to je znailo ja sam vlasnik najveeg stomaka i tako je izazivao muslimane. Hazreti Zubejr bin Avvam mu se pribliio, naciljao svoju strijelu tano njamu u oko i uz tekbir Allahu ekber, je ispalio. Strijela je pogodila cilj i oborila ga sa konja. Kada mu se Zubejr primakao, on je ve bio mrtav. Svom snagom je pokuao izvaditi strijelu iz njegove glave, no tom prilikom ju je otetio. Hazreti Zubejr je na Bedru pokazao veliko junatvo. Nije imao mjesta na tijelu koje nije bilo povrijeeno. Njegov sin Urve o tome kae: Moj otac je dobio tri snana udarca
153 154

el-Enfl 8/9. el-Enfl 8/12-13. 155 Vkd, el-Megaz, I, 57; bn Sad, et-Tabakt, I, 16; Hkim, el-Mustedrek, III, 72.

maem. Jedan od njih je bio u vrat. Tu se nalazila toliko iroka rana, da sam u nju mogao ugurati svoj prst. I Abdurrahman bin Avf se bespotedno borio, ne obazirui se na udarce koje je pri tome dobijao i njegovu krv koja je tekla. On prenosi jedan dogaaj kome je bio svjedok: U jednom trenutku nikoga nije bilo ispred mene. Kada sam pogledao oko sebe vidio sam dvojicu mladih ensarija. Htio sam biti uz jaeg meu njima. Jedan od tih mladia me je primijetio pa me upita: O amida! Poznaje li Ebu Dehla? Poznajem, rekoh i upitah ih ta ele od njega. uo sam da je psovao i uznemiravao Resulullaha. Tako mi Allaha, ako ga vidim, neu se odmaknuti od njega dok ga ne ubijem ili dok ne poginem. Ostao sam zauen odlunou i hrabrou ovoga mladia. I drugi mladi mi ree kao i njegov prethodnik. U tom trenutku ugledah Ebu Dehla kako meu Kurejevikim vojnicima neprestano ide naprijed pa nazad. Kada sam im rekao da je uznemireni ovjek, koga vide ispred sebe, Ebu Dehl, odmah se uhvatie maeva i pooe prema njemu da ga napadnu. Ta dvojica mladia su bili sinovi majke Arfe, Mu'az i Muavvez. Tada jedan od junaka meu ashabima Mu'az bin Amr dobija priliku da se priblii Ebu Dehlu i svom snagu udara po njegovoj nozi. Noga mu u trenu odleti u stranu. Tada njegov sin Ikrime, koji jo nije bio musliman, pritee u pomo ocu i sukobi se sa Mu'az bin Amrom. To iskoristie braa Mu'az i Mu'avvez i probie se do Ebu Dehla poput jastrebova. Udarali su ga svojim maevima dok nisu pomislili da je umro. Hazreti Mu'az je tokom bitke sa Ikrimom ranjen u ruku i nogu. Mubarek ruka mu je bila presjeena ispod ake i visila je samo na koi. On se nije imao kada pozabaviti rukom ve se i u tom stanju nastavio hrabro boriti. Allahu ekber. Kako je to snaan iman! Kakav je to bio prizor! Nakon nekog vremena hazreti Mu'az je primijetio da nema snage kao prije, a razlog tomu je bila njegova ruka. Smjesta ju je stavio pod nogu, otkinuo je i bacio. 156 Meu najvienijim Kurejevikim junacima bio je Nevfel bin Huvejlid. Stalno je vikao, pokuavajui dovesti muriku vojsku u red i podii im moral. Resulullah ga ugleda pa uini dovu: Gospodaru! Pomozi mi protiv Nevfel bin Huvejlida. Uniti ga! Allahov lav, hazreti Alija ga napade im ga ugleda. Udario ga je tako jako, da su mu jednim udarcem obje noge bile otkinute, iako su bile prekrivene titom. Potom mu je maem odrubio glavu. 157 Jedan od srditih neprijatelja muslimana bio je i Umejje bin Halef, koji je povalio Bilala Habeiju na vreo pijesak i pritisnuo ga ogromnim kamenom. I ovaj zakleti neprijatelj Poslanika, koji ga je na svaki mogui nain pokuavao maltretirati, trudio se da ojaa vojsku. Kada ga je Hazreti Bilal ugledao, stao je ispred njega i poruio mu: O voo kafira, Umejje! Ako se ti spasi, neka ja propadnem. Potom je pozvao Ensarije da mu priu. Ashabi su odmah prili i ubili ga.158 Murici vie nisu imali voe. Svi su, u neizvjesnosti ta da rade, bjeali kuda je ko stigao. Tvrava kufra je bila unitena. Ashabi su ih nastavili pratiti i zarobili su odreen broj murika. Meu njima je bio i Poslanikov amida Abbas.159 Pobjeda je pripala vjernicima... Poslanik, alejhisselam, je upitao ashabe da li neko od njih ima neku informaciju o Nevfel bin Huvejlidu. Hazreti Alija je istupio i rekao da ga je on ubio. Poslanik na tu vijest uzviknu: Allahu ekber! Allah je usliio moju dovu u vezi njega. Razveselio se i kada je sazao da je ubijen Umejje bin Halef; Elhamdulillah. Neka je hvala Uzvienom Allahu. Gospodar je potvrdio istinitost Svoje vjere i njenu nadmo.
156 157

Buhr, Megzi, 8; Muslim, Dihd ve Sijer, 147; bn Him, es-Sre, I, 634. Vkd, el-Megaz, I, 92. 158 Buhr, Veklet, 2; bn Him, es-Sre, II, 631. 159 bn Him, es-Sre, I, 715.

Resulullah je naredio da se potrai i Ebu Dehl kako bi se ustanovilo ta se desilo sa njim, tako da su ashabi poeli pregledavati mrtve. Ipak ga nisu uspjeli nai. - Jo ga traite, ree on. Imam vam u vezi njega neto rei. Traite ga po rani na koljenu. Jednog dana smo ja i on bili na gozbi Abdullaha bin Dud'ana. Obojica smo bili mladi. Ja sam bio malo visoiji od njega i kada sam bio stijenjen, malo sam ga gurnuo. Pao je na koljena i jedno od njh je povrijedio. Taj oiljak ima i danas. Na to je Abdullah bin Mes'ud ponovo otiao traiti Ebu Dehla. Naao ga je ranjenog i poznao ga. Da li si ti Ebu Dehl? upita ga. Tada je pritisnuo nogom njegov vrat. I povukao ga za bradu: O Allahov neprijatelju! Zar te Allah danas nije ponizio? Ebu Dehl mu odgovori: Ne! Zato bi me ponizio? O obane! Neka tebe ponizi! Ti si na prilino visokom mjestu. Reci mi ko je danas izvojevao pobjedu? Ibni Mes'ud mu odgovori: Pobjeda je na strani Allaha i Njegovog Poslanika. Skidajui mu ogrta sa glave ponovo mu se obrati: O Ebu Dehle! Sada u te ubiti!, na to on odgovori: Nee biti prvi koji je ubio velikana svog naroda. Istona je da e mi pasti teko to to e me ti ubiti. Ako nita drugo, odsijeci mi glavu blizu prsa, da izgleda otmjeno. Ebu Dehl je pokazao koliko ima kibura i umiljenosti ak i u trenucima smrti. Poto mu svojim maem nije uspio odrubiti glavu, uinio je to Ebu Dehlovim. Uzeo je mu je oruje, oklop, ogrta i glavu i donio ih pred Resulullaha. Allahov Poslanie. Ovo je glava Allahovog neprijatelja, Ebu Dehla. Poslanik ree: On je Allah i nema drugog Boga osim Njega! Potom zajedno sa ashabima ode do tijela Ebu Dehla; Hvala Allahu Koji te je ponizio. O Allahov neprijatelju! Ti si bio Faraon ovog ummeta Nakon toga se zahvali Gospodaru: Allahu ti si ispunio svoje obeanje! Poslanik je naredio da se ranjenici lijee. Sakupio je sve ehide. Bilo je esterica muhadira i osmerica ensarija. Ukupno etrnaest ehida. Dok su njihove mubarek due lebdile ka Dannetu, usmreno je sedamdeset murika i jo toliko zarobljeno. Poslanik je kao mutilukdije u Medinu poslao Abdullaha bin Revahu i Zejd bin Harisa. Klanjali su potom denazu ehidima i pokopali ih. Dvadeset i etiri tijela murika su baena u jednu jamu a ostala tijela su grupno pokopana na vie mjesta. Resulullah doe, zajedno sa svojim ashabima do jame i ree: O vi koji ste baeni u jamu!, potom ih pobroja po imenima i imenima njihovih oeva. O Utbe bin Rebia! O Umejje bin Halef! O Ebu Dehl bin Hiam!... Kako ste vi bili lo narod prema svome Poslaniku! Vi ste me u la utjerivali a drugi su mi povjerovali. Otjerali ste me iz mog rodnog mjesta a drugi su mi otvorili svoja vrata. Vi ste ratovali protiv mene a drugi su stali uza me. Jeste li postigli ono to vam je moj Gospodar obeao? Ja sam postigao pobjedu koju mi je Gospodar obeao. Hazreti Omer ga upita da li to govori leevima a Resulullah ree: Tako mi Allaha koji me je poslao kao poslanika, vi me nita bolje ne ujete od njih, samo to oni ne mogu odgovoriti. Murici su u panici da spase ivu glavu ostavili sve to su ponijeli sa sobom. Sve je to ostalo u rukama muslimana. Poslanik je svo blago koje je naeno raspodijelio meu uesnicima bitke. U to vrijeme su Abdullah bin Revvaha i Zejd bin Haris stigli blizu Medine. U nedjelju, pred podne su se razdvojili u mjestu Akik i u Medinu uli sa razliitih strana. Ili su od kue do kue i saoptavali pobjedu. Abdullah bin Revvaha je bio Poslanikov pjesnik i irio je vijest o pobjedi pjevajui na sav glas: O skupe Ensarija! Vijest vam je radosna Da je Pejgamber zdravlja kreposna Murici su pobijeni i zarobljeni Meu njima znani i ugledni

Sinovi Haddadovi i Rebiini su zavrili A ubijeni su na Bedru i Ebu Dehl, Amr bin Hiam Jer su svaku mjeru prevrili Hazreti Asim bin Adij ga upita: O Ibn Revvaha! Je li istina to to govori? -Istina je. Tako mi Allaha. Ako Bog da Resulullah e sutra doi sa zarobljenicima vezanih ruku. Toga dana je na bolji svijet preselila ker Resulullaha, hazreti Rukajja. Denazu namaz je predvodio njen mu hazreti Osman. Radosna vijest koja je dola poslije ove tune, malo je razgalila njihova srca. Poslanik, alejhisselam, je prvo uinio seddu zahvalnosti Uzvienom Allahu, na pobjedi koju mu je podario, a zatim se uputio ka Medini zajedno sa zarobljenicima. Abdullah bin Revvaha i Zejd bin Sabit, koji su stigli ranije, prenijeli su i vijest o ehidima i o ostalim deavanjima. ene, djeca i ostali kojima su date dunosti u Medini, bili su jako obradovani vijestima koje su stigle. Izali su da doekaju Resulullaha. Meu ehidima je bio i Haris bin Suraka. Harisova majka Rebia je saznala da je njen sin poginuo od neprijateljske strijele koja je doletjela, dok je on pio vode za jednim bunarom. Kada je saznala za ovu vijest, Rebia se zarekla da nee plakati dok ne doeka Poslanika. Kada hairli stigne u Medinu, upitat tu ga za situaciju. Ako mi je sin u Dennetu, uope neu plakati. Ako je u Dehennemu, umjesto suza lit u krv. Kada je Poslanik, alejhisselam, stigao u Medinu sa svojim Ahabima Rebia mu je prila i rekla. Ja Resulallah! Zna koliko volim svoga sina Harisa. Da li je on sada u Dennetu kao ehid? Ako jeste, strpit u se. Ako nije tako, krv u iz oiju liti. Habib-i ekrem joj odgovori i obradova je: O ummu Haris! Tvoj sin nije u jednom Dennetu ve u vie njih. On je u Firdevsu. Na to Rebia ree. U tom sluaju neu plakati. Resulullah je zatraio jednu posudu vode. Stavi svoju mubarek ruku u tu vodu te dade da se od ove vode napiju Harisova majka i sestra. Rekao im je takoer da umiju svoja lica ovom vodom. Od toga dana njihova lica su bila puna svjetla i provele su dug ivot. Hade-i kainat, alejhi efdalu-s-salevat, je rasporedio meu ashabima zarobljenike koji su stigli u Medinu i naredio da se sa njima lijepo postupa. Jo nije bila stigla nikakva objava od Allaha, delle anuhu, u vezi zarobljenika. Nakon vijeanja sa ashabima, dogovoreno je da se zarobljenici puste uz odplatu. Utvrena je cijena za koju e biti puteni pojedini zarobljenici u zavisnosti od njihovog bogatstva. Oni koji nisu imali imetka a bili su pismeni, zadueni su da svaki od njh podui itanju i pisanju deset muslimana i to e im biti otkup. Meu zarobljenima je bio i Resulullahov amida hazreti Abbas. Poslanik mu ree: O Abbase! Poto si ti bogat ovjek, treba da plati otkupninu za sebe, za svoga bratia Akila bin Ebi Taliba i Nevfel bin Ebi Harisa. Hazreti Abbas mu odgovori: O Poslanie! Ja sam musliman. Kurejije su me dovele na Bedr na silu. Poslanik, alejhisselam, nastavi: Allah najbolje zna tvoj islamijjet. Ako govori istinu Allah e ti sigurno dati selamet. No prema onome to pokazuje, ti nisi na naoj strani. Zbog toga si duan isplatiti otkupninu. Ja Resulallah! Ja nemam nita osim 800 dirhema koje ste mi uzeli. A zato preuuje zlaznike? Kakve zlanike. Zlatnike koje si na dan izlaska iz Mekke dao keri tvoje supruge Harise, Ummu-l fadl? Kada si ih davao niko nije bio sa vama. Tada si rekao Ummu-l Fadl: Ne znam ta e se sa mnom desiti na ovom putovanju. Ako se ne vratim od ovog zlata toliko pripada tebi, toliko Fadlu, toliko Abdullahu, toliko Ubejdullahu a toliko Kusemu. Abbas je ostao zaprepaten; Tako mi Allaha niko nije bio sa nama kada sam joj davao ovo zlato. Kako zna za to? Obavijestio me je Uzvieni Allah. Svjedoim da je Allah Bog a da si ti Njegov poslanik i da govori istinu. Kada je preao na Islam, Poslanik, alejhisselam, je hazreti Abbasu dao zaduenje u Mekki. Naredio mu je da titi muslimane koji su ostali tamo i da mu dostavlja vijesti u vezi sa mekanskim neprijateljima.

Kurejijama koji su na Bedru doivjeli estok poraz, javljeno je da mogu preuzeti zarobljenike uz plaanje otkupa. Jedino su ubijeni Nadr bin Haris, koji je Poslanika prije hidre zlostavljao na neviene naine i Ukbe bin Ebi Mu'ajt koji je na Poslanikova lea prosuo kamilju iznutricu, dok je klanjao pred Kabom. Kada je odrubljena glava ovom zakletom neprijatelju Poslanika, alejhisselam, Resulullah se zahvalio Gospodaru, dodavi pri tome; Tako mi Allaha, niko nije bio toliko zao u negiranju Allaha, Njegovog poslanika i Objave kao to si ti. Zarobljenici su ostali kod ashaba, alejhimur-ridvan, sve do njihova preuzimanja. Oni su ih lijepo pazili, dijelei sa njima svoje obroke. Mus'ab bin Umejrov brat, Ebu Aziz, bio je jedan od zarobljenih. On prenosi sljedee: Ja sam bio zarobljen kod jednog Medinelije. Prema meni su bili izuzetno paljivi. Davali su mi hranu ujutro i naveer, te su tako bili primorani da sami jedu samo hurme. Ako bi neko od njih dobio koji komad hljeba, odmah bi ga meni davali. Od stida sam taj hljeb vraao. No, ipak bi mi taj hljeb ponovo dali. Jo jedan zarobljenik, Jezid, prenosi sljedee: Muslimani su na putu sa Bedra do Medine na deve popeli nas zarobljenike, dok su sami ili pjeice. estoki poraz koji su murici doivjeli, te bijeg sa bojnog polja mnogih njihovih vojnika, u Meki su doekani sa zaprepatenjem. Ovakav ishod nikako nisu oekivali. Vijesniku koji je prvi stigao i prenio novosti nisu povjerovali ni Ebu Leheb, niti druge glaveine. Kada je u Mekku stigao Ebu Sufjan, bjeei sa bojnog polja, odmah su ga pozvali kod sebe na raport. Ebu Leheb od svog bratia odmah zatrai da mu saopti ta se desilo. Ebu Sufjan tu sjede, dok su drugi stajali, i poe objanjavati: Bolje je da me ne pitate. Kada smo se sreli sa njima kao da su nam i ruke i noge bile vezane. Kretali su se kako su htjeli. Dio naih su pobili a dio porobili. Kunem se da ne korim nikoga od naih vojnika. Tada smo se susreli sa osobama koje su dolazile na konjima i sa neba i iz zemlje i bili zaogrnuti u bijelo. Niti im je ta kodilo, niti im se ko mogao suprotstaviti. Iako je jo u poetku primio Islam, hazreti Abbas to nije objelodanio iz straha od odmazde murika. Prilikom Ebu Sufjanovog govora, Abbasov sluga Ebu Rafi' je, uvi ta ovaj govori povikao To su bili meleki, na to mu je Ebu Leheb udario tako jak amar, da ga je oborio na zemlju. Potom ga je nastavio tui. Abbasova supruga, Ummu Fadl nije mogla izdrati, jer je i sama prethodno prihvatila Islam. Uzela je jedan kolac koji se nalazio u sobi i udarila Ebu Leheba u glavu govorei: Napao si njega jer nema nikog da ga titi. Ebu Leheb poe snano krvariti i ode. Nakon sedam dana, Allah mu je dao bolest od koje je uskoro umro. Sinovi su ga ostavili dva ili tri dana a da ga nisu pokopali. Tada je poeo uasno smrditi. Niko mu se zbog prirode bolesti koju je imao nije smio pribliavati. Tada neko od Kurejija napade Ebu Lehabove sinove; Zar vas nije stid. Ostavili ste oca da se usmrdi. Makar ga pokopajte i tako zavrite sa njim. Oni mu odgovorie da se plae bolesti koju on ima. Taj im obea da e im i on pomoi oko sahrane. Ponesoe ga i bacie u jednu rupu te preko njega nabacae kamenja dok mu se tijelo vie nije vidjelo. Tako on dospije u svoje konano odredite, mraan kabur koji je bio Dehennemska provalija. Meu zarobljenima na Bedru je bio i Velid bin Velid. Njega je zarobio Abdullah bin Dah. Velidova braa Hiam i Halid bin Velid, koji jo nije bio musliman, su stigli u Medinu kako bi traili njegovo oslobaanje. Abdullah bin Dah je od njih dvojice za Velida zatraio otkupninu. Iako je Halid pristao, Hiam koji je bio njegov brat samo po ocu, nije pristao na to. Resulullah je predloio da za njega daju oevo oruje i ratnu opremu. Ovaj put na to nije pristao Halid. Na kraju su se dogovorili da otkup bude oeva ratna oprema u vrijednosti od stotinu dinara. Kada su krenuli na put za Mekku, Velid se odvojio do njih u mjestu Zu-l Hulejfe i vratio se u Medinu, te primio Islam. Nakon nekog vremena je ponovo doao u Mekku i tu ga napade brat Halid: Kada si ve htio postati musliman, zato to odmah nisi

uinio? Zbog tebe smo dali uspomenu naeg oca. On im odgovori da se plaio da e mu Kurejije prigovoriti da je primio Islam jer nije mogao izdrati muke zarobljenitva. Braa su bila izuzetno ljuta nakon ovog njegovog odgovora te su ga zatvorili zajedno sa Ija Bin Rebiom i Seleme bin Hiamom, koji su pripadali porodici Manzuma. Velid je zbog imana godinama ostao u zatvoru. Doivio je nesnosne patnje od svog amide Hiama, koji je bio jedan od najveih neprijatelja Islama, te druge murike rodbine. Poslanik, alejhisselam, je za ovu trojicu zarobljenika uinio sljedeu dovu: Allahu! Spasi Velid bin Velida, Selemu bin Hiama, Ija bin Rebiju i druge vjernike u rukama murika. Allahu! Kazni Kurejije velikom kaznom. Uini im ove godine Jusufovim (alejhisselam) godinama. Velid je, zahvaljujui Resulullahovoj dovi, naao priliku i uspio pobjei te stii u Medinu Resulullahu. Kada ga je on upitao za preostalu dvojicu zatvorskih drugova, rekao je da su im noge vezane jedan za drugog i da doivljavaju nesnosne patnje. Poslanik, alejhisselam, je bio jako oaloen njihovim stanjem i traio je naina kako da ih oslobodi. Upitao je ko bi mogao da ih spasi. Hrabro je istupio Velid, unto godina robijanja: Ja u to uini Poslanie! Ponovo se vratio u Mekku i pratei jednu enu koja im je nosila hranu saznao za njihovo mjesto. Bili su zarobljeni u jednoj kui bez krova. Velid je po noi, ne osvrui se na opasnost, preao preko zida i dospio do prijatelja. Dvojica ashaba iji je jedini grijeh bio ehadet, bili su vezani za kamen i na ogromnoj pustinjskoj vruini paeni na razliite naine. Velid je spasio svoju brau i popeo ih na devu, a sam je nastavio pjeaiti. Htio je to prije stii do voljenog Resulullaha. Njega nije prila pustinjska ega, ve ak za susretom sa Resulullahom. Stigli su u Medinu nakon tri dana, gladni, edni i iznemogli. Noge su mu se skoro rapadale od rana zadobijenih od pustinjskog kamenja, ali je uspio stii voljenom Poslaniku. Pobjeda na Bedru je muslimanima donijela ogromno oduevljenje. Murici su, s druge strane bili u oaju. Kada je Abesinski kralj Nedaija uo da su muslimani pobijedili na Bedru, otiao je do ashaba koji su se nalazili kod njega, te im estitao: Neka je hvala Allahu koji je Poslaniku dao pobjedu na Bedru. Brak hazreti Alije i hazreti Fatime Bila je to druga godina po hidri. Fatima, ker naeg poslanika Muhammeda, alejhisselam, napunila je petnaest godina. Jednog dana je hazreti Fatima ula kod Resulullaha radi neke usluge. Tom prilikom se Poslanik osvjedoio da je Fatima dola u period kada se mogla udati. Od toga dana su mnogi traili njenu ruku. Resulullah ih je odbijao govorei: Njen sluaj e odrediti Uzvieni Allah. Jednog dana su u mesdidu sjedili Ebu Bekr, Omer i Sa'd bin Mu'az, razgovarajui meusobno: Fatimu je traio svak osim hazreti Alije. No, niko je nije uspio pridobiti. Siddik tada ree: Ja mislim da je ona suena Aliju. Hajdemo u pronju kod Resulullaha i rijeimo tu stvar. Ako kao razlog navedu siromatvo, mi emo im pomoi. Tada ree hazreti Sa'd: O Ebu Bekre! Ti samo ini dobro, hajde da to zajedno obavimo! Tako njih trojica zajedno ustadoe i odoe do hazreti Alije. Hazreti Alija je uzeo devu i sa njom otiao navodnjavati neiju batu hurmi. Kada ih je primijetio, poselamio ih je i upitao za njihovo stanje. Obrati mu se hazreti Ebu Bekr: O Alija! Ti si prvak u svakom hairli poslu i kod Resulullaha si na stepenu na kakvom nije niko drugi. Svi su traili ruku hazreti Fatime ali niija ponuda nije prihvaena. Mi mislimo da je ona tebi suena. Zato ti ne pokua? Kada je ovo Alija uo, oi mu se napunie suzama; O Ebu Bekre! Pogodio si me u srce. Niko njoj ne pristaje bolje od mene ali zna da je moja neimatina tome prepreka. Ne priaj tako. Pored Allaha i Njegovog poslanika, ovaj svijet nita ne vrijedi. Neimatina ne moe biti prepreka tome. Ve, ti otii i pitaj!

Hazreti Alija dalje prenosi: Kod Resulullaha sam doao sav postien. Bio je dobrog raspoloenja, tako da nisam smogao snage ni da progovorim. Resulullah me upita: Zato si doao? Jeli neto treba? utio sam. Jesi li to doao da trai Fatimu? Tada sam nekako uspio izgovoriti jesam. Poslanik je prenio hazreti Fatimi da sam doao da je zaprosim. I ona je utila. Potom se Poslanik ponovo obrati meni: A ta ti ima da da kao mehr? Uza se nemam nita ta bih joj dao, Poslanie. A gdje ti je oklop koji sam ti ja dao? Rekoh da njega imam. Prodaj ga i donesi mi njegov novac. To e biti dovoljno. Prema drugom rivajetu, kada je Poslanik Aliju upitao ta ima, on mu je odgovorio da ima konja i oklop a Resulullah mu je rekao da proda oklop a da konja zadri jer e mu trebati. Prema treoj predaji Poslanik mu je naredio da nae kuu pod zakup. Do sklapanja braka hazreti Alija je boravio kod Resulullaha. Prema naredbi Poslanika zakupio je kuu Harisa bin Nu'mana, koja se nalazila u blizini Poslanikovog Mesdida. Oklop je prodao hazreti Osmanu, koji mu je za njega dao 480 dirhema. Poto ga je kupio, hazreti Osman mu ga je potom poklonio. Kada je hazreti Alija doao i sa oklopom a i sa parama, Poslanik je prouio lijepu dovu za Osmana bin Affana te rekao: Osman je moj refik u Dannetu. Potom je pozvao Bilala Habeiju i jedan dio novca dao njemu uz rijei: Uzmi ove pare i otii na ariju. Uzmi malo ruinog soka i meda. Potom to pomijeaj sa vodom u nekoj istoj posudi u Damiji. Napravite tako erbe od meda da to moemo popiti poslije vjenanja. Pozovi u Mesdid prisutne ashabe muhadire i ensarije i objavi svima da e se obaviti venanje Alije i Fatime. Hazreti Bilal je izaao i objavio ljudima da e se obaviti njihovo vjenanje. Ashabi su doli u Poslanikovu damiju i napunili i due i tijelo. Poslanik je odrao sljedei govor: Sva zahvala pripada Gospodaru svjetova. On zasluuje zahvalu za nimete kojima nas obskrbljuje, Njemu se ini ibadet zbog beskrajne veliine i snage, od Njega se Boji zbog kazne i polaganja rauna i Njegov se zakon tuje i na nebu i na zemlji. On je taj koji je stvorio sva stvorenja svojom voljom i Koji je pravednim odlukama podijelio ta ista stvorenja, i Onaj Koji je poastio ljude sa din-i Islamom i Muhammedom, alejhisselam. Uzvieni Allah mi je naredio da svoju ker Fatimu udam za Aliju bin Ebi Taliba. Pozivam vas da budete svjedoci da sam vjenao svoju ker Fatimu za Aliju uz mehr od 400 srebrenih kovanica. Neka ih Gospodar spoji i ujedini i neka ovaj in uini mubarekblagoslovljenim. Neka njihovo potomstvo uini istim, da budu klju milosti, izvor mudrosti i da budu odani ummetu Muhammedovom. To je ono to sam htio rei. Molim Gospodara da i meni i vama podari magfiret-oprost. Hazret Alija je ustao i rekao nekoliko reenica: Donosim salat i selam na prisutnog Muhammeda i svjedoim da uzimam njegovu ker Fatimu za svoju suprugu uz mehr od 400 srebrenih kovanica. Brao u vjeri! uli ste i posvjedoili Poslanikovim rijeima. I ja sam svjedok onome to ste uli. Prihvatam to. Allah je svjedok svima nama.160 Nakon to je in vjenanja zavren Poslanik je donio svjeih hurmi i ponudio ih prisutnima. Svi su se prisutni poastili time kao i erbetom od meda i zajedno prouili dovu: Barekallahu fi kuma ve alejkuma ve deme'a emlekuma. Hazreti Fatima je poslije vjenanja plakala. Poslanik joj prie: O Fatima! Zato plae? Allah mi je svjedok da sam te vjenao za najpametnijeg prosca, najpametnijeg i najuenijeg, koji je bio prvi musliman. Hazreti Fatima mu odgovara: Dragi oe! Mehr svake ene se mjeri zlatom i srebrom koji dobija. Ako i moj mehr bude tako vrednovan, kakva e biti razlika izmeu tebe i drugih? Ja hou da, koliko god ti bio zagovornik vjernicima na sudnjem danu, da i ja toliko budem zagovornica njihovim suprugama. To je moja elja. Kada je Uzvieni Allah obavijestio Poslanika da je ova njena dova primljena, Poslanik joj ree: Ti si, Fatima, ovim dokazala da si poslanikova ker.
160

bn Sad, et-Tabakt, VIII, 24; bn Askir, Tarihu Dimak, LII, 445.

Hazreti Alija dalje prenosi: Prolo je mjesec dana od tog dogaaja a niko o tome vie nije govorio. Ni ja nisam od stida smio progovoriti o toj temi. Poslanik bi me tjeio kada bi vidio da sam alostan: Kako je tvoja supruga dobra ena! Neka ti je radosna vijest da je ona prvakinja svih ena na ovom svijetu. Nakon to je prolo mjesec dana, Alijin brat Ukajl mu ree: O Alija! Svima nam je drago to je posao oko vjenanja hairli zarvren, no moja je elja da vas dvoje sretnika budete zajedno. Hazreti Alija mu ree da i on to eli ali da osjea stid da za to pita. Ukajl ga tada uze za ruku i odvede do Poslanika. Na putu naioe na Poslanikovu kominicu Ummu Ejmen. Objasnie joj situaciju a ona im ree: Nema potrebe da se vi oko toga brinete. Mi emo uspostaviti vezu i obavijestiti vas kada bude vrijeme. Znajte da se u vezi ovih stvari slua rije ena. Ummu Ejmen je ovo prenijela Poslanikovim suprugama, te se one sakupie kod hazreti Aie. Spomenue tada hazreti Hatidu; Da je ona meu nama, ne bimo se ni oko ega brinule. Resulullah zaplaka i ree: Kamo ene poput Hatide! Ona mi je vjerovala kada me je svak u la utjerivao i sav je svoj imetak poklonila za moju slubu. Mnogo je pomogla din-i Islam. Dok je jo bila u ivotu Uzvieni Allah mi je poruio da joj saoptim radosnu vijest da joj je pripremio kuu od dragulja u Dennetu. Poslanikove supruge su ga upitale za Alijino stanje. Na to je Resulullah Ummi Ejmen naredio da pozove hazreti Aliju. Kada je Alija stigao prisutne ene se razioe. Hazreti Alija je pogeo glavu a Poslanik ga upita. Da li eli svoju suprugu o Alija? Alija odgovori sa Da. Resul naredi Esmi bint Umejs da pripremi Fatiminu kuu. Esma je tako i uinila i otila u buduu kuu hazreti Fatime. Pripremila je nekoliko neophodnih stvari za kuu, koje je Poslanik pregledao prilikom odlaska na jaciju. Naredio je da se od dvije treine novaca koje je donio hazreti Alija pripremi neto hrane, ukrasa i mirisa a od jedne treine da se pripremi odjea. Stvari koje je hazreti Fatima imala bile su sljedee: tri mindera koje je pripremila Esma bint Umejs, jedan ilim, jedan jastuk napunjen od ila hurme, dva runa mlina, dvije posude za vodu, jedan zemljani bokal, jedna aa od koe, jedan pekir, ovije krzno, jedan stari istroeni jemenski ilim, leaj prekriven palminim listom, dva odijela porijeklom iz Jemena i jedan jorgan od kadife. Poslije toga je Poslanik hazreti Aliji dao neto para da uzme hurmi i ulja. Hazreti Alija nastavlja pripovijedati: Za pet dirhema sam uzeo hurmi i za etiri ulja. Donio sam ih Resulullahu a on je zatraio sofru od koe. Svojom rukom je napravio neko jelo, pomijeavi brano, hurme, ulje i jogurt i rekao mi da pozovem koga god znam. Ja sam izaao iz kue i naiao na veliki broj ljudi. Sviju sam ih pozvao u kuu a i Poslanika sam obavijestio da ih ima mnogo. Tada mi ree: Uvodi ih deset po deset, neka svi ruaju i tako sam i uradio. Tom prilikom je sadam stotina ljudi i ena rualo kod nas i nahranilo se. Nakon obroka u ast sklapanja braka hazreti Alije i Fatime, Ummu Ejmen prenosi da je Resulullah hazreti Aliji rekao: Moja ker Fatima je otila u tvoju kuu kao ena a i ja u doi poslije akama da prouim dovu. Oekujte me. Hazreti Alija ode kui i sjede u jedan ugao a na suprotnoj strani je bila hazreti Fatima. Ubrzo doe Poslanik, alejhisselam, i pozvoni im na vrata. Kada je Ummu Ejmen otvorila vrata, Resulullah upita: Je li moj brat ovdje. Ummi Ejmen se zbuni pa priupita: A ko je va brat? Ali ibn Ebi Talib, odgovori Poslanik. Pa jeste li onda udali svoju ker za brata? Resulullah odgovori: Jesam. Na Poslanikovo pitanje da li je tu njegov brat, Ummu Ejmen je pomoslila da njihov brak nije valjan. Sa odgovorom da, Poslanik je ukazao da se zabrana odnosi na djecu roenu od iste majke. Potom Poslanik, alejhisselam, upita Ummu Ejmen: A da li je ovdje Esma bint Umejs. Kada dobi odgovor da jeste, ree: Znai dola je da uini uslugu mojoj erki. Ummi Ejmen to potvrdi a on poeli da joj to bude hajr. Naredio je zatim da se u jednoj posudi donese vode i oprao svoje mubarek ruke. Zatim dodade toj vodi malo miska i pozva hazreti Fatimu. Posu je malim koliinama te vode po

prsima, glavi i leima te proui: Allahumme inni e'izuha bike ve zurrijeteha mine-ejtanirradim (Gospodaru, utjeem Ti se u njeno ime i ime njenog potomstva od prokletog ejtana). Zatim uini isto i hazreti Aliji te proui: Allahumme barik fihima ve barik alejhima ve barik lehuma fi neslihima. Proui ihlas i muavizetejn i uini dovu: Uite meu Allahove dobre robove Njegovim imenom i blagoslovom. I nakon to je prouio jo jednu dovu drei se za kuna vrata, napusti ih. 161 Hazreti Alija prenosi: Poslanik nas je posjetio etiri dana nakon vjenanja. Posavjetovao nas je blagim rijeima, punim mudrosti i na kraju od mene zatraio da mu donesem vode. Kada sam to uinio, prouio je jedan ajet i rekao mi da to popijem, ali da neto od vode i ostavim. Ostatak vode mi je prosuo po glavi i prsima. Ponovo mi naredi da donesem vode i uini isto sa Fatimom a zatim meni ree da izaem napolje. Kada je izaao, postavio joj je nekoliko pitanja u vezi hazreti Alije. Ona mu ree: Dragi babo! Njegove su sve osobine zaista prelijepe ali mi neke od ena Kurejija govore da je on siromaan. Resulullah joj odgovori: Draga keri! Tvoj babo i mu nisu siromani. Meni su ponuena sva blaga nebesa i zemlje a ja ih nisam prihvatio. Prihvatio sam ono sa im je zadovoljan Uzvieni Allah. O keri! Da zna ono to ja znam, ovaj svijet bi ti bio na zadnjem mjestu po prioritetu. Tvoj mu, je radi Allaha, prvak meu ashabima. On je velikan Islama, najueniji od svih. Keri, Allah je od ehli bejta izabrao dvojicu ljudi. To su tvoj otac i tvoj mu. Zato ga nemoj iznevjeriti, niti mu se suprostavljati. Nakon toga je Fahr-i kainat pozvao hazreti Aliju te mu rekao: O Alija! Budi paljiv prema Fatimi. Ona je dio mene. ini je veselom. Ako nju rastui, znaj da si i mene rastuio. Oboje ih je stavio pod Allahovu zatitu. Kada je htio izai hazreti Fatima ga jo neto zamoli: Ja Resulallah! Ja u paziti na unutranjost kue a Alija e na vanjtinu. Ako bi mi mogao nai neku pomonicu, da bude uza me i pomae mi oko nekih stvari, bila bih jako zadovoljna. Resulullah joj odgovori: O Fatima! Hoe li pomonicu ili neto jo bolje od nje? Hazreti Fatima ree da eli bolje od toga. Svakog dana prije nego zaspi proui 33 puta Subhanallah, 33 puta Elhamdulillah i 33 puta Allahu ekber. Potom proui la ilahe illallahu vahdehu la erike leh, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ala kulli ej'in kadir. To zajedno ini stotinu rijei. Za njih e na Sudnjem danu imati hiljadu sevapa a na mizanu e sevapi biti izuzetno teki. Nakon toga je otiao svojoj kui. Hazreti Alija i hazreti Fatima su se vjenali pet mjeseci nakon hidre a sveanost je obavljena poslije bitke na Bedru.162 Ubistvo Ka'b bin Erefa Pobjedom muslimana u bici na Bedru, uvukao se strah u srca Medinskih idova i mnogoboaca. Neki idovi su shvatili istinu; Ovo je sigurno poslanik koji se spominje i u naim knjigama. Vie mu se nije mogue suprostavljati. On e sigurno uvijek izlaziti kao pobjednik. Drugi im se usprotivie: Muhammed je ratovao sa Kurejijama koji se ne razumiju u ratovanje. Zbog toga je i pobijedio. Da se nama suprotstavio, pokazali bismo mu kako se ratuje i kako se izvojeva pobjeda. Jedan idov po imenu Ka'b bin Eref se, od bijesa zbog pobjede muslimana, preselio u Mekku. Ponovo je poeo sakupljati tamonje murike i poeo ih ohrabrivati da napadnu Medinu, recitujui poeme i koristei razna druga sredstva. Dogovorio se sa njima da napadnu Resulullaha. ak je i organizirao atentat na Poslanika, alejhisselam. Uzvieni Allah je o

161 162

Abdurrezzk, el-Musannef, V, 485. bn shk, es-Sre, s, 230-231; Abdurrezzk, el-Musannef, V; 485.

ovome obavijestio Resulullaha: Njih je Allah prokleo, a onome koga je Allah prokleo, nee nai nikoga ko bi mu pomogao.163 Na to je Resulullah upitao ashabe ko je od njh voljan da izvri ubistvo Ka'b bin Erefa, jer se on zainatio protiv Allaha i Njegovog Poslanika. Javi se Muhammed bin Mesleme: Ja Resulallah! eli li da ja to uinim? elim odgovori Poslanik. On je nekoliko dana vrio pripreme da izvri zadatak. Posavjetovao se za prijateljima Ebu Nailom, Abbas bin Birom, Haris bin Evsom i Ebu Abs ibni Debrom i saglasili su se da to obave zajedno. Jo su zamolili Resulullaha: Moemo li, dok budemo sa njim razgovarali, Ka'bu o tebi rei neke stvari koje e se njemu svidjeti? Poslanik im to dozvoli. Nakon toga je Muhammed bin Mesleme, zajedno sa svojim drugovima, otiao do Ka'ba nin Erefa i rekao mu: Muhammed je od nas traio sadake i natovario je na nas velike poreze. Zato sam doao kod tebe da uzmem neto novca u zajam. Ka'ba su obradovale ove rijei. Pomislio je da i Muhammed bin Mesleme misli isto kao i on pa mu je to prokomentarisao rijeima da e on njima uiniti jo dosta zla. Muhamed bin Mesleme: Jednom smo mu se zarekli na vjernost, pa ta je tu je. Vidjet emo dokle e to ii, nego moe li ti nama dati u zajam neto hurmi? Hou, ree on, uz uvjet da mi ostavite neto kao osiguranje. Kada su ga upitali ta eli, ree da mu ostave svoje ene, to su oni odbili. Onda im Ka'b predloi da ostave sinove, no ni to nisu prihvatili. Rei e da smo sinove ostavili kao garanciju za nekoliko deva natovarenih hurmama, a to bi bila ljaga koju nikada ne bismo mogli saprati kod ljudi. Ostavit emo ti svoja oruja i svoje titove. Ka'b je to prihvatio i poruio im kada da dou.164 Muhammed bin Mesleme je jedne noi doao do Ka'ba. Sa njim je bio i Ebu Naile. Ka'b ih je pozvao da dou na njegov dvorac a i sam je odluio izai pred njih. Ka'ba supruga upita kuda ide u to doba a on joj ree da dolaze Muhammed bin Mesleme i njegov brat Ebu Naile. Supruga mu ree: Ne svia mi se zvuk koji ujem. Kao da sa njega kapa krv. Ma ne. To su Muhammed i moj brat po mlijeku Ebu Naile. On je dobar mladi. Ne bi oklijevao ni da ga po noi neko pozove na dvoboj maevima. On je takva osoba. Muhammed je prema jednoj predaji u dvorac ubacio dvojicu a prema drugoj predaju trojicu ljudi. To su bili Ebu Abs bin Debr, Haris bin Evs i Abbad bin Bir.165 Muhammed bin Mesleme ree prijateljima: Kada Ka'b doe, rei u mu da elim da mu pomiriem glavu a kada vidite da sam mu vrsto zgrabio glavu, posijecite ga maem. Ka'b doe meu njih lijepo obuen i namirisan. Ibn Mesleme povika. Nikada do sada nisam osjetio ovako lijep miris, te prie Ka'bu. Ka'b im se pohvali kako su kod njega ene najljepeg mirisa. Mesleme mu zatrai dozvolu da mu pomirie glavu a ovaj mu to dozvoli. Mesleme ga je pomirisao te i prijateljima preporuio da uine isto. Potom ga zamoli da ga pomirie jo jednom. Ovog puta ga uhvati za glavu i dade znak prijateljim da stupe u akciju. Kada je primio prvi udarac maem, Ka'b je vrisnuo ali nije umro. Potom ga je Muhammed bin Mesleme svojim maem lino usmrtio. Nakon toga napustie to mjesto i zaputie se ka Medini. Kada su saoptili Resulullahu radosnu vijest, on se zahvali Allahu i uini hair dovu za njih. Ubistvo Ka'b bin Erefa je dodatno prestrailo idove. Nakon to je ubijen velikan kakav je bio Ka'b, i njihov svretak je bio pitanje momenta. Sakupie se ujutro i dooe Poslaniku, alejhisselam. Poalili su mu se na ono to se zbilo a Resulullah im odgovori: On nas je stalno uznemiravao i recitovao pjesme protiv nas. Ko god od vas tako bude radio, neka zna da mu je kazna ma. Nakon ovog dogaaja idovi su od straha potpisali jo jedan ugovor sa Poslanikom, alejhisselam. 166
163 164

en-Nisa 4/52. bn Sad, et-Tabakt, II, 33-34. 165 bn Sad, et-Tabakt, II, 32. 166 Buhr, Megzi, 15; Vkd, el-Megaz, I, 182; bn Sad, et-Tabakt, II, 31; bn Askir, Tarihu Dmak, LV, 271.

idovi plemena Benu Kajnuka Jednom prilikom su idovi iz plemena Kajnuka ismijevali neku muslimanku a jedan od ashaba koji je bio prisutan isuka ma i ubi jednog od njih. Tada se i idovi sakupie i usmrtie tog ashaba. O dogaaju je obavijeten Muhammed, alejhisselam, nakon ega on pozva idove da se sakupe na pijaci Kajnuka: O skupino idova! Bojte se Allahove kazne koja je spopala Kurejije i budite muslimani. Dobro znate da sam ja Allahov poslanik. To je zapisano i u zavjetu Allaha, delle anuhu, datag vama a i u vaim svetim knjigama... Uprkos ovoj milosti, idovi koji su prekrili sklopljeni sporazum rekoe: O Muhammede! Neka te ne zavede pobjeda koju si ostvario protiv naroda koji ne zna ratovati. Kunemo ti se da smo mi vitezovi. To moe uvidjeti tek ako se kada sukobi sa nama... Tako su otvoreno pogazili prethodni dogovor i izazvali muslimane... Ovim povodom Dibril, alejhisselam, je donio objavu: im primjeti vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako otkai ugovor. Allah uistinu ne voli vjerolomnike.167 U drugom ajetu se kae: Reci onima koji nee da vjeruju: Biete pobijeeni i u Dehennem sakupljeni, a on je grozno boravite.168 Habib-i ekrem odmah sakupi vojsku i krenu prema utvrenju plemena Kajnuka. Bijelu zastavu je nosio hazreti Hamza a kao zamjenik je u Medini ostao Ebu Lubabe.169 Ubrzo su opkolili utvrdu Kajnuka. idovi koji su se prethodno prslili kao junaci, osim to nisu smjeli izai iz utvrde, nisu smjeli ispaliti niti jednu strijelu na muslimane. Poslanik, alejhisselam, je preuzeo kontrolu nad svim ulazima i izlazima tako da iz utvrde niko nije mogao izai. Takvo stanje je potrajalo petnaest dana.170 idove je obuzeo strah te su se na posljetku predali. Iako ih je mogao sve poubijati, Poslanik, koji je na ovaj svijet doao kao milost, dozvolio je svima da otputuju u am. Tako su oni napustili Medinu.171 Resulullah se u Medini borio sa jedne strane sa idovima, sa druge strane muricima, a sa tree sa munaficima, koji su izgledali poput muslimana, kao to je bio Abdullah bin Ubej. U isto vrijeme se trudio da pozove i plemena van Medine da prihvate Islam i tako se poaste Pravim putem. Pohodi na Sevik, Gatafan, Karde, Bahran su se desili poslije bitke na Bedru. U meuvremenu su dole naredbe zekata, sadaka-i fitra, bajram namaza i klanja kurbana. Resulullah je ker Ummi Kulsum udao za hazreti Osmana. Sam je oenio Zejnebu bint Dah i hazreti Omerovu ker Hafsu. Na svijet je doao sin hazreti Alije, hazreti Hasan.

BITKA NA UHUDU
Murici nisu uzeli nikakvu pouku iz bitke na Bedru, niti su mogli da smire bol koja ih je titila zbog tako bolnog poraza. Mnogi Kurejijski prvaci su na Bedru izgubili najue lanove svojih porodica. injenica da je i trgovaki put koji vodi za am, sada pod kontrolom muslimana, inila ih je izbezumljenima. Karavana koju je vodio Ebu Sufjan se vratila u Mekku sa stoprocentnom zaradom. Obzirom da je dobit pripadala mnogim poginulim muricima na Bedru, odluili su je uvati u zgradi nazvanoj Daru-n-Nedve, gdje su se ubudue sastajali i kovali planove kako zajedniki nastupiti prema muslimanima. Mnogi murici poput Saffan bin Umejje, Ikrime bin Ebi Dehla i Abdullaha bin Rebie, koji su na Bedru izgubili oeve, mueve, brau i sinove,
167 168

el-Enfl 8/58. Ali mrn 3/12. 169 bn Sad, et-Tabakt, II, 29. 170 bn Sad, et-Tabakt, II, 29. 171 Vkd, el-Megaz, I, 176-180; bn Sad, et-Tabakt, II, 29.

obratili su se Ebu Sufjanu: Muslimani su poubijali nae najmilije. U crno su nas zavili. Vrijeme da im se za to osvetimo. Trebali bismo od dobiti ostvarene trgovakom karavanom pripremiti vojsku i napasti na Medinu, te tako osvetiti svoje najmilije. Obzirom da su Ebu Dehl, Utbe i ejbe ve ubijeni, na elo murika je stao Ebu Sufjan, koji u tom trenutku jo nije bio primio Islam. U trgovini sa amom ostvarena je dobit od stotinu hiljada zlatnika. Polovina toga je bila protuvrijednost robe a polovina ista zarada. Osnovica je odmah podijeljena meu vlasnicima imetka a dobit je podijeljena na dva dijela. Od prvog dijela e se nabaviti oruje a od drugog okupiti vojska. Dio su dobili i pjesnici i govornici. Oni su svojim pjesmama i govorima podstrekivali narod na rat, a u tome su im pomagale i ene sa defovima u rukama. Murici, koji su imali konaan cilj da protjeraju muslimane iz Medine, ubiju Resulullaha i ugase svjetlo Islama, obili su i okolna plemena i sakupili i od njih odreen broj vojnika. Na posljetku je u Mekki prikupljena vojska koja je brojala 3000 ljudi. Od tog broja 700 je bilo oklopnika, 200 konjanika i 3000 deva. U povorci su uestvovali i mnogi pjevai i ene, a na elu im je bio Ebu Sufjan. Njegova supruga Hinda je predvodila ene i izbezumljeno pozivala murike na hrabrost i osvetu. Ona je na Bedru izgubila oca i dva brata, tako da je imala posebnu elju za osvetom. Nikako to nije mogla zaboraviti, a onima koji su bili protiv odlaska ena u boj govorila je: Sjetite se Bedra. Pobjegli ste sa njega, kako biste doli svojim enama i djeci!... Ko ovaj put pokua pobjei, naii e na nas! Svom snagom je tako pozivala Kurejije da ovaj put hrabro istupe i izvojevaju pobjedu. Murik Dubejr bin Mut'a je imao roba po imenu Vahi, koji je bio izuzetno sposoban u bacanju koplja. ta bi gaao to i i pogodio. Hinda i Dubejr su osjeali posebnu mrnju i elju za osvetom prema Hamzi, koji im je ubio oca Utbu, odnosno amidu Tuajma. Dubejr je, ukoliko ubije Hamzu, Vahiju obeao slobodu. Hinda mu je uz to obeala i mnogo zlata, pod uslovom da uspjeno obavi postavljeni zadatak.172 Nakon opsenih priprema, Kurejije su za zastave zaduile Talhu bin Ebi Talhu, jednog pripadnika porodice Ehabi te Uvejfovog sina Sufjana. Pripreme u Meki su se okonale. Hazreti Abbas je poslao u Medinu povjerljivog izaslanika koji je muslimane obavijestio o 3000 murika, meu njima sedam stotina u oklupu, 200 konjanika, 3000 deva i nebrojenoj koliini oruja. Na to je Resulullah zaduio nekoliko ashaba da detaljno ispitaju situaciju, a oni su se odmah dali na put za Mekku. Na putu su saznali da je murika vojska krenula i poeli su ispitivati sve okolnosti vezane za vojsku. Obavili su to veoma brzo i hitno se vratili u Medinu. Ono to su vidjeli poklapalo se sa pismom koje su dobili od hazreti Abbasa. Poslanik je odmah zapoeo pripreme. Postavio je strau oko Medine kako im se ne bi desila neka nepredviena situacija. Ashabi su se mobilizirali i izvrili pripreme za kratko vrijeme. Poselamili su se sa svojim ukuanima i okupili oko Resulullaha, alejhisselam. Bio je to petak. Poslanik, alejhisselam, je predvodio dumu-namaz, kada je na hutbi govorio o znaaju irenja Allahove vjere i dihada - borbe na tom putu. Obeao je onima koji na tom putu poginu, da e biti ehidi i da je njihovo konano boravite Dennet. Takoer ih je obradovao vijeu da e Allah onima koji se suprostave neprijatelju, stalno biti na pomoi. Resul-i ekrem se posavjetovao sa ashabima oko mjesta odravanja bitke, te im prenio san koji je te noi usnio; U snu sam se vidio u jednom vrstom oklopu. Ugledao sam da se na vrhu moga maa Zulfikara otvorio rascjep, kada mi donesoe vola prerezanog vrata i pored njega ovna. Ashabi ga zamolie da im protumai taj san, pa Poslanik, alejhisselam, ree: vrst oklop znai da treba da ostanemo u Medini. Rascjep na mome mau je znak da e me zadesiti neka nevolja. Vo prerezanog vrata je znak da e neki od mojih ashaba pasti kao

172

Buhr, Megzi, 23; bn Him, es-Sre, II, 69.

ehidi. Ovan koji je donesen poslije toga je znak jedne vojne grupe, koju e, ako Bog da, Uzvieni Allah usmrtiti. U drugom rivajetu se kae: U snu sam udario maem od zemlju i vrh mu se slomio. To je znak da e na Uhudu neki od mojih ashaba postati ehidi. Kada sam ponovo udario maem, vratio se u prethodno stanje a to je znak da e nam Allah podariti pobjedu i da e se muslimani ujediniti. Poslanik se dogovarao sa svojim ashabima u vezi stvari na koje nije ukazivala Objava, i dalje korake inio na osnovu dogovora sa njima. Neki ashabi su predloili da mjesto doeka neprijatelja bude unutar Medine, a taj prijedlog je imao simpatije i samog Resulullaha. Hazreti Ebu Bekr, Omer i Sa'd bin Mu'az su bili takvog miljenja. No, mladii kojima nije bilo sueno da uestvuju u bici na Bedru, sluajui o blagodatima i veliinama koje su postigli mudahidi Bedra, bili su jako tuni to i oni to nisu postigli. Zbog toga su se htjeli obraunati sa neprijateljem prsima u prsa i traili su da se bitka vodi van Medine. Meu njima su bili hazreti Hamza, Nu'man bin Malik i Sa'd bin Ubade. Tada se obrati hazreti Hajseme: Ja Resulallah! Kurejije su prikupili vojsku meu raznim arapskim plemenima. Zajahali su svoje konje i deve i doli na nau zemlju. Opkolit e nas u naim kuama i utvrdama, a potom se vratiti. Iza nas e govoriti razne rune stvari. To e ih ohrabriti i organizovat e nove napade. Ako im se sada ne suprotstavimo, druga arapska plemena e takoer eljeti da nas napadnu. Nadam se da e nam Allah podariti pobjedu nad muricima. Druga opcija je postati ehid. Nisam poaen time na Bedru. Kada mi je i sin odluio ii na Bedr, bacali smo kocku koji od nas e to uiniti. On je bio sretniji i poginuo je kao ehid. Ja Resulallah! Imam veliku elju da i ja postignem stepen ehida. Noas sam u snu vidio sina u jako lijepom liku. etao se Dennetskim baama i potocima, te mi ree: I ti se prikljui stanovnicima Denneta. Ja sam dobio ono to mi je Allah obeao. Ja Resulallah! Tako mi Allaha, od jutra isekujem da se pridruim sinu u Dennetu. I godine su mi poele pristizati. Nemam druge elje osim da odem svome Gospodaru. Tako ti tvoje veliine, Poslanie, ini dovu Dragom Bogu da me uini ehidom. Poslanik ga nije mogao odbiti pa je uinio dovu za koju ga je zamolio. Kada je Resulullah vidio da je veina za ovu opciju, odluio je neprijatelja saekati van Medine. Potom ree ashabima: Ako budete uporni i strpljivi i ovog puta e vas Allah nagraditi dobrim. Na nama je da uloimo trud! Nakon to je predvodio ikindiju namaz, vratio se svojoj kui. Za njim dooe hazreti Ebu Bekr i Omer. Pomogli su mu da obavije saruk i obue oklop. Resulullah je uzeo ma a na lea stavio tit. U meuvremenu su se okupili ashabi i ekali Poslanika, alejhisselam. Ashabi koji su eljeli ostati u Medini i braniti se, upozorili su druge ashabe: Resulullah nije bio za opciju ekanja neprijatelja van Medine. Pristao je na to zbog vaeg nagovaranja. No, on prima zapovijedi od Uzvienog Allaha. Prepustite njemu odluku i povinujte joj se. Ostali su se pokajali to su traili drugaije pa rekoe: Ja Resulallah. Ti uradi kako ti eli. Ako eli da ostanemo u Medini, mi emo to i uiniti. Mi se utjeemo Svevinjem Bogu od toga da ti se suprotstavimo. Resul-i ekrem: Poslanik nee skinuti oklop koji je obukao bez borbe, sve dok Allah ne presudi izmeu njega i njegovih neprijatelja. Preporuujem vam da mi se pokoravate i da budete strpljivi i uporni, onda Allahova pomo sigurno nee izostati. Amr bin Demuh je preklinjao svoja etiri sina da i njega povedu u boj, dok su ga sinovi odvraali: Dragi oe! Zbog bolesti noge koju ima, Allah, delle anuhu, ti je dao opravdanje da ne ide u boj. Resulullah ti nije dozvolio da ide u boj. Zbog toga emo umjesto tebe u boj ii mi. No, hazreti Amr je bio uporan: Sram da vas je! Isto ste mi rekli i kod

bitke na Bedru i nisam postigao stepen ehida. Zar ete mi isto uiniti i ovaj put?... Potom ode do Resulullaha: Poslanie! Moja dua je u tvojim rukama. Moji sinovi navode razna opravdanja kako bi me sprijeili da se borim. Tako mi Allaha, ja elim poi sa tobom i zaraditi Dennet. Smatra li ti da nije prikladno da ja budem ehid i tako ovim svojim epavim nogama obezbijedim da se etaju po Dennetu. Fahr-i Alem mu odgovori: Smatram da je to uredu. Izuzetno obradovan, Amr krenu da se pripremi za bitku. 173 U Medini je ostavljen Abdullah bin Ummi Mektum da predvodi namaze. 174 Sultan svih Vjerovjesnika je rasporedio tri bajraka. Jedan je ponio Habbab bin Munzir, drugi Usejd bin Hudajr a trei Mus'ab bin Umejr. Meu vojskom koja je brojila 1000 ratnika bila su dvojica konjanika i stotinu vojnika sa oklopom.175 Ispred Resulullaha su bili u oklopima Sa'd bin Ubade i Sa'd bin Mu'az, sa lijeve strane su bili muhadiri a sa desne ensarije. U petak poslije ikindije namaza krenue prema Uhudu uzvikujui tekbire Allahu ekber, kao da su poli na bajram. Na putu su susreli grupu idovskih vojnika kojih je bilo 600. Oni su bili saveznici Abdullaha bin Ubej bin Selula i eljeli su se prikljuiti muslimanskoj vojsci. Poslanik, alejhisselam, upita da li su prihvatili Islam. Odgovorili su mu da nisu. Onda im recite da se vrate. Mi ne prihvatamo pomo kafira u borbi protiv murika. Nebijj-i muhterem, alejhisselam, je stiga na mjesto ejhajn, koje se nalazi na putu izmeu Medine i Uhuda. Tu je postavio ator kako bi zanoio. Jo nije bilo zalo Sunce. Neki od ashaba koji su se htjeli prikljuiti vojsci i postati ehidi jo nisu bili punoljetni. Kada je poredao vojsku, Resulullah je meu njima pronaao sedamnaestero djece. Jedan od njih je bio Rafi' bin Hadid i propinjao se na prste kako bi izgledao stariji. Primljen je u vojsku zbog zalaganja hazreti Zuhejra za njega, jer ga je on preporuio kao preciznog strijelca. Semmure bin Dundub, to vidje pa ree: Ja Resulallah! Ja mogu Rafi'a pobjediti u hrvanju i zbog toga i ja elim uestvovati u bici. Resulullah se nasmija i ree im da se pohrvu. Hazreti Semmure zaista pobijeti Rafi'a i bi mu dozvoljeno da se prikljui vojsci. Ostala djeca su poslana u Medinu kako bi branili tamonje stanovnitvo.176 Akamski i jacijski ezan proui Bilal Habeija, svojim lijepim glasom. Nakon to je predvodio namaz, Resulullah na elo jedne grupe vojnika postavi Muhammeda bin Meslemu i naredi im da do jutra uvaju strau. Ostali ashabi su otili da se odmaraju. Te noi je ast da straari ispred atora Resulullaha pripala Hazreti Zekvanu. U meuvremenu su murici saznali da se muslimani odmaraju na ejhajnu i poslali su jednu etu u izvidnicu, na elu sa Ikrimom. Ikrime, koji tada jo nije bio prihvatio Islam, uspjede da ue meu muslimansku vojsku i doe do mjesta Harre, ali se tada preplai vidjevi muslimanske straare i vrati zajedno sa svojom etom. Resulullah je ashabe probudio nakon zore. Stigoe do brda Uhud gdje su se dvije vojske mogle meusobno vidjeti. Bilal-i Habeija je tu prouio izvanredan sabahski ezan koji je opijao due. Mudahidi su pod vojnom spremom klanjali sabah-namaz i uinili dovu. Resulullah opasa jo jedan tit a na glavu stavi ljem. Tada voa munafika Abdullah bin Ubej povika: Pa zar smo mi doli ovdje da izginemo? Kako to nismo uspjeli shvatiti ranije? i okrenu se nazad, put Medine, a za njim pooe i 300 njegovih sljedbenika. Broj vjernika koji nisu alili svoje ivote na putu ehadeta je ostao sedam stotina. Svi su se zakleli Resulullahu da e ga tititi do zadnje kapi krvi. Resulullah, alejhisselam, poreda svoju vojsku. Postavio ju je tako da im je brdo Uhud dolo iza lea a ispred njih je bila Medina. Za komadanta desnog krila je imenovao Ukau bin Mihsana a lijevog Ebu Selema bin Abduleseda. Sa'd bin Ebi Vekas i Ebu Ubejde bin Derrah
173 174

bn Him, es-Sre, II, 90; Vkd, el-Megaz, I, 265. bn Sad, et-Tabakt, IV, 209. 175 Vkd, el-Megaz, I, 215, 240; bn Askir, Tarihu Dimak, LV, 267. 176 bn Him, es-Sre, II, 66; Vkd, el-Megaz, I, 215 Suhejli, er-Ravzul-Unf, s. V, 419.

su predvodili ete strijelaca koji su se nalazili sprijeda. Na elu oklopnih vojnika je bio Zubejr bin Avvam a na elo vojnika bez tita je stao hazreti Hamza. Mikdad bin Amr je predvodio vojsku koja je bila smjetena pozadi. Sa lijeve strane muslimanske vojske nalazilo se brdo Ajnejn, a na njemu jedan uzak klanac. Iznad klanca je Resulullah poslao 50 strijelaca pod zapovjednitvom Abdullaha bin Dubejra. Kada su strijelci zaposjeli svoja mjesta, Poslanik, alejhisselam, im se obratio sljedeim rijeima: uvajte naa lea. Ostanite na svojim mjestima i ni sluajno se ne pomjerajte. ak i ako vidite da smo porazili neprijatelja, nemojte se pomjerati sa svog mjesta dok vam neko ne doe sa drugaijom naredbom. Ako vidite i da je neprijatelj porazio nas, opet se ne pomjerajte i nemojte nam pomagati. Va zadatak je da gaate konjanike, im krenu prema vama, jer konjanici ne mogu protiv strijelaca. Allahu, pozivam te za svjedoka da sam im ovu poruku prenio. Ovu naredbu je Resulullah ponovio jo nekoliko puta: ak da vidite ptice kako raznose nae leeve, ne pomjerajte se sa svojih mjesta, dok vam ne doe neko sa drugaijom naredbom.177 Nemojte to raditi ni ako vidite da neprijatelje gazimo svojim nogama...! Potom se vrati na elo vojske. 178 U meuvremenu im se pridruio i hazreti Hanzala koji je tek bio oenjen. Na elu murike vojske, koja je na Uhud stigla prije tri dana, bio je Ebu Sufjan. Postavili su se tako da je Medina bila iza njihovih lea. Konjanicima na desnoj stani upravljao je Halid bin Velid a na lijevoj strani Ikrime. Prenosi se i podatak da je na elu svih konjanika bio Saffan bin Umejje. Muriku zastavu je nosio Talha bin Ebi Talha. Omjer snaga meu dvjema vojskama je bio vidljivo nejednak. Murika vojska je bila vie od etiri puta brojnija od muslimanske i po broju vojnika, oruju, ali i po zalihama. Murikim redovima se nije moglo proi od graje i pjesme, a na sve strane su odzvanjali osvetniki poklii. Vojnici su ohrabrivani vritanjem ena i tutnjavom defova, te molitvama kumirima koje su oboavali. U isto vrijeme na strani mudahida se mogla uti samo dova: Allahu ekber! Allahu ekber! Molili su Uzvienog Allaha da im podari pobjedu i da ouva i rairi din-i Islam. I sam Resulullah je ohrabrivao ashabe za predstojeu borbu, obeavajui im nagrade za to: O moji ashabi! Malobrojnijoj vojsci je tee ratovati. Ako pokaete strpljenje i vrstou, Allah e vam podariti pobjedu, jer Allah je zajedno sa onima koji Ga oboavaju. Zato traite od svoga Gospodara nagradu koju vam je obeao... U ajetima vezanim za bitku na Uhudu se kae: I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana, i nastojte da zasluite oprost Gospodara svoga i Dennet, prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdbu savlauju i ljudima prataju a Allah voli one koji dobra djela ine.179 i Njih eka nagrada oprost od Gospodara njihova i Dennetske bae kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!180 Plemeniti ashabi, ije su due bile ispunjene imanom, nisu mogli smireno stajati od elje da se to prije bace na neprijatelja i od elje za konanim ehadetom. Kao i na Bedru, Hazreti Alija je na glavu stavio bijeli, Zubejr bin Avvam uti, a Ebu Dudane crveni saruk. Hazreti Hamza je na odjeu ponovo prikaio nojevo pero. Dvije vojske su se pribliile jedna drugoj i uzbuenje je bilo na vrhuncu. Za kratko virjeme e se desiti boj izmeu mudahida muslimana, koji ne prezaju boriti se ni sa najbliim srodnicima, kako bi irili Allahovu rije, i murika, upornih u svome nevjerovanju.
177

Buhr, Dihd, 164; Megzi, 10, 20; Ebu Dvd, Dihd, 116; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, IV, 293; bn Him, es-Sre, II, 65; Vkd, el-Megaz, I, 160, 220, 224; bn Sad, et-Tabakt, I, II, 47; III, 476. 178 bn Him, es-Sre, II, 73. 179 Ali mrn 3/132-134. 180 Ali mrn 3/136.

Kada su se jedni drugima primakli koliko se moe dobaciti strijelom, izmeu murikih redova se pojavi vojnik na devi, u oklopu, traei sebi protivnika na muslimanskoj strani. Mislei da ga se svak pribojava, ponovi svoj zahtjev tri puta. Tada se meu muslimanima pojavi junak koji je na glavi imao ut saruk i koji je smjelo koraao na svojim nogama. Bio je to Poslanikov teti Zubejr bin Avvam. Sa muslimanske strane su se zauli tekbiri i dove za Zubejrovu pobjedu. im se pribliio, Zubejr skoi na protivnikovu devu i zapoe stranu borba na devi. Prenosi se da je tada Resulullah povikao: Obori ga na tlo. im je to zauo, hazreti Zubejr je prizemljio svoga protivnika. Potom skoi na njega i posjee svojim maem neprijateljevu glavu a ona se odkotrlja od ostatka tijela. Resulullah odmah proui hair-dovu za Zubejra. Potom na megdan iskoi voa murika, Talha bin ebi Talha Ima li ko od vas da mi se smije suproststaviti? Pred njega izae Allahov lav, hazreti Alija. Jednim udarcem maa, posijee Talhinu glavu do ispod brade. Kada to vidje Poslanik, od uzbuenja povika Allahu ekber, Allahu ekber. Tekbirima se prikljuie i ashabi i nebo stade odjekivati njihovim poklicima.181 Talhin brat, Osman bin Ebi Talha, vidjevi da je njihova zastava na zemlji, dotra i podie je i takoer zatrai junaka koji e se sa njim obraunati. Pred njega izae hazreti Hamza. Uz jedan povik Ja Allah, zadao je Osmanu tako snaan udarac, da mu je ruku otkinuo iz ramena. Nakon toga Osman pade i izdahnu.182 Za njima pjeice izae Ebu Sa'd bin Ebi Talha, takoer murik. I njegovo kompletno tijelo je bilo prekriveno oklopom. Podie zastavu kufra sa zemlje i stade prkositi: Ja sam Kusamov otac, pa ima li ko hrabar da stane preda me? Resulullah, alejhisselam, ponovo posla hazreti Aliju koji i njega posijee, te se vrati meu mudahidske safove. Mnogi su murici nakon toga izlazili i dizali zastavu, traei sebi protivnika meu muslimanskom vojskom, ali su svaki put, Allahovom voljom, bili poraeni od strane junaka, ashaba. Kada su se izredali svi koji su imali hrabrosti, ponovo se zauo tekbir meu mudahidima dok murika usta no nije mogao otvoriti. ak su ih i ene koje su vodili sa sobom poniavale; Sram vas bilo! ta jo ekate? Zato ne napadate? Obje vojske su bile na vrhuncu izdrljivosti i strpljenja da ne krenu jedna na drugu. Tada Poslanik, alejhisselam, podie svoj ma na kome je bilo zapisano U kukaviluku je slabost a u napredovanju je ponos i dereda. ovjek se ne moe spasiti od sudbine kukavilukom i upita shabe: Ko eli preuzeti ovaj ma? Mnogi ashabi tada pruie svoje ruke, ali Poslanik, alejhisselam, ponovo postavi isto pitanje: Ko e uzeti ovaj ma, ali da mu da njegovo pravo? Meu ashabima koji su arko eljeli preuzeti ma isticao se hazreti Zubejr bin Avvam. No, Poslanik ga ne dade ni njemu. Potom ga zatraie i hazreti Ebu Bekr, Omer i Alija ali Resulullah ga ni njima ne dade. Tada ga Ebu Dudane upita: Ja Resulallah! A koje je njegovo pravo? Njegovo pravo je da udara na neprijatelja dok se ne iskrivi ili ne prepukne. Njegovo pravo je da sa njim ne ubija muslimane, i da sa njim ne bjei ispred kafira. Sa njim ti se dunost boriti dok ti Allah ne podari pobjedu ili dok ne postane ehid. Ebu Dudane, nakon o je sasluao Resulullahov govor, preuze na sebe ubavezu da e ispunjavati njegov hak i Resulullah mu tada preda svoj ma. 183 Iako je bio izuzetno hrabar junak, na bojnom polju je hazreti Ebu Dudane bio izuzetno mudar. Besprijekorno je slijedio hadis Poslanika: Rat je prevara.184 Preuzeo je ma i odvanim i ponosnim koracima kroio na bojno polje. Na sebi je imao samo jednu koulju i crveni ogrta na glavi.
181 182

bn Him, es-Sre, II, 151; Vkd, el-Megaz, I, 224, 308; bn Sad, et-Tabakt, II, 40. bn Him, es-Sre, II, 74; Vkd, el-Megaz, I, 227; bn Sad, et-Tabakt, II, 41. 183 Buhr, Dihd, 157; Muslim, Dihd, 29; Ebu Dvd, Dihd, 101; Tirmiz, Dihd, 5; bn Made, Dihd, 28. 184 Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 123; bn Him, es-Sre, II, 66; Vkd, el-Megaz, I, 259.

Ovakav hod Ebu Dudane nije doekan sa oduevljenjem meu ashabima. Na to Resulullah ree: Ovo je hod koji na bilo kom drugom mjestu osim u boju, prouzrokuje Allahov gnjev. Tako nam je prenio da je nadmen hod zabranjen, osim u sluaju hoda prema neprijatelju. Halid bin Velid nije mogao vie ekati i sa vojskom pod njegovim zapovjednitvom, krenu u napad. Tada je i Poslanik dao znak ashabima da krenu u napad jer su i oni bili krajnje nestrpljivi. Odjednom su se stali prolamati tekbiri Allahu ekber. Naprijed je stajao hazreti Hamza sa dva maa u dvije ruke, koji je mahao maevima i doekivao sve neprijateljeske nasrtaje na njega, iako je bio na elu vojnika koji nisu imali nikakvu zaitu. Postrojenja Halid bin Velida su izvrila estok napad ali su odmah bili prisiljeni povui se. Halid bin Velid napravi irok luk i doe na brdace Ajnejn, kako bi zaobiao muslimane, priao im kroz uski prolaz, te ih napao sa lea. No, tamo su naili na hazreti Abdullaha bin Dubejra i njegovih 50 junaka, koji su ih takoe odbili svojim strijelama. Bitka se tada izuzetno zahuktala. Obje strane su se borile svim raspoloivim sredstvima. Hazreti Hamza je uzvikivao tekbire, te govorio Ja sam Allahov lav, sijekui neprijatelje koji su padali pred njega. Saffan bin Umejje se meu borcima raspitivao gdje je hazreti Hamza, i tako obilazio dio po dio bojnog polja. Kada ugleda junaka koji se bori sa dva maa u dvije ruke, upita ko je to, a vojnici oko njega mu rekoe : To je ovjek koga trai. To je Hamza. Safvan tada ushieno ree: Ja do sada nisam vidio nikoga ko se protiv svoga naroda bori tako ustro i baz straha. U meuvremenu je hazreti Zubejr bio povrijeen to Resulullah nije njemu dao svoj ma i govorio je samome sebi: Ja sam traio ma od Resulullaha a on ga je dao Ebu Dudani, iako sam ja sin njegove tetke Safijje i pripadam Kureju. Uz to sam ga zatraio prije njega. Odoh da vidim ta e to sa njim uiniti Ebu Dudane. Tada Ugleda Ebu Dudanu kako uzvikuje tekbire i ubija sve murike pred sobom. Pred njega izae jedan ogroman murik ije je kompletno tijelo bilo prekriveno titovima, tako da su mu se vidjele samo oi. Murik prvi napade Ebu Dudanu ali se se uspjede odbraniti svojim titom. Tom prilikom se ma murika zaglavi u titu Ebu Dudane i nikako ga nije uspijevao izvaditi. Ebu Dudane ga usmrti jednim potezom maa. Nakon toga on nastavi sjei murike pred sobom, dok ne doe do padina brda na kojima su bile murike ene, koje su bodrile svoje mueve pjesmom i defovima. No, iako je podigao ma da ubije Ebu Sufjanovu enu Hindu, nije to uinio. 185 Vidjevi to, Zubejr Bin Avvam ree sam sebi: Tako mi Allaha, Poslanik najbolje zna kome treba dati ma. Nisam vidio nekog ko se bori bolje od njega. Svaki od ashaba; Mikdad bin Umejr, Zubejr bin Avvam, hazreti Alija, hazreti Omer, Talha bin Ubejdullah i Mus'ab bin Umejr, su bili poput nepremostivih kula. Ashabi koji bi povrh svega vidjeli Resulullaha kako se bori prsima u prsa protiv din dumana, nisu mogli stajati u mjestu. Okruili su Resulullaha, kako mu se ne bi neto desilo i nanosili ogromne gubitke neprijateljskim oklopnicima. U tim trenucima je ehidom postao Abdullah bin Amr. On je bio prvi ehid na Uhudu. To je jo vie podstaklo ashabe da krenu naprijed i da nose sve pred sobom. Dok je borba odmicala, susreli su se simbol junaka hazreti Abdullah bin Dah i najbolji strijelac Sa'd bin Ebi Vekas. Obojica su bili ranjeni na raznim dijelovima tijela. Sa'd bin Ebi Vekas prenosi: Bio je jedan od trenutaka estoke borbe na Uhudu. Najednom se predamnom naao Abdullah bin Dah. Uhvatio me je za ruku i odvukao me do jedne stijene. Ree mi da ja inim dovu a da on izgovara Amin, a potom da on uini dovu a da ja izgovaram isto. Pristadoh na to. Ja sam inio sljedeu dovu: Allahu poalji mi jake i vrste

185

bn Him, es-Sre, II, 68; Suhejli, er-Ravzul-Unf, V, 456.

neprijatelje da se sa njima esoko borim. Da ih sve poubijam i da se vratim kao Gazija. On na ovu moju dovu uzvrati svim srcem Amin. Potom on proui dovu: Allahu poalji mi snane neprijatelje da se sa njima borim. Da inim pravi dihad. Da ih sve poubijam. A potom da me jedan od njih uini ehidom. Neka mi potom odsijee usne, nos i ui da preda te doem sav okrvavljen. Kada me bude pitao ta ti je sa nosem, uima i usnama da kaem da sam sa njima poinio mnoge grijehe i da me stid sa njima se pojaviti pred Gospodarom. Da kaem da sam doao sav upraen iz jednog boja u kome sam bio zajedno sa Resulullahom. Srce mi nije dozvoljavalo da na ovakvu dovu kaem Amin ali sam bio primoran to uiniti zbog obeanja koje sam mu dao. Poslije smo se vratili i nastavili boriti. Obojica smo obarali sve neprijatelje pred sobom. On je napadao sa nevjerovatnom hrabrou i inio stranu pometnju meu neprijateljskim redovima. Uvjek je udarao iznova, arko elei postati ehid. Uz tekbire je podigao ma da udari jo jednog neprijatelja kada mu je Resulullah pruio jednu granu hurme i rekao mu da nastavi sa bojem. Ova grana se mudizom pretvorila u ma i sjekla sve neprijatelje ispred njega. Pred kraj bitke ga je strijelom pogodio murik po imenu Ebu-l Hakem i postigao eljeni ehadet. Tada ga napadoe kafiri i odrezae mu ui, nos i usne, od ega ga svega obli krv. Jo jedan od boraca u safovima mudahida, koji je pokazao veliku snagu i hrabrost u borbi sa neprijateljem, bio je Kuzman, koji je govorio: Bolje je i umrijeti nego bjeati. Nakon to je ubio osam nevjernikih vojnika, na kraju je i sam ranjen pao na zemlju. Ashabi su bili zaueni junatvom koje je pokazivao pa su o tome obavijestili Resulullaha, a on im ree : On je stanovnik Dehennema. Katade bin Nu'man je, ne znajui za ove Resulullahove rijei, priao Kurmanu i rekao mu: Neka ti je ehadet mubarek, o Kuzmane! On mu na to odgovori: Ja se nisam borio za vjeru, ve da Kurejije ne uu u Medinu, pa mi ne unite stabla hurmi. Potom je strijelom sebi prerezao vene i tako poinio samoubistvo. Tada su svi shvatili zato je Poslanik, alejhisselam, za njega rekao da je on stanovnik vatre. Jo od poetka borbe ashabi su, predvoeni Muhammedom, alejhisselam, uinili velike napore i pokazali ogromno junatvo. Snanim napadima su odbili muriku vojsku. Murici koji su oboavali kipove od kamena i drveta po imenima Lat, Uzza i Hubel, beskorisno su ih molili za pomo, dok su im mudahidi nanosili ogromne gubitke. Kada su poeli bjeati, ene koje su ih bodrile su stale jecati i zapomagati da se okrenu i nastave borbu. Oni su iza sebe ostavljali sva blaga koja su ponijeli, trei prema Mekki, kako bi spasili ivote. Ashabi su zahvaljivali Svevinjem Stvoritelju na pobjedi koju im je obeao. Iako su brojano bili izrazito nadmoni, murici su bili totalno rasprsnuti. Dok su bjeali, gazei jedni preko drugih, ashabi su ili za njima i ubijali koga bi sustigli. U ovoj potjeri je novopeeni mladoenja, Hanzala bin Abu Amir stigao vou Kurejija Ebu Sufjana, koji je bjeao na konju. Udario je konja maem po nogama i oborio ga. Tada Ebu Sufjan stade zapomagati: O Kurejije! Pomozite mi. Ja sam Ebu Sufjan a Hanzala me eli ubiti. Murici koji su bili oko njega nisu se osvrtali na njegove pozive, traei selameta samima sebi. No, u tom se trenutku iza Hanzale se nae eddad bin Esved i pogodi ga svojim kopljem. Hazreti Hanzala uzviknu Allahu Ekber i pade na zemlju. Tako posta ehid, a mubarek dua mu odleti u Dennet. Resul-i ekrem, alejhisselam, je rekao: Vidio sam kako meleki kupaju Hanzalu izmeu nebesa i zemlje, kinicom iz jedne posude od srebra. Ebu Usejdi prenosi sljedee: Nakon to sam uo ove Resulullahove rijei, otiao sam do Hanzale i vidio kako kapa kinica sa njegove glave. Vratio sam se i o tome obavijestio Poslanika, alejhisselam. Hanzalu su prozvali Gasilu-l melaike.186187 Strijelci koji su se nalazili na brdu
186 187

Koga su okupali meleki bn Him, es-Sre, II, 74; Vkd, el-Megaz, I, 273-274; Suhejli, er-Ravzul-Unf, V, 436.

Ajnejn, ugledae murike kako bjee, pa su smatrali da je boj zavren. Napustili su svoja mjesta svi osim njihovog komadanta Abdullaha bin Dubejr i jo dvanaest strijelaca. 188 Junatvo hazreti Alije U isto vrijeme je komadant konjanika Halid bin Velid, uvidjevi da se broj mudahida koji su obezbjeivali prolaz drastino smanjio, naredio vojnicima pod svojom komandom, koji su svakog trenutka vrebali priliku za napad, da odmah krenu. eta u kojoj je bio i Ikrime bin Ebi Dehl ubrzo stie do prolaza Ajnejn. Hazreti Abdullah bin Dubejr i nekoliko njemu odanih ashaba su se poredali u jedan saf i hrabro stali ispred neprijatelja. Gaali su ih strijelama dok nisu i zadnju potroili. Potom uzee svoje maeve i suoie se sa Kurejijama prsima u prsa. Ni tu ne uzmakoe ni pedlja. Omjer vojnika koji su se tu sukobili je bio 25 naprema jedan u korist murika. asni ashabi su se borili do zadnje kapi krvi kako bi ispunili obeanje dato Poslaniku, alejhisselam, no nihova mubarek tijela su padala na zemlju jedno za drugim. Tako su postigli ehadet i smiraj u dennetskim baama (radijallahu anhum). Murici su, iz bijesa, poderali odjeu hazreti Abdullaha i strijelama mu izreetali kompletno tijelo. ak su mu razrezali stomak i izvadili njegovu unutranjost. Kada su Halid bin Velid i Ikrime uspjeli uiniti ehidima ashabe na koji su obezbjeivali prolaz, odmah su se uputili prema ostatku muslimanske vojske i napali ih s lea. Ashabi su u toj situaciji ostali potpuno iznenaeni i nisu se uspjevali pregrupisati. Mnogi od njih su ve bili odloili oruje, kada se najednom sve promijenilo. Kurejeviki murici, koji su bjeali pred muslimanima, ugledae Halid bin Velida kako napada muslimane straga, pa se povratie i nastavie borbu. Mudahidi su ostali izmeu dvije vatre. Neprijatelj je napao i sprijeda i straga i doveo muslimane u zaista teku situaciju. Ashabi su izgubili vezu meu sobom i bili su prisiljeni da se razdvoje. 189 Hazreti Alija prenosi sljedee: Uao sam meu jedu skupinu murika, gdje se nalazio i Ikrime bin Ebi Dehl. Opkolili su me ali sam mnoge od njih uspio ubiti. Potom sam upao u drugu grupu pa sam i tu usmrtio veliki broj murika. Nita mi se nije desilo jer nije bila sudbina da tu postanem ehid. Jedno vrijeme nisam mogao vidjeti Resulullaha pa sam sebi rekoh: Tako mi Allaha, on nije od onih koji bi pobjegli i okrenuli nam lea. Sigurno ga je Allah izdvojio od nas zbog nae neposlunosti. Meni ne preostaje nita drugo nego da se borim dok ne izdahnem. Napao sam na murike i razbio jednu grupu, te sam vidio da je Poslanik, alejhisselam, bio meu njima. Shvatio sam da ga Uzvieni Allah uva posredstvom svojih meleka. Neprijateljski vojnici su bili doprli do Resulullaha. Situacija je bila izuzetno opasna a Poslanik se borio poput cijele ete i neprijatelju nije dozvoljavao da se pomjeri s smjesta. U isto vrijeme je pokuavao ponovo okupiti ashabe, rasprene na vie strana: O ti! Kreni prema meni! O ti i ti! Krenite prema meni. Ja sam Allahov Poslanik! Ko krene prema meni, konano odredite e mu biti Dennet. Ashabi hazreti Ebu Bekr, Abdurrahaman bin Avf, Talha bin Ubejdullah, Ali ibn Ebi Talib, Zubejr bin Avvam, Ebu Dudane, Ebu Ubejde bin Derrah. Sa'd bin Muaz, Sa'd bin Ebi Vekas, Habbab bin Munzir, Usejd bin Hudajr, Sehl bin Hanif, Asim bin Sabi i Haris bin Simme su tada nainili ivi tit oko Resulullaha u obliku prstena. Hazreti Abbas bin Ubade pozva sve svoje saborce: O brao! Nevolja na koju smo naili je rezultat neposlunosti prema Resulullahu. Ne rasipajte se ve se okupite oko Poslanika, alejhisselam. Ako ne zatitimo Resulullaha i neto mu se desi, neemo imati nikakvog opravdanja pred Uzvienim Gospodarom. Hazreti Abbas je zajedno sa Harid bin Zejdom i Evs bin Erkamom ponovo krenuo na dumana. Hrabro su se borili uz Resulullaha,
188 189

Ahmed b. Hanbel, el-Musned, IV, 293; bn Sad, et-Tabakt, II, 47. Vkd, el-Megaz, I, 232, 301.

kako bi ga zatitili. Haride bin Zejd je zadobio devetnaest rana na svome tijelu a nisu bolje prola ni ostala dvojica i na kraju su sva trojica postigli eljeni ehadet. U ovim kritinim trenucima, broj ashaba koji se okupljao oko Resulullaha se malo po malo poveavao. Murici su bili opkolili Resulullaha i njegove najblie ashabe a oni su svoja tijela postavili kao tit ispred Resulullaha i vremenom su sve vie suavali krug u kome su se nalazili. Poslanik, alejhisselam, ugleda jednu grupu Kurejija kako su se izdvojili ispred ostalih, pa upita svoje ashabe ko bi im htio izai na mejdan. Javi se Vehab bin Kabus: Ja Resulallah! rtvovao bih za tebe sve to imam. Ja u to uiniti! Ovaj hrabri Allahov vojnik se baci meu grupu murika samo sa svojim maem i Allahovim imenom na usnama, a Poslanik, alejhisselam, ga obradova da je stanovnik Denneta. Dok je gledao kako se hrabro bori protiv murika, Resulullah za njega uputi dovu: Gospodaru smiluj mu se! Kada Sa'd bin ebi Vekas ugleda da su murici Vehaba zadrali u sredini i da su ga strijelama uinili ehidom, on poskoi prema njima i nastavi se boriti. I on se pokaza kao vojnik bez premca. Mnogim kafirima je presudio na tome mjestu a ostale je odbacio unazad. Potom se vrati do Resulullaha. Resul-i ekrem za Vehaba ree. Ja sam zadovoljan hazreti Vehbom, pa neka i Allah bude njime zadovoljan. Murici uspijee na jednom mjestu probiti tit i prioe Poslaniku veoma blizu. Resulullah naredi hazreti Aliji da napadne na njih. On tom prilikom ubi Abdullaha bin Abdullaha a ostali pobjegoe natrag. Kada mu se slomio ma, Poslanik mu dade svoj Zulfikar i uputi Aliju na drugu grupu murika; Otkloni njihovo zlo od mene, o Alija! Allahov lav odmah ponovo krenu u napad. Usmrti ejbu bin Malika a ostale ponovo odbaci. Poslaniku prie Dibril-i emin: Ovo je djelo zauujue hrabrosti i odanosti. Poslanik, alejhisselam, tada ree: On je dio mene, a ja dio njega. Dibril na to doda: A ja pripadam obojici. Tada se zau glas: Nema junaka poput Alije niti maa poput Zulfikara. Murici shvatie da se ne mogu pribliiti Resulullahu pa ga poee gaati strijele. Sve strijele su ga prelijetale ili su padale oko njega. im su ugledali strijele, ashabi su potpuno opkolili Resulullaha i branili ga od strijela vlastitim tijelima. Resulullah naredi da i ashabi odgovore strijelama to oni i uinie. On kraj sebe postavi Sa'd bin ebi Vekasa, izuzetno preciznog strijelca. Svaki put kada bi povlaio novu strijelu inio bi dovu: Ja Rabbi! Ovo je Tvoja strijela. Pogodi njome neprijatelja. Resulullah bi za njim uio dovu: Allahu! Primi Sa'dovu dovu. Upravi njegovu strijelu. Nastavi o Sa'de! Samo nastavi! Poslanik je ponavljao ovu dovu pri izbaaju svake strijele. Kada mu je nestalo strijela, Resulullah mu je dao svoje, da i njih upotrijebi. Svaka strijela bi pogodila neprijatelja ili njegovu jahalicu. Murike strijele je zaustavljao Ebu Talha, to svojim titom, to tijelom. Povremeno bi uzvikivao razne poklie, zvukove koji su neprijatelja dovodili do ludila. Poslanik je rekao: Meu vojskom je Ebu Talhin glas bolji od glasa stotinu vojnika. Nije proputao ni da izbaci strijele kada bi mu se ukazala prilika. I on je uspjeno pogaao sve to gaao. Poslanik je podizao glavu iz znatielje gdje te strijele zavravaju, a Talha bi ga opominjao, bojei se da ga ne pogodi strijela: Poslanie, ne podii svoju mubarek glavu. Moe te pogoditi strijela, a ovako sam ja ispred, tako da, dok mene ne pogodi, tebi se nita ne moe desiti. Sve dok sam ja iv, ti si siguran! estoke borbe su se vodile na svim stranama Uhuda. Negdje su to bile borbe izmeu vojnika na jahalicama a negdje maevima na nogama, no boj vjere i kufra nije jenjavao. Ashab-i kiram se jo uvijek nisu uspjeli oporaviti od svega to se izdeavalo. Oko Resulullaha je bilo svega tridasetak ashaba, koji su bdili nad njim, stavljajui soja tijela na megdan strijelama i ostalim opasnostima koje su bile namijenjene Resulullahu. Jedina elja im je bila u potpunosti ispuniti preuzete emanete i biti pokorni Resulullahu do kraja, odagnavajui od njega svaku vrstu zla. Prvak meu junacima hazreti Hamza je u svoj toj guvi ostao podalje od Poslanika Muhammeda, alejhisselam, i borio se protiv neprijatelja objema rukama sa dva maa

uzvikujui Allahu ekber. Bio je srtrah i trepet za murike i do tog trenutka je sam ve ubio trideset i jednog, a mnoge druge je osakatio. Kada je razbacao muriku rulju ispred sebe, ugledao je Siba' bin Ummu Emmara kako ga izaziva: Ima li junaka koji mi se smije suprostaviti? Hazreti Hamza mu odgovori: Doi ovamo sine ene koja sunneti. Ti se usuuje izazvati Allaha i Njegovog Poslanika. Uhvatio ga je za noge i oborio na zemlju.190 Skoi i odvoji mu glavu od ostatka tijela. Tada ispred sebe ugleda Vahija kako ga cilja kopljem. Odmah potra prema njemu da se i sa njim obrauna ali se spotae na rupu nastalu prolaskom nabujale vode preko tog mjesta. Pade na stomak tako da mu dio lea osta nezatien. Vahi odmah iskoristi ukazanu priliku i baci svoje koplje. Ono se zabi u Hamzina lea i izae na stomak. Povika Allah!, i tu se srui na zemlju. Postigao je stepen ehida kome se sve vrijeme nadao. Neka je Allah zadovoljan njime to je podario ivot na Allahovom i Poslanikovom putu. Tada neko iz redova neprijatelja povika: O Kurejije! Ne odustajete od boja protiv Muhammeda koji nije ispotovao rodbinske veze i koji vas je podijelio. Ako se on spasi, neka ja propadnem... Na taj nain je podsicao murike da napadnu na Poslanika svjetova Muhammeda, alejhisselam. Ovaj glas je pripadao Asimu bin Ebi Avfu. Hazreti Ebu Dudane je uo ovaj poziv pa je probijajui se meu muricima uspio pronai Asima i usmrtiti ga. Murik Ma'bed, koji se nalazio iza njegovih lea zamahnu svojim maem svom snagom ali Allahovim davanjem Ebu Dudane se sage nevjerovatnom brzinom i spasi se. Potom ustade i zadade Ma'bedu smrtonostan udarac, koji ga je dokrajio. Krajnji cilj murika Kurejija bio je Poslanik, alejhisselam. Na svaki mogui nain su pokuavali da mu priu ali nisu uspijevali proi pored ashaba koji su svojim tijelima branili Resulullaha i koji su bili spremni na sve kako bi ga zatitili. Ovih trideset junaka uglas rekoe Poslaniku: Ja Resulallah! Jedina stvar koja nam je bitna jeste da ti bude bezbjedan. Naa lica i tijela su tvoj oklop i tit. Murici su napadali u etama. Fahr-i alem, alejhisselam, pokaza odanim ashabima oko sebe jednu grupu murika i upita ih Ko je spreman rtvovati ivot na Allahovom putu? Istog trena se ispred njega naoe peterica ashaba Medinelija. Stadoe uzvikivati tekbire i navalie na neprijatelja. etverica od njih pet na posljetku postadoe ehidi. Kada od etrnaest zadobijenih rana na cijelom tijelu na zemlju pade i peti meu njima, Poslanik, alejhisselam, naredi da mu ga prinesu. Krv je tekla sa svih strana njegovog tijela dok je Resulullah sjeo i stavio njegovu glavu na svoje mubarek noge. Ashab koji je imao ast postati ehidom na taj nain je hazreti Umare bin Jezid. Junatvo Talhe bin Ubejdullaha Brojne grupe su napadale na Resulullaha, pa tako on pozva ashabe da se suprostave jo jednoj od njih. Odazva mu se Talha bin Ubejdullah i kada htjede iskoiti, Poslanik upita ima li jo neko ko je ravan Talhi. Javi se jo jedan ashab porijeklom iz Medine i Poslanik mu ree da on napadne, to ovaj odmah i uini. Poslanik jo jednom upita ashabe za neku od murikih grupa kada se ponovo javi Talha, a Resulullah kao i proli put zatrai nekog drugog ko bi to mogao uiniti. Tada se javi jedan od ensarija i Resulullah njemu dade znak da to uini. I on u borbi postade ehid. Tako se ponavljalo dok svi ashabi oko Resulullaha ne postigoe ehadet. Niko nije ostao pored Resulullaha osim Talhe bin Ubejdullaha. Talha je bio veoma zabrinut za Resulullaha pa je stalno trao oko njega i doekivao neprijatelja. Slika neprekidne borbe Talhe bin Ubejdullaha oko zatite Poslanika, alejhisselam, i njegovo postavljanje vlastitih prsa kao bedema strijelama, kopljima i maevima, jedinstven je sluaj hrabrosti i odvanosti. Hazreti Talha je oko Resulullaha oblijetao poput pele, ne obazirui se na udarce koje je pritom primao.
190

Buhr, Megzi, 23; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 501; bn Sad, et-Tabakt, III, 164.

Konana elja mu je bila da zatiti najboljeg meu ljudima i na kraju postane ehid. Nije ostao niti jedan dio njegova tijela koji nije bio povrijeen, niti se na njegovoj odjei moglo zapaziti bilo ta drugo osim krvi. On je, uprkos tome, stizao na sve etiri strane. Tada Resul-i ekremu u pomo pristigoe i Ebu Bekr i Sa'd bin Ebi Vekkas. Hazreti Talha je ve bio izgubio mnogo krvi. Nije vie mogao izdrati pa je pao bez svijesti. Kompletno tijelo mu je bilo prekriveno ranama zadobijenim od strijela, maeva i kopljadi. Imao je ezdeset velikih i bezbroj malih rana. Poslanik, alejhisselam, odmah naredi Ebu Bekru da pritekne u pomo Talhi, a on mu posu vode po licu kako bi doao svijesti. im se osvijesti on povika: O Ebu Bekre! ta radi Resulullah? Time pokaza nevienu odanost i enju za Resulom. ta je mogao vie uraditi kako bi to dokazao! Hazreti Ebu Bekr mu odgovori: Resulullah je dobro. Upravo me je on poslao. Talha duboko odahnu; Neka je hvala Uzvienom Allahu. Kada je on dobro, sve nevolje su zanemarive. Tada im upomo pristie jo nekoliko ashaba. Poslanik svjetova Muhammed, Mustafa, alejhisselam, prie hazreti Talhi. Kada ugleda Resulullaha, ranjeni ashab zaplaka. On svojim mubarek rukama pree preko Talhinog tijela i uini dovu Gospodaru: Allahu! Podari mu ozdravljenje i snagu. Resulullahovom mudizom - nadnaravnou, Talha ustade potpuno zdrav i nastavi se boriti. Za Talhu Resulullah ree: Na Uhudu mi niko nije bio blii od Dibrila sa desne i Talhe bin Ubejdullaha sa lijeve strane.191 Ako elite vidjeti kako izgleda Dennetlija na zemlji, pogledajte Talhu. Vojske su se nastavile sudarati svom silinom na svim frontovima. U Resulullahovoj, alejhisselam, blizini bijahu Ebu Dudane, Mus'ab bin Umejr, koji je nosio zastavu, Talha bin Ubejdullah, zatim asna Nesiba, koja je pristigla iz zadnjih redova kako bi dala svoj doprinos u zatiti Resulullaha, te jo nekoliko ashaba. Zajedno sa Resulom su se borili protiv murika. Abdullah bin Hunejd, jedan od murika ogrizlih u zlu, koji je bio sav u oklopu, vikae na sve strane: Pokaite mi gdje je Muhammed. Ili u ga ubiti ili u ja umrijeti pokraj njega. Kada ga ugleda, pojuri svojim konjem na njega ali mu se isprijei Ebu Dudane: Samo doi! Ja titim Muhammeda, alejhisselam, svojim tijelom, tako da mora prvo mene ubiti da bi doao do njega. Udari Abdullahovog konja maem po nogama tako da ga obori na zemlju. Tada ponovo zamahnu maem; Ovo ti je od Hariinog sina i dokraji murika. Resulullah je vidjevi to rekao: Allahu, ja sam zadovoljan Hariinim sinom (Ebu Dudanom), pa budi i Ti! Malik bin Zuhejr je slovio meu muricima kao precizan rukovalac strijelom. I on je traio Resula na sve strane kako bi ga ubio. U jednom trenutku je uhvatio priliku, naciljao Resulullahovu glavu, te odapeo strijelu. Talha se tada preprijei stavivi svoju ruku ispred Poslanikove, alejhisselam, glave. Strijela mu smrska ruku pokidave sve nerve prstiju i kosti ake. Poslanik je to gledao pa ree: Da si prilikom pruanja ruke izgovorio Bismillah, dok bi te ljudi gledali, meleki bi te digli na nebesa.192 Meu onima koji su se zakleli da e ubiti Resulullaha bili su i etverica mekanskih murika; Abdullah bin Kamia, Ubej bin Halef, Utbe bin Ebi Vekas i Abdullah bin ihab-i Zuhri. Poslanik se, unato tome to je oko sebe imao nekoliko ashaba, borio kao da je bitka tek poela. Ispred njega je bio bajraktar hazreti Mus'ab bin Umejr. Hazreti Mus'ab je zbog oklopa koji je nosio na sebi, veoma liio na Resulullaha. I on se estoko borio, iako je u desnoj ruci nosio zastavu. U meuvremenu mu se priblii Ibn-i Kamia koji je bio na konju i zatrai da mu pokau Resulullaha. Govorio je i to da jedan od njih dvojice danas mora zavriti sa ivotom. Potjerao je konja prema Resulullahu kada mu se preprijeie Mus'ab bin Umejr i estita Nesiba. Meu njima nasta okraj pri emu Ibn-i Kamia maem odsijee ruku Nesibi a potom udari i hazreti Mus'aba. Otkinu i njemu desnu ruku u kojoj je drao zastavu Islama a on
191 192

Hkim, el-Mustedrek, III, 426; Hejsem, Medmauz-Zevid, IX, 52; Suhejli, er-Ravzul-Unf, s. VI, 9. Vkd, el-Megaz, I, 254; bn Sad, et-Tabakt, III, 217; Bejhek, es-Sunen, II, 220; Hkim, el-Mustedrek, III, 416.

joj ne dopusti da padne i uhvati je lijevom, izgovarajui pri tome kur'anski ajet iz sure Ali Imran Muhammed je Allahov poslanik a bilo je i prije njega poslanika...193 Kada mu maem i nju odsijee, Mus'ab je ponovo uhvati objema nadlakticama i prisloni je na grudi. Tada Ibn-i Kamia na njega baci koplje koje pogodi Mus'aba u grudi te i on, kao i njegovi drugovi, posta ehid i zadobi vjeni rahmet. Kada je Mus'ab pao, pojavio se melek u njegovom liku koji je preuzeo zastavu i nastavio je nositi. Poslanik povika: Naprijed o Mus'abe, naprijed! a melek mu odgovori: Nisam je Mus'ab. Tada Resulullah shvati da je to melek i zastavu predade hazreti Aliji.194 Ibn-i Kamia je mislio da je umjesto hazreti Mus'aba bio Resulullah, Muhammed, alejhisselam, pa se trkom vratio meu murike i poeo glasno vikati Ubio sam Muhammeda. Murici to ue pa dobie jo vie elana za borbu te jo jae nasrnue na muslimane. Ashabi nisu bili upoznati sa svime to se deava tako da su ostali kao skamenjeni. Muslimani su bili u nevjerici a ak je i hazreti Omer pao na koljena ukoenih ruku i nije znao ta da radi. Kada ih je u takvom stanju ugledao Enes bin Nadr, upitao ih je ta rade. Oni mu odgovoripe da je Resulullah postao ehid. Enes im na to ree: Ako je Resulullah postao ehid, njegov je Gospodar sigurno vjean. Zar da poslije Resula mi nastavimo ivjeti? Hajde, ustanite, da i mi poginemo za ono, za to je poginuo najbolji ovjek a potom, uz tekbire, otra meu neprijatelje. Iako je usmrtio mnoge kafire, na kraju je i on postao ehid. Samo na licu je imao sedamdeset rana i niko ga zbog njih, osim sestre, nije mogao prepoznati. Mnogi ashab-i kiram su se rasprili a neki od njih su doekali i ehadet. Murici su to iskoristili i sakupili se oko Resulullaha. Nastojali su da ga ubiju i maem i kamenjem. Udarci mu nisu nanosili tetu jer je na sebi imao dva oklopa. Kamen koji je bacio Utbe bin Ebi Vekas pogodio je Poslanika u glavu i rasjekao mu donju usnu. Pri tome mu je slomljen i donji sjekuti. U tome doe i Ibn-i Kamia i udari Resulullaha maem po glavi. Od udarca raspuknu ljem koju je Resul nosio a dvije male halke koje su bile prikaene za nju zabie se u njegovo mubarek lice. Jo jednim udarcem Ibn-i Kamia povrijedi Resulullahovo rame te ga obori u duboku rupu koju je iskopao Ibn-i Amir, kako bi muslimani pali u nju. Poslanik, alejhisselam, je za Ibn-i Kamiu uinio dovu: Neka te Allah ponizi i uniti! Ibn-i Kamiu ponovo obuze veselje, i otra do Ebu Sufjana uzvikujui : Ubio sam Muhammeda, konano sam ga ubio! Murici su time postigli svoj cilj i nisu se vie bavili Resulullahom. Povukli su se iznad rupe u koju je Poslanik, alejhisselam, upao i nastavili da se bore sa ashabima.195 Kada je upao u rupu, sa Poslanikovih mubarek obraza je potekla krv. Kada je rukama dotakao lice, uvidio je da su mu lice i brada nakvaeni krvlju. Prije nego to su kapi krvi pale na zemlju, pohvatao ih je Dibril: O Allahov Miljenie! Da je pala jedna kap tvoje krvi na zemlju, radi Allaha, ne bi ponikla trava na zemlji do Sudnjega dana. Poslanik, alejhisselam, ree: Ako kap moje krvi padne na zemlju, sa neba e se spustiti kazna. Ja Rabbi! Oprosti mome narodu jer oni ne znaju! Tako je on inio dovu da Allah izvede na pravi put one koji su se usudili da ga pokuaju ubiti, koji su slomili njegove zube i raskrvarili lice. Resulullaha ugleda Ka'b bin Malik koji na sav glas stade vikati: O Muslimani! Neka vam je radosna vijest da se Resulullah nalazi ovdje. Ashabi su, uvi to, ponovo oivjeli i potrali da ga vide. Hazreti Alija i Talha su odmah doli do rupe i izvadili Resulullaha. Hazreti Ebu Ubejde bin Derrah je svojim zubima povadio halke koje su se zabile u Resulovo lice. Dok je to obavljao, polomio je oba svoja prednja sjekutia. Hazreti Malik bin Sinan je pokupio krv koja je tekla iz Resulovog lica. Na to Resulullah ree: ija se krv pomijea na mojom, nee ga dotai Dehennemska vatra.

193 194 195

Ali mrn 3/144.

bn Him, es-Sre, II, 73; Vkd, el-Megaz, I, 300; bn Sad, et-Tabakt, II, 42. bn Him, es-Sre, II, 79.

Murici stadoe ponovo napadati. Ashabi su od radosti to je Resulullah iv, odmah napravili prsten oko Poslanika i vie nikome nisu doputali da mu prie blizu. Murici shvatie da vie ne mogu nauditi Poslaniku ni na koji nain pa se krenue povlaiti na oblinje brdo. Poslanik naredi Sa'd bin Ebi Vekasu da ih sprijei. Ja Resulallah!, ree Sa'd, Kod sebe imam samo jednu strijelu. Kako u ih vratiti? Kada mu Poslanik i drugi put isto naredi, Sa'd bin Ebi Vekas izvue strijelu i njome ubi jednog murika. Ponovo vrati ruku u torbu za strijele na leima, kad ista strijela, ponovo u njoj. I nju izbaci, ali ponovo uvidje da se ista strijela nalazi kod njega. Tako se desilo vie puta. Poslanikovom, alejhisselam, mudizom, ista strijela bi se nala u torbi svaki put iznova. Kada shvatie da je vie Kurejija ve ubijeno, oni odustae od penjanja na brdo te se vratie na polje, nakon ega se povukoe. Ubej bin Halef se odvoji od murike grupe i potjera konja prema mjestu gdje je bio Resulullah uzvikui, Gdje je taj to tvrdi da je poslanik? Neka izae preda me, ako smije. Ashabi krenue da se obraunaju sa njim ali ih Resulullah sprijei. Uze strijelu Harisa bin Simme i izae naprijed. Ubejj jo bre potjera konja, uzvikujui da je doao Poslanikov kraj, i prizivajui i svoj kraj a ko u tome ne uspije. Iako je Ubejj sav bio u oklopu, Poslanik odape strijelu prema njegovom vratu i tano ga pogodi u vrat, jedino mjesto na tijelu koje je bilo nezatieno. Ubejj pade sa konja i otkotrlja se, pri emu je polomio rebra. Murici ga digoe i ponesoe a on izdahnu na putu uzvikujui: Ubi me Muhammed...! Resulullah se nastavi penjati zajedno sa svojim ashabima prema stijenama na Uhudu. Kada doe do njih, htjede se popeti na njihov vrh, ali to ne uspjede uinjiti od umora, zadobijenih rana i teine oklopa. Talha ga, potom, uze na lea i iznese na stijene. Resulullah ree: Kada je Talha pomogao Allahovom poslaniku, Dennetu je postala obaveza da ga primi. Tu je, zbog manjka snage, podne namaz obavio sjedei. Ashabi su se u podnoju brda nastavili neustraivo boriti protiv dumana. Bili su rijeili ivot onih koji su napali na Resulullaha uiniti nesnoljivim. Hazreti Hatib bin Balta'a doe do Resulullaha i ree mu: Moja ivot tebi pripada, Allahov miljenie, ko ti je to uradio? Utbe bin Ebi Vekas me je pogodio kamenom i od toga udarca mi je ispao zub. Hazreti Hatin ga ponovo upita: A na koju je stranu otiao? Resulullah mu pokaza pravac a on se odmah tamo i uputi. Dugo je traio Utbu dok ga nije konano i pronaao. Oborio ga je s konja i jednim udarcem mu odrubio glavu. Potom se vratio Poslaniku sa radosnom vijeu. Poslanik je zamolio uzvienog Allaha da bude zadovoljan njime. Murici se nisu uspjeli suprostaviti ponovo okupljenim i imanom ispunjenim ashabima. Izgubili su sedamdeset svojih pripadnika a potom se zaputili nazad u Mekku. U meuvremenu je do Medine stigla obmana da je Resulullah postao ehid. Odmah po primitku vijesti, prema Uhudu su se uputile hazreti Fatima, Aia, Ummu Sulejm, Ummu Ejmen, Hamne bint Dah i Kuajba. Kada je vidjela oca povrijenog, hazreti Fatima je zaplakala a Resul ju je tjeio. Hazreti Alija na titu donese vode kojim hazreti Fatima sapra krv sa oevog lica. Krv je i dalje nastavila tei sve dok hazreti Fatima nije zapalila komad tkanine i na Poslanikovo, alejhisselam, lice stavila pepeo. Tada je krv stala.196 Potom sioe na bojno polje. Prvo pronaoe ranjenike, te im previe rane. Murici su neke ehide uinili neprepoznatljivim. Mnogima su odjeene ui, nos i oi te im rasporeni stomaci. Abdullah bin Dah je bio jedan od njih. Resulullah je, kao i ashabi, bio veoma rastuen tim prizorom. Neki od najodabranijih ashaba su postali ehidi, ostavivi svoju krv na Uhudu. No slika unakaenih ashaba je bilo neto to se teko moglo prihvatiti. Poslanik, alejhisselam, na posljetku zaplaka a i ostali ashabi teko podnesoe te trenutke. Resulullah pritom ree: Ja u posvjedoiti na Sudnjem danu da su ovi ljudi dali ivot u Ime Allaha i da

196

bn Made, Tb, 15; Vkd, el-Megaz, I, 250; Bejhek, es-Sunen, II, 80.

su ehidi. Pokopajte ih sa njihovom krvlju. Tako mi Allaha, doi e meu svijet na Sudnjem danu sa ranama koje e krvariti. Iako e boja krvi biti ista, miris e im biti poput mirisa miska. Resulullah uvidje da nema ni Hamze pa upita za njega. Hazreti Alija ga potrai i pronae. Kada je Muhammed, alejhisselam, doao do mjesta njegovog poinka, nije mogao vjerovati svojim oima; odsjeene su mu ui, nos i ostali udovi, a lice mu je bilo neprepoznatljivo. Rasporen mu je stomak i izvaene digerice. Resulullah se tada, lijui suze, obrati hazreti Hamzi: O Hamza! Niko nikada nije propatio koliko si ti, niti e to uiniti u budunosti. O Poslanikov amida! O Allahov i Poslanikov lave! O dobri Hamza! O Poslanikov zatitnie Hamza! Neka ti se Uzvieni Allah smiluje! Sa suprotne strane ashabi ugledae kako ide ena, sva usplahirena i zabrinuta. To je bila asna tetka naeg voljenog Poslanika, hazreti Safijja. Kao i druge ene, i ona je im je ula da je Resulullah postao ehid, potrala prema Uhudu da se lino uvjeri u to. Kada je Resul, alejhisselam, ugleda, naredi njenom sinu Zubejru bin Avvamu da je vrati, zabrinut za kako e prihvatiti smrt i stanje u kome je bio njen brat. Hazreti Zubejr otra do majke a ona mu, sva zadihana, postavi pitanje: Sine! ta se desilo sa Resulullahom?... Prie im i hazreti Alija te joj rekoe da je Poslanik, hvala Bogu, dobro. Ona odahnu ali od njih ipak zatrai da joj ga pokau. Hazreti Alija joj pokaza gdje se nalazi a Safijja od radosti zahvali Allahu to je iv i zdrav. Potom upita za svoga brata Hamzu i krenu da ga trai kada je zaustavi Zubejr i ree joj: Resul je naredio da se vratimo. Ako to ini da bi mi sakrio brata, ja ve znam da je on sav isjeen i unakaen. Sve to mu se izdeavalo na Allahovom putu, a mi smo za taj put spremni rtvovati i mnogo vie. Nagradu za to oekujemo od naeg Gospodara. Ako Bog da, strpit emo se, pa e sve biti kako treba. Zubejr prenese njene rijei Poslaniku a on joj potom dozvoli da ga vidi. Hazreti Safijja prie tijelu hazreti Hamze i tiho poe plakati. Na put je sa sobom ponijela dva pokrivaa. Skide ih i ree da ih je donijela bratu Hamzi pa ga ogrnu njima. Sejjidu--uheda, odnosno najboljeg meu ehidima, hazreti Hamzu, su pokopali ogrnutog jednim od tih pokrivaa.197 Habibullah doe iznad glave bajraktara Mus'aba bin Umejra. Ruke su mu bile otkinute a imao je i mnogo rana po tijelu. Oko njega je bila lokva krvi. Resulovoj tugi nije bilo kraja, pa je, obraajui se ehidima, prouio 23. ajet sure Ahzab: Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to oekuju - nisu nita izmijenili (svoje obeanje). Potom Resulullah ree: I Allahov Poslanik je svjedok da ete vi na Sudnjem danu pred Allaha biti dovedeni kao ehidi. Okrenu se, potom, onima koji su se nalazili oko njega: Obilazite ih. Donosite im selam. Kunem se Allahom da, ko im donese selam na ovome svijetu, ovi ehidi e im odgovoriti na selam na ahiretu. Ashabi nisu uspjeli nita pronai kao efin Mus'abu bin Umejrua a njegov lini ogrta je bio isuvie kratak. Ako bi mu pokrili glavu, noge bi ostajale nepokrivene i obratno; ako bi mu pokrili noge, ne bi mu mogli pokriti glavu. Habibullah, alejhisselam, ree: Glavu mu pokrijte pokrivaem a noge listovima Izhira! 198 Ovaj ugledni ashab, koji je ivot proveo u pokornosti Allahu i Njegovom Resulu, otiao je sa ovoga svijeta sa kratkim efinom. 199 I drugim ehidima je klanjana denaza i pokopani su okrvavljeni, po dvojica ili po trojica u jedan kabur. Na Uhudu je poginulo sedamdeset ehida. ezdeset etverica su bili ensarije a esterica muhadiri. Mnogi ashabi su izgubili svoje roake u ovom boju, koji su pali kao ehidi. Zbog toga su bili potiteni a Resulullah je, da bi ih utjeio, rekao: Allah mi je svjedok da sam i ja, poput mojih ashaba, elio postati ehid na Uhudu i zanoiti u podnoju tog brda. Kada su vaa braa
197 198 199

bn Sad, et-Tabakt, III, 14. Jedn vrsta mjesne biljke

Buhr, Deniz, 27; Ebu Dvd, Vesj, 11; bn Sad, et-Tabakt, III, 121.

postali ehidi, Allah je njihove due smjestio u zelene ptice. One polijetaju do Dennetskih vrela i piju sa njih. Koriste se njegovim voem i razgledaju po Dennetu. Lete po njegovim cvjetnjacima a uveer ulaze u zlatne kandilje koji su zakaeni za Ar-i 'ala. Kada vide sve te dennetske ljepote oni e rei: Kamo sree da naa braa znaju kakve sve ljepote Dennet u sebi sadri, pa da ne oklijevaju u dihadu i da ne okreu lica od neprijatelja zbog kukaviluka. Uzvieni Allah e rei: Ja u ih obavijestiti o vaem stanju! i spustio je Kur'anski ajet u kome se kae: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su ivi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga to im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se jo nisu pridruili, za koje nikakva straha nee biti i koji ni za im nee tugovati.200 Ukazat e im se Uzvieni Allah i rei e im: O Robovi moji! Traite od Mene ta god vam dua poeli! Oni e odgovoriti: Gospodaru! Nema veih nimeta i blagodati od onih koje si nam ve podario. Mi u Dennetu imamo svakojake hrane. Kada bi neto traili, to bi bio povratak na zemlju da moemo ponovo poginuti na Tvome putu. Poto su postavljeni zadatak uspjeno obavili, sabrali su se na jedno mjesto. Na Uhudu, njihovom mejdanu odanosti na Allahovom putu, odigrala se jedna od najznaajnijih bitki u historiji ovjeanstva. Ashabi su pokazali junatva kakva do tada jo nisu bila viena, a kafirima je oitana jo jedna lekcija. Muhammed, alejhisselam, se zaputio ka Medini, zajedno sa asnim ashabima. Zastao je na mjestu Harre, sakupio ashabe i Uzvienom Gospodaru uputio sljedeu dovu: Allahu, tebi pripada najvea ast i zahvala. Nema toga ko moe uputiti onoga, koga si Ti u zabludi ostavio, niti ima onoga ko moe u zabludu odvesti onoga, koga si Ti uputio... Gospodaru, uini nam iman dragim. Naa srca ukrasi imanom. Udalji nas od kufra, umiljenosti i ljenosti! Uini nas od onih koji razlikuju dobre od loih djela za na dunjaluk i ahiret. Gospodaru, poivi nas kao muslimane i uini da umremo samo kao muslimani. Uini nas od onih koji su dobri, jer oni nee izgubiti svoje dostojanstvo i ast, niti e odustati od svoje vjere. Gospodaru, kazni one koji u la utjeruju Tvoga Poslanika, koji odvraaju od Tvoga puta i koji se bore protiv Tvoga poslanika. Kazni ih onako kako si obeao, ja Rabbi! Amin! Ashabi su na Poslanikove rijei uzvraali rijeima Amin. Resulullah se sa ashabima pribliio Medini a ene i djeca su sa neizvjesnou i tugom meu vojnicima pokuavali pronai Resulullaha. Kada su vidjeli njegovo mubarek lice, to osvjetljava Zemlju, zahvalili su Uzvienom Gospodaru to je iv i zdrav. Potom su meu vojnicima pogledom traili oeve, mueve, sinove, amide i daide. Kada ih ne bi pronali, putali bi za njima svoje mubarek suze. I Resulullah je, dirnut tugom ashaba, kvasio svoje mubarek lice, suzama bola i alosti. Poslaniku, alejhisselam, prie Sa'd bin Muazova majka Keba, iji je sin Amr na Uhudu postao ehid. Kada mu je prila, ree: Halal bilo sve na tvome putu, Poslanie. Hvala Allahu kada sam tebe vidjela ivog i zdravog. Kada si ti dobro, sve su moje brige i tegobe sitnica. Nije upitala za svoga voljenog sina. Poslanik joj je izrazio sauee i rekao: O majko Sa'dova! Neka je radosna vijest i tebi a i ostalim njegovim ukuanima, da su svi poginuli zajedno u Dennetu u jednom drutvu. Oni e zagovarati za svoje ukuane. Kebe ree: Mi smo zadovoljni svakom Allahovom odredbom, Boiji Poslanie. Ko bi plakao za njima nakon ovih radosnih vijesti. Nego, molimo te da uini dovu za one koji su ostali. Resulullah tako i uradi pa zamoli Allaha: Gospodaru! Odstrani tugu iz njihovih srca, a one koji su ostali iza njih uini najboljim ljudima! Poslanik, alejhisselam, zatim ree: Vratili smo se iz malog dihada a ulazimo u veliki dihad!, mislei na borbu sa svojim strastima. Potom preporui da se svi odmore i pomognu ranjenicima da im zacijele rane. Poto je i sam bio povrijeen, otiao je svojoj kui.
200

Ali mrn 3/169-171.

Put za Hamrau-l Esed Povratkom muslimana u Medinu na elu sa Resulullahom, postojala je stalna opasnost ponovnog organizovanja murika i napada na Medinu, stoga je Resulullah iz predostronosti poduzeo razne mjere opreza. Odmah je sljedeeg dana, iako su mnogi bili ranjeni, naredio Bilalu Habeiji da prate nevjernike, kako oni ne bi stekli dojam da su muslimani oslabljeni i iscrpljeni nakon bitke. Bilal je prenio Resulullahovu naredbu da se neprijatelj prati i da to izvre samo uesnici Uhuda. Iako su mnogi bili ranjeni, odmah su izvrili neophodne pripreme. ak su dvojica brae, Abdullah i Rafi', iako su bili teko ranjeni, skoili da se pridrue ashabima govorei Zar da propustimo priliku da se sa Boijim poslanikom borimo protiv nevjernika? Poslanik, alejhisselam, je zajedno sa ashabima poeo pratiti murike. U mjestu Revha su saznali da su se murici sastali i dogovorili da se vrate i napadnu Medinu. Tako je izalo na vidjelo da je i ova mjera opreza Resulullaha zapravo njegova mudiza. No, kada su saznali da Resulullah ide za njima, odustali su od svoje namjere i vratili se u Mekku.201 Poslanik, alejhisselam, ih je pratio do mjesta Hamrau-l esed i u putu su zarobili dvojicu murika. Tu su se zadrali tri dana a potom se vratili u Medinu. Uzvieni Allah je ashabe koji su uestvovali u pohodu na ovo mubarek mjestu pomenuo u Kur'an-i Kerimu: One koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana odazvali, one meu njima koji su dobro inili i bogobojazni bili eka velika nagrada.202 Ibni Kamia je bio jedan od murika koji su se zavjetovali da e ubiti Resulullaha. Nakon povratka sa Uhuda, on jednoga dana ode uvati ovce u planinu. Tom prilikom jedan ovan se snano zaleti na njega i udari ga rogovima. Tako je nastavio sve dok ga nije usmrtio. Abdullaha ihabi Zuhrijju je na putu za Mekku ugrizla zmija i tako ga usmrtila. Svi koji su digli ruku na Resulullaha su u roku od godine dana platili za svoja nedjela i pomrli. Sluaj Redi' Hazreti Asim bin Sabit je na Uhudu svojim preciznim pogocima strijelom usmrtio dvojicu murika, Musafi bin Talhu i Harisa. Njihova majka, Sulafe binti Sa'd, koja je bila poznata po svojoj netrpeljivosti drugih, obeala je nagradu od stotinu deva onome ko joj donese Asimovu glavu. Zaklela se da e iz njegove lobanje piti vino. Povrh toga, Abdullah bin Unejs je tokom jedne akcije, koju je naredio sam Resulullah, usmrtio pripadnika plemena Lihjan, Halida bin Sufjana, tako da je ovo pleme sklopilo ugovor sa plemenima Adel i Kare. Ova dva plemena su van Medine sklopila savez i poslala izaslanika koga su uputili na sljedei nain: Rei e da si musliman i da elimo dati zekat, te da elimo da nam se poalje neko ko e nas poduiti Islamu. Neke od izaslanika emo ubiti i tako izvriti osvetu a ostale emo prodati Mekkelijama. U mjesecu Saferu, etvrte godine po hidri, Poslaniku je dolo est ili sedam izaslanika sa vijeu o prihvatanju Islama i zahtjevom da im se poalje neko ko e ih poduavati vjeri. Poslanik je prethodno bio pripremio deset ashaba koji e ii u izvidnicu i provjeriti da li se Mekkelije pripremaju za novi pohod na muslimane. Kada su isti zahtjevi doli i iz plemena Adel i Kare, Resulullah je poslao tih deset ashaba sa njima, davi im u zadatak da iskoriste tu priliku i provjere stanje u Meki. Meu ashabima koji su krenuli nalazili su se Mersed bin Ebi Mersed, Halid bin Ebi Bukejr, Asim bin Sabit, Hubejb bin Adijj, Zejd
201 202

Vkd, el-Megaz, I, 4; bn Sad, et-Tabakt, II, 48. Ali mrn 3/172.

bin Desinne, Abdullah bin Tarik, Mu'attib (Mugir) bin Ubejd i jo trojica ashaba, ija imena nisu poznata. Ova grupa ashaba se danju skrivala a nou putovala, dok pred zoru jednoga dana nisu stigli na izvor Redi'. Tu su se odmarali vrijeme i jeli posebne vrste hurme zvane Adve. Nakon toga su se sakrili na oblinje brdo. Jedna obanica iz plemena Huzejl je takoer dola na izvor Redi' i po kopicama hurmi shvatila da se tu nalazio neko iz Medine. Odmah je o tome obavijestila svoje pleme. Pri tome je jedan od pripadnika grupe iz plemena Adel naao opravdanje da se nakratko odvoji od njih, i odmah obavijestio pleme Lihja. im su pripadnici plemena Lihje primili ovu vijest, digli su se na noge. Poslali su na ovu grupicu muslimana dvije stotine vojnika, od kojih stotinu strijelaca. Opkolili su Asim bin Sabita i njegove drugove na brdu gdje su se nalazili. Ashabi su tada shvatili da su prevareni i odluili su da se bore protiv neprijatelja te su isukali maeve. Murici tada pokuae da ih prevare rijeima: Ako siete kunemo se da vas neemo ubiti. Samo elimo da za vas dobijemo nadoknadu u Mekki. Asim bin Sabit, Mersed bin Ebi Mersed i Halid bin Ebi Bukejr su to glatko odbili rijeima: Mi ne vjerujemo obeanjima murika. Asim bin Sabit tada ree: Tako mi Allaha, nikada neu prihvatiti zatitu murika i predati im se u ruke. Potom uini dovu: Allahu! Obavijesti Poslanika o naem stanju! Njegova dova bi primljena pa Resulullah sazna ta se sa njima zbilo. Hazreti Asim se potom ponovo okrenu muricima: Mi se ne plaimo smrti. Mi smo u naoj vjeri basireti (kada umremo bit emo ehidi i otii emo u Dennet). Voa murika ga jo jednom pozva da se preda uz savjet da bez potrebe ne troi ivote ashaba. Hazreti Asim je na to odgovorio tako to je na njih bacio strijelu. U torbi je imao sedam strijela i svakom od njih je usmrtio jednog murika. Potom je uzeo koplje i njime dokrajio jo nekoliko njih ali mu se i koplje prelomilo. Nakon toga je izvadio ma i odlomio njegovu drku. (To je bio znak da e se boriti dok ne umre i da se nee nikada predati). Potom uini dovu: Gospodaru! Ja sam do danas uvao tvoju vjeru. Molim te da Ti sauva moje tijelo na kraju ovoga dana. Uz tekbire su hazreti Asim i ostali ashabi obarali jednog po jednog neprijatelja pred sobom. Na kraju je hazreti Asim od zadobijenih rana pao, no ni tada mu se, od straha, nisu smjeli pribliiti, ve su ga izreetali strijelama i uinili ehidom. Tog dana je ubijeno sedam ashaba a trojica su zarobljeni. Murici su odmah htjeli odrubiti Asimovu glavu kako bi je prodali Sulafi ali je Uzvieni Allah primio Asimovu dovu i poslao roj pela na njegovo tijelo koje muricima nisu dozvoljavale da mu se primaknu. Na kraju su odustali, govorei da e se pele razii do veeri te da e se vratiti po njegovu glavu. Uveer je Allah dao tako jake padavine, da je poplava odnijela Asimovo tijelo u nepoznatom pravcu tako da ga nisu uspjeli pronai. Tako murici nisu uspjeli rastaviti niti jedan dio Asimovom mubarek tijela. Kada su mu ispriali ta se desilo hazreti Asimu, hazreti Omer je rekao: Jasno je da Allah uva svoje mu'mine. Kako god se Asim uvao dok je bio zdrav, tako je Allah nastavio tititi njegovo tijelo poslije njegove smrti. Asim bin Sabit se spominje kao ovjek koga su uvale pele.203 Trojica ashaba koji su bili zarobljeni i vezani, bili su Hubejb bin Adij, Zejd bin Desinne i Abdullah bin Tarik. Abdullah bin Tarik nije pristao da ga predaju mekanskim muricima. Odupro im se govorei: Moji drugovi su postali ehidi i sada su u Dennetu!, potom je pokidao poveze i krenuo na murike. Oni su ga doekali kamenicama te je i on postao ehid. Hubejb bin Adijj i Zejd bin Desinne su se strpili, pomislivi da e moda imati priliku da izvre zadatak koji im je postavio Resulullah, alejhisselam. Obojicu ih odvedoe u Mekku. Tamonji Murici su bili bijesni zbog gubitka mnogih roaka na Bedru i Uhudu i samo su traili priliku da se za to muslimanima osvete. Hubejba je
203

Buhr, Megzi 28; Vkd, el-Megaz, I, 354; Abdurrezzk, el-Musannef, V, 354.

kupio Hudejr bin Ebi Ihab-i Temimi, da bi se osvetio za ubijenog brata na Bedru, a Zejda je kupio Safvan bin Umejje, kako bi osvetio oca Umejju bin Halefa, koji je takoer poginuo na Bedru. Obojica su odmah trebali biti ubijeni, ali, poto su u toku bili mjeseci kada je zabranjeno ratovati, zatvorili su ih i ekali da proe predvieno vrijeme. Odveli su ih na razliita mjesta. Obojica ashaba su pokazali veliko strpljenje i dostojanstvo tokom zarobljenitva. Slukinja u kui u kojoj je bio zarobljen Hubejb bin Adijj, po imenu Mavija (ona je poslije prihvatila Islam), prenosi dogaaje ovako: Hubejb je bio zarobljen u kui u kojoj sam ja bila slukinja. Nisam vidjela zarobljenika ljepe udi od njega. Jednog dana sam vidjela kako jede grozd velik poput ibrika. I poslije toga sam ga esto viala sa grozdom u rukama iako u to godinje doba u Mekki nije bilo mogue nabaviti groe. Allah, delle anuhu, ga je njime opskrbljivao. U eliji je klanjao i uio Kur'an. ene koje bi sluale njegovo uenje bi plakale i alostile se. Kada bih ga upitala treba li mu ta, rekao bi: Donesi mi malo slatke vode, nemoj mi donositi mesa koje je zaklano u ime kipova i molim te da me obavijesti kada krenu da me ubiju. Kada su utvrdili dan kada e ga ubiti, dola sam mu i obavijestila ga o tome. Nisam primijetila da mu se tada promjenio izraz lica ni koliko trun. Rekao je da eli da se oisti prije nego to ga ubiju i zatraio od mene jednu posudu i britvu. Poslala sam mu je po djetetu da bih se kasnije sjetila kako bi njome mogao da ga ubije, jer e on svakako umrijeti. Hubejb je uzeo britvu i stavio dijete na svoje koljeno kako bi ga pomilovao. Kada sam ugladala taj prizor, poela sam od straha zapomagati. On shvati ega sam se preplaila pa mi ree: Zar se boji da bih mu mogao nauditi? Naa vjera to zabranjuje. Nama ne prilii da bez razloga ubijamo bilo koga! Doao je dan kada su Hubejb i Zejd trebali biti smaknuti. Ujutro su odvazali njihove lance i odveli ih izvan Mekke u mjesto Temim. Mnogi mekanski prvaci kao i ostali stanovnici su se okupili da posmatraju njihovo smaknue, tako da se tu naao veliki broj ljudi. Na mjestu smaknua su za njih dvojicu postavili dvije ome. Kada su popeli Hubejba, zamolio ih je da ga spuste da klanja dva rekata. Pustili su ga a on je skrueno obavio dva rekata namaza. Svi okupljeni su ga paljivo posmatrali. Kada je zavrio sa namazom ree: Tako mi Allaha, da znam da ne mislite da oteem sa namazom zato to se bojim smrti, klanjao bih due. Tako je Hubejb prvi koji je klanjao dva rekata pred smaknue, i on je uveo taj obiaj. Resulullah, alejhisselam, je kasnije odobrio njegov namaz. 204 Poslije namaza su mu stavili omu oko vrata, okrenuli ga prema Medini, suprotno od kible, i pozvali ga da se odrekne svoje vjere. Obeali su mu da da e ga pustiti na slobodu ako to uini. On im je odgovorio: Tako mi Allaha, neu to uiniti. Ne bih to uinio ni kada biste mi dali cijeli dunjaluk. Murici ga upitae: A zar ne bi volio da je sada na tvome mjestu Muhammed. Oprostit emo ti ako kae da bi to volio. Ne bih pristao ni da ga trn ubode u nogu, ree on. Murici se na to nasmijae; -Odustani od svoje vjere, Hubejbe, jer emo te, u suprotnom, sigurno ubiti. Sve dok sam na Allahovom putu, smrt mi nita ne znai, hrabro im odgovori Hubejb. Nakon toga ree: Gospodaru! Pred sobom ne vidim nikoga osim lica Tvojih neprijatelja. Dostavi moj selam Resulullahu! Obavijesti ga o ovome to nam se desilo. Tada je rekao Esselamu alejke ja Resulallah! Zejd bin Haris je u tom trenutku bio kod Poslanika, alejhisselam, i prenosi da je Poslanik rekao Ve alejhisselam. Ashabi su ga upitali kome uzvraa na selam a on je rekao da mu je Dibril prenio Hubejbov selam. Okupljene Kurejije poee podstrekivati prisutne mladie na osvetu, rijeima: Ovo je ovjek koji je poubijao vae oeve. Oni ga zasue strijelama i izranjavae njegovo mubarek tijelo. Hubejb okrenu lice prema Kabi ali mu to murici ne dozvolie i okrenue ga
204

Buhr, Megzi 28; Vkd, el-Megaz, I, 354.

prema Medini. On podie ruke Gospodaru: Allahu, ako si Ti zadovoljan sa mnom, okreni moje lice prema Kibli! Tada mu se lice ponovo okrenulo prema kibli i vie ga niko nije mogao skrenuti sa tog pravca. Hubejb tada recitova neku pjesmu koja govori o udnom nainu njegovog postajanja ehidom. Kada su strijele poele pogaati njegove vitalne organe, on ree: Tako mi Allaha, sve dok umirem kao musliman, nije mi vano na koju stranu e moje tijelo pasti. Sve strane pripadaju Allahu. Hubejb je potom uinio dovu protiv murika; Gospodaru! Ti uniti sve kurejijske murike. Razjedini ih. Usmrti ih jednog po jednog i nikoga od njih ne ostavljaj u ivotu. Murike je ova dova tako preplaila, da su neki od njih odmah pobjegli sa tog mjesta. Jedna od ispaljenih strijela je prola kroz njegove mubarek grudi i izala na lea. Hubejb izgovori rijei ehadeta Ehedu en la ilahe illallah ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu i posta ehid.205 Njegovo tijelo je ostalo objeeno etrdeset dana, ali se nije raspalo niti se iz njega irio ruan miris. Ostalo je svjee kao to je bilo u trenutku kada je preselio. Resulullah, alejhisselam, je poslao Zubejr bin Avvama i Mikdada bin Esveda da donesu njegovo mubarek tijelo. Potajno su stigli su u Mekku u nonim satima. Skinuli su njegovo tijelo, popeli ga na devu i zaputili se ka Medini. Kada su Mekelije saznale ta se deava, velika grupa krenu u potjeru za njima. U jednom trenutku su ih sustigli i ashabi su spustili njegovo tijelo na zemlju kako bi se branili.Tada se desilo udo i svi su vidjeli kako je zemlja povukla njegovo mubarek tijelo. Nakon tog dogaaja ashabi su nastavili put ka Medini. I Zejd bin Desinnu su privezali za jedno drvo. Prisiljavali su ga da se odrekne svoje vjere ali je to hazreti Zejda samo jo vie osnailo. Poto nisu uspjeli u svojoj nakani, zasuli su ga strijelama da bi ga, na posljetku, rob Safvan bin Umejje uinio ehidom. Sluaj Bi'r-i Maune U mejsecu Saferu iste godine u Medinu je doao Ebu Bera Amir bin Malik, poglavar plemena Benu Amir iz pokrajine Nedd. Posjetio je Resul-i ekrema, alejhisselam, a on mu je govorio o Islamu i savjetovao mu da prihvati Istinitu vjeru. Ebu Bera nije prihvatio Islam ali je drugima o njemu govorio kao o asnoj i lijepoj vjeri. Osim toga, zatraio je da nekoliko ashaba ode do Nedda kako bi tamo irili din-i Islam. Resulullah ree da nije siguran u bezbjednost onih koje e tamo poslati a Amir mu ree da e ih on uzeti pod vlastitu zatitu i da im se nita nee desiti. Resulullah, alejhisselam, je prihvatio ovu prisegu i poslao sedamdeset ashaba, pripadnika Ashab-i Suffe, pod zapovjednitvom Munzira bin Amra. Ebu Bera je do svog plemena stigao prije ashaba, elei im lino prenijeti poruku i obavijestiti ih da su oni pod njegovom zatitom. Svi su prihvatili da ih tite osim Ebu Beraovog bratia Amira bin Tufejla. Amir bin Tufejl je naoruao pripadnike tri plemena i preuzeo komandu nad njima. Opkolio je ashabe u mjestu Bi'r-i Maune. Opkoljeni ashabi su izvadili maeve i borili se sve dok svi osim jednoga nisu postali ehidi. Zadnje rijei ovih mubarek ashaba bile su: Ja Rabbi! Nema nikoga osim Tebe ko moe obavijestiti Resulullaha o naem stanju. Prenesi mu nae selame. Tada Dibril, alejhisselam, krajnje tuan doe Resulullahu i saopti mu tune vijesti: Oni su otili svome Gospodaru. Allah je njima zadovoljan a i oni su zadovoljni Allahom. Resulullah se potom, i sam krajnje tuan okrenu ashabima i ree im: Vaa braa su se sukobili sa muricima. Murici su ih sasjekli maevima i strijelama. Tokom ovog dogaaja Amir bin Fuhejru je u lea pogodila strijela murika po imenu Debbar. Tada Amir ree: Tako mi Allaha uspio sam postii Dennet, te je pred oima
205

Abdurrezzk, el-Musannef, V, 354.

Debbara i drugih murika otiao ka nebu. Svi su ostali zaprepateni ovim sluajem ali je jedino Debbar koji ga je uinio ehidom, prihvatio Islam. Resulullah je bio izuzetno povrijeen i oaloen dogaajima oko Redi'a i Bi'r-i Maune., Mjesec dana je inio dovu protiv plemena koji su poinili navedena nedjela poslije svakog namaza. Allah je primio Poslanikove dove i ta plemena kaznio nevienom suom i neimatinom. Nakon toga je njih sedam stotina umrlo od neke zarazne bolesti.206 idovi plemena Beni Nadir etvrte godine po hidri, nakon bitke na Uhudu, pripadnici idovskog plemena Beni Nadir su odluili izvriti atentat na Resulullaha. Dibril, alejhisselam, je o tome obavijetio Poslanika, tako da je taj atentat sprijeen. Resulullah je idovskom plemenu kojije prekrio sporazum, poslao Muhammeda bin Meslemu i poruio mu: Otii idovima iz plemena Benu Nadir. Reci im da sam te poslao da im prenese ultimatum da napuste ovu zemlju jer su planirali atentat na mene. Imaju rok od deset dana, a nakon toga e biti ubijen svako ko se zatekne na tom mjestu. im im je ovo Muhamed bin Mesleme prenio, od straha su poeli sakupljati stvari. No sprijeio ih je voa munafika Abdullah bin Ubejj: Ni sluajno ne naputajte svoju utvrdu. Ne naputajte svoje imetke i domovinu. Ja u vam doi upomo sa dvije hiljade vojnika. Resulullah je krenuo sa svojim ashabima na utvrdu udaljenu etiri kilometra od Medine. Bajrak je nosio hazreti Alija. Utvrda je opkoljena i poela je opsada. idovi koji su prethodno izazivali ashabe, sada nisu smjeli da izau iz svoje utvrde. A ni pomo munafika nije pristigla. Ashabi su preuzeli kontrolu nad utvrdom i nisu doputali ni pticama da ptice lete oko nje. Nakon dvadeset dana opsade idovi su se predali. Svo svoje naoruanje i zlato su predali muslimanima a neki od njih su se uputili prema amu, dok su neki otili prema Hajberu. Tako su u Medini od idova ostali jedino pripadnici plemena Benu Kurejza.207 Smrt Fatime binti Esed Ajet koji je zabranio upotrebu alkohola objavljen je etvrte godine po hidri. Mu hazreti Ummu Selem, koji je ranjen na Uhudu, a poginuo nedugo nakon te bitke, iza sebe je ostavio nekoliko djece. Ummu Selema je zbog starosti zapala u teku situaciju. Poslanik je bio dirnut njenom situacijom i poastio ju je ponudom braka, kako bi joj pomogao.208 Iste godine se zbila bitka Zaturrika kojom su okolna murika plemena stavljena pod kontrolu.209 Na bolji svijet je sa est godina preselio Abdullah, sin hazreti Osmana i Poslanikove keri hazreti Rukajje. Resulullah je lino obavio denazu svome unuku i spustio ga u mezar. Oaloen je pustio svoje mubarek suze u njegov kabur. Lino je postavio kamen na njegovom mezaru uz rijei: Uzvieni Allah e se smilovati svojim robovima koji su i sami milostivi i koji posjeduju stid.210 U istoj godini je ivot okonala i majka hazreti Alije, Fatima binti Esed. I taj sluaj je potresao Resulullaha te je rekao: Danas mi je preselila majka. Resulullah je poslije smrti djeda Abdul Muttaliba odrastao kod Fatime i im je primio poslanstvo, Fatima je bila jedna
206

Buhar, Megazi, 28; Muslim, mre, 147; bn Him, es-Sre, II, 183; Vkd, el-Megaz, I, 346-352; bn Sad, et-Tabakt, II, 51-54. 207 Vkd, el-Megaz, I, 441; Suhejl, er-Ravzul-Unf, VI, 282. 208 Tirmiz, Nikh, 40. 209 Buhr, Vuzu, 34; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 343; bn Him, es-Sre, II, 203; Vkd, el-Megaz, I, 396; bn Sad, et-Tabakt, II, 61. 210 Hkim, el-Mustedrek, IV, 51.

od prvih koja je poaena Islamom. Zbog toga je ona za Resulullaha bila poput majke i prema njoj je imao posebno potovanje. Iz poasti prema njoj skinuo je svoju koulju i dao da joj ona bude efin. Nakon klanjanja denaze rekao je da je njoj prisustvovalo sedamdeset hiljada meleka. Spustio se u njen kabur i pokazao rukama kao da eli da ga proiri a zatim je legao u njega. Kada je izaao, bio je sav u suzama. Koliko je samo imao merhameta i samilosti. Sa druge strane, kako je sretna i majka Fatima. Resulullahovo stanje je primijetio i hazreti Omer, te mu ree: Ja Resulallah! Ono to si uinio za ovu enu nisi ni za koga drugog, na to mu Resulullah odgovori: Nema nikoga ko mi je uinio via dobra od ove majke, poslije Ebu Taliba. Ona je bila moja majka. Prvo bi mene nahranila, iako su i njena djeca bila gladna. Iako su njena vlastita djeca bila nesreena, ona bi prvo mene eljala i mirisala. Dao sam joj vlastitu koulju kao efin da bi joj obukli dennetska odijela. Legao sam pored nje da bi joj kaburski ivot bio ugodan. Dibril mi je prenio vijest od Uzvienog Allaha da e ova ena ui u Dennet. Potom je za Fatimu binti Esed uinio sljedeu dovu: Neka ti Allah oprosti i neka te nagradi. O majko! Neka ti se Allah smiluje. Hranila si me i kada si ti bila gladna. Umjesto sebe odijevala si mene. Allah, delle anuhu, je Onaj Koji proivljava i usmruje. On je Vjeni i ne umire. Allahu smiluj se mojoj majci Fatimi binti Esed i oprosti joj. Proiri njen kabur. O Ti Koji Si Najmilostiviji od milostivih. Primi ovu dovu u moje ime i u ime poslanika prije mene. Nakon ovih dogaaja preselila je i Poslanikova supruga hazreti Zejneb binti Huzejme, iako je imala samo trideset godina. Iste godine se rodio i drugi sin hazreti Alije i Fatime, hazreti Husein. 211 U toku iste godine dvije hiljade murika, predvoeni Ebu Sufjanom, krenuli su prema Bedru da napadnu muslimane. Resulullah je na Bedr doao prije njih sa hiljadu i pet stotina ashaba. Kada su saznali da su muslimani na Bedr stigli prije njih, obuzeo ih je strah. Doli su samo do Merrazzahrana i nisu se smjeli suprotstaviti junakoj muslimanskoj vojsci, ve su se vratili u Mekku. Resulullah je zajedno sa ashabima ekao murike na Bedru osam dana a potom su se vratili u Medinu. Pohod na Benu Mustalik Pete godine po Hidri je glaveina plemena Benu Mustalik okupio veliki broj ljudi, kako bi se borio protiv Resulullaha. Namjeravao ih je naoruati i krenuti ka Medini. im je Resulullah za to saznao, krenuo je sa sedam stotina ashaba na pleme Benu Mustalik. Napravili su bazu pored bunara Murejse te su pozvali ovo pleme da primi Islam. Oni to nisu prihvatili ve su ih zasuli strijelama i tako zapoeli rat. Ashabi su posluali nareenje Resulullaha da na njih krenu svi u isto vrijeme i odmah su ubili desetericu neprijatelja. Voa plemena je uspio pobjei ali je zarobljena njegova erka Berra i 600 pripadnika njegovog plemena. Podijeljen je ratni plijen a Berra je istupila pred Resulullaha: Dogovorila sam se sa vlasnikom, kome sam dodijeljena, da e me pustiti uz otkup od devet zlatnika, pa te molim da mi pomogne. Resulullah joj se smilova te plati njenu otkupninu a nju oslobodi. Nakon toga, ona je svojom voljom prihvatila Islam a to je jako obradovalo Poslanika svih svjetova. Ubrzo poslije toga on ju je poastio brakom. Ashabi su iz potovanja prema rodbini Resulullahove supruge i njihove majke oslobodili i sve ostale zarobljenike toga plemena. Resulullah je promijenio njeno ime u Duvejriju. Za nju je hazreti Aia rekla da nije vidjela hairnije i berietnije ene. 212 Dok su se muslimani vraali kao slavljenici u svijetlu Medinu, murike je ponovo obuzeo strah i uvjerili su se kako zavravaju oni koji se usude napasti na muslimane.

211 212

Ahmed b. Hanbel, el-Musned, VI, 392; Hejsem, Medmauz-Zevid, IV, 68. bn Him, es-Sre, II, 294; Vkd, el-Megaz, I, 413; bn Sad, et-Tabakt, II, 74.

BITKA NA HENDEKU
Bila je peta godina po hidri. Kao rezultat raznih spletki i intriga koje su polazile iz Medine-i Munevvere, pripadnici idovskog plemena Benu Nadir su se rascijepili, tako da je jedan dio otiao prema amu a drugi prema Hajberu. elja za osvetom nad muslimanima i Resulullahom im je u potpunosti obuzela srca. Plemenski voa Hujej se zaputio u Mekku zajedno sa jo dvadeset plemenskih prvaka. Sastao se sa Ebu Sufjanom i dogovorili su se da smaknu Resulullaha. Obeali su im da e biti uz njih sve dok ovaj zadatak uspjeno ne obave. Ebu Sufjan ree: Oni koji su neprijatelji naih neprijatelja, kod nas uivaju posebne poasti. Ipak, mi vam ne moemo vjerovati dok se ne budete klanjali naim kipovima. Samo tako moemo biti posve sigurni u vau iskrenost. Obzirom da su bili spremni rtvovati i vjeru da bi ostvarili svoj cilj, idovi su se poklonili kipovima i tako postali mnogoboci. Donijeli su zavjet da e smaknuti Resulullaha, bez obzira na cijenu. Murici su odmah izvrili pripreme za rat. Poslali su izaslanike svim okolnim plemenima i sakupili etiri hiljade ljudi. I idovi su upregli sve snage da i oni na svoju stranu privuku to je mogue vie vojnika. Neke od plemena su naoruali obeavajui im hurme i novac. Murici su angaovali znaajan dio vojske iz okoline Mekke a Ebu Sufjan je na Darun-Nedvi predao bajrak Osmanu bin Ebi Talhi. Posjedovali su tri stotine konja, veliku koliinu naoruanja i hiljadu i pet stotina deva. Kada je murika vojska stigla na Merrazzahran, pridruila su im se i mnoga druga plemena poput Benu Sulejman, Benu Fezare, Gatafan, Benu Murre, Benu Esed i drugih, tako da se broj vojnika popeo na deset hiljada. Tako brojna vojska je u to vrijeme prestavljala izuzetnu snagu. Pleme Huzaa je bilo jo od ranije u saveznikim odnosima sa Resulullahom, te su odmah poslali konjanika koji je put od deset dana jahanja preao za etiri dana i detaljno izvjestio Poslanika o svemu to se sprema. Poslanik je odmah okupio ashabe i poeo se sa njima dogovarati kako da odgovori na novonastallu situaciju. Svaki ashab je pojedinano iznio svoje miljenje gdje i kako bi se trebala desiti bitka. Meu okupljenim ashabima je bio i Selman Farisi: Ja Resulallah! Mi smo imali obiaj da, kada oekujemo snaan napad neprijatelja, ono naih naselja iskopamo hendeke ili jarke. Taj se prijedlog dopao Resulullahu i ostalim Ahabima i odluili su se suprotstaviti muricima na taj nain.213 Poslanik je odmah krenuo sa nekoliko ashaba da odrede mjesta kuda e se kopati kanal. Juna strana Medine je bila zasaena raznim plodovima tako da je bila prekrivena gustim rastinjem. Mogunost da murici pou sa ove strane u grupama bila je neznatna, a i sasvim mala grupa vojnika je bila dovoljna da odbrani grad od napada sa ove strane. Na istoku se nalazilo idovsko pleme Benu Kurejza sa kojim su muslimani imali potpisan sporazum. To je znailo da je neprijatelj mogao napasti samo sa istoka ili sa sjevera odakle su imali otvoren ulaz u grad. Utvrene su lokacije na ovoj strani grada, na kojima e biti iskopan kanal. Svaki ashab je dobio zadatak da kopa duinu od tri metra. Dubina je morala biti koliko dva ovjeka (3,5 metra) a irina dovoljno velika da kanal ne moe preskoiti konj koji je u trku. Imali su malo vremena da to obave jer je neprijatelj ve bio izaao iz Mekke i zaputio se ka Medini. Bilo je neophodno da se kanal iskopa u rekordnom vremenu. Poslanik je uz rijei Bismillahirrahmanirrahim prvi prvi poeo kopati, zajedno sa svojim ashabima. Svako je ulagao maksimalan napor da se kanal iskopa to je mogue prije. ak su i djeca pomagala oko njegovog kopanja. Resulullah je pripremio jedan ator na brdu Zubbab. Zemlja koja se izbacivala iz kanala prebacivala se oko ovog brda a u isto vrijeme su
213

bn Him, es-Sre, I, 220; Vkd, el-Megaz, I, 441; bn Sad, et-Tabakt, II, 65-74.

donosili kamenje sa planine Sel' koje e kasnije biti upotrijebljeno protiv neprijatelja. Neki su zemlju prebacivali u drvenim posudama a ostali pomou odjee. I Resulullah je radio dok se ne bi umorio. Ashabi su mu stalno prilazili upomo, traei od njega da se ne umara ve da njima prepusti da obavljaju posao. Na to bi im Resulullah rekao: elim i ja zadobiti dio sevapa koje vi zaraujete. Tih dana je Medinu zahvatila velika hladnoa a uz to je cijela godina bila izuzetno suna, tako da je posvuda vladala neimatina. Bilo je prilino teko pronai hranu. Resulullah bi, zajedno sa svojim ashabima, pored tekog fizikog umora dugo trpio i glad. Da bi ublaili osjeaj gladi, za stomake su vezali kamenje i tako crpili i posljednje atome snage kako bi izvrili zadatak kopanja hendeka. Muhammed alejhisselam, Milost svih svjetova, bio je tuan, ne zbog svojih muka, ve zbog gladi i hladnoe svojih ashaba, pa je molio Uzvienog Gospodara: Gospodaru! Ne postoji svijet osim ahireta koji zasluuje da se za njega upuuje dova. Ja Rabbi! Smiluj se Ensarijama i Muhadirima! Ashabi su u potpunosti podravali Resulullaha, te su ga ohrabrivali rijeima Mi emo slijediti Allahovog poslanika, u slubi irenja asne vjere islama sve do kraja naih ivota. Ova uzajamna ljubav je inila da sve nedae poput gladi i hladnoe u trenu nestanu. Kopanje kanala je trajalo od zore pa do mraka. Jednog dana je Ali bin Hakem prilikom iskopavanja povrijedio nogu. Popeli su ga na konja i doveli Resulullahu. Poslanik, alejhisselam, je prouio bismillu i rukom preao preko njegove rane. Allahovom voljom rana je istog trena prestala krvariti a i svaka bol je prestala. Dok je iskopavanje nastavljeno, ashabi su naili na dio zemlje koji je bio izuzetno tvrd. Nikako ga nisu uspijevali iskopati pa su obavijestili o tome Poslanika. Doao je do tog mjesta i zatraio malo vode. Stavio ju je u usta a potom posuo po tvrdoj zemlji. Zemlja se tada poela raspadati poput pijeska. Prilikom kopanja Resulullahu se pomjerila odjea tako da su ashabi primijetili da je Resulullah vezao kamen za stomak kako bi i sam ublaio glas. Odmah prie Dabir bin Abdullah i zatrai od Resulullaha da mu dozvoli da na trenutak ode do kue. Resulullah mu je to odobrio a Dabir o dogaajima koji su uslijedili pripovijeda: Odmah sam otiao kui i rekao supruzi: Resulullah je toliko gladan da ne znam koliko jo moe izdrati. Ima li u kui bilo kakve hrane? Ona mi odgovori da nema nita osim malo penice i jedno jare. Odmah sam zaklao jare a supruga je pomou mlina samljela penicu koju smo pronali. Zamijesila je brano a meso stavila u posudu da se pee. Potom sam otiao do Resulullaha i rekao mu: Poslanie! Imam neto malo hrane pa povedi sa sobom jo jednu ili dvije osobe kod mene na ruak! Upitao me je koliko hrane imam a ja sam mu prenio ta sam spravio. Reci supruzi da ne skida sa vatre ni meso niti hljeb dok ja ne doem. Nakon toga se okrenuo mudahidima i rekao im: O narode sa hendeka! Ostavite posao, idemo kod Dabira na gozbu. Ahabi se odazvae na ovaj poziv i zaputie se za Resulullahom. Ja sam otiao do kue i ispriao supruzi ta se desilo. Ona me upita da li je Resulullah pitao koliko ima hrane kod nas na ta joj rekoh da jeste. Zatim me upita je li ashabe pozvao Resulullah ili sam to ja uinio. Rekoh da je to uinio on a ona me utjei rijeima da on sigurno zna ta radi. Nedugo zatim se na naim vratima pojavi nurli lice Reulullaha, alejhisselam. Brojnim okupljenim ashabima ree da uu u kuu tako da se ne tijesne a oni uoe u grupama od po deset ljudi. Nebijji muhterem je tada uinio dovu za bereket onoga to ima za jesti. Zatim je iz posude nekim predmetom uzimao komade mesa i stavljao ih na hljeb a potom ih davao ashabima. Radio je tako sve dok svi ashabi nisu bili siti. Kunem se da je i poslije toga preteklo mesa u posudi, iako iako se njime nahranilo vie od hiljadu ljudi. Nakon o smo i mi jeli, ostatak smo podijelili komijama. 214
214

Buhr, Megzi, 27; Darim, Mukaddima, 7; bn Ebi Sejbe, el-Musannef, VII, 425.

Hazreti Selman Farisi je kanal kopao izuzetno vjeto. Radio je sam koliko deseterica drugih. Ipak se i on se susreo sa vrstom stijenom koju nije mogao probiti. Mnogo se trudio oko nje ali ipak nije uspijevao. Uz to je polomio i nekoliko komada orua za kopanje. Ode Resulullahu i saopti mu nevolju: Ja Resulallah! Prilikom kopanja smo naili na tvrdu stijenu koju nikako nismo uspjeli razbiti. Svo orue koje smo imali smo polomili pokuavajui da je razbijemo ali je nismo uspjeli ni pomjeriti s mjesta. Resulullah ode do tog mjesta i zatrai da on pokua da to uini. Ashabi su okupljeni oko njega, sa znatieljom isekivali ta e se desiti. Prvak svih vjerovjesnika se spustio u kanal, prouio Bismillahirrahmanirrahim i alatkom za kopanje udario po stijeni tako da je Medinu u trenu obasjala munja a komad stijene se odcijepio. Poslanik, alejhisselam, uzviknu Allahu Ekber a i prisutni ashabi ponovie tekbir za njim. Resulullah ponovo zamahnnu i ree Allahu ekber kada se opet pojavi jaka svjetlica i odvoji se jo jedan komad stijene. Kada je trei put uzviknuo Allahu ekber i udario po stijeni, ona se raskomadalala u bezbroj komada. Resulullah je i nakon toga uzviknuo Allahu ekber a i ashabi su ponovili isto. Hazreti Selman prui ruku te pomoe Poslaniku, alejhisselam, da izae iz kanala a zatim mu ree: Ja Resulallah, nikada nisam vidio neto slino. ta se krije iza ovoga to smo vidjeli? Resulullah se okrenu i drugim ashabima te ih upita da li su i oni vidjeli ono to je vidio Selman? Jesmo, o Poslanie! Svaki put kada bi udario u stijenu pojavljivala bi se munja, a mi bismo za tobom donosili tekbire. Kada se pojavila prva munja pred oima su mi se ukazali dvori Kisre (Medajina). U tom asu doe Dibril i ree: Tvoj e ummet ovladati ovim mjestima. Kada se munja ukaza drugi put, ukazae mi se blistavi dvori Rimljanskog vilajeta (ama), kada mi Dibril ponovo ree da e moj ummet ovladati i ovim podrujem. Trei put mi se ukazae dvori San'e (Jemena). Ree mi da e i oni biti pod kontrolom moga ummeta. Potom Resulullah opisa dvorac Adema u Medajinu a hazreti Selman, koji je iz tih krajeva ree: Kunem se Allahom, Koji te je poslao sa istinitom knjigom i vjerom, da je taj dvorac upravo onakav kakvim si ga opisao. Svjedoim da si ti Allahov poslanik. Poslanik mu ree: O Selmane! am e sigurno biti osvojen. Heraklije e pobjei u najudaljenije predjele svoje zemlje. Ovladat ete kompletnim amom. Niko vam se nee moi suprotstaviti. I Jemen e sigurno biti osvojen. I Dijar-i Merik e biti osvojen a Kisra e biti ubijen. Allah e vam podariti ove pobjede poslije moje smrti.215 Selman-i Farisi je kasnije rekao da je doivio obistinjavanje svih ovih najava. Neprijatelj samo to nije bio stigao pa je sa iskopavanjem hendeka nastavljeno najveom moguom brzinom, kako bi to prije bio zavren. Mudahidi su naputali radna mjesta samo u sluajevima nude, da bi se potom odmah vraali na radna mjesta. Munafici su se bili krajnje oputeni. Radili su kada bi im bila volja a bez dozvole naputali radno mjesto im bi im dosadilo. Osim toga, ismijavali su Resulullaha i nain na koji su ashabi radili: Mi se iz straha od neprijatelja uzdamo u kanale a on obeava da ete zauzeti am i Jemen. Nita nama tu nije jasno. Ovim povodom je objavljen ajet u kome se kae: Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju, a koji se, kad su s njim na kakvom odgovornom sastanku, ne udaljuju dok od njega doputenje ne dobiju. Oni koji od tebe trae doputenje, u Allaha i Poslanika Njegova, doista, vjeruju. I kad oni zatrae doputenje od tebe zbog kakva posla svoga, dopusti kome hoe od njih, i zamoli Allaha da im oprosti jer Allah prata i On je milostiv.216 U vezi munafika objavljeni su sljedei ajeti: Ne smatrajte Poslanikov poziv upuen vama kao poziv koji vi jedni drugima upuujete; Allah sigurno zna one meu vama koji se kradom izvlae. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno nareenju Njegovu, da ih
215 216

Vkd, el-Megaz, I, 450. en-Nr 24/62.

iskuenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snae. Allahovo je sve to je na nebesima i na Zemlji, On sigurno zna kakvi ste vi, i On e ih obavijestiti o svemu to su radili na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna!217 Prolo je est dana kako je zapoeto kopanje hendeka. Unato svim naporima jedan dio je, zbog skuenosti sa vremenom, ostao nedovren. Na tome mejstu kanal nije bio dovoljno ni dubok niti irok. Poslanik je izrazio svoju zabrinutost u vezi sa ovim mjestom rijeima: Murici ne mogu ui osim preko ovog mjesta. Potom su tu postavljeni straari. Kada je murika vojska bila nadomak Medine, komadant idovskog plemena Benu Nadir, Hujej, predvodniku Kurejija ree da iako su idovi plemena Benu Kurejza iz Medine u saveznitvu sa muslimanima on moe prevarom prevesti njihovog vou Ka'b bin Eseda da bude protiv muslimana. Voa Kurejija mu je poruio da odmah ode do Ka'ba i posreduje da ovaj raskine saveznitvo sa muslimanima u korist murika. Jedna od taaka ugovora kojim je sklopljeno saveznitvo bilo je i sljedee: Ako neko napadne Medinu, oni e se pridruiti muslimanima i boriti se na njihovoj strani. Hujej se po noi iskrao iz murike vojske i otiao do kue Ka'b bin Eseda. Pokucao je na vrata i predstavio se, a zatim rekao: O Ka'be! Vodim vojsku od deset hiljada ljudi u kojoj uestvuju sve Kurejije kao i mnoga druga plemena poput Kinana ili Gatafana. Muhammed i njegovi sljedbenici se ovoga puta sigurno nee izvui. Zakleli smo se zajedno sa Kurejijama, da neemo otii odavde dok ovu zemlju u potpunosti ne oistimo od njih. Ka'b izrazi svoju bojazan rijeima: A ta ako ne uspijete ubiti Muhammeda, a Kurejije i pripadnici Gatafana se vrate svojim kuama? Tada e nas Muhammed i njegova vojska sviju pobiti! Zatrai sedamdeset talaca, pripadnika Kurejija i Gatafana da ti budu osiguranje u sluaju njihovog poraza. Ne zaboravi da, ak i ako oni izgube, ja vas neu napustiti. Bit u sa vama u svakoj situaciji. Tako Hujej, prevari Ka'ba i ostale idove i oni raskidoe saveznitvo sa muslimanima. Hujej se vratio murikoj vojsci i saoptio im novosti. Sada e Benu Kurejza napasti muslimane sa lea. Sedmi dan murika vojska od deset hiljada ljudi je prila Medini sa zapadne i june strane i tu napravili logor. Logor je bio na mjestu gdje je iskopan kanal hendek. Namjera murika je bila da ogromnom vojskom pregaze Medinu te da pobiju Muhammeda, alejhisselam, i njegove ashabe i tako zauvijek zavre sa Islamom i muslimanima. Bila je to izuzetno velika vojska kojoj se bilo ko teto mogao suprotstaviti. Kada su murici ugledali hendek, o kome nisu ni sanjali, ostali su kao skamenjeni i bili su potpuno demoralisani. Kanal je bio toliko dubok i irok da ga konj u galopu nije mogao preskoiti. Onaj ko bi u njega upao ne bi lahko mogao izai, pogotovo ne vojnik koji je bio u oklopima. im je obavijeten da su murici stigli, Muhammed, alejhisselam, je okupio ashabe, koji su bili iscrpljeni estodnevnim kopanjem i u podnoju planine Sel postavio logor. Iza njih je bila planina Sel i Medina a ispred njih hendek i neprijatelj... Ponovo je Ibn-i Ummi Mektum ostavljen u Medinni kao poslanikov zamjenik a ene i djeca odvedeni u utvrenje. Meu tri hiljade muslimanskih vojnika bilo je 36 konjanika. Zastave su nosili Zejd bin Haris i Sa'd bin Ubade. 218 Poslanikov ator od koe, postavljen je u podnoju planine Sel. Ashabi, koji e jo jednom historiji sluiti kao primjer junatva, sa oprezom su pratili svaki pokret neprijatelja. Poslaniku doe hazreti Omer: Ja Resulallah! uo sam da su pripadnici idovskog plemena Benu Kurejza raskinuli saveznitvo sa nama i pripremaju se za rat protiv nas. Resulullah je na ovu neoekivanu vijest uzviknuo: Hasbunallahu ve ni'mel vekil, ni'mel mevla ve ni'mennasir Dovoljan nam je Allah, kako je On divan pomaga! Bio
217 218

en-Nr 24/63-64. bn Sad, et-Tabakt, II, 67.

je jako povrijeen jer je sada muslimanska vojska bila izmeu dvije vatre. Na zapadu i jugu su bili murici a na istoku i sjeveru idovi. Resulullah je poslao Zubejr bin Avvama u tvravu Benu Kurejza. Hazreti Zubejr je izvidio situaciju i vratio se sa vijestima; Ja Resulallah! Vidio sam kako popravljaju tvravu i izvode ratne manevre. Uz to, sakupljali su svoju stoku. Na to je Poslanik, alejhisselam, poslao Sa'd bin Mu'aza, Sa'd bin Ubadu, Havvata bin Dubejra, Amr bin Avfa i Abdullah bin Revahu da ponovo razgovaraju sa predstavnicima Benu Kurejze i obnove meusobni ugovor.219 Ova peterica ashaba su otili do njihove tvrave i paljivo ih savjetovali ali to nije dalo nikakvog rezultata. ak su ih poeli i vrijeati. Posljednje rijei su im bile: Vi ste nas duboko povrijedili time to ste protjerali nau brau iz plemena Benu Nadir. Ko je taj Muhammed? Mi ne priznajemo nikakav sporazum sa njim. Zakleli smo se da emo zajedniki napasti, svim snagama i ubiti Muhammeda. Sigurno emo stati iza nae brae i pomoi im...! Sa'd bin Muaz i ostali ashabi su se vratili i saoptili Poslaniku, alejhisselam, ta se desilo, tako da drugi ashabi ne bi shvatili o emu se radi. Resulullah im ree: Nemojte tu vijest iriti. Samo objasnite onima koji su ve saznali. Rat se zaista sastoji od opreza i varke.220 Ashabi su ekali Poslanika sa druge strane hendeka, traei od njega dalja uputstva. Malo zatim Poslanik svjetova doe do njih i nekoliko puta donese tekbir Allahu ekber! Svi ashabi uglas odgovorie na tekbir istim rijeima a kafirima sa druge strane hendeka se uli strah u kosti. Kada su uli tekbire murici rekoe: Sigurno im je stigla neka radosna vijest, dok donose tekbire. Resulullah se obrati ashabima: O demate muslimana! Budite radosni zbog Allahove pomoi i pobjede! Tako im je dao radosnu vijest da e iz ove bitke izai kao pobjednici. Slavni ashabi su do sada vojevali u mnogim bitkama i preivjeli i Bedr i Uhud. Svaki put su Allahovom voljom i Pejgamberovim bereketom porazili murike, iako su oni bili mnogostruko brojniji i naoruaniji. Sve dok im je na elu bio prvak svih ljudi, nije bilo muke koju nisu bili spremni otrpiti, niti zadatak koji nisu bili u stanju izvriti. Vladala je neimatina i glad, a i vrijeme je bilo izuzetno hladno... Mnogi su, od gladi vezali kamenje za stomak, meu njima i Poslanik. Na drugoj strani je bio neprijatelj poput zapete puke. Ashabi nisu obraali panju na brojnost neprijatelja niti na nevolje sa kojima su se suoavali. Oslanjali su se na Resulullaha, njemu su se predali i zavjet mu dali... Predvodnici Kurejija kao i drugih plemena, koji su bili zajedno sa njima, su prije napada na kanalu traili mjesto koje nije dovoljno iroko iskopano i preko koga bi mogli prei. Obili su hendek od poetka do kraja. Napokon dooe do dijela koji je zbog brzine nedovoljno iskopan i odluie da zaponu napad na tom mjestu. I murika vojska je zbunjeno ila za svojim komadantima i u udu gledala as u hendek, as ashabe; Kunemo se da ovo nije arapski obiaj. Sigurno im je to preporuio onaj perzijanac. Kada komadanti pokazae svojoj vojsci uski dio kanala i upitae ko od njih moe prei na ovom dijelu, javi se pet vitezova. Oni su trebali prei na drugu stranu kanala i sami se tamo boriti. I ashabi i murici su pomno pratili svaki korak ovih vojnika. Prvo se povratie nazad kako bi uzeli zalet. Potom okrenue glave konja prema najuem dijelu hendeka i potjerae ih. Sve pet konja preskoie kanal u punom trku i dospjee na drugu stranu. Iako su ih i mnogi drugi htjeli pratiti, nisu uspjeli i ostali su na drugoj strani. Meu vitezovima koji su uspjeli preskoiti bila je i izuzetno snaan vojnik po imenu Amr bin Abd. Sav je bio u titovima i izgledao je zastraujue. Na as se prodera: Ima li ko da mi smije izai na megdan?

219 220

Vkd, el-Megaz, I, 460. Buhr, Cihd, 157; Ebu Dvd, Cihd, 101; Tirmiz, Cihd, 5; bn Mace, Cihd, 28; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 126.

Tada iskoi hazreti Alija pred Resulullaha: Ja Resulallah, dozvoli meni da se borim sa njim! On na sebi nije imao bilo kakvog tita. Resulullah skide svoj tit i obue ga hazreti Aliji. Dade mu i svoj ma i sa svoje glave skide ogrta te ga na njegovu glavu stavi vlastitim rukama: Allahu! Na Bedru je postao ehid moj amidi Ubejda a na Uhudu Hamza. Uz mene je ostao moj brat i amidi Alija. Ti ga uvaj. Podari mu svoju pomo i ne ostavljaj me samoga! Ashabi na ovu Resulullahovu dovu rekoe Amin. Tekbirima i dovama ispraeni hazreti Alija, pjeice krenu prema Amru ibn Abdu, koji je bio na konju, te stade ispred njega poput stijene. Amr bijae sav u oklopima i jedino mu oi nisu bile pokrivene. Ne prepozna hazreti Aliju te upita ko je on. On ree: Ja sam Alija bin Ebi Talib! O sine moga brata! Tvoj otac mi je bio izuzetno drag prijatelj i zbog toga ne elim prosuti tvoju krv. Zar nema niko od tvojih starijih da stane prada me? Na taj mu nain lano pokua pokazati da mu ga je ao. Hazreti Alija ree: O Amre! Tako mi Allaha ja elim prosuti tvoju krv. Ali zar ne smatra da obojica trebamo biti u istom poloaju? Zar to ne prilii tvom ugledu? Ja sam pjeak a ti si na konju? im to u, Amr ponosno sie sa konja, maem mu posjee noge bijesan stade pred hazreti Aliju. Hazreti Alija nastavi govoriti: O Amre! Ja sam uo da kada stupi u borbu sa nekim iz plemena Kurej, ispuni mu jednu od dvije elje. Jeli to istina? Istina je, odgovori on. Onda je moja prva elja da povjeruje Allahu i Njegovu poslaniku, da prihvati iman. Preskoi to. To mi ne treba, odmah ga prekinu Amr. Druga elja mi je da se vrati u Mekku, jer kad Resulullah pobijedi, ti e mu na taj nain pomoi. I to preskoi, jer sam se ja zakleo da se neu namirisati dok ne dobijem osvetu. O Allahov neprijatelju, nije mi preostalo nita osim da se borim sa tobom. Amr se nasmija na ove rijei; Ovo je pravo udo. Nikada se ne bih nadao da pred mene smije stati neki arap. O sine moga brata! Kunem se da ne elim da te ubijem jer mi je tvoj otac bio prijatelj. Hou da preda me izae neko poput Ebu Bekra ili Omera. Kad hazreti Alija ree da on eli da ga ubije, bez obzira ta priao, krv mu udari u glavu i u asu zamahnu maem na hazreti Aliju. To je on oekivao pa se munjevitom brzinom izmae u stranu i postavi tit. Amr je porazbijao titve koji su bili mnogo jai od Alijinog, pa tako uni i sa njegovim. Uz to, ma mu okrznu hazreti Alijinu glavu i povrijedi je. Sada doe red na njega da zamahne. Uzviknu Ja Allah i udari Zulfikarom po Amrovom vratu. U tom asu se prolomie tekbiri Allahu ekber a kafiri stadoe jadikovati. Dova najboljeg od svih vjerovjesnika je bila primljena. Gromada od ljudskog tijela Amra je pala na zemlju a njegovi saborci istog asa navalie na hazreti Aliju. Pritekoe mu upomo ashabi, te Zubejr ibni Avvam rani Nevfel bin Abdullaha i obori ga u jarak. Hazreti Alija za njim skoiu jarak i ubi Nevfela. Ostali murici s mukom uspjee da izau iz hendeka i pobjegnu na svoju stranu. Voa murika tako pade u oaj jo na poetku bitke. Ve se mogao nazrijeti tok bitke. Hendek je sprjeavao boj prsima u prsa. I jedni i drugi su nastojali neprijatelju nanijeti gubitke strijelama. To je, sa druge strane, samo produivalo bitku. Murici shvatie da nee moi dobiti bitku na ovaj nain, te krenue u napad na najslabije mjesto na hendeku. Deset hiljada murika je nastojalo prei hendek dok ih je tri hiljade mudahida svim snagama, strijelama i kamenjem nastojalo odvratiti od njega. Nastala je nevjerovatna bitka koja je trajala do zalaska sunca. Resulullah je tokom noi na razliita mjesta hendeka postavio straare. I sam je straario kod dijela hendeka koji je bio tijesan. Poslao je u Medinu pet stotina vojnika i naredio im da na njenim ulicama donose tekbire. Na taj nain je preduprijedio opasnost koja bi mogla doi od strane idova ili krana i zatititi ene i djecu. idovi iz plemena Benu Kurejze su muricima poslali Hujeja bin Ahtaba i zatraili od njih dvije hiljade ljudi kako bi mogli izvriti upade tokom noi. Namjera im je bila napasti nezatiene ene i djecu tokom noi. No, cjelononi obilasci ashaba i uzvikivanje tekbira

unijeli su im strah u srca. Povukli su se u svoje utvrenje i tamo ekali priliku. S vremena na vrijeme su pokuavali ui u Medinu u malim grupama. Jedne noi je jedan od predvodnika plemena Benu Kurejza, Gazzal, sa jo desetericom ljudi uspio doi do kue Resulullahove tetke Safije, gdje su bile smjetene ene i djeca. Ukuani nisu imali nikakvog oruja kako bi se zatitili. idovi su ih prvo gaali strijelama, a potom su pokuali ui. Jedan od njih je uao u dvorite kue i poeo provjeravati okolinu. Tada Poslanikova, alejhisselam, tetka ukuanima tiho dade znak da ute i sie na prvi sprat do ulaznih vrata. Obinom krpom bijae prekrila skoro cijelu glavu tako da je izgledala poput mukarca. U ruku je uze komad drveta a za pas je zadila no. Polahko je otvorila vrata, neprimjetno prila do idova ispred nje, te ga snano udarila drvetom koji je drala u ruci. im je pao na zemlju, hazreti Safija iskoristi priliku i usmrti ga. Potom je njegovu glavu bacila pred ostale neprijatelje koji su ih gaali strijelama. Kad su ugledali glavu svoga pripadnika, ostali idovi se bacie u bijeg. Pri tome su optuivali svoje sunarodnjake koji im rekoe da u muslimanskim kuama nema niti jednog mukarca. 221 Bitka se i ujutro nastavila istim intenzitetom. Sa obje strane su prelijetale strijele. Resulullah je bodrio ashabe da se strpe i da e konana pobjeda pripasti vjernicima rijeima: Kunem se Allahom u ijoj je ruci moja dua sve neprilike sa kojima se suoavate e proi i postii ete na kraju zadovoljstvo. im su uli ove rijei, ashabi su zaboravili na glad i na ostale nedae, i svom silom se nastavili boriti. Nisu dopustili niti jednom muriku da pree preko hendeka. Jedan od ashaba, velikana je bio i Sa'd bin Muaz, koji se borio neustraivo. Tokom bitke je ranjen u ruku strijelom koju je na njega bacio murik po imenu Hibban bin Kajs bin Araka. Strijela je pogodila arteriju pa je Sa'd gubio mnogo krvi. Kada je vidio koliko ashaba se trudi da mu zaustave krv, shvatio je da je njegova situacija ozbiljna pa je zamolio Gospodara: Ja Rabbi! Ako e Kurejije nastaviti ratovati, podari mi jo ivota. Nema mi drae stvari nego se boriti protiv murika koji Tebe i Tvoga poslanika u la ugone. Ako je bitka pri kraju, uini me ehidom. Dozvoli mi da vidim kraj Benu Kurejze. Dova mu bi primljena pa mu se krvarenje zaustavi. Munafici poput Abdullaha bin Ubejja, koji su se pretvarali da se bore zajedno sa ashabima, ostajali su u zadnjim redovima i nisu se pribliavali prvom frontu. Uz to inili su sve kako bi demoralisali ashabe pa su govorili: Muhammed vam stalno obeava bogastva Kajsera i Kisre. Zar ne vidite da smo zarobljeni u jarku. Od straha ne moemo otii ni nudu obaviti. Allah i Muhammed nas samo varaju... Kada bi neprijatelj jae napao bjeali bi uz ispriku da moraju uvati ene i djecu koji su u kuama. Ovakvo njihovo ponaanje je stvaralo dodatnu potekou. Murici su koristili sve raspoloive mogunosti kako bi to prije doli do cilja. Najvie su napadali na uski klanac. Resulullah se nije odvajao od tog mjesta i stalno je bodrio ashabe da izdre a oni su uspijevali drati neprijatelja na drugoj strani borei se hrabro i nesustraivo. Konani cilj je bio ator u kome se nalazio Resulullah, alejhisselam. Resulullahovo tijelo je bilo prekriveno oklopom a na glavi je imao zatitu u vidu ljema. Stajao je uspravno ispred atora i davao ashabima upute vezane za dalju borbu. Murici su u odreenim trenucima u velikim grupama napadali na uski klanac kako bi ga preli, no ashabi bi se odmah grupisali na istom mjestu i svim silama drali neprijatelja. Bitka bi u tim trenucima bila tako estoka da ashabi nisu imali vremena okrenuti glavu. Toga dana je bitka poela u jutarnjim satima i trajala do kasno u no. Kada je dolo vrijeme namaza, ashabi su prenijeli Resulullahu da nisu stigli obaviti namaz a on im je odgovorio: Tako mi Allaha, nisam ni ja. U vrijeme jacije su jedim protunapadom uspjeli raspriti neprijatelje i udaljiti ih. Murici Kurejije i pripadnici Gatafana su se povukli u svoje tabove a ashabi su pourili ka Resulullahu. Iako Fahr-i alem, sallallahu alejhi ve sellem, nije uobiavao initi
221

Vkd, el-Megaz, I, 463.

dovu za unitenje nekoga, nije vie izdrao i na namazu je uputio dovu: Kako god su oni nas cjelodnevnom borbom sprijeili da obavimo namaz, neka se i njihove kue, njhovi stomaci i njihovi kaburi ispune vatrom. Nakon to su naklanjali proputene podne, ikindiju i akam namaz, zajedno su obavili jaciju namaz. Nakon sveg uloenog truda da jednom zauvijek dokraje Islam, murici su shvatili da borbom po dnevnoj svjetlosti to nisu u stanju ostvariti. Dogovorili su se da je jedini nain da poraze muslimane, da istim intenzitetom nastave sa napadima i tokom noi. Muslimane su mogli poraziti jedino na taj nain. Zajedno sa idovima iz plemena benu Kurejze su odluili odmah poeti sa nonim upadima. Poredali su vojnike i na smjenu ih postavili kao strau nou. Tako stanje je potrajalo danima. Resulullah i njegovi ashabi su bili iscrpljeni glau, umorom i nesanicom, no i dalje su uspjeno odbijali svaki neprijateljev napad. Nisu propustili niti jednog neprijateljskog vojnika da pree preko hendeka. Ova sveopta odbrana je bila tea, zamornija i jaa od svih prethodnih pohoda i bitaka kroz koje su muslimani proli. No i kod murika se, nakon voednevnih stranih borbi, poela uviati nestaica hrane. Njihovi konji i deve su zbog nemogunosti da nau bilo ta za ispau uginjali u velikom broju. Tim povodom je muriki komadant Dirar bin Hattab poslao jednu vojnu jedinicu do Benu Kurejze da obezbijede hranu. idovi, koji su sve rtvovali kafirima, odmah su poslali dvadeset deva natovarenih penicom, hurmama i stonom hranom. Dok se Dirar radostan vraao sa svojim vojnicima i hranom, naili su na jednu grupu ashaba u mjestu Kuba. Ashabi su odmah izvrili napad i nakon estoke borbe uspjeli poraziti neprijatelja, te se vratiti Resulullahu sa zalihama hrane. Na taj nain su dobili mnoge Poslanikove dove. 222 Resulullah, alejhisselam, je bio izuzetno tuan zbog muka kroz koje su njegovi voljeni ashabi prolazili tokom skoro mjesec dana estokih borbi i prema njima je bio osjetljiviji od njihovih vlastitih roditelja. Pored ogromnih napora koje su ulagali u borbi i ouvanju ehadeta, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sputao elo na zemlju i molio Gospodara rijeima: O ti koji pristie upomo onima koji su u tekoj situaciji! O Allahu koji udovoljava dovama nevoljnih i nemonih! Ti sigurno zna u kom stanju smo ja i moji ashabi. Ja Rabbi! Ti kafire uini poraenima! Zabavi ih samima sebom i uini nas pobjednicima nad njima!... Resulullah, alejhisselam, je ovu dovu esto uio tokom posljednjih dana borbe. Murici su sada ulagali nadljudske napore, skueni i sve manjim zalihama hrane, da to prije obave zadatak i zatru svaki trag muslimanima. Jedne veeri, dok je boj trajao, Poslaniku je doao jedan muriki vojnik ije je srce ve bilo okrunjeno Islamom. To je bio Nu'ajm bin Mes'ud iz plemena Gatafan. Obrati se Posljednjem poslaniku rijeima: Ja Resulallah! Ja sam doao da potvrdim da je Allah jedan i da si ti Njegov Poslanik! Hvala Allahu, poaen sam da preem na Islam. Do sada sam se borio protiv vas. Od sada u se boriti protiv kafira. Spreman sam uiniti ta mi god naredite. Ja Resulallah! Moj narod jo ne zna da sam primio Islam. Tada mu Poslanik ree: Moe li se vratiti meu kafire i pokuati ih razdvojiti i zavaditi? Allahovom pomou, mislim da to mogu uiniti, Poslanie. Od tebe samo traim dozvolu da mogu rei ta god bude trebalo? Resulullah mu odvrati: Rat je varka. Smije rei ta god eli? Hazreti Nu'ajm bin Mes'ud je prvo otiao do idova Benu Kurejze; Vi znate kakve simpatije i ljubav gajim spram vas. Molim vas da ovo o emu emo priati ostane meu nama i da to nikome ne prenosite. idovi mu potvrdie da e to biti tajna. Na to hazreti Nu'ajm ree: Ovaj ovjek (hazreti Muhammed) uvijek izaziva nevolje. Znate ta je uinio plemenima Benu Nadir i Benu Kajnuka. Svi ste vidjeli kako ih je istjerao iz njihovih ognjita. Sada se plemena Gatafan i Kurej bore protiv muslimana i vi ste na njihovoj strani. Iako se danima borite sa njima jo smo na mrtvoj taki. Ako ovako nastavi, boj bi se mogao prilino oduljiti.
222

Vkd, el-Megaz, I, 467.

No imeci, djeca i kue pripadnika Gatafana i Kurejija nisu tu kao to je sluaj sa vama. Ako uspiju dobiti ovaj rat, pokupit e ratni plijen i vratiti se svojim kuama. A ako izgube povui e se i vas ostaviti na njihovu milost ili nemilost. Vi niti imate snage niti mogunosti da se borite sami sa muslimanima. Sadanja pozicija borbe je takva da su muslimani blie pobjedi. Ako bude kako sam pretpostavio, muslimani e vas sve poubijati, te zbog toga hitno morate preduzeti neke mjere.223 idovi su sa panjom i ushienjem sluali hazreti Nu'ajmove rijei i bili su mu izuzetno zahvalni to se brine o njima; Ti si nam pokazao istinsko prijateljstvo. Sada nam reci kakve mjere trebamo poduzeti. Hazreti Nu'ajm je to i ekao te im ree: Mislim da ne trebate ulaziti u borbu sa muslimanima dok kao taoce ne uzmete nekoliko pripadnika Gatafana i Kureja. Sve dok su zarobljenici kod vas, ne mogu napustiti boj. idovi priznae da je to lijepa mjera opreza te ga jo poastie i zahvalie mu se. Hazreti Nu'ajm je, im je napustio idove, otiao u glavni tab Kurejija. Svojim komadantima ree: Vi znate koliko mrzim Muhammeda a koliko volim vas. Zato smatram svojom dunou da vam prenesem neke informacije do kojih sam doao. Od vas traim da mi se zakunete da ono to vam kaem neete prenijeti nikome drugome. Oni se zaklee i rekoe mu da nastavi. Neka znate da su se idovi Benu Kurejze pokajali to su sa vama sklopili saveznitvo i poslali su Muhammedu sljedeu obavijest: elimo da zarobimo neke od glaveina Gatafana i Kureja i da ih predamo vama. Poslije elimo da se udruimo sa vama i zatremo trag muricima. Zauzvrat od tebe traimo da oprosti naoj brai iz plemena Benu Nadir i da im dopusti da se vrate svojim domovima. Muhammed je ovaj prijedlog prihvatio. Ako idovi budu od vas traili taoce, ni poto ne pristajte na to jer e ih ubiti. I nemojte ove rijei nikome prenositi, ma ta se desilo. Murici se svesrdno zahvalie hazreti Nu'ajmu na ovim vanim informacijama i nagradie ga za to. Nu'ajm napusti Kurejije i ode do pripadnika Gatafana. Ono to je prenio Kurejijama, ree i njima. Sljedei dan jedan od zapovjednika Kureja ree predstavnicima Benu Kurejze: Za nas je boravak na ovim mjestima sve tei i tei. Vrijeme je sve hladnije a i sve vie naih ivotinja umire. Noas se trebamo dobro pripremiti i sutra izvriti sveopi napad. idovi im na to odgovorie: Prvo mi ne ratujemo subotom a drugo traimo od vas kao garanciju nekoliko talaca, kako bismo se pristali boriti na vaoj strani. Ako se bitka odui a vi onemoate, napustit ete nas i ostaviti nas u rukama muslimana. Ako nam kao garanciju ostavitre neke od vaih prvaka, onda sigurno neete otii. Kada je ovo uo, kurejijski zapovjednik ree da su Nu'ajm bin Mes'udove rijei bile istina te im porui: Nikoga vam neemo dati. Ako se sutra budete borili sa nama, to je za vae dobro. Ako ne, mi emo se pokupiti i otii a vi se sami borite protiv Muhammeda i njegovih sljedbenika. Pripadnici Benu Kurejze pomislie da je ono to im je Nu'ajm govorio istina i rekoe: Onda se neemo boriti zajedno sa vama... Tako je strah ovladao srcima i jednih i drugih. 224 Dibril, alejhisselam, je doao Resulullahu i obradovao ga vijeu da e Allah, delle anuhu, neprijatelje pobiti stranim uraganom. Na to je Resulullah pao na koljena i uinio dovu: Neka Ti je hvala, Allahu, jer si se smilovao meni i mojim ashabima. Potom je radosnu vijest prenio i estitim ashabima. Bila je to subota uveer. Pao je takav mrak da se prst pred okom nije mogao vidjeti. U tome je nastupilo strano nevrijeme i vjetrovi. Ovu no Huzejfe bin Jeman prenosi ovako: Bila je tako mrana no, da do tada nikad nismo doivjeli neto slino. U isto vrijeme mogla se uti strana grmljavina uz koju je puhao vjetar kakav stanovnici tih mjesta ne pamte. Tada nam je Muhammed, alejhisselam, prenio vijest da su se murici zabavili sobom i da meu njima vlada strah i meusobno nepovjerenje. Mi se od hladnoe i gladi nismo mogli
223 224

bn Him, es-Sre, II, 228; Vkd, el-Megaz, I, 481; Kettan, et-Teratbul-drijje, I, 543. bn Him, es-Sre, II, 228; Vkd, el-Megaz, I, 481.

pomai sa mjesta na kojima smo bili te smo se samo uspjeli prekriti nekim prekrivaima koji su nam bili nadohvat ruke i isekivali ta e se dalje desiti. Resulullah je stao da obavi namaz i nakon to je jedan dio noi proveo u namazu, okrenuo se prema nama i rekao: Ima li meu vama ikoga ko je spreman otii do murike vojske i ispitati u kakvom su stanju, te se vratiti sa vijestima o tome? Zamolit u Uzvienog Allaha da njega uini meni prijateljem u Dennetu. Niko od prisutnih od hladnoe i gladi nije mogao ustati. Potom Resulullah doe do mene. Sjedio sam zagrljenih koljena i cvokotao vilicama. Resulullah me dotae i upita ko sam. Rekoh; Ja sam, Huzejfe, Boiji Poslanie. Idi vidi ta rade pripadnici tog plemena. Dok se ne vrati do mene, ne bacaj na njih kamenje niti strijele, niti se bori maem. Dok mi se ne vrati nee osjeati ni hladnou niti toplinu, a sigurno nee pasti u ruke neprijatelja kao zarobljenik i nee te muiti. Uzeo sam ma i koplje i pripremio se da krenem. Poslanik uini dovu: Allahu uvaj ga i sprijeda i straga, i iznad i ispod te i sa njegove desne i sa lijeve strane. Iao sam prema muricima kao da sam bio u vlastitoj kui. Tako mi Allaha, niti sam osjeao kakav strah, niti hladnou, niti sam bio uznemiren. Njihove glaveine i komadante sam naao okupljene oko jedne logorske vatre. Ebu Sufjan ree: Trebali bi se pokupiti i otii odavde. Odmah mi je naum palo da ga tu ubijem. Izvadio sam jednu strijelu iz torbe i zategnuo luk. Htio sam iskoristiti priliku koju sam imao zbog svjetlosti vatre i ubiti ga. Taman kad sam htio ispaliti strijelu, sjetih se Resulullahovih rijei kako ne smijem izazvati nikakav incident dok se ne vratim njemu, te sam odustao. Poslije toga sam u sebi snano osjetio jo jae samopouzdanje. Uvukao sam se meu murike i sjeo pored vatre. Nezapamena meava i meleki su ih neprestano uznemiravali. Vjetar je nosio brojne predmete pred sobom, gasio vatre i obarao atore. U jednom momentu ustade njihov voa Ebu Sufjan: Mogue je da se meu vama nalaze pijuni, pa ih se uvajte. Neka svako od vas pogleda ko je pored njega. Neka svako uzme za ruku onoga pored sebe. Kao da je Ebu Sufjan osjeao da je neko nepozvan doao meu njih. Odmah sam pruio ruke i uhvatio za ruku murike sa desne i sa lijeve strane, te ih preduhitrio i prvi ih pitao za imena. Tako sam sprijeio da me poznaju. Nakon toga Ebu Sufjan ree sljedee: O Kurejije! Vi niste u stanju stajati na nogama. Konji i deve su poeli uginjati. Sua je na sve strane. I sami vidite ta nam se deava zbog vjetra. Odmah napustite ovo mjesto. Ja idem prvi. Tada se pope na devu i krenu. Murika vojska, razoarana, u rasulu krenu put Mekke. Pustinjski pijesak ih je sprjeavao da vide bilo ta oko sebe. 225 Kada su oni otili i ja sam se uputio prema Resulullahu. Negdje na polovini puta ispred mene se pojavi dvadesetak ljudi obuenih u bijelo sa sarukom (povezom) na glavi. Rekoe mi: Javi Resulullahu, da je Allah unitio njegove neprijatelje... Stigoh do Resulullaha i naoh ga kako klanja na jednoj prostirci. im sam se vratio, ponovo me je spopala drhtavica kao to je bila i prije nego to sam krenuo. Nakon namaza, Resulullah me upita kakve mu vijesti donosim. Ja mu prenijeh u kakvom jadnom stanju su dumani i da su otili put Mekke a Resulullah bi izuzetno zadovoljan ovom vijeu, te se nasmijei. Danima ve nismo bili oka sklopili. Resulullah me pozva do sebe i prekri me jednim dijelom prostirke na kome je sjedio. Tako smo zanoili tu no. Poslanik me je probudio u zoru, kada ve nije bilo ni traga murikoj vojsci. Snaan vjetar i padavine su ih pratili sve do Mekke, a pojedinci su svjedoili da su sve vrijeme uli tekbire. Kada su murici napustili svoje poloaje i krenuli ka Mekki, i druga plemena koja su bila u saveznitvu sa njima uinili su isto i napustili Medinu. Pali su u oaj nakon tekog poraza kojeg su doivjeli. Dok su oni tako tugovali, Resulullah i njegovi ashabi su beskrajno zahvaljivali Allahu, delle anuhu, na pobjedi i padali Mu na seddu. Zaputili su se ka Medini, neprestano uzvikujui tekbire Allahu ekber. Ulice Medine su se u trenu ispunile
225

Vkd, el-Megaz, I, 489.

djecom koja su izala da doekaju Sultana cijelog univerzuma, te svoje mubarek oeve, amide, daide i stariju brau. I Resulullah im se nasmijei te ih obradova... Tokom bitke na Hendeku palo je est ehida. O ovome dogaaju Uzvieni Allah u Kur'anu kae: Allah je nevjernike pune srdbe odbio, - nisu nimalo uspjeli -, i vjernike je Allah borbe potedio, - Allah je, uistinu, moan i silan.226 O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske dole, pa smo mi protiv njih vjetar poslali, i vojske koje vi niste vidjeli a Allah dobro vidi ta vi radite.227 Poslije ove bitke Muhammed, alejhisselam, je rekao: Sada je va red na strau. Ubudue vas Kurejije ne mogu napasti. idovi Benu Kurejze Kada se Resul-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, vratio u Medine-i munevveru, otiao je do svoje supruge Aie. Skinuo je oklop i odloio oruje. Mubarek tijelo mu je bilo upraeno pa se je oprao. Tada mu se u liku Dihje ukaza naoruan konjanik u oklopima, koji je zapravo bio Dibril, alejhisselam. Prie Resulullahu, alejhisselam, i prenese mu naredbu: O Allahov poslanie! Allah ti nareuje da odmah napadne Benu Kurejzu. Resulullah pozva Bilala te mu naredi da okupi ashabe, pozivajui ih sljedeim rijeima: Drugovi moji! Ustanite i uzjaite svoje konje i deve. Ko je posluan, ikindijunamaz e obaviti na zemlji Benu Kurejze. Habib-i ekrem je ponovo obukao oklop i opasao ma. Stavi ljem na mubarek glavu, preko lea objesi tit a u ruku uze luk. Potom se pope na konja i krenu prema ashabima. Hazreti Aliji predade bajrak Islama i posla ga na elu izvidnice prema Benu Kurejzi. Kao i obino, Abdullaha bin Ummi Mektum je ostavljen u Medini kao Resulullahov zamjenik.228 Slavni ashabi su u svoju sredinu stavili Resulullaha i krenuli na put uzvikujui tekbire: Allahu ekber. Na putu su naili na pripadnike plemena Benu Ganma. Oni su naoruani i spremni ekali Resulullaha. Poslanik ih upita da li su naili na nekoga u putu. Pored nas je proao Dihje-i Kelbi. Jahao je nagizdanu bijelu mazgu koja je bila ogrnuta skupocjenom kadifom. Resulullah im ree: To je bio Dibril, alejhisselam. Poslan je Benu Kurejzi da bi uzdrmao njihovu tvravu i unio nemir u njihova srca... Do trenutka kada su stigli do plemena Benu Kurejze, broj muslimanske vojske se poveao na tri hiljade. Hazreti Alija je zastavu Islama postavio ispred utvrde Benu Kurejze. Kada su to primijetili tamonji idovi, izgovorie mnoge rune rijei na raun Resulullaha. Hazreti Alija prenese Poslaniku njihove rijei a Resulullah krenu sa 3000 vojnika prema njima. Milostivo ih prvo pozva da prihvate Islam. Oni ne prihvatie najljepi poziv a Resulullah ih potom uputi drugi: Onda se odazovite naredbi Allaha i Njegovog Poslanika i predajte se. Poto su i to odbili, Poslanik, alejhisselam, naredi prvaku strijelaca, Sa'd bin Ebi Vekasu da ih neprestano gaa strijelama. Sa'd i drugi ashabi oko njega zasue idovsku utvrdu strijelama pri tome glasno uzvikujui tekbire. Oni takoe odgovorie bacanjem kamenja i strijela i otpoe sukob. Ovo idovsko pleme, koje je muslimane u oskudnom momentu napalo s lea i koje od obijesti nije prihvatilo poslanstvo Muhammeda, alejhisselam, nije imalo hrabrosti da otvori vrata i sukobi se prsima u prsa. Bitka se nastavila naizmjeninim gaanjem a munafici koji su se skrivali meu muslimanskom vojskom su tajno poslali poruku idovima da se ni po koju cijenu ne predaju. Ako se nastavite boriti, pruit emo vam svakojaku pomo i boriti se zajedno sa vama, a
226 227

el-Ahzb 33/25. el-Ahzb 33/9. 228 bn Him, es-Sre, II, 234; Vkd, el-Megaz, I, 497; bn Sad, et-Tabakt, II, 74; Suhejl, er-Ravzul-Unf, III, 436.

ako bude trebalo napustiti ovo mjsto, ponovo emo to uiniti skupa. Ovom vijeu osokoljeni idovi poee pruati jo snaniji otpor. No, opsada je potrajala blizu mjesec dana a pomo munafika nije dolazila. Tada ih obuze strah i poslae izaslanika koji saopti da ele sklopiti sporazum. idov po imenu Nebba bin Kajs istupi ispred njih kao pregovara te ree Poslaniku, alejhisselam: O Muhammede! Pokaite i prema nama milost koju ste pokazali prema pripadnicima benu Nadira. Predat emo ti nae imetke i oruje, samo nemoj proljevati nau krv. Dopusti da napustimo ovo mjesto zajedno sa naim enama i djecom i da svaka porodica ponese po tovar deve, osim oruja. Resulullah im na to odgovori: Ne mogu pristati na to. Onda se odriemo imetka. Nemoj proljevati nau krv i dopusti da sa enama i djecom napustimo ovo mjesto. Ne! Nemate drugog izbora nego se bezuslovno pokoriti mojoj volji. Nebba se razoaran vrati u utvrdu i prenese svojim sunarodnjacima tok razgovora. Pripadnike Benu Kurejze tada obuze strah i panika.229 Jedan od njihovih voa, Ka'b bin Esed, doe pameti te porui svojim sunarodnjacima: O narode! Kao to vidite nalazimo se u stranoj nevolji. U toj situaciji imam tri savjeta za vas. Izaberite od njih koje hoete, pa potom moete po njemu i postupiti. Kao prvo, trebamo se povinovati tom ovjeku i slijediti ga. Tako mi Allaha, svi znamo da je on poslanik koji je najavljen i u naim knjigama. Ako mu se pokorimo, zadrat emo i svoje ivote i porodice a i imetke. Jedini razlog zbog koga mu se ne pokoravamo je ljubomora prema arapima i injenica da on ne pripada Izraelanima. No, o tome odluuje Uzvieni Allah. Pozivam vas da ga slijedimo!... idovi se svi uglas usprotivie ovom prijedlogu te rekoe: Ne! Mi ga ne prihvatamo, niti emo slijediti bilo koga ko nije od nas! Tada Ka'b iznese drugi prijedlog: Hajdemo svi pobiti nae ene i djecu, pa onda, nemajui vie o kome misliti iza sebe, svi zajedno napadnimo na muslimane dok ne izginemo!... I ovaj njegov prijedlog bi odbaen. U treem prijedlogu Ka'b iznese sljedee: Veeras je subota uveer. Poto muslimani znaju da ne ratujemo subotom, mislit e da su sigurni pa e biti neoprezni. Izaimo svi odjednom na vrata i napadnimo ih! Moda tako uspijemo da ih porazimo. idovi odbie i ovaj prijedlog govorei: Mi se neemo odrei zabrane bilo kakvog posla subotom. Samo su braa Esib i Sa'lebe, te njihov amidi Esed prihvatili prvi prijedlog i prihvatili Islam. Nakon tog razgovora oni su izali i pridruili se ashabima.230 idovi se nastavie prepirati dugo vremena. Naposljetku se podie zastava predaje. Od Resulullaha zatraie da im odredi nekoga ko e im presuditi a on im ponudi da od Ashaba biraju koga ele. Oni odabrae Sa'd bin Mu'aza i rekoe da e biti zadovoljni njegovom presudom. Poslanik, alejhisselam, pristade na to i naredi da pozovu Sa'da bin Mu'aza. Sa'd je bio teko ranjen u bici na Hendeku. Resulullah je izdao naredbu da ga lijee u jednom atoru u sklopu Mesdid-i Nebevijje. Kada je izabran za suca, na nosilima bi donesen do utvrde Benu Kurejze. U putu je sam sebi govorio: Tako mi Allaha neu dozvoliti da na mene utie bilo kakva kritika, bez obzira sa koje strane ona dolazila. Kada ga dovedoe do Resulullaha, spustie ga sa nosila te mu Poslanik, alejhisselam, ree: O Sa'de! Oni su pristali da im ti presudi. Reci mi ta si im presudio. Sa'd ree: Ja Resulallah! Moja dua je tebi kurban. Allah i Njegov poslanik su prei da presude. Resulullah mu odgovori: Allahova odredba je da njima ti presudi! idovi mu dadoe vrsto obeanje da e prihvatiti njegovu presudu. Obje strane su sa nestrpljenjem isekivali njegov govor. On napokon prozbori i donese presudu koja zaledi krv u ilama: Moja presuda je da se svi pametni i punoljetni mukarci pogube! Da se njihove ene i djeca uzmu u roblje a da im se imovima raspodjeli meu muslimanima!...
229 230

Vkd, el-Megaz, I, 460. bn Him, es-Sre, II, 235; Vkd, el-Megaz, II, 501; Suhejl, er-Ravzul-Unf, III, 439.

Ove rijei zaledie krv u ilama idova. Prema njihovom zakonu, upravo je to bila kazna za obijesnike poput njih: Kada stigne do grada sa kojim se treba sukobiti, pozovi ih na mir. Ako pristanu, neka ti svi plate hara i slue te. Ako se odlue ratovati, izvri opsadu njihova grada. Kada Allahovom pomou izvojeva pobjedu, sve neprijatelje mukarce ubij. Njihove ene, djecu i imetke uzmi kao ratni plijen!... Obzirom da je Sa'd bin Muazova presuda istovjetna Boanskoj odredbi, Poslanik svih svjetova ga pohvali zbog presude i ree mu: Presudio si shodno Allahovom zakonu koji je zapisan u Levh-i Mahfuzu i koji se nalazi iznad sedam nebesa. idovi se nisu mogli usprotiviti presudi koja je bila zapisana i u njihovim objavama. Svi punoljetni i umno zdravi mukarci su sakupljeni i svezani a potom je nad njima izvrena kazna. ene, djeca i imeci su raspodjeljeni meu ashabima. 231 Na taj nain je uniteno pleme koje je muslimane napalo s lea u najgorem moguem trenutku, koje je pogazilo sve prethodne dogovore i koje se jo od njegovog djetinjstva trudilo da Poslanika smakne. Medina je oiena od njihovog zla zauvijek. Eshab-i Kiram su se zaputili natrag, put svijetle Medine, radosni zbog izvojevane pobjede spokojni u pogledu njihove budunosti. Jedna od ena, zarobljenih ovom prilikom, primi Islam. Resulullah bi obradovan ovim njenim inom, te je obradova visokim poloajem u Dennetu i uini je svojom mubarek suprugom. To je bila naa majka, hazreti Rejhana.232 ehadet Sa'd bin Mu'aza Sa'd bin Mu'az je poslije izricanja presude, ponovo vraen u ator iz kojeg je donesen. Zbog rane je sve vie trpilo njegovo zdravlje. Resulullah mu je priao i zagrlio ga: Allahu! Sa'd se borio u Toje ime, na Tvom putu. Potvrdio je i slijedio Tvoga resula. Olakaj mu polaganje rauna... Kada je uo ove Resulullahove mubarek rijei, Sa'd otvori oi: Ja Resulallah! Neka je mir i svaka poast na tebe. Svjedoim da si ti Allahov poslanik. Poslije ovih izgovorenih rijei rodbina ga je odnijela u kuu Benu Abdulehela. Te noi mu se stanje dodatno pogoralo. Dibril, alejhisselam, doe do Resulullaha i ree mu: Ja Resulallah! Ko je pripadnik tvoga ummeta koji je noas preselio na drugi svijet, a ije preseljenje je objavljeno kao radosna vijest meu melekima? Resulullah je odmah upitao za Sa'dovo stanje. Reeno mu je da su ga odnijeli njegovoj kui. Iako su sa Resulullahom bili neki ashabi, on je odmah otiao da posjeti Sa'da. Poto je putem hodio izuzetno brzo, ashabi su se poalili na umor. Resulullah im odvrati: Meleki su prije nas stigli na Hanzalinu denazu pa e i na Sa'dovu stii prije nas. Neemo uspjeti doi prije njih i tako im prenese razlog urbe. Kada je doao do Sa'da, on je ve bio preselio na bolji svijet. Sjede pored njegove glave i zovnu ga njegovim nadimkom: O Ebu Amr! Ti si bio najbolji prvak. Neka ti Allah podari sreu, bereket i najljepu nagradu. Odrao si rije datu Uzvienom Allahu pa e i Allah ispuniti obeanje koje je dao tebi. U tom trenutku Sa'd bin Mu'azova majka kroz pla ree sljedee stihove: 233 Kako moe izdrati, njegova alosna majka? Traim strpljenje i plaem nad onim to me snalo!...

231 232

bn Sad, et-Tabakt, II, 75; Suhejli, er-Ravzul-Unf, s. VI, 294. bn Him, es-Sre, II, 245; Vkd, el-Megaz, II, 519; bn Sad, et-Tabakt, II, 75. 233 bn Him, es-Sre, II, 250.

Eslem bin Haris prenosi sljedee: Resulullah je doao u kuu Sa'd bin Mu'aza. Mi smo ostali na vratima, dok je Resulullah uao unutra, pravei prilino velike korake. Potom smo i mi uli za njim. Kada nam je Poslanik, alejhisselam, rukom pokazao da stanemo, mi smo to i uinili i vratili se. Unutra nije bilo nikoga osim Sa'da, odnosno njegova tijela. Resulullah se unutra zadrao neko vrijeme a potom izaao. Zanimalo me je zato je pravio velike korake prilikom ulaska pa sam ga upitao za to. Jo nisam bio u ovakvoj guvi. (Soba je bila puna meleka). Jedan melek se sageo i ponudio mi da sjednem na njega i tek sam tada uspio sjesti. Poslije je pozvao Sa'da njegovim nadimkom te nastavio: Neka ti je sretno o Eba Amr! Neka ti je sretno o Eba Amr! Neka ti je sretno o Eba Amr! Njegova smrt je izuzetno rastuila Resulullaha i njegove ashabe pa su zaplakali. Na njegovoj denazi se okupio sav Eshab-i kiram. Resulullah je predvodio denazu-namaz a potom je ponio njegov tabut. Dok su nosili njegovo tijelo ashabi rekoe: O Poslanie! Jo nismo nosili laku denazu. Poslanik im ree: Sili su meleki i oni ga nose. Dok su mu pronosili tijelo munafici ga pokuae ocrniti govorei kako je lahak a Resulullah im ree: Na Sa'dovoj denazi je sedamdeset hiljada meleka. Nikada do sada nisu sili na zemlju u ovom broju na ovako malom prostoru. Ebu Se'id el-Hudri prenosi od svoga djeda sljedee: Ja sam bio jedan od onih koji su kopali njegov kabur. Kada sam poeo kopati, pojavio se miris miska iz zemlje. urahbil bin Hasene prenosi: Kada su Sa'da bin Mu'aza sputali u mezar, neko je sa njegovog kabura uzeo aku zemlje. Poslije je tu zemlju odnio kui gdje se ona pretvorila u misk. Dok su sputali njegovo tijelo, Resulullah je sjeo pored njegovog kabura i pustio svoje mubarek suze te rukom uzeo za svoju mubarek bradu. Bio je jako oaloen. Jo je rekao; Ar se zatresao zbog smrti Sa'd bin Mu'aza. Jednom prilikom je Poslaniku poklonjena lijepa odjea. Kada su ashabi pohvalili njenu ljepotu on ree: Sa'd bin Mu'azova maramica u Dennetu je ljepa od ovoga. Jo neki od znaajnih dogaaja pete godine po hidri su sljedei: Poslanik je poao sa vojskom od hiljadu ljudi na plemena koja su ivjela na Dumetu-l Dendelu i koji su ucjenjivali i uznemiravali punike koji su putovali prema amu, kao i graane Medine-i munevvere. im su uli da ide muslimanska vojska, ta plemena su se razbjeala. Poslije nekoliko dana vojska se vratila u Medinu.234 Resul-i ekrem se u mjesecu Zu-l Ka'detu oenio Zejnebom bint Dah.235 Ove godine je nareeno noenje hidaba pa su se muslimanke pokrile. 236 Munafici su bacili potvoru na hazreti Aiu pa su i neki muslimani ovom potvorom bili prevareni. Kur'anskim ajetima razotkrivena je spletka munafika a hazreti Aia je osloboena optubi. 237 Pleme Muzejne, koje je ivjelo blizu Medine poslalo je glasnika da objavi da prihvataju Islam, pa su ubrojeni meu muhadire. 238 Ove godine su se desili zemljotres i cijepanje Mjeseca. Iste godine je nareeno i obavljanje hadda.

MIROVNI SPORAZUM NA HUDEJBIJI

Poslije bitke na Hendeku, neka od plemena koja su ivjela u okolici Medine su prihvatili poloaj i snagu Islamske drave. Od tada su razmiljali na nain da je bolje biti u
234 235

Vkd, el-Megaz, I, 403; bn Sad, et-Tabakt, II, 62. bn Sad, et-Tabakt, III, 42. 236 Buhr, Tevhd, 22; bn Sad, et-Tabakt, VIII, 106. 237 Buhr, Megzi, 34; Muslim, Tevbe, 68; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, VI, 194; Vkd, el-Megaz, II, 431. 238 bn Sad, et-Tabakt, I, 291.

saveznitvu sa muslimanima ili jo bolje prihvatiti Islam u potpunosti. Neki od njih su doli pred Resulullaha i u njegovom mubarek prisustvu prigrlili din-i Islam. Najbolje stvorenje svih svjetova, sallallahu alejhi ve sellem, je formirao grupe ashaba i slao ih okolnim plemenima da ih upuuju u Islam. Nekim plemenima je otiao lino a neka od plemena, poput Dumetu-l Dendela, su posluali savjete i iskazali elju za prihvatanjem Islama. Neka od plemena popun Gatafana ili Benu Lihje su od straha od muslimanske vojske pobjegli. Na taj nain su okolna plemena potvrdila i priznala ulogu i znaaj muslimana. este godine po hidri desila se jedna od najgorih sua tog podruja, te sa neba nije pala ni kap kie. Nikakvo rastinje zbog toga nije uspijevalo te su i ljudi i ivotinje muku muili sa nestaicom hrane. Jednog petka mjeseca Ramazana ashabi zamolie Resulullaha da uini dovu Uzvienom Allahu da spusti kiu. Resulullah ode do pustinje zajedno sa ashabima i prije uenja ezana za Dumu namaz, klanjae zajedno dva rekata. Poslanik donese tekbir Allahu ekber a potom die ruke tako visoko u zrak da se otkrio dio tijela ispod njegovih pazuha. Allahu! Podari nam kiu!... Ashabi su ponavljali za njim dodajui rijei Amin. U tim trenucima nebo je bilo u potpunosti vedro i nigdje nije bilo oblaka. Dok je Poslanik, alejhisselam, inio dovu, poe puhati vjetar a zatim se pojavie i oblaci. Uslijedi blaga kia. Prvak svih poslanika ovaj put ree: Svemogui Allahu! Spusti obilnu kiu na nas i uini je hairli za nas! Tada na sve strane poe padati jaka kia. Na odjei Resulullaha i njegovih ashaba nije ostalo mjesta koje nije dohvatila voda. Dok su stigli kuama, voda je ve lila na sve strane. Svi su hodali gazei vodu. Kia je nastavila padati cijali taj dan. Zatim slijedei a i dan poslije toga, sve do idueg petka kada su ashabi doli Poslaniku: Ja Resulallah. Od vode su nam se poele ruiti kue a ivotinje duiti u njoj. Kada bi zamolio Gospodara da kia prestane... Resulullah se nasmijei te podie ruke: Ja Rabbi! Odnesi ovu kiu na poljane, vrtove i mjesta gdje raste drvee! U tom trenu kia koja je lila neprestano sedam dana prestade padati te se preseli na mjesta za koja je Resulullah inio dovu. Bio je mjesec Zul ka'de este godine po hidri. Jedne noi Poslanik u snu vidje kako zajedno sa ashabima obilazi Kabe-i muazzamu u Mekke-i mukerremi. Neki od ashaba su tom prilikom potkratili kose. Ashabi su se silno uzbudili kada im je Muhammed Resulullah ispriao svoj san. Znali su da e se prvi put nakon hidre vratiti u svoju voljenu Mekku u kojoj su roeni, odrasli i u kojoj su proveli mnoge tune ali i vesele trenutke. Posjetit e mubarek Kabu, prema kojoj su se okretali pet puta dnevno u svojim namazima. Kako je to samo bila radosna vijest za njih... im je Resulullah Ashab-i kiramu prenio radosnu vijest Sigurno ete ui u Mesdidu-l haram, odmah su poeli sa pripremama za taj in. Nakon to je Resulullah izvrio pripreme za put, u Medini je ponovo kao zamjenika ostavio Abdullaha bin Ummi Mektuma. Prvog ponedeljka mjeseca Zul-ka'deta popeo se na svoju devu Kasvu. Okupio je hiljadu i etiri stotine ashaba i poselamio se sa onima koji ostaju u Medini. Nanijetili su da obave umru te su se zaputili prema Mekke-i mukerremi. Sa sobom su ponijeli oruje i sedamdeset deva koje su namjeravali zaklati. U povorci je bilo prisutno dvije stotine konjanika i etiri hanume, sahabijke. Jedna od ena koje su pole bila je Poslanikova edna supruga hazreti Ummu Selema. Kada su stigli na mjesto mikata, Zu-l hulejfu, obukli su ihrame i klanjali podne namaz. Potom su obiljeili deve koje e zaklati i povezali ih. Nadijetu-bnu Dundub Eslemi je zajedno sa svojim pomonicima zaduen da izvri ovaj zadatak. Abbad bin Bir je dobio dvadeset konjanika i poslat u izvidnicu. Bur bin Sufjan je poslat kao glasnik u Mekku. 239 Resul-i ekrem je zajedno sa ashabima obukao bijele ihrame te su svi u jedan glas poeli izgovarati rijei zahvale i velianja Uzvienog Gospodara: Lebbejk! Allahumme lebbejk! Lebbejk! La erike leke lebbejk! Innel hamde venni'mete leke ve-l mulke la erike
239

Vkd, el-Megaz, II, 574; bn Sad, et-Tabakt, II, 95.

lek! I zemlja i nebo su odjekivali ovom uzvienom telbijom a Zu-l Hulejfa je utonula u posebno ozraje. Svi su bili uzbueni i krenuli su sa Zu-l Hulejfe kako bi to prije stigli do Mekke. Na putu Habib-i ekremu prioe hazreti Omer i Sa'd bin Ubade: Ja Resulallah! Zar emo nenaoruati ui meu stanovnike koji su sa tobom na ratnoj nozi? Bojimo se da vam ne naude. Dragulj oba svijeta im odgovori: Ja sam naumio obaviti umru. Ne elim u takvom stanju nositi oruje. Put je tekao mirno. Na putu su sretali razliita plemena, a Poslanik ih je pozivao u Islam. Neki su uljudno odbijali prihvatiti taj poziv dok su neki slali bogate poklone. Tako su preli polovinu puta i stigli na mjesto Gadiru-l etat koje se nalazi iza Usfana. Na to mjesto se ve bio vratio Bur bin Sufjan, koji se sreo sa Kurejijama i javio im da muslimani dolaze. Poslaniku, alejhisselam, je svoja zapaanja opisao ovako: Ja Resulallah! Kurejije su obavijetene da dolazite. Od straha su poslali poklone okolnim plemenima i zatraili od njih pomo. Pred vas su poslali jedinicu od dvije stotine vojnika kao izvidnicu. Okolna plemena su prihvatili poziv i sastali su se u mjestu Beldah. Okupili su mnogo vojnika i zakleli su se da vam nee dozvoliti da uete u Mekku. Poslanik je teko primio ovu vijest: Neka su proklete Kurejije! Svakako ih je rat unitio. Zar Kurejijski murici misle da posjeduju neku snagu? Tako mi Allaha, neu odustati od borbe sa njima sve dok ne proirim i uinim jaim din-i Islam, zbog koga sam poslat od strane Uzvienog Allaha ili dok ne izgubim glavu. Poslije se okrenu ashabima i upita ih za njihovo miljenje u vezi novonastale situacije. Ashabi koji su cijelim svojim biem bili odani Resulullahu rekoe: Allah i Njegov Poslanik bolje znaju. Nae due su tebi kurban. Mi smo poli da uinimo tavaf oko Kabe. Niti smo poli da se borimo, niti da ubijemo bilo koga. Ali ako nas sprijee da posjetimo Kabu, sigurno emo se sukobiti sa njima i ostvariti svoj cilj!... Resulullah je obradovan ovako jasnim stavom svojih ashaba; Onda krenite uz Allahovo Velianstveno ime!... Ashabi su uz telbiju Lebbejk! Allahumme lebbejk! Lebbejk! La erike leke lebbejk! Innel hamde venni'mete leke ve-l mulke la erike lek! i tekbire Allahu ekber krenuli put Mekke. Jenog dana u podnevsko doba Bilal-i Habeija pokaza rasko svoga lijepog glasa i proui ezan, te tako obavijesti ashabe da je nastupilo vrijeme namaza. U tom trenutku pred njih stigoe dvije stotine Kurejijskih vojnika i stadoe izmeu njih i Mekke spremni na borbu. Ne obazirui se na to, Resulullah zajedno sa ashabima obavi namaz. Slika Resulullaha kao imama hiljadu i pet stotina ashaba, koji za njim u safu mirno stoje, zatim se preginju na ruku pa na seddu, bio je velianstven prizor. Njihovo sputanje ela na tle, iz pokornosti prema Svevinjem Gospodaru, probudilo je u srcima nekih murika simpatije prema Islamu. Kada su muslimani predali selam i zavrili sa namazom, jedan od komandanata Kurejija sam sebe zapita; Pa zato nismo napali muslimane dok su bili u namazu i iskoristili trenutke njihove slabosti. Mogli smo veinu njih pobiti..., no ne brinite se, oni e sigurno ponovo stati na namaz, jer im je kao to vidite, on drai od njihovih ivota, i tada, sigurno neemo propustiti priliku. Allah, delle anuhu, je Resulullahu dojavio ove njihove rijei posredstvom Dibrila, alejshisselam. U Kur'anu se kae: Kada ti bude meu njima i kad odlui da zajedno s njima molitvu obavi, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svoje oruje uzmu; i dok budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas, a onda neka dou oni koji jo nisu molitvu obavili pa neka i oni obave molitvu sa tobom, ali neka dre oruje svoje i neka budu oprezni. (Neka proue teehhud sa tobom. im ti preda selam, neka ga oni ne predaju ve neka odmah idu pred neprijatelja. Oni koji su klanjali samo jedan rekat neka se vrate i neka klanjaju jo jedan rekat i predaju selam.) Nevjernici bi jedva doekali da oslabi panja vaa prema oruju i oruu vaem pa da svi odjednom navale na vas. A ako vam bude smetala kia ili ako bolesni

budete, nije vam grijeh da oruje svoje odloite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima pripremio sramnu patnju.240 Kada je hazreti Bilal prouio ezan za ikindiju namaz, Kurejijski vojnici su ponovo stali spremni izmeu muslimana i Mekke. Poslanik je naredio ashabima da postupe shodno Kur'anskim nareenjima. Murici su ostali zapanjeni ovakvim nainom obavljanja namaza. Allah im je u srca ulio strah pa se nisu usudili poduzeti bilo kakav korak. Udaljili su se sa tog mjesta kako bi obavijestili stanovnike Meke o deavanjima. Resulullah je zajedno sa ashabima krenuo prema mjestu zvanom Hudejbija. Kada su stigli do granice Mekke, Resulullahova deva Kasva je bez ikakvog vidljivog razloga kleknula. Pokuali su je podignuti i uloili veliki trud oko toga, ali nisu uspjeli. Tada Poslanik, alejhisselam, ree: Ona nema naviku ovako iznenada kleknuti. Nju je Gospodar sprijeio da ue u Mekku kao to je uinio i sa Ebrehinim slonom, sa kojim je on pokuao napasti Mekke-i mukerremu. Kunem se Allahom, u ijoj je ruci moj ivot, da u uiniti ta god Kurejije budu traili od mene kako bih ispotovao Allahovu naredbu da se ne smije ratovati u Svetim mjestima. Potom je ponovo pokuao podii Kasvu, a ona je tada skoila na noge. Doao je do granice harema, do mjesta Hudejbije i tu je stao. Resulullah je sa ashabima zakonaio na ovom mjestu gedje je bila mala koliina vode. ator muslimanske vojske je podignut izvan granica mubarek Mekke i odluili su tu ekati. Kada bi dolo vrijeme namaza, obavljali bi ga unutar granica Mekke. Nestalo je pitke vode u bunarevima i jedina preostala voda se nalazila u Poslanikovom ibriku. Iscrpljeni ashabi tada rekoe: Ja Resulallah! Jedino je jo kod tebe ostalo vode. Samo to nismo potpuno uniteni. -Sve dok sam ja meu vama, neete biti uniteni, ree im Resulullah. Potom drei ruku na posudi sa vodom proui Bismillah te im ree; Sad pijte! Voda je tekla kao iz esme, tako da su se svi napili, uzeli abdest, napunili svoje posude vodom, te nahranili deve i konje. Resulullah se nasmijei i zahvali Uzvienom Gospodaru. Toga dana meu ashabima je bio i Dabir bin Abdullah, koji ree: Bilo nas je hiljadu i pet stotina. Da nas je bilo i stotinu hiljada, opet bi bilo dovoljno vode za sve nas. Bi'at-i Ridvan Dok je Resulullah bio na Hudejbiji doao mu je voa plemena Huza, Budejl, sa kojim su muslimani od ranije imali prijateljske odnose. Tom prilikom mu je saoptio da su okolna plemena, na poziv Kurejija, stigle na Hudejbiju i da su se zakleli na borbu sve dok imaju vojske. Resulullah na to ree: Mi nismo doli da se borimo sa bilo kime. Doli smo da obavimo umru, da posjetimo Kabe-i muazzamu i uinimo tavaf oko nje. Ali bez obzira na to, ukoliko nas neko pokua sprijeiti u tome, mi emo se sa njim sukobiti. Nema sumnje da su dosadanji sukobi iscrpili Kurejije, nanijeli im brojne tete i uinili ih nejakim. Ako oni budu htjeli, spreman sam im ponuditi primirje. U tome vremenskom razdoblju bi bili sigurni od napada moje vojske. Neka se ne mjeaju u moje odnose sa drugim plemenima, to nije njihova stvar. Ukoliko ja pobijedim u sukobima sa srugim plemenima, a potom ih Allah, delle anuhu, uputi na Pravi put pa postanu muslimani, nema nikakve smetnje da i Kurejije, pod uvjetom da to sami ele, postanu muslimani. S druge strane, ako ja ne uspijem izai kao pobjednik protiv drugih plemena, onda e i oni moi odahnuti i dobiti na snazi. Ako oni ne prihvate navedeno, ve pokuaju da ratuju sa nama, kunem se Onim u ijoj je ruci moja dua i iju vjeru irim, da neu prestati sa borbom dok i sam ne poginem. U tom sluaju e Allah sigurno ispuniti svoje obeanje i bit e mi na pomoi.
240

en-Nisa 4/102.

Poglavar plemena Huzaa, Budejl, krenu prema Kurejijama kako bi im saoptio Poslanikove, alejhisselam, rijei. Nakon to su murici sasluali ta im je poruio Muhammed, alejhisselam, poslae Urvu bin Mes'uda Resulullahu kako bi se sastao sa njim. Urve ree da su murici odluni u tome da nee dopustiti bilo kome da ue u Mekku. Resulullah mu na to ree: O Urve! Reci tako ti Allaha! Zar neko moe sprijeiti da se rtvuju ove deve i da se posjeti Kaba-i muazzama?, a potom mu ponovi sve to je prethodno rekao i Budejlu. Urve je s jedne strane sluao Poslanikove, alejhisselam, rijei a s druge strane posmatrao ponaanje Ashab-i kirama, nain na koji se ophode meusobno kao i prema Muhammedu, alejhisselam. Sasluao je Poslanikov prijedlog i krenuo prema Kurejijama da im prenese tok razgovora. Kada je stigao do njih ree: O Kurejije! Znate da sam odlazio kao izaslanik mnogim vladarima, poput Nedaije, Kajsera ili Kisre. Tako mi Allaha, nikada do sada nisam vidio potovanje sljedbenika prema voi kao to je to prema Muhammedu, alejhisselam. Niko od njegovih ashaba ne progovara prije nego to zatrai dozvolu od njega, pa ak i kada mu dlaka s glave spadne, takmie se ko e je sebi prigrabiti, radi bereketa. Dok pred njim govore, jedva da se mogu uti. Iz potovanja prema njemu obaraju svoje poglede pred njim. Kada im neto kae ili naredi, nastoje to odmah obaviti, bez obzira ta pri tome morali uiniti. O Kurejije! Koliko god da se trudili, ta god uradili, oni vam nee dozvoliti ni da mu dlaka s glave zafali. Sigurno vam nee dopustiti ni da ga bilo ko dotakne, a ne da mu neko nanese neku tetu. Stanje je takvo pa vi dobro razmislite, ta ete dalje initi. U ovakvoj situaciji, Muhammedov prijedlog smatram povoljnim. Zbog toga vam savjetujem da ga iskoristite dok jo imate mogunost! Kurejije ga ne posluae i pri tome ga jo i napadoe i izvrijeae. Kako iz Kurejijskog taba nije dolazila nikakva vijest, Resul-i ekrem, alejhisselam, posla Hira bin Umejju, kako bi im ponovio svoj prijedlog. Kurejije se prema njemu ponesoe na okrutan nain. Nakon to su mu posjekli devu te je pojeli, napadoe i na njega da ga ubiju. Hira bin Umejje tekom mukom uspjede da se spasi, te po dolasku prenese ta mu se desilo. Odnos prema njemu je raalostio Resulullaha. U tom trenutku iz murikog tabora prema Poslaniku krenu predvodnik plemena Ahabi, Hulejs. Murici su ga poslali kao svog izaslanika. Kada ugleda Hulejsa Poslanik ree: Dolazi vam ovjek iz plemena koje potuje rtvu i koje je predano pokornosti i izvravanju naredbi Allaha, delle anuhu. Poaljite deve koje trebaju biti rtvovane u njegovom pravcu da bi ih on vidio. Ashabi su uinili to im je Resulullah zapovijedio, izgovarajui pri tome telbiju Lebbejkallahumme lebbejk. Hulejs je dugo gledao u deve koje su bile povezane i spremne da budu rtvovane. Oi mu se napunie suzama i ree:Muslimani jedino ele da posjete Kabu! Kako je ruan pokuaj da ih se u tome sprijei! Kunem se Gospodarom Kabe da e Kurejije zbog tog ina propasti. Resulullah na ove rijei ree: Tako je brate iz Benu Kinana! Hulejs nije mogao od stida ni pogledati Resulullaha pa nije ni izaao pred njega ve se odmah vratio u Kurejijski tabor. Prenio im je ta je vidio uz rijei: Nikako se ne slaem sa vama u tome da ga trebate sprijeiti da posjeti Kabu! Kurejije se razbijesnie zbog njegova stava i prozvae ga neznalicom. Murci zatim poslae Mikrez bin Hafsa, koji je bio poznat po svojoj surovosti. I on je doao sa istom porukom od Poslanika, alejhisselam. Poslije njega murici se pobojae da muslimani nee izvriti iznenadni napad. Poslanik nije elio odustati na pola puta, ve odlui da Kurejijama poalje nekoga ko je meu njima cijenjen. Odluka pade na Osmana bin Affana. Na polasku mu ree: Mi nismo poli da se borimo sa bilo kime. elimo posjetiti Kabu i uiniti tavaf oko nje i u njenoj blizini

rtvovati deve koje smo poveli. Prenesi im ove rijei a zatim ih pozovi u Islam. Osim toga Resul-i ekrem mu ree da obraduje tamonje muslimane da e Mekka uskoro biti osvojena. 241 Hazreti Osman ode do murika i prenese im sve kako mu je i reeno. Oni odbie i njegov poziv. Rekli su mu da, ukoliko eli, jedino on moe posjetiti Ka'bu. Hazreti Osman im ree da to nee uiniti bez Resulullaha. Murici bijahu povrijeeni ovim rijeima te ga zarobie. Ubrzo do Resulullaha doe vijest da je hazreti Osman postao ehid. Resulullah bi silno oaloen ovim i ree: Ukoliko je to istina, neemo otii odavde dok se ne sukobimo sa njima. Potom sjede pod drvo Semure, koje se nalazilo u blizini, i ree ashabima: Allah vam nareuje da mi se zakunete na vjernost te ih pozva da to uine. Ashab-i kiram pojedinano dadoe zavjet Resulullahu, stavljajui svoje ruke na njegovu: Kunemo ti se da emo se boriti zajedno sa tobom dok ti Allah ne podari pobjedu ili dok svi ne postanemo ehidi. Resulullah stavi svoje mubarek ruke jednu ruku preko druge i uini isto u hazreti Osmanovo ime. Obradovala ga je zakletva ashaba pa je rekao da Dehennemska vatra nee dotai nikoga od onih koji su mu se zakleli na vjernost ispod drveta. Ova zakletva se zove Bi'at-i Ridvan. 242 Ashabi opasae maeve i samo akae Resulullahov znak da izvre napad. Kurejijski pijuni i sami posvjedoie zakletvi ashaba na vjernost Poslaniku, dok god je iv i posljednji meu njima, i njihovim pripremama za rat. Odmah obavijestie svoj tabor o tamonjim dogaajima. Poslanik je, za svaki sluaj, po noi ostavljao strau kako bi titio svoje ashabe. Jedne noi, dok je hazreti Osman bio u zarobljenitvu, muslimane napade jednica od pedesetak murika predvoena Mikrezom, kako bi ih zatekli na spavanju. Te noi su na strai bili Muhammed bin Mesleme i drugi ashabi. Poslije kratke bitke oni pohvatae kafire. Samo je Mikrez uspio pobjei. Zarobljenike potom dovedoe pred Resulullaha. Neki od njih su pohapeni dok je nekima oproteno i bijahu puteni na slobodu. I idue noi murici ponovie isto, ali ponovo bijahu uhvaeni. Resulullah i njih pusti na slobodu. Spasi me, ja Resulallah!... Vojska kafira je bila svjesna da su muslimani danonono bili pri punoj ratnoj spremi i da su ih mogli napasti svakog trenutka, te su zbog toga osjeali zebnju. Shvatili su da iz ove situacije nema drugog izlaza ve da se napravi sporazum sa njima te su brzo sastavili pregovaraki tim. Delegaciji na ijem je elu bio Suhejl bin Amr je reeno da izdejstvuju dogovor u kome e stajati da muslimani, ako nita, ne mogu ui u Mekku ove godine. Muhammed, alejhisselam, je primio delegaciju Kurejija a njihova prva elja je bila da se oslobode zarobljeni kafiri. Resulllah im ree: Sve dok ne pustite moje ashabe koji su u Mekki neu ni ja pustiti vae! Suhejl je priznao da su muslimani prema njima postupili na lijep nain pa je osigurao da se Osman ibn Affan i jo deset ashaba koji su prethodno zatvoreni oslobode. Potom su puteni i murici koji su uhvaeni tokom napada na muslimane. Nakon dugih pregovora, postignut je dogovor i doao je red da se to stavi na papir i tako ozvanii. Poslanik svih svjetova, naredi hazreti Aliji da pie: Bismillahirrahmanirrahim. Suhejl se odmah usprotivi ovome: Kunem se da ne znam ta znai rije Rahman. Zato nemoj tako pisati ve stavi Bismike Allahumme. Ako to ne uini, odustajem od dogovora. Resulullah je znao da u sklapanju sporazuma lei velika mudrost, zato ree hazreti Aliji: Kako je lijepa reenica Bismike Allahumme. Napii tako. Kada je to hazreti Alija uinio, Poslanik, alejhisselam, nastavi: Ovo su take ugovora o miru na ije se potivanje obavezuju i u vezi kojih su se dogovorili Muhammed, Resulullah i Suhejl bin
241 242

bn Sad, et-Tabakt, II, 97. Buhr, Megzi, 19; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 59; Vkd, el-Megaz, I, 279; bn Sad, et-Tabakt, II,

97.

Amr. Suhejl uhvati hazreti Aliju za ruku te se okrenu prema Poslaniku i ree mu: Kunemo se da se protiv tebe ne bismo borili, niti bismo ti sprjeavali obilazak oko Kabe da smo priznali da si ti Allahov poslanik. Zbog toga umjesto Resulullah, pii Abdullahov sin Muhammed. Poslanik pristade i na to: Tako mi Allaha, koliko god me vi ugonili u la, ja sam Allahov poslanik. Pisanje moga imena i imena moga oca, nee odbaciti moje Poslanstvo od mene. O Alija! Izbrii to i napii Muhammed sin Abdullahov. Niko od ashaba se nije sloio sa tim da se izbrie rije Resulullah. U trenutku se uznemirie te rekoe: O Alija! Pii Muhammed, Resulullah, ili emo stvar sa kafirima rijeiti maem. Poslanik je bio zadovoljan onim to su ashabi rekli ali im je mubarek rukom dao znak da ute. Hazreti Alija mu tada ree: Moja dua je tebi kurban, ja Resulallah! Moja ruka ne moe podnijeti da izbrie ovu rije. Resulullah od njega zatrai da mu pokae mjesto gdje je to pisalo pa svojom mubarek rukom to izbrisa i naredi da se napie Muhammed, sin Abdullahov. Potom su napisane take ugovora: 1- Ugovor se potpisuje na deset godina u kojima strane potpisnice nee ratovati. 2- Muslimani nee posjetiti Kabu ove godine. Mogu to uiniti tek idue godine. 3- Muslimani koji dou posjetiti Kabu, mogu ostati tri dana i sa sobom nee imati nikakvog oruja osim uobiajenog za putnike. 4- Dok muslimani budu obavljali tavaf, mekanski murici e napustiti to mjesto i omoguiti muslimanima da u miru izvre tavaf. 5- Ako neko od Kurejija postane musliman, pa se odlui bez dozvole roditelja otii u Medinu, muslimani su duni da ga vrate. Ako neko od muslimana pree na stranu murika u Mekku, nee biti vraen. Hazreti Omer je upitao Resulullaha, da li e zaista prihvatiti ovu taku a on mu odgovori: Da. Neka Allah one koji od nas prebjegnu njima dri dalje od nas. 6- Ako neko od ashaba doe u Mekku sa ciljem da obavi had ili umru, njegov ivot i imetak e biti sigurni. 7- Ako neko od murika na putu za am ili Egipat svrati u Medinu, njegov ivot i imetak e biti sigurni. 8- Ostala arapska plemena e moi zatraiti zatitu strane koju sami ele. Slobodni su da se pridrue muslimanima ili muricima. 243 Doao je red na potpisivanje dogovorenog. U tom asu se nazrije neko kako ide prema muslimanima vukui lance za sobom. Kada je priao povika: Spasite me! im je to uo, voa Kurejijske delegacije skoi na noge. Stade ga udarati drvetom koje je prigrabio iz blizine. On prikupi svu snagu koju je imao te se baci pred Resulullahova koljena preklinjui ga: Spasi me ja Resulallah! To je bio musliman iz Mekke koga je otac, zbog prihvatanja din-i Islama, okovao u lance. Svakodnevno ga je muio i tjerao da se klanja kipovima. Iskoristio je odlazak murika na Hudejbiju, te pobjegao iz Mekke kako bi doao meu muslimane. Taj velikan je bio hazreti Ebu Dendel, sin Suhejla, koji je pregovarao ispred murika. Suhejl pokaza Resulullahu sina Ebu Dendela, te mu ree: Prvi koga e vratiti nazad, shodno potpisanom ugovoru, e biti on. Resulullah i ashabi su bili jako tuni zbog ovog dogaaja. Svako je sa neizvjesnou isekivao Resulullahov odgovor. Sa jedne strane je bio dogovor, a sa druge ashab koji je trpio muenje. Sultan svih svjetova ree Suhejlu: Mi jo nismo potpisali ovaj ugovor. Ja Muhammed! Take ugovora smo napisali prije nego je on doao. Ako ne vrati moga sina, neu ni ja nikada potpisati ovaj ugovor. Resulullah je zamolio: Za moj hatar, ostavi njega van dogovora, no murici nisu pristali na to. Dok je Suhejl bin Amr vukao sina za sobom, Ebu Dendel ree: Ja Resulallah!
243

Buhr, Megzi, 35; Ebu Dvd, Dihd, 168; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, IV, 323; bn Him, es-Sre, II, 307; Vkd, el-Megaz, II, 608; bn Sad, et-Tabakt, II, 97-98.

Brao muslimani! Zar me preputate muricima, iako sam prihvatio Islam i zatraio vau zatitu? Zar ete dopustiti da me svaki dan stavljaju na nesnosne patnje? Ja Resulallah! Zar me vraa kako bi me odvratili od moje vjere? Bilo je skoro neizdrivo sluati ove srceparajue povike. Ashabi su od boli poeli plakati. I Resulullahove mubarek oi bijahu napunjene suzama. Ponovo prie Suhejlu i zamoli ga da ga ne vodi sa sobom, da ga ostavi. Suhejl ree da ne postoji nain na koji bi mu on to dopustio. Na to Resulullah ree: O Ebu Dendele! Strpi se jo malo. Podnesi ta god ti budu inili! Zatrai od Allaha nagradu za to! Uzvieni Allah e sigurno i tebi i drugim nejakim muslimanima podariti izlaz iz situacije u koju si zapao i podariti spas. Nama ne prilii da ne odrimo datu rije. Nad cijelim dogaajem su se saalili i murici pa rekoe: O Muhammede! Ebu Dendela uzimamo pod svoju zatitu radi tebe. Neemo dozvoliti Suhejlu da ga mui. Nakon tih rijei su Resulullah i ashabi malo odahnuli. (Suhejl bin Amr je nakon osvojenja Mekke postao musliman i postao jedan od Ashab-i kirama.) Mirovni sporazum je napisan u dva primjerka i potpisan. Nakon toga su se murici vratili u svoj tabor.244 Kurejije su bile obradovane ugovorom jer je on izgledao kao da je na tetu muslimana. Naprotiv, ovaj sporazum je bio velika pobjeda muslimana i njegove stavke su bile u korist muslimana. Prije svega muslimanima je priznata drava. Murik koji je iao iz Mekke za am ili Egipat, mogao je svratiti u Medinu i tu je bio u potpunosti siguran. Tako su imali priliku izbliza vidjeti nain ivota muslimana, lijepe odnose koji su vladali meu njima, pravdu Islama i priliku da zavole Islam. Na posljetku e prihvatiti Islam i prikljuiti se ashabima. Proirit e Islam na sve krajeve. Nakon deset godina koliko je ovaj ugovor trebao trajati, broj muslimana e se poveati te e on ojaati i proiriti se na sve strane. Poslanik je bio tuan zbog take po kojoj e svi koji meu Kurejijama prihvate Islam biti vraeni u Mekku pa je za njih rekao da e im Allah sigurno otvoriti neka vrata i dati im izlaz iz teke situacije. Posao sa muricima je bio zavren. Resulullah porui Ahabima: Ustanite! rtvujte svoje kurbane, obrijte glave i skinite ihrame. Poslanik, alejhisselam, je prvi zaklao kurban. Potom ga je obrijao njegov berber hazreti Hira bin Umejje. Ashabi su razgrabili dlake s poslanikove glave i prije nego su one pale ne zemlju, kako bi stekli njihov bereket. I ashabi su zaklali svoje kurbane a potom su neki obrijali glave a neki potkratili kose.245 Na Hudejbiji su ostali dvadeset dana. Poslanik je sa ashabimja krenuo put Medine. Na putu mu je Allah objavio suru Feth i obeao mu da e upotpuniti blagodat prema njemu i prema muslimanima. Dok je sultan svemira kao pobjednik kroio u Medinu, Ebu Basir koji je pripadao Kurejijskom plemenu Sakif, poaen je primanjem Islama. Nakon to je shvatio da ne moe ivjati meu kafirima, doao je pjeice u Medinu. Shodno ugovoru na Hudejbiji, napustio je Medinu i smjestio se u mjesto Is, pored Crvenog mora.246 To mjesto je bilo na trgovakom putu iz Mekke prema amu, kojim su ili murici Kurejije. Muslimani koji su nakon toga primali Islam, nisu odlazili u Medinu ve bi se pridruili Ebu Bairu u Isu. Prvi meu njima je bio hazreti Ebu Dendel. Njih su slijedili i drugi. Bilo ih je pedeset, pa stotinu da bi taj broj narastao na tri stotine. Kurejijske karavane su bile primorane proi kroz ovo mjesto na njihovom putu za am. Ebu Basir je zajedno sa

244 245

bn Him, es-Sre, II, 321; Vkd, el-Megaz, II, 608; bn Sad, et-Tabakt, VII, 405. Buhr, urut, 15; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, IV, 323. 246 bn Him, es-Sre, II, 324; Vkd, el-Megaz, II, 625.

muslimanima koji su ivjeli sa njim hvatao murike koji bi prolazili tim putem i traio od njih da prihvate Islam. Borio bi se sa onima koji na to ne bi pristali, te ih dovodio u teak poloaj. Mekanski murici su shvatili da im je presjeen trgovaki put za am pa su u Medinu poslali grupu izaslanika. Molili su Resulullaha da poniti taku ugovora na Hudejbiji kojom se nareuje da e Kurejije koje prime Islam i krenu u Medinu bez dozvole roditelja, biti vraeni. Poslanik im se smilovao pa je prihvatio da se ta taka poniti. Tako se Kurejijama otvorio put za am. Muslimani su dobili nagradu za svoje strpljenje i smjestili se u Medini kraj Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.

POZIVI KROZ PISMA

Pisma poslana vladarima Nebijj-i muhterem, alejhisselam, je po povratku sa Hudejbije udio za irenjem Islama na cijeli svijet, za spasenjem ljudi od dehennemske vatre i vjenim spasom. On je poslan kao milost svim svjetovima. Zbog toga je htio okolnim vladarima poslati pismo poziva u din-i Islam. Za svoje izaslanike je odabrao; Dihje-i Kelbija Bizantijcima, Amr ibni Umejju Abesincima a Hatem ibn Ebi Balta'a u Egipat. Sa istim zadatkom je poslao Salit ibni Amra u Jemamu, udaa bin Vehba u Gassan a Abdullah bin Huzejfu vladaru Irana.247 Ovi izaslanici su bili istaknuti ashabi, najljepi i najrjeitiji meu njima. Svakom od vladara je napisano posebno pismo. Ta pisma je zapeaena Muhammedovim, alejhisselam, peatom, koji se sastojao iz tri reda; Allahov poslanik, Muhammed, alejhisselam. Pripremljeni izaslanici su se, mudizom-udom Poslanika, alejhisselam, probudili govorei jezike naroda kojima su trebali ii.248 Hazreti Amr bin Umejje, koji je trebao ii u Abesiniju, dobio je zadatak da od njihovog kralja Nedai Eshame zatrai da se ashabi koji su prethodno uinili hidru u Abesiniju vrate u Medinu. Amr je za kratko vrijeme dospio u Abesiniju i izaao pred njihovog kralja Nedaiju Eshamu. Nedaija se podigao sa svoje stolice i sa naroitim potovanjem preuzeo pismo koje mu je poslano. Poljubio ga je, stavio na elo a potom otvorio i naredio da mu se proita: Bismillahirrahmanirrahim! Od Allahovog poslanika Muhammeda, alejhisselam, kralju Abesinije Nedaiji Eshami!... Neka je mir na onoga ko slijedi istinu. O vladaru! elim ti da bude u miru i zahvaljujem se Allahu koji ti je podario mnoge blagodati. Nema drugog Boga osim Njega. On je Melik (Vladar svega na zemaljskoj kugli). On je Kuddus (zatien od svake vrste nedostatka). On je Mu'min (daje sigurnost). On je Muhejmin (sve uva i nadzire). Svjedoim da je Isa (alejhisselam) rije i ruh kojeg je Allah udahnuo u istu, ednu i od vanjskog svijeta u potpunosti povuenu Merjemu. O vladaru! Pozivam te da povjeruje u Allaha Koji nema sudruga. Pozivam te da Njemu robuje a da meni bude pokoran. Ja sam zaduen od strane Gospodara da prenesem ovaj poziv.

247

Buhr, Tefsr, 4; Megzi, 77, 82, 84; lim, 7; Muslim, Dihd, 109; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 262; III, 441; bn Him, es-Sre, II, 607; Bejhek, es-Sunen, II, 43, 353; bn Sad, et-Tabakt, I, 259; Huza, et-Tahrd, s. 183-184; Kettan, et-Teraibul-drijje, I, 345-346. 248 bn Sad, et-Tabakt, II, 15.

Ja ti prenosim potrebnu uputu i savjet koji e ti biti dovoljan i na ovom svijetu i na ahiretu. Prihvati moj savjet. Neka je mir na one koji odaberu pravi put i prihvate hidajet (uputu). Nakon to je vladar Eshame, paljivo sasluao ta stoji u pismu, izgovorio je kelime-i ehadet: Ehedu en la ilahe illallah ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu i postao musliman. Potom ree: Kunem se da je on poslanik koga su nagovijestili raniji vjerovjesnici i koga isekuju pripadnici knjige. Da imam mogunost, sigurno bih otiao do njega i poastio se sluenjem njemu. Naredio je da se pisma stave u posebnu kutiju te rekao da sve dok ta pisma budu kod Abesinaca, sa njima e biti i bereket i dobro.249 Resulullah je Nedaiji poslao dva pisma. Eshame je udovoljio i elji navedenoj u drugom pismu, te je Poslanikovu, alejhisselam, mubarek suprugu Ummu Habibu i ostale ashabe koji su bili tamo, brodom poslao za Medinu, aljui uz to i brojne poklone. U pismu koje je on poslao saoptio je da prihvata din-i Islam. Hazreti Dihje-i Kelbi je zaduen da poziv u Islam prenese Bizantijskom caru. Pismo je trebao predati Harisu, vladaru Gassana u Busri, a on Bizantijskom caru Herakliju. Hazreti Dihje je skrueno preuzeo pismo i brzo stigao u Busru. Susreo se sa Harisom i prenio mu poruku. Haris je sa Dihjom poslao Adij bin Hatema, koji tada jo nije bio prihvatio Islam, da odu u Kuds u kome je tada boravio Haraklije. Njih dvojica stigoe u Kuds i stupie u kontakt sa carevim bliim saradnicima, kako bi se vidjeli sa samim carem. Careve sluge mu rekoe: Kada izae pred Kajsera, ii e pognute glave, a kada doe ispred njega past e mu na seddu i nee se dizati sa nje sve dok ti on ne da dozvolu. Ove rijei su Dihji teko pale pa ree: Mi muslimani ne inimo seddu nikome osim Allahu, delle anuhu. Pored toga nije prirodno ljudskom biu da jedan ovjek ini seddu drugome. Sluge mu rekoe da u tome sluaju Kajser nikada nee primiti pismo koje mu nosi, niti e pogledati njegov sadraj, a uz to e te jo i otjerati. Na poslanik Muhammed, alejhisselam, ne dozvoljava da mu neko ini seddu, ak ni da mu se blago nakloni. On se paljivo obraa i prema slugama. Primi ga kod sebe, saslua ga, otkloni mu nedau i taj ga napusti zadovoljan. Zbog toga su svi njegovi sljedbenici slobodni. Jedan od carevih sluga potom ree: Poto vidim da nee da mu uini seddu, onda u ti pokazati drugi nain, kako da ispuni svoj zadatak. Ima jedno mjesto ispred dvorca gdje se Kajser odmara. Svaki dan, poslije podne, on izae i eta tim mjestom. Tu ima jedan sto i ukoliko ima neki papir na njemu, prvo ga proita a potom odmara. Ti sada otii i stavi pismo na taj sto a zatim se vrati. Kada vidi pismo, pozvae te i ti e tako obaviti svoju zadau. Dihje je tako i uinio i ostavio pismo. Heraklije ga po dolasku uze i zatrai prevodioca za arapski jezik. Prevodilac poe itati pismo Resulullaha na ijem je vrhu pisalo: Bismillahirrahmanirrahim! Od Allahovog poslanika Muhammeda, Rimskom velikanu Herakliju! Heraklijev brati Jennan bi bijesan to je ovaj izgovorio te rijei pa ga udari pesnicom u prsa tako da prevodioca obori na zemlju, pri emu mu ispade mubarek pismo iz ruku. Kada ga Heraklije upita: Zato si to uinio?, on mu odgovori: Zar ne vidi kakvo je ovo pismo? Na poetku je spomenuo drugo ime prije tvoga a onda te nije oslovio kao vladara ve kao velikana. Zato nije napisao Car Rimljana i tvoje ime spomenuo na samome poetku? Heraklije mu uzvrati: Tako mi Boga ti ili si golema neznalica ili luak. Nisam znao da si takav. Zar hoe da pocijepa pismo prije nego ga ja proitam i vidim ta se nalazi u njemu. Tako mi Boga, ako je istina da je on Allahov poslanik, onda je potpuno u pravu to je svoje ime stavio prije mog i to me je oslovio kao velikana Bizanta. Ja sam samo njihov vladar, nisam njihov vlasnik, te je potom otjerao Jennaka od sebe.
249

Ahmed b. Hanbel, el-Musned, IV, 198; bn Him, es-Sre, I, 223; Bejhek, es-Sunen, II, 79; bn Sad, etTabakt, I, 207-208.

Potom je pozvao uenjaka po imenu Uskuf, koji je bio najueniji kranski teolog koga je on imao. Dao je pismo njemu i rekao mu da ita. U nastavku pisma je stajalo: Neka je mir na one koji slijede Allahov pravi put i koji ga postignu. O velikanu Bizanta. Pozivam te da prihvati Islam. Uini to kako bi postigao konanu sreu. Postani musliman pa e ti Allah dati dvostruku nagradu. Ako odbije, grijeh svih krana ostaje na tebi. Onda je citirao 64 ajet sure Ali Imran: Reci: O sljedbenici knjige! Doite da se okupimo oko jedne rijei, zajednike i nama i vama: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drimo! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: Budite svjedoci da smo mi muslimani!250 Dok se italo Resulullahovo pismo, sa Heraklijevog lica su padale kapljice znoja. Kada je zavrio itanje, ree: Ja od Sulejmana, alejhisselam, nisam vidio da neko poinje pismo sa Bismillahirrahmanirrahim. Heraklije ga upita ta misli o tome a on mu ree: Tako mi Allaha, on je poslanik koga su nagovijestili i Musa i Isa, alejhimusselam. Mi smo ga svakako isekivali. Heraklije ga ponovo upita: A ta ti misli, kako treba da postupim u ovoj situaciji? -Smatram da treba da ga slijedi. Ja dobro znam ta ti pria. Ali nemam snage da prihvatim Islam i da mu se pokorim. Ostat u bez krune, a i biu ubijen. Poslije toga je pozvao Dihju i Adija bin Hatema. Adij mu ree: O vladaru! Ovaj ovjek koga vidi, dolazi od Arapa i pripovijeda o udnim dogaajima. Heraklije ga upita ta se deava a Dihje ree: Pojavio se jedan ovjek meu nama koji je objavio da je Poslanik. Jedan dio naroda ga slijedi a jedan dio je protiv njega. Dogaaju se sukobi izmeu nas koji mu vjerujemo i onih koji to ne ine. Poslije toga je Heraklije poeo istraivati Resulullaha. Poslao je depeu upravniku ama i naredio mu da nae nekoga ko je iz istog plemena kao i Poslanik, alejhisselam. U meuvremenu je poslao pismo jednom uenjaku iz Rima koji mu je bio blizak prijatelj i koji je poznavao Semitske jezike. Od njega je dobio odgovor u kome se navodi da je ovjek koga spominje, zaista, posljednji Poslanik. Upravitelj ama se susreo sa voama Kurejijske karavane koja je dolazila. Meu njima je bio i Ebu Sufjan, koji tada jo nije bio prihvatio Islam. Ebu Sufjan ree: Dok smo bili u Gazzi, doe nam Heraklijev upravnik ama i ree, kao da e nas napasti: Jeste li vi pripadnici naroda ovjeka iz Hidaza? Odgovorili smo da jesmo. Onda idete samnom caru Herakliju. Odvede ih pravo Herakliju, koji se nalazio u jednoj crkvi u Kudsu. Sjedio je zajedno sa svojom carskom svotom sa krunom na glavi. Tu je primio Ebu Sufjana i jo tridesetak Mekelija zajedno sa njim. Prevodilac ih pozva da priu i upita ih koji od njih je najblii u srodstvu ovjeku koji se predstavlja kao poslanik. Ebu Sufjan ree da je to on. Heraklije ga upite ta mu je u srodstvu a Ebu Sufjan mu odgovori da je sin njegovog amide. Heraklije tada zatrai da mu Ebu Sufjan prie blie a da ostali ostanu iza njega. Iako je na poetku Ebu Sufjan izgovarao neke lai, pod prijetnjom cara Heraklija se preplai i poe govoriti istinu. Potom se meu njima odvi sljedei razgovor: Heraklije: - Kakvo je porijeklo ovjeka koji za sebe tvrdi da je Poslanik? - On je po porijeklu najbolji i najuglediniji meu nama. - Da li je neko u vaoj lozi ranije tvrdio da je poslanik? - Ne. - Da li je meu njegovim precima bilo careva ili vladara? - Ne. - Da li mu se pokoravaju ugledniji stanovnici ili siromaniji?

250

Ali mrn 3/64.

Njemu se pokoravaju siromani, slabi, mladii i ene. Meu njegovim sljedbenicima nema mnogo starijih ili uglednih pripadnika koji mu se pokoravaju. Da li se broj njegovih pristalica smanjuje ili poveava? Poveava se. Da li je bilo ljudi koji su, nakon to su primili njegovu vjeru, ostali nezadovoljni i ljuti pa ga napustili? Ne. Da li je neko zapamtio da je lagao prije nego je postao Poslanik? Ne. Da li je nekad prekrio dogovor ili iznevjerio neto to mu je povjereno? Do sada nije. Mi smo trenutno sa njim sklopili sporazum o prekidu sukoba. Ne znamo ta e se desiti u tom periodu. ta vam on nareuje? Da robujemo samo jednom Allahu i da mu ne pripisujemo druga. Sprjeava nas da se klanjamo kipovima kojima su se klanjali nai preci. Nareuje nam da klanjamo namaz, da budeme pravedni i pomaemo siromahe. Da se klonimo harama, da ne iznevjerimo kada nam se neto povjeri i da uvamo rodbinske veze meusobnnim posjetama.

Ovaj se razgovor odvio u crkvi a potom je proitano mubarek pismo Muhammeda, alejhisselam. Kada je Heraklije poljubio pismo i stavio ga na glavu, nastala je graja meu njegovim slugama. Car je naredio da se Ebu Sufjan i drugi koji su doli sa njim izvedu napolje. Iako Ebu Sufjan jo nije bio musliman, kasnije je rekao da je u tom trenutku bio ubijeen da e misija Muhammeda, alejhisselam uspjeti. Hazreti Dihje, koji je bio lijepe vanjtine, stade pred cara Heraklija i umiljatim glasom ree: O care! Tebi me je poslao ovjek iz Busre (Haris), koji je bolji od tebe. Kunem ti se Allahom da je onaj koji me je poslao njemu (Resulullah) bolji i od njega i od tebe. Predlaem ti da moje rijei saslua trezveno i da prihvati moj savjet. Jer ako hladne glave razmisli, prihvatit e ono to ti nudim. Ako ne poslua moje savjete, onda nisi milostiv! Heraklije mu ree da nastavi, pa hazreti Dihje to i uini: Onda te pozivam da robuje Gospodaru kome se klanjao i Isa, alejhisselam. Pozivam te da prihvati Vjerovjesnika koga su ve najavili i Musa, alejhisselam, a poslije njega i Isa, alejhisselam. Ako neto zna o njima, i ako eli postii konanu sreu, predoi ih preda se. U suprotnom e ostati bez spasa u vjenom ivotu i ostat e u kufru i irku. Znaj i to da tvoj Uzvieni Gospodar unitava nepravednike i daje nimete kome On hoe. Heraklije nakon ovoga ree: Ja se, prije nego proitam pismo koje mi doe, posavjetujem sa uenjacima koji mi dou i ne putam ih dok ne saznam sve to elim. Tako sam samo na dobitku. Daj mi vremena da razmislim i odluim ta je ispravno. Heraklije potom pozva hazreti Dihju da porazgovaraju nasamo. Tu mu se povjeri: Ja znam da je ovjek koji te je poslao, posljednji Poslanik, koji je najavljen u prethodnim objavama. No, ako mu se pokorim, bojim se da e me Bizantinci ubiti. Poslat u te njihovom najveem uenjaku Dagatiru, koga oni cijene vie nego mene. Svi krani se njemu pokoravaju. Ako on prihvati, prihvatit e i svi bizantinci. Onda u i ja saoptiti svoje ubjeenje i otkriti ga. Nakon toga je Heraklije napisao pismo, predao ga Dihji i poslao ga preko njega Dagatiru. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao pismo i Dagatiru. Kada je Dagatir proitao pismo i Resulullahov poziv, nije imao nimalo sumnje da se radi o posljednjem Poslaniku koga su najavili i hazreti Musa i hazreti Isa, alejhimusselam Potom je to i posvjedoio i prihvatio iman. Otiao je kui i zatvorio se u nju. Sedmicama nije uputio predavanje koje je prethodno drao svake nedelje. Krani se zapitae: ta se desilo sa

Dagatirom? Od kako se sreo sa onim arapom, na izlazi iz kue. Hoemo da ga vidimo. Potom poee povikivati da izae. Dagatir skide crno sveteniko odijelo sa sebe i obue bijelo, te se pojavi u crkvi, oslonjen na tap. Okupi stanovnike toga grada i obrati im se rijeima: O krani! Neka znate da nam je dolo pismo od Ahmeda (alejhisselam). Pozvao nas je u istinsku vjeru. Ja bez sumnje znam i vjerujem da je on zaista Allahov poslanik. im su to uli, krani napadoe na njega i usmrtie ga. Hazreti Dihje se vrati i saopti Herakliju ta se desilo. -ta sam ti rekao? Dagatir je u njihovim oima na daleko veem stepenu od mene. Kada bi isto od mene uli, isto bi i samnom uradili i ubili bi me. U predaji koju Buharija navodi u svome Sahihu, a koju prenosi Zuhri se navodi: Heraklije je u svoj dvorac pozvao sve svoje glaveine i naredio im da zakljuaju vrata. Potom se popeo na jedno visoije mjesto i rekao: O Bizantinci! Da li elite da postignete istinsku sreu, da nastavite svoju temeljitu vladavinu i da slijedite Isaa, alejhisselam? Bizantinci mu rekoe: O vladaru! ta treba da uradimo da to postignemo? Ja sam vas sakupio radi jedne dobre stvari. Dolo mi je pismo hazreti Muhammeda. Poziva me u Islam. Tako mi Boga, on je poslanik koga ekamo, koji se pojavljuje u naim knjigama i koga su najavljivali nai uenjaci. Pozivam vas da mu povjerujemo i da postignemo vjenu sreu. Poslije ovih rijei, poee da o njemu govore rune rijei i potrae prema vratima gunajui na sve strane. Poto su vrata bila zakljuana, nisu mogli izai. Kada Heraklije uvidje njihovu reakciju, poboja se za svoj ivot pa im ree: O Bizantinci! Ovim rijeima sam htio provjeriti vau odanost vjeri. Vae ponaanje i vezanost za vjeru me je oduevilo. Na to mu se bizantinci pokorie i nakon to su se vrata otvorila, razioe se. 251 Heraklije pozva hazreti Dihju i ree mu ta se desilo. Dao mu je mnogo prelijepih poklona. Uz to posla jedno pismo Muhammedu, alejhisselam. Heraklije je htio prihvatiti Islam, ali i straha za svoj poloaj i ivot, ipak to nije uinio. U pismu koje je napisao Resulullahu navodi: Posljednjem Poslaniku Muhammedu, koga je najavio Isa, alejhisselam, od cara Bizantije Heraklija. Tvoj izaslanik mi je doao i prenio mi tvoju poruku. Ja svjedoim da si ti istiniti Poslanik. Mi smo naili na tvoje ime u Indilu a i Isa, alejhisselam, te je najavio. Iako sam pozvao Bizantince da ti povjeruju, oni su to odbili. Da su me sluali, to bi sigurno bilo bolje za njih. Ja neizmjerno elim biti pored tebe i sluiti ti na svaki mogui nain. Hazreti Dihje napusti Heraklijeve odaje i doe u Hismu. Dok je bio na putu, u regiji enar koja pripada Duzamu, Hunajd bin Us i njegovi sinovi upitae za hazreti Dihju. Uzeli su mu sve osim stare odjee koju je imao na sebi. Na tom podruju su Islam bili prihvatili Dubejb bin Rifae bin Zejd i njegovo pleme. Kada im je Dihje prenio ta mu se desilo, napali su na Hunejda bin Usa i povratili sve to je Dihji oteto. Poslije je Resulullah na Hunejd bin Usa poslao Zejd bin Harisa. Svi su na tom podruju prihvatili Islam. Hazreti Dihje je, im je stigao u Medinu, prije nego to je otiao kui da se odmori otiao do Resulullaha. Pokucao je na vrata a Resulullah ga upita ko je. On mu se predstavi a Poslanik, alejhisselam, mu porui da ue. Hazreti Dihje prenese Habib-i ekremu sve to se deavalo do u najsitnije detalje. Resulullah proita Heraklijevo pismo i ree: On e jo neko vrijeme ostati (car). Sve dok moje pismo bude kod njih i on e biti na vlasti.252 Iako je Heraklije u pismu naveo da prihvata Islam, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem ree. Lae! Nije se odrekao svoje vjere. Heraklije je Poslanikovo pismo zavio u najkvalitetniju svilu i stavio ga u jednu zlatnu posudu. Porodica Heraklija je uvala to pismo u tajnosti. Vjerovali su da sve dok je u njihovim rukama ovo pismo, da e i njihova vladavina potrajati. Zaista je tako i bilo.
251 252

bn Sad, et-Tabakt, I, 259. Buhr, Tefsr, 4; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 441; Bejhek, es-Sunen, II, 353; bn Sad, et-Tabakt, I, 259.

Prije nego je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Hatib bin Ebi Balta'a Egipatskom vladaru, upitao je Ahabe: O moji drugovi! Koji od vas je spreman odnijeti ovo pismo vladaru Egipta, u ime nagrade od Uzvienog Allaha, delle anuhu,? Odmah se javio hazreti Hatib; Ja Resulallah! Ja u to uiniti. Poslanik uini dovu : O Hatibe! Neka ti Uzvieni Allah ovu vazifu uini berietnom! Hazreti Hatib preuze od Resulullaha, alejhisselam, pismo te se oprosti od njega i poe kui. Pripremio je svoju jahalicu, poselamio se sa porodicom i krenuo na put. Saznao je da se egipatski vladar Mukavkis nalazi u Aleksandriji i stigao do njegovog dvorca. uvar kapije dvorca je saznao zbog ega hazreti Hatib dolazi, te mu je na ulazu ukazao posebno potovanje. Nije dozvolio da eka ispred vrata niti jednog trenutka. Mukavkis je u tim trenucima razgovarao sa svojim slugama na jednom brodu. Hazreti Hatib je uzeo jedan amac i otiao do njega. Mukavkis otvori pismo i poe itati. Bismillahirrahmanirrahim! Od Allahovog roba i poslanika Muhammeda velikanu Kopta (starosjedioci Egipta) Mukavkisu! Neka je mir na sljedbenike pravog puta. Pozivam te da primi Islam kako bi postigao mir. Prihvati Islam kako bi pronaao selamet (spas, mir) i kako bi zasluio Allahovu, delle anuhu, dvostruku nagradu. Ako okrene lice, svi grijesi Kopta e pasti na tebe. O Ehl-i kitabije! (Hrani i idovi). Doite da se okupimo oko zajednike rijei i nama i vama. Da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drimo! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: Budite svjedoci da smo mi muslimani!253 Kada je proitao pismo sultana svemira, Mukavkis ree Hatibu: Neka je sa sreom! Okupi svoje komadante i ostale slubenike na dvoru i ree hazreti Hatibu: elim shvatiti neke stvari koje nisam uspio razumiti, te zbog toga elim porazgovarati sa tobom. Hazreti Hatib mu ree da izvoli a Mukavkis nastavi: - Obavijestite me o ovjeku koji vas alje! Je li on poslanik? Reci mi o tome ta zna! - Jeste. On je Poslanik! - Ako je on zaista Poslanik, kako tvrdi, zato nije uinio dovu protiv naroda koji ga je otjerao iz rodnog mjesta i natjerao da trai utoite negdje drugo? - Ti vjeruje da je Isa, alejhisselam, zaista bio Poslanik, zar ne?On nije uinio dovu protiv svoga naroda iako su ga uhvatili i htjeli ubiti, pa ga je Uzvieni Gospodar uzdigao na zemaljsko nebo i nagradio ga. On nije uinio dovu protiv svoga zabludjelog naroda, iako je to trebao uiniti, zar ne? - Dao si lijep odgovor. Zaista si ti mudrac koji dolazi od ovjeka koji je vlasnik mudrosti. Ostani noas kod nas a ja u ti sutra dati odgovor. Hazreti Hatib ree Mukavkisu, mislei na Faraona, koji je bio za vrijeme Musaa, alejhisselam: - Prije tebe je ovdje bio jedan vladar. On je narodu poruio: Ja sam najvei Bog! i tvrdio je da je Gospodar. Allah, delle anuhu, ga je kaznio kaznama i na dunjaluku i na ahiretu i tako mu se osvetio. Ti uzmi pouku iz tog sluaja i nemoj biti drugom pouka! - Mi imamo svoju vjeru i neemo je napustiti osim ako se uvjerimo da je druga bolja od nje. - Islam je sigurno vjera koja je bolja od one, za koju tvrdi da je nee napustiti ako ne doe bolja od nje. Mi te pozivamo u Allahovu posljednju vjeru, u Islam. Allah, delle anuhu, je slanjem ove vjere zaokruio vjerovjesnitvo na Zemlji i uinio je dovoljnom ljudima. Ovaj Vjerovjesnik ne poziva samo tebe, ve cijelo ovjeanstvo u Islam. Kurejije su najotrije reagovale na njegov poziv a jevreji su najvie pokazali neprijateljstva prema njemu. Krani su mu bili najblii. Kunem se Allahom da je
253

Ali mrn 3/64.

Musaovo, alejhisselam, najavljivanje Isaa, alejhisselam, poput Isaovog najavljivanja Muhammeda, alejhisselam. Isto tako na poziv tebi da prihvati Kur'an je poput vaeg poziva idovima da prihvate Indil. Nema sumnje da je svaki Vjerovjesnik poslat narodu koji e ga razumjeti i shvatiti. Tako je tome narodu dunost da prihvati Vjerovjesnika koji mu je poslan. Ti si od onih koji su doivjeli dolazak novog vjerovjesnika i mi te pozivamo u njegovu vjeru. Nakon ovih Hatibovih rijei, Mukavkis ree: - Ja sam shvatio poruku ovog Vjerovjesnika. U njegovim naredbama i zabranama nisam pronaao bilo ta suprotno zdravom razumu. Koliko sam razumio, on niti je arobnjak, niti proricatelj sudbine a niti laov. Neke od predznaka poslanstva sam pronaao kod njega. Jedan od tih pokazatelja je i otkrivanje tajni. Otkrio je i neke od stvari koje su prethodno bile tajne. Daj mi malo vremena da razmislim o tome. Mukavkis je naveer iz sna probudio hazreti Hatiba i saoptio da mu eli postaviti jo nekoliko pitanja u vezi Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Razgovor izmeu njih dvojice je dalje tekao ovako: - Ako e mi rei istinu na pitanja koja u ti postaviti, imam tri pitanja za tebe. - Pitaj ta god eli. Ja u ti uvijek govoriti istinu. - emu Muhammed poziva ljude? - Poziva ih da robuju samo Allahu, delle anuhu. Da u toku dana i noi obave pet namaza, da poste mjesec Ramazan, da odre obeanje koje daju. Da ne jedu meso uginule ivotinje. Na to Mukavkis ree: - Opii mi kako izgleda (fiziki)! Na ovo pitanje dobi odgovor u kratkim crtama, preskoivi mnoge detalje vezane za njegov izgled. Mukavkis: - Ima jo stvari koje nisi opisao. U njegovim oima ima mala doza crvene boje a na leima ima znak poslanstva. Za prevoz se koristi ivotinjama, oblai jednostavnu odjeu a hrani se hurmama i malom koliinom mesa. tite ga amide ili sinovi amida Kada u ove rijei hazreti Hatib ih potvrdi: - I to spada u njegove osobine. Mukavkis ponovo postavi pitanje Hatibu: - Da li koristi surmu? - Da. elja se koristei ogledalo te uvijek sa sobom na put nosi surmu, ogledalo, ealj i misvak. - Ja sam znao da e doi posljednji Poslanik i pretpostavljao sam da e biti sa podruja ama. I prijanji poslanici su bili porijeklom sa tog podruja. Istina je da sam u knjigama naao da e posljednji Poslanik doi iz Arabije, iz zemlje u kojoj e vladati neimatina, uskogrudnost i zaostalost. I vrijeme pojave poslanika, prema naim knjigama, odgovara sadanjem vremenu. O njemu znamo i to da e zabraniti u braku sastaviti dvije sestre, da e primati poklone ali ne i sadaku, te da e sjediti sa siromanima i nemonima. Kopti me nee posluati u vezi njegovog poslanstva a ja se neu odrei svoje vlasti. Po tom pitanju sam zaista sebian. Taj poslanik e ovladati mnogim zemljama a njegovi drugovi e doi u nau zemlju i zavladati njome. Na kraju e zavladati i ovima. Ja neu o tome ni rijei rei Koptima niti bih spomenuo bilo ta od ovoga, bilo kome. Nakon ovoga Mukavkis pozva pisara koji je govorio arapski i Poslaniku, alejhisselam, odgovori sljedeim rijeima: Abdullahovom sinu Muhammedu od velikana Kopta Mukavkisa! Neka je mir na tebe. Proitao sam pismo koje si mi poslao. Razumio sam o emu mi u njemu govori i poziv koji mi upuuje. Ja sam znao da e se pojaviti poslanik. Smatrao sam da e doi iz ama. Tvoga izaslanika sam poastio. Tebi aljem dvije slukinje koje imaju

veliku vrijednost meu Koptima i raznovrsnu odjeu. Pored toga ti aljem jednu rasnu mazgu. Mukavkis nije uinio nita osim navedenog i nije prihvatio Islam. Hazeti Hatiba je ugostio u Egiptu pet dana. Ukazao mu je veliku poast. Poslije mu ree: Sada se vrati onome ko te je poslao. Naredio sam da mu se poalju dvije slukinje, dvije ivotinje jahalice, hiljadu miskala zlata (jedan miskal iznosi 4,8 grama), dvadeset kompleta najcjenjenije egipatske odjee i jo mnogi pokloni. Naredio sam da se i tebi da stotinu dinara i pet kompleta odjee. Sada napusti moju zemlju. Ni po koju cijenu ne dozvoli da Kopti iz tvojih usta uju bilo ta! Mukavkis je Poslaniku, alejhisselam, poslao jo mirisni med, razne prelijepe mirise, najcjenjenije tkanine u Egiptu, surme koliko je moglo stati u jednu kutiju, ruin sok, ealj, makase, misvak, ogledalo, iglu i konac. Mukavkis sa hazreti Hatibom posla grupu vojnika koji su bili zadueni da ga uvaju. Kada su nogom kroili u Arabiju, susretoe karavanu koja je ila za Medinu. Hatib se prikljui karavani te vrati Mukavkisove vojnike kui. Hatib bin Balta'a stie u Medinu sa poklonima, te izae pred Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov miljenik, alejhisselam, prihvati Mukavkisove poklone. Kada je Hatib Poslaniku predao Mukavkisovo pismo i njegove rijei, Poslanik, alejhisselam, ree: Kakav je on zlikovac! Nije pristao da se odrekne vlasti. Ako mu je prepreka primanju Islama bila vlast, neka zna da ona sigurno nee ostati u njegovim rukama.254 Dvije slukinje koje je Mukavkis poslao Poslaniku, alejhisselam, su bile Marija i njena sestra Sirin. Hazreti Hatib im je u putu preporuio da prihvate Islam to su one i uinile. Resulullah je Mariju uzeo sebi za mubarek suprugu i sa njom dobio sina po imenu Ibrahim. Sirinu je poklonio ashabu Hasanu bin Sabitu, koji je imao nadimak airi-n-nebijj. Dvjema mazgama koje sive dlake, ija je boja bila veoma blizu bijele, dadoe imena Duldul i Ufejr ili Jafur. Do toga dana mazga bijele boje nije bila poznata u Arabiji. Duldul je prva mazga bijele dlake koju su muslimani vidjeli. Poslanik, alejhisselam, je dao da se ponudi voda iz posebne posude koju je dobio na poklon. Mukavkis je poklonio posebno potovanje prema Resulullahovom pismu i slukinjama je naredio da ga stave u jednu posudu izraenu od slonove kosti. Potom je tu kutiju zapeatio. (To pismo je 1267, tj, 1850. Godine pronaeno u Egipatskoj regiji Ahmin u jednom starom manastiru meu koptskim vjerskim knjigama. Otkupio ga je osmanski sultan Abdulmedid han i stavio ga u prostoriju Svetih predmeta u dvorcu Topkapi u Istanbulu.) Perzijskom vladaru je poslan Abdullah bin Huzafe. Kada je hazreti Abdullah uruio pismo sebinom perzijskom ahu, on ga je predao svome pisaru da mu ga proita: Bismillahirrahmanirrahim! Od Allahovog poslanika Muhammeda, perzijskom velikanu Kisri... Pisar je proitao do ovoga mjesta kada je umiljenom ahu krv udarila u glavu i on ga je pocijepao. Razbijesnilo ga je to to je pismo poelo Muhammedovim, alejhisselam, imenom. Htjede otjerati hazreti Abdullaha od sebe, a on se obrati ahu i njegovim glaveinama vatropoklonicima: O strani narode! Vi niti vjerujete u poslanike niti prihvatate Boije objave! Dani vaeg ivota u ovoj zemlji su odbrojani. ivite u snu. O Kisra! Prije tebe su mnogi vladari sjedili na ovom prijestolju i bili vladari. Oni meu njima, koji su slijedili Allahove zakone su otili sa ovoga svijeta zaradivi svoj ahiret, dok su oni koji nisu vjerovali otili u tekim mukama!... O Kisra! Pismom koje sam ti donio ukazana ti je velika ast. Ti si to omalovaio. Kunem ti se da, kada vjera koju si omalovaio doe u ovu zemlju, trait e mjesto gdje da pobjegne.

254

bn Him, es-Sre, II, 607; bn Sad, et-Tabakt, I, 260.

Potom je napustio Kisrin dvorac i brzo napustio i Perziju. Doao je u Medinu i prenio Resulullahu ta se desilo. Kada je to Poslanik, alejhisselam, uo, uini dovu: Allahu! Kako je on pocijepao moje pismo, tako i ti uniti i pocijepaj njega i njegovu vlast. Allah je usliio Poslanikovu dovu i Kisru je jedne noi maem na komade isjekao njegov sin. U vrijeme hazreti Omera je osvojena kompletna teritorija Perzije, dananjeg irana, a stanovnitvo je prihvatilo Islam.255 Hazreti uda' bin Vehb je poslan vladaru Gassana Harisu bin Ebi imru. uda' je prvo naiao na uvara njegovog dvorca i pozvao ga da prihvati Islam. On je to uinio i prenio je Resulullahu selame i potovanje. Odmah je hazreti uda'a uveo u odaje vladara Harisa. Kada je ovaj proitao pismo, naljutio se te ga je bacio na pod. Hazreti uda se odmah vratio u Medine-i munevveru i prenio Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, situaciju. Poslanik je bio razoaran takvim postupkom pa je rekao. Neka propadne njegova vlast. Ubrzo poslije tog dogaaja Haris bin Ebi imr je umro a njegova drava se raspala.256 Salit bin Amr je poslan vladaru Jemame, Hevze bin Aliju. Hevze je bio kranin. Poslanik mu je u pismu poruio sljedee: Bismillahirrahmanirrahim! Od Allahovog poslanika Muhammeda Hevzi bin Aliju. Neka je mir na onoga ko je upuen na pravi put. (O Hevze!) Znaj da e se Islam proiriti koliko god deve i konji mogu ii i prevladat e nad svim drugim vjerama. Prihvati i ti Islam kako bi se spasio. Ako prihvati Islam, zemlje kojima vlada u ponovo prepustiti tebi na upravu... Vladar Jemame, Hevze, je odbio prihvatiti Resulullahov, alejhisselam, poziv. Savladala ga je udnja za vlau i pozicijom. Zbog toga je ostao uskraen za prihvatanjem Poslanikove dove za njega. Hazreti Salit bin Amr, koji je bio Resulullahov izaslanik, mu se smilova pa ree: O vladaru Jemame, Hevze! Ti si velikan svoga naroda. Vladari koje si ti smatrao velikima su pomrli i postali zemlja. Istinski velikani su oni koji izvravaju Allahove naredbe, klone se Njegovih zabrana i koji zaslue vjeni Dennet. Ako je neki narod povjerovao, nemoj ih sprjeavati da budu na Pravom putu, zbog krivog kojeg ti slijedi. Ja ti preporuujem da slijedi Allahove naredbe a da se kloni Njegovih zabrana. Ako tako postupi ui e u Dennet. Ako bude slijedio ejtana, zavrit e u Dehennemu. Ako prihvati moje savjete, bit e siguran od onoga ega se plai a postii e ono to eli. Ako ih pak odbije, onda ne mogu vie nita uiniti za vas. Ti razmisli o posljedicama... Hevze ponovo nije posluao ni ove Salitove lijepe savjete. Salit bin Amr je shvatio da nema potrebe da se vie zadrava u Jemami i brzo se vratio u Medinu. Saoptio je Resulullahu rezultate svoga puta. Resullullah je bio oaloen njegovim odbijanjem Islama. Nedugo zatim je stigla vijest o Hevzinoj smrti. 257 Tako je est Poslanikovih izaslanika obavilo svoj zadatak i prenijeli velikim carstvima toga vremena da je objavljena vjera Islam. Saoptili su im da je dola konana srea i oduzeli im mogunost pravdanja na Sudnjem danu time da nisu znali niti uli. Vladar Abesinaca Eshame je prihvatio Resulullahov poziv i ubrojao se meu one koji su zadobili Resulullahovu mubarek dovu. Bizantijski car Heraklije i Egipatski vladar Mukavkis nisu poslali muslimani ali su se prema Resulullahovom pismu ponijeli sa najdubljim potovanjem, lijepo se odnosili sa njegovim izaslanicima a njemu poslali brojne poklone. Vladari Gassana i Perzije se nisu na lijep nain ponijeli prema izaslanicima i svoje

255

Buhr, Tefsr, 4; Megzi, 77, 82, 84; Elm, 7; bn Him, es-Sre, II, 607; bn Sad, et-Tabakt, I, 189, 259; Huza, et-Tahrd, s. 184. 256 bn Him, es-Sre, II, 607; bn Sad, et-Tabakt, I, 261. 257 bn Him, es-Sre, II, 607; bn Sad, et-Tabakt, IV, 203.

neprijateljstvo su pokazali na sasvim otvoren nain. Vladar Jemame se prema izaslaniku Islama ponio bez posebne panje.

OSVOJENJE HAJBERA
U asnoj Medini je bilo idova koji su se vanjtinom pokazivali kao muslimani a koji u stvarnosti to nisu bili, odnosno bili su munafici. Meu njima je bio i munafik i sihirbaz (ovjek koji se bavi vraanjem) Lebid bin A'sam. idovi su mu davali zlato i gorovrili mu: Zna kako je Muhammed istjerao na narod iz Medine te kako je pobio mukarce meu nama. Od tebe traimo da mu napravi sihir i kazni ga! On je pristao na to i dao se u potragu za Resulullahovom kosom i zubcima njegovog elja. Uspio je dobiti ono to je traio posredstvom jednog idovskog djeteta koje je bilo posluga Resulullahu. Lebid je Poslanikovu mubarek kosu privezao za zube njegovog elja komadom konca u jedanaest vorova, te je zatim puhnuo u njih. Stavio je to pod jedan kamen u nekom bunaru i ostavio da tu stoji. Poslije toga se Resulullahovo zdravlje pogoralo. Pao je u postelju i nije mogao iz nje ustati danima. Ahabi su svakodnevno obilazili Poslanika ali ih je razdirala injenica da se njegovo stanje pogoravalo iz dana u dan. Munafici su se svesrdo veselili onome to se deavalo. Nakopokon, jednog dana se Resulullah obrati hazreti Aii rijeima: O Aia! Da li zna da me je Allah, delle anuhu, obavijestio o lijeku mojoj bolesti te su mi dola dvojica (Dibril i Mikail) od kojih je jedan sjeo kraj mojih nogu a drugi kraj glave. Jedan upita drugoga koja me je bolest snala a on mu odgovori: Uinjen mu je sihr. Prvi ponovo upita: A ko mu je napravio sihir? Lebid bin A'sam. A ime mu je uinjen sihir? Jednim eljom privezanim za ostatke kose i kopicom hurme. Kada ga je upitao gdje se to nalazi, on ree u bunaru Zervan.258 Zervan je bio bunar koji se nalazio u bai plemena Beni Zurejk u Medini. Resulullah je tamo poslao hazreti Aliju, Zubejra, Talhu i Ammara. Iscrpili su vodu iz bunara i podigli kamen sa njegovog dna. Tu naoe jedanaest vorova i ostatke konca. Uzee to i donesoe Resulullahu. Koliko god da su se trudili nisu uspjeli da odrijee vorove. Dibril, alejhisselam, doe sa objavom, surama Felek i Nas. Kako je Resulullah uio jedan po jedan ajet ovih sura, tako se jedan po jedan vor odvezivao. Kada su zavrili posao, Resulullahu se ponovo vratilo zdravlje. Lebid je uhvaen i doveden pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Allah me je obavijestio o sihru koji si mi napravio i gdje si ga stavio. Zato si to uinio? Iz ljubavi prema zlatu, odgovori on. Neki od ashaba odmah zatraie da mu odsijeku glavu, ali Resulullah to nije dozvolio, jer nije dozvoljavao da se bilo ko kanjava zbog line tete koja je nanesena njemu, ve ree: Vjena kazna koju e on iskusiti je mnogo tea. 259 Kada su idovi protjerani iz Medine, naselili su june dijelove Arabije. Neki od njih su se skrasili na Haberu dok su drugi naselili am. Protjerani su sa svojih ognjita jer su pokuali izvriti atentat na Resulullaha, alejhisselam. Nikada u njima nije u potpunosti ugaen ar za osvetom i mrnja prema muslimanima. Naprotiv, iz dana u dan, taj osjeaj je kod njih samo rastao. Nastojali su, usmrtiti Boijeg Poslanika to je prije mogue i unititi din-i Islam. Neko od njihovih predvodnika predloi da porazgovaraju sa stanovnicima Gatafana i pokuaju sa njima uspostaviti savez protiv muslimana. Drugi su opet predlagali sljedee: Trebamo
258

Buhr, Bedul-Halk, 11; Tb, 47; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, IV, 63; Bejhek, es-Sunen, II, 341; bn Sad, et-Tabakt, II, 196. 259 Buhr, Tb, 47; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, IV, 63; bn Sad, et-Tabakt, II, 198.

pozvati idovska plemena Fedek, Tejma i Vad-il Kura i sa njima zajedno napasti muslimane prije nego oni napadnu nas. Na taj nain emo dobiti osvetu za kojom udimo! Hajberski idovi su prihvatili ovaj prijedlog i pozvali upomo okolna idovska plemena kao i pleme Gatafan. Samo iz Gatafana su doli brojni poznati ratnici i poeli sa pripremama na Hajberu. Dok su se oni tako pripremali, o kompletnoj situaciji je obavijeten i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Poslao je hazreti Abdullaha bin Revvahu i sa njim jo torijicu ashaba da hitno ispitaju ta se na Hajberu deava. Hazreti Abdullah i ashabi odmah odoe na Hajber, koji je bio bogat grad sa osam utvrda, bogatim zemljitem, te mnogim vonjacima i baama. Hazreti Abdullah posla ashabe da obiu utvrde ikk, Ketibe i Natat a i sam je otiao u jednu utvrdu i tri dana posmatrao sva kretanja idova i pripreme koje su poduzimali u njoj. Nakon tri dana se sve etverica sastae na dogovorenom mjestu i odmah odjahae ka Medini da obavijeste Resulullaha, alejhisselam, ta su tamo zatekli. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, naredi da se njegovi ashabi hitno spreme. Odluio je napasti na Hajber kako bi preduprijedio napad idova na Medinu. idovi Medine su se uspaniili kada su uli za ovu odluku. Htjeli su pokvariti moral muslimanske vojske pa rekoe: Kunemo se da, kada biste vidjeli kako tamonje utvrde izgledaju i kakvi ratnici borave u njima, nikada vam ne bi na um palo da nogom kroite na ta mjesta. Utvrde sa visokim zidinama na planinama uvaju oklopni vitezovi. Iz okoline su im upomo pristigle hiljade vojnika. Nemate nikakve anse da osvojite Hajber. Na to su im veliki ashabi odgovarali: Allah je obeao svome Miljeniku da e osvojiti Hajber i tako im dali do znanja da se nikada nee plaiti idova. Ovakva odlunost ashaba samo jo vie povea zabrinutost idova. Voa munafika Abdullah bin Ubejj hitno posla poruku u Hajber koja je glasila: Muhammed na vas ide sa malim brojem vojnika. Ne trebate previe brinuti zbog toga. No, ipak, prenesite svoje imetke u utvrde, iz predostronosti. Izaite iz utvrda i doekajte ih ispred njih. Ashabi su brzo okonali pripreme, halalili se sa ukuanima i okupili se oko Resulullaha. Bilo je hiljadu i etiri stotine pjeaka i 200 konjanika. Spremno su se odazvali Poslanikovoj naredbi kako bi irili din-i Islam, vodili dihad i postigli stepen ehida. Neke od ena su traile dozvolu od Poslanika da pou zajedno sa njima, kako bi im pripremale hranu, zavijale rane te sluile gdje god to zatrebalo. Resulullah je pokazao razumijevanje prema njima i nije ih liio nagrade koja slijedi borcima na Allahovom putu. Tako se mudahidima prikljuilo i dvadeset ena na elu sa Resulullahovom mubarek suprugom Ummi Selemom. 260 Resul-i ekrem je u Medini ostavio svoga zamjenika hazreti Siba'a iz plemena Gifar, te naredio pokret prema Hajberu. (U predajama stoji i to da je kao zamjenik ostao Numejle bin Abdullah). Put je zapoeo tekbirima. Mladi Ashabi kojima nije data dozvola za polazak zbog toga to su bili premladi za to, ljubomorno su ispraali Resulullaha i svoje oeve, amide, daide, djedove i brau sa suzama u oima i tekbirima na jezicima. Bila je sedma godina po hidri. Poslanikovu, alejhisselam, asnu zastavu je nosio hazreti Alija, dok je snage na desnom krilu predvodio hazreti Omer. 261 Put je prolazio u lijepoj atmosferi. Pjesnici su svojim pjesmama zahvaljivali Allahu, delle anuhu, na svim nimetima kojima su bili obasuti, donosili salavate na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i hvalili asne ashabe. Ashabi su opet izgovarali Allahu ekber, Allahu ekber! La ilahe illallahu vallahu ekber, kao da su poli na bajram. Prilikom svakog konaita, Resulullah je uio dovu: Boe sauvaj nas brige od ishoda, od neprijatnosti iz prolosti, sauvaj nas od nemoi, oputenosti, krtosti, i duga koji bi nas optereivao. Utjeem Ti se od zalima i nepravednika i njihovih djela. Kada su prili Hajberu, Resulullah je zaustavio Ashabe i podigao ruke: O
260 261

Ebu Dvd, Dihd, 152; Vkd, el-Megaz, II, 685. Buhr, Megzi, 40; Vkd, el-Megaz, II, 653; Kilai, el-ktifa, II, 258.

moj Allahu, Gospodaru nebesa i onoga to si njima u sjeni ostavio! Gospodaru Zemlje i onoga to je na njoj! Gospodaru ejtana i onih koje je on zaveo! Gospodaru vjetrova i onoga na to nailaze! Mi od Tebe traimo dobro ovome gradu, dobro stanovnicima ovog grada, kao i hair i dobro svemu to ivi u ovome gradu. Utjeemo Ti se od zla ovoga grada, njegovih stanovnika i svega to u njemu ivi! Na usnama ashaba su se ponavljale rijei Amina! Amin! Potom je rekao: Bismillahirrahmanirrahim i naredio ashabima polazak. Ashabi se odazvae naredbi i krenue putem sve do utvrde Natat, koja je bila najjaa utvrda u Hajberu. Tu postavie svoju bazu. Kada su stigli, ve je bilo vee. Resulullah, alejhisselam, po obiaju nije vrio napad prije jutra, ve bi prvo pozivao u Islam. Ukoliko protivnika strana ne bi prihvatila, onda bi se prelazilo u napad. Zbog toga su ashabi ekali da svane jutro. Niko od idova nije primijetio da je muslimanska vojska ve stigla. Habib-i ekrem je poslije obavljanja sabah-namaza, zavrio sve pripreme i pokrenuo vojsku mudahida. Hiljadu i etiri stotine pjeaka i dvije stotine konjanika je usklaenim koracima prilo utvrdi Natat. Kada su idovi, koji su izali izvan utvrde da obrauju bae i zemljite, ispred sebe vidjeli mudahide, izgubili su se. Kunemo se da su ovo Muhammed i njegova ureena vojska!, bile su jedine rijei koje su uspjeli izgovoriti. Pobjegoe u utvrdu, ostavljajui sve iza sebe. Vidjevi u kakvom su idovi stanju, Poslanik, alejhisselam ree: Allahu ekber! Allahu ekber! Hajber e biti uniten! i te mubarek rijei je ponovio tri puta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je idovima dao ultimatum da prihvate Islam, ili da se predaju pa isplauju hara i dizju. U protivnom e biti prolivena krv. Obavijestili su o ovome jednog od svojih prvaka Sellama bin Mikena a on im ree: Govorio sam vam da preduhitrite Muhammeda i njegovu vojsku i da izvrite napad prije njih, pa me niste posluali. Ako nita, borite se sada protiv njega kao pravi ratnici. Bolje je da svi poginete u borbi protiv muslimana, nego da ostanete, bez igdje ikoga. Na taj nain ih je pokuao ohrabriti pred bitku. idovi su, odmah poslali djecu i ene u utvrdu Ketibe, imovinu u utvrdu Neime a vojnike u utvrdu Natat. Na poziv da prihvate Islam, idovi su odgovorili bacanjem strijela. Mudahidi su se uspjeli od njih odbraniti pomou svojih titova. Poslanik naredi da se pripreme strijele te na znak Allahu ekber, sve strijele bijahu odapete zajedno. Rat je ve otpoeo. Sa jedne strane su se borili ashabi, na elu sa Resulullahom, alejhisselam, koji su se trudili da raire Allahovu rije i da irenjem Islama sprijee da njihovi neprijatelji skonaju u Dehennemu. Sa druge strane su bili idovi koji su uporno odbijali priznati istinu koju su jasno vidjeli. Nisu prihvatili Posljednjeg Poslanika zbog ljubomore i zavisti, jer nije dolazio iz njihovog naroda. Zbog toga su nastojali ubiti Resulullaha, alejhisselam, jo od njegovog djetinjstva, koristei se raznim prevarama i mudrolijama, no Allahovim sebebom, nisu mu mogli nita. Preko deset hiljada vojnika je bacalo strijele i koplja na hiljadu i est stotina ashaba. Ashabi su se branili svojim titovima, te bi, kada bi im se ukazala prilika, istim tim strijelama gaali njih. Neki od ashaba su, ipak, tom prilikom, ranjeni. Tada pred Habibullaha, sa velikim potovanjem izae Habbab bin Munzir i ree: Tebi je moja dua kurban, ja Resulallah! ta misli da na tabor preselimo na neko drugo mjesto? Resulullah mu obea da e, ako Bog da, to uiniti kada padne no. Na tom mjestu su bili u bliskom domaaju neprijateljskih strijela, pa su ak i ashabi koji su bili u potpunosti u pozadini, bili ugroeni od neprijateljskih strijela.262 Rat je toga dana nastavljen razmjenom strijela sve do mraka. Ranjeno je pedesetak ashaba. im je pala no, Muhammed bin Mesleme je zaduen da pronae novo mjesto za vojni tabor. On predloi da to bude mjesto Redi', pa se na to mjesto tabor i prenese. Otpoe lijeenje ranjenika.263
262 263

Vkd, el-Megaz, II, 641. Vkd, el-Megaz, II, 641 Suhejli, er-Ravzul-Unf, s. VI, 507.

Sljedeeg dana se sukobie pred neprijateljskom utvrdom Natat. I trei, etvrti i peti dan prooe u opsadi. idovi sve vrijeme ostadoe u utvrdi, branei se. Tih dana Resulullaha snae snana glavobolja pa se nije pojavljivao meu ashabima cijela dva dana. Prvi dan je bajrak nosio hazreti Ebu Bekr a drugi hazreti Omer. Obojica su se estoko borili protiv neprijatelja, zajedno sa ashabima, ali ne uspijee zauzeti utvrde. U meuvremenu i idovi dobie na moralu pa su povremeno otvarali kapije i izlazili da napadnu muslimane. Otpoela je borba prsima u prsa. Poslanik je stalno ashabima preporuivao da donose tekbire, pa su rijei Allahu ekber odjekivale na sve strane. U jednom trenutku brat Muhammeda bin Mesleme, Mahmud, posta ehid. Borbe, su najjaim intenzitetom nastavljene sve do u no. Dan kasnije iz utvrde izae jedan od najpoznatijih komandanata Hajbera, Merhab, koji je bio izrazito krupan i snaan ovjek, ovaj put jo u oklopima. Do tada mu niko nije smio izai na mejdan. Okrenu se mudahidima i stade se hvaliti: Ja sam Merhab, poznat po svom junatvu. Tada se zau glas; I ja sam Amir, poznat po tome da se bacam u svaki boj i svaku ratnu situaciju, kakva god bila. Div Merhab ree: ali svoj ivot! i svom silinom udari maem po Amiru. On uspjede postaviti tit a ma se zabi u njega prouzrokujui straan zvuk. Hazreti Amir uzviknu Ja Allah! i zamahnu maem prema Merhabovoj nozi. No, ma se odbi od eljezo na njegovoj nozi i okrznu hazreti Amirovu nogu. Tom prilikom je ma zakaio Amirovu arteriju na nozi i teko je ozlijedio. Ashabi prioe da podignu Amira koji je sav bio u krvi i odvedoe ga do tabora. Amir tu ubrzo postade ehid. 264 Boj se nastavio svom estinom sa obje strane. Predvee je Resulullah ponudio murikom plemenu Gatafan, koji se pridruio muricima sa 4000 vojnika, da se vrate svojim kuama. Ukoliko to uine, obeao im je dati sav godinji prinos hurmi sa Hajbera. Oni odbie taj prijedlog. Poslije toga je Resulullah, alejhisselam, naredio ashabima da jutro doekaju pred utvrdom gdje su bili murici iz plemena Gatafan. Murici iz tog plemena su se silno uplaili da ih muslimani nee napasti tokom noi, tako da nisu smjeli zaspati. U tome im doe vijest, za koju nisu bili sigurni odakle dolazi, da je neko napao na njihove domove i da su im uzeli, ene, djecu i imetke. Glas se uo tri puta i svi ga pripadnici Gatafana, sa zebnjom sasluae. Glas je uo i njihov komadant Ujejne, i on prije zore brzo okupi vojsku te se vratie kui. Ujutro su idovi ostali zapanjeni kada su saznali da su pripadnici Gatafana bez razloga napustili utvrdu i spopala ih je panika. Pokajali su se to su ih, uope pozvali upomo. Junatvo hazreti Alije I toga dana je borba nastavljena estokim sudarima dvaju vojski. Ponovo nije osvojena tvrava. Naveer Resul-i ekrem ree: Sutra u zastavu dati junaku koji voli Allaha, delle anuhu, i Njegovog Poslanika. I njega vole Allah i Njegov Poslanik. Uzvieni Allah e dati da njegovom rukom izvojevamo pobjedu. Tako je Resulullah najavio ashabima radosnu vijest. Ashabi su cijelu tu no proveli uzbueni isekujui sa nestrpljenjem sutranji dan. Svaki od njih je oekivao da bi ba on mogao dobiti ast da ponese zastavu i molio Gospodara da tako bude. Hazreti Bilal-i Habeija plaljivim glasom proui sabahski ezan i dok se uio ezan, svako je na svoj nain doivljavao zadovoljstvo i radost koju je mogao podariti samo Uzvieni Gospodar. Nakon predvoenja sabah-namaza, Resulullah ustade na noge i naredi da se donese mubarek zastava Islama. Dok je asna zastava donoena ashabi su sa nestrpljenjem, na nogama isekivali kome od njih e se ispuniti dova da bude junak koji je spomenut u hadisu. Napokon Resulullah ree: Neka je hvala Allahu koji je Muhammeda poastio poslanstvom. Ovu zastavu u dati junaku koji ne zna ta znai bijeg sa bojnog polja. Potom mubarek oima razgleda meu ashabima; Gdje je Alija? Ashabi rekoe da osjea bol u oima a Poslanik naredi da mu ga pozovu. Tih dana je hazreti Aliju zadesila bol u oima od
264

Ahmed b. Hanbel, el-Musned, IV, 51; Vkd, el-Megaz, II, 639; Bejhek, es-Sunen, II, 174; bn Sad, etTabakt, II, 211.

koje ih nekoliko dana nije mogao otvoriti. Ashabi odoe do njega i saoptie mu Poslanikove, alejhisselam, rijei te mu pomogoe da doe do njega. Sultan svemira, zamoli Gospodara da hazreti Aliji podari ozdravljenje a zatim svoju mubarek ruku nakvasi ustima te njome pree preko Alijinih oiju. Istog trena hazreti Alija vie nije osjeao nikakvu bol. Za njega bi upuena dova: Allahu! Otkloni od njega nedae koje nastaju zbog hladnoe i vruine. Resulullah hazreti Aliji obue oklop, dade mu svoj ma i bijelu zastavu Islama uz rijei: Bori se dok ti Allah ne podari pobjedu. Nipoto se ne okrei. Hazreti Alija ushieno ree: Moja dua je tebi kurban, ja Resulallah! Sa njima u se boriti dok ne prihvate Islam. Resulullah ga ponovo posavjetova: Tako mi Allaha, bolje ti je da tvojim uzrokom Allah uputi samo jednog od njih, nego da ima veliki broj najboljih deva i da ih rtvuje na Allahovu putu kao sadaku.265 Dok je hazreti Alija napredovao prema idovskoj utvrdi, asni ashabi su ili za njim. Kada je priao blizu tvrave Natat i zakaio zastavu za jedan kamen, vrata te tvrave su se poela otvarati. Kroz vrata se pojavi idovska konjica, koju su sainjavali najodabraniji junaci Hajbera. Svaki od njih je imao dupli oklop od eljeza. Jedan od njih krenu prema hazreti Aliji kako bi ga napao. To bijae Merhabov brat Haris, izuzetan ratnik, poput brata. Zau se udar dvaju eljeza kada se nakon udara Zulfikara poput munje Harisova glava otkotrlja od njegova tijela. Nebo se ispuni tekbirima Allahu ekber! Allahu ekber! im u da mu je brat ubijen, Merhab krenu sa grupom ratnika prema muslimanima. Stade i on pred hazreti Aliju sa duplim oklopom na sebi. Sa dva maa u dvije ruke i ogromnim tijelom, liio je na diva; Ja sam Merhab koji se ne libi uskoiti u najljui boj i boriti se kako dostoji pravom junaku. Ja i lavove sijeem na komade maem ili strijelom. Hazreti Alija odgovori: Meni je mati dala ime Hajdar (Lav). Ja sam poput lava u punoj snazi. Tebe mogu oboriti na zemlju jednim udarcem. Kada Merhab u rije Hajdar, obuze ga strah. On je no ranije usnio san, u kome ga je razdirao lav. Da li je to bio lav koga je usnio? U tome on skoi i zamahnu maem na hazreti Aliju, ali on svojim titom odbi njegov napad. Potom hazreti Alija pozva Allaha upomo i svojim Zulfikarom zamahnu takvom silinom da pocijepa njegov ljem a nakon toga i Merhabovu glavu na dva dijela. Straan zvuk koji napravi Zulfikar, odjeknu cijelim Hajberom. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, tada ree: Radujte se! Osvajanje Hajbera je sada mnogo lake. Ashabi su bili i zaueni a i ponosni na junatvo hazreti Alije, te dugo vremena uzvikivae tekbire koji se prolamae na sve strane Allahu ekber! Borba se nastavi dalje a muslimani su malo po malo napredovali prema vratima tvrave. Kada su bili pred kapijom, jedan idov udari hazreti Aliju po titu. tit pade na pod a hazreti Alija nemade vremena da ga podigne. idov iskoristi priliku i jo vie odmae tit od njega. Hazreti Alija nastavi maem rastjerivati neprijatelje pred sobom sa namjerom da vrata tvrave uini svojim titom. Proui Bismillahirrahmanirrahim i okai se rukama o demire ogromne kapije. Allahov lav zatrese vrata tvrave i ona se otkaie. Ogromna vrata koja su mukom mogla pomjeriti osmerice ili deseterica ljudi, hazreti Alija zgrabi jednom rukom a drugom se nastavi boriti. Pred njega izae jo est najveih junaka idova, jedan za drugim. Allahovom voljom sve ih posla u smrt i zajedno sa svojim drugovima uspjede ui u tvravu. Borba se nastavila unutar zidina a uskoro nije bilo nikoga ko bi im se mogao suprostaviti. Na tvravu stavie zastavu Islama i tako najvanija idovska tvrava pripade muslimanima. Resulullah, alejhisselam, poljubi hazreti Aliju u oi a zatim mu ree: Allah i Njegov Poslanik su zadovoljni tobom zbog junatva koje si pokazao. Sluajui ove mubarek rijei hazreti Alija poe plakati. Kada ga Poslanik, alejhisselam, upita zato plae, on ree: Moja

265

Vkd, el-Megaz, II, 653.

dua je tebi kurban, ja Resulallah! Plaem od radosti. Samnom su zadovoljni Allah i Njegov Poslanik. Nisam samo ja zadovoljan. Zadovoljni su i Dibril, Mikail i svi meleki. Tada mudahide pojaa etiri stotine muslimana iz plemana Devs. 266 Nakon toga se estoke borbe nastavie za osvajanje drugih tvrava. Kada i ostalih sedam tvrava padoe jedna za drugom, idovi nisu imali druge opcije osim da poalju pregovarae za mir. Poslanik prista na dogovor koji je sadravao sljedee take: 1- Nee biti prolivena krv idova koji su se borili protiv muslimana u ovom ratu. 2- idovi koji napuste Hajber moi e povesti sa sobom samo djecu i ponijeti najosnovnije stvari, koliko moe stati na jednu devu. 3- Sve ostalo e ostaviti, ukljuujui pokretnu i nepokretnu imovinu, oruje poput maeva, titova, oklopa i ostalog, svu odjeu osim one koju imaju na sebi, tkanine, zlato, ivotinje poput konja, ovaca i ostalo, kao i drugi imetak. 4- Nita od imovine koja treba biti predana nee se kriti od muslimana. Oni koji budu krili, izlaze iz zatite Allaha i Njegovog Poslanika... Pod ovim uslovima je kanjen Kinane bin Rebi', koji je svoje imanje zakopao u zemlju. Osvojeno blago je bilo ogromno. Pored pokretnih dobara, muslimani su preuzeli i bogata polja hurmi. 267 U meuvremenu su se pripadnici Gatafana ponovo vratili na Hajber da pomognu idovima. Kada su vidjeli da je Muhammed, alejhisselam, osvojio Hajber i porazio idove rekoe: O Muhammede! Ti si obeao da e nam dati polja hurmi na Hajberu na godinu dana, ako ga napustimo. Mi smo odrali rije a sada je na tebe red da ispuni svoje obeanje. Resulullah im ree: Neka to i to brdo pripadne vama. Oni na to ne pristadoe ve zaprijetie sukobom. Poslanik, alejhisselam, im ree: Onda emo se sukobiti na Denefi! Denefa je bilo mjesto koje je pripadalo Gatafanima. im su to uli, oni se prestraie i pobjegoe. Resulullah i asni ashabi su pretrpjeli izuzetan umor tokom osvajanja Hajbera pa su iskoristili vrijeme da lijee ranjenike i da se odmaraju. Supruga Sellama bin Mukema, jednog od voa idova, pokuala je izvriti atentat na Poslanika, alejhisselam, trovanjem. Zaklalala je ovcu i ispekla je, stavivi u nju veliku koliinu otrova. Potom to ponudi Resulullahu, rekavi mu da je to poklon od nje. Resul-i ekrem to prihvati i pozva svoje ashabe da zajednu sjednu za sofru. On otkide jedan komad, proui Bismillahirrahmanirrahim a potom ga stavi u svoja mubarek usta. Nakon to ga je savakao nekoliko puta, izvadi zalogaj iz usta i ree: Nemojte ovo jesti! Ovaj komad mesa mi je saoptio da je zatrovan. Ashabi odmah povukoe ruke sa jela. Ipak, hazreti Bir bin Berra je ve bio pojeo jedan komad. Tijelo mu odmah postade plavo i on ubrzo posta ehid. Habibullahu doe Dbril, alejhisselam, i ree mu da mora izvriti vaenje krvi putem idame izmeu ramena kako bi se oslobodio po zdravlje tetnih materija i otrova koji se pomijeao sa njegovom mubarek pljuvakom. Tako bi i uinjeno a potom otrovnu kozu zakopae u zemlju. Zejneba, koja je napravila svo to zlo, bi uhvaena i dovedena pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Jesi li ti ovo zatrovala?, upita je Resulullah a ona prizna svoje nedjelo i ree: Da! Ja sam to uradila. A zato si to uradila? Ti si ubio moga mua, oca i amidu. Sama sebi rekoh: Ako je on zaista Poslanik, Allah e ga o ovome obavijestiti, a ako ne, bie ubijen i tako emo ga se svi rijeiti. Ashabi bjee izuzetno rastueni ovim dogaajem. Odmah upitae Poslanika, alejhisselam, da li da je ubiju. Resulullah i ovo oprosti, kao i sve drugo to je uinjeno lino njemu. Oarana tom velikodunou, Zejneba proui ehadet i posta muslimanka. 268 Meu zarobljenim ratnim plijenom Hajbera bi i Hujej bin Ahtabova ker Safija. Ona je pripala Muhammedu, alejhisselam, ali je on oslobodi. To nju ponuka da shvati njegovu
266 267

bn Sad, et-Tabakt, I, 353. bn Sad, et-Tabakt, I, 353. bn Him, es-Sre, II, 336; Vkd, el-Megaz, II, 672. 268 bn Him, es-Sre, II, 337; Vkd, el-Megaz, II, 678; bn Sad, et-Tabakt, II, 202.

veliinu pa i ona proui ehadet i posta muslimanka. Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjena i uini svojom mubarek suprugom. Tako hazreti Safijja postade majka vjernika. Vjenanje se obavi na mjestu Sevba, kojom prilikom bi ponueno prigodno jelo. U hazreti Safijjinom mubarek oku se uoi neko plavetnilo a kada ju je Resulullah upitao odakle ono potie, ona odgovori: Jedne noi sam sanjala kako mi se mjesec spustio i uao u moja njedra. Kada sam to ispriala svome muu Kenani on mi ree da sam bacila oko na vladara arapa i tada me jako oamari. Ovo plavetnilo je rezultat tog udarca.269 Nakon osvojenja Hajbera, idovi se obratie Poslaniku sa molbom: O Muhammede! Mi emo napustiti Hajber. Ipak te napominjemmo da se razumijemo u poljoprivredu, u obraivanje vrtova i bai. Ako eli izdaj nam ovu zemlju pod kiriju. Mi emo je obraivati a polovinu dobiti emo dati tebi. Resulullah i ashabi nisu imali vremena za obraivanje bai. Oni su se bavili dihadom, te su neprestano, i dane i noi troili kako bi irili Allahovu vjeru. Stoga on prista na njihov prijedlog pod uslovom da potuju rok koji im bude za to dat. idovi pristae na to i poee obraivati zemlju.270 Muhammed, alejhisselam, se zajedno sa asnim ashabima vrati u Medinu kao pobjednik. U meuvremenu su se u Medinu vratili ashabi koji su preselili u Abesiniju pod vodstvom Da'fera bin Ebi Taliba. Resulullah bi jako obradovan kada ih ponovo ugleda u Medini. Poljubi u elo i prigrli hazreti Da'fera, te mu ree: Ne znam da li sam se vie obradovao osvajanju Hajbera ili povratku Da'fera. Vaa hidra je dvostruka. Vi ste ujedno uinili hidru i u Abesiniju a i u moju zemlju. Plijen koji je dobijen sa Hajbera je podijeljen izmeu ashaba koji su uestvovali na pohodu na Hudejbiju, onih koji su prisustvovali osvajanju Hajbera, ashabima koji su uinili hidru u Abesiniju, te plemenu Devs koje je uestvovalo u pobjedi na Hajberu.271 Osvajanjem Hajbera, svi idovi Arabije su potpali pod kontrolu Muhammeda, alejhisselam. Vie nisu imali mogunost da pomognu muricima. Okolna plemena i drave su osvojenjem Hajbera, koji je do tada smatran neosvojivim, uvidjela snagu i mo muslimanske vojske i poeli su se ustruavati od sukoba sa njom. Mekanski murici su zapali u oaj osvojenjem Hajbera. Nakon ove povjede mnoga plemena, meu njima i velika i mala, pohrlila su prema Medini da prihvate Islam i poaste se nazivom ashaba. ak i pleme Gatafan... Neka plemena koja su se i dalje odbijala pokoriti, stavljeni su pod kontrolu slanjem vojske na njih.

POHOD NA UMRETU-L KADA

Prola je godina dana od sklapanja sporazuma o miru na Hudejbiji. Mjesec dana prije kurban-bajrama Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio ashabima da ponu sa pripremama za umru. Na umru e ii svi koji su bili na Hudejbiji i uestvovali u Bi'aturRidvanu, sa izuzetkom onih koji su u meuvremenu preselili na Drugi svijet. Dvije hiljade ashaba je otpoelo sa pripremama za ovaj in. Pripremljeno je sedamdeset deva koje e biti rtvovane. Nadi bin Dundub i jo etverica Medinelija su dobili zadatak da deve uvaju i vode do Mekke. Osim njega, hazreti Muhammed bin Mesleme i stotinu konjanika su poslani ispred delegacije, kako bi ponijeli svu potrebnu vojnu opremu. Muricima se, ipak, nije moglo vjerovati. Tim orujem bi se koristilo u sluaju bilo kakvog napada. Neki od ashaba su upitali Resulullaha, alejhisselam: Ja Resulallah! Prema dogovoru sa Hudejbije, ne bismo trebali unijeti nikakvo oruje osim maeva za odbranu na putu. On im tada ree: Mi ovo oruje
269

Buhr, Salt, 12; Dihd, 74; Ebu Dvd, Har, 21; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 101; bn Him, es-Sre, II, 330; Vkd, el-Megaz, II, 669; bn Sad, et-Tabakt, VIII, 121. 270 Ahmed b. Hanbel, el-Musned, II, 157; bn Him, es-Sre, II, 641; Hejsem, Medmauz-Zevid, I, 205. 271 bn Sad, et-Tabakt, I, 353.

neemo unijeti u harem, meu Kurejije. Oni e biti u naoj blizini, pri ruci, samo u sluaju da nas Kurejije iznenada napadnu. U Medini je ostavljen Ebu Zerri-l Gifari, da bude Poslanikov zamjenik. 272 Prema nekim predajama, mogue je da je to bio i Ebu Ruhmu-l Gaffari. Dvije hiljade ashaba su krenuli put Mekke, predvoeni Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem. Ashabi su bili veoma uzbueni. Nakon toliko godina bili su na putu da ponovo vide svoje domove koje su napustili u ime Allaha... Nadasve, bili su na putu da posjete Kabe-i Muazzamu, prema kojoj su se okretali pet puta dnevno tokom namaza... Ili su da ponovo vide i pripadnike svoje rodbine, koji su prihvatili Islam, ali shodno odredbama ugovora, nisu mogli da se isele u Medinu. Ili su da pokau veliinu i svetost din-i Islama Kurejijama, muricima, koji su ih godinama ugnjetavali i terorizirali kako bi ih privolili da se ponovo klanjaju kipovima, pa pri tome i mnogu njihovu brau uinili ehidima. Moda e nad takvim prizorom velikodunosti, i murika srca smekati, pa e prihvatiti Vjenu Istinu!... Oni koji ostadoe u Medini, ispratie Resulullaha do brda Veda sa tekbirima, te se, zatim, vratie nazad u Medinu. Muhammed, alejhisselam, je u mjestu Zulhulejfa, koje je udaljeno deset kilometara od Mekke, obukao ihrame. Isto uinie i asni ashabi. Svi bijahu u bijelom. Tako otpoe put prema Mekki, radi obavljanja umre. I nebom i zemljom su odjekivale rijei: Lebbejkallahumme lebbejk! Lebbejke la erike leke lebbejk! Inne-l hamde ven-ni'mete leke ve-l mulke, la erike lek. Putovanje je teklo izuzetno veselo, sa zikrom, spominjanjem mubarek imena Uzvienog Allaha, zahvaljivanjem Njemu, te dovama. Jedinica pod komandom Muhemmeda bin Mesleme je pred ulazom u Mekku primijeena od strane Kurejija. Sa strahom im se pribliie i kao da su pitali; Zar smo se prole godine dogovorili da ovako postupamo?, rekoe: ta je ovo? Muhammed bin Mesleme im dade odgovor koji im zaledi krv u ilama: Ovo su ratnici Allahovog Poslanika... Ako Allah dozvoli, i on e sutra doi... Murici se u strahu i panici vratie u Mekku i obavijestie pretpostavljene o onome ta su zatekli. Mekanski murici odmah rekoe: Tako nam Allaha, mi smo se drali ugovora. Zato bi se Muhammed sukobio sa nama... ? Odmah odabrae delegaciju da ode do Resulullaha i da porazgovaraju sa njim. Do tada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim ashabima ve bio na mjestu Batn-i Je'ded, sa koga je mogao vidjeti Mekku. Svo oruje, osim maeva koji su bili na njima, ostavie na ovom mjestu. Zaduie dvije stotine ashaba da straare pored oruja. Nakon to su ove pripreme zavrene, delegacija Kurejija zatrai od Poslanika, alejhisselam, dozvolu da se sastanu sa njim. Kada im to bi odobreno rekoe: O Muhammede! Od ugovora na Hudejbiji nismo prema vama poinili bilo kakvu izdaju ili prekraj. Zar e, uprkos tome, doi u Mekku sa ovim naoruanjem? Zar nije bilo dogovoreno da neete nositi oruje, osim maeve koji su za vaim pojasevima? Najodabraniji Boiji rob im odgovori: Ja sam poznat po tome da od svoga djetinjstva pa do danas drim do svoje rijei. U Harem neemo ui osim sa maevima koje smo dogovorili. Ipak elim da ostalo oruje bude u mojoj blizini. Delegacija odahnu spoznajom da je do njih doprla drugaija informacija od one koju sada imaju pa rekoe: O Muhammede! Istina je da smo od tebe vidjeli samo dobro i potenje. To tebi i prilii. Vratie se u Mekku i prenesoe sugraanima ta se deava, te i oni odahnue. Prvaci Kureja su, zbog svog bijesa i zavidnosti, napustili Mekku i popeli se na oblinje planine kako ne bi svjedoili inu dolaska Poslanika i njegovih ashaba. Muhammed, alejhisselam, posla oznaene deve, koje su predviene za rtvovanje, na mjesto Zituva. Potom sa ashabima izvri posljednje pripreme i krenu prema Mekki. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je stajao u sredini, meu svojim asnim ashabima.
272

bn Him, es-Sre, I, 434; II, 289; Vkd, el-Megaz, I, 8; bn Sad, et-Tabakt, II, 59; Kettan, et-Teratbuldrijje, I, 484-486.

Fahr-i alem je na svojoj devi Kasvi svijetlio nurom poput sunca koje svojom svjetlou zaklanja na hiljade zvijezda na nebu. Aman ja Rabbi! Kakav prizor ljepote! Kakva slika velianstva! Na jezicima rijei; Lebbejke Allahumme lebbejk! Lebbejke la erike leke lebbejk... , a u srcima ljubav prema Gospodaru svjetova i Njegovom Miljeniku. Napredovali su prema velianstvenoj Kabi korak po korak. Kako su se pribliavali Kabi, tako je i raslo njihovo uzbuenje. Rijei telbije, izgovorene jednim zajednikim jezikom, ispunjavale su nebo, a murici su svjedoei ovoj fantastinoj situaciji, osjeali u svojim srcima slast velianstva te su im se due topile od uzbuenja. Mnogima su zadrhtala srcai u njih prodrla ljubav prema Islamu. Muhammed, alejhisselam, je napokon izvojevao pobjedu... Resulullah, alejhisselam, i ashabi su ulazili u Kabe-i muazzamu, iako su uza se imali maave. Uzdu Poslanikove, alejhisselam, deve Kasve drao je hazreti Abdullah bin Revaha. Neki mekanski murici, njihove, supruge i djeca su se poredali pored puta u Darun-Nedvi i posmatrali Resulullaha, alejhisselam, i njegove junake-ashabe. Dok je kroio ulicama, Abdullah bin Revvaha je recitovao stihove koji su po murikim duama padali kao maljevi na glave. O Kafiri, maknite se s puta Posljednjeg Resulullaha Jer njemu je Kur'an, objava Uzvienog Allaha U Njegovom dinu hair je i dobro Umrijeti za njeg, kako li je dobro Prihvatih svim srcem poslanstvo njegovo Dragog srca primih njegov svaki govor O kafiri! Kada nijeete da je Kur'an Objava od Allaha za svaki zeman, Kakve smo udarce vam iznenad zadali I kako smo glave od tijela odvajali Ako ne kaete, Istina je, ista Snai e vas muka, kao one prije, ista Poinjem imenom Velikog Allaha Sem Njeg nema drugoga Ilaha I ponovo veliam Njegov Vjeni Nam, Muhammed je, Njegov rob, k'o poslanik poslan Hazreti Omer ne izdra, pa ga htjede opomenuti: O Ibn-i Revvaha! Kako moe pred Resulullahom, jo u Harem-i erifu citirati poeziju? ali ga prekinu Resulullah: O Omere! Nemoj ga ometati. Kunem se Uzvienim Allahom da ove rijei na murike Kureja padaju bre i snanije od strijela. Nastavi o Ibn Revvaha! Zatim se Resulullah ponovo obrati Abdullahu bin Revvahi: Reci da nema Boga osim Allaha! On je Jedan. On ispunjava svoje obeanje. On je Pomagalac svome robu. On daje snagu Svojoj vojsci. On jedini nanosi poraz plemenima koja mu se suprotstave. Abdullah bin Revvaha potom iz sveg glasa prozbori:

Bog je samo Uzvieni Allah Ravnog Mu nema La ilahe Illallah On je stalna snaga Slijeditelja Islama A nevjernika, kafira On sigurno slama Muslimani su ponavljali ove rijei za njim. Kada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uao u Kabu, otkrio je svoje mubarek desno rame. Ljepota njegove mubarek koe je sjenila sve oko sebe. Tom prilikom ree: Neka Uzvieni Allah obaspe svojim rahmetom junake koji e danas nositeljima irka pokazati Njegovu snagu. Potom su i ashabi otkrili svoja desna ramena i prkosno i ubrzano se poeli kretati oko Kabe, obilazei je tri puta. Jedino su usporavali svoje korake kada su bili izmeu Rukn-i Jemane i Haderu-l esveda. Resulullah, alejhisselam, i ashabi su se pribliavali i ljubili haderu-l esved ili su okretali svoje otvorene ruke u dovi prema njemu. Murici su sa uenjem posmatrali odvanost u hodu ashaba pratei ih prilikom njihova kretanja. Oni su dobili vijest kako su muslimani izuzetno oslabili odkako su otili u Medinu i druge vijesti sline tome. Ono to su oni vidjeli svojim oima bila je suta suprotnost te je njihovo uenje bilo jo i vee. Preostala etiri tavafa (obilaska oko Kabe) su izvrena sporijim korakom. Poslije tavafa su klanjali dva rekata pred Mekam-i Ibrahimom i uinili sedam puta Sa'j izmeu Safe i Merve. Nakon to su zaklani kurbani, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio da mu obriju glavu. Njegovu mubarek kosu su prisutni odmah raznijeli. I ashabi su se obrijali. Tako se ostvario san koji je Resulullah sanjao prije tano godinu dana. Obavljanje umre je zavreno i pribliilo se podne. Resulullah, alejhisselam, naredi Bilalu Habeiji da pored Kabe proui ezan, a on to odmah izvri. Dok je on uio ezan pred Kabom, cijela Mekka se komeala. asni ashabi su skrueno sluali ezan, ponavljajui tiho rijei mujezina. Potom je namaz predvodio Habibullah, alejhisselam. Poseban trag na murike je ostavilo zajedniko obavljanje podne-namaza. Resulullahu je postavljen koni ator na mjesu Ebtah. I Ashabi su postavili atore oko njaga i tu ostali tri dana. U vrijeme namaza oni bi se okupljali pred Bejtullahom i zajedno obavljali namaz. Ostalo vrijeme bi ispunjavali posjetama rodbini, lino im pokazujui ljepotu Islama i onoga to on donosi sa sobom. Oni su se prosto topili vidjevi ophoenje i ponaanje ahsaba, te nisu mogli skriti svoje oduevljenje njima. Tokom ta tri dana, kao da je Mekka ve bila osvojena iznutra. Nakon tri dana, dolo je vrijeme rastanka. Pred vee Resulullah porui: Niko od muslimana (koji su doli da obave umru) nee ostati u Mekki poslije akama, svi e krenuti na put. Svi se okupie i krenue ponovo put Medine...

BITKA NA MUTI

Dok je Fahr-i alem, Habibullah, alejhisselam, iao u Mekku da obavi umru, upitao je ashaba hazreti Velida bin Velida: A gdje je Halid? Ne mogu prihvatiti da neko poput njega ne spozna i ne prihvati Islam. Kako bi bilo dobro kada bi svoje junatvo i snagu pokazivao borei se na strani muslimana, protiv murika. Onda bi smo ga voljeli i potovali. I prije toga

je hazreti Velid povremeno pisao pisma svome bratu Halidu u kojima ga je pozivao da prigrli Islam. Kada su do njega doprle ove Resulullahove rijei, poeo je osjeati prema Islamu jo jae simpatije. Ashabi koji su obavili umru, ve su se vratili u Medinu. Prolo je od tada dosta vremena i dola je i osma godina po hidri. Halid bin Velid vie nije mogao doekati kada e doi u Medinu i kleknuti pred Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, te se tako poastiti din-i Islamom. Sam o tome kae: Uzvieni Allah mi je usadio ljubav prema Resulullahu, alejhisselam, i u srce mi unio naklonost prema Islamu. Uputio me tako da mogu razlikovati dobro od zla. Sam sebi rekoh: Ja sam ratovao protiv Muhammeda, alejhisselam, u svim ratovima. No, svaki put sam bojno polje naputao sa osjeajem gorine i ubjeenja da e Muhammed, alejhisselam, izvojevati konanu pobjedu. Prilikom dolaska Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, na Hudejbiju, ja sam predvodio murike snage. Na Usfanu sam im se pribliio tako da su me primijetili. Resulullah, alejhisselam, je tada sigurno i samouvjereno obavljao podne namaz, zajedno sa svojim ashabima. Htjeli smo ih iznenaditi i izvriti iznenadni napad ali nismo u tome uspjeli. Bolje je to je tako ispalo. Mora da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, znao ta je u naim srcima pa je ikindiju namaz obavio sa oprezom. Ovaj dogaaj me je strano dirnuo. Pomislih kako mora biti da ovoga ovjeka uva Uzvieni Allah. Tada smo se rastali. Ja sam poslije toga mnogo razmiljao o onome to se deavalo. Resulullah je doao u Mekku obaviti Umru dok ja nisam bio prisutan. Traili su me on i moj brat Velid ali me nisu uspjeli pronai. Brat mi je ostavio pismo sljedeeg sadraja: Bismillahirrahmanirrahim! Neka je hvala Uzvienom Allahu i donosim salavat na Resulullaha, alejhisselam. Ja zaista ne znam za udniju stvar od toga da si ti okrenuo lice od Islama i da odbija prihvatiti Istinu. Ti nisi neko ko ne moe shvatiti pogubnost puta kojim kroi. Zato ne upotrijebi svoj razum? Kako je udno da nisi upoznao i shvatio vjeru poput Din-i Islama. Resulullah me je pitao za tebe. eli da se upozna sa Islamom i da svoje vitetvo i snagu koristi za dobrobit Islama i muslimana a protiv murika. O brate. Propustio si mnoge prilike, pa nemoj vie kasniti. Kada sam primio ovo pismo, u meni je elja za prihvatanjem Islama jo vie ojaala. urio sam da krenem na put. Bio sam izuzetno obradovan Resulullahovim rijeima. Te noi sam usnio kako iz mune i vrele pustinje odlazim u zelenilo i osvjeenje. Odluio sam da kada stignem u Medinu, potraim Ebu Bekra i zatraim od njega da mi protumai san. Dok sam se pripremao da poem Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, razmiljao sam koga bih mogao povesti kao saputnika. Tada sretoh Safvana bin Umejja. Objasnih mu stanje u kom se nalazim ali on odbi moj prijedlog. Potom sretoh Ikrimu bin Ebi Dehla. Poto i on odbi moj poziv, vratih se kui. Uzjahah konja i odoh do Osmana bin Talhe. I njemu prenesoh da elim ii u Medinu, Resulullahu, kako bih primio Islam te ga pozvah da i on krene sa mnom. On prihvati poziv bez razmiljanja te krenusmo pred zoru idueg dana. U mjestu Hadde sretosmo Amr bin el-Asa. I on je iao u Medinu kako bi primio Islam. Kada stigosmo u Medinu, uzeh najljepu odjeu koju sam posjedovao i spremih se kako bih izaao pred Poslanika, alejhisselam. Tada mi doe brat Velid te mi ree: Pouri! Resulullah je saznao da mu dolazite i veoma je obradovan zbog toga. eka vas! Pourio sam i brzo stigao pred Odabranika svih svjetova. Nasmijeio mi se. Nazvah mu selam te posvjedoih da je jedino Allah Bog i da je on Njegov rob i poslanik. Neka je hvala Gospodaru Koji te je uputio na Pravi put, odgovori on. Poslije toga ga zamolih da uini dovu Uzvienom Gospodaru da mi oprosti grijehe. On to i uini pa mi ree: Islam odbacuje sve grijehe koje ovjek uini prije nego ga prihvati kao vjeru. I druga dva prijatelja takoer prihvatie Islam.273

273

bn Askir, Tarihu Dimak, XVI, 228.

Tako Islam prigrlie i ast da budu ashabi, na najljepi nain dobie trojica junaka, koji nisu ni najmanje alili poloiti ivot za uvjerenje koje su smatrali ispravnim i koji se tokom cijelog ivota nisu odvajali od maa. Od sada e svom snagom nastojati iskorijeniti kufr. Ashabi su tekbirima Allahu ekber proslavljali ovaj in i tako i sami pokazivali kakvu radost im je on priutio. I osme godine po hidri, Server-i kainat, alejhi efdalussalavat, koji je poslan kao milost svim svjetovima, posla izaslanike raznim plemenima kako bi irio din-i Islam. Neki od ovih poziva su urodili plodom ali je hazreti Haris bin Umejr, koji je poslan upravitelju Busre, uhapen od strane jednog kranskog vojnika u selu Mute, pokrajina Belka u amu. Hazreti Haris je doveden pred upravitelja ama, urahbila bin Amra, i bez obzira to je bio zvanini izaslanik, ubijen na prevaru. On je tako postao jedan od asnih ehida. 274 Resulullah je bio jako pogoen ovom vijeu pa je odmah naredio ashabima da se okupe. Ashabi se po dobitku naredbe halalie sa svojim ukuanima te se hitno okupie u vojnom taboru Derf. Nakon to je predvodio podne namaz, Habibulah, alejhisselam, ree: Ovim ashabima, koji e poi u dihad, na elo stavljam Zejd bin Harisa. Ako Zejd postane ehid, neka ga zamijeni Dafer bin Ebi Talib. Ako Defer postane ehid neka njegovo mjesto preuzme Abdullah bin Revvaha. Ako i on postane ehid odaberite nekog meu vama ko zasluuje da bude predvodnik, pa neka on komanduje vojskom. Ashabi shvatie da e pobrojani ashabi postati ehidi pa briznue u pla; Ja Resulallah! Da su Bogdom ostali ivi pa da se o njih okoristimo...! Resulullah im na to ne odgovori, ve preuti. 275 Sve su uli i hazreti Zejd, Dafer i Abdullah, koji su bili prisutni na tom mjestu, pa ih je obasula radost zbog onoga to slijedi. Njihova najvea elja je bila da na Allahovom putu postanu ehidi. Dobili su radosnu vijest i o nju su se osvjedoili vlastitim uima. Mudahidi su izvrili pripreme i ekali su svoga komadanta. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je predao bijelu zastavu Islama Zejd bin Harisu. Naredio mu je da ode do mjesta gdje je Haris bin Umejr postao ehid i da tu stanovnike pozove u Islam. Ukoliko ne prihvate, dobio je naredbu da se sa njima sukobi. Abdullah bin Revvaha je zaplakao dok se posljednji put selamio sa komadantima koji su bili kraj njega. Upitae ga: O sine Revvahin! Zato plae? Abdullah bin Revvaha je bio pjesnik pa im odgovori u stihu: Razlog mojim suzama Nije ljubav za dunjalukom Niti se, Tako mi Allaha Vodim, za vama, eljom Pravi razlog lei, U asnom Kur'anu Ovako u ajetu poruuje Gospodar, insanu Neka zasigurno znate Da me' vama nema nikoga Koji nee proi kroz vrata Dehennema... uo sam ovaj ajet Dok ga je uio Resulullah
274 275

Vkd, el-Megaz, II, 756; bn Sad, et-Tabakt, II, 128; bn Askir, Tarihu Dimak, XI, 464. Buhr, Megzi, 46; Vkd, el-Megaz, II, 756-758; bn Sad, et-Tabakt, II, 128-130.

Ako sretnem Dehennem Kako u izdrati, ah! Prijatelji mu rekoe: Neka te Uzvieni Allah uvrsti meu dobre robove svoje, koje On voli. Ali ja elim oprost od Svemogueg Gospodara. Osim toga, jo samo elim da postanem ehid udarcem maa nakon koga e krv frtati na sve strane ili strijelom koja trga dijelove tijela, ree hazreti Abdullah. Kada je vojska bila spremna za polazak, hazreti Abdullah bin Revvaha se oprosti od Resulullaha, alejhisselam, a potom mu ree: Ja Resulallah! Preporui mi neto to u moi zapamtiti i to nikada neu izgubiti iz sjeanja. Resulullah: Ti e sutra doi u zemlju u kojoj se Uzvienom Allahu veoma malo na seddu pada, pa ti poveaj broj onih koji ine seddu. Kada Abdullah zatrai da mu Habibullah podari jo koji savjet, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavi: Stalno spominji uzvienog Allaha. Spominjanje Allaha e ti pomoi da postigne ono to eli. Vojska od tri hiljade ljudi krenu na put ispraena tekbirima Allahu ekber. Resulullah i ashabi koji su ostali u Medini ispratie vojsku do brda Veda, gdje Resulullah, alejhisselam, vojsci uputio posljednnju poruku: Preporuujem vam da izvravate Allahove naredbe a izbjegavate Njegove zabrane, da se lijepo odnosite prema muslimanima koji su sa vama. Borite se na Allahovom putu izgovarajui Njegovo ime. Nemojte izdati imetke koje osvojite kao ratni plijen. Nemojte kriti dogovore. Ne ubijajte djecu. U kranskim crkvama ete pronai ljude koji su se odvojili od svijeta i posvetili se ibadetu. Nemojte ih uznemiravati. Osim njih, srest ete ljude ijim su glavama zagospodarili ejtani, pa im posijecite glave. Ne ubijajte ene i starce. Ne spaljujte niti sijecite drvee. I ne ruite domove. Komadantu Zejd bin Harisu ree: Kada se susretne sa neprijateljima muricima ponudi im tri stvari!... (Ako prime Islam) pozovi ih da uine hidru u Medinu koja je dom muhadira. Ako pristanu, obavijesti ih da e dobiti sva prava koja uivaju muhadiri ali i sve obaveze koje i oni imaju. Ako pak prihvate Islam a odlue ostati u svojim domovima, reci im da e biti poput arapa koji su odselili od muslimana i da e nad njima biti provedena Boija volja kao i sa arapima. Nee dobiti nita od ratnog plijena osim onih koji su se borili na strani muslimana. Ako pak ne prihvate Islam, pozovi ih da plate dizju! Ne uznemiravaj one meu njima koji to prihvate. Ako ni to ne prihvate, uz Boiju pomo, pokreni rat protiv njih!... Nakon ovih savjeta Resulullah napusti mudahide. Ponovo se prolomie tekbiri i muslimanska vojska krenu. Oni koji su ostali, slali su im selame uei dove: Neka vas Allah uva od svake vrste ospasnosti i zdrave i ive vas vrati... Pratili su ih suznim oima sve dok se nisu izgubili na horizontu... Sveta zastava u ruci Zejd bin Harisa se vihorila dok su mudahidi ili na nepoznat put kako bi hizmetili Allahovoj asnoj vjeri Islamu. Muslimanska vojska se brzo kretala prema Siriji. Put je tekao mirno i bez incidenata. Mudahidi su bili nestrpljivi da se to prije susretnu sa neprijateljem. Jedan od vojnika koji je najvie ispoljavao nestrpljenje da postane ehid, bio je hazreti Abdullah bin Revvaha. Zejd bin Erkam prenosi: Ja sam siroe koje je odgoji Abdullah bin Revvaha. Kada je krenuo u pohod na Mutu, stavio je i mene na svoju devu. U neko doba noi sa njegovih usana uh sljedee stihove: O devo! Ako me odnese Do izvora u pustinji A odatle jo konaka etiri, koliko traju Neu te voditi Vie na put ikada

Rastat emo se mi Tad za svagda Ja se vratit' neu Kui svojoj, mislim Nadam se dostii ehidsku deredu Na zadnjem konaku me prooe mumini brzinom velikom O sine Revvahin ak i najblii tvoji Prooe pokidavi Veze bratske Ostavie te Gospodaru I napustie Vie ne mislim O imetku za sobom Nije mi ni briga Na za drveem i hurmom Sluajui ove rijei poeh plakati kada me Abdullah bin Revvaha dotaknu pitajui: Kako si nestaan! ta ti je? ta se tebe tie ono to sam govorio o sebi? Ako mi Allah podari da postanem ehid, ti e se na ovoj ivotinji vratiti svojoj kui a ja u se osloboditi svih briga ovoga svijeta i biti rahat. Potom sie sa deve i klanja dva rekata namaza. Ostao je dugo iza namaza uei dovu a onda me zovnu; Dijete! Izvoli, odgovorih mu. Ako Bog da ja u biti poaen stepenom ehida tokom ovoga putovanja. Dok su se ashabi pribliavali Siriji, upravitelj urahbil bin Amr je ve odavno bio obavijeten o njihovom dolasku. Odmah je obavijestio Bizantinskog cara Heraklija i nakon to je od njega dobio ogromnu pomo, odahnuo je. Prema obavjetajnim podacima koje je dobio, muslimana je bilo izmeu tri i pet hiljada a njegova vojska je brojala preko stotinu hiljada ljudi, uz nebrojeno oruje. Ashabi, alejhimurridvan, su prilikom prelaska sa teritorije ama na Muan saznali da je na njih krenula Bizantinska vojska od preko stotinu hiljada ljudi. Tu su prenoili dvije noi te je zapovjednik Zejd bin Haris sakupio ashabe i obavijestio ih o dogaanjima. Sa njima se konsultovao oko daljih koraka koje e poduzeti protiv Bizantinaca. Neki su predlagali da pokuaju sa iznenadnim upadima i zarobljavanjem stanovnitva a nakon toga povratka u Medinu bez ratovanja. Drugi su traili da se poalje pismo Resulullahu u kome e ga obavijestiti o broju Bizantinaca. eljeli su da on hitno poalje jo vojnika ili kae ta da se radi dalje. Kada su se sloili oko drugog prijedloga umijea se Abdullah bin Revvaha rijeima: O narode moj! ega se plaite? Zar da postanete ehidi Ovdje doli niste? Nikada se do sada

Mi borili nismo Jer brojem ili orujem Od drugih jai bismo Vodili smo borbe Snagom din imana Od Allaha darom K'o lavovi Islama Idite i borite se Sigurno u dobru Na kraju postanite ehidi il slavljenici Na dan Bedra bijahu Allaha mi, konja dva Na uhudu samo jedan I tek malo oruja Ako je sueno Da na kraju pobijedimo Allah i Poslanik obeae Zato ih slijedimo Allah Veliki sigurno Pogaziti rije nee Kad je tako mumini Osim borbe nema sree Ako je ehitluk Naa sudbina Sresti emo nau brau U Dennet-i Firdevsima Ove rijei hazreti Abdullaha bin Revvahe ohrabrie mudahide; Tako nam Allaha, sin Revvahe govori istinu. Donijeli su konanu odluku da e se boriti dok ne postanu ehidi. Ashabi se u selu po imenu Muta susretoe sa Bizantinskom vojskom od stotinu hiljada ljudi. Neprijatelja je bilo koliko su oima mogli pregledati. Sa jedne strane je bilo tri hiljade mudahida koji su u am doli ak iz Medine sa zadatkom da ire din-i Islam, dok se sa druge strane nalazila rulja od stotinu hiljada kafira koji su doli da konano dokraje Istinitu vjeru... Na prvi pogled je to bio omjer koji se teko mogao uporeivati. Prema njemu se jedan musliman morao boriti sa trideset Rimljana. Obje strane su se poredale u zasebne vodove. U tom trenutku ispred mudahida, po odredbi Muhammeda, alejhisselam, istupi grupa koja krenu prema Rimljanima. Oni Rimljanima predloie da prihvate Islam ili da plaaju dizju, no oni odbie obje ponuene opcije. Vie se nije imalo ta ekati. Komadant mudahida Zejd bin Haris sa islamskim bajrakom u ruci naredi napad. Ashabi koji su samo ekali naredbu, iskoie poput strijela u napad uzvikujui tekbire Allahu ekber. Izvukoe maeve i poput munja prodrijee do sredine Bizantinske vojske. Nije se nita moglo uti od jauka ranjenika, glasova konja u borbi

i udaraca maeva. Tek to je bitka poela, bojno polje se ve pretvorilo u jezero krvi. Svakim udarcem maem ashabi su odsijecali ili neprijateljsku glavu ili ruku. Hazret Zejd se, sa bijelom zastavom koju je zaduio od Resulullaha nalazio tano u sredini neprijateljske vojske uzvikujui ime Uzvienog Gospodara; Allah, Allah! Maem je istio sve pred sobom i u crno zavijao neprijatelje, inei da se pokaju to su ga ikada sreli. Ni hrabri ashabi nisu zaostajali za svojim komadantom. Ugledajui se u njegovu hrabrost borili su se kako bi svaki od njih dokrajio trideset pripadnika neprijatelja. U trenu se u prsa hazreti Zejda zabilo nekoliko strijela. Potom su slijedile i druge strijele. Mubarek tijelo slavnog ashaba je bilo svo izreetano strijelama. U tome njegovo mubarek tijelo pade na zemlju i on popi toliko eljeni gutljaj ehadeta. Hazreti Da'fer je pratio Hazreti Zejda u stopu pa odmah podie bajrak. Kad ashabi ugledae da se njihov bajrak ponovo vihori, poskoie protiv neprijatelja sa novim arom. I Hazreti Da'fer se junaki borio, kao to je to inio i hazreti Zejd. Sa jedne strane se borio protiv neprijatelja, a sa druge je bodrio svoje prijatelje, ashabe, da se i oni nastave boriti. On je neprestano, kao predvodnik mudahida, ubrzavao pokrete maem, tako da neprijatelju nije dozvoljavao ni da oka otvori. Dok se hazreti Da'fer tako borio, jedan od njegovih drugova je ve bio daleko ispred njega. Borio se sam meu Bizantincima i svakome je stizao zadati po udarac. No, nije prolo mnogo vremena da shvati da ovaj polazak nema povratka. Voa mu'mina ree: Moja je dunost da svakom od kafira zadam po jedan udarac. Nije isputao Allahovo ime sa usana i sa neprijateljima se borio estoko. Napokon jedan neprijateljski vojnik zada Da'feru udarac po njegovoj desnoj ruci. Kada mu otkinu desnu ruku, hazreti Da'fer uhvati bajrak Islama lijevom rukom, prije nego je on pao na tlo. Podie je i ponovo mahnu njome. U tome ga pogodi jo jedan udarac maa i otkinu mu i lijevu ruku. Sada se trudio da bajrak zadri u zraku tako to ga je dijelovima ruku prislonio na prsa. Poslije toga uslijedie jo nekolika estoka udarca od kojih pade i posta ehid. Njegova mubarek dua odlepra u najvie Dennetske stepene... Poslije bitke su mu izbrojali oko devedeset udaraca na tijelu, to maem, to strijelama.276 Kada su mudahidi vidjeli da im je i ovaj komadant pao na zemlju, podigoe zastavu i predae je Abdullahu bin Revvahi. I on je sa ponosom pronese i nastavi se boriti sa dumanima. Dok se junaki borio protiv neprijatelja, recitirao je sljedee stihove: O strasti moje, Svakako ete mi se pokoriti Da u danas biti ehid Zakleo sam se da u poginuti Ili ete mi se Pokoriti milom Ili u vas na to Natjerati silom Ako ne umrete ovoga asa Zar neete nikada Meni vi recite Ako uini to uinie Da'fer bin Ebi Talib
276

Vkd, el-Megaz, II, 756.

I Zejd bin Haris Dobro si uinio, znaj Oni su ehidi O strasti moje Da se kasnije ne pokajete Ne stojte, ve i vi krenite! Kao i njegovi prethodnici, i hazreti Abdullah se nastavi lavovski boriti uzvikujui Allahu ekber! Tokom borbe od neprijateljskog maa strada njegov prst i nastavi visiti na njegovoj mubarek ruci. Ashab koji je izgarao u ljubavi prema Allahu, delle anuhu, i Njegovom Resulu, skoi sa konja i stavi prst koji mu je smetao u borbi pod nogu te ree: Zar ti nisi ve povrijeen? Svakako ti se ovo desilo na Allahovom putu, a potom ga otkide i baci. Ponovo se pope na konja i nastavi boriti svom snagom. Nakon nekog vremena poe sam sebe koriti to, unato tolikoj borbi, nije uspijevao postii ehadet... Ponovo skoi na neprijatelja dok ga na kraju ne pogodi jedna stijela i obori na zmlju. Tako i on dade svoj mubarek ivot borei se na Allahovom putu i putu Njegova Poslanika, te mu dua odleti u Dennet... Tada Ebu-l Jusr Ka'b bin Umer, koji se nalazio uz Abdullaha, nastojae ponovo podii bajrak Islama. Pogledom je meu ashabima koji su se nalazili oko njega traio nekoga ko je stariji od njega. Kada ugleda Sabita bin Ekrema, zastavu preda njemu. Hazreti Sabit zabi zastavu ispred ashaba te ree: Brao! Odmah izaberite meu sobom nekoga ko e dalje preuzeti zastavu a zatim ga slijedite! Iako su oni rekli da biraju njega, hazreti Sabit to nije prihvatio. Oi tada bijahu uprte u hazreti Halida bin Velida. O Ebu Sulejmane, ti preuzmi zastavu, ree mu hazreti Sabit. Obzirom da je hazreri Halid tek pristupio muslimanima, shodno svome edebu on ne htjede preuzeti bajrak ve ree: Ja ne mogu preuzeti ovaj bajrak pored tebe! Tebi daleko bolje prilii da ga ponese u odnosu na mene. Ti si stariji od mene, a i imao si ast da se bori sa Resulullahom na Bedru!... Ashabima je vrijeme bilo izuzetno dragocjeno. Borili su se bez odmora protiv ogromnog broja neprijatelja. Zbog toga hazreti Sabit ponovi svoje rijei: O Halide! Brzo preuzmi asnu zastavu Resulullaha! Tako mi Allaha, ja sam je uzeo da je dam tebi. Ti bolje poznaje ratne taktike od mene. Poslije toga se okrenu ashabima i zatrai njihovo miljenje; Brao, da li prihvatate da vam Halid bude komadant? Svi uglas rekoe: Mi smo ga prihvatili kao naeg predvodika. uvi ove rijei, hazreti Halid sa velikom skruenou preuze zastavu koju je svojom mubarek rukom predao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, te je poljubi. Skoi na svoga konja i hrabro nastavi kroiti kroz neprijateljske redove.277 asni ashabi pod njegovom komandom ponovo preoe u napad. Hazreti Halid se borio nevienom hrabrou i vjetinom. Ruio je sve pred sobom. Tokom borbe hazreti Kutbe bin Katade odrubi glavu jednog od zapovjednika neprijateljske vojske, Maka bin Zafile. Bizantincima tim inom bi oboren moral. Dan je ve iao prema svome kraju i polahko je nastajao mrak. Za obje strane boriti se u mraku je bilo izuzetno opasno jer se moglo desiti da se grekom napadne saborac. Zbog toga se obje strane povukoe u svoja odredita te se prui pomo ranjenicima. Hazreti Halid je bio pravi strunjak za ratovanje. elio je ujutro pred neprijatelja izai sa drugom taktikom i time ih iznenaditi. Tokom noi je promijenio pozicije vojske. Zamjenio je desno krilo lijevim a vojnike koji su bili naprijed poslao nazad i obratno.

277

Vkd, el-Megaz, II, 756; bn Sad, et-Tabakt, II, 129; Abdurrezzk, el-Musannef, III, 390.

im jutro svanu, ashabi ponovo napadoe uzvikujui Allahu ekber. Neprijatelji su se prvi put susreli sa muslimanima koje su vidjeli pred sobom. To nisu vojnici sa kojima su ratovali juer. Mora da su muslimani dobili pojaanje!... Uvue im se strah u srca od moguih vojnih pojaanja, te ih obuze panika. Hazreti Halid iskoristi tu nesigurnost neprijatelja pa toga dana postie prednost nad njima usmrtivi na hiljade njihovih pripadnika. Toga dana je u njegovim rukama polomljeno devet maeva.278 Allahovom, delle anuhu, odredbom a Resulullahovim, alejhisselam, dovama, tri hiljade mudahida, nanese teke gubitke neprijatelju koji je brojao stotinu hiljada vojnika,. Na bojnom polju je palo i petnaest ehida. Na taj nain je Bizantiji oitana lekcija te su zasutavljeni njihovi dalji prodori na jug... Resul-i ekrem, nebijj-i muhterem je i prije nego mu je stigla vijest sa bojnog polja okupio ashabe u damiji da im saopti ta se deavalo na Mu'ti. Na Resulullahovom mubarek licu je bila primjetna tuga tako da se ashabi nisu usuivali postavljati bilo kakva pitanja kako ga dodatno ne bi rastuili. Ipak neko od ashaba upita: Nae due su tebi kurban, ja Resulallah! Odkako na tvom licu vidimo tugu i nas je ista obuzela. Samo Dragi Allah zna kako se osjeamo. Voljeni Poslanik kroz suze ree: Tuga koja me je snala je zbog mojih ashaba ehida. Tako sam se osjeao dok ih nisam vidio kao brau poredane u Dennetu. Zejd bin Haris je uzeo zastavu i postao ehid. On je sada uao u Dennet i tri njegovim prostranstvima. Potom je zastavu preuzeo Da'fer bin Ebi Talib. Napao je na neprijatelja, no i on je na kraju postao ehid. Uao je u Dennet kao ehid. Tamo lebdi sa dva krila od dragulja koje je dobio. Poslije Da'fera, zastavu je preuzeo Abdullah bin Revvaha. Borio se protiv neprijatelja sa zastavom u ruci. I on je postao ehid i uao u Dennet. Pokazani su mi kako u Dennetu sjede na prijestolju od zlata. Allahu, oprosti Zejdu!... Allahu oprosti Da'feru!... Allahu oprosti Abdullahu bin Revvahi! Jo uvijek su se slijevale suze niz Resulullahovo, alejhisselam, mubarek lice dok je nastavio govoriti: Poslije Abdullaha bin Revvahe zastavu je preuzeo Halid bin Velid. Sada se borba odvija svom estinom. Allahu! On (Halid bin Velid) je jedan od tvojih maeva. Budi mu na pomoi!...279 Resulullah je Allahovom, delle anuhu, voljom i Njegovom mudizom znao ta se deava na bojnom polju koje je od njega bilo udaljeno hiljadu kilometara te je to prenio ashabima. Nakon to je saoptio ove novosti na dan kada je poginuo hazreti Da'fer bin Ebi Talib, ode do hazreti Da'ferove kue. Njegova supruga Esma je tada pospremila kuu, okupala djecu te im eljala kose. Resulullah, alejhisselam, je zovnu: O Esma! Gdje su Da'ferova djeca? Dovedi mi ih! Kada to majka Esma uini, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ih prigrli i izljubi. Mubarek srce mu ne izdra ve pusti nekoliko suza. Kada to vidje Da'ferova supruga, upita: Zato sa njima postupa kao sa jetimima, ja Resulallah! Da se nije neto loe desilo Da'feru i njegovim drugovima? To voljenog Poslanika jo vie raalosti: Da. Danas su postali ehidi. Tada i hazreti Esma zagrli svoju djecu - jetime i poe plakati. Muhammed, alejhisselam, nije mogao vie izdrati te se udalji od njih. 280 Nakon to se vratio svojoj kui, Resulullah ree svojim zevde-i mutahherama, istim suprugama: Nemojte zaboraviti odnijeti hranu Da'ferovoj porodici. Tri dana je noena hrana porodicama ehida. Neko vrijeme poslije toga hazreti Ja'le bin Umejje u Medinu donese radosu vijest o pobjedi. Prije nego je bilo ta rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga preduhitri: eli li da im ti saopti novosti ili da ja tebi ispriam ta se desilo?, a potom u detalje iznese dogaaje sa Mu'te. Ja'la bin Umejje: Kunem se Allahom koji te je poslao sa Istinitom

278 279

Buhr, Megzi, 42; bn Sad, et-Tabakt, IV, 253; Hkim, el-Mustedrek, III, 44. Ahmed b. Hanbel, el-Musned, V, 299; bn Sad, et-Tabakt, VII, 395; Hejsem, Mdmauz-Zevid, VI, 150. 280 Ahmed b. Hanbel, el-Musned, VI, 370; bn Him, es-Sre, II, 380; bn Sad, et-Tabakt, VIII, 282; bn Kesr, el-Bidje, III, 474; IV, 251; Hejsem, Medmauz-Zevid, VI, 156.

knjigom, da si sve to se deavalo prenio istinito. Uzvieni Allah je zbog mene, skratio ovozemaljski razmak tako da sam mogao vidjeti bojno polje vlastitim oima. Nekoliko dana poslije, vijesnici su prienijeli vijest da se muslimanska vojska pribliila Medini. Resulullah je, zajedno sa ashabima izaao pred Medinu da ih doeka. Iz daljine se nazirala praina i zastava Islamske vojske. Svi su bili uzbueni kada se na elu sa Halid bin Velidom pojavila vojska mudahida...

OSVOJENJE MEKKE
Bila je osma godina po hidri. Jedna od stavki sporazuma na Hudejbiji je glasila; Arapska plemena koja ostanu na teritoriji izvan dvaju strana potpisnica sporazuma imaju mogunost odabira da se stave pod zatitu strane koju budu sami eljeli i u tome nee biti nikakve prisile. Prema toj odredbi, pleme Huzaa, sa kojim je Resulullah bio u dobrim odnosima, prilo je muslimanima, dok se pleme Beni Bekr priklonilo murikoj strani. Plemena Huzaa i Beni Bekr su od ranije bili u neprijateljskim odnosima te su napadali jedni druge kada god bi im se ukazala prilika za to. Prema sporazumu na Hudejbiji i oni su na neko vrijeme prekinuli sa meusobnim sukobima. Pleme Beni Bekr se uspjelo drati toga dogovora dvije godine. Jedan njihov pripadnik tada napisa pjesmu u kojoj je izrugivao Muhammeda, alejhisselam, a neki mladi iz Benu Huzaa nemogae izdrati na te uvrede pa napade pripadnika Beni Bekra i odrubi mu glavu. Pleme Beni Bekra uze ovaj sluaj kao izgovor za krenje uspostavljenog dogovora i odgovori napadom na Benu Huza. U tome su im pomogli murici aljui im vojnike i oruje te ubie preko dvadeset pripadnika plemena Benu Huzaa u harem-i erifu. Tokom borbe neki od muslimana iz plemena Benu Huzaa zatraie pomo od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Meu uesnicima ovog iznenadnog napada koji se dogodio tokom noi, vieni su i neki murici Kurejije. 281 Te noi je Resulullah, alejhisselam, bio u kui supruge Mejmune. Kada je ustao i poeo sa uzimanjem abdesta desila se mudiza i Uzvieni Allah, delle anuhu, ga je obavijestio o pozivima muslimana upomo u Mekki, kao i o tome da u tamonjim deavanjima uestvuju murici. Poslanik im odgovori Lebbejk! to znai odgovaram vaem pozivu. Kada je majka Mejmuna videla da Resulullah, alejhisselam, to govori iako je bio sam, upita ga: Ja Resulallah! Da li to neko ima pored tebe? Resulullah, alejhisselam, je obavijesti o dogaajima u Mekki kao i o tome da u svemu uestvuju i Kurejije. Kurejijski murici su napadom na pleme Huzaa i ubistvom njihovih lanova prekrili sporazum na Hudejbiji. Ipak voa Kurejija Ebu Sufjan nije znao za to i u tim trenucima je bio na putu za am radi trgovine. Kada se vratio sa puta, prenesoe mu ta se desilo pa rekoe: Ovo je stvar koja se u svakom sluaju mora ispraviti. Ovo nije mogue prikriti. Ako to ne uinimo, Muhammed e nas protjerati iz Mekke. Ebu Sufjan na to ree: Iako o ovome nisam bio obavijeten, moram otii do Medine kako bih obnovio mirovni sporazum, prije nego vijest o ovome stigne do Medine. Oni nisu znali da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio obavijeten o svemu jo dok se to deavalo. Pored toga, tri dana nakon incidenta, Amr bin Salim iz plemena Huzaa je doao Resulullahu sa jo eterdeset ratnika i ponovo mu ispriao ta se sve desilo. Habibullah, alejhisselam, ree: Ako ja ne pomognem Huzau neka ni meni pomo ne bude upuena. Tada naredi da se napie pismo Kurejijskim muricima u kome se navodi: ...Odrei ete se
281

bn Him, es-Sre, II, 389; Vkd, el-Megaz, II, 786; bn Sad, et-Tabakt, II, 134; Abdurrezzk, elMusannef, V, 374; bn Ebi ejbe, el-Musannef, VIII, 531.

saveznitva sa Beni Bekrom i platiti odtetu za ubijene pripadnike Benu Huzaa. Ako to ne uinite, znajte da vam objavljujem rat!... Kurejije nisu prihvatile ni ovaj in milosti prema njima pa uzvratie: Niti emo prekinuti nae saveznitvo, niti emo platiti odtetu! Jedino moemo ratovati! Ipak, im su to poslali, pokajae se zbog svoga stava i poslae Ebu Sufjana u Medinu da pregovara o novom mirovnom sporazumu. 282 Prije nego je Ebu Sufjan stigao u Medinu, Resulullah ih je obavijestio da e se to desiti: Koliko razumijem, Ebu Sufjan dolazi u Medinu da obnovi mir i da produi njegov rok. Kako je doao tako e se i vratiti, bez uspjeha!... Ebu Sufjan, koji tada jo nije bio prihvatio Islam, stie u Medine-i munevveru u kuu svoje erke a Resulullahove, alejhisselam, supruge, Ummi Habibe. Htjede sjesti na Resulullahov, alejhisselam, pokriva ali Ummi Habiba stie da pomakne pokriva prije nego je on sjeo. Njenom ocu to teko pade pa ree: Draga keri! Zar mene ne smatra dostojnim ovoga pokrivaa? Majka hazreti Ummi Habiba, koja je Muhammedovo, alejhisselam, zadovoljstvo drala ispred svaijeg drugog, ree ocu: Ovo je pokriva Allahovog Poslanika. Na njega ne mogu sjesti murici. Ti si murik i nedis. Nikako nisi dostojan da sjedi na njemu. -Keri, pa tebi se neto desilo odkako si otila od kue. -Elhamdulillah! Allah Uzvieni mi je podario Islam. Ti se jo uvijek klanja kipovima koji su napravljeni od kamena i koji niti vide niti uju. Oe! Kako je mogue da velikan Kurejija i jedan od njegovih najuglednijih pripadnika bude udaljen od Islama? Tada se on estoko rasrdi; Ti e me tako neasno doekivati i optuivati me da sam neznalica! Zar da ostavim vjeru svojih oeva i prihvatim Muhammedovu? Potom napusti kuu. Voa Kurejija doe pred Resulullaha te ree: Doao sam da obnovim mirovni sporazum i da ga produim. Hajde da se ponovo dogovorimo oko mira. Habib-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, ree: Mi neemo prekriti sporazum na Hudejbiji ali neemo ni potpisivati novi. Voa Kurejija ponovo ree: Hajde da promijenimo sporazum! Resulullah, alejhisselam, mu nita ne odgovori. Kada je Ebu Sufjan vidio da sav njegov trud nije urodio plodom, vrati se u Mekku i prenese sugraanima ta se desilo. Oni ga ukorie; Znai vratio si se a da nisi nita uspio isposlovati? Ipak nisu imali druge opcije osim da ekaju. Ko se skloni u Mesdid-i haram... Kada je Ebu Sufjan napustio Medinu, Resul-i ekrem je odluio krenuti u pohod na Mekke-i mukerremu. Kurejije se nisu drale dogovora i prekrile su ga. On je tu svoju odluku vrsto skrivao, kako muricima ne bi dao vremena da se pripreme za napad, te kako bi Mekku osvojio bez prolijevanja krvi u Harem-i erifu. Ta ratna predostronost e ohrabriti mnoge budue muslimane koji su tek trebali da se poaste din-i Islamom. O situaciji su bili obavijeteni tek Ebu Bekr i jo nekolicina vienijih ashaba. Ashabima je naredio da se izvre pripreme za put bez da im je govorio kuda se zapravo ide. Ashabi su se pripremili za dihad-borbu a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao pozive i okolnim muslimanskim plemenima Eslem, Eda, Duhejn, Husajn, Gifar, Muzejne, Sulejm, Damra i Benu Huzaa; Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka se na poetku ramazana okupi u Medini. Habibullah, alejhisselam, je iz predostronosti, naredio hazreti Omeru da blokira puteve koji vode u Mekku, kako bi sprijeio vezu sa ostatkom Arabije. Hazreti Omer je
282

bn Him, es-Sre, II, 395; Vkd, el-Megaz, II, 783; bn Sad, et-Tabakt, II, 134; Abdurrezzk, elMusannef, V, 374; bn Ebi ejbe, el-Musannef, VIII, 531.

odmah po nareenju postavio strau na glavne i na sporedne planinske puteve sa naredbom: Vratit ete svakoga ko pokua ui u Mekku! Da bi se ovaj posao obavljao u tajnosti, Muhammed, alejhisselam, je inio dovu Uzvienom Gospodaru: Allahu! Uini da Kurejijski pijuni i izviai budu gluhi i slijepi dok ne stignemo u njihovo mjesto neoekivani! Da bi prikrio stvarnu namjeru pohoda, Poslanik, alejhisselam, je naredio hazreti Ebu Katadi da sa jednom etom vojnika krene prema sjeveru, ka dolini Izam, kao da e napasti tamonje murike ili Bizantince. U meuvremenu je Resulullah mudizom saznao za jedno pismo koje je bilo upueno prema Mekki, u kome su ih obavjetavali o pripremama koje su se deavale u Medini. Naredio je hazreti Aliji da uhvati pismonou. Do drugog dana mjeseca Ramazana, ve je pristigla pomo od okolnih plemena, te se vojska okupila u mjestu pored bunara Ebu Inebe. Broj ashaba se poveao na dvanaest hiljada. etiri hiljade njih su bili Ensarije, sedam stotina muhadiri a ostali su bili muslimani okolnih plemena. 283 Voljeni Poslanik je kao zamjenika u Medini ostavio hazreti Abdullaha bin Ummi Mektuma.284 Hazreti Zubejr bin Avvama je poslao na elu izvidnice od dvije stotine ljudi, da idu ispred ostatka vojske. Poslanik svih svjetova je sa Allahovim, delle anuhu, imenom krenuo sa ogromnom vojskom od dvanest hiljada vojnika iza sebe. Vojska je krenula na put ka svojim domovima u Mekki, iz kojih su protjerani osam godina ranije uz brojne patnje, muke i nasilje. Krenuli su da oiste Kabu od kipova zbog kojih je ona postala leglo krivovjerja... Da podue istini, pravdi i milosti murike koji zbog tvrdoglavosti uporno nisu htjeli odustati od svojih stavova. Htjeli su da budu sebebom - razlogom irenja Islama, i spaavanja tamonjih stanovnika vjene Dehennemske kazne. Kakav je to bio merhamet!... Kada je stigao sa Islamskom vojskom do Zu-l Hulejfe, susreo se sa amidom Ibn-i Abbasom, koji se sa porodicom iselio iz Mekke. Resulullah se jako obradovao inom svoga amide te mu ree: Abbase! Kao to sam ja posljednji Poslanik, tako si ti posljednji muhadir. Poslao je hazreti Abbasove stvari u Medinu. Hazreti Abbas je ostao zajedno sa Resulullahom i tako uestvovao u osvojenju Mekke.285 Poslanik svih svjetova je sa vosjkom doao do mjesta Kudejd u blizini Mekke i tu naredio ashabima da se poredaju kao u ratnom stanju. Svakom plemenu je dao posebnu zastavu i zaduio po jednog bajraktara za njih. Zastavu muhadira su nosili Hazreti Alija, Zubejr bin Avvam i Sa'd bin Vekkas. Osim njih ensarije su imale dvanaest, Eda i Sulejm jednog, Muzejne i Huzaa tri, Eslem dva, a Benu Duhejn etiri bajraktara.286 Ve je prolo deset dana odkako su ashabi napustili Medinu. Pred akam su se ve dobrano pribliili Mekki a jaciju - namaz su zajedno obavili na mejstu Merru-z Zahran. Resulullah, alejhisselam, je naredio ashabima da se ovdje zaustave. Nakon toga je naredio hazreti Omeru da prenese svim vojnicima da svaki od njih zapali po jednu vatru.287 Kada se u istom trenutku zapali preko deset hiljada vatri, Mekku obasja ogromna svjetlost. Mekkelije nisu bile svjesne ta se deava pa ih obuze panika. Odmah zaduie Ebu Sufjana da ispita o emu je rije. On povede sa sobom jo jednog Mekeliju te se kriomice priblii islamskoj vojsci. Tada Resulullah, alejhisselam, naredi ashabima da potrae Ebu Sufjana rijeima: Sigurno ete ga pronai.

283 284

bn Sad, et-Tabakt, II, 135. bn Sad, et-Tabakt, II, 135. 285 bn Askir, Tarihu Dimak, XXVI, 297. 286 Vkd, el-Megaz, II, 800. 287 bn Sad, et-Tabakt, II, 135.

Kako su Kurejije napredovale, tako su bili izbezumljeniji onim to su vidjeli. Nisu mogli vjerovati kolika vojska se okupila oko Mekke i koliko je vatri zapaljeno... Sa zebnjom razgovarae o tome meu sobom, dok ne stigoe do mjesta Erak. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, tada porui ashabima da je Ebu Sufjan u tom trenutku na Eraku. Hazreti Abbas ih prepozna i dovede pred Resulullaha. U putu Ebu Sufjan upita hazreti Abbasa kakvo je stanje, a on mu odgovori: Ebu Sufjane! Neka te je stid! Resul, alejhisselam, na vas ide sa vojskom kojoj se ne moete suprostaviti. Kunem se da e se Kurejije strano provesti. Samo da znaju ta ih eka! Ebu Sufjan i njegovi sljedbenici sa strahom prooe kroz muslimansku vojsku i dooe pred Poslanika, alejhisselam. Poslanik svih svjetova ih lijepo doeka. Od njih dobi informacije u kakvom su stanju Mekkelije. Nakon to su razgovarali do dugo u no, pozva ih u Islam. Hakim bin Hizam i Budejl odmah prouie kelime-i ehadet i postadoe muslimani a Ebu Sufjan nastavi sa oklijevanjem u vezi toga. Kada svanu zora, utoite milosti, Resul-i ekrem ree Ebu Sufjanu: Ebu Sufjane! Zar te nije stid? Zar nije dolo vrijeme da shvati da nema drugog Boga osim Allaha? Nema ti ravnog po mehkoi razgovora sa drugima niti po asti i panji koju posveuje odravanju rodbinskih veza. Nakon svih patnji koje smo ti prouzrokovali, ti nas jo uvijek poziva Pravom putu. Kako je tvoj odnos pun potovanja! Vjerujem da nema Boga osim Allaha! Da ima, imao bih neku korist od njega. Ti si Allahov Poslanik! Tako se Ebu Sufjan poasti da bude jedan od ashab-i kirama.288 Hazreti Abbas upita Resulullaha, alejhisselam: Ja Resulallah! Moe li Ebu Sufjanu dati neku privilegiju kojom e zadobiti potovanje stanovnika Mekke? Resulullah, alejhisselam, to prihvati pa ree: Ko god se skloni u Ebu Sufjanovu kuu, bie siguran i spaen od sukoba. Kada Ebu Sufjan zamoli da Poslanik, alejhisselam, to jo povea, Resul-i ekrem ree: Ko god se skloni u Mesdid-i haram, bie siguran. Ko zatvori kuna vrata i ostane u njoj, bie siguran. Kako bi se Ebu Sufjan uvjerio u snagu i veliinu Islamske vojske, te to prenio Mekanskim muricima, Resulullah naredi hazreti Abbasu: Odvedi ga na mjesto gdje se dolina suava i gdje konji teko prolaze zbog tjesnaca. Neka vidi veliinu muslimana, Allahove vojske! Ebu Sufjan je morao vidjeti prizor koji e prenijeti muricima, tako da se niko od njih ne suprostavi... Na taj nain se nee proliti krv u harem-i erifu... Kada je hazreti Abbas prolazio sa Ebu Sufjanom, vojska se poreda u ratni poloaj. Svako pleme sa zastavom na elu, jedno za drugim poe prolaziti kroz klanac. Svi su bili naoruani, u oklopima. Svi su donosili tekbire dok su prolazili. Ebu Sufjan bi pojedinano pitao ko je ko, a hazreti Abbas bi mu odgovarao: Ovo su preipadnici Benu Sulejmana. Komadant im je Halid bin Velid. Ovo su Benu Gifar. Ovo Benu Ka'b. I nebo i zemlja su se prolamali tekbirima ashaba Allahu ekber! Allahu ekber! Broj ashaba, njihovo oruje i njihov stav su oaravali svakoga ko bi ih vidio. Ebu Sufjana je najvie zanimao Fahr-i alem, sallallahu alejhi ve sellem. Isekivao je vojnike koji e se pojaviti u njegovoj pratnji. Smatrao je da e oni biti posebni. Zbog toga je esto pitao: Jesu li ovo vojnici u pratnji Resulullaha? Napokon se pojavi i car svih poslanika, sijajui poput sunca na svojoj devi Kasvi. Oko njega su bili muhadiri i ensarije. Savki od njih je bio u punoj spremi, sa orujem i oklopima na rasnim konjima i devama. Kada ih Ebu Sufjan ugled, ne odoli a da ne upita: Ko su ovi o Ebu Abbase! U sredini je Resulullah! Oko njega su muhadiri i Ensarije, ije srce kuca za ehadet. Dok je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio pored njih, ree Ebu Sufjanu: Danas je dan kada e Uzvieni Allah poveati ast Kabe. Danas je dan kada e se preko
288

bn Him, es-Sre, II, 400; Vkd, el-Megaz, II, 811.

Kabe staviti pokriva. Danas je dan milosti i merhameta... Danas je dan kada e Allah poastiti Kurejije (Islamom). Hazreti Ebu Sufjan je vidio ono to je trebao vidjeti i uo ono to je trebao uti. Vidio sam dvor i careva i kisri. No, jo nisam vidio ovakvo velianstvo. Jo se nikada nisam sreo sa vojskom i dematom kao to je to sluaj danas. Niko se ne moe suprostaviti ovakvoj vojsci. Niti moe imati veu snagu. Nakon toga se zaputi u Mekku. Mekkelijama koji su ga eljno isekivali saopti da je prihvatio Islam, i dodade: O skupe Kurejija! Muhammed, alejhisselam, vam je doao sa vojskom kojoj se nikako ne moete suprostaviti. Nemojte se bez potrebe zavaravati. Prihvatite Islam kako biste bili spaeni. Vidio sam ono to vi niste. Niko im se snagom ne moe suprostaviti. Ko ue u Ebu Sufjanovu kuu bie spaen. Ko se skloni u Bejtullah, bie spaen. Ko se skloni u vlastitu kuu i zatvori vrata, takoer e biti spaen.289 Neki od zadrtih Kurejija mu se tada usprotivie i poee ga vrijeati. ak poee i sa hitnim pripremama kako bi se suprostavili mudahidima. Njihov broj je ipak bio izuzetno mali. Ostali se ne povedoe za njima ve odoe u svojim kuama. Neki se opet, sklonie u Mesdid-i haram. Server-i alem, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi asni ashabi su se okupili na mjestu Zituva. Dok je svojim mubarek oima gledao ashabe ispred sebe, sjetio se dogaaja koji su se desili prije osam godina. Sjetio se naputanja Mekke i hidre. Sjetio se kako su murici opkolili njegovu kuu, pa je uspio neprimjetno izai uei ajete iz sure Jasin. Potom kako je uspio zajedno sa Ebu Bekrom otii do peine Sevr, a da ga niko nije primijetio, kako se na izlazu iz Mekke okrenuo jo jedanput i rekao: Tako mi Allaha, znam da si ti najbolje mjesto od svih koje je Uzvieni Allah stvorio. I Gospodaru i meni si najdrae mjesto. Da nisam otjeran, nikada te ne bih napustio. Sjetio se i kako je tim povodom Dibril, alejhisselam, donio 85. ajet sure Kasas u kome ga je utjeio, obeajui mu da e se ponovo vratiti u Mekkei mukerremu. Sjetio se kako je zajedno sa ashabima izvojevao pobjede protiv neprijatelja na Bedru, Uhudu, Hendeku, Hajberu i Muti. Sada se oko njega nalazilo dvanaest hiljada ashaba koji su samo ekali njegov znak da uu u Mekku. Server-i alem se jo jednom najiskrenije i najodanije zahvali Gospodaru svjetova, Koji mu je sve ovo podario. Spustio je svoju mubarek glavu sa ogromnim strahopotovanjem. Fahr-i kainat poslanik je podijelio ashabe u etiri grupe. Desno krilo je predvodio hazreti Halid bin Velid, lijevo Zubejr bin Avvam, na elu pjeadije je bio hazreti Ebu Ubejde bin Derrah a ostatak je predvodio hazreti Sa'd bin Ubade. Hazreti Halid e sa svojim trupama doi sa june strane Mekke, ukoliko se za to ukae potreba, suprotstaviti se neprijatelju, te se sastati sa Server-i alem poslanikom na brdu Safa. Hazreti Zubejr e doi sa sjevera, postaviti zastavu na mjesto Hadun i tu ekati Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Sa zapadne strane e doi hazreti Sa'd bin Ubade.290 Resul-i ekrem svojim komadantima porui: Nipoto se nemojte uputati u sukobe sve dok niste napadnuti. Nikoga ne smijete ubiti. Jedino e petnaest ljudi, ija su imena posebno navedena biti ubijeno ak i ako bi se sklonili pod plat Kabe-i muazzame. Dola je istina, la je propala... Bio je petak, trinaesti dan mjeseca Ramazan-i erifa. Prvi mudahid koji je krenuo sa vojskom bio je hazreti Halid bin Velid. Kada su bili na obroncima planine Handan, juno od Mekke, primijetio je kako ih murici zasipaju strijelama. Dva mudahida su postali ehidima. Hazreti Halid tada porui svojim vojnicima: Nee biti ubijeni samo oni koji nakon poraza
289

Ebu Dvd, Har, 25; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 292; bn Him, es-Sre, II, 401; Vkd, elMegaz, II, 817; Suhejl, er-Ravzul-Unf, VII, 80. 290 Ebu Dvd, Har, 25; Abdurrezzk, el-Musannef, V, 377.

pobjegnu. Tada krenue na neprijatelja i u trenu ih razbie. Tokom borbe je ubijeno sedamdeset murika. Ostali pobjegoe prema planini i prema kuama. Ashabi koji su u asnu Mekku uli iz drugih pravaca nisu naili na bilo kakav otpor. Meu onima koji su trebali biti ubijeni, uhvaeno je njih peterica i odmah bijahu kanjeni. Ostali su pobjegli iz Mekke. Mudahidi su ulazili u Mekku poput talasa, sa velikim ushienjem uzvikui tekbire Allahu ekber, Allahu ekber... Server-i alem, sallallahu alejhi ve sellem, je u svoj rodni grad, Mekku, uao na svojoj devi Kasvi sa Usamom bin Zejdom za sobom, i sa velikim potovanjem prema ovom velianstvenom gradu. Sve vrijeme je zahvaljivao Gospodaru svjetova to je doekao ovaj dan, te je uio ajete iz sure Feth, koji su nagovjetavali osvajanje Mekke. Fahri kainat Poslanik se sa svojim odanim ashabima brzo uputio ka Kabe-i muazzami. Resulullah se priblii Kabi dok mu je sa desne strane bio hazreti Ebu Bekr a sa lijeve Usejd bin Hudajr. Nakon to je posjetio haderu-l esved, donio je telbiju i tekbir. U tome ga slijedie i ashabi pa se nebom iznad Mekke nastavie prolamati rijei Allahu ekber! Allahu ekber! Muslimanima se u toj situaciji suze same poee slijevati niz obraze, dok su murici sa strahom iekivali ta e se dalje deavati u svojim kuama i u harem-i erifu. Potom Poslanik svih svjetova sa ashabima poe initi tavaf. Nakon to je sedmi put obiao oko Kabe, on sae sa svoje deve i klanja dva rekata namaza kod Mekam-i Ibrahima. Poslije namaza popi neto vode sa izvora Zemzem, koji mu donese hazreti Abbas. Poeli Resulullah da uzme abdest Zemzemom. Ashabi su toliko cijenili Resulullaha, alejhisselam, da su se takmiili da se dograbe vode koja se tokom uzimanja abdesta slijevala sa Poslanikovog mubarek tijela. Iznenaeni ovim nevjerovatnim prizorom, murici priznae: Mi nikada nismo ni vidjeli ni uli da se neko ovako odnosi prema svome voi. Server-i alem, sallallahu alejhi ve sellem, htjede poruiti sve kipove koji su se nalazili oko Kabe a koji su bili napravljeni od drveta ili kamena. Proui ajet: I reci: Dola je istina a nestalo je lai; la zaista nestaje291 i prui tap koji je drao u svojoj mubarek ruci prema kipovima. im bi dotakao neki kip, on bi se odmah sruio na lice. Tako je u nekoliko trenutaka srueno tristotine estdeset kipova. 292 Kada je nastupilo vrijeme podne namaza, Resulullah naredi Bilalu da ui ezan pored Kabe. On se istog trena odazva nareenju. Vjernici su sa posebnim uivanjem sluali uenje ezana, dok su murici proivljavali svoje najtee trenutke. Resu-i ekrem zatrai kljueve Kabe. Kada su mu ih donijeli, on poisti sve to je ostalo od ruevina kipova i papira, te ue u Kabu zajedno sa hazreti Usamom bin Zejdom, hazreti Bilalom i hazreti Osman bin Talhom. Potom Poslanik klanja dva rekata unutar Kabe, okrenut suprotno od njenih vrata. Na sve strane su se prolamali tekbiri. Ispred vrata je stajao hazreti Halid bin Velid, spreavajui ostale da ne nagrnu na vrata. Sultan svemira je drao dvoja krila vrata Kabe sa svoje dvije mubarek ruke. Sve Kurejije su bile u Mesdidul haramu i posmatrali hazreti Pejgambera sa pomijeanim osjeajima straha i nade. Oni su ti koji su Poslanika i ashabe stavljali na patnje nebrojeno puta do sada. Vezali su im varatove uadima i tako ih vukli ulicama. Bacali ih u vatru i pokuavali spaliti. Stavljali im na prsa uareno kamenje i muili ih do besvijesti. Tri godine ih drali u jednom naselju bez hrane i vode. Neke od njih vezali za noge a zatim trgali dijelove njihovih tijela, tjerajui za njih zavezane deve u suprotnim pravcima. Iznad svega, protjerali su ih sa njihovih ognjita. I kao da to sve nije dovoljno, koliko puta su pokuali da ih sve pobiju, ratujui protiv njih. No, unato svemu ovome, imali su nadu. Pred njima je bilo Utoite milosti, koji je kao milost poslan svim svjetovima. Nakon to ih je Resulullah neko vrijeme posmatrao, ree: O Kurejije! Sada se pitate kako u postupiti prema vama. Oni odgovorie: Mi od tebe
291 292

el-sra 17/81. bn Him, es-Sre, I, 416.

oekujemo dobro i njemu se nadamo. Ti si blage naravi. I sin si naeg brata koji je bio dobar i blag. Pobijedio si nas pa od tebe oekujemo dobrotu. Resul-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, im se nasmijei te ree: Moj i va odnos je poput odnosa Jusufa, alejhisselam, i njegove brae. I ja u poput njega danas prei preko vaeg omalovaavanja i neu vas ukoriti. Neka vam Uzvieni Allah oprosti. Govorim vam Boije rijei.293 Idite, sada ste slobodni. Ova velianstvena milost je smekala kruta srca, i prezir i odvratnost preokrenula u ljubav. Kada ih je Poslanik svih svjetova pozvao u Islam, okupie se da prihvate njegov poziv. Resulullah se ponovo pope na brdo Safa, sa kojeg je prvi put pozvao Kurejije u Islam. Na istom tom mjestu je ponovo prihvatio prisegu Mekkelija, meu njima ena, djece, starih i mladih. Tako su se Kurejije poastile Islamom i titulom ashaba. Nakon to je obavio razgovor sa mukarcima, isto je uinio i sa enama te uo i njihovo miljenje. 294 One su govorile o nepripisivanju druga Allahu, delle anuhu, pokornosti Poslaniku, alejhisselam, uvanju asti i dostojanstva i ne ubijanju enske djece. Menu enama koje su primile Islam, a koje su bile na popisu za odstrel, bila je i supruga hazreti Ebu Sufjana, Hinda. No, Resulullah, milost svjetova, je i njoj oprostio. Svi koji su postali muslimani su otili kuama i porazbijali kipove koje su u njima drali. Poslana je vojska i okolnim plemenima te su i tamo porazbijali sve kipove. Tako je dolaskom Istine, iskorijenjena zabluda. Meu onima koji su primili Islam bili su i Ebu Dehlov sin Ikrime, te Vahi, koji je ubio hazreti Hamzu. Hazreti Ikrime je poginuo kao ehid u bici na Jermuku, dok je hazreti Vahi tokom bitke na Jemami ubio Musejlemetu-l Kezzaba. 295

BITKA NA HUNEJNU
Kada je server-i alem, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo iz Medine u osvajanje Mekke, dva velika plemena iz okoline Mekke, Hevazin i Sekif, su se pobojali da muslimani ustvari napadaju njih, te su izvrili mobilizaciju za rat. Poto su saznali da Poslanik svih svjetova eli osvojiti Mekku, odahnuli su, no ipak rekoe: Poslije Kurejija, red e sigurno doi na nas. Osim toga, kunemo se da se muslimani do sada nisu suprostavili plemenu koje se zaista zna boriti. Mi trebamo napasti na njih prije nego to oni uine sa nama, i tako im pokazati kako se ratuje. Vojska koju je inilo dvadeset hiljada vojnika, na elu sa voom plemena Hevazin, Malik bin Avfom, krenu prema muslimanima. Sa sobom su poveli i svoje ene, djecu kao i sav imetak, kako se ne bi uplaili pred muslimanima i pobjegli sa bojnog polja. Ova vijest se brzo proirila Mekkom. Poslanik je zbog toga kao izvidnika u pleme Hevazin poslao Abdullaha bin Hadreda. Hazreti Abdullah se preobukao u njihovu nonju i uao meu neprijateljske redove. Saznao je njihove ciljeve i nain rada, te je to odmah prenio Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem. Resuli-ekrem je hitno okupio svoje asne ashabe. U Mekki je u svojstvu zamjenika ostavio dvadesetogodinjeg hazreti Attab bin Esida, te se dao na put. elio je murike iz plemena Hevazin i Sekif napasti u njihovom skrovitu, sa dvanaest hiljada vojnika. Zastavu mudahida je ponio hazreti Alija296 a komanda pjeadije je povjerena je Halid bin Velidu.297 Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obukao svoju zatitni prsluk i ljem i popeo se na
293 294

el-Jsuf 12/92. bn Sad, et-Tabakt, VIII, 9. 295 Vkd, el-Megaz, II, 863; bn Askir, Tarihu Dimak, LXII, 404. 296 bn Sad, et-Tabakt, IV, 357; Suhejl, er-Ravzul-Unf, IV, 204. 297 Ahmed b. Hanbel, el-Musned, IV, 350; bn Him, es-Sre, II, 428; Vkd, el-Megaz, II, 912.

svoju mazgu po imenu Duldul. Jedanaestog dana mjeseca evvala stigli su u dolinu Hunejn. Te noi je Resulullah poredao vojsku i pripremio ih za boj. Krenuli su nakon to su obavili sabah-namaz. Komadant murika je iskoristio no i postavio zamku tako to je na dvije strane Hunejna kriom postavio svoje vojnike. Halid ibni Velid, koji je iao ispred ostatka vojske, krenuo je sa svojom jedinicom prema prolazu, ne znajui za postavljenu zamku. Poto je bilo doba pred zoru, mrak ga je sprjeavao da primijeti neprijateljsku vojsku. Odjednom je nahiljade strijela poelo padati po mudahidima. Da bi se spasili od ovog nenadanog napada, mudahidi su bili primorani povui se. Sada je iznenadni zaokret unatrag poremetio raspored jedinica koje su bile pozadi. Kada su se i oni okrenuli radi povlaenja, vidjeli su dvadeset hiljada neprijateljskih vojnika koji su se sruili u dolinu, poput poplave, juriajui na muslimane. Resulullah, alejhisselam, je tada sam krenuo prema neprijateljima koji su se srulili na muslimane. Tek je hazreti Abbas, hazreti Ebu Bekr i jo stotinjak muslimana odluilo rizikovati ivot i pritei Resul-i ekremu upomo. Svojim tijelima su napravili obru oko Resulullaha. Hazreti Abbas i Sufjan bin Haris su pokuavali uhvatiti Poslanikovu, alejhisselam, mazgu za uzdu, kako bi sprijeili Poslanika da zae dublje meu neprijateljske redove. Resulullah, zabrinut se za budunost din-i Islama, pozva Abbasa te mu ree: O Abbas! Obrati im se rijeima O Medinelije! O vi, koji ste dali Poslaniku prisegu pod drvetom Semure! Ne rasipajte se! Okupite se ovdje! Hazreti Abbas je bio krupne grae. Kada bi povikao, glas mu je dopirao veoma daleko. Tad on iz sveg glasa povika: O Medinelije! O vi koji ste dali obeanje Poslaniku, alejhisselam, pod drvetom Semure! Ne rasipajte se! Okupite se ovdje! Ashabi su, uvi ove rijei, htjeli da se okrenu istog trena ali su se njihove jahalice bile preplaile te ih nije bilo mogue okrenuti. Na kraju su bili primorani da uzmu oruje i titove u ruke i da skoe sa jahalica. Velikom brzinom su sustigli Poslanika, alejhisselam, i stali se grevito boriti uz njega. Poeli su odjekivati tekbiri Allahu ekber! Allahu ekber!, koji zaplaie neprijatelje. Ashabi su i ranije pokazali neviena junatva tokom bitaka na Bedru, Uhudu, Hendeku i Hajberu, a meu njima posebno hazreti Alija, Ebu Dudane i Zubejr bin Avvam. Sada su udarili na neprijatelja okreui se u svim pravcima, te tako uspjee odbiti neprijateljske snage unazad. Poslanik svih svjetova je pratio borbu i zalaganje svojih ashaba koji su svim moguim sredstvima nastojali poraziti neprijatelja, te se sa njegovih mubarek usana zau dova: Allahu, Ti nam budi na pomoi! Ti svakako ne eli da oni izvojevaju pobjedu protiv nas. Dok je inio dovu, Resulullah, alejhisselam je u uzeo aku praine i bacio je prema neprijatelju govorei: Neka im lica budu crna! Poslanikovom, alejhisselam, mudizom, nije ostao niti jedan neprijateljski vojnik kome nije upao pjesak u oi. I meleki su pritekli upomo. Resulullah, alejhisselam, ree: Kunem se Allahom, da su oni poraeni! Muriki redovi se poee raspadati a oni bjeati na sve strane. Kada bi se okrenuli, vidjeli bi za sobom hrabre ashabe koji su im bili za petama te su bjeali ne obazirui se na ene i djecu koju su poveli sa sobom na bojno polje. Na bojnom polju je ostalo sedamdeset poginulih, est hiljada zarobljenika i nebrojeno blago. Neki od dezertera se sklonie u tvravu Taif. Jedan dio njih je otiao u Nahlu i Evtas. Meu onima koji su se sklonili u Taif je bio i muriki komadant Malik bin Avf. Ashabi su neko vrijeme pratili bjegunce, da bi u Evtasu ponovo nastale estoke borbe. Neprijatelj je i ovaj put bio poraen.298 I u ovoj bici je, Allahovom, delle anuhu, voljom i himmetom i bereketom Muhammeda, alejhisselam, pobjeda ponovo pripala muslimanima. Pala su etiri ehida dok su neki ashabi bili povrijeeni. Kada je Resulullah uo da je meu povrijeenima i Halid bin
298

Vkd, el-Megaz, II, 925.

Velid, odmah je otiao do njega, preao svojom mubarek rukom preko njegove rane, i ona je istog trena zacijelila.

PUT U TAIF
Poslanik svih svjetova, sallallahu alejhi ve sellem, elio je stii i neprijatelje koji su pobjegli u Taif i tako postii potpunu pobjedu. Ovo posljednje utvrenje kufra, no, ipak jedno od najznaanijih, nalazilo se u blizini Mekke. Jo prije hidre je Resulullah, alejhisselam, doao u Taif i mjesec dana pozivao njene stanovnike u din-i Islam. Oni su na to uzvratili nanoenjem nevienih ezijeta i patnji Poslaniku, alejhisselam. ak su njegove mubarek noge tu bile okrvavljene. Resulullah je ovdje, zajedno sa Zejd bin Harisom, proivio neke od najteih dana svoga ivota. Resulullah, alejhisselam, je naprijed poslao Halida bin Velida i zajedno sa ostalim ashabima doao je za Halidom do pred Taif. Pripadnici plemena Sekif su ve ranije obezbijedili velike koliine hrane i pia, zbog borbe za njih, veoma vanu tvravu. Kada su ugledali ashabe, zatvorili su kapije tvrave i poeli se braniti. Uspijevali su se nekako oduprijeti ashabima, mudahidima, koji su prilazili tvravi i gaali ih strijelama. Borbe su se na taj nain nastavile a Taifljani se nikako nisu usuivali izai iz utvrde i boriti se prsima u prsa. Neki ashabi su predloili da se pokua sa bacanjem kamenja pomou sprava, kako bi kamenje palo unutar zidina. Resulullah je taj prijedlog prihvatio i odmah su napravljene sprave za to. Opsada je tako nastavljena bacanjem kamenja na neprijatelja. Ashab-i kiram su svim silama pokuavali to prije zauzeti utvrdu. Tokom borbi etrnaest ashaba su pali kao ehidi. Ipak znaaj utvrde za neprijatelja je sprjeavao brzo osvajanje. Prolo je dvadeset dana otkako je poela opsada kad je Resul-i ekrem u snu vidio kako mu je poklonjena posuda puna masla i u tom trenutku prie jedan horoz i prosu sve iz posude na zemlju. On je san protumaio na nain, da ove godine nee uspjeti osvojiti Taif i odustao je od opsade. Osam noi prije toga Poslanik, Milost svih svjetova, dobio je ponudu meleka da uz njegovu dozvolu srui okolna brda na stanovnike Taifa. On je na to odgovorio: Ja sam poslan kao milost. Jedina elja mi je da poslije ovih murika doe generacija koja e initi ibadet Uzvienom Allahu. Tada je zatraio uputu: Ja Rabbi! Pokai pripadnicima Sekifa Pravi put. Vrati nam ih! Habib-i ekrem je zajedno sa ashabima napustio Taif i doao u mjesto Diran u kome je sakupljen ratni plijen i zarobljenici sa Hunejna. Pored est hiljada zarobljenika, bilo je preko dvadeset hiljada krupne i dvadeset hiljada sitne stoke, te nebrojeno blago. Sve je to raspodijelio meu mudahidima koji su to i zasluili. Tada mu bi javljeno da je dola delegacija ispred plemena Hevazin, te da se ele sastati sa njim. Resulullah, alejhisselam, ih primi i oni mu saoptie da kompletno pleme Hevazin prihvata Islam. Resulullaha to izuzetno obradova pa odmah oslobodi robove koji su u borbi njemu pripali, i posla ih kui. Za njim su i ashabi uinili isto, pa je najednom osloboeno est hiljada zarobljenika. Kada je za ovo saznao voa plemeana Hevazin, Malik bin Avf, i on je doao i prihvatio Islam. Resulullah mu je ukazao na veliko dobro.299 Tu je posao bio zavren. Resulullah se, kao i svaki put do sada, zajedno sa svojim ashabima, u Mekku vraao kao pobjednik. Attab bin Mesida je postavio za upravitelja Mekke,300 a Muaz bin Debela je ostavio da poduava tamonje stanovnike vjeri. 301 Nakon to
299 300

bn Him, es-Sre, II, 452; Vkd, el-Megaz, III, 925; bn Sad, et-Tabakt, I, 312. bn Made, Tidart 20; bn Him, es-Sre, II, 440; Hkim, el-Mustedrek, III, 687; Bejhek, es-Sunen, I, 498; II, 264; Vkd, el-Megaz, I, 890, 960; bn Sad, et-Tabakt, II, 137.

je uinio tavaf oko Kabe i zavrio obavljanje umre, zajedno sa ashabima ponovo krenu put Medine... Godinu dana nakon toga, Taifljani su u Mekku poslali delegaciju od est lanova koji su doli pred Resulullaha, alejhisselam. Poslanik svjetova je godinu dana ranije Gospodaru uinio dovu: Ja Rabbi! Pokai pripadnicima Sekifa Pravi put. Vrati nam ih! Evo, sada su Sekifljani doli da prime Islam. Resul-i ekrem, je bio obradovan njihovim dolaskom te im je darovao neke poklone i rekao im da se vrate u Taif. Za njihovog upravitelja je postavio Osmana bin Ebi-l Asa.302

POHOD NA TEBUK
Nakon to je Server-i alem, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo stigao u Medine-i munevveru, poslao je izaslanike mnogim dravama, kako bi ih pozvao u Islam. Vladari Omana i Bahrejna su se odmah poastili prihvatanjem din-i Islama. Osim toga, mnoga plemena su poslala svoje izaslanike Resulullahu, saoptavajui mu, preko njih, da se i oni ele skloniti pod okrilje Islama. Islam se sada irio velikom brzinom. Resul-i ekrem je okolnim plemenima slao ashabe da ih poduavaju vjeri, kao i upravnike koji e ih voditi. Devete godine po hidri, Medina je bila pod opsadom plemenskih predstavnika koji su eljeli prihvatiti Islam. Bio je mjesec Redeb, devete godine po hidri. Resulullah svojim ashabima porui: Danas je preselio jedan va dobar brat. Ustanite da mu obavimo namaz! Pejgamber, alejhisselam, je lino predvodio denazu namaz u odsustvu. Potom ree: Pomolimo smo se Gospodaru da se smiluje vaem bratu Nedaiji Eshami. Nakon nekog vremena iz Abesinije je stigla vijest da je Nedaija preselio. To se desilo tano onoga dana, kada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio denazu namaz.303 Tokom ovog devetog stoljea po hidri, kada se Islam snano irio na sve strane, arapi krani, napisae pismo Bizantskom caru Herakliju, koji je bio nezadovoljan irenjem Islamske drave, u kome je stajalo: ovjek koji se pojavio sa tvrdnjom da je poslanik je mrtav. Muslimani se trenutno nalaze u tekoj neimatini i oskudici hrane. Ako eli da prihvate tvoju vjeru, sada je pravi trenutak da ih na to natjera. Po primitku ovoga pisma Heraklije posla vojsku od etrdeset hiljada vojnika pod komandom Kubada, da napadnu muslimane. im je saznao za ovu vijest, Resulullah je okupio ashabe i naredio im da ponu sa pripremama za rat. Zbog sua koje su se zadesile te godine, ashabi su zaista bili u tekoj materijanoj situaciji. Tek je stanje trgovaca bilo neto bolje. Poslanik je od ashaba traio da za opremanje vojske sa sobom ponesu i neto od svoga imetka. Ova Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, naredba je pokrenula sve ashabe. Svak je sa sobom nosio ta je imao, te se i duom i imetkom spremao za dihad. Resulullahov, alejhisselam, saputnik iz peine, hazreti Ebu Bekr je poklonio sav svoj imetak. Kada ga je Resulullah, alejhisselam upitao: O Eba Bekre! ta si ostavio svojoj porodici?, on mu odgovori: Allaha i Njegovog Poslanika. Hazreti Omer je poklonio polovinu svoga imetka. Kada je i njega Poslanik upitao ta je ostavio svojoj porodici, ree: Ostavio sam im onoliko koliko sam donio. Na to Resulullah ree: Razlika izmeu vas
301 302

Vkd, el-Megaz, III, 959; bn Sad, et-Tabakt, II, 137. Ebu Dvd, Salt, 12; bn Made, Mesadid, 3; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, IV, 21; bn Him, esSre, II, 541; bn Sad, et-Tabakt, V, 509. 303 Buhr, Deniz, 52; Nesa, Deniz, 37.

dvojice je poput razlike u vaim rijeima. Tada hazreti Omer ree. Neka su ti moji roditelji kurban, o Ebu Bekre! Pretie me u svim takmienjima u dobru. Sada sam shvatio da te neu moi sustii u bilo kojoj oblasti.304 Ashabi su se trudili, koliko god je bilo u njihovoj moi, da pomognu oko priprema za put. Unato tome, munafici poee optuivati ashabe da to to daju, daju kako bi se pokazali drugima. Poslanik, alejhisselam, tada ree. Ko god danas da sadaku, njegova sadaka e na Sudnjem danu svjedoiti u njegovu korist pred Allahom, delle anuhu. Poslije ovih Resulullahovih rijei, muslimani se stadoe jo vie takmiiti ko e od njih vie dati. Hazreti Osman bin Affan je opremio treinu vojske, te je tako bio musliman koji je najvie dao tom prilikom. Hazreti Osman je u potpunosti opremio vojsku, pa nije zaboravio ni ekie kojima e popravljati posude za vodu, ako se one izoblie. Ovim povodom je Resulullah rekao: Od danas se hazreti Osmanu ne piu grijesi.305 Jedan od ashaba ije je materijalno stanje bilo izuzetno teko, je te noi do jutra nosio vodu za jednu bau hurmi, kako bi dao svoj doprinos dihadu. Hurme koje je zaradio, ujutro je donio Resulullahu; Ja Resulallah! Uradio sam ono to sam mogao, kako bih dobio naklonost svoga Gospodara, pa prihvati to od mene! Dok su se muslimani, mukarci, svim snagama trudili da zajednici doprinesu to je vie mogue, i ene su, na tome putu, inile sve to su mogle. Period priprema za pohod na Tebuk, bio je izuzetno tegoban za muslimane. Sua je bila toliko jaka, da su mnogi ashabi dolazili Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, bez iega, govorei mu: Ja Resulallah! Ostali smo bez svojih ivotinja, jahalica. A ni hrane nemamo. No, elimo zajedno sa tobom ii u ovu bitku i postii nagradu koja za to slijedi. Voljeni poslanik im je alostan saoptavao da nema ivoinja koje bi im dao. U jednom sluaju su Poslaniku, alejhisselam, sa isom eljom doli Salim bin Umejr, Abdullah bin Mugaffel, Ebu Lejla Mazini, Ulbe bin Zejd, Amr bin Humam, Haremi bin Abdullah i Irbad bin Sarije. Kada im je Resulullah saoptio da nema ivotinje koje bi im za ovu priliku mogao dati, od tuge to nee biti sa Resulom i zajedno sa njim uestvovati u bici, poee plakati. Ovim povodom Uzvieni Allah je objavio ajet: Nee se ogrijeiti... ni oni kojima si rekao, kada su ti doli da im da ivotinje za jahanje: Ne mogu nai za vas ivotinje za jahanje pa su se vratili suznih oiju tuni to ne mogu da ih kupe.306 Na posljetku su i njih hazreti Abbas i hazreti Osman opremili za rat. Kada su pripreme okonane, Resulullah je okupio vojsku na Senijetu-l veda. Skoro niko nije izostao iz bitke. Resulullah naredi vojsci da krene, a u Medini je kao svoga zamjenika ostavio Muhammeda bin Meslemu. 307 Pred polazak na put Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem vojsci jo porui: Ponesite sa sobom to vie obue. Sve dok imate rezervnu obuu, neete imati potekoe. Kada je vojska krenula, voa munafika Abdullah bin Ubejj je muslimane pokuao zastraiti nevjerovatnim rijeima. ak je rekao: Kunem se da, kao da ga vidim, zajedno sa njegovim ashabima kako po dvojica vise na konopima. Ashabi se nisu obazirali na ove njegove rijei, ve su sa nestrpljenjem isekavila borbu. Munafici su, vidjevi to, postali jo oajniji. Resul-i ekrem naredi da se na polasku sa Senijetu-l veda ka Tebuku otvore zastave i bajraci. Najvei bajrak su nosili hazreti Ebu Bekr i hazreti Zubejr bin Avvam. Zastavu plemena Evs je nosio Usajd bin Hudajr a zastavu plemena Hazred Ebu Dudane. 308 Broj ashaba koji su bili pod komandom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, iznosio je trideset
304 305

Vkd, el-Megaz, II, 990; bn Askir, Tarihu Dimak, II, 34. Vkd, el-Megaz, II, 990. 306 et-Tevbe 9/92. 307 bn Him, es-Sre, II, 519; Vkd, el-Megaz, I, 8; Huza, et-Tahri, s. 327; Kettan, et-Teratbul-drijje, I, 485. 308 Vkd, el-Megaz, II, 996; bn Askir, Tarihu Dimak, II, 36.

hiljada, od toga deset hiljada konjanika. Desnim krilom je komandovao hazreti Talha bin Ubejdullah, dok je lijevim krilom komandovao hazreti Abdurrahman bin Avf. 309 Slavni ashabi su po izuzetno toplom vremenu krenuli za Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem. Sve dok je na njihovom elu bio Miljenik Allaha, delle anuhu, glad i oskudica ih nikako nije mogla sprijeiti da krenu. Nije bilo bitno koliko je dug put koji su trebali prevaliti, kako snana vojska se nalazi sa druge strane, niti bilo ta drugo. Na ovaj nain bi ili bilo kuda. Resulullah, alejhisselam, i njegovi hrabri ashabi bi se malo odmorili u mjestu konaita a zatim bi ponovo krenuli na put. Osmi konak su proveli na mjestu gdje je uniten narod Saliha, alejhisselam, na mjestu Hidr. Zbog neposlunosti prema svome poslaniku, Uzvieni Allah ih je kaznio sajhom, to jeste stranim zvukom koji ih je unitio. Poslanik tu svojim ashabima ree: Noas e zapuhati oluja koja e doi iz suprotnog pravca. Neka niko od vas ne ustaje sam. Dobro sveite svoje deve. Ovo je mjesto na koje se spustila kazna. Nemojte piti vodu sa ovog mjesta niti uzimati abdest njome. Svi su se pokorili Resulullahovoj naredbi. Oluja koja se pojavila tokom noi, nosila je sve pred sobom. Neko je u tim trenucima ustao da potrai devu koju je prethodno propustio svezati. Oluja ga je odnijela do podnoja planine Tajj. Drugi je poao obaviti nudu te ga je, na mjestu gdje je to inio, spopala bolest zvana Hunak. Kasnije je zahvaljujui Poslanikovoj, alejhisselam, dovi ozdravio. Sljedeeg jutra u posudama za vodu nije ostalo nita od vode. e je tako zavladala, da su svi jedva preivljavali. Munafici su ovo iskoristili, te pokuae odmah unijeti smutnju meu muslimane; Da je Muhammed zaista poslanik, uinio bi dovu i kia bi pala. Kada su Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestili o stanju, on je podigao svoje mubarek ruke i zamolio Allaha, delle anuhu, da spusti kiu. Na istom nebu, tokom velikih vruina, odmah se poee okupljati oblaci. Otpoe jaka kia. Svi napunie posude za vodu, te napojie i svoje ivotinje. Kada su se oblaci razili moglo se vidjeti da je kia padala jedino na mjestu gdje je bila vojska. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi poee donositi tekbire i zahvaljivati Allahu, delle anuhu. Tada rekoe munaficima: Sada nemate nikakvog opravdanja. Povjerujete u Allaha i Njegovog poslanika i postanite dobri muslimani!... No munafici i na to odgovorie: ta se to desilo? Jedan oblak je naiao, pala je kia a on se zatim ponovo izgubio. Veliki problem za ashabe je bila i glad koja je postajala nesnoljiva. Stanje je bilo tako da su jednu hurmu dijelila dvojica. No, uprkos estokim vruinama, gladi i ei koja ih je razdirala, vojska se pribliila Tebuku. Poslanik, alejhisselam, ree ashabima: Sutra ete se pribliiti izvoru vode Tebuk. Nemojte mu se primicati dok ja ne stignem! Sljedei dan, kada su stigli do njega, vidjeli su da je izvor bio izuzetno slab. Voljeni poslanik je u jednu posudu nasuo malo te vode, a zatim svoju mubarek ruku stavio u nju, inei dovu Gospodaru svjetova. Potom ju je prosuo po izvoru. Odjednom, iz izvora buknu slap vode. Iako se napojilo trideset hiljada vojnika, njena jaina se nimalo nije smanjila. Poslije je vodom koja je dola kao mudiza Resulullaha, alejhisselam, natopljena okolna zemlja. To podruje ozeleni i postade oaza u pustinji, ispunjena svakojakim bereketom. Kada je Resul-i ekrem zajedno sa svojim ashabima doao do Tebuka, nije naiao na Bizantince, niti na njihovu vojsku koju su, izmeu ostalih, inila i arapska plemena koja su primila kranstvo, poput Amile, Lahma i Duzama. Na Muti je stotinu hiljada Bizantinaca poraeno od strane tri hiljade ashaba. Ovaj put se pred Bizantincima nalazilo trideset hiljada ashaba i Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na njihovom elu. Rimljani su se razbjeali na sve strane, uvi da je Resulullah okupio ashabe i krenuo zajedno sa njima.

309

Vkd, el-Megaz, II, 1001; bn Askir, Tarihu Dimak, II, 36.

Resulullah, alejhisselam, se posavjetovao sa ashabima pa su odluili da ne idu dalje od Tebuka. U meuvremenu su neka plemena koja su ivjela na tom podruju ula da je Muhammed, alejhisselam, doao sa svojom vojskom. Od straha su Resulullahu poslali svoje predstavnike, koji su ga obavijestili da ele plaati otkupninu u zamjenu za sigurnost. Poslanik, alejhisselam, im se smilovao, pa je prihvatio njihove ponude i sa svakim od njih pojedinano potpisao ugovor o miru. Zamka... Server-i kainat, alejhi efdalus-salavat, je neprijatelja ekao dvadeset dana. Na Tebuku se intenzivno druio sa ashabima, te tako napojio njihove due i srca. Beriet i svjetlost koja izviru iz njegovog srca, prenio je u srca svojih ashaba. U jednom od njegovih nezaboravnih govora posveenih ashabima, on je rekao: Hoete li da znate ko je najbolji ovjek? Ashabi rekoe: Hoemo ja Resulallah! Najbolji od vas je onaj koji na svome konju ili devi, ili pak na svojim nogama radi na Allahovom putu do posljednjeg daha! Loi ljudi su oni koji itaju Allahovu knjigu, ali se od nje nimalo ne koriste zbog svoje usiljenosti. Neko od prisutnih upita za ehide pa mu Resululullah odgovori: Tako mi Allaha u ijoj je ruci moja dua, ehidi e pred Allaha, delle anuhu, na Sudnjem danu izai sa maevima okaenim o vratove. Sjedit e na posebnim stolicama od svjetlosti.310 Dok su se vrile pripreme za povratak sa Tebuka u Medinu, ashabe je zadesila toliko neizdriva glad da su se obratili Poslaniku, alejhisselam. Resulullah, alejhisselam, im ree da sve to imaju od hrane sakupe na jedan komad koe. Sve to su sakupili teko da bi napunilo jednu manju posudu. Server-i alem, sallallahu alejhi ve sellem, obnovi abdest te klanja dva rekata. Podie svoje mubarek ruke i zamoli Uzvienog Gospodara da blagoslovi hranu koja je pred njima. Nakon toga naredi ashabima da donesu svoje posude. Sve posude za hranu koje su vojnici posjedovali su napunjene, te iako su svi ashabi jeli koliko su mogli, primijeeno je da hrane nije bilo manje nego to je to bio sluaj na poetku. Mudahidi su napustili Tebuk i krenuli prema Medine-i munevvere. Jedne noi su se munafici dogovorili da Resulullaha saekaju na jednom od uskih prolaza, tu mu naprave zamku i pokuaju ga ubiti. Dok su oni ekali da Poslanik, alejhisselam, doe u njihovu zamku, Resulullahovu devu je vodio hazreti Ammar bin Jasir, dok je za njim iao Huzejfe bin Jeman. Dibril, alejhisselam, je ve bio javio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da mu munafici pripremaju zamku. Kada je doao do mjesta na kome je zasjeda bila postavljena, grupa munafika koji su prekrili lica, krenue u napad. Hazreti Huzejfa uzviknu: O Allahovi neprijatelji!, te ih poe udarati tapom koji je drao u ruci. Munafici se uplaie od dreke i vriske koja nastade, te se dvanaest munafika brzo pomijea sa ostalim vojnicima. Resulullah, alejhisselam, ree hazreti Huzejfi njihova imena ali mu porui, da o tome ne govori nikome drugom. Usejd bin Hudajr uvi za ono to se desilo, doe Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem : Neka ti je moja dua kurban, ja Resulallah! Samo mi reci njihova imena pa da ti donesem njihove glave. Insistirao je da mu Poslanik da dozvolu ali on to ipak nije uinio.311 Mesdid-i dirar Poslanik, alejhisselam, napokon, zajedno sa svojim hrabrim ashabima stie u Medine-i Munevveru, zaplaivi Bizantince i oitavi im lekciju iz hrabrosti. Poslanik svih svjetova naredi ashabima da zakonae u mjestu Zi Evan koje se nalazi u blizini Medine. Dok su se
310 311

Vkd, el-Megaz, II, 1018. Vkd, el-Megaz, II, 1040.

ashabi odmarali, Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, prie nekoliko munafika i od njega zatraie da posjeti Mesdid-i Dirar. Mesdid-i dirar se nalazio u mjestu Kuba. Taj su mesdid munafici napravili preko puta mesdida kojeg je Resulullah sagradio u Kubau tokom hidre u Medinu. Dok je Resulullah, alejhisselam, iao jo u pohod na Tebuk, munafici mu saoptie da su sagradili mesdid, traei od njega da ga posjeti i u njemu predvodi namaz. Obzirom da je Poslanik tada bio na putu, ne uini to, ve im ree da bi to mogao uiniti po povratku sa Tebuka, ukoliko bude imao priliku. Namjera munafika je bila da podijeli demat-zajednicu muslimana, da ih meusobno zavade i uine da slue njihovim interesima. Osim toga, namjeravali su pomoi Bizantinskoj vojsci orujem koje e uskladititi u ovom mesdidu. Predvoenjem namaza u njemu, Resulullah, alejhisselam, bi uinio ovaj mesdid svetim, a to je i bila namjera munafika. Tako bi se muslimani utrkivali da dolaze u ovo mjesto i tako bili na udaru munafikih smutnji. Server-i alem, sallallahu alejhi ve sellem, je prihvatio ovaj poziv munafika i odluio da posjeti taj mesdid. Uzvieni Allah je objavljujui ajete sure Tevbe (107-110), razotkrio namjere dvolinjaka. Nakon toga je Resulullah, alejhisselam, naredio Maliku bin Duhumu i Asimu bin Adiju; Uite u ovaj mesdid, iji su pripadnici, nasilnici, a zatim ga zapalite i sravnite sa zemljom. Oni su naveer izvrili naredbu, zapalivi ga a potom su ga unitili u potpunosti. Munafici na ovo uope nisu reagovali. 312 Kada su stanovnici Medine uli da dolazi Resulullah, alejhisselam, zajedno sa svojim ashabima, okupie se i sa nestrpljenjem ih stadoe isekivati... Dva mjeseva nakon povratka sa Tebuka, voa munafika Abdullah bin Ubej je umro. Time je nestalo i jedinstvo meu dvolinjacima-munaficima. Na taj nain obezglavljeni su ne samo munafici, ve i murici na prostoru Arabije, kao i idovi. Prestali su sa aktivnostima na spreavanju i unitavanju Islama.

OPROSNI HADD
Jedan od pet temeljnih arta Islama, Hadd, propisan je devete godine po Hidri. U objavljenom ajetu se kae: U njemu su znamenja oevidna, mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko ue u nj treba da bude bezbjedan. Hodoastiti Hram duan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogunosti; a onaj koji nee da vjeruje pa zaista Allah nije ovisan ni o kome.313 Fahr-i alem, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je ovu naredbu prenio svojim ashabima. Te godine je hazreti Ebu Bekra postavio na elo grupe od tri stotine hadija. Ta delegacija je pod vodstvom hazreti Ebu Bekra stigla u Mekku. U tim trenucima su objavljeni prvi ajeti sure Berae (Tevbe). U njima su objanjeni detalji u vezi bratimljenja. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je u Mekku poslao hazreti Aliju, kako bi ostalima saoptio ove odredbe.314 Prema obiaju koji je bio rairen meu arapima u tom periodu, kada bi se sklopio neki ugovor ili se raskidao ve postojei, to je saoptavao lino potpisnik istog ili neko od njegovih bliih srodnika. Resulullah je i zbog toga poslije odlaska delegacije hadija u Mekku, za

312 313

bn Him, es-Sre, II, 529; Vkd, el-Megaz, II, 1040; bn Sad, et-Tabakt, III, 466, 549. Ali mrn 3/97. 314 Kettan, et-Tertbul-drijje, I, 256.

njima poslao i hazreti Aliju. Hazreti Alija je stigao grupu na elu sa hazreti Ebu Bekrom te su zajedno uli u Mekku.315 Hazreti Ebu Bekr je tada prenio hutbu u kojoj je pojasnio propise hadda. Eshab-i kiram, alejhimurridvan, su hadd obavili prema tim propisima. Hazreti Alija je za vrijeme hadda prenio Poslanikovu hutbu, u Mini, na mjestu Demre-i akabe. Tom prilikom je rekao; O ljudi! Mene je poslao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a potom je prouio prvi ajet sure Berae. Zaduen sam da vam saoptim etiri stvari, a to su: 1- Niko osim mu'mina nee ui u Dennet. 2- Nakon isteka ove godine, niti jedan murik se ne moe pribliiti Kabi. 3- Od sada niko Kabu nee obilaziti bez odjee. (Murici su tada Kabu obilazili goli) 4- Ko god je sklopio ugovor sa Resulullahom, on e biti ispotovan do zavretka njegovog roka. Ostalima su ostavljena etiri mjeseca. Poslije toga nema sklapanja sporazuma sa muricima, niti im moe biti obezbijeena zatita. Nakon toga dana, niti jedan murik vie nije doao do Kabe, niti je iko mogao bez odjee obilaziti oko nje. Nakon ovog saoptenja, mnogi murici su prihvatili Islam. Nakon to je haddski obred upotpunjen, ashabi na elu sa hazreti Ebu Bekrom i hazreti Alijom su se vratili u Medinu. Desete godine po hidri Islam se proirio po cijelome arabijskom poluostrvu. Ljudi su u Medinu dolazili sa svih strana Arabije, eznuvi da postanu muslimani i takmiei se ko e prije postii vjeni spas. Tako u arabiji vie nije bilo nikoga ko se mogao suprostaviti muslimanima, a Islam je zavladao cijelim tim prostorom. Ostalo je tek nekoliko idovskih i kranskih plemena koji nisu prihvatili Islam. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je desete godine po hidri, poslao Halid bin Velida i sa njim etiri stotine mudahida ka plemenu Haris bin Ka'b, koji se nalazio na prostoru Jemena sa pozivom u Islam. Halid bin Velid je, na preporuku Resulullaha, alejhisselam, tri dana pozivao ovo pleme da prihvate Islam. Oni su prihvatili poziv i postali muslimani. Iste godine je Resul-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, sainio mirovni sporazum sa kranima Nedrana. Neki od njih su kasnije sami prihvatili Islam. Iste godine je i hazreti Alija sa tri stotine ashaba otiao do plemena Medled u Jemenu. Iako su se u poetku usprotivili, na kraju su prihvatili poziv. Poslanik, alejhisselam, je ove godine u sve gradove na koje se Islam proirio, poslao predstavnike, te slubenike (amil, sai) koji e ukupljati zekat.316 Desete godine po hidri Resulullah se pripremio za obavljanje hadda, a isto je naredio i svojim ashabima u Medini. Istu poruku je poslao i muslimanima koji se nalaze van Medine. Tom pozivu se odazvalo na hiljade muslimana i sakupili su se u Medini. Nakon izvrenih priprema, Resul-i ekrem je 25. Zu-l kaddeta, sa grupom od etrdeset hiljada ljudi, poslije podne namaza krenuo prema Mekki. Tom prilikom je Server-i kainat uinio dovu: O Allahu! Uini ovaj had, primljenim, makbul i mebrur i oisti ga od primjesa dvolinjatva, umiljenosti i traenja slave kod ljudi! Obue ihrame i na znak Dibrila, alejhisselam, poe glasno donositi telbiju. Pridruie mu se u tome i ashabi, te i nebo i zemlja odjekivae od njihovih povika. Lebbejk! Allahumme lebbejk! Lebbejk! La erike leke lebbejk! Innel hamde venni'mete leke vel mulk laerike lek!... Resulullah je naredio da se povede 100 deva koje e biti rtvovane kao kurbani na hadu. Nakon putovanja koje je trajalo deset dana, u Mekku su stigli 4. zu-l hiddeta. Nakon to su pristigle hadije i iz Jemena i ostalih dijelova gdje su ivjeli muslimani, broj pristiglih muslimana se popeo na preko 124 hiljade. Resul-i ekrem je 8. zu-l hiddeta otiao na Minu a 9. (dana Arefata) na Arefat. Poslije podneva je na
315

Buhr, Megzi, 68; Dizje, 16; bn Him, es-Sre, IV, 545-546; bn Sad, et-Tabakt, II, 169; Kilai, elktifa, II, 409; Kettan, et-Tertbul-drijje, I, 256.
316

Vkd, el-Megaz, II, 974; bn Sad, et-Tabakt, II, 160; bn Askir, Tarihu Dimak, XVIII, 23.

sredini polja Arefat, sa svoje deve, Kasve, proitao oprotajnu hutbu (govor) i poselamio se sa svojim ashabima. 317

OPROTAJNA HUTBA (GOVOR)

...O ljudi! Paljivo posluajte moje rijei! Moda se, poslije ove godine, sa vama vie neu moi sastati na ovome mjestu. Ljudi! Kako su ovi dani sveti, kako su ovi mjeseci sveti, kako je ovaj grad (Mekka) svet, tako su sveti i vai ivoti, vaa imovina i vaa ast. Zatieni su od bilo kakvog nasrtaja na njih. O moji ashabi! Sutra ete doi pred vaeg Gospodara i sigurno ete biti pitani za svako vae djelo i svako vae stanje. Nemojte se nipoto, nakon mene, vratiti zabludama u kojima ste ivjeli prije, pa napadati jedan drugoga. Neka ovu moju zapovijed prenesu oni koji me sluaju, onima koji danas nisu ovdje. Moda e onaj koji to uje, bolje shvatiti ono o emu govorim, od onoga koji me danas slua, pa e se zatititi. O moji ashabi! Neka svako od vas, ko je preuzeo bilo kakav emanet (obavezu), vrati to njegovome vlasniku. Zabranjuje se svaka vrsta kamate! Ona je pod mojim nogama. No obaveza vam je vratiti osnovicu duga koju ste uzeli. Nemojte initi zulum (nasilje) a nemojte doputati ni da se vama ini. Allahovom naredbom, kamatarenje je ubudue zabranjeno. Svaki oblik ovog obiaja, koji dolazi iz perioda dahilijjeta, neznanja, se ukida i pod mojim je nogama. Prva kamata koju ukidam je ona koja pripada Abdulmuttalibovom sinu (mome amidi) Abbasu. O moji ashabi! Krvna osveta, koja je takoer obiaj iz dahilijjeta (neznanja), se ukida. Prva osveta koju zabranjujem je ona koja se odnosi na Abdulmuttalibovog unuka (sina moga amide) Rebiu. O ljudi! Promijeniti mjesece u kojima je zabranjeno ratovati, je bez sumnje, visoki stepen kufra (nevjerstva). To je jedna od stvari koja kafire (nevjernike) odvodi u dalalet (propast). Mjesec koji jedne godine smatraju doputenim za to, idue godine zabranjuju. Rade to, da bi potvorili i promijenili halal i haram (dozvoljeno i zabranjeno) koje im je odredio Gospodar svjetova. Oni ele uiniti ono to je Allah zabranio (haram), dozvoljenim (halal), a ono to je dozvolio (halal), zabranjenim (haram). Nema sumnje da je vrijeme poprimilo oblik i red kakav je Uzvieni Allah stvorio i uinio. O ljudi! Danas je ejtan zauvijek izgubio mogunost stavljanja ovih mjesta pod svoju kontrolu. No, ukoliko mu se, osim onih stvari koje sam ja ukinuo, budete pokoravali u drugim stvarima, koje budete smatrali malim, to e ga sigurno obveseliti. Da biste sauvali svoju vjeru, klonite se takvih stvari! O ljudi! Savjetujem vam da obratite panju na prava ena i da se u tome pogledu bojite Allaha! Vi ste ene preuzeli kao emanet od Allaha, delle anuhu. Prisvojili ste njihove asti i dostojanstva preuzevi obavezu od Uzvienog Allaha da ete ih uvati. Vi imate nad njima prava kao to i one imaju nad vama. Vaa prava u odnosu na enu su da one ne povrijede svetost vaih porodica sa bilo kim ko nije po vaoj volji. Ako one u vau porodicu uvedu bilo koga a da se vi sa tim ne slaete, dozvoljeno vam je da im skrenete panju na nain to ete ih blago udariti. Prava ena u odnosu na vas su da im u okviru zajednikog dogovora obezbijedite sve vrste hrane i odjee.

317

Buhr, Ha, 95; bn Sad, et-Tabakt, II, 173.

O vjernici! Ostavljam vam emanet, kojeg, ukoliko se budete vrsto drali, neete zalutati. Taj emanet je Allahova, delle anuhu, knjiga Kur'an-i kerim (U drugim predajama se spominje i moj sunnet i moj ehl-i bejt). O vjernici! Dobro posluajte moje rijei i dobro ih zapamtite. Musliman je muslimanu brat, pa su tako svi muslimani braa. Nikome nije dozvoljeno-halal da povrijedi bilo koje pravo koje pripada vaem bratu po vjeri, osim, ukoliko se neko toga prava dobrovoljno ne odrekne. O moji ashabi! Nemojte initi nepravdu sami sebi. Vi imati prava i kod vas samih. O ljudi! Uzvieni Allah je svakom vlasniku prava dao njegovo pravo (u Kur'an-i kerimu). Nema potrebe za ostavljanjem oporuka. Dijete pripada onome u ijoj je postelji roeno. Za onoga ko uini blud postoji mahrumijjet (zabrana). Neka je Allahova kazna i proklestvo meleka i ljudi na onoga ko tvrdi da potie od drugoga osim svoga oca, ili nezahvalnika koji ne priznaje onoga pod ijom je zatitom. Allah, delle anuhu, od ovakvih nee prihvatiti niti pokajanje-tevbu, niti njihovu pravednost i ehadet. O ljudi! Va Gospodar je Jedan. I va otac je jedan; svi ste vi Ademova djeca. A Adem je od zemlje. Kod Allaha je najbolji onaj koji ga se najvie boji. Nema prednosti arapa nad nearapom. Prednost je jedino mogua po bogobojaznosti. O ljudi! ta ete rei kada vas sutra budu pitali o meni?!... Ashabi rekoe: Prenio si Allahovu vjeru. Ispunio si svoju zadau. Potvrdit emo da si nas opominjao i savjetovao. Nakon toga je Resul-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, podigao svoj mubarek kaiprst i pokretom pokazao na okupljeni demat govorei: Gospodaru, Ti si svjedok, Gospodaru, Ti si svjedok, Gospodaru, Ti si svjedok. Na dan kada je Resulullah saoptio svoj oprotajni govor, objavljen je 3. ajet sure elMaide: Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera... Kada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prouio ovaj ajet, hazreti Ebu Bekr je poeo plakati. Ashabi ga upitae zato plae, a on ree: Ovaj ajet je pokazatelj da je Resulullahovo preseljenje blizu. Zbog toga plaem.318 Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je u Mekki ostao deset dana i nakon to je obavio oprotajni hadd i oprotajni tavaf - obilazak oko Kabe, vratio u Medinu. Poslije oprotajnog hadda, ashabi su se vratili u mjesta odakle su i doli, te su prenijeli Resulullahove rijei i izvrili nareenja koja im je dao sam Poslanik, alejhisselam. Jo jedan dogaaj koji se desio desete godine po hidri je i pojavljivanje lanih poslanika. Jedan od njih, po imenu Esved-i Ansi, pojavio se u Jemenu. Po naredbi Resulullaha on je ubijen u njegovoj kui od strane muslimana Jemana. (Drugi je bio Musejlemetu-l Kezzab. Nakon smrti Poslanika, alejhisselam, hazreti Ebu Bekr je na njega poslao hazreti Halid bin Velida sa vojskom. Musejlemu je ubio Vahija (radijallahu anh). 319

PRESELJENJE
Bila je jedanaesta godina po hidri. Kada je Dibril, alejhisselam, doao ove godine, Resulullah mu je dva puta napamet prouio Kur'an, od poetka do kraja. Prijanjih godina to je Resul-i ekrem inio jednom u godini. Nakon to mu je Dibril, alejhisselam, na posljetku prenio ajete sure Nasr: Kada Allahova pomo i pobjeda dou, i vidi ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti veliaj Gospodara svoga, hvalei ga, i moli ga da ti oprosti, On je
318 319

bn Him, es-Sre, II, 603. Vkd, el-Megaz, II, 863; bn Askir, Tarihu Dimak, LXII, 404.

uvijek pokajanje primao, Server-i alem, sallallahu alejhi ve sellem, mu ree: O Dibrile! Osjeam u sebi da mi se primakla smrt. Dibril, alejhisselam, mu proui sljedee ajete: Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta, a Gospodar tvoj e tebi sigurno dati, pa e zadovoljan biti.320 Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je zatraio od svih ashaba koji su se toga dana nalazili u Medini, da se okupe u damiji na podne namazu. Nakon to je predvodio podne namaz, server-i alem je odrao govor. Bio je to takav govor, da su svi koji su sluali ostali zaprepateni, te su im suze same tekle iz oiju. Kada ih je kasnije upitao: O ljudi! Kakvo miljenje imate o meni kao o poslaniku?, ashab-i kiram odgovorie: Ja Resulallah! Neka ti Uzvieni Allah sa nae strane podari svaki hajr. Ti si nama bio poput briljivog oca i paljivog brata koji nas je stalno savjetovao. Ti si ispunio svoj zadatak poslanstva kojeg ti je dao Uzvieni Allah. Prenio si nam objavu. Pozivao si Putu svoga Gospodara mudro i lijepom rijeju. Neka te Allah za to nagradi najveom nagradom. Resulullah, alejhisselam, ree: O pravovjerni! Tako vam Allaha, ko god ima kod mene bilo kakvo pravo - hak, neka ustane i doe da to izmirimo prije Sudnjega dana. Niko se ne javi. Resulullah i drugi i trei put spomenu Allahovo Uzvieno ime, pa ree: Ko ima kakvo prevo, neka doe. Na te rijei se pojavi hazreti Uka, koji je bio jedan od Ashab-i kirama. Prie Resulullahu i ree mu: Neka su ti kurban moji roditelji, ja Resulallah! Na bici na Tebuku sam bio zajedno sa tobom. U trenutku kada smo odlazili sa Tebuka, moja deva se nala pored tvoje. Siao sam sa svoje deve i pribliio ti se u namjeri da poljubim tvoje mubarek tijelo. Tada si me udario biem iako ne znam zato si to uinio. Resulullah: O Ukae! Neka te Allah sauva od toga da te Njegov poslanik hotimino udari. Bilale! Otii u kuu moje erke Fatime i donesi mi taj bi! Hazreti Bilal izae iz damije i uhvati se za glavu. Nije mogao vjerovati da e Resulullah dozvoliti da se nad njim izvri poravnanje. Kada stie do njene kue, pozva je: O miljenice Allahovog poslanika! Daj mi Resulullahov bi! Bilale, niti je vrijeme hadda, niti bitke. Zbog ega mome ocu treba bi? Zar nisi ula, o Fatima, da e se njime izvriti poravnanje nad Resulullahom, ree on. -ije to srce moe izdrati da se nad Resulullahom izvri poravnanje biem? No poto to on trai, evo ti. Samo reci onome ko to trai, da poravnanje izvri nad Hasanom i Huseinom. Neka svoje pravo izmiri nad njima. Neka nipoto ne diraju Resulullaha! Hazreti Bilal uze bi, te ga predade Resulullahu, a on hazreti Ukau. Vidjevi to, hazreti Ebu Bekr i hazreti Omer rekoe Ukau da poravnanje obavi nad njima. Moljae ga da to ne ini nad Resulullahom. No, Poslanik ree hazreti Ebu Bekru: O Eba Bekre! Nemoj se mijeati. I ti se odmakni Omere. Allah zna koliko je visok va poloaj. Potom usta hazreti Alija: Ja ne mogu gledati kako udara Resulullaha Ukae. Evo mene. Udari me i sto puta, ako eli, samo njega ne diraj. Resulullah ponovi: Sjedi i ti Alija. Allah zna koliko je i tvoj stepen uzvien kod Njega. Tada ustae hazreti Hasan i Husein; O Ukae! Ti zna da smo mi njegovi unuci. Zbog toga je poravnanje nad nama poput poravnanja nad Resulullahom. Molimo te da svoje pravo uzme od nas, a da Poslanika, alejhisselam, ne dira. No, Resulullah i njima ree: Sjedite i vi, o radosti oiju mojih. Potom zovnu Ukaa: Izvoli Ukae. Udari me! Uka ree: Kada si ti mene udario, moje tijelo je na tome mjestu bilo otkriveno. Resulullah tada skide svoju koulju, a meu ashabima se zaue jecaji: Pa zar e ga zaista udariti, o Ukae? Kada hazreti Uka na Resulullahovim mubarek leima ugleda peat poslanstva ree: Neka su ti kurban moji roditelji, ja Resulullah! Ko ima srca i snage udariti tebe? Kako bih mogao ostvariti svoje pravo? Tada prie i poljubi poslanikov mubarek peat

320

ed-Duha 93/4-5.

na leima. Kada mu Resulullah ree: Ne! Ili e me udariti ili e mi oprostiti. Opratam ti, ja Resulallah! Hoe li i meni Allah oprostiti na Sudnjem danu? Resulullah zatim ree: Ko god eli da vidi moga prijatelja iz Denneta, neka pogleda ovog starca. im ashabi ue ove mubarek rijei poee ljubiti Ukaa u elo; Blago tebi o Ukae. Postigao si visok stepen Denneta. Postigao ast da bude u drutvu Resulullaha.321 Prolazili su posljednji dani mjeseca safera. Poslanik svih svjetova je elio da jo jednom u Islam pozove Bizantinsko carstvo, koje se nalazilo na sjeveru, prije no to bi za muslimane predstavljali veliku opasnost. Ukoliko ne prihvate, elio je povesti rat protiv njih, kako bi bili pod komandom Islamske drave. Tim povodom je naredio ashabima da se pripreme za boj sa Bizantincima. Ashabi se razioe kako bi otpoeli sa pripremama, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pozva hazreti Usamu bin Zejda te mu ree: O Usame! Idi Allahovim blagoslovom i imenom do ama, do granica Belke, do Daruma u Palestini i mjesta gdje ti je otac postao ehid. Prei preko njih svojim konjima. Postavljam te za komandanta ove vojske. Napadni Ubnanije iznenada i srui se na njih poput munje. Idi tako brzo da, prije nego napadne neko mjesto, nipoto ne saznaju da dolazi. Povedi sa sobom vodie, te poalji ispred sebe izvidnicu i pijune. Ako ti Uzvieni Allah podari pobjedu, zadri se neko vrijeme meu njima. Naredi mu jo da se sa vojskom utabori u mjestu Durf, te mu svojim mubarek rukama predade zastavu. 322 Pope se na minber u damiji te ree: O moji ashabi! Kako god je Usamin otac zasluio da bude komadant i koliko sam cijenio njega, isto tako je i njegov sin Usame zasluio da predvodi vojsku. Usame je jedan od meni najdraih ljudi. Meu ashabima - prvacima, koji su uestvovali u vojsci pod vodstvom hazreti Usame, bili su i hazreti Ebu Bekr, hazreti Omer, hazreti Ebu Ubejde bin Derrah te hazreti Sa'd bin ebi Vekkas. No, Resul-i ekrem se sutradan razboli pa se pohod izvri tek poslije njegovog preseljenja na Bolji svijet. Poslanik, alejhisselam, je obolio od tekog oblika malarije. Kako je vrijeme prolazilo tako se i tjelesna temperatura Resulullaha poveavala a bolest postajala sve tea. Jedne noi kada su bolovi bili neto blai, Resulullah u pono ustade iz kreveta, obue se i pripremi da izae. Kada to ugleda naa majka hazreti Aia, upita ga: Neka su ti kurban moji roditelji, ja Resulallah! Kuda si krenuo? Server-i alem, sallallahu alejhi ve sellem, joj odgovori: Dobio sam nareenje da traim oprosta za merhume ukopane na mezarju Baki. Sa sobom povede Ebu Muvejhida i Ebu Rafi'u. Dugo je inio dovu na mezarju, traei od Allaha oprost i milost za merhume. Kada su vidjeli koliko je Resulullah inio dovu, prisutni ashabi rekoe: Kamo sree da smo i mi sada meu merhumima ovog mezarja, pa da smo poaeni da se i za nas Resulullah ovako moli. Resul-i ekrem se okrenu prema Ebu Muvejhibu te mu ree: O Ebu Muvejhibe! Meni je ostavljena mogunost da biram izmeu ovozemaljskih bogastava i ahiretskih blagodati. Reeno mi je: Biraj da li eli ostati vjeno na dunjaluku a potom ui u Dennet ili postii Likaullah (susret sa svojim Gospodarom) te poslije toga ui u Dennet. Jednog se dana zaputio ka Uhudu kako bi inio dovu za ehide koji tamo lee. Dugo je Allahu upuivao dove za njih. Nakon toga ode do mesdida te ree ashabima: Ja u prvi od vas doi do vrela Kevser i tamo u vas doekati. Tamo emo se susreti... Ja se za vas ne plaim da ete se poslije mene povratiti u mnogobotvo. No, ponijet e vas dunjaluk, pa ete se dati za njim, te ete biti ljubomorni jedni na drugi i ubijati se meu sobom. Strah me je da ete na posljetku nestati i otii sa ovoga svijeta poput onih prije vas koji su nestali i otili... Nakon se zaputio svojoj mubarek kui. Bolest je postajala sve tea. asne Poslanikove supruge su obavijestile hazreti Aiu, majku vjernika, da se odriu svoga prava na posjete Poslanika u njenu korist i zamolile je da
321 322

Suhejl, er-Ravzul-Unf, VIII, 318. Vkd, el-Megaz, III, 1117; bn Askir, Tarihu Dimak, II, 46.

ostane kod nje. Resulullah je bio zadovoljan ovom portvovanou njegovih zevde-i mutahhera (istih supruga), te je uputio dovu za njih. Poslije toga dana boravio je kod hazreti Aie. Poslaniku, alejhisselam, se tjelesna temperatura izuzetno poveala. Od muka je bio primoran da se stalno okree u krevetu. Ashabi su ga neprestano posjeivali i bilo izuzetno oaloeni to ga vide u takvom stanju. Ebu Said-i Hudri prenosi sljedee: Obiao sam hazreti Resulullaha. Na njemu se nalazio jedan ogrta od kadife. I taj ogrta je, zbog estine temperature njegova tijela bio toliko uaren, da ga rukom nismo mogli dotai. Kada je primijetio nae uenje i tugu, Resulullah ree: Najvea iskuenja imaju poslanici. No i pored toga, poslanici se vie raduju iskuenjima nego vi dobru koje vas snjae. Ummu Bir bin Bera prenosi: Otiao sam da obiem Resulullaha. Mubarek tijelo mu je gorilo poput vatre. Rekoh mu: Neka ti je moja dua kurban, ja Resulallah! Ja nikada do sada nisam vidio ovakvu bolest!... Ree mi: O Ummu Bir! Jaina bolesti je zbog koliine mojih sevapa. Ova bolest je zbog otrovnog mesa koje sam kuao na Hajberu. Otrov koji sam tada pojeo sada razdire moj ebher, tj. aortu.323 Resulullah, alejhisselam, je Abdullahu bin Mes'udu rekao: Nema niti jednog muslimana kome je Allah dao bolest, a da mu Allah njegove grijehe i runa djela ne brie poput lia koje opada sa drvea! Bolest je iz dana u dan postajala sve tea i tea. Ashab-i kiram od alosti i tuge nikako nisu mogli da se smire u svojim kuama. Sakupili su se u mesdidu i zaduili hazreti Aliju da ode do Resulullaha i provjeri u kakvome je stanju. Poslanik svih svjetova ga znakom upita: ta kau moji ashabi? Odgovori mu da su jako zabrinuti i da se boje da ih ne napusti. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, iz svoje milosti prema voljenim ashabima, ustade iz postelje, bez obzira na bolove. Nasloni se na hazreti Aliju i Fadla bin Abbasa i ode u mesdid. Pope se na minber i nakon donoenja zahvale Uzvienom Allahu ree: O ashabi! uo sam da ste se zabrinuli razmiljajui o mojoj bolesti. Zar je i jedan poslanik meu svojim narodom ostao vjeno pa da i ja budem vjeno sa vama? Neka znate da u ja stii svome Gospodaru. Savjetujem vas da potujete prvake muhadira. A vama, o muhadiri, savjetujem da lijepo postupate sa Ensarijama. Oni su prema vama inili dobro. Primili su vas u svoje kue. Stavili su vas ispred sebe, iako su i sami bili u tekoj situaciji. Podijelili su svoju imovinu sa vama. Ko god bude upravljao ensarijama, neka dobro povede rauna o njima, te neka onima meu njima koji pogrijee oprosti. Nakon toga nastavi sa davanjem savjeta: Uzvieni Allah je jednom svome Robu ostavio mogunost da izabere da ostane na ovome svijetu ili da preseli k Njemu. Taj rob je izabrao susret sa Njim Hazreti Ebu Bekr ove rijei shvati kao znak Resulullahovog preseljenja pa ree: Nae due su tebi kurban, ja Resulallah! i tada poe plakati. Utoite milosti, sallallahu alejhi ve sellem, mu ree: Ne plai Ebu Bekre! Tako mu naredi da se strpi i hrabro podnese ono to ga zadesi. Iz njegovih mubarek oiju su tekle suze dok je govorio: O moji ashabi! Ja sam potpuno zadovoljan Ebu Bekrom koji je iskreno darovao svoj imetak na putu Din-i Islama. Da mogu sebi izabrati saputnika na onaj svijet, to bi bio on. Pozatvarajte sva vrata Mesdida osim Ebu Bekrovih vrata! Potom sie sa minbera, te se vrati u sobu hazreti Aie. Ashab-i kiram poee plakati pa se Resulullah ponovo vrati u Mesdid, oslonjen na hazreti Aliju i Fadla bin Abbasa. Stade na donju stepnicu minbera i ree: O muhadiri i ensarije! Nema potrebe uriti da bi se stiglo do neega, emu je propisano vrijeme. Uzvieni Allah ne uri kada su u pitanju Njegovi robovi. Ako neko pokua promijeniti Njegovu sudbinu i odredbu ili biti iznad nje, to e Ga veoma rastuiti. Onaj ko pokua prevariti Uzvienog Allaha, sam e sebe prevariti. Znajte da sam ja
323

bn Him, es-Sre, II, 337; Vkd, el-Megaz, II, 678.

prema vama rauf i rahim. Stii ete i vi do mene. Doi ete na izvor vrela Kevser. Neka onaj koji eli da se sretne sa mnom i postigne Dennet, ne pria bez potrebe. O muslimani! initi grijeh i biti kafir znai i smanjenje opskrbe. Ako ljudi budu slijedili Allahove propise, njihovi predvodnici, prvaci i upravnici e se prema njima odnositi sa milou i panjom. Ako budu grijenici i nezahvalnici, nee imati milostive voe. Kao to je moj ivot bio dobro za vas, tako je i moja smrt za vas milost i dobroinstvo. Spreman sam da se poravnam, ako sam bilo koga od vas naruio ili runu rije izgovorio prema bilo kome od vas, na nain da mi vrati istom mjerom. Ovosvjetska kazna je zaista mala u odnosu na onosvjetsku. Lake je podnijeti ovosvjetsku kaznu. Kao to je na prethodnoj hutbi iskazao zadovoljstvo Ebu Bekrom, ovoga puta je to uinio sa hazreti Omerom rijeima: Omer je sa mnom a ja sam sa njim. Poslije mene, istina je sa Omerom. Nakon to je odrao ovu hutbu, Resulullah, je siao sa minbera. Poslije obavljanja namaza, ponovo se pope na minber. Ashabima uputi jo savjeta i oporuka i poselami se sa njima rijeima: Ostavljam vas u amanet Uzvienom Allahu. Jednog dana su se bolovi koje je Resulullah osjeao izuzetno intenzivirali pa pozva hazreti Bilala Habeiju, kako ne bi ostavio neizmirenih dugova sa ashabima. Ree mu: Pozovi ljude u mesdid. elim im dati posljednje upute!... Hazreti Bilal je sazvao ashabe u mesdid. Resulullah je u mesdid ponovo doao naslonjen na hazreti Aliju i hazreti Fadla. Sjede na mimber i nakon to se zahvalio Uzvienom Allahu ree: O Ashabi! Znajte da se pribliilo vrijeme naeg rastanka. Ko god kod mene ima bilo kakvo pravo, neka to od mene trai. Neka svako ko je bio sa mnom zatrai od mene svoje pravo ili neka ga halali, da mogu stati pred svoga Gospodara i Njegovu milost bez dugova. Nakon toga sie sa minbera i predvodi podne namaz. Tri dana pred preseljenje, Resulullahovo, alejhisselam stanje se jako pogoralo. Nije vie mogao izlaziti iz kue niti predvoditi namaz u mesdidu. Prvi namaz koji nije mogao obaviti u dematu, bila je jacija namaz. Hazreti Bilal je tom prilikom, kao to je to uvijek inio, doao na Poslanikova vrata rekavi: Es-salat ja Resulallah! No Resulullah zbog tekoa koje je osjeao, nije mogao otii u mesdid. Prenesite Ebu Bekru, neka on predvodi namaz. Hazreti Aia ree: Neka ti je moja dua kurban, ja Resulallah! Moj otac je mehka srca i lahko se rastui. Ako tebe ne vidi kao predvodnika, nee moi bilo ta prouiti od tuge. Moe li poruiti da hazreti Omer predvodi namaz? Resulullah jo jednom ponovi: Recite hazreti Ebu Bekru neka bude imam i neka predvodi namaz. Hazreti Bilal je prenio hazreti Ebu Bekru, Es-Siddiku, Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, poruku. Hazreti Ebu Bekr poe plakati zbog izostanka Resulullaha u mihrabu. I ashabi koji pristajahu za njim u namazu poee plakati. Kada Poslanik u pla iz mesdida, upita prisutne ta se deava. Hazreti Fatima mu odgovori: Moja ti je dua kurban, ja Resulallah! Ashabi plau jer ne mogu izdrati bez tvoga prisustva!...324 Utoite milosti, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bi rastuen ovim dogaajem. Da bi utjeio ashabe, nije se obazirao na tekou stanja u kome se nalazio, ve je krajnjim naporom uspio ustati iz postelje i oslonivi se na hazreti Aliju i hazreti Abbasa, doe do mesdida. Nakon namaza ree: O moji ashabi! Vi se pod zatitom Uzvienog Allaha, i Njemu vas ostavljam u amanet. Budite bogobojazni. Bojte se Allaha. Pokoravajte se Uzvienom Allahu i izvravajte Njegove naredbe. Ja sada naputam ovaj dunjaluk. Hazreti Ebu Bekr je predvodio ashabe obavljajui narednih sedamnaest dnevnih namaza. U jednom trenutku je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, osjetio olakanje u svome mubarek tijelu, te se osloni na hazreti Aliju i hazreti Abbasa i dospje do mesdida. Ebu Bekr primijeti da je Resulullah pristigao pa se htjede povui i ustupiti mu mjesto. Resul-i

324

Suhejli, er-Ravzul-Unf, s. VII, 572; Tirmiz, emil-i erf, s. 386-387.

ekrem mu dade znak u smislu Ostani gdje si! Resulullah je stajavi sa lijeve strane Ebu Bekra, posljednji put predvodio namaz svojim ashabima. 325 To se desilo tri dana prije njegovog preseljenja. Dibril, alejhisselam, posjeti Poslanika svih svjetova pa mu ree: Ja Resulallah! Prenosim ti selam Uzvienog Allaha! Iako zna za tvoje stanje, pita te kako si, kako se osjea? Resul-i ekrem mu odgovori: Tuan sam! Dibril, alejhisselam, doe i u nedjelju i Resulullahu postavi isto pitanje a on mu odgovori kao i prethodni put. On je Poslanika jo obavijestio da je ubijen Esed-i Ansi, koji se u Jemenu predstavljao kao Poslanik. Resul-i ekrem je to prenio ashabima. Nekoliko zlatnika, koji su mu pristigli prije nego je obolio, podijelio je siromasima, a nekoliko ih je dao hazreti Aii. U nedjelju se Resulullahovo stanje pogoralo. U posjetu mu je doao zapovjednik vojske vjernika hazreti Usame, ali mu Resulullah nita ne ree. Samo je podigao svoje mubarek ruke i njima dotakao hazreti Usamu. Bilo je jasno da ini dovu za njega. Ponedjeljak je dan kada je Resul-i ekrem poastio ovaj svijet svojim dolaskom ali i preselio sa njega. Bio je trinaesti i poljednji dan kako je obolio... Poslanik svjetova je doao u mesdid kada su ashabi obavljali sabah namaz, predvoeni hazreti Ebu Bekrom. Vidio je kako njegov ummet obavlja namaz poredani u safove. To ga obradova pa se blago nasmijei. I sam pristade u namaz za hazreti Ebu Bekrom. Kada su ashabi vidjeli da je Resulullah doao u mesdid pomislie kako je ozdravio, pa se obradovae. Resul-i ekrem tada krenu ka sobi u kojoj se nalazila hazreti Aia te joj ree: elim pred Uzvienog Allaha izai a da za sobom ne ostavljam bilo kakav ovodunjaluki imetak. Podijeli siromasima i te zlatnike koji su ostali kod tebe. Nakon toga ga je obuzela groznica. Nakon nekog vremena ponovo otvori oi i upita hazreti Aiu da li je podijelila navedene zlatnike. Ona mu ree da e ih podijeliti a on joj naredi da to uini odmah. Kada to ona uini, Resulullah ree: Sada sam spokojan. Jo neko vrijeme provede u postelji odmarajui se, a potom pozva hazreti Aliju. Svoju mubarek glavu stavi u njegovo krilo. Mubarek elu mu je bilo u znoju a i boja lica mu se bila promijenila. Hazreti Fatima nije mogla izdrati da ga takvog vidi pa je otila do Hasana i Huseina. Uhvati ih za ruke pa poe plakati; Oe moj! Ko e sada paziti na tvoju ker? Kome e u amanet ostaviti Hasana i Huseina? Dragi oe! Neka ti je moja dua kurban. Kako u ja bez tebe? Koga e moje oi gledati poslije tvog mubarek lica? Kada u ove jecaje svoje keri, Resulullah otvori mubarek oi, te pozva hazreti Fatimu k sebi. Nakon dove: Gospodaru podari joj strpljenja! ree joj: Fatima, svjetlosti moga oka! Otac ti sada predaje duu. Tada hazreti Fatima poe jo jae plakati. Hazreti Alija je zamoli: O Fatima! Nemoj govoriti, molim te! Nemoj Poslanika jo vie alostiti! Tada ga Resul-i ekrem prekinu: Ne sprjeavaj je, o Alija! Pusti je da za ocem pusti suze!, i kao da izgubi svijest. Zatim Resulullahu doe hazreti Hasan; O moj mubarek djede! Ko moe izdrati bez tebe? Kome emo svoje tegobe ispriati? Ko e, poslije tebe, biti milostiv prema mojoj majci, ocu i bratu? Gdje e poslije tebe, tvoje supruge i tvoji ashabi pronai tako savrenstvo udi? Nakon ovih rijei potpuno shrvane bijahu i Resulullahove supruge pa sve poee plakati. Ashabi, koji su smireni ekali ispred vrata ue da se Resulullahovo stanje pogoralo pa bijahu teko pogoeni. I oni pustie suze. Preklinjali su na vratima da ih puste da jo jednom vide Resulullahovo lijepo lice. uvi povike svojih ashaba, Milost svih svjetova, Muhammed, alejhisselam, naredi da im se otvore vrata i dopusti im da uu. Tom prilikom u Resulullahovu kuu uoe vieniji ashabi. Nakon to im je preporuio da budu strpljivi, ree: O moji ashabi! Vi ste najbolji i najasniji meu ljudima. Ko god doe poslije vas, vi ete u Dennet ui prije njih. Budite vrsti u odravanju vjere i drite Kur'ani kerim kao svoga vodia. Nemojte se ogluiti o

325

Bejhek, es-Sunen, II, 4.

zapovijedi vjere. Potom ree: Ja Rabbi! Jesam li im prenio poruku? i zatvori mubarek oi. Mubarek lice mu obli znoj. Hazreti Alija znakom naredi ashabima da izau. Nakon to su izali iz sobe, ue hazreti Aia i zatrai savjet. Resulullah joj ree: O Aia! Sauvaj se tako to e sjediti u krajiku svoje sobe! Tada mu iz mubarek oiju poee liti suze. Suze je lilo najbolje stvorenje svih svjetova... Sa njegovim suzama su se kidale i due prisutnih. Hazreti Ummi Seleme ree: Neka ti je moja dua kurban, ja Resulallah! Zato plae? Plaem kako bi se Gospodar smilovao mome ummetu, odgovori on. Sunce se penjalo ka sredini neba i pribliio se trenutak... Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, mubarek glava bila je naslonjena na hazreti Aiu. Resul-i ekrem je proivljavao posljednje ovodunjaluke trenutke kada mu mubarek usne izustie: Lijepo postupajte sa robovima koji su u vaem posjedu! Obucite ih i nahranite! inite im dobroinstvo. Budite ustrajni u namazu! Bojte se Allaha u vezi vaih supruga i vaih robova. O Allahu moj! Oprosti mi! Podari mi svoju milost! Pridrui me skupini Refik-i ala! Iz oiju hazreti Fatime su tekle suze poput rijeka dok je njena al slamala srca. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, joj ree da sjedne pored njega pa joj porui: Malo se strpi, keri moja, nemoj plakati! Jer zbog tvog plaa je u suzama Hamele-i ar (meleki). Obrisa hazreti Fatimine suze, utjei je, zatrai od Uzvienog Allaha strpljenje i ree: Keri moja! Moja dua se vraa Gospodaru! Kai: Inna lillahi ve inna ilejhi radiun. Za svaku nedau koja se desi postoji protunaknada. Nekoliko trenutaka sklopi oi a onda ponovo ree: Od sada za tvoga oca nema tuge i gusse (potitenosti). On se oprata od prolaznog svijeta i mjesta mihneta. Zatim ree hazreti Aliji: Ostao sam duan tom i tom idovu toliko i toliko imetka. Uinio sam to radi pripreme vojske. Nipoto nemoj zaboraviti da to vrati. Ti e svakako otplatiti moj dug i biti prvi koji e se sastati sa mnom povrh vrela Kevser. Poslije mene e iskusiti mnoge tegobe, pa se strpi. Kada ljudi budu htjeli dunjaluk, ti izaberi ahiret. Ponovo je doao Usame kome Resulullah ree: Neka ti je Allah na pomoi! Kreni u boj! On ustade i ode prema vojsci. Odmah je vojsci naredio da krenu.326 Poslanik svih svjetova je bio na izdisaju... Trenutak se jako pribliio... Uzvieni Allah porui Azrailu: Otii mome Miljeniku u najljepem liku. Ako dozvoli, uzmi mu duu polahko i na najljepi nain. Ako ne dozvoli, vrati se! Azrail, alejhisselam, doe do Resul-i ekremove kue u najljepem liku i u ljudskoj odjei. Na vratima ree: Esselamu alejkum, o vlasnie kue poslanstva! Da li mi doputa da uem? Neka je Allahova milost na tebe! Hazreti Aia porui hazreti Fatimi koja je sjedila pored Resulullaha da ona ovaj put otvori vrata. Ona ode do ulaznih vrata i tunim glasom ree: O Allahov robe! Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je sada zaokupljen sobom. Azrail, alejhisselam, ponovo zatrai dozvolu, no dobi isti odgovor. Kada svoj selam ponovi i trei put i glasno ree kako mora vidjeti Poslanika, alejhisselam, obavijestie Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pa on upita: O Fatima! Ko je na vratima? Hazreti Fatima ree: Ja Resulallah! Neko trai dozvolu da ue. Nekoliko puta sam mu odgovorila ali sam se, nakon njegovog treeg upita, sva najeila. Na to Resulullah ree: Zna li ko je to, o Fatima? On je melek Azrail koji unitava blagostanja, razvaljuje skupine, ostavlja ene udovicama a djecu siroadima, unitava kue i rastura mezarja. Ui o Azraile! Tada hazreti Fatimu obuze neopisiva bol pa joj se iz mubarek usta ote sljedea reenica: O Medino, teko tebi! Resul-i ekrem stavi svoju mubarek ruku na Fatimina prsa i sklopi oi. Prisutni pomislie kako mu je dua napustila tijelo. Hazreti Fatima ne izdra pa se nakloni prema oevom uhu i njenim glasom mu, kroz pla, ree: O babo moj!.. Kada ne dobi odgovor ree: Ja Resulallah, neka ti je moja dua kurban! Molim te otvori oi i reci neto! Poslanik svjetova otvori oi i obrisa joj suze. apnu joj na uho kako e preseliti na Bolji svijet. Na to
326

bn Him, es-Sre, II, 650; Suhejl, er-Ravzul-Unf, VII, 542.

Hazreti Fatima ponovo poe plakati a on joj ree: Ti si prva koja e mi se pridruiti od mog Ehl-i bejta. Ona bi obradovana time pa se smiri. Hazreti Fatima upita: O babo moj! Danas je dan rastanka. Kada u se ponovo sresti sa tobom? Resulullah odgovori: Keri moja! Nai e me na Sudnjem danu pored Havda. Dijelit u vodu pripadnicima moga ummeta koji mi dou. A ta u ako te tamo ne naem? Pronai e me pored Mizana (vage). Tamo u zagovarati za efaat svome ummetu, odgovori joj Resul-i ekrem. A ta ako te ni tamo ne naem, ja Resulallah!?, ponovo e Fatima. Onda e me nai pored Sirata. Tamo u moliti Gospodara; Gospodaru! uvaj moj ummet od vatre! Rastuen ovim rijeima hazreti Alija ree: Ja Resulallah! Ko e te ogasuliti kada preseli i u kakve emo te efine zamotati? Ko e ti predvoditi denazu namaz? Ko e te spustiti u mezar? Resulullah: O Alija! Ti me ogasuli. Neka ti vodu posipa Fadl bin Abbas. Dibril e biti trei sa vama. Kada me ogasulite, pripremite mi efine. Dibril e donijeti lijepe dennetske mirise. Nakon toga me odnesite u mesdid i izaite. Prvo e mi namaz obaviti Dibril, pa Mikail, pa Israfil a onda drugi meleki koji e dolaziti u grupama. Nakon njih uite vi i poredajte se u safove. Neka niko ne prolazi ispred mene.327 Potom se obrati Azrailu koji ga je ekao; O Azraile! Jesi li doao da me posjeti ili da mi uzme duu? Azrail mu ree: Doao sam i kao gost a i po dunosti. Uzvieni Allah mi je naredio da preda te doem traivi tvoju dozvou. Mubarek duu u ti uzeti samo sa tvojim odobrenjem. Ja Resulallah! Ako dopusti, postupit u po tvojoj naredbi i uzeti ti duu. Ako ne, vratiti u se svome Gospodaru! - O Azraile! Gdje si ostavio Dibrila?, upita ga Poslanik. Dibril je ostao na Zemaljskom nebu. Ostali meleki ga tjee zbog tvoga preseljenja. Dok su tako razgovarali pridrui im se i melek Dibril. Resulullah mu ree: O brate Dibrile! Dolo je vrijeme preseljenja sa dunjaluka. ta me eka kod Uzvienog Allaha? Prenesi mi radosne vijesti pa da smireno predam emanet njenom Vlasniku. Dibril, alejhisselam, ree: O Allahov miljenie! Ja sam vrata nebesa ostavio otvorenim. Meleki su se poredali u safove i ekaju sa radou dolazak tvoje mubrek due. Resulullah mu ree: Zahvala pripada Allahu. Prenesi mi radosne vijesti. ta me eka kod Uzvienog Gospodara. Dibril, alejhisselam, ree: Ja Resulallah! Zbog tvoga dolaska Dennet je otvorio svoja vrata pa su potekle rijeke, Dennetsko cvijee je procvalo a hurije su se dotjerale. Resul-i ekrem ponovo ree: Zahvala pripada Allahu! Prenesi mi jo radosnih vijesti, o Dibrile! Ja Resulallah! Ti si prvi koji e na Sudnjemn danu imati pravo efaata (zagovora) i prvi iji e efaat biti primljen. Resulullah ponovo ree: Zahvala pripada Allahu! O Dibrile! Nastavi mi govoriti o radostima! ta hoe da zna, ja Resulallah?, upita ga Dibril. Sva moja briga, tuga i nespokoj, je moj ummet koji e doi poslije mene, odgovori mu Muhammed, alejhisselam. Hazreti Dibril: O Allahov miljenie! Uzvieni Allah e na Sudnjem danu pratati tvome ummetu sve dok ti ne bude zadovoljan. Tebe e u Dennetu naseliti prije svih drugih poslanika, a tvoj ummet prije svih drugih ummeta. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, se tada obrati Dibrilu: Imam tri elje kod Uzvienog Allaha! Jedna je da me uini zatitnikom grjenicima moga ummeta. Druga je da ih ne kanjava zbog njihovih grijeha na dunjaluku dok je trea da se djela pripadnika moga ummeta poinjena u etvrtak i ponedeljak meni dostave. (Ako budu dobra djela, onda u initi dovu za njih, pa e ih Allah ukabuliti. Ako su loa, elim da se mojim efaatom pobriu iz knjige djela). Dibril, alejhisselam, mu je prenio da mu je Allah primio sve tri elje. Nakon toga je Resul-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, osjetio olakanje. Uzvieni Allah je objavio sljedee: O Moj miljenie! Ko ti je spustio u tvoje mubarek srce ovoliku ljubav i samilost prema tvome ummetu? Moj Gospodar, Koji me je stvorio i
327

bn Sad, et-Tabakt, II, 258.

odgojio, odgovori Poslanik svih svjetova. Uzvieni Allah dalje ree: Moja milost i oprost prema tvome ummetu su hiljadu puta vei od tvoga. Prepusti njih meni. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ree: Sada sam smiren. O Azraile! Izvri sada svoju dunost. Azrail, alejhisselam, se priblii da izvri naredbu nad najboljim stvorenjem radi koga je i on stvoren. Allahov miljenik stavi svoje mubarek ruke u posudu sa vodom koja je stajala pored njega i potra njima svoje mubarek lice izgovarajui; La ilahe illallah! O moj Allahu! Refik-i ala! Tada mu mubarek dua bi oduzeta i dostavljena do ala-i illijjina... Essalatu vesselamu Alejke ja Resulallah! Essalatu vesselamu Alejke ja Habiballah! Essalatu vesselamu Alejke ja sejjidel Evveline vel ahirin! efaat ja Resulallah! Dahijlek ja Resulallah! Dibril, alejhisselam, se oprostio od Resulallaha rijeima: Esselamu alejke, o Allahov poslanie! Moja elja i namjera si bio ti. Od sada se vie neu sputati na Zemlju. Kada je Resulullahova dua otputovala u vie sfere, hazreti Fatima i ezvad-i tahirat (radijallahu anhunne) su poele glasno plakati. 328 U tom trenutku se zau glas: Esselamu alejkum, ja Ehl-i bejt, ve rahmetullahi ve berekatuhu. Nakon ovakvog selama proui 185. ajet sure Ali Imran; Znajte da e svako ivo bie smrt okusiti i samo na Sudnjem danu dobiete u potpunosti plae vae. Utjei Ehl-i bejt rijeima: Imajte pouzdanje u Allahove dobrote i blagodati. Njega prigrlite i u Nj se pouzdajte. Nemojte oajavati! Nastradao je ustvari onaj koji sebi nije priskrbio dobrih djela. Svi prisutni su uli taj glas, iako nisu znali odakle dolazi, te odgovorie na njegov selam. Ove rijei je izgovorio Hidr, alejhisselam. Na Resulullahu su se pojavili znakovi preseljenja, pa Ummi Ejmen obavijesti sina Usamu. Kada su za ovu tunu vijest saznali Usame hazreti Omer i Ebu Ubejde, ostavili su vojsku i stigli u Mesdid-i nebevi. Ashabi, koji su se nalazili u Mesdid-i erifu, su vidjeli hazreti Aie-i Siddiku i ostale Poslanikove asne supruge kako plau, pa su se tome iznenadili. Nisu znali ta se sa njima deava. Bili su kao pokoeni. Hazreti Alija je ostao zaleen, kao da je mrtav. Hazreti Osmanu se ukoio jezik. Hazreti Ebu Bekr je u tim trenucima bio u svojoj kui. Otrao je do Resul-i ekremove kue. Otkrio je njegovo lice i vidio je da je ve preselio. Mubarek lice mu je kao i cijelo tijelo sijalo od nura. Kako je i tvoja smrt lijepa, kao i tvoj ivot, ja Resulullah!, ree on a zatim ga poljubi. Mnogo je suza tu prolio i pokrio mubarek Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, lice. Utjeio je prisutne, pa se vratio u mesdid, popeo se na mimber i odrao ashabima govor u kome je, nakon zahvale Allahu i salavata i selama na Njegovog Poslanika, rekao: Ko god je povjerovao Muhammedu, alejhisselam, neka zna da je on preselio. Ko vjeruje u Allaha neka zna da je on Hajj (ivi) i Baki (Vjeni) Poslije je prouio 144. ajet sure Ali Imran; Muhammed je samo poslanik a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati, nee Allahu nimalo nauditi, a Allah e zahvalne sigurno nagraditi. Utjeio je ashabe i ponovo zaveo red. Tako su svi povjerovali da

328

bn Sad, et-Tabakt, II, 262.

je Resulullah preselio. 329 Tuga i osjeaj bespomonosti su se zarili u srca ashaba poput sablje. Iz oiju su lile suze a srca su se cijepala od elje za Resulom, sallallahu alejhi ve sellem. Prvi posao koji su ashabi, alejhimurridvan, uradili, bio je odabir hazreti Ebu Bekra za halifu, upravitelja. Dali su mu prisegu, pokorili mu se i poeli postupati shodno njegovim nareenjima. 330 Resul-i ekrem, sallallahu alejhi ve sellem, je preselio na ahiret jedanaeste godine po hidri (632 po miladu) dvanaestog rebiul evvela u ponedeljak prije podne. Tada je prema mjeseevoj godini imao 63, a prema sunevoj, 61 godinu.331 Resulullaha su ogasulili hazreti Alija, hazreti Abbas, hazreti Fadl bin Abbas, hazreti Kusem bin Abbas, hazreti Usame bin Zejd i hazreti Salih. 332 Dok su ga gasulili, osjetio se prelijep miris koji se nikada poslije toga vie nije ponovio. Poslije su ga zamotali u efine. U mesdid su ga donijeli na jednom divanu a potom su svi napustili damiju, kako je to od njih Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem zatraio. Meleki su u grupama dolazili da obave denazu. Poto su meleki obavili namaz, ponovo se zauo glas koji ree: Uite! Obavite namaz svome Poslaniku! Na taj znak ashabi su uli u damiju i obavili mu denazu namaz bez imama. Sa namazom su zavrili tek u srijedu uveer. Ashabi su se povinovali hadisu kojeg je prenio hazreti Ebu Bekr, a koji se tie njegovog mezara: Poslanici se kopaju ondje gdje ispuste svoju duu. Sputen je u kabur koga je u obliku Lahda iskopao Ebu Talha-i Ensari, u srijedu oko ponoi. Hazreti Abbasov sin Kusem je, nakon to je pozavravao sve poslove oko kabura, posljednji izaao iz njega. Rekao je: Ja sam posljednji koji je vidio Resulullahovo mubarek lice. Mubarek usne su mu se pomjerale. Primakao sam se da ujem ta govori, kada ree: Ja Rabbi! Moj ummet!... Ja Rabbi! Moj ummet!...333 Na dan kada je Resul-i ekrem preselio, hazreti Abdullah bin Zejd je uinio dovu: Ja Rabbi! Ja sam ove oi koristio kako bih gledao u nurli lice Tvoga miljenika. ta e mi, kada vie njega ne mogu gledati? Rabbi uzmi mi vid! Dova mu je usliana pa je izgubio vid... Pokuaji odvraanja od vjere Nakon Resulullahovog preseljenja, poela su deavanja vezana za irtidad, odvraanje od vjere. Ova deavanja su u jednom trenutku bila iroko rasprostranjena. Velike su zasluge Ebu Bekra u borbi protiv njih. Da nije bio odluan u borbi protiv toga, postojala je opasnost da se to zlo proiri cijelom Arabijom. Zbog toga je hazreti Aia rekla: Kada je Resulullah preselio, arapi su se poeli okretati od svoje vjere. Porastao je nifak. Da se na planine sruilo ono to je na moga oca, sogurno bi ih smrvilo.334 Hazreti Ebu Hurejre je takoer rekao: Da nije bilo Ebu Bekra, Resulullahov ummet bi nakon njegove smrti propao! Kunem se Allahom, osim Koga nema drugog Boga, da nije Ebu Bekr preuzeo hilafet, ne bi ostao niko ko bi ga oboavao. Ove je rijei ponovio tri puta. Ebu Redau-l utaridi je rekao: Kada sam uao u Medinu vidio sam okupljene ljude meu kojima je jedan drugome govorio: Neka ti je moja dua kurban! Da tebe nije bilo, mi bi sigurno propali a zatim sam vidio kako ga ljubi u glavu. Upitao sam ko su ova dvojica, kada mi odgovorie: Omer ljubi Ebu Bekra, zbog borbe sa murtedima.335
329

Buhr, Fezilus-Sahbe, 5; bn Him, es-Sre, II, 655; bn Sad, et-Tabakt, II, 271; Hkim, elMustedrek, II, 323. 330 bn Him, es-Sre, II, 655. 331 bn Sad, et-Tabakt, II, 272; Suhejli, er-Ravzul-Unf, s. VII, 578. 332 Tirmiz, emil-i erf, s. 396. 333 bn Sad, et-Tabakt, II, 298. 334 bn Him, es-Sre, II, 665; bn Askir, Tarihu Dimak, XXX, 312. 335 bn Askir, Tarihu Dimak, XXXXIII, 502.

Hazreti Aia takoer kae: Jednog dana, moj otac je isukao sablju i popeo se na devu kako bi se borio sa murtedima, kada mu prie Alija, uhvati za jular njegove deve i ree mu: Govorim ti ono to ti je Resulullah rekao na Uhudu: Vrati svoju sablju u korice i nemoj nas ostavljati u neizvjesnosti time to e sebe dovesti u opasnost. Tako mi Allaha! Ako se tebi neto desi, Islam se nikada vie nee oporaviti. (Da je bio protiv toga da Ebu Bekr bude halifa, elio bi da ode i pogine. Tako bi se njemu otvorilo mjesto da postane halifa). U jo jednoj predaji hazreti Aia prenosi sljedee: Nakon Resulullahovog preseljenja, mnoga arapska plemena su se odvratila od vjere. Poelo se iriti idovstvo, kranstvo i dvolinjatvo. Muslimani su postali poput ovaca koje su se rasule u olujnoj noi. ak su se mnoge Mekkelije tada spremale da se odreknu svoje vjere. Suhejl bin Amr je stao na vrata Kabe i odrao im vaan govor, kojim ih je sprijeio da se odvrate od Islama i ugasio njihove sumnje. Termini poput irtida, u znaenju odbiti vjeru, odustati od vjere ili murtedi, onaj koji odustaje od vjere, koji se vraa iz vjere, su u historiji Islama nastali nakon navedenih dogaaja. Nakon smrti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, odvraanja od vjere su se poela deavali organizovano i u grupama, unoenjem smutnji od strane dvolinjaka, krana i idova. Hazreti Suhejl bin Amr je stao na vrata Kabe, te im se obratio sljedeim rijeima: O Mekkelije! Vi ste posljednji prihvatili Islam. Zato nipoto nemojte biti prvi koji e se odvratiti od vjere. Tako mi Uzvienog Allaha, kao to je nagovijestio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, Gospodar svjetova e sigurno zavriti ovaj posao. Ja sam svjedok da je on lino, sa ovog istog mjesta poruio: Izgovorite zajedno sa mnom La ilahe illallah, pa da arapi prihvate Islam i uzimaju vas za uzore, a da vam ostali plaaju dizju. Tako mi Allaha, riznice blaga Kisre i Kajsera e biti utroene na Allahovom putu. Vidjeli ste da su oni koji su mu se izrugivali, postali sakupljai zekata i sadake a budite sigurni da e se i drugi dio govora obistiniti. Tako mi Allaha, nemam sumnje da, sve dok Sunce izlazi i zalazi, bie i ove vjere. Neka vas ti ljudi meu vama ne varaju. Ovo to ja govorim i oni jako dobro znaju. No, njihova zavidnost prema Haimoviima im je zapeatila njihova srca. O ljudi! Ja meu Kurejijama imam najvie prevoznih sredstava i na kopnu i na moru. Budite posluni svome voi i dajite mu zekat. Ako Islam ne opstane, ja preuzimam na sebe dug da vam svima vratim sredstva koja ste uplatili za zekat. Nakon toga je poeo plakati. Prisutni se, uvi njegove rijei, umirie. Nakon to je Suhejl bin Amr upeatljivim govorom sprijeio Mekkelije da se odvrate od vjere, stekli su se uvjeti da se pojavi upravnik Mekke Attab bin Esid. Suhejl bin Amr je u Bici na Bedru uestvovao na strani murika, pa je bio zarobljen. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je za njega hazreti Omeru rekao: Nadati se je da e on odrati govor narodu sa jednog vrlo znaajnog mjesta. Tek je tada bilo jasno da je mjesto koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio, bilo Mekka, a govor, ovaj govor. I hazreti Omer se sjetio Resulullahovih rijei, kada je sluao ovaj govor Suhejla, pa se nije mogao suzdrati da ne kae: Svjedoim da si ti zaista Allahov poslanik.336

IVOT U KABURU
Poslanik je iv u kaburu
336

bn Ebi ejbe, el-Musannef, VIII, 484.

Poslanici su ivi u kaburu na nama nepoznat nain. I evlije i ehidi su takoer ivi. Nisu ivi samo u prenesenom znaenju, ve su fiziki ivi. U 169. ajetu sure Ali Imran se kae: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su ivi i u izobilju su kod Gospodara svoga. Ovaj ajet-i kerim nam potvruje da su ehidi ivi. Poslanici su svakako na veem stepenu od ehida. Prema miljenju islamskih uenjaka, svaki poslanik je preselio kao ehid. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je tokom posljednje bolesti rekao: Bol od hrane koju sam jeo na Hajberu me je pratila ostatak ivota.337 Ovaj hadis nam govori da je Resulullah preselio smru ehida. Na ovaj nain zasigurno znamo da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, poput svih drugih ehida, iv u kaburu. I Buharija i Muslim prenose hadis-i erif u kome se kae: U noi mi'rada proveden sam pored kabura Musaa, alejhisselam. Stajao je u mezaru obavljajui namaz. U drugom hadis-i erifu se kae: Uzvieni Allah je zabranio zemlji da uniti tijela poslanika.338 Islamski uenjaci se oko ovoga slau jednoglasno. Buharija i Muslim prenose i sljedee: Uzvieni Allah je u noi Mirada sve poslanike poslao naem Resulullahu. Zajedno su klanjali dva rekata namaza koji je on predvodio. Namaz se sastoji od ruku'a i sedde. Ovo nam govori da su namaz obavili u stanju ivota, svojim tijelima. I Musaov, alejhisselam, namaz u kaburu nam potvruje isto. Na kraju prvog poglavlja posljednjeg toma djela Mikat navodi se hadis koji prenosi Ebu Hurejre od Muslima, u kome se kae: Uzvieni Allah mi je pokazao Musaa, alejhisselam, dok je klanjao na nogama. Bio je mrav. Kosa mu nije bila razbacana i neuredna. Bio je poput junaka iz plamena en'e. Isa, alejhisselam, je liio na Urve bin Mes'uda Sekafija.339 en'e je naziv za dva plemena koja se nalaze u Jemenu. Ovi hadisi nam govore da su Poslanici ivi kod svoga Gospodara i da su i njihova tijela, poput njihovih dua u lijepome i aktivnom stanju. Nisu ukoena i mogue ih je vidjeti u materijalnom i nematerijalnom svijetu. To je razlog da poslanici mogu biti vieni i sa svojim tijelima i sa svojim duama. U hadisima se navodi da su i Musa i Isa, alejhisselam, obavljali namaz. Namaz podrazumijeva razne fizike pokrete koji se ne mogu vriti samo mislima. Njegove rijei da je Musa, alejhisselam; Srednjeg rasta, mrav i sakupljene kose, govore nam da nije vidio njegovu duu, ve njegovo tijelo. Imam Bejheki prenosi: Kada se poslanici stave u mezar, njihove due se ponovo spoje sa tijelima. Mi ih tada ne moemo vidjeti, jer postanu nevidljivi poput meleka. Mogu ih vidjeti jedino odabrani Allahovi robovi, kojima je data mo kerameta. I Imam-i Sujuti dijeli ovo miljenje. Mnogi su u vie prilika uli kako im se iz mezarova odgovara na selam koji im upute. U hadisu se kae: Kada mi neko nazove selam Uzvieni Allah mi vrati duu pa mu ja odgovorim. 340 Hazreti Imam-i Sujuti je rekao: Resulullah je vidio Boansku Ljepotu. Zaboravio je fizike osjeaje. Kada mu neki musliman nazove selam, on napusti to stanje pa ponovo dobije fiziki osjeaj. Nije malo takvih na dunjaluku. Kada se previe razmilja o nekom ovodunjalukom ili ahiretskom poslu, ovjek esto ne uje ta mu se govori. Pa moe li uti glas neko ko je utonuo u Boansku ljepotu.

337 338

bn Him, es-Sre, II, 337; Vkd, el-Megaz, II, 678. Nesa, Duma, 5; bn Made, kmetus-Salt, 79; Darim, Salt, 206. 339 Muslim, mn, 346; bn Sad, et-Tabakt, I, 215. 340 Ebu Dvd, Mensik, 100; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, II, 527; Bejhek, es-Sunen, II, 245.

Kadija hazreti Ijad u svome djelu ifa prenosi od Sulejman bin Suhajma sljedee: Jedne noi sam u snu vidio Fahr-i kainat naeg poslanika pa ga upitah: 'Ja Resulallah! Da li zna kada ti neko doe i nazive selam?' On mi odgovori: 'Znam i odgovorim im na selam'. Postoje mnogi hadisi koji govore o tome da su poslanici u kaburu ivi, tako da je ta tvrdnja na veoma jakim osnovama. Npr. : ujem salavat koji mi se donosi pored moga kabura. Oni koji se izgovore u dalekim mjestima, budu mi preneseni. Obaj hadis-i erif prenosi Ebu Bekr bin Ebi ejbe. Ovaj hadis, kao i hadisi slini njemu se nalaze u djelima est velikih imama hadisa. U hadisu koga prenosi Ibn Ebid-Dunja od hazreti Abdullaha bin Abbasa se kae: Kada neko posjeti mezar nekog svoga poznanika i nazove mu selam, mejjit to prepozna i odgovori mu na selam. Ako nazove selam mejtu koga ne poznaje on mu se obraduje i odgovori. Ako se neko pita kako Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, moe odgoviti ponaosob svakome ko mu u isto vrijeme na razliitim krajevima svijeta naziva selam, odgovor je da je to poput Sunca koje u podne u isto vrijeme obasjava na hiljade gradova. Hazreti Ibrahim bin Biar kae: Nakon to sam obavio hadd, otiao sam do Medine kako bih posjetio kabri-saadet. Ispred hudre-i saade sam nazvao selam. uo sam odgovor rijeima Ve alejkes-selam. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Nakon to preselim, razumijevat u stvari kao to to inim dok sam iv. U drugom hadisu se prenosi: Poslanici su ivi u kaburu i obavljaju namaz.341 U povjerljivim djelima se navodi da su mnogi velikani meu evlijama, poput Sejjid Ahmed Rifaija, uli odgovor na selam koji su uputili Resulullahu, a da je Ahmed Rifai bio poastvovan i ljubljenjem Resulullahove mubarek ruke. Imam-i Sujuti u svome djelu kae: Evlije koje su na visokom poloaju vide Poslanike kao da su ivi. Resulullahovo vienje Musaa, alejhisselam, u mezaru je bila mudiza. Vienje evlija je keramet. Ne vjerovati u keramete spada u veu zabludu od neznanja. U hadisu koga prenose Ibn-i Hibban, Ebu Made i Ebu Davud se kae: Donosite mnogo salavata na mene petkom. Oni mi bivaju dostavljeni. Upitali smo da li se dostave i poslije smrti, pa ree: Zemlja ne unitava tijela poslanika. Kada mu'min donese salavat na mene, jedan melek me o tome obavijesti na nain da je taj sin toga iz tvoga ummeta tebi uputio selame i dove. Kao to je Resulullah bio velika Allahova milost i blagodat ashabima dok je bio iv, tako je i velika blagodat cijelom svome ummetu i nakon to preseli. On je izvor dobra. U hadisu koga prenosi Bekir bin Abdullah Muzeni se kae: Moj ivot je dobro za vas. Priat ete mi a i ja u vama priati. Kada umrem, moja smrt e biti za vas dobro. Vaa djela e mi biti pokazana. Kada vidim da ste uradili dobro, zahvalit u se Allahu. Kada vidim da ste uradili loe, trait u za vas oprost i magfiret.342 Hazreti Kusem bin Abbas je bio poaen aktivnostima oko Resulullahove denaze. Zadnji je napustio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, nakon to je zavrio sve poslove. On je rekao: Ja sam posljednji vidio Resulullahovo mubarek lice. U kaburu su mu se mubarek usne pomicale. Kada sam se sageo da ujem ta govori, uo sam rijei: Ja Rabbi! Moj ummet!... Ja Rabbi! Moj ummet!...343 Vienje Resulullaha, alejhisselam

341 342

bn Askir, Tarihu Dimak, XIII, 326. Hejsem, Medmauz-Zevid, XIII, 313; bn Sad, et-Tabakt, II, 194. 343 bn Sad, et-Tabakt, II, 298.

Da li je mogue vidjeti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u snu ili na javi? I, ako ga je mogue vidjeti, da li je to zaista on, ili se radi o nekome ko mu slii? Islamski alimi su dali razliite odgovore na ova pitanja. Pored toga to se svi slau da je u kaburu u stanju ivota, mnogi se slau i oko toga da ga je lino mogue vidjeti u snu. Ova tvrdnja ima uporite u hadisima Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: Ko me vidi u snu, kao da me je vidio u javi.344 Zbog toga je hazreti Imam-i Nevevi rekao: Vidjeti ga u snu, je isto to i vidjeti ga na javi. U hadisu se prenosi: Ko me vidi u snu, vidio me je na ispravan nain. ejtan se ne moe pretvoriti u moj lik.345 Hazreti Ibrahim Lekani je rekao: Uenjaci hadisa se jednoglasno slau da je vidjeti Poslanika, alejhisselam, u snu isto to i vidjeti ga na javi. Mnogi su primjeri za oba sluaja. Prenijet emo ih nekoliko: Hazreti Mu'inuddin eti bi prilikom posjete nekom mjestu posjeivao i tamonje mezarje i zadravao bi se na njemu neko vrijeme. Kada je postao poznat, inio bi to kriom, tako da ga niko ne primjeti dok ulazi ili izlazi iz njega. Jednom prilikom je posjetio Mekku, odnosno Kabe-i Muazzamu. Nakon to se jedno vrijeme zadrao u Mekki, otputovao je u Medine-i Munevveru. Na dan kada je posjetio Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, mezar, zauo se glas koji kae: Pozovite mi Mu'inuddina. uvar Poslanikovog mezara je tada uzviknuo Mu'inuddin!, no odazvalo mu se nekoliko ljudi. Tada upita: Kojeg Mu'ddina elite? Ovdje ih ima vie. Nakon toga se uvar vrati do turbeta i stade na vratima Revda-i mutahhere. Dva puta je uo glas koji kae: Dovedi mi Mu'iddina etija. uvar se tada okrenu prema prisutnom dematu i ree: eli vidjeti Mu'iddina etija! Kada u ove rijei, hazreti Mu'iddin eti zapade u posebno stanje. Priblii se Resulullahovom kaburu, donosei salavate kroz suze i skrueno ostade stajati na nogama. Tada zau glas: O Kutbi meaih! Ui unutra! Poslanik, alejhisselam, mu je tom prilikom rekao: Ti si sluga moje vjere. Treba otii u Indiju. Tamo e nai grad po imenu Edmir. U njemu se nalazi jedan od mojih potomaka (unuka) po imenu Sejjid Husein. Otiao je tamo sa nijetom da se bori, radi dihada, ali je postao ehid. Edmir samo to nije pao u ruke nevjernika. Blagoslovom tvoga odlaska u to mjesto, Islam e se proiriti, nevjernici e biti poraeni te e ostati bez moi i utjecaja. Zatim mu je dao jedan nar (ipurak) uz rijei: Paljivo pogledaj ovaj nar i shvatit e kuda treba da ide. Mu'inuddin eti je uinio kako mu je Resulullah naredio, a kada je pogledao nar, jasno je na njemu vidio istok i zapad. Hazreti Ahmed Rifai je jednom prilikom otiao na hadd. Na povratku je svratio do Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, mubarek mezara i tom priliko izreticitirao sljedee stihove: Daleko sam bio da ti zemlju ljubim, sam nisam mogao doi pa mi je dua bila izaslanikom Sada mi je tebi zijaret nasib Pa neka tvoju mubarek ruku Moje usne poljube o Habib!

344 345

Tirmiz, emil-i erf, s. 409. Buhr, Tabir, 10; Muslim, Ruja, 22; Ebu Dvd, Edeb, 96; Tirmiz, Ruja, 4; bn Made, Tabirur-Ruja, 4; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 400; bn Ebi ejbe, el-Musannef, VII, 232.

Kada je zavrio sa pjesmom, iz Resulullahovog mubarek mezara se ukazala ruka a Sejjid Ahmed Rifai ju je poljubio sa velikim potovanjem. Svi prisutni su u udu posmatrali ta se deava. Nakon to je poljubio Resulullahovu mubarek ruku, legao je na vratima Revda-i mutahhere. Kroz suze je preklinjao sve prisutne da hodajui preu preko njegovog tijela. Uenjaci su bili prisiljeni da izau na drugi izlaz. Ovaj keramet je postao poznat, pa se prenosi sve do dananjih dana. Hazreti Ibn-i Abidin je poznat po svojoj bogobojaznosti i ustrajnom prakticiranju islamskih propisa kao i po svojim kerametima. Dok je obavljao dnevne namaze, sjedei na tehijjatu (sjedenju) vidio bi Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Kada ga ne bi vidio, obnovio bi taj namaz. Jedan od najznaajnijih islamskih alima, mudeddid posljednjih hiljadu godina, Imami Rabbani Ahmed Faruki Serhendi je rekao: U zadnjoj dekadi mjeseca Ramazana desila mi se jedna prekrasna stvar. Spavao sam u svome krevetu. Oi su mi bile zatvorene kada sam osjetio da je na moj krevet neko sjeo. Tada sam pred sobom ugledao najbolje stvorenje svih vremena, Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Ree mi: Doao sam da ti napiem idazu (potvrdu). Nikome do sada nisam napisao takvu idazu. Na njoj sam vidio ispisane velike blagodati ovoga svijeta, dok su na njenoj poleini bile ispisane blagodati ahireta. Abdulkadir Gejlani u svome djelu Gunje prenosi od hazreti Ibrahima Temmimija sljedee: Hidr, alejhisselam, mi je rekao: Ako eli vidjeti Resulullaha, alejhisselam, nakon obavljenog akam namaza, nastavi na nogama klanjati evvabin namaz do jacije namaza, ne komunicirajui ni sa kim iz okoline. Predaj selam nakon svaka dva rekata. Na svakom rekatu proui jednom Hamd, tj. Fatihu i sedam puta suru Ihlas. Nakon obavljene jacije namaza u dematu, vrati se kui i klanjaj vitr namaz sam. Pred spavanje takoer klanjaj dva rekata, na kojima e uiti Fatihu i sedam puta suru Ihlas. Nakon namaza e pasti na seddu i sedam puta zatraiti istigfar (oprost) od Uzvienog Allaha i sedam puta prouiti: Subhanallahi vel hamdu lillahi ve la kuvvete illa billahil alijjil azim. Potom e se dii sa sedde, pruiti ruke i prouiti dovu: Ja hajju , ja kajjum, ja zeldelali vel ikram, ja ilahel evveline vel ahirin, ve ja Rahmeteddunja vel ahireti ve rahimehuma ja Rabbi, ja Rabbi, ja Rabbi, ja Allah, ja Allah, ja Allah. Nakon toga e ustati na noge i prouiti istu dovu. Potom e pasti na seddu i ponovo prouiti istu dovu. Nakon toga podigni glavu sa sedde, okreni se prema kibli i zaspi na nain na koji eli. Ui salavate na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok ne zaspi. Ja mu rekoh: elim da mi prenese od koga si nauio ovu dovu. Zar mi ne vjeruje?, upita me. Tako mi Allaha, koji je sa Istinom poslao Muhammeda, alejhisselam, vjerujem ti. Hidr, alejhisselam, mi ree: Ja sam bio meu onima pred kojima je Resulullah uio ovu dovu i poduio ih da je i oni ue. Nauio sam ovu dovu od nekoga koga je on njoj poduio. Postupio sam na nain kako mi je Hidr, alejhisselam, rekao. U postelji sam poeo donositi salavate na Muhammeda, alejhisselam. Zbog radosti to u vidjeti Resulullaha, razbudio sam se i do sabaha nisam uspio zaspati. Obavio sam sabah namaz i sjedio dok se sunce nije popelo na nebu. Obavio sam i duhu namaz. Sam sebi rekoh, ako ovako nastavim do akama, uinit u kao i prethodne noi. U tim trenucima me je prenio san, pa sam zaspao. U snu su me meleki uzeli i odveli u Dennet. Tamo sam vidio palate i dvorce sagraene od dragog kamenja, te potoke meda, mlijeka i dennetskih pia.

Meleke koji su me odnijeli u Dennet upitah: iji je ono dvorac? To je za one koji uine djelo koje si ti uinio. Nakon to sam okusio Dennetska jela i pia, izvedoe me iz njega i vratie me odakle sam i doao. Nakon toga mi doe Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, sa sedamdeset poslanika sa sobom i sedamdeset safova meleka od kojih je svaki saf bio dug koliko je moglo stati izmeu istoka i zapada, te me uze za ruku. Tada mu rekoh: Ja Resulallah. Hidr, alejhisselam mi je prenio da je od tebe uo ovaj hadis. Resulullah, alejhisselam, ree: Hidr je rekao istinu. Hidr je najueniji meu ljudima na zemlji. On je glava Ebdala. On je jedan od Allahovih vojnika na Zemlji. Ponovo rekoh: Ja Resulallah! Moe li onaj ko postupi kako sam ja postupio, imati nagradu drukiju od one koju sam ja dobio? ta moe biti vee i znaajnije od blagodati koju si ti dobio? Vidio si svoje mjesto u Dennetu. Okuao si Dennetsko voe i Dennetska pia. Vidio si, zajedno sa mnom, meleke i ostale poslanike. Vidio si Nur-i'n. _Ja Resulallah! Da li e dobiti ono to sam ja dobio, onaj koji bude inio postupke poput mojih, a ne bude sanjao ono to sam ja sanjao? Kunem se Allahom, koji me je poslao kao istinitog poslanika, da e veliki grijesi koje takav bude poinio biti oproteni. Nestat e Allahove srdbe, ako je bilo prema takvome. Kunem se Allahom, koji me je poslao kao poslanika, da iako me takav u snu ne vidi, dobit e nagrade koje si i ti dobio. Tada sam zauo glas sa nebesa koji kae da e Allah primiti djela onih koji budu tako postupali i da e oprostiti ummetu Muhammedovom od istoka do zapada. -Ja Resulallah! Da li e i takva osoba vidjeti tvoju ljepotu i Dennet, kao to sam ja vidio? Da! Sve e mu to biti dato. - Ja Resulallah! Da li je ispravno da ovoj dovi poduim sve muslimane, meu njima i mukarce i ene. Tako mi Allaha, koji me je poslao kao istinitog poslanika, to ne moe ni uiniti nego neko koga je Allah stvorio kao Seida. Nema sumnje da je onaj ko je vidio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u snu, u njegovovom pravom liku, zaista to i vidio. ejtan ne moe poprimiti njegov lik. No, ejtan se moe preruiti u druge likove. Onaj ko ne poznaje Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, tee e to moi razlikovati. Neki uenjaci kau: Vidjeti Resulullaha i u razliitim likovima, ponovno zaista podrazumijeva njegovo vienje. No, to je dokaz nedostataka u imanu osobe koja ga vidi. Onaj ko u snu vidi Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovom pravom liku, a mu'minvjernik je, ui e u Dennet. Hazreti Ebu Hurejre prenosi sljedei hadis: Ko u noi petka klanja dva rekata, na svakom rekatu uei fatihu, ajetu-l kursiju po jednom i Ihlas petnaest puta, te nakon namaza hiljadu puta kae: Allahumme salli ala Muhammedin nebijji-l ummijj, vidjet e me prije nego nastupi sljedea duma. Takvome se prataju svi proli i budui grijesi. Dennet je za one koji me vide. Posjeta Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, Kabr-i erifu Fahr-i kainat, Muhammed, alejhisselam, je rekao: Ko me posjeti poslije moje smrti, kao da me je posjetio dok sam bio iv. U jednom hadisu koji se spominje u djelu Mir'at-i Medine se kae: Vadib mi je da podarim efaat onome ko posjeti moj kabur. Ovaj hadis prenose Ibn-i Huzejme, Bezzar, Dare- Kutni i Taberani. U drugom hadisu koga prenosi hazreti Bezzar se kae: Dozvoljeno mi je (halal) da podarim efaat onome ko me posjeti. U hadisu koji se nalazi u Muslim-i erifu i Mu'demu, Ebu Bekra bin Mekkarija se navodi: Ko doe da posjeti moj kabur, sa nijetom koji se isto odnosi na to, zasluio je da mu poklonim efaat na Kijametskom danu.

U hadisu koga prenosi Darekutni se kae: Ko uini had, a ne posjeti me, uvrijedio me je. elja Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da bude posjeen je i zbog pratanja grijeha pripadnicima svoga ummeta. Zbog toga su nai prvaci u fikhu, nakon obavljenog hadda, posjeivali i Medine-i munevveru i klanjali dva rekata namaza u Mesdid-i rifu. Poastili bi svoje oi bereketom vienja Revda-i mutahhere, kabr-i erifa koji je vrijedniji od Minber-i munira i Ar-i ala-e, potom mjesta na kojima je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio, hodao, dodirivao, te posjetom mjestima na kojima su boravili asni ashabi koji su pomagali u gradnji mesdida, kao i tabiina koji su pomagali u njegovoj obnovi. Takoer su i alimi i salihi koji su dolazili poslije njih posjeivati Medinu nakon obavljenog hada, i postupali poput naih uenjaka islamskog prava. Shodno tome, i dananje hadije, posjeuju Medine-i munevveru, kao to su to inili oni koji su bili prije njih. Svjetlo islamskih uenjaka, hazreti Ebu Hanife, je rekao: Posjeta kabr-i seadetu je jedan od najjaih mustehaba i njegovo obavljanje je blizu vadiba. Onaj ko posjeuje Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, treba stalno donositi salavat-i erife. U hadisima se spominje da se ti salavati i selami dostavljaju Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem. Adab prilikom posjete Resulullahu, alejhisselam, je sljedei: Kada se Medina-i munevvera ugleda iz daleka, donese se salavat i selam. Potom se proui dova: Allahumme haza haremu nebijjike, fed'alhu vikajeten li minen-nar ve emanen mine-l azab ve su-il hisab. Po mogunosti, lijepo je prije ulaska u grad ili u mesdid, okupati se, namirisati se lijepim mirisom i obui novu i istu odjeu. To su sve pokazatelji potovanja. U Medine-i munevveru ui ponizno i skrueno. Nakon rijei; Bismillahi ve ala milleti Resulillah, prouiti 80. ajet sure Ali Imran. Po zavretku uenja ajeta proui se; Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed. Vagfir li zunubi veftah li ebvabi rahmetike ve fadlike i ue u Mesdidi-n-Nebijj. Zatim se klanjaju dva rekata Tehijjetu-l mesdida pored Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, minbera, na nain da stub minbera doe pored desnog ramena. Resul-i ekrem je tu uobiavao klanjati namaz. To je prostor izmeu Resulullahovog kabura i minbera. U hadis-i erifu se kae: Prosor izmeu moga kabura i minbera je Dennetska baa. Moj minber se nalazi na mome havdu.346 Potom je posjetilac duan uiniti seddu zahvale Uzvienom Allahu to mu je omoguio da posjeti Resulov kabur. Kada ustane, otii e do Resulullahovog, alejhisselam, kabura, hudre-i seadeta, skrueno, na blizinu od dva metra, okrenut se prema njegovom mubarek licu, ostavljajui kiblu za svojim leima. Vie od toga se ne pribliava. Na tome mjestu treba stajati sa puno potovanja i skruenosti, na nain kako je to Uzvieni Allah naredio u Kur'an-i kerimu, kao da stojimo pred ivim Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem. Potrebno je zadrati smirenost i staloenost. Stajati na navedenoj udaljenosti, ne dodirujui zid Poslanikovog, alejhisselam, mubarek mezara je ispravnije za initi. To stajanje treba biti poput stajanja u namazu. Potrebno je zamiljati Resulullahov, mubarek lik pred sobom, imajui u vidu da on uje njemu upuene rijei i dove i zamiljati da na te selame i dove uzvraa rijeima Amin. Resulullah, alejhisselam, je rekao: ujem svakoga ko mi donese salat pored moga kabura. U drugom hadisu se prenosi da se pored Poslanikovog, alejhisselam, mezara nalazi melek, koji mu prenosi selame koje mu upuuju pripadnici njegovog ummeta. Potom se kae: Esselamu alejke ja Sejjidi, ja Resulallah! Esselamu alejke ja Nebijjallah! Esselamu alejke ja Safijjallah! Esselamu alejke ja Habiballah! Esselamu alejke ja Nebijjer-rahmeti! Esselamu alejke ja efi'a-l ummeti! Esselamu alejke ja Sejjide-l murselin! Esselamu alejke ja Hateme-nnebijjin!
346

U nekim izvorima se spominje tekst hadisa: Prostor izmeu moga minbera i kabura je Dennetska baa. Moj minber je iznad moga havda. Vidi; Buhari, I'tisam, 16; Muslim, Ha, 588; Ahmed b. Hanbel, elMusned, II, 236.

Neka ti Allah Uzvieni, da najveu nagradu. Ja svjedoim da si ti ispunio svoju poslaniku dunost. Prenio si svoj emanet. Poduio si svoj ummet. Borio si se na Allahovom putu sve dok ti nije doao jekin (smrt). Neka je na tebe Allahov mir i blagoslov sve do Sudnjega dana. Ja Resulallah! Mi ti dolazimo iz velike daljine. Doli smo da bi posjetili tvoj kabr-i erif, da bi isplatili dug prema tebi, uvjerili se na licu mjesta u ono to si radio, poastili se posjetom tebi i traili od tebe da nam kod Uzvienog Gospodara bude efaatdija. Mi smo se ogrijeili prema samima sebi. Grijesi su nas opteretili. Ja Resulallah! Ti si onaj koji ini efaat i iji se efaat prima. Tebi je obean Makam-i Mahmud. Uzvieni Allah u Kur'anu kae: A mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom nareenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogrijeili dou tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv.347 Mi smo doli pred tebe. Ogrijeili smo se prema sebi i molimo te za oprost naih grijeha. Ja Resulallah! Budi nam efaatdija kod Allaha, delle anuhu. Ja Resulallah! Ti zatrai da nam Allah nae due uzme u pokornosti tvome sunnetu, da nas smjesti u tvoje mubarek drutvo na Sudnjem danu i da nas uini od onih koji e se napojiti sa tvoga havda. Ja Resulallah! Podari nam tvoj efaat! Potom je potrebno prouiti 10. ajet sure Har: Oni koji poslije njih dolaze govore: Gospodaru na, oprosti nama i brai naoj, koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, Ti si zaista dobar i milostiv. Poslije toga emo mu prenijeti selame onih koji su mu ih uputili i rei: Esselamu alejke Ja Resulallah! Taj i taj trai od tebe da mu bude zagovornik kod Uzvienog Gospodara. Budi efaatdija njemu i svim muslimanima, i donijeti mnogo salavata na njega. Potom se treba pomaknuti pola metra udesno naspram glave hazreti Ebu Bekra Siddika i rei: Esselamu alejke ja halifete Resulillah! Esselamu alejke ja refikahu fil gar. Esselamu alejke ja Eminehu ale-l esrar. Neka ti Allah podari najvee stepene, kao predvodnika ovog ummeta. Ti si Resulullahu bio halifa na najljepi nain. Na najljepi nain si slijedio njegov sunnet. Borio si se sa murtedima (otpadnicima od vjere) i onima koji su napustili Pravi put. Uvijek si govorio istinu. Sve do smrti si bio na pomoi onima koji su na Pravome putu. Neka je na tebe Allahov mir, milost i blagodat na tebe. O Allahu! Tvojom milou, uzmi nam due sa njegovom ljubavlju. Nemoj nam odbiti posjetu njemu. Potom e se pomaknuti jo pola metra udesno naspram hazreti Omera i rei: Esselamu alejke ja Emire-l mu'minin! Esselamu alejke ja Muzhire-l Islam! Esselamu alejke ja Muksire-l esnam! Neka te Uzvieni Allah nagradi najljepom nagradom. I u ivotu a i nakon preseljenja si potpomagao Islam i muslimane. Pazio si jetime. Bio si dobar prema rodbini. Bio si vodi muslimanima, sa kojim su oni bili zadovoljni i upuivao si ih na Pravi put. Pomagao si im u njihovim poslovima. Siromahe si uinio bogatim i zacijelio njihove rane. Neka je na tebe Allahov mir, milost i blagodat. Potom se obrati hazreti Ebu Bekru i Omeru rijeima: Esselamu alejkuma ja dadiaj Resulillah ve refikajhi ve vezirejhi ve muirejhi ve muavinejhi lehu alel kijami fiddini ve-l kaimejni ba'dehu bi mesalih-il muslimin. Neka vas Allah nagradi najljepom nagradom. Molimo Allaha da nam Resulullah bude efaatdija, da primi na sa'j, da nas usmrti kao muslimane i ponovo takve oivi i da nas uini od onih koji e na Sudnjem danu biti blizu Resulullaha. Potom se ini dova za sebe, za roditelje, za one koji su zamolili za dovu, te za sve muslimane. Potom se okrene naspram lica Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i proui 64. ajet sure En-Nisa: A mi smo poslali svakog poslanikazato da bi mu se, prema Allahovom nareenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogrijeili dou tebi i zamole
347

en-Nisa 4/64.

Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv. Ja Rabbi! Mi se pokoravamo tvome Uzvienom govoru, odazivamo se Tvojoj naredbi, i molimo te da se za nas pred Tobom zauzme Resul-i ekrem. Posjeta se zavrava uenjem 10. ajeta sure Har u znaenju: Oni koji poslije njih dolaze govore: Gospodaru na, oprosti nama i brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru na, ti si zaista dobar i milostiv' i dovama: Rabbenagfirlena ve li abaina ve li ummehatina ve li ihvaninellezine sebekuna bi-l imani, Rabbena atina... i Subhane rabbike... Potom se doe do stuba koji se nalazi izmeu Resulullahovog, alejhisselam, kabura i minbera, za koji se je vezao i tako tevbu u uinio hazreti Ebu Lubabe. Tu se klanjaju dva rekata i trai se oprost grijeha od Uzvienog Allaha, uz pokajanje za njih. Gospodaru se upute dove u kojima se iskau elje i potrebe. Nakon toga se ide do Revda-i mutahhere. To mjesto je u obliku kocke i tu se klanja nafila prema elji. Ue se dove, donose tesbihi, zahvaljuje Uzvienom Gospodaru, a zatim se doe do minbera. Tom prilikom se stavi ruka na mjesto na koje je ruku stavljao sam Resulullah, dok je drao govor, sa nijetom da se poasti bereketom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Tu se takoer klanjaju dva rekata. Upuuju se elje Uzvienom Gospodaru. Zatrai se utoite od Allahove srdbe i kazne. Nakon toga se doe do stuba Hannan. To je stub ili panj sa koga je Resulullah, alejhisselam, drao govor te je poeo jecati kada ga je on napustio kako bi govor drao sa minbera. Poslanik je tada siao sa minbera i prigrlio ga, nakon ega se on smirio. Na ovom mjestu je vrijeme potrebno provesti u uenju Kur'an-i kerima nou, inei zikir spominjui Allaha, delle anuhu, inei dove u blizini minbera i kabura i razmiljajui o Gospodaru. Dok sobe Poslanikovih, alejhisselam, mubarek supruga nisu pripojene Mesdidu-sseadetu, na strani Hudr-i seadeta prema kibli bilo je jako malo fizikog prostora. Bilo je teko stajati naspram Muvadehe-i seadeta. Posjetioci bi prolazili pored vrata zida Hudre-i seadeta, na strani Revda-i mutahhere i tu nazivali selam Resulullahu. Nakon toga je imam Zejnu-l Abidin okreteao lea Revda-i mutahheri i donosio selame. Dugo vremena su se posjete vrile na taj nain. Nakon to su sobe Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, mubarek supruga pripojene Mesdidu, posjete su vrene stojei ispred prozora Muvadehe-i erifa. Hazreti Aiina soba je bila visoka tri metra i napravljena je od krea i stabla datule. Imala je dvoja vrata, jedna na zapadnoj a druga na sjevernoj strani. Zapadna vrata su na strani Revda-i mutahhere. U posljednjim godinama hilafata hazreti Omera, Mesdid-i seadet je proiren, te je oko Hudre-i seadeta sagraen zid od kamena. Za vrijeme hilafeta Abdullaha bin Zubejra taj zid je sruen i sagraen je novi crni zid koji je bio vri od prethodnoga. Na sjevernoj strani toga zida, koji nije bio natkriven, nalazila su se vrata. Kada je 49. godine hazreti Hasan preselio na Bolji svijet, njegov brat Husein je, shodno oporuci svoga brata, donio tijelo svoga starijega brata pred vrata Hudret-i seadeta. Kada je poeo uiti dove za njega, neki su pomislili da ga eli ukopati na tome mjestu pa su se tome usprotivili. Na to je pokopao brata na mezarju Baki. Da bi se slini sluajevi u budunosti preduprijedili, prekrili su zid i vrata sobe i zatvorili ih. esti halifa iz reda Emevija, Velid, je za vrijeme upravljanja Medinom izgradio vei zid na Mesdid-i seadetu i prekrio jednim malim kubbetom. Tri kabura je postalo nemogue vidjeti niti ui u njih. Za vrijeme upravljanja Medine-i munevverom Omera bin Abdul-aziza, 707 (h. 88) godine, po naredbi halife Velida poruene su sobe Poslanikovih mubarek supruga i proiren je Mesdid-i seadet. Oko ovog zida je sazidan i novi zid, bez vrata, koji je imao pet strana. Vezir Atabeka, kojima su upravljali Zengije iz Iraka, Demaluddin Isfahani, ujedno amidi Salahudina Ejjubije, je 1189 (h. 584) godine sagradio ogradu od drveta oko ovih zidova i ona se prostirala do krova Mesdida.

Ta ograda je 1289. godine izgorjela u poaru pa je na njenome mjestu napravljena nova, eljezna ograda, obojena u zeleno. Ta ograda se naziva ebeke-i seadet. Strana ebeke-i seadeta koja je okrenuta prema kibli zove se Muvadeha-i seadet, istona strana Kadem-i seadet, zapadna Revda-i mutahhera a sjeverna strana se naziva Seade-i Fatima. Obzirom da se Mekka-i mukerrema nalazi juno od Medine-i munevvere, na lijevoj strani nekoga ko se okrene prema kibli, u sredini Mesdidi-n-nebijja, to jeste u Revda-i mutahheri, nalazi se Hudre-i seadet, a na desnoj minber-i erif. Godine 847. (h. 232) postavljene su mermerne ploe izmeu mjesta na kome se nalazi ebeke-i seadet i vanjskog zida. Povremeno su i vanjski dijelovi ovih mjesta ukraavani mermerom a posljednji je to inio Sultan Abdulmedid han. Na Hudre-i seadetu, ukljuujui i zid u obliku pentagona, sagraeno je malo kubbe pod nazivom Kubbetu-n-nur. Kisve-i erif koje su slali osmanski sultani su prekrivali upravo ovo kubbe. Veliko kubbe koje se nalazi iznad Kubbetu-n-nura, koje je zelene boje, naziva se Kubbetu-l hadra. Kisva, koja se stere na vanjsku stranu ograde zvane ebeke-i seadet, je zakaena za drae koji se nalaze ispod Kubbetu-l hadraa. Ovi unutranji i vanjski zastori se nazivaju Settare. ebeke-i seadet ima troja vrata okrenuta prema istoku, zapadu i sjeveru. Unutar ebeke-i seadeta nije mogao ui niko osim uvara harem-i erifa. Obzirom da svakako nema vrata niti prozora, jedini mali prored nalazi se u sredini kubbeta koji je zatvoren eljeznom ogradom. Isti otvor se nalazi i na Kubbetu-l hadra-u koji stoji naspram navedenog otvora. Sve do 1973. (H. 1253) kubbe Mesdid-i erifa je bilo boje olova. Tada je naredbom sultana Mahmuda II Adli hana obojeno u zeleno. Godine 1872. (h. 1289) naredbom sultana Abdulaziz hana ponovo je obojeno. Niko nije uloio toliko sredstava i truda u obnovu i popravke oko Mesdid-i seadeta kao to je to uinio sultan Abdulmedid han. Za obnovu harema je utroio sedam stotina hiljada zlatnika, a radovi su zavreni 1861. (h. 1277) godine. Sultan Abdulmedid han, koji je utroio ogromno bogatstvo na obnovu Mesdid-i seadeta, elio je da se stari oblik harema preslika u istanbulskoj damiji Hirka-i erif, te je tim povodom 1850. godine naredio Hadi Izzet Efendiji, jednom od profesora arhitekture u Istanbulu, da krene za Medinu. Izzet Efendi je proveo godinu dana mjerei svaki detalj, te je sultanu poslao model koji je umanjen 53 puta u odnosu na original, a on je to postavio u damiju Hirka-i erif, koju je lino dao izgraditi. Nakon obnove, koju je dao izvriti Abdulmedid Han, prostor izmeu zida okrenutog prema kibli i ebeke-i seadeta je 7,5 metara a izmeu istonog zida i Kadem-i seadeta 6 metara. irina ebeke-i ami-a je 11 metara a razdaljina izmeu Muvadehe-i erifa i ebekei ami-a je 19 metara. irina Mesdidi-n-nebevija na strani kible je 77 metara, dok je duina od zida okrenutog prema kibli do zida amije 117 metara. irina Revda-i mutahhere, prostora izmeu Hudre-i seadeta i minber-i erifa, je 19 metara. Poslije odlaska Osmanlija, na ovim svetim mjestima su raeni raznorazni radovi, tako da su mnoga djela od neprocjenjive vrijednosti poruena i opljakana. Nakon posjete Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, mustehab je obii i mezarje Baki. Potom je lijepo obii i druga mezarja, meu njima posebno mezar hazreti Hamze, Sejjidu--uheda (prvak ehida). Lijepo je obii mezaristan Baki i mezare hazreti Abbasa, Hasan bin Alija, Zejnulabidina, njegovog sina Muhammeda Bakira, njegovog sina Da'fer-i Sadika, Emiru-l mu'minina hazreti Osmana, Resulullahovog sina hazreti Ibrahima, Resulullahove Zevde-i mutahhere, tetku Safiju i mnoge druge ashabe i tabiine. Obino se obavi namaz u Mesdid-i Fatimi koja se nalazi na mezarju Baki. Mustehab je etvrtkom obii ehide Uhuda. Tamo se izgovori: Selamun Alejkum bima sabertum, feni'me ukbeddar. Selamun alejkum ja ehle ukbeddari-l kavmi-l mu'minin. Ve inna ina Allahu min karibin bikum lahikun. Potom se proue Ajetu-l kursija i sura Ihlas.

Posjetioci Hudre-i seadeta moraju biti svjesni i pribrani. Nije umjesno imati ovodunjaluke misli. Potrebno je razmiljati o mubarek nuru Muhammeda, alejhisselam, i veliini njegova stepena. Pitanje je da li e biti primljene dove, koje su Allahu upuene u razmiljanju o ovosvjetskim poslovima, o sastancima sa ljudima na poloaju i zavravanju poslova sa njima, kao i razmiljanju o raznoraznim kupoprodajama. Posjetiti Hudre-i seadet predstavlja astan ibadet. Neki ak navode da oni koji to nijeu dovode u pitanje svoj iman. Oni se tim inom suprotstavljaju Allahu, Njegovom Poslaniku i muslimanima. Iako neki Malikijski imami smatraju da je posjetiti Resulullaha vadib, ogromna veina uleme ostaje na stanovitu da je to na stepenu mustehaba. Tevessul Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je podaren tevessul u svakome vremenu; prije stvaranja, poslije stvaranja, za vrijeme ovodunjalukog ivota, poslije smrti kao i u kaburskom ivotu. Tako e biti uinjeno i nakon proivljenja na Sudnjem danu, na Arasatu i u Dennetu. Vesile predstavlja sve to nekoga ini bliskim Allahu i to doprinosi ispunjenju elja. Dozvoljeno je traiti Resulullahov, alejhisselam, tevessul, to jeste, uiniti ga vesilom kod Uzvienog Allaha, i traiti njegovu pomo i efaat. To spada u djela koja ine poslanici (alejhimusselam), Selef-i salihini, ulema i drugi muslimani. Niko od muslimana to ne smatra pogrenim, niti je to odbija bilo ko, osim onih koji slijede pogrean i'tikad. Kada je praotac ovjeanstva, Adem, alejhisselam, sputen na zemlju, uzeo je Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kao vesilu. To nam prenosi Muhammed, alejhisselam, u hadisu u kome se kae: Kada je Adem izvaen iz Denneta zbog svoga djela je rekao: Ja Rabbi! Oprosti mi hurmetom Muhammeda! O Ademe! Odakle ti zna za Muhammeda? Ja ga jo nisam ni stvorio, ree mu Gospodar. Ja Rabbi! Kada si me stvorio i udahnuo u mene Svoga Ruha, otvorio sam oi i na dijelu ara vidio kako pie La ilahe illallah, Muhammedu-r-Resulullah. Njegovo ime se tvojom ljubavlju spominje uz Tvoje Uzvieno ime. Istinu si rekao o Ademe! On mi je najdrae stvorenje. Opratam ti zbog toga to si traio oprost njegovim hurmetom.348 U drugom rivajetu se spominje: On je poslanik koji e doi iz tvoga zurrijjeta. Da nisam njega stvorio, ne bih stvorio ni tebe, ni tvoje potomstvo. Oprostio sam ti zato to si njega uzeo kao efaatdiju.349 Vezano za ovaj sluaj nalazi se na hiljade primjera. Navest emo nekoliko: Jedan slijepac je traio od Resulullaha da mu omogui da progleda. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mu ree: Ako eli, uinit u dovu. No ako se strpi i podnese to, bie bolje za tebe. Nemam vie strpljenja, molim te da uini dovu. Onda uzmi abdest i ui sljedeu dovu: Allahumme inni es'eluke ve eteveddehu ilejke bi nebijjike Muhammedin nebijji-r-Rahmeti. Ja Muhammed! Inni eteveddehu bike ila Rabbi fi hadeti litakdije Allahumme effi'hu fijje. Kada je taj prouio navedenu dovu, Allah mu je primio pa je progledao. Ovaj hadis prenosi Imam-i Nesai. U vezi Resulullahovog vesileta, hazreti Osman bin Hanif prenosi sljedei dogaaj: Dok je Osman bin Affan bio halifa, jedan nevoljnik se meni obratio sa molbom, zbog stida da se pojavi pred halifom. Ja mu rekoh da odmah uzme abdest, ode do Mesdid-i seadeta, proui navedenu dovu i uputi elju. ovjek, nakon prouene dove, bi odveden pred halifu, koji ga primi i postavi na prostirku ispred sebe, te saslua njegovu elju. Odmah mu je i ispuni. On se obradova vidjevi
348 349

Hkim, el-Mustedrek, II, 672. Hejsem, Medmauz-Zevid, VIII, 198.

da je veoma brzo postigao svoju elju i ponovo doe meni. Neka je Allah zadovoljan tobom. Da nisi rekao halifi, ne bih se spasio svoje muke. Mislio je da sam se ja sastao sa halifom. Dok je halifa bio hazreti Omer, nastupilo je vrijeme gladi. Ashab Bilal bin Hars ode do Resulullahovog turbeta i ree: Ja Resulallah! Pripadnici tvoga ummeta e skoro pomrijeti od gladi. Molim te da bude vesila da se spusti kia. Te noi u snu vidje Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako mu govori: Otii halifi i prenesi mu moj selam. Neka uputi kinu dovu. Kada je to hazreti Omer i uinio, zaista je pala kia. Uzvieni Allah prima dove zbog svojih voljenih. Uzvieni Allah je saoptio da Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kod Njega ima posebno mjesto. Zbog toga, dova koju neko uputi rijeima: Allahumme inni es'eluke bi dahi nebijjike-l Mustafa, se ne odbija. No, nije prikladno Resulullaha, alejhisselam, initi vesilom za sitne ovodunjaluke stvari. Burhaneddin Ibrahim Maliki je rekao: Jedan izuzetno gladan ovjek je doao do Hudre-i seadeta i rekao: Ja Resulallah! Gladan sam. Nedugo zatim je doao ovjek koji ga je odveo kui i nahranio ga. Kada mu je rekao da mu je dova primljena, ovaj mu ree: Brate moj! Doao si iz daleka, ostavljajui svoju porodicu i proavi razne potekoe da bi posjetio Resulullaha! Zar ti dolikuje da Resulullahu upuuje dove zbog zalogaja hljeba. Trebao si na tako uzvienom mjestu traiti Dennet i beskrajne blagodati. Allah ne odbija dove koje se upute na tom mjestu. Oni koji budu poaeni da posjete Resulullaha treba da trae efaat na Sudnjem danu. Imam-i Ebu Bekr-i Mukri je jednog dana sjedio zajedno sa Imam-i Taberanijem i Ebu ejhom u Mesdid-i seadetu. Ve nekoliko dana nisu nita jeli, te su, stoga, bili izuzetno gladni. Imam-i Ebu Bekr vie nije mogao izdrati pa ree: Gladan sam, ja Resulallah!, te se potom skloni u stranu. Neko od asnih Sejjida ubrzo doe sa svojom poslugom i ree: Neko je, brao, od vas, zatraio od moga djeda pomo u hrani. Naredio mi je da vas nahranim. Zajedno pojedoe hranu koja im bi donesena a ostatak im ostavi i ode. Ebu Abdullah Muhammed Marekei, jedan od islamskih velikana, u svome djelu Misbahu-z-zulam, nabraja na stotine ljudi koji su postigli svoje elje zahvaljujui vesili (zauzimanju) Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kao i dove koje su oni upuivali. Jedan od onih kojima se elja ispunila, traei vesilu Resulullaha, alejhisselam, je i Muhammed bin Munke. On prenosi sljedee: Jedan ovjek je mome ocu ostavio osamdeset zlatnika i otiao u dihad, ostavivi mu u oporuku: Sakrij ovo paljivo! Moe ih dati samo ako ti doe neko kome je zaista potrebno. U Medini je nastupila glad pa je otac sve zlatnike podijelio siromasima, nevoljnicima. Potom ocu doe vlasnik zlatnika i zatrai mu ih nazad. Otac mu ree da doe sljedeu no. Otiao je do Hudre-i seadeta i cijelu no je molio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. U pono mu doe ovjek i ree mu da isprui ruku. Dade mu vreicu punu zlata i izgubi se bez traga. Kada se otac vratio kui prebrojao je zlatnike i silno se obradovao poto je vidio da ih ima osamdeset. Odmah ode do vlasnika i vrati mu ih nazad. U istoj knjizi se navodi svjedoenje hazreti Imam-i Muhammeda Musaa koji kae: Godine 637. (1239), krenuo sam iz utvrde Sader sa jednom probranom grupom ljudi. Sa sobom smo poveli i vodia. Nakon nekog vremena, nestalo nam je vode, te smo je poeli traiti. Ja sam se odvojio od grupe radi obavljanja nude. U tim trenucima osjetih nevjerovatnu pospanost. Pomislih da e me ostali svakako probuditi kada krenu, te naslonih glavu na zemlju. Kada sam se probudio, vidjeh da sam ostao sam samcat u sred pustinje. Prijatelji su me zaboravili i otili. U trenu me obuze strana panika. Poeo sam trati desno lijevu po pustinji. Niti sam znao gdje se nalazim, niti kuda da poem, jer gdje god sam se okrenuo bilo je isto; samo pustinjski pijesak. Nemalo zatim pade no. Nisam mogao pronai bilo kakav trag puta kojim smo ili. Ostao sam sam u mrkloj noi i panika je postajala sve jaa. Od straha sam poeo hodati bre.

Nakon nekog vremena padoh na zemlju od iznemoglosti i ei. Izgubio sam nadu da mogu ostati iv i kao da sam predosjeao smrt koja mi dolazi. Bolovi i patnje zbog umora i ei su dostizali svoj vrhunac, kada sam se sjetio dove: Pomozi ja Resulallah! Molim te da mi, sa Allahovim doputenjem, pomogne! im sam zavrio sa dovom zauo sam kako mi se neko obraa. Okrenuo sam se da vidim ko je, i vidjeh da me zove ovjek u bijelom, koji svojom svjetlou obasja nonu tamu i koga nikada ranije nisam vidio. Prie mi i uze me za ruku. U trenu vie nisam osjeao niti e, niti umor. Bio sam kao preporoen. Odmah mi je postao drag pa smo tako nastavili hodati neko vrijeme. Osjetio sam da proivljavam najljepe trenutke svoga ivota. Kada smo preli jedno brdace, ugledah svjetla grupe sa kojom sam putovao, te zauh njihove glasove. Uskoro im se pribliismo. Vidio sam ivotinju na kojoj sam jahao kako ih slijedi u stopu. U jednom trenutku ona doe preda me i kada je ugledah poeh vritati od sree. Tada mi i ovjek koji je iao uza me pusti ruku, te mi pomoe da se popnem na ivotinju, govorei: Mi ne odbijamo elju onoga ko nam se obrati i zatrai od nas pomo. Poslije toga se vrati odakle je i doao. Tada sam shvatio da je to zapravo bio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Dok je odlazio, vidjeli smo da se svjetlost koja ga je pratila vinula prema nebu. Kada se svjetlost potpuno izgubila, shvatih ta se desilo, te se poeh koriti; Kako sam mogao propustiti da poljubim Resulullahovu ruku. No, ve je bilo kasno. Ebu Hajr Akta je proveo u Medini pet dana gladan. Ode do Hudre-i seadeta i poselami Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Ree mu da je gladan, skloni se u stranu i zaspa. U snu ugleda Resulullaha zajedno sa hazreti Ebu Bekrom na desnoj strani. Sa lijeve strane mu je bio hazreti Omer Faruk, a ispred njega Alija el-Murteza. Hazreti Alija mi prie i ree: Ja Ebe-l Hajr, ustani! Zato lei? Dolazi ti Resulullah! Ebu Hajr odmah ustade a Resulullah, alejhisselam, mu dade veliki hljeb. On dalje prenosi da je od gladi odmah poeo jesti. Kada je pojeo pola hljeba probudio se, a drugu polovicu je naao u svojim rukama. Ahmed bin Muhammed Sufi prenosi: U pustinjama Hidaza sam ostao bez sve svoje imovine. Otiao sam u Medinu i poselamio Resulullaha pored Hudre-i seadeta. Potom se sklonih u jedan kraj i zaspah. Tada ugledah Resulullaha kako mi govori: Jesi li doao Ahmede? Otvori dlanove! Napuni mi ruke zlatnicima koje naoh u rukama i kada sam se probudio. Imam-i Semhudi je jednom prilikom izgubio klju od ulaznih vrata kue. Doe pred Hudre-i seadet i obrati se Resulullahu: Ja Resulallah! Izgubio sam klju i ne mogu da uem u kuu. Ubrzo mu jedno dijete donese klju i upita ga da li pripada njemu. Mustafa Iki iz Kilisa svome historijskom djelu Mevarid-i Medidijje kae: Ostao sam u Mekki dvadeset godina. Godine 1247. (1831) uspio sam sakupiti estdeset zlatnika i doi sa porodicom u Medinu. Sve pare sam potroio na put, tako da sam prenoio kod jednog poznanika i otiao do Hudre-i seadeta. Zatraio sam od Resulullaha, alejhisselam, pomo. Nakon tri dana mi doe neki ovjek koji mi saopti da mi je naao jednu kuu pod zakup. Pomogao mi je da tamo prenesem stvari i platio godinju kiriju. Nakon nekoliko mjeseci sam se razbolio i ostao u postelji mjesec dana. U kui nije ostalo nita od hrane, niti bilo ta, to bi se moglo prodati. Popeh se uz pomo moje supruge na krov i htjedoh se obratiti Resulullahu za pomo, okrenuvi se prema njegovom turbetu. Kada sam podigao ruke, postidio sam se to traim ovosvjetske stvari. Vratio sam se u sobu, bez da sam rekao bilo ta. Sljedei dan mi doe ovjek koji ree da mi taj i taj alje vreicu zlatnika. Iako nam je to pomoglo da se prehranimo, nisam uspijevao ozdraviti. Ponovo odoh do Hudre-i seadeta i zatraih pomo od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Izaoh iz mesdida i vratih se do kue, ne traei pomo od bilo koga u putu. Kada sam ulazio u kuu, nisam vie osjeao bilo kakvu bol. Da se ne bih urekao, nekoliko dana sam ulicom hodao oslanjajui se na tap. Ponovo mi nestade novaca pa sam ostavio enu i djecu, i po noi otiao do Mesdid-i-n-nebevijje.

Nakon obavljenog jacije namaza, saoptio sam Resulullahu svoju muku. Na putu mi prie nepoznat ovjek i dade mi jednu vreicu. U njoj je bilo 49 zlatnika. Kupih svijeu i jo nekih potrebtina i vratih se kui. U drugom tomu djela ekajik-i Nu'manijje se navodi, da je prvom ejhu-l Islamu Osmanske drave, velikom islamskom uenjaku i mudeddidu svoga vremena, Mevlana emsudinu Muhammedu bin Hamzi Fenariju, na oi pala koprena i ostao je slijep. Jedne noi mu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u snu ree da protumai znaenje ajeta sure Taha. On mu odgovori da nema snage da u njegovom prisustvu komentarie velianstveni Kur'an-i Kerim, a poali mu se i da je oslijepio. Lijenik svih poslanika, Muhammed, alejhisselam, izvadi iz svoga mubarek ogrtaa komad tkanine, stavi na njega svoju mubarek pljuvaku i stavi je na njegove oi. Mulla Fenari je, kada se probudio, pronaao taj komad krpe na oima i kada ga je skinuo, progledao je. Zahvalio se Uzvienom Allahu i naredio da taj komad stave preko njegovih oiju kada umre. Umro je 834. (1431) u Bursi i ispunjena mu je ta elja. Abbasijski halifa Ebu Dafer Mensur je razgovarao sa Imami Malijom u Mesdidi-nNebevijju; O Mensure! Ovo je Mesdid-i seadet. Uzvieni Allah je jednu skupinu ljudi opomenuo Kur'anskim ajetom iz sure Hudurat: Ne povisujte glas iznad Resulullahovog glasa! Pohvalio je one; Koji blagim glasom govore pored Ressulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.350 Rekao je da je potovati Resulullaha nakon smrti isto to i potovati ga dok je bio iv. Mensur tada obori glavu; O Ebu Abdullah! Da li se trebam okrenuti prema kibli ili prema Kabr-i seadetu? Hazreti Imam-i Malik mu odgovori: Ne okrei lice od Resulullaha! Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, koji je efaatdija na Sudnjem danu, zalagat e se i za tebe i za tvoga praoca Adema, alejhisselam. Neka se ne trai efaat okreui se prema Kabr-i seadetu, grlei njegovu mubarek duu: U 64. ajetu sure Nisa se kae: A da oni koji su se prema samima sebi ogrijeili dou tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv! Ovaj ajet-i kerim nas obavjetava da e onima koji budu traili Resulullahovo zauzimanje, tevba biti primljena. Na ove rijei Mensur ustade i stade pred Hudre-i seadet; Ja Rabbi! U ovome ajetu Si obeao da e primiti pokajanje onih koji se pokaju traei Resulullahovo, alejhisselam, zauzimanje. Tako se ja Tebi obraam za oprost, pred Tvojim velikim Poslanikom. Oprosti i meni kao to si oprostio i onima koji su mu se obraali dok je bio iv. Ja Rabbi! Obraam Ti se traei zauzimanje kod Tvoga Miljenika, koji je Nebijjurrahme. O najvei meu poslanicima, Muhammede, alejhisselam. Zamolio sam Gospodara traei tvoj efaat. O Allahu! Primi Resulullahovo zauzimanje. Molio je stojei na nogoma, leima okrenut prema kibli a licem prema prozoru Muvadehe-i seadeta. Minberi nebevi mu je bio na lijevoj strani. Savjet koji je Imami Malik dao halifi Mensuru pokazuje da oni koji upuuju dove pred Hudre-i seadetom trebaju biti u potpunosti svjesni stanja u kom se nalaze. Prenosi se i to da nije poeljno da se u Medini zadravaju dugo oni koji na tome mjestu pokau bilo kakav znak oholosti ili nedovoljnog potovanja. Jedan anadolijski seljak je proveo dugo vremena u Medine-i munevveri, tamo se oenio i na odreen nain sluio Hudre-i seadetu. Jednoga dana ga uhvati jaka bolest pa poeli kiselog mlijeka. Pomislio je u sebi: Da sam u svome selu, naredio bih da mi donesu kiselog mlijeka. Te noi je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uvaru harema u snu poruio da na mjesto seljaka postavi nekoga drugog. ejhu-l harem mu ree: Ja Resulallah! Taj hizmet obavlja taj i taj pripadnik tvoga ummeta. Reci mu neka ode u svoje selo i neka

350

el-Hudurt, 49/3.

se napije kiselog mlijeka, odgovori mu Resulullah. Sljedei dan se seljak povinova naredbi i zaputi se ka svome selu. Iz ovog sluaja treba uzeti pouku koliko tete moe napraviti samo jedna ljudska misao, a moemo tek pretpostaviti koliko bi, da nas Allah sauva, neka nedolina rije ili pokret uinili zla, pa makar to bilo i u ali. Vrijednost i znaaj donoenja Salavat-i erifa Jedna od znaajnih dunosti svakoga pojedinca je da, kada se izgovori ili napie Resulullahovo mubarek ime, u znak potovanja donese na njega salavat-i erif. U 56. ajetu sure El-Ahzab se kae: Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici! Blagosiljajte ga i vi i aljite mu selam! Uenjaci tefsira rije salat koja se u ovome ajetu pominje tumae kao milost i rahmet Uzvienog Allaha, istigfar traenje oprosta od strane meleka i injenje dove vjernika. Svi islamski alimi se jednoglasno slau da kada se prvi put uje, napie ili izgovori neko od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, imena, da je vadib donijeti salavat, a u ostalim sluajevima je to mustehab. Kada neko eli uputiti dovu Uzvienom Allahu, prvo e Mu se zahvaliti a zatim donijeti salavat na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Takva dova je prilina da bude primljena kod Gospodara. Dova na ijem se poetku i kraju donese salavat, se ne odbija. Hazreti Ebu Talha prenosi: Jednom sam doao kod Resulullaha, alejhisselam. Naao sam ga radosna kao nikada do tada. Kada sam ga upitao za razlog, ree mi: Kako da se ne radujem? Maloprije mi je Dibril donio radosne vijesti. Uzvieni Allah kae: Kada neko od pripadnika tvoga ummeta na tebe donese jedan salavat, Uzvieni Allah na njega donese deset salavata.351 U nekim od hadisa koji se bave ovim pitanjem se navodi: Neka je proklet onaj, u ijem prisustvu se pomene moje ime, a ne donese na mene salavat i selam. Neka je proklet onaj, ko doeka Ramazan, pa izae iz njega a ne postigne oprost grijeha. Neka je proklet onaj, ko doivi starost svojih roditelja, a ne ue u Dennet dobroinstvom prema njima. Onaj u ijem prisustvu se spomene moje ime, pa ne donese na mene salavat i selam je najvei krtac. Hazreti Ebu Humejd Es-Saidi prenosi: Neki od ashab-i kirama su upitali Resulullaha: Ja Resulallah! Kako da na tebe donosimo salat i selam? Resulullah im je odgovorio: Allahumme salli ala Muhammedin ve ezvadihi ve zurrijetihi kema sallejte ala Ibrahime ve barik ala Muhammedin ve ezvadihi ve zurrijjetihi kema barekte ala Ibrahime inneke hamidun medid. Neki od naina donoenja salavati erifa su i sljedei: Alejhisselam, Sallallahu alejhi ve sellem, Allahumme salli ala sejjidina Muhammed, Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed kema sallejte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahim..., Allahumme salli ala Muhammedin ve ala alihi ve sahbihi edmein, Alejhissalatu ves-selamu ve-t-tehijje, Alejhi ve ala demi'i mine-s-salavati etemmuha ve mine-t-tehijjati ejmenuha... Prenosi se da je neko rekao: Neko od mojih prijatelja je u pismu koje je poslao, na svakom mjestu, gdje se pominjalo Resulullahovo mubarek ime, pisao Sallallahu alejhi ve sellem teslimen kesiren kesira. Kada su ga upitali za razlog, on ree: U mladosti sam pisao knjige o hadisu. No, kada sam pisao Resulullahovo ime, nisam uz njega dodavao salavat.

351

Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 102; bn Ebi ejbe, el-Musannef, II, 399.

Kada sam jednom u snu vidio Resulullaha i priao mu, on je svoje mubarek lice okrenuo od mene. Proao sam na drugu stranu ali je ponovo okrenuo svoje lice. Zabrinuh se pa rekoh: Ja Resulallah! Zato od mene okree lice? Zato to u toj knjizi pored moga imena nisi navodio salavat na mene, odgovori mi on. Od tada zajedno sa njegovim ism-i erifom uvjek navodim i salavat. U hadisima se navodi: Ko na mene donese jedan salavat, Uzvieni Allah na njega donese deset salavata, oprosti mu deset grijeha i povea mu stepen za deset dereda. Najblii meni na Sudnjem danu i najzasluniji za moj efaat je onaj ko na mene najvie donosi salavat-i selama. Uzvieni Allah je rekao Musau, alejhisselam: eli li da ti budem blii nego to je tvoj govor tvome jeziku, tvoja misao tvome srcu i tvoja zjenica tvome oku? elim, ja Rabbi!, ree on. Onda donosi mnogo salavata na Muhammeda (Sallallahu alejhi ve sellem). A da li eli da na Sudnjem danu ne osjea e? elim, ja Rabbi! Onda donosi mnogo salavata na Muhammeda (Sallallahu alejhi ve sellem). Poslanik, alejhisselam, je rekao: Onaj ko na ovome svijetu bude donosio najvie salavata na mene, bie mi najblii na svakom stepenu, na Sudnjem danu. Ko u toku dana i noi u petak donese stotinu salavata na mene, Allah e mu ispuniti stotinu elja. Sedamdeset njih je ostavljeno za ahiret a trideset za ovodunjaluke poslove. Uzvieni Allah meni te slavate dostavi putem meleka. Oni budu poput poklona koje vi dobijate. Taj melek mi saopti ime, rod i narod iz koga dolazi onaj ko mi donese salavat a potom to zapie na jedan bijeli papir pored mene. Moje znanje poslije smrti je poput znanja dok sam bio iv.352 Kada doe etvrtak, Allah poalje meleke koji imaju srebrene sveske i zlatne olovke. Zapisuju one koji donose salavate u etvrtak i no petka. Ako dvojica muslimana kada se sretnu uine musafehu i donose salavat na Poslanika, prije nego to se rastanu budu im oproteni svi prethodni i budui grijesi. Kada neko od vas ue u damiju, neka donese salavat na Poslanika i neka kae Boe sauvaj me od ejtana!353 U drugoj predaji se kae: Neka prilikom izlaska kae: Allahumme inni es'eluke min fadlike. Ako upuena dova ne poinje sa zahvalom Allahu i donoenjem salavata na Muhammeda, alejhisselam, ona ostaje iza zastora. Dova koja poinje sa zahvalom i salavatom biva primljena. Sve dok se ne donese salavat na Poslanika i njegov Al, izmeu dove i nebesa postoji zastor. Donoenjem salavata, taj zastor se trga i dova ide ka nebu. U suprotnom, dova se vraa na zemlju. Ako se prilikom nekog skupa ne pomene Allahovo ime i ne donese salavat na Poslanika, na prisutne se sputa bi, koji, ako eli kanjava prisutne, a ako ne, oprosti im. Kada neko osjeti zvonjenje u uima, neka me se sjeti i donese salavat na mene. Ko naumi uiniti neko djelo, neka se posavjetuje u vezi njega. Uzvieni Allah e mu u tome poslu podariti rud. Ako neko eli neto rei, pa to zaboravi, neka donese salavat na mene. U donoenju salavata na mene je olakanje za njegove rijei. Nadati se je da e se sjetiti. 354 Ako neko pone sa hairli poslom bez spominjanja Allahovog imena i donoenja salavata na mene, taj posao je manjkav i gubi sav blagoslov. 355

352 353

bn Askir, Tarihu Dimak, LIV, 301. bn Ebi ejbe, el-Musannef, I, 374; VII, 124. 354 Tirmiz, Fiten, 78. 355 Ahmed b. Hanbel, el-Musned, II, 359; Abdurrezzk, el-Musannef, XI, 163.

Kada je jedan od islamskih velikana, Ebu Hafs Kaidi preselio, neko ga je usnio, pa ga je upitao kako je Uzvieni Allah postupio sa njim. Podario mi je milost i oprost i smjestio me u Dennet. Potom ga je upitao ta je razlog tome a on ree: Zaustavio me je meu melekima. Izraunali su moje grijehe i salavate na Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Nali su da sam donosio mnogo salavata. Tada im Uzvieni Allah ree: O meleki Moji! Va posao je zavren. Ne ispitujte ga nita drugo! Odvedite ga u Moj Dennet! Neko od selefa prenosi: Preselio mi je prijatelj sa kojim sam zajedno izuavao hadis. U snu sam ga vidio kako je obukao prelijepu zelenu odjeu. Kada sam ga upitao ime je to zasluio ree: Gdje god sam vidio Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, ime, u nekom hadisu, pisao sam pored njega Sallallahu alejhi ve sellem. Zbog toga sam dobio ovu nagradu. Drugom prilikom, takoer jedan od pripadnika selefa pripovijeda: Preselio mi je jedan komija koji je bio pisar. Vidio sam ga u snu i upitao ga kako je sa njim postupio Uzvieni Allah. Rekao mi je da mu je On oprostio grijehe. Upitao sam ga ime je to zasluio pa mi ree da kada je god pisao Resulullahovo ime, uz njega je dodavao Sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Sulejman Darani pripovijeda: Kada sam pisao hadise, uz njegova mubarek imena sam dodavao Sallallahu alejh ali sam izostavljao rijei ve sellem. U snu mi je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, doao i rekao mi: O Ebu Sulejman! Kada u mojim hadisima pie moje ime, pii pored salata i ve sellem. To su etiri slova. Za svaki harf slijedi nagrada od deset sevapa. Znai da kada to isputa, gubi eterdeset sevapa. Jo jedan ovjek je imao takav obiaj pa mu je Resulullah u snu rekao: Zato moj salat ne pie u potpunosti? Ebu Bekr Es-Siddik pripovijeda: Onaj ko se boji zaborava, neka donosi mnogo salavata na Resulullaha, alejhisselam. Jedan od predvodnika dobrih ljudi, Muhammed bin Said bin Mutarrif prenosi: Svake noi sam prije spavanja donosio odreen broj salavata. Jedne noi mi je u san doao Resulullah, alejhisselam. Kada je uao u sobu, ona se sipunila svjetlou. Potom doe do mene i ree: Primakni se da blagoslovim usta to donose toliko salavata na mene. Ja sam se postidio pa sam pruio obraz. Poljubio me je svojim mubarek usnama. Probudio sam se zaprepaten. Soba mi je bila ispunjena mirisom miska. Osam dana sam osjeao taj prelijepi miris na svome obrazu. Kada je preselio Hallad bin Kesir, takoer jedan od velikana ovjeanstva, ispod njegove glave su pronali papir na kome je pisalo: Ovo je potvrda da je Hallad bin Kesir spaen od Dehennema. Upitali su njegove blinje ime je to zasluio, pa rekoe da je svakoga petka donosio salavate na Poslanika, alejhisselam. U djelu Zejnu-l Medalis ejha Ajnija se navodi: Resulullah, alejhisselam, je rekao: Tri grupe ljudi e se na Sudnjem danu nai u hladu Ara, kada ne bude drugoga hlada. Upitali su ko su ti pa ree: Ko spasi moj ummet neke neprilike, ko slijedi moj sunnet i ko na mene donosi mnogo salavata. ejh Ebu Musa Dariri prenosi: Uhvatila nas je oluja na moru. Svi prisutni su se bojali za svoj ivot. U takvom stanju me je savladao san. Usnio sam Resulullaha, alejhisselam, koji mi je rekeo: Prenesi prisutnima na brodu da hiljadu puta kau: Allahumme salli ala sejjidina Muhammedin ve ala ali sejjidina muhammed salaten tundina biha min demi'il ehvali ve-l afat ve takdilena bila demi'al hadat ve tutahhiruna biha min demi'issejjiat ve terfe'una biha 'indeke e'led-deredat ve tubelliguna biha aksel gajat, min demi'il hajrati fil hajati ve ba'de-l memat. Kada smo tri stotine puta to prouili, oluja se smirila i mi smo se spasili. Preporuuje se da se ovaj salavat ui prilikom bilo kakvog vanog posla ili nevolje, nepogode ili zemljotresa. U priznatim djelima se po pitanju vrsta salavata navodi preko eterdeset hadisa. Neki od njih su sljedei:

Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed, kema sallejte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahim, ve barik ala Muhammedin ve ala ali Muhamemed kema barekte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahim inneke hamidun medid. Allahumme salli ve sellim ve barik verham ala sejjidina Muhammedin huve sejjidu-l arabi vel adem ve imami Mekket-il mukerremeti ve Medineti-l Munevvereti vel harem. Alleme-l insane ma lem ja'lem. Asluhu nurun ve nesluhu Adem. Ba'suhu muahharun ve halkuhu mukaddem. Ismuhu-erifu mektubun alel Levhi-l mahfuzi bijak-il kalem. Ve dismuhu--erifu medfunun fil Medineti-l munevvereti vel harem. Ja lejte ektehilu turabellezi tahte-l kadem. Fe tuba summe tuba limen dua ve tabiahu ve limen esleme sahibe--efaati lil alemin. Kailen ja Rabbi! Sellim ummeti, ummeti va ummeta ja zel lutfi ve-l kerem. Fe junadi-l munadi min kibeli-r-Rahman. Kabiltu efaateke ja nebijjel muhterem. Udhulul Dennete la havfun alejkum ve la huznun ve la elem. Summe radijallahu teala an Ebi Bekrin ve Omere ve Usmane ve Alijjin zil kerem. Ve sallallahu ala sejjidina Muhammedin vel hamdu leke ja Rabbe-l alemin. Bi hurmeti sejjidi-l murselin.

HILYE-I SEADET
Njegova mubarek imena i nadimci Najee spominjano ime Resulullaha je Muhammed. Ono znai izrazito hvaljeni i voljeni. Ovo ime se u Kur'an-i kerimu pominje etiri puta, u surama Ali-Imran, Ahzab, Feth i Muhammed, i to redom u ajetima 144, 40, 29 i 22. U estom ajetu sure Saff se spominje pod imenom Ahmed, kao onaj koji mnogo hvali Gospodara, i kao onaj koji je nagovijeten Isaovom, alejhisselam, narodu. Osim Muhammed i Ahmed, u Kur'an-i Kerimu se spominje i jo pod imenima: Mahmud, Resul, Nebi, ahid, Beir, Nezir, Mubeir, Munzir, Dai ilallah, Sirad-i munir, Rauf, Rahim, Musaddik, Muzekkir, Muddesir, Abdullah, Kerim, Hakk, Munir, Nur, Hatemu-n-nebijjin, Rahmet, Ni'met, Hadi, Taha, Jasin... Pored navedenih, jo neka od njegovih imena se spominju u Kur'anu, hadisu te u nekim asnim objavama koje su poslate ranijim poslanicima. U nekim hadisima se navode imena: Mahi, Akib, Mukaffi, Nebijju-r-Rahme, Nebijjut-Tevbe, Nebijju-l Mulahim, Kattal, Muvekkil, Fatih, Hatem, Mustafa, Ummij i Kusem (Onaj koji objedinjava sva dobra). U jednom hadis-i erifu Resulullah, alejhisselam, kae: Pet imena se odnose na mene: ja sam Muhammed, ja sam Ahmed, ja sam Mahi, Uzvieni Allah sa mnom unitava bezbonitvo. Ja sam Hair, ljudi e biti poredani na mojim stopama na Sudnjem danu. Ja sam Akib, nema poslanika poslije mene.356 Resulullah je nosio nadimak Ebu-l Kasim prema sinu Kasimu, koga je imao sa hazreti Hatidom i koji je rano preselio na Bolji svijet. Takoer je prije poslanstva meu Kurejijama dobio nadimak El-Emin, zbog povjerljivosti, pravednosti i drugih lijepih osobina. Jedno od Resulullahovih muberek imena je i Jasin, koje se spominje u srcu Kur'an-i kerima, u suri Jasin. Jedan od islamskih velikana, hazreti Sejjid Abdulhakim-i Arvasi, tumaei ovu rije kae da je to: O moj voljeni koji si izvor moje radosti!

356

Kad jz, if-i erif, s. 230.

Pored brojnih poema i koje su napisane u Resulullahovu, sallallahu alejhi ve sellem, slavu, o njemu je napisano i mnogo naunih djela. Proslavljeni Resulullahovi, alejhisselam, biografi, koji su svjetsku slavu stekli piui o njemu, na kraju su priznali da nijedna njihova rije nije dovoljna da adekvatno istakne veliinu Poslanika svih svjetova. Oni koji su imali ast da ga vide i zaljube se u njega, trudili su se da ga opiu koliko im je dozvoljavao jezik, da bi na posljetku priznali da ovjek nije u stanju opisati tu ljepotu. Hilye-i seadet Opisivanje Habib-i ekrema, Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, naziva se Hilye-i seadet. Islamski uenjaci su posveivali kompletne svoje ivote pisanju o Resulullahovom, alejhisselam, ivotu, kako bi prenijeli sve njegove vidljive karakteristike, izgled, osobine, lijepe udi kao i sve druge pojedinosti zajedno sa cijelim lancem prenosilaca tih osobina. Ovi podaci su skupljeni direktno iz Resulullahovih, alejhisselam, hadisa, kao i govora njegovih ashaba. Djela koja sakupljaju ove podatke se nazivaju djelima sire. Meu hiljadama djela o siri, napoznatija su; Imam-i Tirmizijevo djelo E-emailu-r-Resul, Kadi Ijadovo djelo ifai erif, Imami Bejhekijino i Ebu Nuajm Isfahanijevo djelo Delailu-n-Nubuvve, te djelo hazreti Imama Kastalanija Mevahib-i Ledunijje. U hadis-i erifima i govoru ashaba, Resulullahov hilye-i seadet se prenosi na sljedei nain: Resulullahovo, alejhisselam lice, kompletna pojava kao i njegov mubarek glas su bili ljepi od navedenih stvari svih ljudi. Mubarek lice mu je bilo donekle okruglo, te je sijalo poput mjeseca kada bi bio veseo.357 Na mubarek elu mu je bilo vidljivo kada je bio radostan. Resulullah je podjednako vidio po danu i po noi, kao i ispred i iza sebe. Kada bi htio pogledati u stranu ili unatrag, okretao bi se cijelim tijelom. Pogled mu je vie bio okrenut prema zemlji nego prema nebu. Mubarek oi su mu bile velike, a trepavice duge. U mubarek oima mu se u odreenoj koliini moglo nazrijeti crvenilo, zjenice su mu bile crne a nou bi stavljao surmu. Fahr-i alemovo, sallallahu alejhi ve sellem, elo je bilo otvoreno. Mubarek obrve su mu bile tanke i nisu bile spojene. Vena koja se nalazila izmeu njegovih obrva bi nabrekla kada bi se naljutio. Mubarek nos mu je bio lijep i bio je na sredini lica malo podignut. Mubarek glava mu je bila velika, a ni mubarek usta mu nisu bila mala. Mubarek zubi su mu bili bijeli, gornji sjekutii razdvojeni. Kada bi govorio, kao da mu je iz zuba izlazio nur svjetlost. Nije vien niko ko je bio slatkorjeiviji i sposoban govornik kao to je to bio on. Mubarek rijei su mu bile lahko razumljive, pridobijale su i srca i due. Kada bi govorio, rijei su se nizale poput bisera. Ako bi neko htio brojati njegove rijei, mogao je to uiniti. Ponekada bi, radi boljeg razumijevanja, tri puta ponavljao ono to bi rekao. U Dennetu e se govoriti kao to je to inio Muhammed, alejhisselam. Mubarek glas mu je stizao tamo gdje niko drugi nije mogao. Fahr-i alem, Resulullah, je bio nasmijana lica. Smijao bi se blago i tada bi mu se vidjeli mubarek prednji zubi. Nur bi sijao kada bi se on nasmijao. I pla mu je bio blag poput smijanja. Nije se glasno smijao niti je glasno plakao. Kada bi bio tuan, iz Mubarek oiju su mu lile suze i uo se glas iz njegovih mubarek prsa. Nekada bi od straha pred Uzvienim Allahom zaplakao u namazu, dok bi sluao Kur'an-i kerim i razmiljao o grijesima svoga ummeta. Resulullahovi, sallallahu alejhi ve sellem, mubarek prsti su bili dugi, a ruke miiave. Imao je iroke dlanove. Miris cijelog njegovog mubarek tijela bio je ljepi od miska. Mubarek tijelo mu je bilo mekano ali i vrsto. Enes ibn Malik prenosi: Sluio sam Resulullaha deset
357

Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 459; Hkim, el-Mustedrek, II, 605.

godina. Mubarek ruke su mu bile meke od svile a mubarek koa mu je mirisala ljepe od cvijea. Mubarek ruke i njeni prsti su bili dugi. I noni prsti su mu bili dugi. Mubarek stomak mu je bio irok kao i njegova prsa. Kosti na ramenima su mu bile iroke kao i njegova prsa. Resulullahovo, alejhisselam, mubarek srce je bio Boanski dar. Resul-i ekrem nije bio ni previe visok ni nizak. Kada bi pored njega stajao neko ko je visok, Resulullah bi izgledao visoiji od njega. Kada bi sjedio, mubarek ramena su mu bila iznad ramena svih ostalih prisutnih. Dlake na Resulullahovoj kosi i bradi nisu bile niti ravne niti previe kovrdave ve valovite. Mubarek kosa mu je bila duga. Jedno vrijeme mu je je padala na oi da bi je kasnije primjetno razdvajao na dvije strane. Nekada bi je ostavljao dugu a nekada bi je kratio. Nije farbao ni kosu niti bradu. U trenutku kada je preselio, na mubarek glavi i bradi mu je bilo manje od dvadeset dlaka. Potkresavao bi svoje mubarek brkove. Njihova duina i oblik su bili poput obrva. Imao je vlastite brice. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je uvjek uza se imao ealj i misvak. Kada bi eljao mubarek kosu i bradu, ogledao bi se na ogledalu. Fahr-i kainat, alejhisselam, bi hodao brzo, gledajui preda se, a mjesta kuda bi prolazio poznavala bi se po njegovom mubarek mirisu. Resulullah, alejhisselam, je bio arap. To znai da je bio bijelog tena, blago pomijeanog sa crvenom bojom, lijepog izgleda, svijetao i draestan. Ako bi neko za Resulullaha svjesno rekao da je bio crn, postao bi kafir. Rije arab, etimoloki znai lijepo. Kao primjer moe nam posluiti sintagma Lisan-i arab koja znai lijep jezik. U geografskom smislu, rije arab oznaava ljude roene i odrasle na arapskom poluostrvu, othranjene tamonjom hranom, zrakom, vodom i klimom i one koji nose njihovu krv. Kao to se osobe porijeklom iz Anadolije nazivaju Turcima, iz Njemake Njemcima i Bugarske Bugarima, tako je i Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, Arap. Arapi imaju bijeli ten. Posebno je Resulullahova, alejhisselam, porodica bila bijelog tena i izuzetno lijepa. Svakako je i Resulullahov djed Ibrahim, alejhisselam, bio bijel i sin stanovnika Basre poznatog pod imenom Taruh, koji je bio vjernik. Azer koji je bio kafir, nije bio Ibrahimov, alejhisselam, otac, ve amida i ouh. Ljepota Resulullahovog, alejhisselam, oca Abdullaha se proula i do Egipta, pa su zbog svjetlosti na njegovom elu, dvije stotine tamonjih djevojaka dole u Mekku, kako bi se udale za njega. No, nur Muhammeda, alejhisselam, je bio suen hazreti Amini. I njegov amida Abbas, kao i njegov sin Abdullah, su takoer bili bijeli. I Resulullahovi, sallallahu alejhi ve sellem, potomci do Sudnjega dana su bijeli i lijepi. I Resulullahovi ashabi su bili bijeli i lijepi. Osman, radijallahu anhu, je bio plav, bijelog tena. Dihje-i Kelbi, koga je Resulullah poslao kao izaslanika Rimskom caru Herakliju, bio je izuzetno lijep, tako da, kada bi hodao tamonjim ulicama, rimljanke su izlazile da ga vide. Dibril, alejhisselam, bi esto dolazio u liku Dihje, radijallahu anhu. Stanovnici Egipta, ama, Afrike, Sicilije i panije nisu arapi. Arapi su krenuli sa arapskog poluostrva kako bi svijetu prenosili Islam, tako da su sa tom misijom stizali i ostajali u tim podrujima. Osim tih mjesta, nalaze se i u Anadoliji, Indiji kao i drugim mjestima. Ipak, ne moe se tvrditi da se stanovnici ovih podruja generalno nazivaju Arapima. Egipani su crnomanjasti. Abesinci su crni. Stanovnici Zanzibara su takoer crni. Potovati Resulullahovu, sallallahu alejhi ve sellem, rodbinu i unuke predstavlja in ibadeta i to ine svi muslimani. Mnogi crni narodi, poput Abesinaca, Fellaha i drugih, koji su kao gosti dolazili u Anadoliju, su se predstavljali kao arapi, kako bi im se ukazalo potovanje. Naivni anadolci su im u tome vjerovali i lijepo ih primali. Razlog tome je injenica da u tim stvarima nema razlikovanja izmeu crnih i bijelih ljudi. Crni musliman je na nebrojeno veem stepenu od bijelog kafira i vrijedniji je od njega. To to je neki musliman crn ni u kom sluaju ne umanjuje poast zbog njegova imana. Hazreti Bilal-i Habeija i Usama, koga je Resulullah, alejhisselam, naroito volio, bili su crne boje. Kafiri koji su svojom zlobom postali poznati svima, Ebu Leheb i Ebu Dehl su bili bijeli. Uzvieni Allah ne gleda ovjekovu boju koe,

ve snagu njegova imana i stepen bogobojaznosti. No, lano predstavljanje arapa crnima koristilo je neprijateljima Islama, idovima. Sa jedne strane su osobe crne puti predstavljali manje vrijednima i nedostojnim bijelaca, koristei ih kao robove. Uporedo sa tim su crne pse i make zvali arapima, pravili karikature crnaca, nazivajui ih arapima u raznim sredstvima informisanja, i trudei se da na taj nain Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, prikazati u runom svjetlu. Resulullah, alejhisselam, je sadravao u sebi sve lijepe udi. Njegove lijepe udi su po svojoj sutini vehbi, to jeste darovane od strane Allaha, delle anuhu, i nisu kesbi to jeste steene. Nikada nije proklinjao, upotrebljavajui ime nekog muslimana, niti je bilo kada svojom mubarek rukom istukao bilo koga. Svetio se radi Uzvienog Allaha a nikada radi linih stvari. Lijepo je i sa potovanjem postupao prema svojim ashabima, prema rodbini i prema svojoj posluzi. Unutar kue je bio izuzetno blag i veseo. Obilazio bi bolesnike i obavljao denaze. Pomagao je ashabima u njihovim poslovima i uzimao djecu u svoje naruje. No, srce mu nije bilo okupirano ovodunjalukim stvarima. Mubarek dua mu je bila u svijetu meleka. Kada bi neko iznenada vidio Resulullaha, obuzeo bi ga strah. Da nije bio blag po svojoj prorodi, niko ne bi mogao sjediti pored njega, niti bi mogao izdrati sluajui njegov govor, zbog posebnih stanja u kojima su se nalazili poslanici. No on nikoga nije gledao u lice svojim mubarek oima iz stida. Fahr-i alem, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najdareljiviji meu ljudima. Nije zapameno da je neko od njega neto traio a da mu on nije izaao u susret. Ako bi posjedovao ono to se od njega trai, dao bi, a ako ne bi, onda ne bi ni odgovarao. Toliko je inio dobra, da ni Bizantijski carevi, Perzijski ahovi niti svi drugi vladari zajedno nisu mogli toliko dobra uiniti. Sam je, uprkos tome, preferirao skroman ivot. ivio je tako, da bi mu rijetko i na um pali hrana i pie. Ne bi govorio na nain da mu se donese hrana ili da mu se neto spravi od hrane. Ako bi mu donijeli hranu, on bi jeo i ne bi odbijao nikakvo voe. Nekada bi mjesecima jeo malo, opredjelivi se za glad. Nekada bi opet jeo obilno. Ne bi pio vodu poslije jela. Vodu bi pio u sjedeem poloaju. 358 Kada bi jeo u drutvu, posljedni bi pruao ruku prema hrani. 359 Primao je svaije poklone. Onoga ko mu donese poklon, nagraivao bi sa mnogo ljepim i veim poklonom. Uobiavao je oblaiti razliitu odjeu. Kada bi dolazili strani izaslanici, ukrasio bi se obukavi kvalitetnu i lijepu odjeu. Nosio je srebreni prsten sa kamenom od akika na njemu i koristio ga je kao peat. Na peatu mu je pisalo Muhammedun Resulullah. Krevet mu je bio napravljen od koe i bio je ispunjen liem palmina drveta. Nekada bi spavao na tom krevetu, nekada na zemlji zastrtoj koom, a nekada na hasuri ili na suhoj zemlji. Spavao bi okrenut na desnu stranu, tako to bi mubarek dlan desne ruke stavio pod glavu. Nije uzimao imetak koji je bio zekat, nije jeo nepreraen luk ili enjak, niti je recitirao poeziju. Resulullhove, alejhisselam, mubarek oi bi spavale dok mu asno srce to ne bi inilo. Lijegao bi gladan, a ustajao sit. Nikada nije zijevao. Mubarek tijelo mu je bilo od nura i za njim se nije pojavljivala njegova sjena. Na odjeu mu ne bi slijetali insekti, niti bi mu bilo kakve ivotinje pile mubarek krv. Nakon to je Uzvieni Allah objavio da je on Njegov poslanik, ejtani su se popeli na nebo i nisu vie mogli dobijati bilo kakve vijesti a vraari i proricatelji su ostali bez rijei. Server-i alem, sallallahu alejhi ve sellem, je i sada iv na nama nepoznat nain. Njegovo mubarek tijelo nikada ne moe struhnuti. U njegovom kaburu se nalazi melek, koji mu prenosi salavate koje mu alju pripadnici njegova ummeta. Prostor izmeu njegovog minbera i kabura je Revda-i mutahhera. To je jedna od Dennetskih bai. Posjetiti njegov kabur-i erif je jedan od najljepih ibadeta i vidova pokornosti. Velikani meu Resulullahovim ashabima su Poslanikovu ljepotu opisali na sljedei nain: Ebu Hurejre: Nisam vidio nikoga ko je bio ljepi od Resulullaha. Bio je poput sunca
358 359

Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 318. Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 319.

na zemlji koje je sijalo svom svojom snagom. Kada bi se nasmijao, zubi bi mu osvjetljavali zidove. Ibn-i Ebi Hale: Poslanikovo, alejhisselam, mubarek lice bi sijalo poput etrnaestog dana u mjesecu. Hazreti Alija: Ko bi ga ugledao iznenada, obuzeo bi ga strah. Ko bi sa njim porazgovarao i upoznao ga, odmah bi ga zavolio. Dabir bin Semure: Resulullah me je pomilovao po licu svojom mubarek rukom. Osjetio sam tako osvjeenje, kao da je prodavac mirisa iz svoje torbe izvadio novi, nepoznat prelijep miris. Kada bi Resulullah, rukujui se sa nekim, dodirnuo njegovu ruku, na njegovoj ruci bi cijeli dan ostajao lijep miris.360 Hazreti Aia: Kada bi Resulullah, alejhisselam, neko dijete pomilovao po glavi, kasnije bi se to dijete lahko moglo prepoznati meu ostalom djecom.361 Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je jednoga dana zaspao u svojoj kui. Dola je Ummu Sulejm, Enes bin Malikova majka. Dok je spavao, na Resulullahovom, alejhisselam, licu su se pojavile kapljice znoja. Ummi Sulejm je tada poela skupljati te kapljice. Kada se Resulullah probudio i upitao svoju tetku po mlijeku zato to ini, ona mu ree: Dodat u ih u svoje mirise. Tvoj znoj je najljepi miris.362 Ebu Hurejre: Nisam vidio da neko bre hoda od Resulullaha, alejhisselam. Kao da mu se zemlja presavijala pod nogama. Kada bismo hodali sa njim, ulagali bismo sav napor da idemo ukorak sa njim i teko bismo to uspijevali. Resulullah, alejhisselam, je govorio izrazito lijepo. Sjajno je znao kada zapoeti govor i kada prestati sa njim. Rijei su mu bile krajnje jasne i umjesne. U njegovom govoru bi uvijek dolazio do izraaja znaaj i smisao onoga to govori. Obzirom da mu je mo iskazivanja bila izuzetno jaka, nikada ne bi osjeao zamor i napor prilikom govora. Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ljepota Ulema-i Rasihin, to jeste Islamski uenjaci, koji su prvaci u ovosvjetskim i u transcendentnim naukama i koji su nasljednici Poslanika, alejhisselam, imali su ast vidjeti ga u svoj njegovoj ljepoti i ostati zapanjeni njime. Na njihovom elu je Ebu Bekr Es-Siddik. On je prepoznao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, nur poslanstva, te priznao njegovu veliinu, ljepotu i stepen koji posjeduje na takav nain, da ga niko od druge uleme u tome nije uspio sustii. Hazreti Ebu Bekr bi u svakoj prilici, bez obzira gdje gledao i ta radio, viao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Jednom prilikom je rekao: Ja Resulallah! Gdje god pogledam, vidim tebe! Drugom prilikom ree: Zamijenio bih sva svoja dobra djela za jednu tvoju greku. Jedna od onih koji su Resulullahovu, alejhisselam, ljepotu na najbolji mogui nain vidjeli, shvatili i drugima prenijeli, jeste i hazreti Aia. Hazreti Aia je bila uena, inteligentna, razumna, odgojena i pregalac u iznalaenju rjeenja. Govorila je isto i jasno. Jako dobro je poznavala znaenja Kur'anskih ajeta, arapsku poeziju i prirodne nauke. I sama je spjevala neke stihove u ast Resulullaha. Sljedea dva stiha je napisala naa majka hazreti Aia: Ve lev semi'u fi Misre evsafe haddihi; Lema bezelu fi sevmi, Jusufe min nakdin. Levima Zeliha lev Reejne debinehu,
360 361

Muslim, Fezil, 120; Kad jz, if-i erif, s. 68. Kad jz, if-i erif, s. 68. 362 Muslim, Fezil, 125; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 221; Bejhek, es-Sunen, I, 254.

La aserne bilkat'il Kulubi alel ejdi U prijevodu: Da su egipani uli za ljepotu njegovih (Resulullahovih, alejhisselam) obraza; ne bi dali nita Jusufu, alejhisselam (ija je ljepota slavna). To jeste, sav svoj imetak bi dali da mogu vidjeti njegovo lice. Da su Resulullahovo nurli elo vidjele ene, koje su optuile Zulejhu da se zaljubila u Jusufa, alejhisselam, umjesto ruku, isjekle bi svoje srce, a da pri tome ne bi osjetile bilo kakvu bol. Hazreti Aia je rekla sljedee: Jednog dana je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, raskopavao kai sa svojih nanula. Ja sam tada prela svilenu odjeu. Kada sam pogledala u njegovo mubarek lice, kroz njegovu svjetlost je kapao znoj. Kapi znoja su bacale svjetlost na sve strane i zanosile moje oi. Ostala sam zauena. Okrenuo se prema meni i upitao me: ta ti je bilo, pa si tako utonula u razmiljanje? Ja Resulallah! Obuzelo me je uenje, vidjevi istou svjetlosti na tvome licu, kao i sijanje kapljica znoja sa tvoga mubarek ela. Resulullah je ustao i priao mi. Poljubio me je meu oi i rekao: O Aia! Neka ti Allah podari svako dobro. Ja nisam uspio tebe obradovati, kako si ti obradovala mene. To jeste obradovala si me vie nego to sam ja tebe. Resulullah, alejhisselam, je poljubio hazreti Aiu meu njene mubarek oi, zato to je primijetila i postala svjesna njegove ljepote. Zbog toga je nagraena i poaena. Niti jedno stvorenje nema spoj toliko spoljanjih ljepota, kao to je to sluaj sa Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem. Hazreti Imam-i Kurtubi prenosi sljedee: Resul-i ekremova ljepota nije u potpunosti vidljiva. Da je objelodanjena njegova stvarna ljepota, ashabi ne bi skidali pogled sa njega. Da je zaista na vidjelo izala njegova istinska ljepota, niko ne bi mogao odoljeti da ga ne gleda. Jusufa, alejhisselam, su ljudi vidjeli u njegovoj vanjskoj ljepoti, a Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovoj unutranjoj ljepoti. Zbog Jusufove, alejhisselam, ljepote sjekle su se ruke. Ljepotom Resulullaha, alejhisselam, posjeeni su kipovi i idoli, te su razbijeni oblaci nevjernitva. Ashabi su jednom prilikom upitali Resulullaha: Ja Resulullah! Ko je ljepi? Ti ili Jusuf, alejhisselam? Moj brat Jusuf je od mene sabih (ljepi) a ja sam melih (umiljatiji). Njegova izvanjska ljepota je vea od moje. Resulullah, alejhisselam, je u jednom hadisu rekao: Svi Allahovi poslanici su bili lijepog lica i lijepog glasa. Va poslanik je od svih njih, najljepeg i lica i glasa. Jedno od Resulullahovih, alejhisselam, imena koja se spominju u Kur'anu je i prva rije kur'anske sure Jasin, upravo rije Jasin. Jedan od velikana Ulema-i Rasihina, hazreti Sejjid Abdulhakim Arvasi je rije Jasin protumaio kao O moj miljenie, koji si izvor moje radosti. Ko god uje za to vrelo radosti, vidi ga iz daleka, prie mu i napoji se sa njega koliko mu je elja, cio svoj ivot provede izgarajui za Resulullahovom ljepotom, i pokua tu ljubav prenijeti suznim oima ili bolnim stihovima. Jedan od onih koji su to uspjeli izraziti na najljepi mogui nain je hazreti mevlana Halid-i Bagdadi. U jednoj od njegovih kasida u kojoj opisuje enju i ljubav prema Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, kae se: Cio svemir ljubav ti izrie, i ja s njim, Gdje god krenem, tvoju svjetlost poelim, Ti si vladar Kab-i Kavsejn prijestolja Gost sam ti, rei, radi potovanja tebi ne valja Sve stvoreno rad tebe bi postalo Milou kad bi me obasuo, srce bi mi cvjetno ostalo Svak u Hidaz rad tavafa Kabe dolazi Planine bih preskoio da ti stignem, nalazim

U snu mi se kruna sree na glavu postavi Zemlja ispod tvojih nogu mi se licu dostavi O Dami, bulbule prijatelja, to ih hvali U svom Divanu ove retke to stavi: Poput jadna psa, bez vode to mu jezik visi Kap tvoje dobrote traim, zagovornik ti si. Pored bezbroj stihova i pohvala u ast Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovo ime su napisana i mnoga obimna djela. Najuspjeniji meu njima, koji su svjetsku slavu stekli pisanjem o Poslaniku, alejhisselam, na kraju su priznali da su nemoni na pravi nain pohvaliti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Zaljubljenici u njega, koji su imali ast vidjeti ga, opisivali su njegovu ljepotu koliko ih je jezik sluio, no opet su priznali da nisu u potpunosti u tome uspjeli. U djelima islamskih uenjaka navedene su stotine citata koji opisuju Resulullaha. Ko god to proita, odmah moe zakljuiti da je Resulullahova ljepota, kojom ga je odlikovao Uzvieni Allah, neopisiva i nezamisliva. Postaju mu odani, bez da ga vide. Zaljubljenici u Habibullaha osjeaju ljubav prema njemu pri svakome dahu. Kada god pogledaju Mjesec, uivaju u potrazi za svjetlou koja izvire iz njegovih mubarek oiju. Ko je uo za sjaj tvog obraza Taj ruu i ne gleda. Ko se topi u ljubavi za tobom Taj za lijekom ne gleda. U jednom hadisu koga prenosi Enes bin Malik se kae: Niko od vas nee istinski povjerovati, dok mu ja ne budem drai od djece, roditelja i svih ljudi.363 Hazreti Omer mu ree: Ja Resulallah! Kunem ti se Allahom da si mi drai od svakoga, osim od mene samoga. Resulullah mu odgovori: Neete postii iman sve dok vam ja ne budem drai i od vas samih! Na to hazreti Omer ree: Tako mi Uzvienog Allaha, koji ti je poslao Kur'an, drai si mi i od mene samoga. Sada je kako treba, ree mu Resulullah. Neko je doao Resulullahu i rekao mu: O Allahov poslanie! Kada e se desiti Sudnji dan? ta si ti pripremio za Sudnji dan?, upita ga Resulullah! Nisam se pripremio klanjajui mnogo namaza, postei i dajui sadaku. Ali ja volim Allaha i Njegova poslanika. Na to mu Resulullah ree: Svako e biti sa onim koga voli.364 Voljeti Resulullaha je farz-i ajn svakome muslimanu. Kada se ta ljubav smjesti u neije srce, lahko e osjetiti slast imana i islama, i ivjeti ga. Ta ljubav e rezultirati potpunim slijeenjem Poslanika svih svjetova. Sa tom ljubavlju e se poastiti bezbrojnim nimetima i bereketima kojima je Uzvieni Allah obasuo svoga Miljenika. Lanac tih blagodati se prenosi preko uenjaka Ehl-i sunneta, koji svakoga muslimana vode do te ljubavi. Vadib je na svakog mu'mina, koji uje neko Resulullahovo, alejhisselam, mubarek ime, da se prema njemu odnosi sa smirenou, edebom i potovanjem iz dubine due, kao da se nalazi u njegovom mubarek drutvu. Izraz potovanja prema njemu je i uvanje od govora o njemu, upotrebljavajui rijei koje meu ljudima oznaavaju manju vrijednost. Kao primjer za to, navest emo da se za Resulullaha ne moe rei da je bio siromaan. Ne moe se rei da je bio oban. Potovanje prema njemu emo pokazati ako za neto to je volio Resulullah, ne kaemo Ja to ne volim. Resulullah je rekao: Ja se ne naslanjam na bilo ta kada jedem, nae je da to potujemo i ne kaemo ja jedem naslanjajui se na to i to ili

363

Muslim, mn, 76; Nesa, mn, 19; bn Made, Mukaddima, 9; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 207; Hkim, el-Mustedrek, II, 528. 364 Buhr, Ahkam, 10; Tirmiz, Zuhd, 50; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 104; Hejsem, MedmauzZevid, XI, 186; Kad jz, if-i erif, s. 77.

zaista to inei. Svjesno nepotivanje ovakvih stvari sa namjerom da se iskae neposlunost prema Resulullahu, otvara vrata nevjernitva. Potovanje prema Uzvienom Allahu i Njegovom poslaniku se iskazuju i na taj nain, to se ne stavlja bilo ta na mushaf ili na knjigu u kojoj su navede Resulullahove, alejhisselam, rijei. Jo jedan od pokazatelja potovanja je brisanje praine sa njih kao i obraanje panje da se ne bacaju papiri na kojima je navedeno Allahovo ime ili ime Njegovog poslanika. Takvi papiri se ne cijepaju. Lijepo je iskazivati vie potovanje prema papirima pisanim islamskim harfovima. Ako se neki papir, koji sadri Allahovo ime ili neki njegov ajet, zbog starosti oteti, moe se zamotati u istu krpu i zakopati u zemlju, pokuati obrisati vodom ili spaliti. Kada izgori, taj pepeo se ponovo zakopava u zemlju. Bolje je zapaliti ga nego brisati. Jedan od lijepih naina iskazivanja potovanja prema Resulullahu je i iskazivanje potovanja prema Medine-i munevveri, koja je Resulullahov harem-i erif, uvanje od grijeha u njoj kao i iskazivanje potovanja prema njenim stanovnicima.

RESULULLAHOVE, ALEJHISSELAM, VRIJEDNOSTI

Savren odgoj Uzvieni Allah, navodei sva dobra koja je podario svome miljeniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, navodi i to da mu je dao lijepe udi, kroz Kur'anski ajet; Ti si stvoren lijepe udi. Ikrime prenosi sljedee: uo sam od Abdullaha ibni Abbasa da izraz Hulukil azim, to jeste lijepe udi, koji se spominje u ovome ajetu predstavlja ahlak koga je saoptio Kur'an-i kerim. U ajet-i kerimu se kae: Jer ti si, zaista, najljepe udi.365 Huluk-i-l azim znai imati skriveni odnos sa Allahom, imati tajne sa njim, te lijepo postupati sa ljudima. Resulullahov, alejhisselam, lijep ahlak uzrokovao je prelazak mnogih na Islam. Njegove rijei su bile naroito umiljate, tako da su osvajale srca i vodile due. Bio je toliko razborit, da je svojim nainom upravljanja, trpei brojne nedae, uspio smekati srca i navesti na pokornost stanovnike arabijskog poluotoka, koji su tradicionalno tvrdoglavi i grubi ljudi. Mnogi su napustili svoje prijanje vjere, te se kao muslimani, na putu Din-i Islama, borili protiv svojih oeva i svoje brae. Na tom putu su rtvovali svoje imetke i domove, te prosuli svoju krv, iako nisu bili naviknuti na takve stvari. Njegove lijepe udi, mehkoa, oprost, strpljenje, dobrota i odavanje poasti drugima su bili toliko moni, da su mu se svi divili. Ko god bi ga uo ili vidio, postajao bi musliman drage volje. Nikada od njega nije vieno bilo kakvo zlo, nedostatak ili neto runo, ni u jednom njegovom pokretu, poslu ili rijei. Iako se nije srdio ni na koga zbog linih stvari, prema neprijateljima vjere je bio postojan i hrabar. Viene su na hiljade mudiza Muhammeda, alejhisselam, i to su potvrdili i njegovi prijatelji i neprijatelji. Najvea meu tim mudizama je bio njegov odgoj i lijepa ud. Hazreti Ebu Said El-Hudri je rekao: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je hranio ivotinje. Vezao je devu, istio svoju kuu i muzao svoje ovce. Popravljao bi obuu i io ve. Jeo bi zajedno sa svojom poslugom. Pomagao bi svojim slugama kada bi se umorili zbog nekog posla. Kupovao bi na pijaci i donosio kui. Kada bi se susreo sa nekim, bio on bogat ili siromah, veliki ili mali, prvo bi se poselamio sa njim. Prvi bi pruio ruku kada bi se rukovao. Jednako se odnosio prema robu i robovlasniku, crncu i bijelcu. Odazvao bi se na svaiji poziv.
365

el-Kalem, 68/4.

Nikada ne bi potcjenjivao ili omalovaavao ono to se od jela iznese pred njega. Ne bi ostavljao jutarnju hranu za veer ili veernju za jutro. Bio je lijepe udi. Volio je initi dobro i lijepo se ophodio sa svakim. Bio je nasmijan i govorio je lijepo ali se nije smijao kada je govorio. Bio je ponekad i tuan ali nije to nije odavao na svome licu. Bio je pristupaan ali nije imao prirodu prevrtljivca. Na prvi pogled je ulijevao strah, ali nije bio grub. Bio je prijatan i dareljiv, no nije bio rastroan. Saalijevao bi se na svakoga, ali nije bespotrebno prosipao imetak. Mubarek glava mu je uvijek bila oborena, tako da je gledao ispred sebe. Ni od koga nije oekivao pomo. Onaj ko eli sreu i spokoj, neka bude poput njega. Enes bin Malik prenosi: Sluio sam Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, deset godina i nikada nije rekao uf. Nije rekao Zato si to uradio tako? ili Zato to nisi uradio tako?366 Ebu Hurejre je rekao: U jednoj bici smo od njega traili da uini dovu da nevjernici budu uniteni pa je rekeo: Ja nisam poslan da proklinjem i nanosim patnje ljudima. Ja sam poslan da inim dobroinstvo i da ljudi postignu zadovoljstvo. Uzvieni Allah u 107. ajetu sure Enbija kae: Tebe smo poslali kao milost svjetovima. Ebu Seid El-Hudri je rekao: Resulullahov haja' (stid) je vei od stida ednih djevojaka muslimanki.367 Enes bin Malik je rekao: Kada bi se Resulullah, alejhisselam, sa nekim rukovao, ne bi povukao svoju ruku dok taj ne bi povukao svoju. Ne bi okretao svoje lice od njega dok taj svoje ne okrene. Kada bi sjedio sa nekim, sjedio bi na oba koljena, ne bi podizao jednu nogu iz potovanja prema onome sa kim je sjedio. Dabir bin Sumure je rekao: Resulullah je malo priao. Priao bi kada je imao potrebu ili kada bi bio upitan o neemu. Iz ovoga proizilazi da se svaki musliman treba uvati bespotrebnog govora i utjeti. U njegovim mubarek rijeima se mogao vidjeti tertil i tersil. To znai da je govorio sa lahkoom, na lijep nain i da ga je bilo lahko razumiti. Enes bin Malik je rekao: Resul, alejhisselam, je posjeivao bolesne, ispraao denaze i odazivao se na poziv. Jahao je i magarca. Vidio sam Resulullah, alejhisselam, na Hajberu. Bio je na magarcu sa uzdom od nekog konopa. Kada bi se vraao sa sabah namaza, stanovnici Medine bi mu donosili posude sa vodom i traili od njega da u njih stavi svoje mubarek prste. Ne bi ih odbijao ni kada bi nastupila zima, a voda bila hladna.368 Drugom prilikom Enes je rekao: Kada bi Resulullaha, alejhisselam, i neka djevojica zamolila da za nju obavi neki teak posao, on je ne bi odbijao. Dabir je rekao: Niko nije uo da je neko neto traio od Resulullaha, a da mu on nije izaao u susret. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je po koliini stida koju je posjedovao bio ispred svih stvorenja. Pred nedolinim stvarima bi naprosto zatvarao oi. Nikome se ne bi obraao na nain koji ta osoba ne voli. Hazreti Aia je rekla: Kada bi Resulullahu bilo reeno da neko radi neto, to nije bilo kako treba, rekao bi uopeno, ne navodei njegovo ime; Zato tako rade? Na taj nain bi opominjao onoga ko poini runu stvar i ne bi odavao njegovo ime. 369 Enes bin Malik je rekao: Jednog dana je Resulullahu doao ovjek koji je imao neku mrlju u vidu utila na licu. Nije mu nita rekao, to bi ga rastuilo ili povrijedilo. Kada je izaao, rekao je: Trebali ste mu rei da opere ono sa lica.370

366 367

Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 255; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 291 Muslim, Fezil, 99; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 71; bn Sad, et-Tabakt, I, 368; Bejhek, es-Sunen, II, 477. 368 bn Made, Zuhd, 16; Hkim, el-Mustedrek, II, 506; bn Sad, et-Tabakt, I, 371. 369 Kad jz, if-i erif, s. 116. 370 Kad jz, if-i erif, s. 116.

Resulullah je ujedinjavao plemena. Nije sijao razdor meu njima. Iskazivao bi potovanje prema svakom poglavaru plemena i davao mu mjesto. Nikoga nije udaljavao od svoje mubarek ljepote. Traio bi svoje ashabe i pitao za one koji ne dou. Savjetovao bi one koji sjednu blizu njega. Ne bi svojim ponaanjem odavao utisak da nekoga voli vie od drugoga. Kada bi mu doao neko da se poali, on bi ga strpljivo sasluao. Ne bi naputao osobu koja mu doe, dok on sam to ne bi uinio. Prema svima se ophodio demonstrirajui svoj savreni odgoj. Po pitanju pravde i pravinosti, za njega je svako bio jednak. Nije davao prednosti jednima nad drugima. Hazreti Aia je rekla: Nisam vidjela nikoga tako lijepa odgoja, kao to je bio Resulullah. Kad god bi ga pozvao neko od njegovih ashaba ili Ehl-i bejta, on bi odgovorio sa izvoli. Resulullah, alejhisselam, je svoje ashabe nazivao najljepim imenima i ne bi nikome prekidao rije. Ne bi prekidao razgovor dok to ne uini drugi ili krene da izae iz prostorije u kojoj su se nalazili. O njegovoj samilosti i lijepom postupanju govori i Allah, delle anuhu; Vaa neugodnost ga vrijea i ini tunim. Veoma vam je privren. Prema mu'minima je izuzetno samilostan i za njih mnogo trai hajra. U 107. ajetu sure Enbija se kae: (O miljenie!) A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. Resulullah, alejhisselam, je neke obaveze olakavao, bojei se da e teko pasti njegovom ummetu. Da nije potekoa pripadnicima moga ummeta, naredio bih im da prilikom svakog uzimanja abdesta koriste misvak.371 Kada je u pitanju sposobnost pravovremenog prekidanja govora, niko nije ravan Resulullahu. Abdullah bin Ebi-l Hamsa je rekao: Obavljao sam kupoprodaju zajedno sa Resulullahom, prije nego mu je objavljeno poslanstvo. Ostalo je neto imetka to sam mu trebao predati. Obeao sam da u mu to donijeti u odreeno vrijeme, na odreeno mjesto, pa sam to zaboravio uiniti. Kada sam se nakon tri dana sjetio date rijei, potrao sam ka tom mjestu. Vidjevi ga kako tri dana tamo eka ostao sam zaprepaten. Ree mi: Mladiu, zamorio si me. ekam te ovdje tri dana. Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, uroena dobrota bila je zadivljujua i daleko od udi bilo kojeg drugog stvorenja, pa i poslanika. Nikada nije osjetio kibur (oholost). Kada mu je ostavljeno na volju da bira izmeu toga da bude poslanik u ulozi kralja ili sluge, on je odabrao da bude sluga. 372 Na to mu je Israfil, alejhisselam, rekeo: Nema sumnje da ti je tako lijepu ud darovao Uzvieni Allah. Ti si najvei meu Ademovim sinovima i prvi ovjek koji e ustati iz kabura na Sudnjem danu. Takoer si prvi koji e biti zagovornik drugima. Resulullah je jednom prilikom rekao hazreti Aii: Ponueno mi je da zemlja Mekke bude zlato. Rekao sam; Ne elim to ja Rabbi! elim da budem jedan dan gladan a drugi sit. Kada budem gladan, molit u te dovom, a kada budem sit, zahvaljivat u ti.373 Dibril, alejhisselam, je doao Resulullahu, alejhisselam, i rekao mu: Prenosim ti selam od Uzvienog Allaha, Koji poruuje: Ako eli, ove planine u mu uiniti zlatom. Uinit u da, kuda god bude iao, planine zlata budu uz njega. Resulullah, alejhisselam, mu je odgovorio: O Dibrile! Dunjaluk je kua beskunika. On je imetak onoga, ko nema imetka. Prikupljat e ih onaj, koji nema pameti.374

371 372

Buhr, Temenni, 9; Abdurrezzk, el-Musannef, I, 556; Kad jz, if-i erif, s. 123. Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 309. 373 bn Sad, et-Tabakt, I, 381; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 308-309; Gazzal, hja, III, 196. 374 Ahmed b. Hanbel, el-Musned, VI, 71; bn Ebi ejbe, el-Musannef, VII, 243.

Na to mu Dibril ree: O Muhammede! Uzvieni Allah te je uinio akl-i sabitom i uspravnim. Hazreti Aia je rekla: Nekada bi prolo i po mjesec dana, a da u kui ne zapalimo vatru kako bismo spravili neto hrane. Imali smo samo hurmi i vode. Ibn-i Abbas je rekao: Resulullah, alejhisselam, i njegov Ehl-i bejt su mnoge noi lijegali gladni. Uveer nisu imali nita za jesti. Hazreti Aia je takoer rekla: Resulullahov mubarek stomak nikada nije bio sit. Nije se zbog toga nikome alio. Potreba je bila za njega bolja od bogastva. ak i kada bi se cijele noi prevrtao od gladi, to ga nije sprjeavalo da danju posti.375 Da je htio, mogao je od svoga Rabba traiti sva bogastva, hrane i zadovoljstva ovoga svijeta. Kunem se da, kada bih ga vidjela u takvom stanju, plakala bih od saaljenja. Svojom rukom bih pomilovala njegov mubarek stomak i rekla mu: Moja dua ti je kurban! Zar ne moe obezbijediti neto ovosvjetskih dobara koja e ti dati snagu? - O Aia! ta e mi ovaj svijet? Moja braa, odabrani poslanici, Ulu-l azm, podnijeli su i gore od ovoga. Ipak su nastavili ivjeti kao i prije i stigli svome Gospodaru. Zbog toga im je Gospodar povratak Njemu uinio izuzetno lijepim i poveao im njihovo dobro. Ja se stidim provoditi lagodan ivot. Takav ivot bi me udaljio od njih. Najljepa stvar koju mogu postii jeste sastanak sa svojom braom, ree on. Hazreti Aia ree: Mjesec dana nakon ovih rijei, Resulullah je preselio. I Resulullahova dareljivost je bila nadaleko uvena. Ni u ovome mu niko nije bio ravan. Ibn-i Abbas je rekao: Resulullah je bio najdareljiviji ovjek kada je u pitanju injenje dobra. U Ramazan-i erifu i prilikom sastajanja sa Dibrilom, alejhisselam, bio bi dareljiviji od jutarnjeg povjetarca. Enes bin Malik prenosi: Iao sam zajedno sa Resulullahom. Na njemu je bio Burd-i Nedrani a to je bio ogrta od platna iz Jemena. Priao mu je jedan seljak sa zada i povukao za ogrta tako jako da je njegov vez ogrebotinom ostavio traga na Resulullahovom vratu. Resulullah se potom nasmijao i naredio da mu se neto da. Resulullah, alejhisselam, je imao jednu kominicu koja je bila starica. Ona jednom posla svoju kerku Resulullahu da mu zatrai neto odjee, kako bi mogla prekriti tijelo prilikom obavljanja namaza. Resulullah tada nije imao nikakvu odjeu osim svoje. Skinuo je svoju gelabiju i dao joj je na poklon. Obzirom da je i sam ostao bez odjee, nije mogao otii u damiju kada je dolo vrijeme za to. Kada su ashabi uli da je Resulullah toliko dareljiv da je poklonio i svoju odjeu, pa zbog toga ne moe doi u damiju, odluili su i sami svu svoju imovinu podijeliti siromasima. Uzvieni Allah je tada objavio 29. ajet sure El-Isra: Ne dri ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu da ne bi prijekor zasluio i bez iega ostao. Toga dana Resulullahu poslije namaza doe hazreti Alija i ree mu: Ja Resulallah! Danas sam posudio osam srebrenih dirhema kako bih neto uzeo djeci. Evo ti polovina od toga pa kupi sebi odjeu. Resul, alejhisselam, je otiao na pijacu i uzeo gelabiju za dva dirhema. Za preostala dva dirhema je poao kupiti neto hrane kada je na putu sreo jednog slijepca koji ree: Ko e mi radi Allaha, i radi Dennetske odjee pokloniti neto za obui? Resulullah mu pokloni odjeu koju je kupio, a kada ju je prosjak uzeo, osjeti da iz nje dolazi prelijep miris, poput miska. Shvatio je da je to jer ju je nosio Resulullah, alejhisselam. Sve to bi Resulullah makar jednom obukao, na njemu bi ostajao njegov miris, ak i kada se istroi toliko da ispuca na vie dijelova. Ponovo bi na svakom dijelu ostao miris miska. Slijepac tada uini dovu: Ja Rabbi! Tako Ti hurmeta ove koulje podari mi vid! Kada je otvorio oi, progledao je. Resulullah ga napusti i za jedan dirhem kupi jo jednu gelabiju. Dok je iao da kupi jo neto hrane za dirhem koji mu je od svega preostao, ugleda
375

bn Sad, et-Tabakt, I, 406.

jednu djevojku, sluavku, kako plae. Zato tako plae keri?, upita je on. Ja sam slukinja jednog idova, ree ona. Dao mi je jedan dirhem i rekao da za pola dirhema kupim jednu flau a za drugu polovinu ulja. Uinila sam to i vraala se putem kada mi flaa ispade iz ruku. Ostala sam i bez flae i bez ulja. Sada ne znam ta da radim. Resulullah izvadi i posljednji dirhem i dade joj; Uzmi za ovo flau i ulje i idi svojoj kui. Ali mene je strah da e me istui zato to sam zakasnila, ree ona. Ne boj se! Ja u otii zajedno sa tobom i rei mu da ti ne naudi. Dooe do kue i pokucae na vrata. Kada idov na vratima ugleda Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, osta zauen. Resulullah mu objasni ta se desilo i zamoli ga da je ne grdi. On tada kleknu pred njega i ree mu: O veliki poslanie, koji si prvak hiljada ljudi! O veliki poslanie, iju naredbu ekaju hiljade lavova, da je odmah izvre! Zbog jedne sluavke si miskina poput mene poastio svojim dolaskom. Ja Resulallah! U tvoje ime oslobaam ovu djevojku. Podui me imanu i Islamu. Dozvoli mi da u tvome prisustvu primim Islam. Resulullah, alejhisselam, ga podui Islamu te on posta musliman. Vrati se kui i podui tome i svoje ukuane. Svi primie Islam. Sve se to desilo bereketom Resulullahove lijepe udi. Resul-i ekremove, alejhisselam, lijepe udi su brojne. Svaki musliman je duan da ih naui i potrudi se da ih primijeni u svome ivotu. Tako e, uz Boiju pomo, sebe sauvati od nedaa na dunjaluku i ahiretu i postii zagovor Poslanika svih svjetova. Neka od njegovih lijepih udi su sljedea: 1. Resulullahovo, alejhisselam, ovosvjetsko i onosvjetsko znanje, razumijevanje, inteligencija, razum, dareljivost, samilost, strpljenje, trud, povjerljivost, slatkorjeivost, odanost, principijelnost, poast, stid, bogobojaznost, i druge. Osobine koje je posjedovao Muhammed, alejhisselam, su jae i vee od osobina svih drugih poslanika. Opratao bi patnje i tete koje bi doivljavao i od prijatelja i od neprijatelja. Nikome se ne bi svetio. Kada su mu neprijatelji na Uhudu raskrvarili obraz i polomili nekolika zuba, za one koji su to poinili on je rekao: Ja Rabbi! Oprosti im! Oni ne znaju ta rade! 2. Nije sebe smatrao veim od drugih. Kada su prilikom jednog putovanja htjeli zaklati ovcu i nahraniti se njome, jedan od prisutnih ree: Ja u je zaklati, drugi ree: Ja u je oguliti, trei: Ja u je skuhati. Resulullah, alejhisselam, tada ree: Ja u sakupiti drva. Rekoe mu: Ja Resulallah! Ti se odmaraj. Mi emo to uiniti. Na to im on ree: Ja znam da ete vi sve to uiniti. No ja ne elim da budem odvojen od onih koji rade. Uzvieni Allah ne voli onoga ko se odvoji od drutva i sjedi, te krenu sakupljati drva. 3. Kada bi doao meu ashabe, ne bi sjedao na elo. Sjeo bi gdje bi vidio prazno mjesto. Jednog dana je izaao meu ljude oslanjajui se na svoj tap. Prisutni pred njim ustadoe na noge. Vi nemojte ustajati preda mnom da biste mi iskazali potovanje, kao to to ine drugi. I ja sam ovjek poput vas. Jedem poput vas i odmaram se, kada sam umoran, ree im Resul-i ekrem. 4. esto je sjedio na koljenima. Zabiljeeno je i da je sjedio na koljenima tako to bi ruke stavio na neki predmet oko sebe.376 Nije odvajao svoje sluge od sebe ni kada je jeo, oblaio se ili pri bilo kojem drugom poslu. Pomagao bi im u njihovim poslovima. Nije vieno da je nekoga istukao niti mu rekao runu rije. Enes bin Malik, koji mu je uvijek bio na usluzi je rekao: Sluio sam Resulullahu deset godina. On je vie sluio meni nego ja njemu. Nikada me nije povrijedio, niti mi se obratio na ruan nain.377 5. Kada bi obavio sabah-namaz rekao bi: Ima li neko meu vama bolestan, pa da ga obiemo. Ako ne bi bilo bolesnih, pitao bi: Ima li neka denaza oko ijeg obavljanja moemo pomoi? Ako bi bila denaza, pomogao bi oko gasula, oblaenja efina, predvodio
376 377

Ebu Dvd, Edeb, 25. Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 255.

bi namaz i odlazio do njegovog kabura. Ako ne bi ni toga bilo rekao bi: Da li je neko od vas neto sanjao, pa da to podijeli sa nama, da mu to protumaim. 6. Sluio bi svojim gostima i svojim ashabima; Najbolji meu ljudima jedne skupine je onaj koji im slui. 7. Nije vieno da se smijao glasno. Nasmijao bi se bez putanja glasa. Nekada bi mu se, prilikom smijanja vidjeli prednji sjekutii. 8. Nije priao bez potrebe i smisla. Kada je trebalo, govorio bi kratko, korisno i jasno. Nekada bi govor ponavljao tri puta kako bi bio to bolje razumljen. 9. Od njegove veliine, niko mu nije mogao direktno gledati u lice. Kada bi mu neko gledao u mubarek lice, oblio bi ga znoj; Nemoj osjeati tegobu. Ja nisam ni vladar niti nasilnik. Sin sam ene koja je jela tenost iz mesa. Tada bi prisutni prestao da ga se boji i poeo otvoreno sa njim govoriti. 10. Ja meu vama najbolje razumijem Uzvienog Allaha i najvie ga se bojim. Da vidite ono to ja vidim, malo bi se smijali a mnogo plakali. 378 Kada bi ugledao oblak, uinio bi dovu: Ja Rabbi! Nemoj nam ovim oblakom poslati kaznu! Kada bi puhao vjetar govorio bi: Ja Rabbi! Poalji nam hairli vjetar! Kada bi grmilo govorio bi: Ja Rabbi! Smiluj nam se i nemoj nas usmrtiti! Nemoj nas kazniti ve nas poasti! Kada bi stao da obavi namaz, iz njegovih grudi bi se zauo glas poput onoga koji uzdie dok plae. Tako je bilo i kada je uio Kur'an-i kerim. 11. Imao je udesno vrsto srce. Tokom bitke na Hunejnu muslimani su se rasuli i ostalo je tek nekoliko boraca. Nekoliko puta je napadima neprijatelja odolijevao sam i nije ni trenutka posustao. 12. Bio je izuzetno dareljiv. Poklonio bi na stotine deva i ovaca a sebi ne bi nostavljao nita. Mnogi nevjernici krutoga srca, primili su Islam zadivljeni ovim Resulullahovim dobroinstvima. 13. Svojim suprugama i posluzi bi ponekad odvajao hurmi i ita, koliko je bilo potrebno za jednu godinu, a od toga bi ponovo udjeljivao i siromanima. 14. Od jela je volio ovije meso, tenost iz mesa, tikvu, slatko, med, hurme, mlijeko, kajmak, lubenicu, dinju, groe i krastavac. 15.Vodu je pio polahko iz tri gutljaja poinjui sa bismillom, dok bi na kraju rekao Elhamdulillah i uinio dovu. 16. Oblaio je ta bi imao od onoga to je dozvoljeno. Pokrivao bi se odjeom slinom ihramima, koja je ivena od debljih materijala i petamalom i volio je oblaiti koulje i dubbeta. Oni su bili pravljeni od pamuka ili vune. Uglavnom bi nosio odjeu bijele boje, ponekada zelene. Ponekada bi oblaio i ivenu odjeu. U posebnim prilikama kao petkom, za vrijeme bajrama, prilikom posjeta stranih delegacija kao i za neke druge sveanosti, oblaio bi dragocjene koulje i dubbeta zelene, crvene i crne boje. Ruke bi pokrivao do lakata a mubarek noge do lanaka. 17. Prema obiaju koji je vladao u arabiji, kosu je putao do polovine uiju a ostatak bi sjekao. Kosu je premazivao posebno pripremljenim, ugodnim mirisima. 18. Na ruke, glavu i lice je stavljao miris miska ili neke druge mirise, te se mirisao i mirisima koji se dobijaju sagorijevanjem specijalnih biljki. 19. Spavao je na listovima palme prekrivenim koom. Kada su mu jednom prilikom donijeli duek ispunjen vunom, odbio ga je i rekao: O Aia! Tako mi Allaha, kada bih elio, mogao bih imati na svakom mjestu gomile zlata i srebra. Nekada bi leao na hasuri, drvetu, dueku ili na suhoj zemlji. 20. Svake noi bi tri puta povlaio surmu preko svojih oiju.

378

Kad jz, if-i erif, s. 145.

21. U kui je uvijek uza se imao ogledalo, ealj, posudu sa surmom, misvak, makase, iglu i konac. Kada bi krenuo na put, nosio bi to sa sobom. 22. Poslije jacije bi spavao do ponoi, a potom ibadetio do sabah-namaza. Spavao bi okrenut ne desnu stranu, sa otvorenim dlanom desne ruke pod glavom, uei razne sure iz Kur'ana. 23. inio bi Tefe'ul. to znai da bi prizivao hajr-dobro na iznenadne stvari koje su mu se deavale kao i na stvari koje bi vidio prvi put. Nita nije smatrao pokazateljem nesree. 24. Kada bi bio tuan, zamiljeno bi se drao za bradu. 25. Kada bi bio tuan, odmah bi otpoinjao sa namazom. Uitkom koji prua namaz, odagnavao bi sve svoje brige i tugu. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je imao toliko strahopotovanja prema Uzvienom Allahu, da ga niko nije mogao odagnati od razmiljanja o tome. Klanjao bi dok mu mubarek noge ne bi poplavile. Kada bi ga upitali: Ja Resulalla! Tebi su oproteni svi prethodni i budui grijesi. Zato toliko klanja?, on bi rekeao: Zar ne trebam zbog toga biti najzahvalniji Allahov rob? Njegova plemenita svojstva Postoje na stotine knjiga koje za temu imaju Muhammedove, alejhisselam, fadilete, to znai plemenita svojstva. Neka od tih svojstava emo navesti: 1. Prije svih stvorenja, prvo je stvorena dua i nur Muhammeda, alejhisselam. 2. Uzvieni Allah je njegovo ime zapisao na Aru, Dennetu i sedam nebesa. 3. Na listovima jedne rue koja raste u Indiji pie La ilahe illallah, Muhammedurresulullah. 4. U jednoj rijeci u blizini Basre pronaena je riba u ijoj unutranjosti na desnoj strani pie Allah, a na lijevoj Muhammed. 5. Postoje meleki koji su stvoreni da samo izgovaraju Muhammedovo, alejhisselam, mubarek ime. 6. Razlog zbog koga je melekima nareeno da uine seddu Ademu, alejhisselam, je Muhammedov, alejhisselam, nur, koji je postojao u njemu. 7. Uzvieni Allah je nagovijestio svim poslanicima dolazak Muhammeda, alejhisselam, a njihovim narodima je naredio da ga slijede ukoliko se on pojavi u njihovom vremenu. 8. Desili su se mnogi predznaci dolaska Muhammeda, alejhisselam, na ovaj svijet. Oni su zapisani u historijskim djelima kao i djelima mevluda. 9. Kada je doao na svijet, pupana vrpca mu je bila prekinuta te je bio osunneen. 10. Njegovim dolaskom na svijet, ejtanima je zabranjeno da se penju na nebesa i dobijaju vijesti o dogaajima od meleka. 11. Prilikom njegovog dolaska na ovaj svijet, svi kipovi i drugi predmeti kojima se klanjalo, pali su na glavu. 12. Njegovu beiku su ljuljali meleki. 13. Dok je bio u beici, razgovarao je sa Mjesecom i pokazivao prstom njegovu putanju. 14. Govorio je, jo dok je bio u beici. 15. U djetinjstvu ga je pratio jedan oblak, koji mu je uvijek bio iznad glave i pravio mu hlad. To se nastavilo sve dok nije primio poslanstvo. 16. Svaki poslanik je na desnoj ruci imao peat poslanstva. Muhammedov, alejhisselam, peat je bio na leima, naspram njegovog srca. 17. Vidio je iza sebe, na isti nain kako je vidio i ispred sebe. 18. Vidio je u mraku kao i na svjetlu.

19. Njegova pljuvaka bi slanu vodu inila slatkom. Bila je lijek za bolesnike. Bebama je bila hrana poput mlijeka. 20. Dok bi mu oi spavale, srce bi bilo budno. Takvi su bili i svi ostali poslanici. 21. Nikada nije zijevao. (To nisu inili ni ostali poslanici) 22. Mubarek znoj mu je mirisao poput rue. Jedan siromah je od njega zatraio pomo prilikom udaje svoje keri. Obzirom da u tom trenutku nije imao nita to bi mu mogao dati, u jednu flaicu je stavio svoga znoja. Kada bi se djevojka njime namirisala, mirisala bi joj cijela kua. Njena kua je postala poznata kao kua koja lijepo mirie. 23. Iako je bio srednjeg rasta, kada bi stajao pored nekog visoijeg od sebe, izgleda bi visoiji u odnosu na njega. 24. Kada bi hodao na svjetlosti sunca ili mjeseca, ne bi imao sjenu. 25. Na njegovo tijelo i odjeu nisu slijetali komarci ili neki drugi insekti. 26. Njegova odjea se ne bi zaprljala, bez obzira koliko je nosio. 27. Kuda god bi hodao, za njim bi ili meleki. Zbog toga bi ashabima govorio da idu ispred njega govorei: Ostavite da za mnom idu meleki.379 28. Kada bi stao na kamen, na njemu bi ostao znak njegova stopala. Kada bi hodao po pijesku, ne bi ostajao trag za njim. Kada bi vrio nudu, zemlja bi se rastavljala i sakrivala neist. (Tako je bilo i sa ostalim poslanicima) 29. Imao je najvee znanje meu ljudima i melekima. Iako je bio Ummij, tj. ni od koga nita nije uio, Uzvieni Allah ga je svemu poduio. Kao to je Adem, alejhisselam, poduen imenima svih stvari, tako je on poduen i imenima i znanju svih stvari. 30. Saoptena su mu imena svih pripadnika njegova ummeta, njihovi ivoti i sva deavanja meu njima. 31. Njegov razum je iznad razuma svih ljudi. 32. Njemu su podarene sve lijepe udi koje ljudi mogu imati. Kada su velikom pjesniku Omer Ibn-il Farid-u rekli: Zato nisi pisao u slavu Resulullaha?, on je odgovorio: Shvatio sam da nemam snage da ga hvalim. Nisam naao rijei kojim bih ga pohvalio! 33. Uzvieni Allah je stavio njegovo ime pored svoga u kelime-i ehadetu, ezanu, ikametu, sjedenju u namazu, u mnogim dovama, u nekim ibadetima i hutbama, zatim u savjetovanju, u tekim trenucima, u kaburu , na maheru, u Dennetu i na jeziku svakoga stvorenja. 34. Najvea njegova odlika jeste da je on habibullah. Uzvieni Allah ga je uinio Njemu dragim, voljenim. Njegov stepen je iznad stepana svih stvorenja i meleka. Uzvieni je rekao: Kako sam Ibrahima sebi uinio prijateljem tako sam tebe uinio sebi voljenim! 35. A Gospodar tvoj e tebi sigurno dati, pa e zadovoljan biti! 380 Iz ovoga ajeta vidimo da je Allah, delle anuhu, Resulullahu obeao pokloniti sva znanja, sve vrline, ahkam-i Islamijju, pomo protiv neprijatelja i pobjedu, pripadnicima njegova ummeta sve pobjede i efaat na Sudnjem danu. Kada je objavljen ovaj ajet, Resulullah se okrenuo prema Dibrilu i rekao mu: Ne mogu biti zadovoljan da bilo ko iz moga ummeta ue u Dehennem. 36. Uzvieni Allah se u Kur'ani kerimu svim poslanicima obraa njihovim imenima, dok se Muhammedu, alejhisselam, obraa sa: O moj poslanie! O moj resule! 37. Jasno je i sasvim razumljivo govorio svim narjejima arapskog jezika. Mnogim strancima koji su dolazili iz dalekih mjesta, obraao bi se na njihovim jezicima.
379 380

Kad jz, if-i erif, s. 69. ed-Duha 93/5.

Oni koji bi to uli, bili bi oduevljeni, a on bi im govorio: Uzvieni Allah me je odgojio na najljepi nain. 38. Sa malo rijei bi rekao mnogo. Preko stotinu hiljada hadisa pokazuju da je bio Devamiu-l kelim. Neki uenjaci kau: Muhammed, alejhisselam, je etiri temelja Islama objasnio sa etiri hadisa. Djela se vrijednuju prema namjerama381, Dozvoljeno je jasno i zabranjeno je jasno382, Tuitelj treba dovesti svjedoke a tueni se zakleti, i Sve dok neko od vas svome bratu ne eli isto to i sebi, njegov iman nije potpun383 Prvi od ova etiri hadisa govori o ibadetu, drugi o muamelatu (pravna pitanja), trei o husumatu, (pravdi i politici) a etvrti o adabu i ahlaku (lijepom ponaanju). 39. Muhammed, alejhisselam, je bio masun i masum. Nije poinio nikakav grijeh, niti znajui, niti nehotice, ni prije niti poslije poslanstva. Nije zabiljeen nikakav njegov ruan postupak. 40. Muslimanima je nareeno da u namazu poselame Resulullaha rijeima: Esselamu alejke ejjuhennebijju ve rahmetullahi. Nije dozvoljeno u namazu selamiti bilo kojeg drugog poslanika ili meleka. 41. Reeno je: Da nije tebe, ne bih nita stvorio!384 42. Drugi poslanici su sami odgovarali na potvore koje su iznoene na njihov raun dok je na potvore na Muhammeda, alejhisselam, odgovarao direktno Uzvieni Allah, branei ga. 43. Broj pripadnika ummeta Muhammeda, alejhisselam, je vei od ukupnog broja ummeta svih prethodnih poslanika. Oni su na veem stepenu od pripadnika prijanjih ummeta. U hadisu je navedeno da e dvije treine pripadnika denneta biti iz ummeta Muhammeda, alejhisselam. 44. Sevabi koji e biti dati Muhammedu, alejhisselam, su mnogostruko vei od sevaba drugih poslanika. 45. Zabranjeno je zvati ga vlastitim imenom, povisiti glas pred njim ili proi ispred njega na putu. Pripadnici drugih ummeta su svoje poslanike zvali njihovim imenima. 46. Vidio je Dibrila, alejhisselam, u liku meleka dva puta. Niti jedan drugi poslanik nije vidio Dibrila u prirodnom liku. 47. Dozvoljeno je kleti se Uzvienom Allahu, Muhammedovim, alejhisselam, imenom, dok to nije dozvoljeno imenima drugih poslanika i meleka. 48. Zabranjeno je eniti Resulullahove supruge, poslije njegove smrti, tako da su one zatiene kao majke vjernika. 49. Srodstvo po krvi ili braku nee biti uzimano u obzir na Sudnjem danu osim u sluaju rodbine Muhammeda, alejhisselam. 50. Naditi Resulullahovo ime je dobro i na ovom i na buduem svijetu. Iskreni vjernici koji budu nosili njegovo ime nee ui u Dehennem. 51. Svaka njegova rije i postupak su ispravni. Svako njegovo prosuivanje potvruje Uzvieni Allah! 52. Svakome je dunost voljeti ga. Rekao je: Ko voli Allah, voli i mene. Pokazatalj ljubavi prema njemu je slijediti njegovu vjeru, njegov put, njegov sunnet i njegov ahlak. U Kur'anu mu je nareeno da kae: Ako me budete slijedili, voljet e vas Allah!

381 382

Buhr, Bedul-Vahj, 1; Ebu Dvd, Talak;, 11; bn Made, Zuhd, 26. Ebu Dvd, Buju, 3; Nesa, Buju, 2. 383 Buhr, mn, 7; Tirmiz, Sifetul-Kjme, 59; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 176. 384 Sujut, el-Lealil-Masnua, I, 272; Adlun, Keful-Hafa, II, 164; Ali el-Kar, erhu-ifa, I, 6.

53. Vadib je voljeti njegov Ehl-i bejt; Onaj ko je neprijatelj mome Ehl-i bejtu, on je munafik. Ehl-i bejt je Resulullahova rodbina kojoj je zabranjeno da prima zekat. To su njegove mubarek supruge i mu'mini koji potiu od njegovog djeda Haima, to jeste potomci Alije, Ukajla, Dafera Tajjara i Abbasa. 54. Vadib je voljeti sve njegove ashabe. Nemojte nakon moje smrti biti neprijatelji mojim ashabima! Voljeti njih znai voljeti mene a biti prema njima neprijatelj, znai biti meni nepijatelj. Ko njih povrijedi, kao da je mene povrijedio. Ko mene povrijedi povrijedio je Uzvienog Allaha. Onaj ko povrijedi Allaha, on e ga kazniti. 55. Uzvieni Allah je Muhammedu, alejhisselam, stvorio po dvojicu pomonika na zemlji i na nebu. To su Debrail, Mikail, Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhum edmein. 385 56. Svaki odrasli mukarac i ena e u kaburu biti pitani za Muhammeda, alejhisselam. Kao to e biti pitani: Ko je tvoj Gospodar?, tako e biti pitani i : Ko ti je poslanik? 57. itati Muhammedove, alejhisselam, hadise predstavlja ibadet. Ko ih ita, imat e za to sevape. 58. Azrail, alejhisselam, je po Resulullahovu duu doao u liku ovjeka. Zatraio je dozvolu da bi uao u njegovu kuu. 59. Zemlja iz njegovog kabura je vrijednija od bilo kog drugog mjesta, pa i Denneta i Kabe. 60. U kaburu ivi vrstom ivota, koju mi ne poznajemo. U kaburu ui Kur'an i obavlja namaz. Tako je i sa svim ostalim poslanicima. 61. Meleki koji uju donoenje salavata na Resulullaha na raznim stranama svijeta, dolaze do njega i prenose mu te salavate i selame. Njegov kabur svaki dan obilazi na hiljade meleka. 62. Djela i ibadeti pripadnika njegova ummeta mu bivaju pokazani svakoga dana ujutro i naveer. Vidi i one koji to ine pa upuuje dovu Gospodaru za oprost grijeha pripadnika njegova ummeta. 63. Posjetiti njegov kabur je lijepo djelo i za ene. Ostale kabure im je dozvoljeno posjeivati samo u odreenim prilikama i obuenim na nain kako to prilii muslimanima i muslimankama. 64. Uzvieni Allah prima dove onih koji ga ine tevessul, to jeste onih koji neto zatrae hurmetom i imenom Muhammeda, alejhisselam, i poslije njegove smrti kao to je to inio i prije nje. 65. Na Sudnjem danu e Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prvi ustati iz kabura. Na njemu e biti Dennetska odjea. Stii e meu ljude na Buraku. U ruci e drati zastavu koja se zove Livau-l hamd. Svi poslanici i ljudi e se okupiti oko ove zastave. Svi e biti iscrpljeni od ekanja koje e trajati hiljadu godina. Ljudi e redom ii poslanicima Ademu, Nuhu, Ibrahimu, Musau i Isau, alejhimusselam i traiti od njih zagovor kod Uzvienog Allaha, da se otpone sa svoenjem rauna. Svaki od njih e rei da zbog odreenog razloga osjeaju stid i strah prema Uzvienom Allahu, tako da ne mogu traiti efaata. Kada, na posljetku, odu Resulullahu i njega zamole, on e pasti na seddu i zamoliti Allaha, pa e im dova biti primljena. Prvo e biti svedeni rauni pripadnika njegova ummeta, te e oni prvi prijei preko Sirata i prvi ui u Dennet. Osvijetlit e mjesta kroz koja budu prolazili. Kada bude preko Sirata prolazila hazreti Fatima, rei e se: Neka svi zatvore oi, dolazi ker Muhammeda, alejhisselam.
385

Tirmiz, Menkb, 17; Hkim, el-Mustedrek, II, 290; Huza, et-Tahr, s. 39.

66. init e efaat na est mjesta. Prvo je Makam-i Mahmud, gdje e svojim efaatom sve ljude spasiti azaba ekanja na Sudnjem danu. 386 Drugi njegov efaat e mnoge uvesti u Dennet. Trei njegov efaat e one koji su trebali izdrati kaznu, spasiti kazne. etvrti e spasiti Dehennema vjernike koji budu imali mnogo grijeha. Peti e omoguiti onima iji je broj dobrih i loih djela bio podjednak i koji budu ekali na mjestu zvanom A'raf, da uu u Dennet. esti e omoguiti onima koji su u Dennetu da se njihov stepen povea. 67. Mjesto na kome e u Dennetu biti smjeten Resulullah zove se Vesile. To je najvei stepen u Dennetu. Tu se nalazi korijen drveta Sidretu-l munteha, ije grane dostiu do svih mjesta Denneta. Blagodati dennetlijama e dolaziti sa toga drveta. Njegov istigfar Muhammed, alejhisselam, je bio najbolje Allahovo, delle anuhu, stvorenje ali Ga se je on najvie i bojao. Iako ga je Uzvieni Allah sauvao injenja grijeha, on je neprestano ibadetio i molio Allaha za oprost, upuujui mu dove. Spavao bi prvu polovinu noi (poslije jacije) a drugu bi provodio u ibadetu. Ibni Abbas prenosi sljedee: Jedne noi sam bio gost kod majke vjernika hazreti Mejmune. Resulullah je spavao do polovine noi ili blizu njene polovine. Potom se probudio i rukom sa svoga lica otklonio znakove sna. Ustao je, dohvatio ibrik koji je bio okaen i uzeo abdest. Prouio je zadnjih deset ajeta sure Ali-Imran i stao na namaz. I ja sam ustao, obavio abdest poput njega i stao pored njega da klanjam. Resulullah je obavio dva rekata namaza. Potom je klanjao jo dva rekata a zatim jo dva. Nakon toga je obavio vitr namaz. Iza toga je zaspao do sabahskog ezana. Ponovo je obavio dva rekata namaza i otiao u damiju da obavi sabahski farz namaz.387 Hazreti Aia pripovijeda: Resulullah, alejhisselam, je jedne noi zaspao a kada se probudio ree: O Aia! Ako mi dozvoli, veeras bih obavljao ibadet svome Gospodaru! Potom je ustao. Uio je Kur'an i plakao. Plakao je toliko, da su mu se koljena skvasila. Nastavio je uiti a suze su mu pokvasile sve dijelove tijela na koje bi pale. Tako je inio do sabaha. Kada mu ujutro doe Bilal-i Habeija i vidje njegovo stanje ree: Neka su ti kurban moj otac i majka, ja Resulallah! Zar ti Uzvieni Allah nije oprostio sve prole i budue grijehe? Resulullah mu ree: O Bilale! Zar da ne zahvaljujem Gospodaru a On mi je objavio ajete388: U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni dana i noi su zaista znamenja za razumom obdarene.389 U hadisu koga prenosi muslim se kae: Na srce mi dolaze takve stvari da zbog njih svakog dana i noi inim sedamdeset istigfara i Na mome srcu se pojavi zastor (koji sprjeava da na njega doe envar-i ilahijja). Zbog toga svakoga dana inim sedamdeset istigfara. Takoer je rekao: Svakoga dana Uzvienom Allahu donesem stotinu istigfara.390 Resulullah je prema Allahu, delle anuhu, osjeao tako strahopotovanje, da se nikada ne bi glasno smijao. Imam-i Tirmizi prenosi hadis od Ebu Zerra u kome se kae: Nema sumnje da ja vidim ono to vi ne vidite i ujem ono to vi ne ujete. Na nebu nema niti pedalj na kome

386 387 388 389 390

Kad jz, if-i erif, s. 217. Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 284; Bejhek, es-Sunen, I, 89.
Ali mrn 3/190.

bn Hibban, es-Sahh, II, 386; bn Askir, Tarihu Dimak, IV, 142. bn Made, Edeb, 57; Kad jz, if-i erif, s. 148.

meleki Gospodaru ne ine seddu. Tako mi Allaha, da znate ono to ja znam, malo bi se smijali a mnogo bi plakali. Krenuli biste na put i molili Allaha iz sveg glasa.391 U hadisu koga prenosi Ebu Hurejre se kae: Nikoga u Dennet nee odvesti njegova djela. Zar ni tebe, ja Resulallah?, upitae. Da. Ni mene u Dennet nee uvesti moja djela. Jedino me moe stii Allahova dobrota i milost. Ibn Omer prenosi: Kada bismo se nali sa Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, u nekom mesdidu, uli bismo kako stotinu puta izgovara: Ja Rabbi! Oprosti mi i primi moje pokajanje. Ti prima pokajanje i Milostiv si.392 Enes bin Malik prenosi: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bi stalno govorio Allahumme ja mukallibel kulub, sebbit kalbi ala dinik.393 U hadisu kojeg Tirmizi prenosi od Ebu Seida el-Hudrija, Resulullah je rekao: Onome ko kada legne da spava izgovori Estagfirullahellezi la ilahe illa huvel hajju-l kajjum ve etubu ilejh, Uzvieni Allah prata grijehe ak i kada bi oni bili koliko morske pjene ili pijeska na podruju Temima, ili koliko je listova na drveu ili broja dana na ovome svijetu. Prema Buhariji i Muslimu, Resulullah je inio istigfar na sljedei nain: Allahumme'gfir li hatieti ve dehli ve israfi fi emri ve ma ente e'lemu bihi minni. (Allahu! Oprosti mi pogreke za koje Ti zna ili za pretjerivanja koja sam poinio svjesno ili nesvjesno) Allahummegfir li hezli ve diddi ve hatai ve amdi ve kullu zalike indi. Allahummegfirli ma kaddemtu ve ma ahhartu ve ma esrartu ve ma a'lentu ve ente e'lemu minni ente-l mukeddemu ve ente-l mu'ehharu ve ente ala kulli ej'in kadir.394 (Allahu! Oprosti mi sve moje nedostatke koje moda poinih u ali, svjesno, u zaboravu ili znanju. Oprosti mi sve grijehe za koje Ti zna koje sam poinio prije i koje u poiniti kasnije bile one skrivene ili javne. Ti si oduvjek i zauvjek. Ti si moan svemu!) Njegov efaat (zauzimanje) Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, e na Sudnjem danu initi efaat za pripadnike svoga ummeta, to jeste, spasit e ih muka i tegoba. U jednom hadis-i erifu on je rekao: Podarena mi je mogunost izmeu efaata (zauzimanja) i ulaska u Dennet polovine pripadnika moga ummeta. Ja sam odabrao efaat. To je bolje. Ne mislite da je on samo za one koji su postigli takvaluk (bogobojaznost), ve je i za grijenike...395 U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Moj efaat pripada onome ko iskreno kae La ilahe illallah na nain da srcem potvruje ono to jezikom izgovara.396 U nekim hadis-i erifima se kae: Ja u initi efaat za pripadnike moga ummeta koji vole moj Ehl-i bejt. init u efaat za pripadnike moga ummeta koji su veliki grijenici. Mogu initi efaat za svakoga osim onih koji runo govore o mojim ashabima. init u efaat za one pripadnike moga ummeta koji se budu ogrijeili prema svome nefsu, i koji budu zavedeni njime. Na Sudnjem danu, ja u prvi initi efaat. Onaj ko ne vjeruje u moj efaat, nee ga ni dostii.397
391 392

Hkim, el-Mustedrek, II, 554. Ahmed b. Hanbel, el-Musned, II, 89; bn Ebi ejbe, el-Musannef, VI, 57. 393 Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 257; Hkim, el-Mustedrek, I, 706. 394 Ebu Dvd, Salt, 123; Tirmiz, Daavt, 29; Darim, Salt, 169; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 94; Hkim, el-Mustedrek, I, 692, Bejhek, es-Sunen, II, 420. 395 Ahmed b. Hanbel, el-Musned, VI, 29; Hejsem, Medmauz-Zevid, XI, 308; Kastalan, el-MevhibulLednijje, s. 290. 396 Kad jz, if-i erif, s. 217.

Na Sudnjem danu e od strahote puhanja u Rog (Sur) ljudi biti izgubljeni, a oi nee znati u kome pravcu da gledaju. Tada e i vjernici i nevjernici biti dovedeni na mjesto polaganja rauna. To je jedna od kazni koji e biti prisutne na Sudnjem danu. U tim trenucima e Ar pomjeriti osam meleka. Korak svakog od njih je koliko put od dvadeset hiljada ovozemaljskih godina. Meleki i oblaci veliaju Uzvienog Allaha na poseban nain, bez da razumiju to velianje, sve dok ne bude postignuta odredba o Ar-i a'la-u. Na taj nain Ar i stoji na bijeloj zemlji, koju je za njega stvorio Uzvieni Allah. U tim trenucima e sve glave biti pognute ka zemlji zbog Allahove kazne, kojoj se nita nee moi oduprijeti. Ljudi e u udu i nevjerici zapomagati. Poslanike i uenjake e obuzeti strah. I evlije i ehidi e traiti pomo od Allahove, delle anuhu, kazne, kojoj nema lijeka sem Allahove volje. I dok oni budu u takvom stanju obuzet e ih nur (svjetlost) koji je daleko jai od svjetlosti Sunca. Ljudi, ionako napaeni nesnosnim vruinama Sunca, ovim e u potpunosti ostati zbunjeni. Hiljade godina e provesti u takvom stanju. Uzvieni Allah im nee nita rei. Ljudi e otii do prvog poslanika Adema, alejhisselam, i moliti ga; O Ademe! Ti si astan i velianstven ploslanik! Allah, delle anuhu, je tebe stvorio i naredio melekima da ti uine seddu. Udahnuo je u tebe Svoga ruha. Zauzmi se za nas da Uzvieni Allah otpone sa Svoenjem rauna, pa neka nas zadesi ta god nam bude presuda. I neka svako zavri na mjestu koje mu bude odreeno. Neka Uzvieni Allah, koji je Stvoritelj i Sudac svemu uini sa svojim robovima ta god poeli! Adem, alejhisselam, e im odgovoriti: Ja sam kuao od voa koje mi je Uzvieni Allah zabranio, pa me je sada stid Uzvienog Gospodara. Otiite vi Nuhu. Nakon toga e se ljudi godinu dana meusobno savjetovati. Potom e otii Nuhu, alejhisselam, i rei mu: U nesnosnim smo mukama. Zauzmi se za nas da nam se ubrza poetak Suenja, pa da se oslobodimo ovih muka. Nuh, alejhisselam, e im odogovoriti: Ja sam uinio dovu Uzvienom Allahu, nakon koje su sva iva bia na Zemlji pomrla. Zbog toga me stid moga Gospodara. Otiite vi Ibrahimu, alejhisselam, koji je Halilullah. Uzvieni Allah je u zadnjem ajetu sure Hadd objavio: Ibrahim (alejhisselam) vam je prije i nego ste doli na svijet dao ime muslimana. Moda vam on moe pomoi. Ponovo provedoe godinu, savjetujui se meu sobom. Potom odoe Ibrahimu, alejhisselam. O oe svih muslimana! Ti si velikan koga je Uzvieni Allah sebi uinio prijateljem. Uini efaat za nas. Neka Uzvieni Allah presudi svojim robovima. Ibrahim, alejhisselam, im odgovori: Ja sam tri puta, tokom svoga ivota, izgovorio teke rijei. Na taj nain sam se borio na Allahovom putu. Sada me je, zbog toga, stid zatraiti od Gospodara Svjetova pravo zauzimanja. Otiite vi Musau, alejhisselam. Uzvieni Allah je razgovarao sa njim i pokazao mu duhovnu naklonost. On e vam uiniti efaat. Nakon ovih rijei ponovo provedoe jo hiljadu godinu dana u dogovaranju. No, tokom tog perioda, njihovo stanje postade jo tee. Mjesto mahera posta jo tjenje. Odoe do Musaa, alejhisselam, i rekoe mu: O Ibn-i Imrane! Ti si Allahov poslanik sa kim je On razgovarao i kome je objavio Tevrat. Zauzmi se za nas da Suenje pone. Dugo ve ovdje stojimo. Od guve nemamo vie gdje ni svoje noge staviti. Musa, alejhisselam, im odogovori: Ja sam godinama Gospodaru inio dovu da se Faraonova porodica kazni raznim kaznama. Poslije sam traio da budu pouka onima koji dolaze. Sada me je stid da traim efaat. No, Uzvien Allah je utoite milosti. Otiite vi Isau, alejhisselam. On je najblai meu svim poslanicima i najbolji od njih po ma'rifetu i zuhdu. On e se zauzeti za vas.

397

Hejsem, Medmauz-Zevid, XI, 324.

Da bi se spasili patnji mahera, ljudi se zatim obratie Isau, alejhisselam: Ti si Allahov, delle anuhu, ruh i njegova rije. Uzvieni Allah za tebe u 45. Ajetu sure Ali Imran kae: Vedih (cijenjen) i na dunjaluku i na ahiretu. Uiniti efaat za nas! Isa, alejhisselam, im odogovori: Moj narod je mene i moju majku proglasio Bogovima pored Uzvienoga Allaha. Kako u traiti efaat, zbog toga? ak su mi inili ibadet. Mene su proglasiti Allahovim sinom. Da li ste vi vidjeli da neko ima vreu a da u njoj nema nafake i da mu usta nisu zapeanjena? Moe li se doi do nafake bez da se uniti taj peat na njegovim ustima? Otiite vi posljednjem i najveem od svih poslanika, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. On je svoj efaat uvao za svoj ummet. Njegov narod ga je mnogo puta napatio. Okrvavili su njegovo mubarek elo. Slomili su njegov mubarek zub. Proglasili su ga luakom a bio je najodabraniji meu svim poslanicima. On je na njihove nesnosne patnje i uvrede odgovarao Kur'anskim rijeima, kojima je odgovorio i Jusuf, alejhisselam, svojoj brai: Nemojte gubiti nadu! Uzvieni Allah, koji je Najmilostiviji, e vam oprostiti.398 Kada je Isa, alejhisselam, opisao sve vrijednosti Muhammeda, alejhisselam, svi su poeljeli da odmah odu do njega. Brzo stigoe do Resul-i ekrema i rekoe mu: Ti si Habibullah! Habib je osoba sa najboljim osobinama. Uini efaat za nas. Ili smo kod prvog poslanika, Adema, alejhisselam. On nas je uputio na Nuha, alejhisselam. Kada smo otili njemu, on nas je uputio na Ibrahima, alejhisselam. Kada smo doli do njega, on nas uputi do Musaa, alejhisselam. I on nam ree da ne moe uiniti efaat, ve nas uputi na Isaa, alejhisselam, a on nas uputi tebi. Ja Resulallah, sallallahu alejhi ve sellem. Mi poslije tebe nemamo kome otii. Resulullah im odgovori: Ako Uzvieni Allah dozvoli, uinit u efaat za vas. Doi e do Suradikat-i Delal, tj. do zastora Delal, kada e se zastori podii. Otii e do Ar-i a'la-a i tu pasti na seddu. Bit e na seddi godinu dana. Potom e uiniti takvu zahvalu Uzvienom Allahu, da mu niko od stvorenja nikada prije nije donio takvu zahvalu. Neki smatraju da je Uzvieni Allah Sam Sebe pohvalio na taj nain, kada je stvorio nebesa i zemlju. Na maheru e se stanje ljudi dodatno pogorati. Njihova muka e biti jo bolnija i jaa. Ljudima e oko vrata visiti imetak koji su na dunjaluku skrivali od svakoga. Oni koji nisu dali zekat na deve, bie im objeene deve oko vrata. Tako e se derati i vikati da e biti poput ogromnih planina. Isto e biti i sa onima koji nisu davali zekat na druge ivotinje. Njihovo zapomaganje e biti poput gromova koji se prolamaju nebom. 399 Za vratovima onih koji nisu davali zekat na poljoprivredna dobra, bit e okaena ista ta dobra. Ako nije davao zekat na ito, imat e ga za vratom i tako redom. Pritisnuti teretom, zapomagat e i vritati govorei vavejla i va sebura. (Vejl je rije za kaznu ili patnju. Kada ovjek ne moe izdrati patnju i bol vritat e na ovaj nain. Sebur se koristi kada nastupi sveopti haos i propast). Oni koji nisu davali zekat na zlato, srebro, pare i druge trgovake proizvode, oko vrata e imati ogromnu zmiju. Kada se budu izbezumljeno derali govorei: ta je ovo?, dobit e odgovor: Ovo je va imetak, na koji niste dali zekat na dunjaluku. Ovi strani trenuci su nagovijeteni stotinu osamdesetim ajetom sure Al-i Imran, u kome se kae: Ono ime su krtarili, bit e im okaeno o vratu na Sudnjem danu. Drugoj grupi ljudi e iz stidnih mjesta tei gnoj. Svi oko njih e biti izuzetno uznemireni strano neprijatnim mirisom koji e dolaziti iz njih. To e biti bludnici i oni koji budu inili harame. Druga grupa e biti objeena za grane drvea. To su homoseksualci.

398 399

Jusuf, 12/92. Muslim, mn, 399; Tirmiz, Sifetul-Kijme, 10; bn Made, Zuhd, 37; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 4.

Jo jedna grupa e biti u izuzetno runom stanju, izvuenih jezika do prsa. Ljudi e okretati glave od njih. To e biti laljivci i potvaratelji. Jedna grupa e imati stomake velike poput planina. To e biti oni koji su bez prisile i davali i uzimali kamatu na ovom svijetu. Njihovi grijesi e biti predoeni svima. Uzvieni Allah e rei: O Muhammede! Podigni svoju glavu sa sedde. Reci, bit e sasluan. Zatrai i bit e ti udovoljeno. Na ove rijei e Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rei: Ja Rabbi! Odvoji meu robovima svojim, one koji su dobri i koji to nisu! Dugo su ve u ovakvom stanju. Svako od njih je postien i osramoen na Arasatu, zbog onoga to su inili. Tada e se zauti glas: Da, o Muhammede! Gospodar svjetova e narediti Dennetu da se opskrbi svim vrstama blagodati. Sve te blagodati e biti donesene na Arasat. Njihov miris e biti tako lijep da e se uti na razdaljini od pet stotina godina. Tako e se srca okrijepiti. Due e se preporoditi. (Oni koji su bili nevjernici, murtedi preli na drugu vjeru, koji su ismijavali muslimane, koji su varali omladinu i un itavali njihov iman i oni ija su djela pokvarena i loa nee, osjetiti ovaj miris). Uzvieni Allah e narediti da se na maher dovedu Dennet i Dehennem. Tada e Dehennem imati stane krikove i izljeve vatre i dima koji e prekriti svo nebo. Njgova buka kao i ega bit e nepodnoljivi. Svi e ljudi propasti u mjestu na kome su se nalazili. Nee im u tom stanju moi pomoi niti poslanici, niti vjerovjesnici. Hazreti Ibrahim, Musa i Isa e se uhvatiti za Ar-i A'lu. Ibrahim, alejhisselam, e zaboraviti na svoga sina Ismaila kojeg je htio rtvovati. Musa, alejhisselam, e zaboraviti na svoga brata Haruna, alejhisselam, a Isa, alejhisselam, e zaboraviti na svoju majku Merjemu. Svako od njih e rei: Ja Rabbi! Danas ne elim nita osim sebe! Muhammed, alejhisselam, e rei: Podari mome ummetu smiraj i spas ja Rabbi! Niko nee biti u stanju da mu odoli. Uzvieni Allah to najavljuje u 28. ajetu sure Dasije: Vidjet e svaki ummet na njihovim koljenima od straha pred Uzvienim Gospodarem. Svi e biti pozvani knjizi djela koja su inili na dunjaluku. Uzvieni Allah u osmom ajetu sure Mulk, kae: Od njegove estine i Gajza, Nar e izgledati kao da e se prepoloviti. Na to e Muhammed, alejhisselam, izai i zaustaviti Dehennem. Rei e: Vrati se bezvrijedan i ponien, dok ti tvoji stanovnici ne ponu dolaziti ponieni. Dehennem e progovoriti: O Muhammede! Dozvoli mi, jer ti si meni zabranjen! Sa Ara e se zauti glas: O Dehenneme! Posluaj Muhammedov, alejhisselam, govor i pokori mu se! Nakon toga e Muhammed, alejhisselam, povui Dehennem u lijevu stranu Ar-i a'la-a. Svi stanovnici mahera e se radovati ovom gestu milosra i efaata Muhammeda, alejhisselam. Strah e im se malo umanjiti i pokazat e se 107. ajet sure Enbija: Poslali smo te kao milost svjetovima.400 Resul-i ekrem e initi efaat na est mjesta. Prvim efaatom, na mjestu Makam-i mahmud, spasit e sve ljude od patnje ekanja Sudnjeg dana. Drugi efaat e mnoge uvesti u Dennet. Trei e spasiti mnoge koji su trebali biti kanjeni njhove kazne. etvrti efaat e spasiti vjernike koji budu imali mnogo grijeha od Dehennema. Peti e pomoi onima iji broj dobrih i loih djela bude podjednak i budu ekali na mjestu A'raf i uvesti ih u Dennet, dok e esti efaat biti zalaganje da se stanovnicima Denneta povea njihov stepen.

NJEGOVE MUDIZE

400

Muslim, mn, 399; Tirmiz, Sifetul-Kijme, 10; bn Made, Zuhd, 37; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 4; Kad jz, if-i erif, s. 220.

Toliko je mnogo svjedoka koji su posvjedoili da je Muhammed alejhisselam Allahov poslanik da ih je nemogue pobrojiti. Uzvieni Allah je rekao: Da nije bilo tebe, ne bih stvorio ni dunjaluk.401 Sva bia su zajedniki posvjedoila da je Uzvieni Allah Bog i posvjedoili su da je Muhammed, alejhisselam, najodabraniji poslanik. Kerameti koje su pokazivali odabranici meu njegovim ummetom, u sutini su Resulullahove mudize. Karamete mogu imati samo oni koji slijede njega i koji mu se pokoravaju. ak se i mudize svih ostalih poslanika smatraju njegovim mudizama jer su stvoreni od njegova nura i iskazali su elju da budu pripadnici njegova ummeta. Mudize (nadnaravnosti) Muhammeda, alejhisselam, vremenski se mogu podijeliti na tri vrste. U prvu grupu spadaju one koje su bile od kada je stvoren njegov mubarek ruh, pa do poetka njegova poslanstva, njegova bi'seta. Drugu grupu ine mudize od trenutka bi'seta pa do njegova preseljenja sa ovoga svijeta. U treu grupu se ubrajaju mudize koje su se desile i koje e se desiti od njegove smrti pa sve do Sudnjega dana. Prve od ovih se nazivaju Irhas. Svaka od njih se dijeli takoer na one koje su vidljive okom i na one koje je mogue dokuiti umom i tako shvatiti njihovu nadnaravnost. Mudiza je toliko mnogo da ih je nemogue pobrojati niti ograniiti. Smatra se da oko tri hiljade mudiza spada u drugu navedenu grupu. Nekoliko najpoznatijih su sljedee: 1. Najvea Muhammedova, alejhisselam, mudiza jeste Kur'an-i Kerim. Svi knjievnici i pjesnici koji su istraivali Kur'an-i kerim, ostali su zapanjeni njegovom nadmonou u jezikom i znaenjskom aspektu. Nisu uspjeli sastaviti niti jedan ajet, slian onom Kur'anskom. Njegov izraz i nadnaravnost u svakom pogledu nadmauju ljudsko stvaralatvo. Kada bi se dodala ili oduzela samo jedna rije, poremetila bi se ljepota i njegovo uzvieno znaenje. Njegova jezika ljepota odudara od arapskog sistema pisanja poema. On u sebi sadri mnoge dogaaje koji su se desili u prolosti i koji e se desiti u budunosti. Oni koji se bave njime i sluaju ga, ne mogu se zasititi njegove ljepote. ak i ako se umore, nikada se ne zasite. Bezbroj je primjera koji govore o tome da itanje, kao i sluanje Kur'an-i kerima, otklanja tegobe. Mnogi su osjetili strahopotovanje prema njemu dok su ga itali ili sluali a neki su i umrli u tim prilikama. Mnogi zakleti neprijatelji Islama su sluajui ajete Kur'ani kerima, smekali svoja srca i prihvatili iman. 2. Jednog dana je Resulallah, alejhisselam, otiao do kue svoga amide Abbasa i okupio oko sebe njega i njegovu porodicu. Ogrnuo ih je svojim ihramom i uinio dovu: Ja Rabbi! Kao to sam ja danas zaogrnuo ovu moju rodbinu, tako ih i ti zatiti od Dehennemske vatre. Zaulo se kako su zidovi tri puta izgovorili rije Amin. 402 3. Jednom prilikom je upitao beduina koji je u ruci drao kip: Da li e mi povjerovati ako kip u tvojoj ruci progovori? ovjek mu odgovori: Ja se ovome klanjam pedeset godina i nikada mi nita nije rekao. Kako e se tebi obratiti? Muhammed, alejhisselam, obraajui se kipu, ree: Ko sam ja? On mu odgovori: Ti si Allahov poslanik! Vlasnik kipa potom odmah prihvati Islam. 4. Dok je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom hodao nekom livadom, zauo je tri puta poziv Ja Resulallah! Kada se okrenuo prema strani sa koje je dolazio glas, ugleda svezanog jelena a pored njega nekog ovjeka kako spava. Jelena upita ta eli, a on mu ree: Ovaj lovac me je uhvatio. U brdu preko puta imam dvoje mladunadi pa te molim da me oslobodi. Dozvoli mi da ih nahranim pa u se vratiti. Resulullah ga upita: Hoe li odrati obeanje i vratiti se? Jelen mu odgovori: Obeavam u ime Allaha. Ako ne odrim obeanje, neka je na mene Allahovo proklestvo. Resulullah ga pusti a on se nedugo zatim vrati. Kada se ovjek probudi, vidje Resulullaha te ga upita: Mogu li ta uraditi za tebe, ja
401 402

Sujut, el-Lealil-Masnua, I, 272; Adlun, Keful-Hafa, II, 164; Ali el-Kar, erhu-ifa, I, 6. Hejsem, Medmauz-Zevid, IX, 226; bn Askir, Tarihu Dimak, XXVI, 311.

Resulallah? Pusti ovog jelena, ree mu on. ovjek odmah odveza konop i pusti jelana a on ree: Ehedu en la ilahe illallah ve enneke Resulullah i ode. 5. U Tirmizijevom i Nesaijinom Sunenu se kae: Resulullahu jedne prilike doe slijepac i ree mu: Ja Resulullah! Zamoli Gospodara da mi da vid! Resulullah mu se smilova pa mu ree da uzme abdest i da proui dovu: Ja Rabbi! Tebi se obraam. Molim te hurmetom tvoga miljenika Muhammeda, alejhisselam. O moj voljeni poslanie Muhammede alejhisselam! Molim se Gospodaru uzimajui tebe za vesilu. Molim ga da tvojim imenom ukabuli ovu moju dovu. Ja Rabbi! Uini ovog velianstvenog poslanika mojim efaatijom. Njegovim hurmetom primi ovu moju dovu. Kada je ovjek postupio kako mu je reeno, progleda. Muslimani su stoljeima uili ovu dovu i tako postizali svoje elje. 6. Neka ena Resulullahu posla odreenu koliinu meda na poklon. On prihvati med i posla joj praznu teglu natrag. Allahovom voljom tegla se vrati vlasnici puna meda. ena se zaputi do Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i upita ga: Ja Resulallah! ta sam zgrijeila? Zato nisi primio moj poklon. Primio sam tvoj poklon. Med koji vidi je Allahov bereket zbog poklona koji si poslala. ena se obradova i ponese med kui. Cijela njena porodica se njime hranila mjesecima ali njega nije nestajalo. Jednog dana ga grekom presue u drugu posudu i tako ga u potpunosti pojedoe. Kada su Resulullaha obavijestili o ovome, on je rekao: Da je ostao u posudi koju sam poslao, ne bi ga nestalo do Sudnjega dana. 7. Mnogim pripadnicima ummeta je nagovijestio da e se boriti u pomorskim bitkama. Jednoj sahabijki po imenu Ummu Hiram je tako nagovijestio da e uestvovati u bici na moru. Za vrijeme hilafeta hazreti Osmana muslimani su brodovima otili u boj na ostrvo Kipar. I ova sahabijka je bila meu borcima i tu je postala ehid. 403 8. Hazreti Muaviji je rekao: Ako jednoga dana bude vladao mojim ummetom, nagradi one koji budu inili dobro. Onima koji budu inili zlo oprosti! Hazreti Muavija je za vrijeme hilafeta hazreti Omera i Osmana dvadeset godina upravljao amom, a potom je dvadeset godina bio i sam halifa. 9. Pogledao je majku Abdullaha ibn Abbasa i rekao joj: Jednog dana e dobiti sina. Kada se rodi donesi ga meni. Kada su mu donijeli dijete, prouio mu je ezan i ikamet na ui i pomazao ga vodom iz svojih mubarek usta. Nadio mu je ime Abdullah i predao ga majci: Ponesi ovog oca halifa! Kada je djeakov otac hazreti Abbas ovo uo, doao je do njega i zatraio pojanjenje. Da. Tako sam rekao. Ovaj djeak je otac halifa. Meu njima e biti jedan koji e klanjati namaz sa Seffahom, Mehdijem i Isaom, alejhisselam. Mnogi su bili na elu hilafeta Abbasija. Svi oni su bili potomci Abdullaha bin Abbasa. 10. Na elo njegovog amidia, Abdullaha bin Abbasa, stavio je svoju mubarek ruku i rekao: Ja Rabbi! Uini ga velikim poznavaocem vjere. Podari mu mudrost. Podari mu znanje o Kur'an-i kerimu. Abdullah bin Abbas je poslije toga postao jedan od najveih uenjaka svoga vremena u svim oblastima, a posebno u tefsiru, hadisu i fikhu. Ashabi i tabiini su svoje kompletno znanje dobijali od njega. Postao je poznat po nadimcima Terdumanu-l Kur'an, Bahru-l 'ilm i Reisu-l mufessirin, te su u mnoge muslimanske zemlje doli njegovi uenici. 404 11. Za svoga slugu Enesa bin Malika je uinio dovu: Ja Rabbi! Uini da on ima mnogo imetka i djece, dug ivot i oprosti mu grijehe. Kako je vrijeme prolazilo, tako se poveavao i njegov imetak. Njegovi vonjaci su svake godine davali plodove. Imao je i mnogo djece i ivio je stotinu i deset godina. Pred smrt je uinio dovu: Ja Rabbi! Primio si tri dove Tvoga Miljenika. ta e biti sa njegovom etvrtom dovom, da mi oprosti grijehe? Tada je zauo glas: Primljena ti je i etvrta dova, budi spokojan! 12. Tree godine po hidri, u bici Kattan, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je u jednom trenutku sam leao pod jednim drvetom, kad mu doe hrabar nevjernik po imenu
403

Buhr, Dihd, 3; stizn, 41; Ebu Dvd, Dihd, 10; Tirmiz, Fezilul-Dihd, 15; Nesa, Dihd, 40; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, VI, 423; bn Sad, et-Tabakt, VIII, 435. 404 Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 266; bn Sad, et-Tabakt, II, 365; Hejsem, Medmauz-Zevid, XI, 234.

Dasur i upita ga: Ko e te sada spasiti od mene? Resulullah, alejhisselam, mu odgovori: Spasit e me Allah. Tada se ukaza Dibril, alejhisselam, u ljudskom liku i udari tog nevjernika u prsa. On pade i ispade mu ma iz ruke. Resulullah uze njegov ma, pa ga upita: A ko e tebe spasiti od mene? Nema nikoga boljeg od tebe ko e mene spasiti. Resulullah mu se smilova i oprosti mu. On potom primi Islam i bi sebepom da i mnogi drugi prime Islam. 405 13. Jednog dana Resulullah, alejhisselam, uze abdest i kada je obuo jednu mestvu prie ptica, zgrabi drugu mestvu i istrese je u zraku. Tad iz nje ispade zmija a ptica je zatim vrati na zemlju. Poslije tog dogaaja, Resulullah je istresao obuu prije nego bi je obuo. 14. Hazreti Enes prenosi sljedee: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je imao maramicu kojom bi brisao svoje mubarek lice. Kada bi se ona zaprljala, bacio bi je u vatru. Prljavtina sa nje bi sagorila dok bi maramica ostala netaknuta i ista. 15. Tokom bitke na Uhudu Ebu Katada ostade bez jednog oka koje mu pade u ruku. Doveli su ga Resulullahu, alejhisselam, i on uputi dovu: Ja Rabbi! Uini mu oko lijepim! i stavi ga na njegovo mjesto svojom mubarek rukom. To oko mu je bilo ljepe od drugog, a na njega je i vidio jae nego na drugo. Jedan od Ebu Katadinih unuka doe kod halife Omera bin Abdulaziza. Kada ga je upitao ko je, on mu kroz stih odgovori da je unuk ashaba kome je Resulullah, alejhisselam, vratio oko. Kada u te stihove, halifa se prema njemu ponese posebno sa posebnom panjom. 16. Resulullah, alejhisselam, jednog dana navrati do svoje keri Fatime i upita je u kakvom stanju joj je porodica. Hazreti Fatima mu odgovori: Oe moj. Tri dana ni ja niti moja djeca nismo nita pojeli. Trpimo glad. Ne obazirem se na sebe ali me alosti stanje Hasana i Huseina. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, joj ree: O Fatima! Duo moja! Ti si gladna tri, a ja etiri dana. Bio je rastuen zvog svojih unuka... Hazreti Alija je bio na putu kako bi neto zaradio i nahranio svoju djecu. Na izlazu iz Medine sretoe obana koji je nastojao napojiti svoje deve na jednom bunaru. Prie mu i ree: O arape! Treba li ti neko ko e ti napojiti deve za neto novca? Treba, odgovori on. Ja upravo traim nekoga takvog. Ako eli moe to uiniti. Za svaku izvuenu posudu vode, dat u ti tri hurme. Hazreti Alija prista na to i poe izvlaiti vodu. Kada je izvukao devet posuda, pue konopac koji je bio vezan za posudu i ona zavri na dnu bunara. Vidjevi to, seljak ljutito skoi i udari amarom hazreti Aliju. Zatim mu dade dvadeset i etiri hurme za osam posuda vode. Hazreti Alija bi tuan zbog toga i prui ruke prema bunaru. Dohvati posudu, stavi je na vrh bunara te ode. Seljak osta zapanjen onim to je vidio. Kako je mogao dohvatiti posudu, koja je prethodno pala tako duboko. Da li je mogue da je taj ovjek bio sljedbenik ovjeka koji je donosio najavljenu vjeru? U udu ree: Svjedoim da je njegov poslanik istiniti poslanik! Pokaja se zbog onoga to je maloas uinio i sam ree: Onaj ko se usudio dignuti ruku na nekoga takvog, zasluuje da mu ruka bude odsjeena a da mu kosti budu polomljene. U trenu u jednu ruku uze ma i njim posjee drugu ruku. Osjetio je veliku bol ali mu je srce bilo mirno. Uze jednom rukom posjeenu ruku i zaputi se pravo prema Mesdidi-n Nevebevijju. Ashabe upita za Resulullaha a oni mu rekoe da je otiao do svoje miljenice. Upita gdje se nalazi kua hazreti Fatime te je i pronae. U tim trenucima je Resulullah na svojim koljenima drao hazreti Hasana i Huseina i davao im hurme koje je donio. Seljak je, skoro skrenuo s uma, razmiljajui o grijehu kojeg je poinio, a iz njegovih oiju su lile rijeke suza.

405

bn Sad, et-Tabakt, II, 35.

U takvom stanju pokuca na vrata hazreti Fatime. Na vratima se pojavi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, poput sjajnog bljetavila. im ugleda Resulullaha, seljak ree: Ja ti vjerujem! Ti si Allahov poslanik. Ja se iskreno kajem zbog onoga to sam uinio. Oprosti mi ja Resulallah! Kada ga Resulullah upita zato je osjekao ruku, on mu ree: Zbog toga to me je stid nositi ruku kojom sam udario po licu jednog tvoga sljedbenika... Neka ti je moja dua kurban, ja Resulallah! Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uze njegovu otkinutu ruku, proui Bismillahirrahmanirrahim i sastavi je sa dijelom ruke iz koga je jo tekla krv. Allahovom mudizom, ruka poprimi stanje kakvo je imala prije nego to ju je seljak posjekao. Uzvieni Allah je moan da uini ta god poeli.

EHL-I BEJT
Njegove mubarek supruge Nakon smrti prve supruge Hatide, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je u pedeset petoj godini ivota, oenio hazreti Ebu Bekrovu kerku, hazreti Aiu. Ovaj brak je Allahova zapovijed. Sa njom je ivio osam godina, prije nego je preselio na Ahiret. Ostali brakovi su bili zbog vjerskih ili politikih razloga ili izraz samilosti i dobrote prema enama ko je enio. Sve su bile udovice i mnoge od njih su bile u poznim godinama ivota. Kao primjer slui sluaj kada je dio ashaba, zbog nesnosnih patnji i proganjanja kojima su muslimani bili izloeni u Mekki, odluio iseliti u Abesiniju. Abesinski kralj Nedaija je bio kranin. Postavio je muslimanima razna pitanja i zadivljen odgovorima koje je dobio, prihvatio je Islam. Pomogao je muslimanima u mnogim prilikama. Ubejdullah bin Dah je bio slabog imana pa je, da bi se spasio od siromatva, postao murted, odnosno prihvatio kranstvo i tako prodao svoju vjeru za ovaj dunjaluk.406 Ovaj maloumnik, koji je bio teti Resulullaha, alejhisselam, pokuao je prevratiti i svoju enu Umm-i Habibu, raznim obmanama i obeanjima o lagodnom ivotu i bogastvu. Ona je, ipak, ostala ustrajna u svojoj vjeri, i po cijenu siromatva, da bi se on na kraju zbog toga razveo od nje. Oekivao je Ubejdullah da ona zbog nebrige i siromatva nee dugo ostati u ivotu, ali je on ubrzo nakon toga umro. Umm-i Habiba je bila kerka tadanjeg komadanta Mekanskih Kurejija, Ebu Sufjana. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je tada vodio estoke bitke protiv Kurejija a Ebu Sufjan je svim moguim silama pokuavao slomiti muslimane. Kada je Resulullah, alejhisselam, uo za snagu vjere Umm-i Habibe i ta joj se dogodilo, napisao je Nedaiji pismo u kome ga je zamolio: elim se oeniti Umm-i Habibom koja se nalazi kod vas. Obavi vjenanje i poalji je meni. Nedaija je tada ve bio prihvatio Islam. Resulullahovo pismo je doivio kao ukazanu ast, te pozvao tamonje muslimane na gozbu kod sebe na dvor. Sedme godine po hidri obavljeno je vjenanje a Nedaija je Poslaniku uinio i druge izraze potovanja. Na taj nain je Umm-i Habiba bila nagraena za snagu i vrstinu svoga imana i tamo je bila situirana i spokojna. Zahvaljujui njoj, i brojni muslimani su odahnuli. Obzirom da je obeano da e u Dennetu pored mueva biti njihove supruge, poaena je najveim Dennetskim stepenima pored kojih sva ovodunjaluka dobra izgledaju poput sitnice. Ovo vjenanje je bilo jedan od razloga kasnijeg Ebu Sufjanovog prihvatanja Islama. Tako ovaj brak pokazuje Resulullahovu, sallallahu alejhi ve sellem, nadmo nad ostalim ljudima u intelektu, odgoju i samilosti..407
406 407

bn Him, es-Sre, I, 223; bn Sad, et-Tabakt, III, 89. bn Him, es-Sre, II, 607; bn Sad, et-Tabakt, I, 258; Huza, et-Tahr, s. 184.

Kao drugi primjer slui nam hazreti Omerova kerka hazreti Hafsa koja je takoer ostala udovica. Tree godine po hidri, hazreti Omer je upitao hazreti Osmana i hazreti Ebu Bekra da oene njegovu kerku, no oni su mu obojica ponaosob odgovorili da e razmisliti o tome. Jednog dana Resulullah, alejhisselam, pred sve trojicom njih, kao i nekim drugim ashabima ree hazreti Omeru: O Omere! Vidim da si tuan. ta je razlog tomu? Resulullah je u trenu prozrijevao svaije misli, sasvim jasno, kao to se jasno vidi tinta u nekoj boici. Pitao bi ako je to smatrao . Obzirom da se njemu, kao i bilo kome drugom, obavezna izrei istina, tako i hazreti Omer odgovori: Ja Resulallah! Ponudio sam ruku svoje keri hazreti Ebu Bekru i hazreti Osmanu ali su oni to odbili. Obzirom da su ova trojica ashaba bili njemu najdrai, nije elio da rastui bilo kog od njih pa odmah ree: O Omere! eli li svoju ker dati nekome ko je bolji i od hazreti Ebu Bekra i hazreti Osmana? Hazreti Omer tada bi zbunjen jer je znao da od njih dvojice nema boljih ashaba. elim, ja Resulallah! Onda svoju ker daj meni!, ree mu Poslanik, alejhisselam. Na taj nain je hazreti Hafsa postala majka i hazreti Ebu Bekra i hazreti Osmana, kao to je majka i svih muslimana i oni su joj postali sluge. Na taj nain su hazreti Ebu Bekr, Omer i Osman, postali jo blii jedan drugome i ojaali meusobne veze.408 Trei primjer jeste kada je pete ili este godine po hidri meu stotinama zarobljenih sluga iz plemena Beni Mustalek bila i Duvejrijja, kerka plemenskog voe Harisa. Platio je otkup za nju, oslobodio je, a nakon toga vjenao. Tada su i svi ostali ashabi oslobodili svoje robove govorei: Ne prilii nam da kao sluge drimo porodicu i rodbinu Resulullahove, alejhisselam, mubarek supruge. Tako je ovaj brak bio razlogom oslobaanja stotina sluga. Hazreti Duvejrijja je esto spominjala ovaj sluaj, hvalei se njime. Hazreti Aia je jednom prilikom rekla: Ne znam za bolju i berietniju enu od Duvejrije.409 Ostale supruge Hazreti Aia: Ona je Resulullahova, alejhisselam, druga zevde-i mutahhera. Kerka je Ebu Bekra Es-Siddika. Bila je izuzetno pametna, razborita, uena, potovana i dobroudna. Imala je jaku mo pamenja pa bi je ashabi pitali za mnoge stvari. Pohvaljena je Kur'anskim ajet-i kerimom. Obzirom da njen idtihad (razmiljanje) nije bilo u skladu sa hazreti Alijom, bila je uz ashabe koji su se u sluaju Deve borili protiv hazreti Alije. Kada je ahazreti Alija postao ehid, bila je izuzetno tuna. Hurufije na nju bacaju razne potvore. Tvrde da nije voljela hazreti Aliju iako je ona prenijela hadis u kome se kae: Voljeti Aliju je dio imana. Na taj nain je i ona potvrdila da ga voli i da ga svako treba voljeti. Roena je osam godina prije hidre i umrla je u Medini pedeset sedme godini po hidri, kada je imala ezdeset pet godina. Sevda bint Zem'a: Trea Resulullahova supruga. Zajedno sa svojim muem je prihvatila iman i preselila se u Abesiniju. Kada se vratila u Mekku, mu joj je preselio. Resulullah je prvo oenio hazreti Aiu pa onda nju. Sevdu je smjestio u svoju kuu u Mekki a Aiu u Medini. Bila je izuzetno samilosna i asna ena. Preselila je u vrijeme hilafeta hazreti Omera. 410 Zejneb binti Huzejme: Bila je izuzetno dareljiva i mnogo je inila ibadet. Prije toga je bila supruga Abdullaha bin Daha. Abdullah je bio sin Resulullahove tetke Umejme i poginuo je tokom bitke na Uhudu. Iako je poaena da bude Resulullahova supruga, preselila je osam mjeseci nakon vjenanja.411
408

bn shk, es-Sre, s, 237; bn Sad, et-Tabakt, VIII, 83; bn Kesr, el-Bidje, V, 294; Hejsem, MedmauzZevid, IV, 320. 409 Ahmed b. Hanbel, el-Musned, VI, 277; bn Him, es-Sre, I, 294; bn Habb, el-Muhabber, s. 90. 410 bn shk, es-Sre, s, 238; bn Habb, el-Muhabber, s. 79. 411 bn Sad, et-Tabakt, VIII, 115.

Ummu Seleme: Ime joj je bilo Hind. Prva se preselila u Abesiniju zajedno sa svojim muem Ebu Selemom. Ebu Seleme je bio sin Resulullahove tetke Berre i brat Ubejdullaha bin Daha. Preselio je u Medini od rana koje je zadobio prilikom bitke na Uhudu, etvrte godine po hidri. Nije prihvatila pozive u brak od Ebu Bekra i hazreti Omera. Poaena je brakom sa Resulullahom, alejhisselam. Preselila je 59. godine po hidri u Medini u osamdeset etvrtoj godini ivota. Ona je posljednja preselila od svih Resulullahovih supruga. 412 Zejneb binti Dah: Ona je kerka Resulullahove tetke Umejme i sestra Abdullaha bin Daha. Ime njenoga oca je bilo Berre. Obzirom da nije prihvatio iman, dobio je ime Dah. Zejneb je meu prvima prihvatila Islam. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ju je prvo udao za Zejd bin Harisa, koji mu je bio posinak. Obzirom da Zejd nije ispunjavao svoje obaveze prema Zejnebi, razveli su se tree godine po hidri. Tada je Resulullah, alejhisselam, zatraio da se uda za njega. Kada je ula da je trai Resul-i ekrem, od radosti je klanjala dva rekata i uinila dovu: Ja Rabbi! Tvoj Resul me eli oeniti. Ako si odredio da me poasti brakom sa njim, Ti me njemu podari! Njena dova je bila primljena i objavljen je trideset sedmi ajet sure Ahzab u kome stoji: I poto je on s njoj ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustruavali vie da se ene enama posinaka svojih, kad se oni od njih razvedu kako Allah odredi, onako treba da bude. Obzirom da je Resulullahovo vjenanje sa njom izvrio Uzvieni Allah, Poslanik nije ponovo obavio vjenanje. Zejneba, radijallahu anha, se time svakoga trena diila i govorila: Svaku enu udaje njen otac. Meni je vjenanje obavio Uzvieni Allah. Tada je imala trideset osam godina. Preselila je dvadeset tree godine po hidri u pedeset treoj godini ivota.413 Bila je dareljiva i stalno je inila dobro. Bila je spretna u pletenju. Sve to bi saila ona bi poklanjala rodbini i siromasima. Hazreti Omer je svakoj od Ezvadi mutahherata davao po dvanaest hiljada dirhema. im bi to dobila, ona bi odmah sve podijelila kao sadaku. Ona je meu Resulullahovim suprugama prva preselila nakon njegove smrti. Hazreti Aia ju je mnogo hvalila. Hadis u kome Resulullah kae: Prva koja e mi se pridruiti nakon moje smrti, bie ona otvorene ruke414, najavio je da e prva preseliti, jer je ona najvie udjeljivala. (Pokvareni francuski knjievnik Volter, napisao je pozorini komad koji za temu ima Resulullahovo prihvatanje hazreti Zejnebe kao supruge, na osnovu brojnih zlonamjernih i izmiljenih pria. Ovaj ogavni pozorini komad, koji nikako ne prilii jednom knjievniku, dopao se papi koji ga je prethodno bio proglasio heretikom, te mu je nakon toga poslao pismo u kome prema njemu postupa mnogo blae. Kada je halifa Abdulhamid Han Drugi, uo da taj komad treba da doe na pozornicu, uputio je ultimatum vladama Francuske i Engleske te je na taj nain sprijeio ovjeanstvo nezamislivog ponienja.) Hazreti Safija: Ona je kerka Hujej ibni Ahtaba, voe Hajberskih idova. U Hajberu je bila zaruena za jednog idova da bi nakon toga bila udata za bogataa Kenanu bin Hakika. Kada je sedme godine po hidri osvojen Hajber, Safija je, zajedno sa ostalima, pala u zarobljenitvo. Zamolila je Resulullaha da je pomiluje i oslobodi, te je primila Islam. Nakon toga je poaena brakom sa Resulullahom. Preselila je pedesete godine po hidri u Medini. 415 Hazreti Mejmuna: Resulullah joj je predio ime Berre u Mejmunu. Kada se nakon Hajbera krenulo na umru puk Mekke, njen mu je preselio. Poaena je brakom sa Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem. Razboljela se pedeset tree godine po hidri. Zatraila je da je izvedu iz Mekke jer je Resulullah nagovijestio da e umrijeti van Mekke. Izveli su je iz Mekke i preselila je na mjestu gdje je stupila u brak sa Resulullahom. 416

412 413

bn Sad, et-Tabakt, VIII, 96; bn Habb, el-Muhabber, s. 85. Hkim, el-Mustedrek, IV, 24. 414 Buhr, Zekt, 10; Muslim, Fezilus-Sahbe, 101; bn Sad, et-Tabakt, VIII, 108. 415 bn Sad, et-Tabakt, VIII, 129; bn Habb, el-Muhabber, s. 91. 416 bn Sad, et-Tabakt, VIII, 140.

Hazreti Marija: Primila je iman dok je bila Resulullahova slukinja te ju je Resulullah poastio brakom sa njim. Datum roenja, kao i njeno tano porijeklo nisu tano utvreni jer je poslana kao poklon od strane vladara Aleksandrije Mukavkisa. Resulullah, alejhisselam, je sa hazreti Marijom dobio sina po imenu Ibrahim. Ona je bila izuzetno povuena, mirna i zatvorena. Preselila je u posljednjim godinama hilafeta hazreti Omera 637 (16. godine po hidri). Ukopana je na mezarju Baki. 417 Hazreti Rejhana: Primila je Islam dok je bila Resulullahova sluavka. Potie iz medinskog idovskog plemena Beni Kurejza. Njena loza je Rejhana bint em'un ibn Jezid ili Rejhana binti Zejd ibni Amr ibni Hanefe bin em'un bin Jezid. Datum njenog roenja nije tano utvren. Presellila je u Medini prije Resulullahove, alejhisselam, smrti 631. godine. Ukopana je na mezarju Baki. 418 U hadis-i erifu se kae: Brakovi sa svim mojim suprugama kao i udaja mojih keri bila je u saglasnosti sa dozvolama koje je Dibril, alejhisselam, donio od Uzvienog Allaha. Jedan od vanih razloga Resulullahovih, alejhisselam, mnogobrojnih brakova jeste irenje Islama. Prije donoenja ajeta o Hidabu, tj. o pokrivanju, ene su dolazile Resulullahu i njega pitale o onome to nisu znale. Kada bi Resulullah otiao do neije kue, tim prilikama bi se okoristile i ene, sluajui ga i pitajui o nepoznatim stvarima. Kada je sputen ajet o hidabu i enama, zabranjeno im je da sjede i razgovaraju sa tuim mukarcima. Poslije toga ni Resulullah vie nije primao nepoznate ene. Naredio im je da ono to ne znaju pitaju hazreti Aiu. Zbog mnotva onih koje su dolazile da pitaju hazreti Aiu, ona nije imala vremena da im svima odgovori. Da bi ovaj znaajni zadatak obavio kako treba i olakao hazreti Aii njeno breme, oenio se veim brojem ena. Stotine osjetljivih enskih tema i odredbi, muslimankama je Resulullah prenio putem svojih mubarek supruga. Da je imao samo jednu suprugu, bilo bi izuzetno teko ili ak nemogue da sve to saznaju od nje. Da bi upotpunio prenoenje Allahove, delle anuhu, vjere, preuzeo je na sebe teret vie brakova. Njegova djeca Resulullah, alejhisselam, je imao ukupno sedmero djece, od toga etiri sina i tri keri. Svi, osim hazreti Fatime, su preselili prije Resulullaha. Njegova loza se nastavila preko hazreti Fatime. Potomci njegova unuka hazreti Huseina, nazivaju se sejjidi a hazreti Hasana erifi. Potovanje prema sejjidima i erifima je ujedno i potovanje prema Resulullahu, a ljubav prema njima, ako Bog da, za posljedicu ima odlazak sa ovoga svijeta sa kelime-i ehadetom na jeziku. Kasim: On je prvi od trojice Resulullahovih sinova. Zbog toga je Resulullah nosio nadimak Ebu-l Kasim. Roen je u Mekki prije poslanstva. Njegova majka je Hatidetu-l kubra. Preselio je dok je imao sedamnaest mjeseci. 419 Zejneba: Prva je, od Resulullahove etiri keri. Rodila se kada je Resulullah imao trideset godina. Prije primanja poslanstva, udala se za pazitelja svoje majke Ebu-l As bin Rebi'u. 420 Ebu-l As isprva nije prihvatio Islam. Kada je zarobljen na Bedru, puten je pod uslovom da poalje svoju suprugu u Medinu. Iako je uz njega puten i njegov brat, kafiri su sa pola puta vratili Zejnebu u Mekku. Resulullah je nakon toga u Medinu poslao Zejd bin Harisa koji je kriom Zejnebu doveo do Medine. Ebu-l As je Islam prihvatio poslije bitke na Hudejbiji a Zejneba mu se nakon toga vratila. Preselila je osme godine po hidri, kada je

417 418

bn Sad, et-Tabakt, VIII, 216. bn Sad, et-Tabakt, VIII, 130. 419 bn Sad, et-Tabakt, VIII, 16. 420 bn shk, es-Sre, s, 229; Abdurrezzk, el-Musannef, VII, 171; bn Sad, et-Tabakt, VIII, 31.

imala trideset i jednu godinu. Njen sin Alija je bio na devi iza Resulullaha prilikom osvojenja Mekke. Zejnebinu kerku Ummamu je kasnije oenio Hazreti Alija.421 Rukajja: Resulullahova kerka koja se rodila kada je Resulullah imao trideset i tri godine. Bila je izuzetno lijepa. Udata je za Ebu Lehebovog sina Utbu. Kada je objavljena sura Leheb, Utbe ju je pustio prije nego su se i vjenali. Objavom je odreeno da bude udata za hazreti Osmana. Zajedno su dva puta uinili hidru u Abesiniju. Razboljela se pred bitku na Bedru, kada je imala dvadeset i dvije godine. Hazreti Osmanu je nareeno da ne ide u bitku na Bedru, ve da ostane kod kue i pazi na suprugu. Na dan kad je u Medinu stigla radosna vijest o pobjedi na Bedru, ona je preselila na ahiret.422 Ummi Kulsum: Ona je Resulullahova kerka koja je bila udata za Ebu Lehebovog drugog sina Utejbu. Kada je objavljena sura Leheb, on ju je pustio prije vjenanja, te pri tome Poslaniku izrekao mnoge uvrede. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je protiv njega Uzvienom Allahu uputio dovu: Gospodaru, poalji na njega nekog od Tvojih zvijeri! Na putu prema amu, rastrgao ga je lav. Nakon smrti Rukajje, objavom je ponovo odreeno da je za enu uzme hazreti Osman. Preselila je devete godine po hidri. Njenu denazu je lino predvodio Resulullah, te je pustio suze pored njenog mubarek kabura. 423 Fatima: Ona je Resulullahova etvrta ker. Supruga je hazreti Alije a punica hazreti Omera. Kada se udala imala je petnaest godina. 424 U Mevahib-i ledunnijje se navodi da je njen mehr iznosio etiri stotine miskala srebra. To u protuvrijednosti iznosi 57. 14 miskala zlata (dananjih 38 zlatnih lira). Alija, radijallahu anhu, je tada imao dvadeset i jednu godinu. On takoer potie od Ehl-i bejta. Bio je bijelog tena i izrazito lijep. Roen je trinaeste godine prije hidre u Mekki. Preselio je jedanaeste godine po hidri, kada je imao dvadeset i etiri godine ivota. Imao je tri sina; Hasana, Huseina i Muhsina, te dvije kerke po imenu Ummi Kulsum i Zejneb.425 Resulullahova loza je nastavljena preko hazreti Fatime. Zejneb se udala za Abdullaha bin Da'fera Tajjara i imala sina Alija i kerku Ummi Kulsum. Oni se nazivaju erif-i Daferi. Abdullah: On je Resulullahovo, alejhisselam, posljednje dijete sa hazreti Hatidom. Roen je poslije poslanstva ali je preselio jo kao beba. Naziva se jo Tajjib i Tahir. Nakon to je Abdullah preselio, As bin Vail je rekao: Muhammedovo sjeme je zatrto. Na to je Uzvieni Allah objavom Inna eatajna, odgovorio nevjerniku Asu. 426 Ibrahim: On je trei Resulullahov sin i posljednje njegovo dijete. Sin je Marije koju je kao poklon poslao Heraklijev upravitelj Egipta Mukavkis. Rodio se osme godine po hidri i umro je kada je imao godinu i pol. Dok je bio bolestan, Resulullah bi ga uzeo u krilo i za njim lio svoje mubarek suze. Kau da se prilikom njegove smrti dogodilo pomraenje Sunca. Kada je to uo Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Sunce i Mjesec su dva stvorenja koja potvruju Allahovu, delle anuhu, jednou. Njihova pomraenja se ne deavaju niijim roenjem ili smru. Kada ih vidite, sjetite se Uzvienog Allaha. Kada je Ibrahim preselio rekao je: O Ibrahime! Kako sam samo tuan zbog tvoje smrti! Oi mi liju suze a srce mi jei! No neu rei neto to e rasrditi moga Gospodara.427 Njegov Ehl-i Bejt

421 422

bn Sad, et-Tabakt, VIII, 31. bn Sad, et-Tabakt, VIII, 36. 423 bn Askir, Tarihu Dimak, XXXIX, 37. 424 bn Sad, et-Tabakt, VIII, 22. 425 bn shk, es-Sre, s, 231; bn Sad, et-Tabakt, VIII, 26; bn Kesr, el-Bidje, V, 293. 426 bn Sad, et-Tabakt, VIII, 16. 427 bn Sad, et-Tabakt, VIII, 212-215.

Svi porodini ogranci Resulullaha se nazivaju Ehl-i bejtom. Meu Ehl-i bejt spadaju njegove mubarek supruge, njegova ker hazreti Fatima i hazreti Alija, njihova mubarek djeca hazreti Hasan i hazreti Husein, njihova djeca, kao i pripadnici Poslanikove, alejhisselam, iste porodine loze Haimovih sinova. Uzvieni Allah u Kur'an-i kerimu kae: Allah eli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno oisti.428 Kada su ashabi upitali: Ja Resulallah! Ko pripada Ehl-i bejtu?, u tom trenutku je doao hazreti Alija. Resulullah mu dade svoj mubarek pokriva da ga stavi poda se, a u tome trenutku dooe i Fatimatu-z-Zehra, Imam-i Hasan i Imam-i Husein. Sve ih je okupio oko sebe i ree: Ovo je moj Ehl-i Bejt. Ova potovana grupa se jo naziva i Al-i Aba i Al-i Resul429 Ljubav prema ehl-i bejti nebeviju, ako Bog da, za posljedicu ima odlazak na ahiret sa kelime-i ehadetom na jeziku i postizanje vjenog spasenja. Ljubav prema Ehl-i bejtu je farz svakome mu'minu. U jednom hadisu server-i alem, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kae: Moj Ehl-i bejt je poput lae Nuha, alejhisselam. Ko ih bude slijedio, bie spaen. Ko ostane bie uniten.430 Mnoge su blagodati i znaaji vezani za Ehl-i bejti nebevi. Nemogue ih je pobrojati niti ih je mogue opisati i nahvaliti kako im dolii. Njihova veliina je vidljiva iz Kur'anskog ajeta. Imam-i afii je to lijepo opisao kada je rekao: O Ehl-i bejti Resul! Uzvieni Allah je u Kur'an-i kerimu naredio ljubav prema vama. Vau visoku deredu i vau vrijednost pokazuje injenica da, onaj ko se za vas ne moli u namazu, nee imati primljen namaz. Kakva ast vam je dodijeljena kada vas je Uzvieni poselamio u Kur'an-i kerimu. Hazreti Enes prenosi: Resulullah je upitao; Koga najvie volite meu Ehl-i bejtom? pa je rekao: Hasana i Huseina.431 Hazreti Ebu Hurejre prenosi: Bio sam pored Resulullaha kada je doao Hasan. Ja Rabbi! Njega volim. I Ti ga voli i voli one koji ga vole. Drugom prilikom je rekao: Hasan i Husein su moji lijepi mirisi na ovom dunjaluku. Poslanik, alejhisselam, je takoer rekao: Ostavljam vam, dvije stvari. Ako se za njih zalijepite, neete zalutati. Prvo je vee od drugog. Prvo je Allahova knjiga Kur'an-i kerim. To je vrsto ue koje se protee od neba do zemlje. Drugo je moj Ehl-i bejt. Ovo dvoje e uvijek biti zajedno. Ko ih ne bude slijedio, zalutat e sa moga puta.432 Hazreti Hasan i Husein su se jedne prilike razboljeli. Resulullah tada ree hazreti Aliji i hazreti Fatimi: Poklonite neto za ove moje due. Hazreti Alija, hazreti Fatima i njihova slukinja Fidda su u to ime postili tri dana. Ta dva Dennetska stanovnika su potom ozdravili. No u kui nisu imali nita od hrane. Hazreti Alija je, zbog toga, od jednog idova posudio tri sa'a433 (u vrijednosti od tri hiljade dirhema) jema. Sve tri su nanijetili za tri dana koja su ispostili. Jedan dio tog jema je uzela hazreti Fatima i ispekla pet komada hljeba. Njih je bilo petero. Kada je dolo vrijeme iftara, po jedan komad je stavila pred hazreti Aliju, Hasana, Huseina, sluavku Fiddu i jedan ispred sebe. Pred iftar im doe jedan nevoljnik i ree: Ja Ehl-i bejti Resulillah! Ja sam jedan od miskina muslimana. Dajte mi neto da pojedem. Neka vas Uzvieni Allah nagradi Dennetskim blagodatima. Tada mu dadoe hljebove koje su imali, a sami se iftarie vodom. Sljedeeg dana ponovo zapostie. Sluavka ponovo uze dio jema i ispee im po jedan hljeb. Kada su htjeli iftariti doe im jedno siroe. Dadoe mu sve
428 429

el-Ahzb 33/33. Hkim, el-Mustedrek, II, 451. 430 Hkim, el-Mustedrek, II, 373. 431 bn Askir, Tarihu Dimak, XI, 153. 432 Tirmiz, Menkb, 32; bn Ebi ejbe, el-Musannef, VI, 309. 433 1 sa' iznosi 3, 24 kilograma. Vidi; Walter Hinz, Sistemi mjerenja u Islamu, s. 63.

hljebove i tako ga obradovae, a sami ponovo iftarie vodom. Sljedei dan ponovo zapostie. Iskoristie i preostali dio jema i napravie hljeb. Kada su kanili iftariti doe im jedan zarobljenik, koji im ree da tri dana nije nita jeo. Bio je zavezan i nisu mu dali nita od hrane i zatrai od njih da mu se smiluju u ime Allaha. Ponovo mu dadoe sve hljebove i iftarie se vodom. Ovim povodom je Uzvieni Allah objavio ajet u kome se kae: Oni su zavjet ispunjavali plaei se Dana ija e kob svuda prisutna biti, i hranu su davali mada su je i sami eljeli siromahu i siroetu i sunju. "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne traimo!... Na njima e biti odijela od tanke zelene svile, i od teke svile, nakieni narukvicama od srebra, i dae im Gospodar njihov da piju isto pie.434 Ebu Hurejre prenosi hadis u kome Resulullah kae: Najbolji meu vama su oni koji poslije mene, ine doboinstvo mome Ehl-i bejtu. Hazreti Alija prenosi od Resulullaha sljedee: Onima koji budu inili dobroinstvo prema mome Ehl-i bejtu, ja u uiniti efaat na Sudnjem Danu. Oni koji e sigurno prei Sirat uprijom, su oni koji mnogo vole moj Ehl-i bejt i moje ashabe. U jednom hadisu koga prenosi Imam-i Rabbani se kae: Ko voli Aliju, sigurno voli i mene. Ko se njemu suprotstavi, sigurno se suprotstavio i meni. Ko ga povrijedi, sigurno je povrijedio i mene. Ko mene povrijedi, sigurno je povrijedio i Uzvienog Allaha. Resulullah, alejhisselam, je rekao: Uzvieni Allah mi je naredio da volim etiri osobe. Prenio mi je da ih i Sam voli. Kada su ga upitali ko su, on je rekao: Alija je meu njima. Alija je meu njima. Alija je meu njima. Ebu Zerr, Mikdad i Selman. Ko me povrijedi zbog moje porodice, bie estoko kanjen. Udrugom hadis-i erifu se kae: Fatima je jedan duz mene. (to znai ona je dio mene) Ko nju povrijedi, povrijedio je i mene. Hazreti Ebu Hurejre je rekao: Resulullah je rekao hazreti Aliji: Fatima mi je draa od tebe. Ti si mi vrijedniji od nje. Ponovo je rekao: Ne traim od vas protuuslugu to sam vam donio Din-i Islam. Traim od vas samo da volite meni bliski Ehl-i bejt.435 Islamski uenjaci ljubav prema Ehl-i bejtu ubrajaju meu uslove odlaska sa ovoga svijeta sa imanom na jeziku. Meu njima je Resulullahovo mubarek tijelo. Cijeniti Ehl-i bejt je dunost svakog muslimana. Veliki islamski uenjak Imam-i Rabbani (rahmetullahi alejhi) je rekao: Moj otac je bio veoma uen u ovosvjetskim i onosvjetskim naukama, dakle u znanjima o srcu. Uvijek je govorio o potrebi iskazivanja ljubavi prema Ehl-i bejtu. Govorio bi da ta ljubav predstavlja vanu stvar da bi ovjek na izdisaju bio sa imanom. Kada je trebao preseliti na ahiret bio sam pored njega. U posljednjim momentima njegova ivota, podsjetio sam ga na ove rijei i upitao ga kako ta ljubav utie na njega. I u tim trenucima mi je rekao: Plivam u moru ljubavi prema Ehl-i bejtu. Istog trena sam uputio zahvalu Uzvienom Allahu. Ljubav prema Ehl-i bejtu je bogastvo Ehl-i sunneta. Ahiretske nagrade e uvijek proizilaziti iz ovih riznica. Tri su ogranka Resulullahovog Ehl-i bejta: Prvi su oni koji su mu rodbina po lozi. Meu njima je njegova tetka. Druga vrsta su njegove iste supruge. Trea vrsta su ene, sluavke, koje su stalno boravile kod njegovih supruga i bile zaduene da im slue u svakodnevnim poslovima. Ashabi koji su radili poslove izvan njegove kue, koji su uili ezan u Mesdidu, hazreti Bilal, Selman i Suhejb su se hranili iz Hane-i seadeta. Hazreti Fatima i njeni potomci do Sudnjega dana spadaju u Ehl-i bejt. Njih treba voljeti ak iako su asije. Voljeti ih i pomagati srcem, tijelom i imetkom, te im ukazivati potovanje, predstavlja dio imana. (U Sirijskom gradu Hami, postojao je sud za sejjide. Djeca roena u ovoj mubarek lozi su upisivana pred sudijom u prisustvu dvojice svjedoka. Ovaj sud je ukinuo odani prijatelj Engleza, Mustafa Reid paa).
434 435

el-nsn 76/7-21. Hejsem, Medmauz-Zevid, IX, 100; bn Askir, Tarihu Dimak, XXXXII, 125.

Resulullahovi ashabi To su Resulullahovi prijatelji. Sahabi ili Sahib je musliman koji je jednom u ivotu vidio Poslanika, makar i na kratko, ili je slijep, a makar jednom je razgovarao sa njim i preselio na ahiret sa imanom, bez obzira da li je mlad ili star ili da li je muko ili ensko. Neki od njih se nazivaju Eshab, Sahabe ili Sahb. U sahabije ne spadaju oni koji su Resulullaha vidjeli dok su bili kafiri, te Islam primili poslije Resulullahove smrti ili oni koji su bili muslimani a potom postali murtedi, odnosno izali iz imana. Ashabi koji su nakon prihvatanja imana izali iz njega, a potom se njemu vratili nakon Poslanikove, alejhisselam, smrti, spadaju meu ashabe. Obzirom da je Resulullah bio poslanik i dinima, i dini spadaju meu ashabe. Ashab-i kiram su u vjerskim pitanjima najvei autoriteti jer su oni Kur'an-i kerimu podueni direktno od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i druge poduili njemu i na taj nain im ga protumaili. Resulullahove rijei i postupke koje su prenijeli, uinili su to oslanjajui se na ono to su lino vidjeli ili uli. Hadisi koje su oni u potpunosti prenosili, sainili su osnovu buduim propisima. Idma-i ummet u Islamu je, na potpun i ispravan nain, izvren jedino u vrijeme ashaba. Osim toga, svaki od ashaba pripada uenjacima mudtehidima, ija rije je uzimana kao zakon odnosno propis. Oni su iznad mudtehida koji su doli kasnije. Uenjaci Ehl-i sunneta su ashabe prema stepenu vrijednosti podijelili u tri grupe: 1- Muhadiri: To su oni muslimani koji su napustili Mekku prije njenog osvajanja ili neko drugo mjesto, ostavivi pri tome i svoj zaviaj i imetak i rodbinu i preselili se u grad Medinu. Oni su Resulullahu doli sa imanom ili su iman prihvatili u njegovom prisustvu. Hazreti Amr bin As je jedan od njih. (Pogledaj Muhadir) 2- Ensar: Ensarije su muslimani koji su se nalazili u Medini i njenoj okolici, kao i pripadnici plemena Evs i Hazred. Oni su se Resulullahu i Medinelijama zavjetovali da e biti uz njega i muslimane u svakoj situaciji i ispunili su svoje obeanje. 3- Ostali ashab-i kiram: To su oni koji su prihvatili iman osvajanjem Mekke ili poslije toga u Mekki ili na nekom drugom mjestu. Oni nisu ni muhadiri niti ensarije. Nazivaju se samo ashabima. Prvaci meu ashabima su etverica Resulullahovih halifa. Poslije njih, najvrijedniji su preostala esterica iz grupe Aere-i mubeere, to jeste onih deset ashaba kojima je obean Dennet. (Talha, Zubejr bin Avvam, Abdurrahman bin Avf, Sa'd bin Ebi Vekas, Said bin Zejd, Ebu Ubejde bin Derrah) te hazreti Hasan i hazreti Husein. Poslije navedenih etverice halifa i onih koji su obradovani Dennetom, dolazi prvih eterdeset muslimana. Poslije njih dolaze tri stotine i trinaest uesnika na bici na Bedru. Poslije njih dolazi sedam stotina junaka koji su se borili na Uhudu. Poslije njih, to je grupa od hiljadu i etiri stotine ljudi, koji su este godine po hidri Resulullahu ispod drveta dali zavjet: Moemo i umrijeti ali nema povratka. Ta prisega se zove Biat-i Ridvan.436 Broj ashaba je varirao tokom vremena: Prilikom osvajanja Mekke bilo ih je deset hiljada, na bici na Tebuku sedamdeset hiljada, na Oprosnom haddu devedeset hiljada a u trenutku kada je Resulullah preselio, bilo je preko stotinu dvadeset etiri hiljade ashaba. O ovoj temi postoje i druga miljenja. Zadnji koji su preselili na ahiret meu ashabima su: Abdullah bin Evfa, 705. (h. 86. ) preselio u Kufi, Abdullah bin Jesr, 706. (h. 88. ) u amu, Sehl bin Sa'd, 709. (h. 91. ) u Medini i tada je imao stotinu godina, Enes bin Malik 711 (h. 93. ) u Basri i Ebu-t Tufejl Amir bin Vesile, 718 (h. 100. ) u Mekki.
436

Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 59; II, 101, 120; bn Him, es-Sre, II, 315; Vkd, el-Megaz, I, 279; bn Sad, et-Tabakt, II, 97.

Ashabi su i nakon smrti Resulullaha, alejhisselam, za vrijeme etverice Pravednih halifa, ostali dosljedni svome zavjetu irenja Islama i voenja borbe na Allahovom putu. Nisu pogazili svoje obeanje. Svi su, kao jedan, ostavili svoje domove i izali iz Arabije kako bi Islam irili na sve strane svijeta. Mnogi od njih se sa tog puta nikada nisu vratili, ve su se do smrti borili za Islam u mjestima u koja su odlazili. Na taj nain su se u kratkom vremenskom periodu desila velika osvajanja. U osvojenim mjestima se Islam irio ogromnom brzinom. Svi ashabi su pravedni. Svi su zajednikim snagama prenosili svoja znanja o Islamu. Oni su sakupili Kur'ani kerim. Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise su nam oni prenijeli. (Objavljena su mnoga djela koja govore o vrijednosti i veliini Ashaba, njhovom doprinosu Din-i Islamu, njihove uzorne ivote te popis njihovih imena. U tom smislu, jedna od vrijednih knjiga jeste i djelo Eshab-i kiram koju je objavila izdavaka kua Hakikat. ) Nakon poslanika i meleka, ashabi su najodabranija Allahova stvorenja. Ime svakog od njih treba izgovarati sa potovanjem. Svaki od ashaba pojedinano je bolji od svih pripadnika ovoga ummeta. U Muhammedov, alejhisselam, ummet, spadaju svi koji povjeruju da je on poslanik, to jeste svaki musliman, bez obzira na rasu, boju koe ili pripadnitvo narodu. O vrijednosti ashaba se kae u ajet-i kerimu Vi ste najbolji pripadnici ummeta.437 Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede inei dobra djela, a i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio dennetske bae kroz koje e rijeke tei, i oni e vjeno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.438 Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni meu sobom; vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju elei Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda uvrsti, i on ojaa, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajui divljenje sijaa, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ine Allah obeava oprost i nagradu veliku.439 Neki hadisi o ashabima su sljedei: Ne govorite rune rijei mojim ashabima! Kad bi neko od onih koji dolaze poslije mojih ashaba dao sadake koliko brdo zlata, ne moe zaraditi nagradu jednog moga ashaba koji je kao sadaku dao aku jema, pa ak ni polovinu toga.440 Moji ashabi su kao zvijezde na nebu. Koju god da slijedite pronai ete Pravi put. Ne suprostavljajte se mojim ashabima. Bojte se Allaha. Ko ih voli, ini to jer voli mene. Ko im se suprostavlja, suprostavlja se meni. Ko njih povrijedi, povrijedio je mene. Ko mene povrijedi, svakako je povrijedio Uzvienog Allaha. Najbolji pripadnici moga ummeta su moji savremenici. Poslije njih najbolji su oni koji dolaze poslije njih. Poslije njih su opet oni koji dolaze poslije njih. Ko vidi mene, ili vidi nekoga ko je vidio mene, nee ga dotai Dehennenmska vatra.441 Ovi ajeti i hadisi jasno nam pokazuju vrijednost i veliinu ashaba.

437 438 439

Ali mrn 3/110.

et-Tevbe 9/100. el-Feth 48/29. 440 Buhr, Fezilus-Sahbe, 5; Ebu Dvd, Sunne, 11; Tirmiz, Menkb, 70; bn Made, Mukaddima, 31; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 11; Bejhek, es-Sunen, II, 116. 441 Buhr, Rikk, 7; Muslim, Fezilus-Sahbe, 319; Nesa, mn, 29; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 438.

NEKI RESULULLAHOVI ZEVAID442 SUNNETI

Njegova mubarek brada i kosa Neko je upitao Enesa bin Malika o Resulullahovoj, alejhisselam, kosi: Kakva je bila mubarek kosa Resulullaha? Hazreti Enes je odgovorio: - Bila je izmeu dvije vrste. Niti je bila mnogo uvijena niti je bila izrazito ravna. Bila je u stanju izmeu toga dvoga. to se tie duine, bila je izmeu uiju i ramena.443 Hazreti Ibn-i Abbas je rekao: Resulullah, alejhisselam, je svoju mubarek kosu putao da pada na elo. Poslije ju je razdvajao. Uenjaci prenose sljedee: Razdvojiti kosu na dvije strane je Resulullahov sunnet. Ipak, sa tom praksom je poeo kasnije. Tako da je dozvoljeno putati je preko ela a i razdvajati je na dvije strane. No, ipak je bolje razdvojiti je. Hazreti Aia-i Siddika je rekla: Resulullah je nosio kosu viu od dumme a niu od 444 vefre. Dummom se naziva kosa koja dotie ramena. Vefra je kosa koja dotie mehki dio uha. Iz rivajeta hazreti Aie znamo da je Resulullahova kosa bila tolika da je bila dua od mehkih dijelova uiju ali nije doticala njegova mubarek ramena. Duina joj je bila izmeu toga dvoga. Hazreti kadija Ijaz prenosi: Navedene predaje se mogu povezati na sljedei nain: Kosa na strani njegovih mubarek uiju bila je na nivou mehkog dijela uha. Kosa na zatioku mu je bila do ramena Prenosi se i sljedea predaja: Razlog zbog koga se u nekim predajama kae da mu je duina kose bila do uiju a u nekim da je bila do ramena, jeste to je u nekim vremenskim intervalima bila ureena na prvi nain, a u nekim na drugi. Sve predaje su ispravne. Resulullah, alejhisselam, bi nekada putao kosu tako da bi ona dosezala njegova ramena. Nekada bi je opet tako kratio, da bi dola do mehkog dijela uha ili do njegove polovice. Ummu Hani prenosi: Fahr-i alem je jednom prilikom doao kod nas u Mekku. Tada je imao etiri gadire.445 Gadira oznaava odjeljak kose. Iz ovoga razumijemo da je mubarek kosu dijelio na etiri dijela. Ako sumiramo predaje o ovome, Resulullah je imao kosu i bradu koje nisu bile previe uvijene niti izrazito prave. Mubarek kosa mu je bila duga. Isprva ju je putao preko ela da bi je kasnije razdvajao da dva dijela. Nekada bi mubarek kosu putao dok bi je nekada skraivao. Mukarcima je sunnet da obriju glavu ili da puste duu kosu pa da je eljaju na nain da je podijeljena na dvije strane. Tu je potrebno ponaati se u skladu sa situacijom, vremenom i prostorom. Mekruh je praviti pletenice od kose. O Resulullahovoj, alejhisselam, bradi, hazreti Enes pripovijeda sljedee: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je u kosi imao jako malo bijelih dlaka. Zajedno i na glavi i u bradi nije imao vie od sedamnaest ili osamnaest bijelih dlaka. 442

Sunnet-i zevid: To su stvari koje je Resulullah uobiavao raditi ali koje ne spadaju u ibadete ve u adete (obiaje). Izostaviti zevaid sunnete ne predstavlja mekruh. Neki od tih postupaka su: nain Resulullahovog oblaenja, otpoinjanje dobrih stvari sa desne strane i sl. 443 Buhr, Libs, 68; Ebu Dvd, Tereddul, 9; Tirmiz, emil-i erf, s. 31. 444 Ebu Dvd, Tereddul, 9; Tirmiz, Libs, 21; bn Made, Libs, 36; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, VI, 118; bn Sad, et-Tabakt, I, 428. 445 Tirmiz, Libs, 39; bn Made, Libs, 36; Tirmiz, emil-i erf, s. 59; Kastalan, el-MevhibulLednijje, s. 279..

Hazreti Ebu Bekr Es-Siddik ree Poslaniku jednoga dana: Osijedio si, ja Resulallah! Resulullah mu odgovori: - To je zbog sura Hud, Vakia, Murselat, Nebe i Tekvir.446 U ovim surama se mnogo spominju stanja u Dennetu i Dehennemu. Zbog brige ta e biti sa mojim ummetom, osijedila mi je kosa i brada. Amr bin uajb prenosi: Resulullah bi skraivao bradu u irinu i duinu. U hadisu kojeg prenosi Tirmizi, Resulullah je rekao: Onaj ko ne skrauje svoje brkove, ne pripada nama.447 U drugom hadisu stoji: Putajte brade i skraujte brkove.448 Ibn-i Abdu-l Hakim je rekao: Brkove treba dobro skraivati, a bradu ne. Kada se kae dobro ih skraivati, to ne znai brijati ih... Hazreti Imam-i nevevi je rekao: Kod skraivanja brkova ispravno je da treba skraivati dok se ne vidi vrh usana ali ne u potpunosti. Uenjaci smatraju pokuenim putanje brkova u duinu i uvijanje njenih zavretaka. Ibni Omer prenosi sljedee: Resulullahu su govorili o skupini Medusija. Na to je on rekao: Oni putaju vrhove brkova a briju bradu. Onda se vi razlikujte od njih.449 Ebu Umame: Ja Resulallah! Ehlu kitabije skrauju brade a putaju brkove! Resulullah mu ree: Vi skraujte vrhove brkova, a putajte brade. Po miljenju alima, sunnet je skraivati brkove da izgledaju poput obrva. Sunnet je skraivati bradu ija duina pree jednu aku, zajedno sa donjim dijelom vilice. No, nije u skladu sa sunnetom skraivati bradu vie od duine ake. Putati malu bradu sa namjerom da se slijedi sunnet predstavlja bid'at. To je haram. Resulullahova praksa putanja brade je pritvreni sunnet. Dozvoljeno je, pa ak i potrebno, u potpunosti obrijati bradu zbog emr-i ma'rufa, zbog obezbjeivanja nafake, te kako bi se sprijeilo izbijanje smutnje. To su opravdanja za proputanje izvravanja sunneta ali nisu opravdanja za injenje bid'ata. Resulullov nain spavanja i buenja Kada bi htio spavati, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bi legao na desnu stranu, stavio bi dlan desne ruke pod glavu i prouio: Allahu! Predajem se Tebi! Svoje lice Tebi okreem! Svoje stanje povjeravam Tebi i oslanjam se na Tebe! Ja se plaim Tvoje kazne i nadam se Tvojoj milosti. Nema druge milosti kojoj se mogu nadati, niti kazne od koje se plaim osim Tvoje. Jedino je Tvoja milost dostojna da se pod njeno okrilje skloni i jedino se Tvojom milou postie spas. Ja vjerujem u Knjigu koju si Ti spustio i u Poslanika kojeg si poslao. Gospodaru! Sputam svoju glavu na tle Tvojim imenom. Ako zadri moju duu, obaspi je svojom milou. Ako mi je povrati, uvaj je kao to uva due Tvojih dobrih robova. Allahu! Ja umirem sa Tvojim imenom i sa Njim oivljavam. Neka je Hvala Uzvienom Gospodaru koji nas hrani, poji, koji nam daruje sve to nam je potrebno i koji nas uva. Koliko je ljudi ijim potrebama nema ko izai u susret niti ih zatititi. Allahu! Sauvaj me na Danu kada bude sakupio sve svoje robove! Kada bi se probudio rekao bi: Hvala Allahu koji nas je nakon smrti, ponovo oivio. Njemu emo se vratiti na Sudnjem danu.450
446 447

Tirmiz, Tefsrul-Kuran, 56; bn Sad, et-Tabakt, I, 435; Tirmiz, emil-i erf, s. 74. Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 280. 448 bn Sad, et-Tabakt, I, 449; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 280. 449 bn Sad, et-Tabakt, I, 439; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 281. 450 Tirmiz, emil-i erf, s. 281.

Kada bi lijegao, Resulullah bi izgovarao: Gospodaru nebesa i zemlje, Gospodaru svega to postoji, koji daje da iz zrna nikne rod, koji si spustio Tevrat, Indil i Kur'an. Ja ti se utiem od zla svakog zlikovca jer Ti nas od njega titi! Allahu! Ti si oduvijek. Nema nita prije Tebe. Ti si zauvijek. Nema nita poslije tebe. Ti si Zahir. Nema nita osim Tebe. Takoer ponekad bi, prilikom buenja uio: Nema drugog Boga osim Tebe! Tebe veliam i hvalim. Gospodaru! Molim te za oprost mojih grijeha. Allahu! Poveaj moje znanje. Nemoj dozvoliti da mi srce skrene sa Pravog puta nakon to mi na njega ukae. Podari mi milost, dobrotu i visok stepen kod Tebe. Ti si najmilostiviji od milostivih. Bera bin Azib prenosi: Resulullah mi je rekao: Kada stigne na mjesto gdje kani spavati, uzmi abdest kao to to ini kada eli obaviti namaz. Potom lezi na desnu stranu i proui: Allahu! Predajem se Tebi! Svoje lice Tebi okreem! Svoje stanje povjeravam Tebi i oslanjam se na Tebe! Ja se plaim Tvoje kazne i nadam se Tvojoj milosti. Nema druge milosti kojoj se mogu nadati niti kazne od koje se plaim osim Tvoje. Jedino je Tvoja milost dostojna da se pod njeno okrilje skloni i jedino se Tvojom milou postie spas. Ja vjerujem u Knjigu koju si Ti spustio i u Poslanika kojeg si poslao. Ako umre te noi, umrijet e kao musliman. Ko god ovo izgovori i umre te noi, umrijet e kao musliman. Resulullah je rekao: Kada neko od vas ustane tokom noi iz postelje te se ponovo u nju vrati kako bi nastavio spavati, neka je tri puta protrese. Jer niko ne zna ta je poslije njega dolo i leglo na to mjesto. Kada eli lei u postelju, neka legne na desnu stranu, Kada to uini, neka proui: Allahu! Tebe hvalim i veliam. Gospodaru! Sputam svoju glavu na tle Tvojim imenom. Ako zadri moju duu, obaspi je svojom milou. Ako mi je povrati, uvaj je kao to uva due Tvojih dobrih robova. Kada se probudi neka kae: Hvala Allahu koji mi je ponovo podario moje tijelo, vratio mi moju duu i dozvolio mi da Ga spominjem. Kada je Resulullah naiao na ovjeka koji je legao, potrbuivi se, ree mu: Ovo je nain spavanja koji Allah nikako ne voli. Prema predaji erida bin Suvejda, Resulullah je jednom vidio ovjeka koji je spavao potrbuke pa ga je dotakao vrhom noge i rekao mu: Ovaj nain spavanja Uzvieni Allah ne voli. Taj koji je spavao bijae pripadnik Ashab-i suffe, Abdullah bin Tahfe koji ree: Spavao sam u zoru na stomaku u Mesdidu, kada me neko dotaknu i ree: - Ko je ovo? - Ja sam Abdullah bin Tuhfe! Kada sam se bolje zagledao, vioh da je iznad mene Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. Tada mi ree: - Tvoj nain spavanja je Allahu najmri.451 Poslanik, alejhisselam, nikada nije bio bez abdesta. On nikada ne bi otiao u kupatilo, a da nije zatim uzeo abdest. Resulullahov, alejhisselam, nain sjedenja

451

Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 262; V, 426.

Hanzala bin Hizjem je rekao: Otiao sam do Resulullaha i vidio sam ga kako sjedi podavijenih nogu (ala turka). Dabir bin Semure prenosi da bi Resulullah nakon obavljenog sabah-namaza, sve do izlaska sunca, sjedio u prostoriji gdje je obavljao namaz podavijenih nogu. Nikada nije zabiljeeno da je Resulullah pruio svoje noge prema prisutnima u njegovome drutvu. erid bin Suvej prenosi: Resulullah je jednom prilikom navratio do mene. U tim trenucima sam sjedio ovako, stavivi lijevu ruku iza sebe i naslonivi se na pola dlana. Resulullah mi ree: Zar ti sjedi poput onih koji su zalutali? (Zalutali su idovi). Kajle bin Mehrame prenosi: Vidio sam Resulullaha kako sjedi na Kurfus. Vidio sam ga kako sjedi ovako, smireno.452 (Kurfusa znai spustiti bedra na zemlju, presaviti noge u koljenima tako da koljena dodiruju stomak a ruke povezati preko nogu). I Resulullahov, alejhisselam, nain sjedenja prilikom jela je bio poseban. Nije se zatvarao u posebne odaje dok je jeo, sakrivao se iza zastora, niti je pred njega hrana donoena u posebnim tanjirima. Resulullah bi sjeo na zemlju i, sa poda ili zemlje, jeo hranu koja je pred njim. Rekao bi: Ja sjedim kao to sjedi rob i jedem kao to jede rob. Ja sam samo jedan rob. Ko se okrene od moga sunneta, ne pripada meni.453 Dok je Poslanik, alejhisselam, jedne prilike na nekoj od visoravni Mekke jeo, naslonivi se na neki predmet, doe mu Dibril, alejhisselam, i ree: Znai ti, Muhammede, jede kao to jedu kraljevi. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, istog trena sjede na zemlju. 454 Jednog dana Resulullahu sa Dibrilom doe melek koji mu nikada ranije nije dolazio. Taj melek ree Poslaniku: Prenosim ti selam od tvoga Gospodara, koji ti prua mogunost da bira da bude poslanik-kralj ili poslanik-rob. Ako eli, moe biti poslanik-kralj ili poslanikrob. Kada mu Dibril dade znak: Pokai skromnost, on ree: elim biti Poslanik - rob. Poslije toga Resulullah nikada nije jeo na nogama ili se naslanjao na neto tokom jela. Resulullahov nain jedenja i pijenja Ebu Duhejfe prenosi da je Resulullah, alejhisselam, rekao: Ja ne jedem naslonjen na bilo ta!455 Postoje tri vrste naslanjanja; nasloniti se na neku stranu tijela, prekrstiti noge i nasloniti se na jednu ruku dok se drugom jede. Trei nain naslanjanja je pokuen. Resulullah bi jeo sa tri prsta, sa prstom ehadeta (kaiprstom) i dva prsta oko njega. Resulullah je rekao: Bereket u hrani je uzeti abdest prije jela i poslije jela, opravi ruke!456 Ko god od vas zaspi sa mesom ili nekom masti na rukama, ili zaspi ostavljajui posue neisto, pa mu se u snu neto desi, neka za to ne krivi nikoga osim sebe Resulullah, alejhisselam, je imao jednu veliku posudu koja se zvala Garra. Kada bi dolo vrijeme jutarnje uine, on bi obavio namaz i donijela bi se ta posuda u kojoj bi bio Serid (Tirid) i stavila u sredinu. (Tirid je jelo koje se pravi od mjeavine usitnjenog hljeba i mesa). Kada su se muslimani okupili oko posude sa Tiridom, jedan beduin vidje da je Resulullah sjeo na koljena pa ree: Kako je to sjedenje? Resulullah mu odgovori:
452 453

Buhr, stizn, 34; Ebu Dvd, Edeb, 25; Hejsem, Medmauz-Zevid, V, 423. bn Sad, et-Tabakt, I, 381. 454 bn Sad, et-Tabakt, I, 380. 455 Tirmiz, emil-i erf, s. 164; Kadi jz, if-i erif, s. 86. 456 Tirmiz, Etime, 39.

Nema sumnje da mi je Uzvieni Allah podario plemenitost i nije me uinio onim koji oteava i koji je tvrdoglav. Krenite sa jelom od krajeva i prestanite jesti iz sredine. Bereket jela je u njegovoj sredini. Kada neko od vas eli jesti, neka ne poinje sa sredine ve sa krajeva, jer e tada bereket sa jela otii! Omer bin Ebi Seleme prenosi: Ja sam bio dijete koje je odgajao Poslanik svih svjetova. Dok sam jeo, ruka bi mi odlazila u sve dijelove posude. Resulullah mi ree: Sine! Proui Bismillu! Jedi desnom rukom i jedi ispred sebe!457 Poslije toga sam uvijek jeo na taj nain. Resulullah, alejhisselam, je rekao: Kad nekome od vas jelo donese posluga, neka i on sjede sa vama da jede, jer se on potrudio da pripremi tu hranu i strpio se nad njenom toplinom i njenim dimom. Ako izbjegava da to uini, ili ako je malo hrane, stavite mu u ruku nekoliko zalogaja. Resulullah nikada nije omalovaavao bilo koju hranu nitu ju je nipodatavao. Ako bi neto elio jesti, on bi to pojeo, a ako ne, ostavio bi i ne bi govorio. Pokazivao je potovanje i prema najmanjem nimetu i nikada ga nije omalovaavao. Niti jedan nimet nije posebno hvalio zato to bi mu se dopao, niti je neki kudio zato to mu se ne bi dopao. Kada bi se hrana iznijela za sofru poeo bi sa jelom nakon to bi prouio dovu: Allahumme barik lena fi ma rezaktena ve kina azabe-n-nar. Bismillah! Hazreti Aia prenosi da je Resulullah rekao: Kada neko od vas eli jesti, neka proui bismillu i neka spomene ime Uzvienog Gospodara! Ako to zaboravi uiniti na poetku jela, neka kae: Bismillahi fi evvelihi ve ahirih! Prema predanju Umejja bin Mahija, neki ovjek je poeo jesti bez Bismille, a Resulullah ga je pri tome gledao. Kada je zavravao sa jelom, tako da mu je ostao jo samo jedan zalogaj, ovjek ree Bismillahi za poetak i kraj jela. Resulullah se tada nasmija pa ree: ejtan je jeo sa njim sve vrijeme dok je i on jeo. Kada je rekao Bismillah, ejtan je sve povratio tako da mu u stomaku nita nije ostalo. Resulullah je poinjao sa desne strane prilikom uzimanja abdesta, gusula, oblaenja, obuvanja i eljanja. Kada bi neto htio uzeti, uinio bi to desnom rukom, kada bi neto htio dati, takoer bi to uinio desnom rukom i svaki posao je po mogunosti poinjao sa desne strane.458 Kada obuvate svoju obuu, ponite sa desnom stranom! Kada je izuvate, ponite sa lijevom. Kada se obuvate neka desna noga bude prva, a kada se izuvate neka ona bude zadnja. Abdullah bin Omer prenosi da je Resulullah, alejhisselam, rekao: Kada elite jesti, inite to dasnom rukom. I kada pijete, pijte desnom rukom, jer ejtan i jede i pije lijevom rukom.459 Seleme bin Ekva prenosi od svoga oca da je Resulullah jednom jeo sa Busr bin Raijul'irom iz plemena Eda', kada je ovaj poeo jesti lijevom rukom. Tada mu Resulullah ree: Jedi desnom rukom! ovjek tada izree la: Nemam snage da jedem desnom rukom. Resulullah mu, potom, ree: Ne imao snage! Njega jedino njegova pohlepa i umiljenost sprjeava da jede desnom rukom! Poslije tog dogaaja, ovjek vie nije mogao podii ruke do usta.460

457 458

Tirmiz, emil-i erf, s. 204. Buhr, Vudu, 41. 459 Muslim, Eribe, 142; Ebu Dvd, Etime, 20; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, II, 8, 33; Bejhek, es-Sunen, II, 43. 460 Bejhek, es-Sunen, II, 45.

Resulullah, alejhisselam, je rekao: Plemeniti i Svevinji Allah je sigurno zadovoljan sa robom koji neto pojede ili popije, pa potom se na tome zahvali Uzvienom Allahu . Ebu Seid el-Hudri prenosi da, kada bi Resulullah htio jesti, prouio bi sljedeu dovu: Elhamdulillahillezi at'amena ve sekana ve de'alena mine-l muslimin / Hvala Allahu Koji nas je nahranio, napojio i uinio muslimanima.461 Prema predaji Ebu Umametu-l Bahilija, nakon to bi Resulullah zavrio sa jelom, prouio bi i ovu dovu: Elhamdulillahi kesiren tajjiben mubareken fihi gajre mekfijjin ve la muveddain ve la mustagnen anhu Rabbena / Hvala pripada Allahu.462 Gospodaru! Mi ti se neizmjerno mnogo zahvaljujemo, istom zahvalaom koja sa sobom nosi bereket i u kojoj nema mustagna! Elhamdulillahillezi kefana ve ervana gajre mekfijjin ve la mekfurin / Zahvalu upuujemo Allahu, koji nas je nahranio i napojio koliko nam je dovoljno, koji nas nije odbio i koji nas nije uinio nezahvalnicima! Ebu Hurejre prenosi da bi Resulullah poslije jela prao ruke. Poslanik, alejhisselam, nije pridavao panju dunjaluku i ovodunjalukim stvarima. Abdullah bin Mes'ud prenosi: Resulullah je spavao na jednoj hasuri koja je ostavila traga na njegovim leima. Kada se probudio izmasirao sam mu lea i rekao: Neka su ti moji roditelji kurban, ja Resulallah! Kamo sree da si nas obavijestio pa da smo prostrli neto po hasuri, to bi te zatitilo. Tada mu jo rekosmo: eli li da ti pripremimo jedan mehak duek? Resulullah odgovori: to e meni ovodunjaluke stvari? Moj odnos sa ovim svijetom je poput ratnika, koji se nakratko skloni pod drvo, kako bi mu ono obezbijedilo malo hlada, a zatim nastavi svoj put!463 Ebu Umametu-l bahili prenosi da je Resulullah rekao: Uzvieni i Plemeniti Gospodar mi je ponudio da, za mene, Mekansku dolinu pretvori u zlato. Rekao sam ne ja Rabb! Daj mi da jedan dan budem sit, a drugi gladan. Da Te spominjem i veliam kada sam gladan, a da ti se zahvaljujem kada sam sit!464 Hazreti Aia prenosi: Od dolaska Poslanika, alejhisselam, u Medinu, pa sve do njegove smrti, njegovi ukuani nikada nisu tri noi zaredom jeli hleb od penice. Njihov objed je najee bio hljeb od jema i hurme a i toga nije bilo u veim koliinama. 465 Resulullah, alejhisselam, je prije svoje smrti zamijenio svoj borbeni oklop sa idovom po imenu Ebu ahma, za jedan Vesk 466 ili trideset (Sag) posuda jema, kako bi se njegovi ukuani prehranili.467 Hazreti Aia je rekla: Kunem se Allahom, koji je Muhammeda, alejhisselam, poslao kao istinitog poslanika, da nikada u svome ivotu nije vidio sito niti je jeo hljeb napravljen od prosijanog brana, od kada je postao Poslanik, pa sve do preseljenja na ahiret. Kada neko upita Kako onda jedete jeam?, ree: Puhali bi u mekinje sa Uf Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ukuani sve do njegove smrti nikada nisu dva dana zaredom jeli hljeb od jema. Tako mi Allaha, ekali bismo i eterdeset dana da u Poslanikovoj, alejhisselam, kui bude zapaljena vatra!468
461 462

Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 315. bn Made, Etime, 16; Hkim, el-Mustedrek, IV, 150; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 315. 463 Hkim, el-Mustedrek, IV, 344; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 334. 464 bn Sad, et-Tabakt, I, 381. 465 Nesa, Dahja, 37; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, VI, 42; Bejhek, es-Sunen, II, 487. 466 U prvim godinama Islama 1 vesk je iznosio 194, 3 kilograma. Vidi; Walter Hinz, Sistemi mjerenja u Islamu, s. 65. 467 Buhr, Buju, 33; Rehn, 5; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, VI, 160; bn Ebi ejbe, el-Musannef, IV, 271; Tirmiz, emil-i erf, s. 334; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 307. 468 Ahmed b. Hanbel, el-Musned, VI, 71; Hkim, el-Mustedrek, IV, 119.

Nekada su prolazili i mjeseci, a da se iz neke od Resulullahovih kua nije pojavljivao dim niti je paljena vatra. Prola bi dva mjeseca a da se za ukuane Poslanika, alejhisselam, ne bi napravio hljeb, niti bi se ta skuhalo u erpi. 469 Kada smo mi bili prevareni Esvedejnom, tj. vodom i hurmama, Resulullah, alejhisselam, je preselio.470 Resulullah u jednom danu ne bi pomijeao dvije vrste hrane u svome stomaku, tako da, kada bi se nahranio hurmama, ne bi jeo hljeba a kada bi se nahranio hljebom, ne bi jeo hurme! To je ono zbog ega najvie plaem.471 Enes bin Malik je rekao: Ne znam da je Resulullah sve do svoje smrti jeo neto sa Hivana, niti je pojeo jufku hljeba koja je napravljena od kvalitetnog peninog brana, kao to ne znam da je pojeo peeno kozije meso.472 (Hivan je poput stola ili plate na koju se stavlja hrana koja treba da se jede). Ebu Hurejre prenosi da je Resulullah inio sljedeu dovu: Allahu! Podari Muhammedovim ukuanima onoliko nafake koliko im je potrebno da ne umru! Resulullah bi hranu jeo sa sofre. Sofra je u stvari torba koja je pripremana putnicima za noenje hrane. Poto bi esto hrana bila stavljena u ovu okruglu konu torbu, ona je nazvana sofrom. Resulullah ne bi govorio da mu se pripremi ovo jelo ili da se ne priprema ono jelo. On bi pojeo ono to bi se nalo pred njim. Hazreti Aia prenosi: Resulullah bi doao meni i upitao me ; Ima li neto za jesti? Rekla bih da nema, a on bi rekao: Onda ja postim.473 Resulullah je tako jednoga dana doao kod mene. Rekoh mu: Ja Resulallah! Dobili smo jedan poklon! ta?, upita on. Hajs, odgovorih mu. Ali ja sam ujutro zapostio, na to e on. (Hajs je jelo koje se pravi od mjeavine hurmi, ulja i kea). Resulallah, sallallahu alejhi ve sellem, je volio slatko, med, preraevine hljeba i hurmi, te povre. Kada bi mu neko ponudio mlijeko on bi rekao: U mlijeku su dva bereketa.474 Abdullah bin Abbas prenosi sljedee: Halid bin Velid i ja smo zajedno sa Resulullahom stigli u kuu moje tetke Mejmune binti Haris. Ummu Hufejd je Resulullahu poklonila neto masla i mlijeka. Moja tetka tada upita: Hou li donijeti mlijeko koje si dobio na poklon? Moe!, odgovori Poslanik. Tetka tada ode i donese u jednoj posudi mlijeka. Resulullah, alejhisselam, uze i popi tog miljeka. Ja sam bio sa njegove desne strane a Halid bin Velid sa lijeve. Resulullah, preostalo mlijeko ponudi meni i ree mi: Popij ti, a ako eli podaj i Halidu! -Ja nikada ne bih ponudio drugome mlijeko koje je preostalo od tebe, odgovorih mu. Na te rijei Resulullah ree: Neka onaj koga Allah poasti nekim jelom proui: Allahumme barik lena fihi ve at'amna hajren minhu / Allahu, ti nam podari u ovome jelu bereket. I nahrani nas i boljom hranom od nje! Neka onaj koga Allah napoji mlijekom proui: Allahumme barik lena fihi ve zidna minhu! Allahu ti u ovome mlijeku nama podari bereket i poveaj nam svoju dobrotu u odnosu na njega! Niti jedna hrana ni pie ne mogu zamijeniti mlijeko.475 Prve plodove hurme, Medinelije bi donosile Resulullahu. Resulullah, alejhisselam, bi na njih prouio dovu za bereket i dao ih najmanjem djetetu koje bi prvo ugledao. Ukuani koji nemaju hurmi su gladni, govorio bi on.
469 470

Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 306. Buhr, Etime, 41; Muslim, Zuhd, 39; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, VI, 71; Tirmiz, emil-i erf, s. 366. 471 Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 306. 472 bn Askir, Tarihu Dimak, IV, 81. 473 Tirmiz, emil-i erf, s. 196. 474 bn Sad, et-Tabakt, I, 393. 475 Ebu Dvd, Eribe, 21; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 284; bn Sad, et-Tabakt, I, 397; Tirmiz, emil-i erf, s.

Prema predanju Enesa bin Malika, Poslanik, alejhisselam, je volio tikvu. Kada bi bila postavljena neka hrana koja u sebi ima tikvu, ona bi bila odvojena i stavljena pred Poslanika, alejhisselam. Resulullah bi govorio da je najukusniji dio ovijeg mesa, dio sa lea.476 Ummu Ejjubu su upitali: Resulullah je kod tebe boravio sedam mjeseci. Koje mu je bilo najdrae jelo? Ona je odgovorila: Nikada nisam vidjela da je traio da mu se pravi neka hrana koju je volio, niti je omalovaavao hranu koja mu se nije sviala. Primijetila sam da mu se svialo kada sam mu pravila herisu i kekek, a to jelo se spremalo jednom u pet, est ili deset dana.477 Od Ebu Musaa el-E'arija se prenosi da je rekao: Vidio sam Resulullaha kako jede piletinu. Resulullah je volio jesti ono to ostane u tanjiru, pa je rekao: Kada neko od vas, nakon zavrenog jela, pojede i pobrie i sve ostatke, ta hrana ini istigfar za njega. Resulullah bi zajedno sa zelenim hurmama jeo dinju ili je sa zelenim hurmama jeo krastavac. Rekao bi: Toplotu ovoga ublaavamo sa hladnoom ovoga ili hladnou ovoga ublaavamo sa toplinom ovoga.478 Prenosi se i da je Resulullah, alejhisselam, rekao: O Zerre! Kada pee meso, poveaj njegovu tenost, pa obrati panju i na komije i njima podijeli.479 Nije potpuni musliman onaj koji zaspi a komija mu gladan! inite ibadet Uzvienom Allahu, hranite druge i irite selam da biste uli u Dennet.480 Hrana jednoga je dovoljna za dvojicu. Hrana trojice je dovoljna za etvericu. Hrana etverice je dovoljna za osmericu.481 Esma binti Ebi Bekr bi preporuivala da se hrana koja se pee, kasnije skuha i da ostane u posudi dok ne prestane dimiti, a Resulullah bi na to rekao: To je najvei bereket. Resulullah je poslije osvojenja Mekke doao u kuu njegove amidine Ummihane. Upita je Ima li kod sebe bilo ta za jesti? Hazreti Ummihana mu odgovori: Nemam. Sve to imam su suhi ostaci hljeba i sire, ali se stidim ponuditi ti to.482 Resulullah ree: Donesi to. Potopi ih u vodi i donesi i soli. Posu po tome sire i pojede, te zahvali Uzvienom Allahu. -O Ummihana! Kako je sire lijep dodatak! Za kuu u kojoj ima sire, ne moe se rei da nema dodataka za hranu! Kada bi ga neko upitao koje je pie najukusnije rekao bi: Slatka i svjea voda.483 Resulullah, alejhisselam, bi pio slatku vodu koju bi mu donosili sa Bujutussukje. To mjesto je bilo udaljeno od Medine dva dana hoda.484 Resulullah je rekao: Kada jedete, jedite desnom rukom kao. I kada pijete ponovo to inite desnom rukom, jer ejtan jede i pije lijevom rukom. Kada pijete iz posude, nemojte puhati u nju! Na taj nain on je zabranio da se pue u hranu ili pie kao to je zabranaio i jedenje iz zlatnih ili srebrenih posuda. Kada bi Poslanik, alejhisselam, pio vodu, jednu au bi pio iz dva ili tri puta govorei: Ovo je korisnije i bolja je varka.
476 477

bn Sad, et-Tabakt, I, 391-393; Tirmiz, emil-i erf, s. 188; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 310. bn Sad, et-Tabakt, I, 393. 478 Tirmiz, emil-i erf, s. 213. 479 Tirmiz, Etime, 30; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, V, 149; Bejhek, es-Sunen, II, 232. 480 Hkim, el-Mustedrek, III, 14; Bejhek, es-Sunen, II, 259; Hejsem, Medmauz-Zevid, V, 29. 481 bn Made, Etime, 2. 482 Tirmiz, Etime, 35; Hkim, el-Mustedrek, IV, 59; bn Askir, Tarihu Dimak, IV, 243; Tirmiz, emil-i erf, s. 181; 483 bn Sad, et-Tabakt, I, 391. 484 Ahmed b. Hanbel, el-Musned, VI, 100; Hkim, el-Mustedrek, IV, 154.

-Kada neko od vas neto pije, neka to ne ini iz jednog daha! -Nemojte piti iz jednog daha poput deva. Pijte iz dva ili tri daha. Kada hoete piti recite Bismillah, a kada zavrite recite Elhamdulillah!485 Nevfel bin Muavije je rekao: Kad bi Resulullah neto pio, tri puta bi uzimao zrak. Na poetku bi spominjao ime Gospodara rijeima Bismillah, a na kraju bi mu se zahvalio rijeima Elhamdulillah.486 Prema predaji hazreti Aie, Resulullah bi ujutro pio sire koje bi mu bilo pripremljeno i stavljeno u flau uveer, a ono koje je spravljeno ujutro pio bi uveer. Resulullahov obiaj je bio da opere ruke i prije i poslije jela, kao i to da jede i pije desnom rukom. Prije jela bi mlai imali prednost u pranju ruku a poslije jela stariji. 487 Resulullahov sunnet je i to da je jeo s kraja jela i ispred sebe, te bi sjeo na lijevu nogu podigavi desnu i presavivi je u koljenu. Nije preporueno jesti veoma vrua jela, kao to nije preporueno ni mirisati jela. Resulullah nije smatrao primjerenim ne priati nikako dok se jede. To je obiaj vatropoklonika. Preporueno je razgovarati o veselim stvarima. Poeti i zavriti jelo sa soli je Poslanikov obiaj, koji je ujedno i ljekovit. Nauiti bonton prilikom jela i pia potrebno je prije uenja znanja o ibadetu. Jedan od prvih bid'ata (novotarija) koje su se pojavile u Islamu bilo je jesti dok se u potpunosti ne najede. Svakodnevno konzumiranje mesa priinjava potekoe srcu. Meleki to ne vole. Ipak, jesti meso veoma rijetko je takoer protiv obiaja. Lijepo je prostrijeti neto kao sofru i jesti sa nje. Sofra je spravljana od koe. Jako je zdravo jesti biljnu hranu. Sofra za kojom nema nikakvog jela biljnog porijekla je usporeena sa senilnim starcem. Imam-i Da'fer-i Sadik je rekao: Neka onaj ko eli da ima mnogo imetka i potomstva jede biljnu hranu. Lijepo je prvo sjesti za sofru a poslije donijeti hranu. Resulullah, alejhisselam, je rekao: Ja sam rob i jedem sa poda poput robova.488 Nije lijepo jesti prije nego se ogladni, niti je lijepo jesti u velikim koliinama. Potrebno je ustajati iza sofre prije nego se u potpunosti zasitimo i ne treba se smijati bez neega to zaista zasmijava. Resulullah je rekao: Osnova dobrote je glad a osnova zla je sitost. Slast hrane raste sa koliinom gladi. Sitost prouzrokuje zaborav, teti srcu i utie na krv slino alkoholu. Glad izotrava inteligenciju i isti srce. Ne treba jesti i piti zajedno sa grijenicima i loim ljudima. Jela koja provriju treba ohladiti prekrivanjem. Resulullah je rekao: Jedite desnom rukom i pijte desnom rukom. Resulullah bi hljeb uzeo u desnu ruku a potom lubenicu jeo lijevom rukom. Hljeb treba komadati ne jednom rukom, ve objema. 489 Zalogaj treba biti mali i treba ga dobro savakati. Nije lijepo gledati u stranu ili u vis, ve treba gledati u zalogaj i ispred sebe. Nije lijepo mnogo otvarati usta. Nije lijepo za sofrom rukama dodirivati odjeu ili tijelo. Kada se eli kihnuti, treba okrenuti glavu. Nije lijepo sjesti za sofru za koju nismo pozvani. Nije lijepo za sofrom jesti vie od sviju ostalih. Kada se zasitimo, lijepo je initi dovu da se ona ne potroi u haramu. Potrebno je razmiljati o polaganju rauna na Sudnjem danu. Treba jesti sa ciljem da se ojaa, kako bi se mogao initi ibadet. I kada se gladno, potrebno je jesti polahko. Lijepo je da sa jelom krenu stariji. Ne treba stvarati neugodnost nekome time to emo mu vie od tri puta rei jedi! Kada se jede zajedno sa gostima, nije lijepo prestati sa jelom prije nego se zasite gosti.
485 486

Tirmiz, Eribe, 13. Tirmiz, emil-i erf, s. 228. 487 Muslim, Eribe, 142; Ebu Dvd, Etime, 20; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, II, 8, 33; Bejhek, es-Sunen, II, 43; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 315. 488 bn Sad, et-Tabakt, I, 381; Kadi jz, if-i erif, s. 86. 489 Muslim, Eribe, 142; Ebu Dvd, Etime, 20; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, II, 8, 33; Bejhek, es-Sunen, II, 43; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 315.

Resulullah, alejhisselam, je malo jeo i naglaavao je potrebu da se ne jede mnogo. Ljudsko srce je poput ploda na polju a hrana je poput kie. Kao to viak kie unitava plod, tako i viak hrane umrtvljuje srce. Uzvieni Allah ne voli one koji mnogo jedu i mnogo piju. Resulullah, alejhisselam, je preporuio da se treina eluca odvoji za hranu a treina za pie. Treina treba da ostane za zrak i to je najnia granica. Najbolji stepeni se ostvaruju jedui malo i spavajui malo. Pretjerivanje u jelu je poetak bolesti a jedenje u malim koliinama je prvi lijek. Hrana za jednu osobu je dovoljna za dvije. Gost ne treba da oekuje od domaina nita vie od hljeba i soli. Domain treba da prui gostu zalogaj hljeba i da mu pospe vodu kako bi oprao ruke. Halifa Harun Er-Reid bi sam poljevao gostima kada bi oni prali ruke. Gostu treba dati da pojede ono to mu se svia. Moe mu se dati i komad koji je ispao na isto mjesto. Ako je uprljano onda ga treba dati maki ili nekoj drugoj ivotinji. U takvoj kui e biti vie bereketa. Bie dovoljno i za njegove unuke. Ako se ne pokupi hrana koja padne na pod, onda je uzima ejtan. Sunnet je poistiti svu hranu iz posude i pojesti je. Veliki je sevap vodom saprati au u kojoj je bilo mlijeko ili slatko i to popiti. Dozvoljeno je ostaviti neto hrane u tanjiru i ai, ali je Resulullah volio kada bi vjernici pojeli ostatke hrane. Resulullahov sunnet je oistiti zube poslije jela misvakom ili akalicom. To je i dio istoe. istoa ojaava iman. Potrebno je poslije jela uiniti dovu za bereket, oprost i milost Gospodara za domaina koji nas je poastio. Potom se trai dozvola za odlazak i pozove se i on na jelo. Za vrijeme jela ne treba govoriti strane i odvratne stvari. Nije lijepo govoriti o smrti niti o bolesti. Nije lijepo razgledati po hrani koja je stavljena na sofru. Nije lijepo uzimati drugi zalogaj prije nego se proguta prethodni. Nije lijepo prekidati jelo i ustajati ak i da bismo obavili namaz. Namaz je potrebno obaviti ranije. Ako e se pripremljena hrana ohladiti a ostaje mogunost da se namaz moe stii obaviti i poslije jela, treba prvo jesti. Kada se sofra podigne, treba ustati. Nije lijepo jesti na putu ili dok se hoda. Nije lijepo zaspati sa mirisom mesa ili ulja na rukama. Potrebno je i djeci oprati ruke. Nije lijepo zaspati kada se sito i treba mjeriti koliinu hrane koju unosimo u svoj organizam a ne jesti koliko stignemo. To je israf (pretjerivanje). Posude za hranu i pie trebaju imati poklopce. Nije lijepo jesti ili piti naginjui se ustima kao to nije lijepo ni piti sa mjesta odakle istie voda na ibriku ili sa slomljenog ili puknutog mjesta na findanu ili ai. Ljeti je lijepo piti svjee tenosti. Resulullah bi tenost pio kada je svjea. Zemzem se moe piti i stojei na nogama. Kae se da je putniku dozvoljeno da pije stojei na nogama. Nije preporuljivo piti vodu na gladan stomak i vodu je lijepo piti polahko, malo po malo. Resulullah je volio jelo kekek. Dibril, alejhisselam, je poduio Resulullaha kako da pravi herisu ili kekek. Herisa ovjeku daje znaajnu snagu. Svi poslanici su jeli hljeb od jema. Resulullah je volio slatko kabak, merdimek orbu, meso lovine i ovije meso. Od ovijeg mesa volio je dio sa prednjih i zadnjih nogu i pleku. Volio je pleku ovna. Ovnovo meso je lahko i probavljivo svakome. 490 Meso mujaka je bolje od mesa enki kao i od bijelog mesa. Posmatrano sa aspekta ukusa i probavljivosti bolje je ovije meso i kravlje mlijeko. Od mesa ivotinja koje se love, najbolja je srnetina. Dozvoljeno je i zeije meso. Resulullah ga je koristio. Ako se uzima u velikim koliinama, prouzrokuje pospanost, a odgovarajue je za svakoga. Piletina i meso nekih ptica su takoer dobri i prihvatljivi za svakoga. Posebno je dobro kokoije meso.

490

Tirmiz, emil-i erf, s. 188.

Resulullah, alejhisselam, je rekao: Kako je sire lijepo jelo! Sire je najkorisnije jelo. I hurma se jede kao jelo sa hljebom. Groe je ujedno i jelo i voe. Sunet je jesti groe sa hljebom i same hurme. Sunnet je jesti groice, badem i ljenjak. U medu je zdravlje. Sedamdeset poslanika je inilo bereket dovu za med. Resulullah, alejhisselam, je veoma volio hurme. Zajedno je jeo hurme sa lubenicom ili sa dinjom. I lubenica i dinja iste bubrege i odagnava glavobolju. Ojaava vid i disanje. Resulullah je volio svjee erbe. Lijepo je uiti salavate dok se jede ria. Resulullah je preporuio jesti baklu (bob) zajedno sa korom. Rerko je i da je Habbetussevda ili crnjika (narodni naziv biljke je jo i makov brk) lijek za razne tegobe. Orasi su zajedno sa sirom dobri za zdravlje, dok su sami tetni. Zbog toga ih treba jesti zajedno sa nekom drugom vrstom hrane. Sjemenke groa su tetne po zdravlje. Resulullah bi nekoliko komada groa uzeo u lijevu ruku a jeo ih desnom. Dunja pomae radu srca. U svakoj dinji, lubenici i naru (ipurku) ima kap Dennetske vode. Nar treba jesti sam i paziti da se ne upropatava niti jedna njegova kap. On ojaava eludac. Ako se iscijedi zajedno sa korom, koristan je za bolove u ui i odagnava tvrdu stolicu. Smokva osvjeava srce. Pomae kod otrih bolova i probavnih potekoa. Resulullahov sunnet je jesti zeleni krastavac sa soli i ljenjak sa hurmama i medom. On je preporuio patlidan i rekao da se priprema sa maslinovim uljem. Celer odagnava zaborav i proiava mokrane kanale. Pomae u proizvodnji krvi i mlijeka. isti jetru, kamenac u ui, isti krv, te pomae kod zadebljanja krvnih sudova. Ujedno djeluje protiv jakog znojenja. Putniku je dobro da, kada doe u neko mjesto, prvo pojede malo svjeeg luka. Luk djeluje u borbi protiv mikroba. Ako se poslije luka pojede celer, on odagnava njegov neprijatan miris. U posljednjem jelu koje je Resulullah jeo, nalazio se luk. Rekao je: Jedite luk i bijeli luk prene. Njihov miris smeta i melekima ali pomae kod probave. Resulullahova stanja unutar i van kue Hazreti Husein prenosi da je upitao oca za poslanikove aktivnosti unutar kue. On mu je rekao sljedee: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je od ulaska u kuu svoje vrijeme podijelio na tri dijela; na ibadet Uzvienom Allahu, poslovima ukuana i linim poslovima. I vrijeme koje je odvajao za sebe je bilo dijelom odnos sa ljudima. U tim trenucima bi kod njega ulazili tek probrani ashabi. Vjernicima je odgovore na pitanja iz podruja vjere prenosio preko njih i nije ostavljao niti jedno pitanje, koje je zanimalo ljude, nerazjanjenim. Resulullah, alejhisselam, je imao obiaj troiti vrijeme koje je odreeno za njegov ummet na nain da je pozivao ljude sebi prema njihovom stepenu u vjeri i njihovim moralnim osobinama. Neki od njih su bili na veem stepenu a neki na manjem u odnosu na ostale. Resulullah bi se pozabavio njihovim vjerskim potrebama, odgovarao bi na njihova pitanja a potom bi rekao: Neka oni koji su ovdje prisutni prenesu ovo onima koji nisu prosutni. Vi mi prenesite potrebe onih koji nisu u prilici da mi ih lino saopte. Sigurno e Uzvieni Allah, na Sudnjem danu uiniti stabilnim onoga koji prenese neije elje ili potrebe, a koji nije u stanju da to sam uini. Prisutni kod Poslanika, alejhisselam, nisu govorili o drugim stvarima, a ni Resulullah to svakako nije dozvoljavao. Oni koji bi doli do Resulullaha, alejhisselam, kod njega bi uli kao uenici a izlazili bi kao osobe koje su okusile najljepe slasti znanja. Hazreti Husein je upitao oca ta bi Resulullah radio kada bi izlazio iz kue. On mu je to opisao ovako:

Poslanik svih svjetova napolju nije priao. Govorio je jedino ako e njegov govor biti koristan muslimanima, ako e ih meusobno zbliiti i rijeiti njihove nesuglasice. astio bi najpotovanije pripadnike jednog naroda i postavljao ih na rukovodea mjesta.491 Sa svakime se odnosio nasmijana lica i na lijep nain. Ako ne bi vidio svoje ashabe, potraio bi ih i pitao za stanje naroda i deavanja meu njima. Hvalio je dobro i jaao ga, a kudio zlo i sprjeavao ga. Bio je umjeren i nije ni u emu pretjerivao. Stalno je opominjao muslimane da ne zapadnu u gaflet (neznanje). Resulullah je bio spreman i sposoban u ibadetu i pokornosti. Nije povrijedio niije pravo, niti bi dozvoljavao da se ono ispotuje djelimino. Oni koji su bili bliski njemu bili su najbolji ljudi. Kod njega su najbolji ashabi bili oni koji su najpreciznije prihvatali njegove savjete a na najveem stepenu su bili oni koji su najvie i na najljepi nain pomagali nevoljnicima. Poslanik svih svjetova niti je sjedao niti ustajao bez spominjanja Uzvienog Allaha. Nije dozvoljavao da mu se ostavlja posebno mjesto u durtvu i taj obiaj je zabranjivao. Nikada nije prolazio u proelje kada bi doao u drutvo koje je ve sjedilo, ve bi sjeo gdje bi imao slobodno mjesto i tako je i muslimanima nareivao da ine. Tako bi lijepo posavjetovao i poastio svakoga ko bi sjeo do njega, da su ljudi mislili da kod Resulullaha nema potovanijeg i cjenjenijeg ovjeka od njega. Strpio bi se kada bi mu neko doao da porazgovara sa njim ili mu prenese neku potrebu, sve dok ovaj ne bi okrenuo lea i otiao. Kada bi od njega neko neto zatraio, nikada ga ne bi odbijao, ve bi ili ispunio njegovu elju, ili bi ga vratio lijepim i probranim rijeima. Njegov lijepi odgoj je bio toliko sveobuhvatan da je mogao odgovarati svim mentalitetima. Bio je ljudima poput milostiva oca. U pravnim pitanjima, kod njega je svako imao isti tretman. Poslanikovo drutvo je bilo drutvo znanja, stida, strpljivosti i povjerenja. U njegovom drutvu se ne bi povisio glas, niko se ne bi optuivao, niti bi iko iznosio neiju greku ili propust na vidjelo. Oni koji su bili u Resulullahovom drutvu, bili su protutea jedni drugima, i meusobno su imali prednost jedino po bogobojaznosti. Svi su bili puni razumijevanja za druge. Potovali bi starije a voljeli i milostivo se odnosili prema mlaima. Potrebe nevoljnika bi stavljali ispred svojih i trudili se da im udovolje, a beskunike i strance bi uvali i titili. Resulullah, alejhisselam, je uvijek bio nasmijan i blag. Mnogo je pratao. Nije bio tvrda srca. Ni sa kim nije bio u odnosu netrpeljivosti. Nije se derao i govorio rune rijei. Nije nikoga poniavao. Nije bio krt. Previdio bi ono to mu se ne svia. Nije zapadao u stanje beznadenosti i nije javno pokazivao kada mu neto ne bi odgovaralo. Resulullah se drao to dalje od tri stvari: Svae sa ljudima. Dugog govora. Bavljenja beskorisnim stvarima. Ljude bi u tri stvari ostavljao same: Nikoga nije poniavo u razgovoru niti iza njegovih lea. Nije istraivao niije mahane i rune stvari. Nikome ne bi govorio o njemu samome ono to nije dobro i korisno. Kada bi Resulullah, alejhisselam, govorio, prisutni bi, dok on ne zavri, mirno sjedili i utili, kao da su im ptice na glavama, te bi tada rekli ako neto imaju za rei, s tim da se nikada ne bi raspravljali u njegovome drutvu.
491

bn Him, es-Sre, II, 254; Vkd, el-Megaz, III, 925; bn Sad, et-Tabakt, I, 262.

Kada bi neko govorio u Resulullahovom prisustvu, drugi bi utili dok on ne zavri sa svojim govorom. Kod Resulullaha je isti bio i govor onoga koji je govorio prvi kao i onoga koji je govorio zadnji. Ako bi se oni koji su u njegovom drutvu neemu nasmijali, i on bi se nasmijao, ako bi se neemu udili i on bi to inio. Ako su siromasi i nevoljnici koji bi mu dolazili, koristili teke ili neprimjerene rijei, on je to trpio i savjetovao bi i svoje ashabe da i oni tako ine. Rekao je: Kada vidite da neko izrazi potrebu za neim, pomozite mu da to ostvari! Nije prihvatao neutemeljene pohvale. Ne bi prekidao niiju rije, osim kada ona ne bi bila istina. Kada bi neko govorio neistine, ili bi ga prekinuo ili bi napustio to drutvo. Resulullahova, alejhisselam, utnja znaila je etiri stvari: smirenost, oprez, pohvalu ili razmiljanje. Pohvala bi se razumila iz podjednakog gledanja i sluanja ljudi, a razmiljanje kod stvari vezanih za ovaj svijet ili ahiret. Smirenost i strpljenje su bile njegove osobine. Nita ga ovodunjaluko ne bi naljutilo. Kada je rije o oprezu, on je imao etiri vrste: Najbolje bi uzimao da se slijede. Rune stvari bi ostavljao kako bi se napustile. Svoje miljenje bi davao o stvarima koje su korisne za ummet. Trud bi ulagao u stvari koje e koristiti njegovom ummetu na ovome i buduem svijetu. Resulullah ni za ta ne bi rekao Ne! Kada bi se od njega zatrailo da uradi neto to bi elio uraditi on bi rekao hou, a kada bi mu se reklo da uini neto to nije elio, odutio bi i ta utnja bi se prihvatala kao znak da to ne eli. Radio je za svaije dobro i na ovom i na buduem svijetu. Kada je tokom jedne bitke od njega zatraeno da uputi dovu da nevjernici budu uniteni, rekao je: Ja nisam poslan kako bi proklinjao ili kako bi ljudi patili. Ja sam poslan kako bih inio dobro svakome i kako bi ljudi postigli smiraj! U stotinu sedmom ajetu sure Enbija se kae: A tebe smo poslali kao milost svjetovima! Zbog toga se trudio da ini dobro svakome. Hind bin Hale, Resulullahov, alejhisselam, hod opisuje na sljedei nain: Dok je hodao, Resulullah je ivahno dizao noge, nije se gibao u stranu, koraci su mu bili iroki, naginjao bi se naprijed kao da silazi sa nekog visokog mjesta i hodio smireno i slobodno. Kada bi htio neto gledati, okrenuo bi se cijelim tijelom na tu stranu. Nije gledao oko sebe kriomice. Due bi gledao u zemlju nego u nebo. Kada bi hodao, bio bi iza ashaba. Kada bi nekoga sreo, on bi prvi nazivao selam. Hazreti Ebu Hurejre prenosi sljedee: Nisam vidio da neko bre hoda od Resulullaha. Kada bi hodao, kao da se zemlja pod njegovim nogama uvijala. Mi bismo se muili da ga pristignemo i idemo ukorak sa njim. Resulllah je, naprotiv, iao veoma smireno i lahko.492 Enes bin Malik prenosi sljedee: Kada bi se Resulullah sreo sa nekim, uinio bi Musafehu i ne bi povlaio svoju ruku dok osoba sa druge strane to ne bi uinila, niti bi mu okretao lea dok to on ne uini.
492

Tirmiz, Menkib, 12; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, II, 350; bn Sad, et-Tabakt, I, 380; bn Askir, Tarihu Dimak, III, 267; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 282.

(Musafeha predstavlja rukovanje dvojice ljudi prilikom njihovog susreta, na nain da se dodirnu dlanovima i pogledaju jedan drugoga) Enes bin Malik jo prenosi: Upitali smo Resulullaha: Boiji poslanie! Da li se prilikom susreta treba meusobno naginjati?' Odgovorio je Ne Trebamo li se zagrliti prilikom susreta?, upitasmo. Ne! Ali uinite Musafehu, odgovori on.493 Bera bin Azib prenosi da je Resulullah, alejhisselam, rekao: Ako se dva muslimana meusobno sretnu te poselame i uine Musafehu, bit e im oproteno prije nego se rastanu. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je uvijek bio zamiljen. Due bi utio nego to bi govorio. Nije govorio bez potrebe. Poinjao bi i zavravao svoj govor Allahovim imenom. Kada je govorio, inio je to kratkim i jasnim jezikom. Njegove rijei su uvijek bile istinite i umjesne. Kada bi govorio nije imao ni vika ni manjka rijei. Nije slamao niije srce i nikoga nije omalovaavao. Pokazivao je potovanje ak i prema najmanjem nimetu i niti jedan nimet nije nipodatavao. Nije nimet hvalio zbog toga to bi mu se svidio ali ga nije ni kudio zbog toga to mu se ne bi svidio. Nije se ljutio zbog ovodunjalukih stvari. No kada bi se eljelo uzurpirati neije pravo, nita nije moglo sprijeiti njegovu ljutnju, dok se to pravo ne bi ispotovalo. Nikada se nije ljutio zbog linih stvari i nije se svetio. Kada bi elio pokazati na neto, ne bi to inio jednim prstom ve cijelom rukom. Kada bi se neemu udio ili zbog neega ibretio, podigao bi ruke u zrak tako da bi mu dlanovi bili okrenuti prema zemlji. Kada bi govorio, inio bi pokrete rukom tako da bi dlanom desne ruke udarao po unutranjem dijelu palca lijeve ruke. Kada bi se naljutio, odmah bi ga ljutnja prola i ne bi dao da se to primijeti na njemu. Kada bi bio veseo i raspoloen, treptao je oima. Najei nain smijanja bi mu bio smijeenje. Kada bi se smijao, zubi bi mu se sjajili poput bisera. 494 Hazreti Ebu Said el-Hudri prenosi: Resulullah je hranio ivotinje. Vezao je devu. Meo je svoju sobu i muzao ovcu. io bi obuu i krpio ve. 495 Jeo bi zajedno sa svojom poslugom. Kada bi se njegov sluga umorio, pokreui mlin za brano, on bi mu pomagao. Otiao bi na pijacu i donosio kui stvari. Kad bi se sreo i sa bogatim i sa siromanim, i sa velikim i malim, on bi prvi nazivao selam. Prvi bi pruio ruku kako bi sa njima izvrio musafehu. Jednako se odnosio i prema robu i prema njegovom vlasniku, prema bijelcu i prema crncu. Odazivao bi se pozivu, ko god bi ga pozvao. Kada bi mu se neto stavilo ispred njega, ne bi to omalovaavao, pa makar to bilo malo. Volio je initi dobroinstvo. Sa svakim se lijepo odnosio. Bio je nasmijan i slatkorjeiv. Nije se smijao dok je govorio. Izgledao bi tuan, no nije bio oborena lica. Bio je dareljiv. Izgledao je poput plemia i odavao nekoga prema kome se osjea strahopotovanje. Ipak, nije bio grub, bio je njean. Bio je irokih vidika. Nije pretjerivao i nije davao imetak u neto beskorisno. Bio je milostiv prema svakome. Ni od koga nije nita oekivao. Ko eli sreu i smiraj u ivotu treba dbiti poput njega. Svaki musliman bi trebao uzimati Resulullaha, alejhisselam, kao uzora. Prisvojiti Allahov odgoj je obaveza svakog muslimana. Resulullah je rekao: Naoruajte se Allahovim odgojem! Kao primjer navodimo to da je jedna od Allahovih, delle anuhu, osobina Settar. To znai da on pokriva grijehe. Tako i musliman treba da pokriva i skriva grijeh ili sramotu svoga brata muslimana. Uzvieni Allah je onaj koji prata grijehe svojih robova. I muslimani tako treba da prataju jedan drugom. Uzvieni Allah je Kerim odnosno Rahim. To znai da je

493 494

bn Made, Edeb, 15. Kadi jz, if-i erif, s. 132. 495 Tirmiz, emil-i erf, s. 343.

on pun dobrote i da je milostiv. Muslimnan zato treba biti dareljiv i milostiv. Tako je i sa svim drugim osobinama lijepog odgoja. Resulullah je imao mnogo lijepih svojstava. Svaki musliman je obavezan da ih naui i primijeni u svome ivotu. Na taj nain e se zatiti od nedaa na ovome svijetu i Ahiretu i postii efaat Poslanika svih svjetova. Resulullahova odjea Resulullah je imao jedno odijelo od Hibera. Hiber je jemensko platno koje je sainjeno od pamuka i lana. Volio bi oblaiti to odijelo. Osim toga imao je dva Izara koja potiu iz Omana. Ogrtai kojima se pokriva dio tijela ispod pojasa nazivaju se Izari. Imao je jo jedan ogrta sa linijama na njemu koje podsjeaju na devino sedlo i u kome bi Resulullah nekada izlazio iz kue. Ebu Burde prenosi sljedee: Kada smo mu jednom doli u posjetu, hazreti Aia je izvadila jedno odijelo koje se zvalo Mulebbed i jedan deblji Izar koji je poticao iz Jemena, te nam je rekla: Resulullah, alejhisselam, je preselio u ovoj odjei.496 Poslanik, alejhisselam, je u hladnim zimskim noima namaz obavljao u jednom vunenom ogrtau koji nije bio ni previe krut niti previe mekan. Resulullah je prema nekim predajama savjetovao da Izar, koji muslimani stavljaju preko pasa, moe biti duine do polovine noge ili malo ispod toga, a nikako do lanaka noge. Rekao je da Allah na Sudnjem danu nee biti milostiv prema mukarcima koji vuku po zemlji svoje izare, kako bi u njima izgledali vei odnosno grandiozniji, pa je Dabiru bin Sulejmu rekao: Podigni izar do polovine noge! Ako to nee onda neka bude u duini lanaka. uvaj se da on ne bude toliko dug, da se vue po zemlji. To je pokazatelj oholosti, a Uzvieni Allah ne voli ohole!497 Zbog toga bi Abdullah bin Omer svoj izar pravio tako da mu doe do polovine nogu, koulja bi mu bila iznad toga, a prsluk bi stavljao preko koulje. Duina Hadramijske Ridaije, u kojoj je Resulullah doekivao razne delegacije, bila je koliko etiri arina, a irina koliko dva arina. Njena vrijednost je iznosila jedan dinar i bila je zelene boje. Ova Poslanikova Ridaa, sauvana je i u vrijeme halifa te su je halife oblaile za ramazanski i kurbanski bajram. Poslanik, alejhisselam, je imao dva odijela koja su poticala iz Suhara, jedne provincije u Jemenu. Takoer je imao i koulju porijeklom iz tog mjesta. Najdrai Resulullahov odjevni predmet je bila koulja (Kamis). To je vrsta koulje koja se pravi samo od pamuka i tkanine. Rukavi koulja su mu bili do aka. Meu poklonima koje je Resul-i ekremu poslao kralj Abesinije, Nedaija, nalazila se i jedna koulja. Resulullah je imao i koulju napravljenu od jednog sloja tkanog pamuka - Suhula. Suhul je bilo jedno selu u Jemenu gdje su pravljene takve koulje pa su one i dobile ime po tom mjestu. Meu Nedaijim poklonima bio je i jedan donji ve. Resulullahovo odijelo je bilo bijele boje. Rekao je: Nosite bijelu odjeu! Neka ivi oblae bijelu odjeu a mrtve zamotavajte u bijele efine. To je najbolja vrsta odjee! 498 Resulullah je nekada nosio i odjeu zelene boje. Ebu Rimse prenosi da je vidio Resulullaha obuenog u odijelo koje se sastojalo iz dva dijela zelene boje. 499

496

Muslim, Libs, 57; Ebu Dvd: Libs; 7; bn Made, Libs, 1; bn Sad, et-Tabakt, I, 453; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 326. 497 Ebu Dvd, Libs, 27; Bejhek, es-Sunen, II, 325; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 321. 498 bn Sad, et-Tabakt, I, 449. 499 Tirmiz, Edeb, 48; bn Sad, et-Tabakt, I, 450; Tirmiz, emil-i erf, s. 97.

Ponakad bi oblaio i crvenu Hullu. Bera bin Azib je rekao: Nisam vidio ljepega ovjeka koji ima kosu do poetaka uiju od Resulullaha, kada obue crvenu odjeu!500 Imao je i jedno crveno dubbe koje bi oblaio petkom i za vrijeme bajrama. Osim toga, imao je i jedno jemensko dubbe. Ovo dubbe uskih rukava, on bi oblaio kada bi krenuo na put. Poslanik, alejhisselam, bi za vrijeme bitki, pred neprijatelja izlazio obuen u dubbe koje je sainjeno od platna Tajlasan, i koji su oblaili perzijski carevi. Ovo dubbe se nalazilo kod hazreti Aie sve do njene smrti, a nakon nje, preuzela ju je Esma binti Ebi Bekr. Bolesni bi se lijeili vodom od pranja ovog dubbeta koje je doticalo Poslanikovo, alejhisselam, mubarek tijelo. 501 Sudija Dummetul-Dendela Ukejdir je Poslaniku poslao dubbe svoga ubijenog brata Hasana koje je ukraeno pozlatom u vidu hurminih listova. Resulullah je obukao ovo dubbe i popeo se na minber. Potom je siao sa njega, ne progovorivi niti jedne rijei. Vjernici su bili oduevljeni njegovom ljepotom pa su dodirivali to dubbe i divili mu se. Resulullah ih upita: Jeli se vi to divite ljepoti dubbeta? Mi nismo vidjeli ljepi komad odjee od ovoga, odgovorie oni. -Kunem se Allahom, u ijoj je ruci moja dua, da su ljepe Sa'd bin Mu'azove maramice u Dennetu nego ovo to vidite!, ree im Poslanik. Resul-i ekrem je jednom prilikom na namazu obukao dubbe koje je dobio na poklon. im je zavrio sa namazom, skide ga, kao da ga je prezirao, te ree: Ovo ne prilie bogobojaznima! Hazreti Omer ga upita zato je pourio da ga skine a on mu ree: Dibril mi je zabranio da oblaim ovo, te ga dade hazreti Omeru. On tada poe plakati: Ja Resulallah! ta u ja sa odjeom koju ti nisi htio obui? Nisam ti to dao da obue, ve da proda, ree mu on. Hazreti Omer ga je prodao za dvije hiljade dirhema. Bizantinski car je Poslaniku poklonio dugo pozlaeno krzno. Kada ga je Resulullah obukao, narod mu ree: Ja Resuallah! Je li ti to sputeno sa neba? Resulullah ih upita: Je li vam se toliko svidjelo? Kunem se Allahom, vlasnikom svakojake moi da je jedna Sa'd bin Muazova maramica u Dennetu bolja i ljepa od ovoga. Nakon toga, to krzno je poslao Da'feru b. Ebi Talibu. Kada ga je on stavio na lea, Poslanik mu ree: Ja ti to nisam poslao da nosi. Poslao sam ti da ga raskomada na dijelove, kako bi koristilo kao mahrama enama. Potom ga je hazreti Alija razdijelio meu enama Ehli bejta. Meu poklonima Abesinca Nedaije, koje je poslao Poslaniku, nalazio se i jedan kaput, porijeklom iz Egipta. Resulullah bi nekada oblaio i crnu vunenu odjeu. Hazreti Aia prenosi: Za Resulullaha je napravljen komad crne vunene odjee. Kada ga je obukao, oznojio se, pa je osjetio miris vune. Odmah ju je skinuo sa sebe, jer je on volio samo lijepe mirise. Hazreti Omer je ugledao pred vratima mesdida kako se prodaje odijelo od svile Istebteka, pa ju je donio Poslaniku; Ja Resulallah! Da li bi ovo kupio, pa ga oblaio petkom kada ti delegacije dolaze u posjetu? Poslanik mu je rekao: Ovo je odjea nesretnika na Ahiretu, a zatim mu je poslao jedno dubbe koje je imao kod sebe. Kada mu je stiglo, hazreti Omer ga uze pa doe kod Resulullaha; Ja Resulallah! uo sam da si rekao da ovo oblae samo nesretnici ahireta. A poslije si mi to poslao!? Poslao sam ti kako bi ga prodao i na taj nain se okoristio. Nisam ti ga posalo da ga oblai. Resulullah je rekao: Kada neko obue komad odjee, kako bi se pokazivao u njemu, Allah okrene lice od njega sve dok to ne skine sa sebe. Na Sudnjem danu njemu e obui odjeu ponienja.
500 501

bn Sad, et-Tabakt, I, 450. Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 327.

-Ko obue odjeu da bi se pokazivao u njoj i hvalisao, Allah e mu obui to isto na Sudnjemu danu, pa e ga, potom, baciti u vatru, rekao je on. Burda je vrsta jemenske odjee sa linijama, poput ihrama, koja se zamota oko tijela. Burdom se naziva i ogrta ili prekriva. Sehl bin Sa'd je rekao: Jedna ena je Resulullahu, alejhisselam, donijela jednu Burdu koju je saila; Ja Resulallah! Ovo sam lino saila i donijela tebi! Resulullah je to prihvatio, jer mu je bilo potrebno. Ogrnuo se ovom Burdom te se pojavio takav meu nama. Neko od prisutnih stavi ruku na njega pa ree: Ja Resulallah! Nema ljepe od ove burde. Bi li mi ovo dao? Resulullah ree da bi. Kada je zavrio sa nama, vratio se kui pa poslao burdu tom ovjeku. Ostali ljude ga nagrdie: Uradio si runu stvra. Zatraio si od Resulullah neto to je njemu bilo potrebno. Ti dobro zna da Resulullah ne odbija niiju molbu! ovjek im ree: Tako mi Allaha, ja je nisam traio kako bih je obukao ve kako bi mi posluila kao efin kada umrem. Tako se zaista i desilo, pa je, kada je umro, zamotan u tu burdu. 502

Pokriva koji je dao Ka'b bin Zuhejru

Resulullah je na Tebuku narodu Ejle predao ugovor o pratanju, a kao pokazatelj dobre volje, poklonio im je, uz to, jednu Burdu (ogrta). Ebu-l Abbas Abdullah bin Muhammed je ovu burdu od njih kupio za tri stotine dinara. Njegovi sinovi su ovaj ogrta nasljeivali sa koljena na koljeno. Kada bi se halife, na dane bajrama ogrnule tim ogrtaem, i uzele jo i Poslanikov tap, srca vjernika bi zadrhtala. Poznati arapski pjesnik Ka'b bin Zuhejr je doao Resulullahu da bi od njega zatraio oprosta i prihvatio Islam, te mu izrecitovao kasidu Banet Suad koja sadri i sljedei stih: Nema sumnje: Resulullah je Nur koji osvjetljava Pravi put i jedan od otrih Allahovih maeva, koji je poslan da uniti zla. Resulullah je tada skinuo svoj ogrta i poklonio ga njemu.503 Hazreti Muavija je, za vrijeme svoga hilafeta, poslao Ka'b bin Zuhejru deset hiljada dirhema kako bi mu on prodao taj Poslanikov ogrta. Ka'b bin Zuhejr mu je odgovorio: Ja nikome ne dam prednost u odnosu na sebe, kada je u pitanju oblaenje Resulullahova ogrtaa. Kada je Ka'b preselio, Muavija ju je otkupio od njegovih sinova za dvadeset hiljada dirhema. Ovaj ogrta je kasnije nasljeivan sa halife na halifu. Poslije pada Emevijske vladavine, kupio ga je prvi Abbasijski halifa Ebu-l Abbas Seffah bin Abdullah bin Muhammed, za tri stotine dinara. Oblaile su ga halife za vrijeme bajrama. Kada je halifa Muktedir ubijen, ovaj ogrta je zaprljan njegovom krvlju. Zajedno sa sobom su ga ponijele Abbasije, prilikom odlaska u Egipat. Kada je Javuz Sultan Selim osvojio Egipat, zajedno sa ostalim dragocjenostima u Islanbul je donio i ovaj ogrta. On se nalazi u Topkapi muzeju, u sobi Hirka-i Seadet. Duine je 1, 24 cm, irokih rukava i sainjena je od crne vune. Unutranjost ogrtaa je opivena tvrim platnom krem boje. Na prednjem dijelu nedostaje platno veliine 0,23 x 0,30. Nedostaje mu i jedan dio na desnom rukavu i na pojednim mjestima, materijal je istroen.

502

bn Made, Libs, 1; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, V, 333; bn Sad, et-Tabakt, I, 454; Bejhek, es-Sunen, II, 346. 503 bn Him, es-Sre, II, 514; Hkim, el-Mustedrek, III, 673; Bejhek, es-Sunen, I, 381.

Nalazi se u jednoj zlatnoj kutiji veliine 0,57 x 0,45 x 0,21, koja se otvara sa gornje strane. Pored ove, nalazi se jo jedna zlatna kutija u kojoj je stajao ovaj ogrta, a koga je dao izraditi Sultan Murat III. Ona je pravo umjetniko djelo oblijepljeno sitnim draguljima. Poslanik je imao pokriva boje safrana. Njom se pokrivao u kuama svojih mubarek supruga. Hamisa je crni, etverokutni, vuneni ogrta, ije su dvije strane ukraene dezenima. Resulullah bi, prije nego se razbolio, klanjao na Hamisi. Hazreti Aia prenosi: Dok je Resulullah, jednom, klanjao na Hamisi, za oko mu je zapeo konac sa nje, pa kada je preselamio ree: Odnesite ovu Hamisu Ebu Dehmu jer me je maloprije ometala u namazu. Donesite mi Enbidaniju Ebu Dehma bin Huzejfe bin Ganima, potomka Adij bin Ka'ba! Ebu Dehm ga upita: Ja Resulallah! Zato si donio ovo?, a Resulallah mu odgovori: Za oko mi je, u namazu, zapeo njen konac. Ovu Hamisu mu je prethodno poklonio Ebu Dehm. Enbidani je vuneni pokriva bez dezena, koji se ije u gradu Enbidan. Meu ratnim plijenom sa Hajbera, Poslalaniku je pripala i jo jedna Hamisa. Resulullah je i na njoj obavljao namaz. Dok je tokom smrtne bolesti, osjeao muke, esto bi njome pokrivao lice. Kada bi mu zasmetala, sklanjao bi je sa lica. 504 Zbog vlage koja je prisutna u Medini, ova Hamisa je prostrta ispod Resulullahovog kabura nakon njegova preseljenja. Hani bin Hebib, iz delegacije Beni Dara, je devete godine po hidri, prilikom posjete Medini, poklonio Resulullahu jedno lijepo odijelo. Resulullah je, potom, to odijelo poklonio svome amidi hazreti Abbasu. Hazreti Abbas ga upita ta da radi sa njim a Resul-i ekrem mu ree: Skini zlato sa njega pa pokloni svojoj supruzi ili joj za to kupi hrane. Ostalo prodaj pa uzmi sebi nadoknadu za nju! Hazreti Abbas ju je prodao jednome idovu za osam hiljada dirhema. Enes bin Malik prenosi: Kralj Zijazan je Resulullahu poklonio Hullu koja ga je prethodno kotala trideset tri stare deve, a Resulullah je prihvatio taj njegov poklon. Ishak bin Abdullah bin Haris o ovome kae: Resulullah je Zijazenu poklonio Hullu u vrijednosti dvadeset devet mladih deva. Hulle je dvodijelni odjevni predmet koji se ije od jemenskog buruda ili drugog platna sa posebnim ukrasima. Jednodjelna odjea nije Hulla. Zlatni prsten koji mu je poklonio Nedaija Meu poklonima koje je Resulullahu poslao Abesinski kralj Nedaija, nalazi se je i jedan prsten od Abesinijskog zlata. Resulullah je pozvao Ebu-l Asovu kerku Ummu i rekao joj: Keri! Ovaj prsten ti stavi na ruku!505 Resulullah nas je obavijestio da je mukarcima dozvoljen jedino srebreni prsten i da je zlatni i eljezni prsten haram - zabranjen. I sam je, do smrti, nosio jedino srebreno prstenje. Resulullah je prsten stavljao na desnu ruku. Ponekada bi ga stavljao i na lijevu ruku. Dozvoljeno ga je stavljati i na desnu i na lijevu ruku. Stavlja se na mali prst, ili prst do njega. Lijepo je da na bajram svako stavi prsten. Zabranjeno ih je nositi radi hvalisanja. Jednog dana je Resulullahu doao Nu'man bin Beir, nosei na prstu zlatan prsten. Poslanik mu ree: Zato koristi Dennetsku blagodat prije ulaska u Dennet? Poslije je stavljeo prsten od eljeza. Kada je to vidio ree mu: Zato koristi Dehennemske stvari? I

504

Buhr, Salt, 19; Ebu Dvd, Salt, 93; Darim, Salt, 101; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, I, 269; bn Sad, et-Tabakt, I, 468. 505 Ebu Dvd, Hatim, 8; bn Made, Libs, 40; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, VI, 119; Bejhek, es-Sunen, II, 407; Tirmiz, emil-i erf, s. 121.

njega je skinuo, pa je stavio prsten od bronze. Tada mu ree: Zato na tebi osjetim miris kipova? -Kakav prsten da koristim, ja Resulallah?, upita ga on. Moe nositi prsten od srebra. Neka ne bude tei od jednog miskala (4.8 gr.)i stavi ga na desnu ruku, ree mu on. Amr bin uajb prenosi da je Resulullah drugima zabranjivao zlatno i eljezno prstenje, a da je dozvoljavao srebreno. Kada je Resulullah htio poslati pisma Nedaiji u Abesiniji, Bizantinskom caru i caru Adema, rekli su mu: Ja Resulallah! Oni ne itaju pisma koja nisu zapeaena! Na to je Resulullah uzeo jedan srebreni prsten na koji je dao ugravirati u tri reda rijei Muhammedu-r-Resulullah. U prvom redu na prstenu stajala je rije Muhammed, u drugom Resul i u treem Allah. Kamen na Poslanikovom prstenu je poticao iz Abesinije. 506 Amr bin Said je doao kod Resulullaha. Kada je Resulullah na njegovoj ruci ugledao prsten, upitao ga je ta mu je to na ruci. On mu ree: Ja Resulallah! Ovo je jedna halka. Ja sam je lino izradio. ta pie na njemu?, upita ga Poslanik. Amr bin Said mu ree: Muhammedu-r-Resulullah. Daj mi da ga pogledam!, ree mu Poslanik i od tada ga je koristio kao lini peat, i drugima je zabranio da na prsten stavljaju rijei Muhammedu-rResulullah.507 Resulullah je preselio na ahiret sa ovim prstenom na ruci. Stavljao bi ga na mali prst lijeve ruke. Ponekad bi ga stavljao i na desnu ruku. Njegovu glavu bi okretao prema dlanu. Kada bi odlazio da vri nudu, skidao bi ga sa ruke. Poslije njegove smrti, taj prsten je na svoju ruku stavio hazreti Ebu Bekr, pa hazreti Omer i na kraju hazreti Osman. Hazreti Osman ga je, dok je jednoga dana sjedio pokraj bunara Eris, za vrijeme svoga hilafeta, skinuo sa ruke i poigravao se njime. Tom prilikom mu je on ispao i zavrio u bunaru. Iako je iscrpljena sva voda iz bunara i traen tri dana, ovaj mubarek prsten nije pronaen, te je tamo i ostao.508 I poslije Poslanika je nastavljeno sa praksom pisanja imena na prstenu. Na Hazreti Ebu Bekrovom prstenu je pisalo Ni'mel kadir Allah (Kako je Allah Moan nad svim), na hazreti Omerovom je stajalo Kefa bi-l mevti va'izan ja Omer! (Smrt je dovoljna kao savjet, o Omere), na hazreti Osmanovom je pisalo Le nasbirenne (Sigurno emo se strpiti) a na hazreti Alijinom El-Muku lillah (Vlast pripada samo Allahu). Na hazreti Hasanovom prstenu je stajalo El-'izzetu lillah (Samo Allahu pripada veliina), na hazreti Muavijinom Rabbigfirli (Gospodaru, oprosti mi!), na Ibn Ebi Lajlinom Ed-Dunja garibun (Dunjaluk je varljiv). Na prstenu Imam-i Azama Ebu Hanife je pisalo: Kuli-l hajr ve illa feskut (Ili reci dobro ili uti), Ebu Jusufa Men 'amile bire'jihi nedine (Ko bude postupao po nahoenju, pogrijeit e), na Imam-i Muhammedovom Men sabere, zafere (Ko se strpi, pobjeuje) a na Imam-i afijinom El bereketu fi-l kanaa (Bereket je u miljenju). Svoje prstenove su ujedno koristili i kao peate. Resulullahova prostirka na kojoj je spavao Vanjska strana Resulullahove prostirke, na kojoj je spavao, bila je od koe a unutranjost joj je bila ispunjena hurminim plodovima. Na njoj je spavao i on i njegova supruga. Na isti nain je bio sastavljen i jastuk koji je stavljao pod glavu.

506 507

bn Sad, et-Tabakt, I, 471, 473; Tirmiz, emil-i erf, s. 123. bn Sad, et-Tabakt, I, 474. 508 Buhr, Libs, 50; Nesa, Znet, 82; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, II, 22; bn Sad, et-Tabakt, I, 476477; Bejhek, es-Sunen, II, 239; Hejsem, Medmauz-Zevid, V, 184.

Hazreti Aia pripovijeda: Dola mi je jedna ena iz plemena Ensar. Kada je vidjela Resulullahovu prostirku (duek) otila je i poslala drugi, ispunjen vunom. Kada je Resulullah doao, upitao me je ta je to. Rekoh mu kako je dolazila ena i poslala to, a on ree: Odmah joj ovo vrati! Ja to, ipak, nisam uinila, jer mi se dopao. Resulullah je ponovio svoje rijei tri puta. Na kraju mi ree: O Aia! Tako mi Allaha, da sam htio, Allah bi mi dao planine zlata i srebra!509 I njegov minder su sainjavala dva Abada. Kada mi je doao jedne noi, ja sam taj Abad bila presloila, pa je duinom bio krai. On je zaspao na njemu a kada se probudio upita: O Aia! Zato noanji duek nije bio kao prije? Ja Resulallah! Za tebe sam ga presloila, odgovorih mu. Vrati ga kakav je bio, ree mi on.510 Ponovo hazreti Aia pripovijeda: Kurejijama u Mekki nije bilo nita drae od toga da spavaju na krevetu. Po dolasku u Medinu Resulullah je odsjeo u kui Ebu Ejjuba, pa ga upita: Zar nema nikakva kreveta? On mu odgovori da nema. Ensarija Sa'd bin Zurare je uo za to, pa mu posl krevet sa nogarama od kvalitetnog drveta, prekriven platnom. Resulullah je zaspao na njemu im su ga unijeli, te je na njemu spavao sve do svoje smrti. Kada je Poslanik stavljen u efine, ponovo je stavljen na ovaj krevet i denaza mu je klanjana dok je leao na njemu. Narod ga je traio da na njemu nose svoje umrle. I Ebu Bekrova i Omerova denaza je sklanjana na njemu. Hazreti Aia je rekla: Resulullah je imao jednu prostirku na kojoj je nou klanjao namaz a danju sjedio, razgovarajui sa svijetom.511

Resulullahov tap Dok bi Resulullah, petkom drao hutbu, naslanjao bi se na tap ili na luk od strijele, a kada je bio na putu, uvijek bi se naslanjao na luk. Poslanik bi govorio da je obiaj poslanika da se naslanjaju na tap, sam bi to inio i preporuivao i drugima da to ineb. Za vrijeme hilafeta Muavije bin Ebi Sufjana, Resulullahov tap se nalazio kod Sa'du-l Karaza. Muavija je je pedesete godine po hidri doao da obavi had sa eljom da izvadi minber iz Poslanikove damije i prenese ga u am. Zatraio je tap koji se nalazio kod Sa'du-l Kiraza. Prili su mu Dabir ibn Abdullah i Ebu Hurejre i rekli mu: O voo vjernika! Noenje Resulullahovog minbera sa njegova mjesta i tapa u am nije ispravan postupak! Nakon toga, Muavija se izvinuo i ostavio ih. Resulullah je odveo Abdullaha bin Unejsa kui i dao mu jedan tap govorei mu: uvaj ovaj tap o Abdullah! Kada je Abdullah stigao meu ljude sa tim tapom upitali su ga ta je to. On im ree: Ovo mi je dao Resulullah i rekao mi da ga uvam. Oni rekoe Abdullahu kako bi bilo dobro da se vrati i upita Poslanika emu ovaj tap slui. Na to se Abdullah vrati i upita poslanika zato mu je dao taj tap. Resulullah ree: Ovo je jedan od naih pokazatelja na Sudnjem danu. Tada e biti malo ljudi u Dennetu koji e se naslanjati na tap. Ti se oslanjaj na njega u Dennetu!
509 510

bn Sad, et-Tabakt, I, 465. bn Sad, et-Tabakt, I, 465. 511 bn Sad, et-Tabakt, I, 468.

Abdullah ga je od tada nosio zajedno sa svojim maem i nikada se nije odvajao od njega. Kada je pao u smrtnu postelju, oporuio je ukuanima da taj tap stave zajedno sa njim u efine i da ga sa njim ukopaju. Ispunjena mu je elja i pokopan je zajedno sa njim.

Sedam stvari koje je Poslanik nosio sa sobom Resulullah, alejhisselam, je imao jedan Mihden u duini jednoga arina ili malo veeg. Mihden je tap iji je vrh zaobljen. Iz daljine bi njime pokazivao prema Haderul esvedu i tako ga milovao i ukazivao mu potovanje. Kada bi se popeo na devu, okaio bi ga ispred sebe. Iamo je jo i Mihsir po imenu Urdun. Kada bi resulullah iao u Bakiulgarkad, nosio bi ga sa sobom, naslanjao bi se na njega i kada bi sjedio, okretao ga je po rukama. Nekada bi drao i hutbe sa ovim tapom u ruci. Imao je i jedan Kadib-tap po imenu Memuk, koji je odlomljen od nekog umskog drveta sa planine. Dok je hazreti Osman jednom na mimberu drao govor, pridravajui u ruci Kadib, priao mu je Dahdah bin Said ili Dahdah bin Kajs, uzeo mu taj tap i prelomio ga preko koljena. Prisutni poee vikati na Dahdaha, a hazreti Osman sie sa minbera i ode kui. Nakon toga Uzvieni Allah je dao Dahdahu bolest svraba na koljenu ili laktu. Umro je u mukama zbog svraba, godina dana poslije hazreti Osmanove smrti. Resulullah je uvijek na putu uza se nosio ealj, ogledalo, misvak, ruin sok, surmu i makase. Hazreti Aia je rekla: Ja bih Resulullahu pred put spremala miris rue, ealj, ogledalo, dvoje makase surmu i misvak. U drugoj predaji hazreti Aia je rekla: Resulullah je uvijek i na putu i van njega nosio sedam stvari: 1. Boicu ruinog soka, 2. ealj, 3. Ogledalo, 4. Surmu, 5. Misvak, 6. Dvoje makase, 7. Predmet za razdvajanje kose.512 Resulullah, alejhisselam, bi svakoga dana dva puta eljao bradu. Enes bin Malik prenosi: Resulullah bi esto na kosu stavljao ruin sok a bradu bi prao vodom.513 Mnogo je panje posveivao redu Resulullah je znaajnu panju posveivao redu i istoi. Rekao je : Ko ima kosu, neka vodi rauna o njoj! Jednom je u Mesdid uao ovjek koji je imao neurednu kosu i bradu, dok je u njemu bio Resulullah. Tada mu ree: Zar nema ruinog soka koji moe urediti kosu ovoga ovjeka?, te mu pokaza da izae i uredi kosu i bradu. Kada je taj ovjek izvrio nareenje, Resulullah ree: Je li bolje kada neko od vas doe ovakav ili kada doe rasupane kose i brade poput ejtana? Resulullah je malo skraivao bradu i u duini i u irini. Prije odlaska na Dumu, on bi skraivao brkove i rezao nokte. Naredio je i ostalim muslimanima da skrauju brkove. Kada bi stajao ispred ogledala, Poslanik bi se zahvaljivao Gospodaru rijeima: Allahu! Kao to si moj lik uinio lijepim, tako uini i moj odgoj!

512 513

bn Sad, et-Tabakt, I, 484. bn Sad, et-Tabakt, I, 484.

Prije spavanja, Poslanik bi svaku veer tri puta preko oiju provlaio surmu. Tri puta bi prelazio preko desnog oka, a dva puta preko lijevog. Rekao je: Koristite surmu! Ona oivljava oi i unitava kosu (trepavice).514 Islamski uenjaci su miljenja da je mukarcu dozvoljeno da stavlja surmu radi lijeenja ali ne i radi uljepavanja. Ne treba mijeati rijei Demal i Zinet. Demal znai odagnati runou i pokazati blagodat, kako bi se bilo zahvalno na njoj. Pokazivati blagodat radi hvalisanja i razbacivanja, pretstavlja oholost. Resulullah je posebnu panju posveivao koritenju misvaka i uvijek ga je drao uza se. Rekao je: Koristite misvake od drveta Erak! On daje lijep miris. Jo je rekao: To je i moj i misvak poslanika prije mene. Posebno vam savjetujem koritenje misvaka!515 Misvak je istoa usta i mome Gospodaru draga stvar! Kada bi Resulullah uao u kuu, prvo bi misvakom oistio zube. Ne bi zaspao bez misvaka sa sobom i, kada bi se probudio, prvo bi koristio misvak. Koristio je misvak i kada bi tokom noi ustajao na noni namaz. 516 Hazreti Aia je rekla: Resulullah nikada ne bi zaspao, ni danju, ni tokom noi, a da prije uzimanja abdesta ne bi koristio misvak.

Resulullahovi maevi Resulullah, alejhisselam, je imao devet maeva. Ma'sur, koji mu je ostao od oca. Njega je nosio sa sobom tokom hidre u Medinu. Ma po imenu Abd. Njega je Poslaniku poklonio Sa'd bin Ubade i on ga je nosio u bici na Bedru.517 Zulfikar: Pripadao je Kurejijskom muriku Munebbih bin Haddadu ili As bin Munebbihu i osvojen je kao ratni plijen u bici na Bedru. Obzirom da je na poleini imao neke dodatke, nazvan je Zulfikar. Resulullah je Zulfikara poklonio hazreti Aliji. Drka od maa, halke i lanci na njemu su bili od srebra.518 Kada ga je, hazreti Abbas, nakon Poslanikove smrti zatraio od Ebu Bekra, Ebu Bekr mu je rekao: Ja sam ovaj ma uvijek viao u njegovim rukama. Ne smatram da je ispravno uzeti ga od njega. Hazreti Abbas ga je tako ostavio kod hazreti Alije. Resulullahova koplja su bila sljedea: Tri koplja su mu dola kao ratni plijen od idova Benu Kajnuke. Imena dva koplja su bila Musvi i Musna. Imao je i jedno vee koplje koje je zvao Bejda i jedno krae koje je zva Aneze. Ovo zadnje koplje, koje se nazivalo jo i Nab'a, poklonio je Nedaija Zubejru bin Avvamu. Resulullah ga je uzeo od Zubejra tokom povratka sa bitke na Hajberu. Nedaija je Poslaniku poslao tri koplja. Resulullah je uzeo jedno, drugo je dao hazreti Aliji a tree hazreti Omeru. Bilal-i Habeija bi Resulullahovo koplje Anezu donosio pred njega za vrijeme obavljanja ramazanskog i kurbanskog bajrama i zabijao ga u zemlju ispred njega. Resulullah bi bajram namaz predvodio okrenut prema njemu. Nakon Poslanikove smrti, Bilal je isto to inio i za vrijeme hazreti Ebu Bekra.

514 515

bn Sad, et-Tabakt, I, 485. Tirmiz, Tahret, 18. 516 bn Made, Tahret, 7. 517 bn Sad, et-Tabakt, I, 484; Tirmiz, emil-i erf, s. 135; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 245. 518 bn Sad, et-Tabakt, I, 484; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 245.

U vrijeme hilafeta Hazreti Omera i hazreti Osmana, ovu dunost je obavljao muezzin Sa'd ul-Karaz. Sa tom praksom je nastavljeno i u vrijeme Upravnika Medine. Resulullahove strijele i titovi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je imao est lukova. Tri od njih po imenima Revha, Bejza i Safra su steeni kao ratni plijen od idova Kajnuke. Luk Safra je spravljen od drveta Neb'. 519 I luk po imenu Ketum je napravljen od tog drveta i slomljen je tokom bitke na Uhudu, pa ga je takvog uzeo Katade bin Nu'man. Osim njih, imao je lukove koje je nazivao Seded i Zevra.520 Resulullah, alejhisselam, je imao tri tita; Zeluk, na kome je bio crte glave ovna. Taj tit je Poslanik dobio na poklon ali se on Resul-i ekremu nije dopadao jer je na sebi imao sliku. Kada je ustao sljedee jutro, naao je taj tit bez slike na njemu. Uzvieni Allah je uinio da ta slika nestane.521 Resulullah je imao sedam zatitnih prsluka: Zatulfudul, koji mu je poklonio Sa'd bin Ubade na polasku u bitku na Bedr. 522 Sadijje i Fidda, koji su Allahovom poslaniku pripali kao ratni plijen tokom sukoba sa idovima Benu Kajnuke. Resulullah je tokom bitke na Uhudu obukao Fudul i Fiddu jednu preko druge. Na Poslanikovoj zatitnom prsluku, sprijeda i pozada, nalazile su se dvije halke (kruga). Sadijje je poznati prsluk, koga je oblaio Davud, alejhisselam, kada se sukobio sa Dalutom. Kada je Resulullah preselio, jedan od zatitnih prsluka je dat idovu Ebuahmu iz poroda Beni Zafera, u zamjenu za trideset saga jema, kako bi se njegovi ukuani prehranili. To je bio Zatulfulud. 523 Ostali prsluci su bili Zatulviah, Zatulhavai, Betra' i Hirnik. 524 Poslanik je obukao Zatulfudul i Sagdijju u bici na Hunejnu. 525 Od njegovih ljemova, prvi je bio Muvaah. Njega je dobio kao ratni plijen od idova Benu Kajnuke. Zussubug ili Zussub ili Mebug je ljem koji je Resulullah, alejhisselam, nosio u bici na Uhudu, i ije su se dvije kope zarile u njegovo lice. Resulullah je i prilikom ulaska u Mekku na glavi nosio ljem. Resulullahove zastave i bajraci Resulullahova zastava ili Raja je bila crne boje a Liva odnosno grb bijele boje. Muhammed bin Kasimov osloboeni rob, Junus bin Ubejda, prenosi: Muhammed bin Kasim me je poslao Berau bin Azibu da ga pitam za Resulullahovu zastavu. Bera bin Azib je rekao da je crne boje, da se sastoji iz etiri dijela i da je napravljena od vunenog platna sa crno-bijelim linijama. Ta zastava je zaista bila crne boje i saila ju je hazreti Aia od vune u obliku devinog sedla. Poznata je i pod imenom Ukab.
519 520

bn Sad, et-Tabakt, I, 489; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 246. Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 246. 521 bn Sad, et-Tabakt, I, 489. 522 bn Sad, et-Tabakt, I, 487. 523 Buhr, Buju, 33; Rehn, 5; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, VI, 160; bn Ebi ejbe, el-Musannef, IV, 271; Tirmiz, emil-i erf, s. 334; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 307. 524 Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 246. 525 bn Sad, et-Tabakt, I, 487; Tirmiz, emil-i erf, s. 138.

Resulullahova zastava se nalazila kod hazreti Alije. Tokom bitke na Hajberu, Resulullah je rekao: Ovu u zastavu dati junaku koji voli Allaha i Njegova poslanika i koga Allah i Njegov poslanik takoer vole. Nakon toga je pozvao hazreti Aliju i predao mu zastavu.526 Uzvieni Allah je dao da hazreti Alija iz te bitke izae kao pobjednik. Na resulullahovom grbu je pisalo La ilahe illallah Muhammedun resulullah. Resulullah je Sa'd bin Ebi Vekkasu na putu za Harrar podario jedan bijeli grb. Kada je hazreti Aliju slao u Jemen, zavezao bi jedan komad platna na vrh njegova luka i rekao: Ovo je grb! Grb je nosio jedino komadant vojske. Na bici na Veddanu, Ebvi, grb je nosio hazreti Hamza, na bici na Buvatu Sa'd bin Ebi Vekas, u pratnji Kurz bin Dabir-ul Fihrina to je bio Hazreti Alija, a tokom bitke na Zu'l Usejri ponovo hazreti Hamza. Kada je Resulullah kretao u bitku na Bedru, bijeli grb je dao Mus'abu bin Umejr, a hazreti Alija je nosio Resulullahovu crnu zastavu (Ukab). Resulullahov bijeli grb je tokom bitke protiv Benu Kajnuke nosio hazreti Hamza, u bitkama Karkaratulkurd, Uhud i Bedrulmev'id hazreti Alija, a u bici na Hendeku Zejd bin Haris. Resulullah je Mekku osvojio nosei bijeli grb. U bici na Tebuku, najvei grb je povjerio hazreti Ebu Bekru a najveu zastavu Zubejru bin Avvamu. Resulullahovi konji Prvi Resulullahov konj je bio onaj to ga je kupio od jednog beduina iz plemena Beni Fedare za deset ukija srebra, koga su beduini zvali Daris, a Resulullah Sekb. Na njemu jahao tokom bitke na Uhudu.527 Sekb je na ustima imao bjelinu. Bio je izuzetno brz. Kada bi iao, izgledao bi poput bujice. Resulullah je konja po imenu Murtediz kupio od jednog beduina, pripadnika plemena Beni Murre. On je bio lijepa izgleda i dlake. 528 Konja po imenu Lizaz, Poslaniku je poklonio Aleksandrijski kralj Mukavkis. Lizaz je bio izuzetno brz.529 Konja Zariba Poslaniku je poklonio Ferve bin Umejr el-Duzami. On je bio snaan i izdrljiv konj. Konja po imenu Lahif (ili Luhajf) Resulullahu je poklonio Rebia bin Ebi Berau-l Kelbi. Lahif je imao dug rep, takav da bi se vukao po zemlji. Ja'sub je bio Resulullahov najbolji konj. Muravih je bio konj za trke i Poslaniku ga je poklonio Ubajd bin Jasir na Tebuku. I on je bio izuzetno brz. Mirvah je konj koga su predstavnici plemena Beni Reha poklonili Poslaniku desete godine po hidri u Medini. Kada ga je neko potjerao ispred Resulullaha, on mu se jako dopao. Konj Ved je poklon od Temim-i Darija. Resulullah ga je poklonio hazreti Omeru a on se na njemu borio na Allahovom putu. Resulullah, alejhisselam, je trojicu svojih konja slao na trke. Prvi bi bio Lizaz, Zarib bi bio iza njega, a poslije njih bi bio Sekb. Poslanik je imao i magarce i mazge. Aleksandrijski kralj Mukavkis je Poslaniku poklonio jednog magarca i jednu mazgu. Mazga se zvala Duldul a magarac Jafur ili Ufejr. 530 Prva bijela mazga koja se pojavila meu muslimanima, bio je Duldul. Resulullah je jahao na njoj tokom bitke na Hajberu a tokom bitke na Hunejnu bio je na drugoj mazgi. Jednom
526 527

bn Sad, et-Tabakt, II, 80. bn Sad, et-Tabakt, I, 489. 528 bn Sad, et-Tabakt, I, 490; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 247. 529 bn Sad, et-Tabakt, I, 490; Kastalan, el-Mevhibul-Lednijje, s. 247. 530 bn Sad, et-Tabakt, I, 491.

prilikom Resulullah potjera svoju mazgu tokom napada na Havazije. U tom trenutku Hazreti Abbas i Ebu Sufjan bin Haris su zadravali mazgu kako bi sprijeili Resulullaha da zae dublje meu neprijatelja. Postoji i predaja da je Resulullah tokom bitke na Hajberu, na Jafura stavio samar i uzde od hurminog drveta i na njemu krenuo u boj. Kada se Muhammed, alejhisselam, vratio sa Oprosnog hadda, Jafur je bio uginuo, dok je Duldul poslije Resulullahovog preseljenja na ahiret ostao kod hazreti Alije. Bio je u njegovom vlasnitvu sve do hazreti Alijinog ehadeta, a poslije su ga redom uzimali hazreti Hasan, kazreti Husein te potom hazreti Muhammed bin Hanefijja. Duldul je ivio do vremena hazreti Muavije. Resulullahove deve Kasva: Jo se nazivala i Ded'a i Adba i pripadala je stoci Beni Kuejr bin Ka'b bin Rebi'i bin Amira ili Hurej bin Kab'a. Kupio ju je hazreti Ebu Bekr za etiri stotine dirhema i predao ju Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, za istu koliinu novca. U nekim predajama se navodi i to da ju je hazreti Ebu Bekr poklonio Poslaniku. Resulullah je hidru u Medinu kao i odlazak na Hudejbiju uinio na devi Kasvi. Uao je u Mekku jaui na njoj. Kada bi Resulullah dao da se ona utrkuje sa drugim devama, uvijek bi pobijedila. Samo ju je, jednom prilikom, uspio pretei jedan beduin na devi koja je imala dvije godine. Resulullah je Arefatsku hutbu tokom Oprosnog hadda obavio sa ove deve. Kasva je ostavljena na mezarju Baki za vrijeme hilafeta Ebu Bekra. Tamo je ona sama uginula. 531 Deva koja je uzeta kao plijen od Ebu Dehla: Resulullah je poznatu Ebu Dehlovu devu, na kojoj je bio tokom bitke na Bedru, dobio kao plijen glavnokomandujueg. Ovu devu je koristio za odlazak u ratove sve do puta na Hudejbiju. Resulullah ju je odredio da bude kurban tokom obavljanja umre. Murici su za nju davali stotinu deva, no Resulullah im ree: Da je nisam odredio da bude kurban, ispunio bih vam elju. Deve koje su davale mlijeko: Resulullah je imao sedam deva za mlijeko po imenu Hanna, Semra, Urejs, Sa'dijje, Begum, Jesire i Debba, koje su bile na ispai na dvije Resulullahove njive; Zul-Dedr i Demma. Resulullahova porodica bi se prehranjivala sa dvije posude mlijeka koje bi dobijali od njih. 532 U vrijeme Poslanikove, alejhisselam, smrti, niti jedna od njih nije bila iva.

Resulullahova kua Kada je Resulullah sagradio Mesdid u Medini, dogradio je uz njega dvije sobe od opeke i prekrio ih hurminim stablima i listovima. Vrata hazreti Aiine sobe bila su na putu koji vodi do mesdida. Vrata sobe hazreti Sevde bila su okrenuta prema treem ulazu u Mesdid, zvanom vrata Al-i Osman. Kako se Resulullah kasnije enio sa jo ena, tako je rastao i broj dograenih soba izmeu sobe hazreti Aie i kible, to jeste istono od Mesdida. Neke sobe su sagraene od opeke a neke od kamena. Neke su sagraene od stabala hurmi (Bagdadski stil) i prekrivene glinom i hurminim listovima.
531 532

bn Sad, et-Tabakt, I, 492-493. bn Sad, et-Tabakt, I, 494.

Hasan bin Ebi-l Hasan je rekao: Kada sam stasao, uao sam u Resulullahovu kuu i rukom sam dohvatio njen plafon. Prostira u Resulullahovoj sobi je bio satkan od empresa ili smreke. Imam-i Buharija prenosi da na Resulullahovim vratima nije bilo halke kojom bi se pokucalo, pa se to inilo vrhom strijele. Muhammed bin Hilal i Atau-l Horosani su vidjeli sobe Resulullahovih supruga i prenijeli su da su one bile sainjene od hurminih stabala i da se na vratima nalaze zastori od crne dlake Palasa. Prema predaji Davuda bin Kajsa, sobe su od vrata do vrata bile veliine 6-7 ziraa533 a irina im je bila, od prilike, deset ziraa. Hazreti Sevda je oporuila da se njena soba dodijeli hazreti Aii, dok su roditelji hazreti Safije njenu sobu prodali Muaviji bin Ebi Sufjanu za stotinuosamdeset hiljada ili dvijestotine hiljada dinara, pod uslovom da oni ostanu u njoj za svoga ivota. Kada je halifa Abdulmelik u Medini proitao odluku o eksproprijaciji soba Resulullahovih mubarek supruga, kako bi se one prikljuile mesdidu, mnoge Medinelije su plakali kao onoga dana kada je preselio Allahov poslanik. 534 Said bin Musejjeb je svoju alost iskazao rijeima: Tako mi Allaha, koliko sam samo elio da te sobe ostanu kakve su do tada bile! Tako bi nove generacije Medinelija i oni koji dolaze sa strane vidjeli sa ime je Resulullah, alejhisselam, bio zadovoljan i ne bi izgarali da skupljaju ogromne imetke a zatim se ponose njima. Materijalna dobra koja je Resulullah uvakufio Prvi vakuf u Islamu je Muhajrikov vakuf, koji je pao kao ehid na Uhudu, a koji je prethodno bio ugledan i imuan mislilac meu idovima. On je oporuio da se preda poslaniku sedam njiva koje je Resulullah, alejhisselam, preuzeo, a potom uvakufio. Tih sedam njiva su: 1. Miseb, 2.Safije, 3. Delal, 4. Husna, 5. Burka, 6.A'vaf i 7. Merebe. 535 Za Resulullahove vakufe, koje je ostavio u Medini, smatra se da potiu od Muhajrikovog imetka. Ibn Humejd je rekao: Halifa Omer bin Abdulaziz je zatraio da se donesu hurme od Muhajrikovog vakufa. Donijeli su mu ih u jednoj posudi. Kada je Omer bin Abdulaziz rekao: Ebu Bekr bin Hazm mi je napisao: Ova hurma pripada stablu hurme koja je ostala od vremena Resulullaha, alejhisselam, i on je jeo njene plodove, ja rekoh: O voo mu'mina! Podijeli ovo meu nama! On je to i uinio pa je svakome od nas pripalo devet hurmi. Omer bin Abdulaziz je rekao: Kada sam ja uao u taj vrt, dok sam bio upravitelj Medine, kuao sam plodove tog stabla hurme i nisam jeo ukusnije hurme od tih! Amr bin Muhadir je rekao: Resulullahova zaostavtina se nalazila kod Omera bin Abdualziza, u jednoj njegovoj sobi. On bi svaki dan gledao u te stvari. Okupio bi prisutne Kurejije u ovoj sobi pa bi im, okrenuvi se prema ovim stvarima, rekao: Ovo je ostavtina velikana kojim vas je Uzvieni Allah poastio!: 1. Jedan krevet obavijen hurminim listovima, 2. Jedan jastuk opiven koom i napunjen hurmama, 3. Jedna vea posuda za kuhanje, 4. Jedna aa, 5. Jedno odijelo, 6. Jedan runi mlin, 7. Jedna torba za strijele,
533 534

Jedan zira iznosi 48 centimetara. bn Sad, et-Tabakt, I, 499. 535 bn Sad, et-Tabakt, I, 503.

8. Jedan jorgan. Na ovom jorganu su se nalazili ostaci Resulullahova znoja koji je mirisao ljepe od mirisa miska. Kada se Omer bin Abdulaziz razbolio, prao bi se njegovom vodom i ozdravio bi. Omer bin Abdulaziz je bio jedan od uenjaka, tabiina iz Medine, koji je bio imam i dobro je poznavao oblasti fikha, idtihada i sunneta. Njegova majka se zvala ummu Asim binti Asim bin Omer bin Hattab. Bila je primjer pravednosti, bogobojaznosti i pobonosti. Imam-i afija je rekao: Hulefa-i raidina ima pet: 1. Ebu Bekr, 2. Omer, 3. Osman, 4. Alija i 5. Omer bin Abdulaziz. Omer bin Abdulaziz je po pitanju pravednosti imao svojstva Omera, po pitanju bogobojaznosti i pobonosti Hasana Basrija, a u znanju Imama Zuhrija.

VJERA ISLAM
To je skup propisa koje je Uzvieni Allah posredstvom meleka Dibrila dostavio poslaniku Muhammedu, alejhisselam, kako bi ljudi postigli konanu sreu i na ovom svijetu i na ahiretu. Sve vidljive i nevidljive blagodati i dobrote svih prethodnih vjera su sadrane u Islamu. Njega ine osnove i odnosi koje niko zdravog i istog razuma nee odbiti. Stvorenja koja su na ovaj svijet dola u besprijekornom stanju i liku ga nee odbiti i nee mu se suprotstavljati. Islam sa sobom ne nosi nikakvu tetu i nema nita to je vrijednije od njega. Islam zagovara blagostanje meu ljudima i dravama. Trai od ljudi da se pokoravaju Allahovim, delle anuhu, naredbama i samilost prema drugim Njegovim stvorenjima. Islam nareuje obradu zemlje, trgovinu i umjetnost. Daje veliki znaaj nauci, industriji i tehnologiji. Trai od ljudi da pomau jedni druge i da se meusobno zbliavaju. Poduava ljude pravima onih koji upravljaju i onih kojima se upravlja, djece, porodice i naroda. Pazi na prava i ivih i mrtvih a i onih koji e tek doi. On u sebi objedinjuje i ovosvjetsku i onosvjetsku sreu i zadovoljstvo. Islam je doao sa propisima koji na najbolji mogui nain tite i fiziki i duhovni dignitet ljudi. Na najobimniji nain razrauje prava i obaveze ljudi. Ukratko, Islam ine iman, ibadat, munakehat, muamelat i ukubat. Iman Podrazumijeva izgovaranje Kelime-i ehadeta jezikom, koliko god za to postoji mogunost, priznavanje Resul-i ekrema, sallallahu alejhi ve sellem, kao Allahovog odabranika, poslanika i obavjestitelja, i prihvatanje stvari koje je objasnio saeto, kao i onih koje je objasnio detaljno, takvima kakve one jesu. Jak iman znai potpuno ubjeenje u postojanje Allaha, delle anuhu, kao to vjerujemo da vatra gori i da ugriz zmije ubija, pa nastojimo bjeati od njih, vjerovanje u Njegove sifate ili osobine, tenja ka Njegovom zadovoljstvu, klonjenje od Njegove srdbe i vrsto ubjeenje u srcu poput natpisa u mermeru. Iman ima est uvjeta koje bezuslovno moramo prihvatiti: Prvi je vjerovati da je Uzvieni Allah Vadibu-l vudud, Jedini dostojan oboavanja i Stvaralac svega to postoji. To je vjerovanje da je jedino Uzvieni Allah taj koji stvara sve to se nalazi na dunjaluku i na ahiretu iz niega na neponovljiv nain. On je Stvaralac, Vlasnik i Sudac svemu to je stvoreno. To je vjerovati da On nema stvoritelja, upravitelja niti sudiju. On je Vlasnik svih veliina i uzvienih svojstava. On nema nikakvog nedostatka u svojim osobinama. ini ta Mu je volja. Ono to ini, ne ini radi vlastite ili neije druge koristi. Ne ini to kako bi neto dobio. Zajedno sa tim, u svakom Njegovom postupku ima mudrosti, veliine i dobrote.

Nije obavezan davati svojim robovima ono to je dobro, niti je obavezan kanjavati ih. Kada bi sve poricatelje i grijenike stavio u Dennet, to ne bi ni na koji nain umanjilo Njegovu veliinu. Isto tako, kad bi sve poslune robove stavio u Dehennem, to ne bi bilo suprotno Njegovoj pravdi. On nee pogaziti svoju rije. Kada bi mu sva stvorenja bila pokorna i kada bi mu svi vjerovali, to Njemu ne bi donijelo nikakvu korist. Kada bi mu sav dunjaluk bio nepokoran i asije, to mu ne bi inilo nikakvu tetu. Ako bude elio moe oprostiti svakome grijeniku koji je poinio bilo koji veliki grijeh i umro bez tevbe, osim, ako se radi o irku. Isto tako, ako bude htio, moe kazniti i za najmanji grijeh. Saoptio je da kafirima i murtedima, koji u tom stanju umru, nee oprostiti i da e ih kazniti vjenom kaznom. Iako e muslimani koji budu pripadnici ehl-i kible, budu obavljali ibadete ali ne budu slijedili put ili akidu ehl-i sunneta i umru u tom stanju, biti stavljeni u Dehennem, takvi sljedbenici bid'ata nee u njemu vjeno boraviti. Dozvoljeno je Uzvienog Allaha na ovome svijetu vidjeti oima. No, to niko nije uinio. Na Kijametskom danu e ga kafiri i grijeni muslimani vidjeti u Njegovoj ljepoti kahra, a dobri vjernici e vidjeti njegovu Uzvienu ljepotu. Mu'mini e ga u Dennetu vidjeti u Njegovom savrenom svojstvu Demala (ljepote). U takvom Liku e ga vidjeti i ene i meleki. Kafiri e biti uskraeni za to. Jaka je i predaja koja govori o tome da e i dini biti uskraeni za tu ast. Nezamislivo je da Uzvienom Allahu prolazi vrijeme u kontekstu dana i noi. Za Uzvienog Gospodara se ne moe rei u prolosti je bio takav ili u budunosti e biti takav, jer On ni na koji nain ne doivljava promjene. Uzvieni Allah se ne sjedinjuje sa bilo im drugim. On nema slinog, sudruga, pomonika niti zatitnika. Nema oca, majku, sina, kerku niti suprugu. U svakom vremenu je budan i zna za svakoga. Blii je svakome od ile kucavice, iako su ta Njegova blizina i budnost neshvatljivi za na razum. Ta bliskost se ne moe pojmiti znanjem uenjaka, inteligencijom umnih, niti bilo kakvom ljudskom pameu, kao ni svjedoenjem evlija. Uzvieni Allah je Jedinstven u svojim sifatima (osobinama) i Svome Zatu (biu) i oni su nepromjenjljivi. Allahova, delle anuhu, imena su beskonana. Poznato je i da ima hiljadu i jedno ime. To jeste hiljadu i jedno svoje ime je saoptio ljudima. U Muhammedovoj, alejhisselam, vjeri, obavjeteni smo o devedeset devet tih imena. Oni se zovu Esmau-l husna. Drugi temelj imana jeste vjerovati u meleke. Meleki su bia koja su latif (lahka, blaga). Laki su od zraka. Oni nose nur (svjetlo). Oni ive i posjeduju razum. Zla, svojstvena ljudima, ne postoje kod meleka. Mogu uzimati bilo koji oblik. Kao to postoje razliita agregatna stanja nekih predmeta, tako i meleki mogu mogu ulaziti u razliite likove i stanja. Meleki nisu due koje se odvajaju od ljudi. Krani meleke smatraju takvima. Nisu ni poput energije ili snage bez materije. Neki filozofi su ih tako definirali. Melek znai izvjestitelj, prenositelj poruke ili snaga. Mnoina te rijei je rije melaike. Meleki su stvoreni prije svih ivih bia. Zbog toga se prije vjerovanja u objave nalazi art vjerovanja u meleke. Objave su takoer prije poslanika. I u Kur'an-i kerimu se imanski arti redaju tim redom. Vjerovanje u meleke treba biti na sljedei nain: Meleki su Allahovi robovi. Nisu Njegovi partneri. Nisu Njegove keri. Kafiri i murici su ih smatrali takvima. Uzvieni Allah je zadovoljan svim melekima. Oni izvravaju Njegove naredbe i bezgrijeni su. Ne odbijaju upuene im zapovijedi. Ne postoje meleki mukarci i ene. Ne sklapaju porodice i nemaju djece. ivi su. Kada je Allah, delle anuhu, rekao da e stvoriti ljude, meleki su upitali: Ja Rabbi! Zar e stvoriti one koji e na zemlji nered initi i krv proljevati? Ovakva pitanja (zovu se zelle) ne umanjuju njihovu istou i bezgrenost. Meleki su najbrojnija stvorenja. Njihov broj jedino zna Uzvieni Allah. Na nebesima nema niti jednog praznog mjesta na kome meleki ne ine ibadet. Sva su nebesa ispunjena

melekima koji ine ruku' ili seddu. Meleki su zadueni za sve na nebesima, na zemlji, za zvjezde, iva bia, listove drvea, za svaku molekulu, svaki atom, svaki pokret i sve to postoji. Oni posvuda izvravaju Allahove zapovijedi. Oni su posrednici izmeu Allaha i Njegovih stvorenja. Neki od njih su na veem stepenu od drugih meleka. Neki od njih obavjetavaju poslanike meu ljudima. Neki od njih ljudima donose lijepe misli i to se zove ilham (nadahnue). Neki od njih uope nisu obavijeteni o ljudima i ostalim stvorenjima. Svi su zadivljeni Allahovom, delle anuhu, ljepotom. Svaki od njih ima svoje mjesto i ne odvaja se od njega. Dennetski meleki se nalaze u Dennetu i njihovi prvaci se nazivaju Ridvani. Dehennemski meleki su Zebanije. Oni izvravaju naredbe u Dehennemu. Dehennemska vatra im ne moe nauditi. To je poput sluaja da more ne kodi ribama. Dehennemske zebanije imaju devetnaest svojih prvaka. Glavni meu njima je Malik. Meleki koji zapisuju svako dobro i loe djelo svakog ovjeka ponaosob, nazivaju se Kiramen katibin ili meleki Hafeza. Postoje predaje o drugim melekima Hafeze. Melek na desnoj strani je zapovjednik meleka na lijevoj strani i pie dobra djela. Melek na lijevoj strani pie loa djela. Postoje meleki koji e kanjavati nepokorne muslimane i kafire, kao i oni koji u kaburu ljudima postavljaju pitanja. Meleki ispitivai se nazivaju Munkir i Nekir. Ispitivai mu'mina se zovu jo i Mubeir i Beir. Meleki imaju razliite stepene. Najodabranija su etiri meleka. Prvi meu njima je Dibril, alejhisselam. Njegova obaveza je dostavljanje Objave poslanicima i prenoenje naredbi i zabrana. Drugi je Israfil koji e puhnuti u rog po imenu Sur. Dva puta e puhnuti u njega. Kada puhne prvi put, sve ivo, osim Allaha, e pomrijeti. Kada puhne drugi put, sve mrtvo e oivjeti. Trei je Mikail, alejhisselam. Njegova dunost je pokretanje svih estica kao i donoenje blagostanja, sue i sl. etvrti je Azrail, alejhisselam. On ljudima oduzima due. Poslije njih dolaze meleki koji spadaju u etiri grupe. etiri su meleka koji spadaju u Hamle-i Ar. Na Sudnjem danu e ih biti osam. Meleki koji se nalaze pored Gospodara su Mukarrebin. Odabrani meleki kazne su Kerubijan. Meleki milosti su Ruhanijan. Svi su oni odabrani meu melekima. Oni su osim poslanika, bolji od svih drugih ljudi. Dobri muslimani su na veoj deredi od ostalih meleka. Ostali meleki su bolji od ostalih muslimana, to jeste od grijenika i nepokornika. Trei art imana je vjerovati u Allahove kitabe objave. Uzvieni Allah je te kitabe nekim poslanicima poslao posredstvom meleka, nekima napisanim na levhi a nekima bez meleka na nain da uju objavu. Sve te knjige su Allahov govor. One su vjene i nepromjenljive. One nisu stvorenja. To nisu rijei meleka ili poslanika. Sve Allahove Objave su istinite i ispravne. Kur'an-i kerim je okupio sve objave i dokinuo prethodne propise. U Kur'anu se nikada nije pojavio, niti e se do Sudnjega dana pojaviti bilo kakav nedostatak, greka ili previd. Sva znanja iz prolosti i budunosti su okupljena u Kur'anu. Zbog toga su knjige na posebnom stepenu. Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, najvea mudiza jeste Kur'an. Kada bi se svi ljudi i dinni sakupili da pokuaju sastaviti makar jednu rije poput one iz Kur'ana, ne bi u tome uspjeli. Postoje stotinu etiri Nebeske knjige. Poznato je da je od toga deset suhufa objavljeno Ademu, alejhisselam, pedeset suhufa itu, alejhisselam, trideset suhufa Idrisu, alejhisselam, te deset suhufa Ibrahimu, alejhisselam. Tevrat je objavljen Musau, alejhisselam, Zebur Davudu, alejhisselam, Indil Isau, alejhisselam, i Kur'an Muhammedu, alejhisselam. etvrti imanski art je vjerovati u Allahove poslanike, pejgambere. Poslanici su poslati kako bi ljude izveli na Pravi put, kojim je zadovoljan Allah, delle anuhu. Oni su iznad svih svojih savremenika po stvaranju, udi, znanju i inteligenciji. Oni nemaju runih osobina ili nepoeljsnih stanja. Poslanici imaju svojstvo Ismet. To znai da oni nisu poinili ni manji niti vei grijeh, prije i poslije primanja poslanstva. Nisu imali nikakvih mahana poput sljepila,

gluhoe ili slinog nedostatka, nakon to im je objavljeno poslanstvo, pa sve dok se vjera sa kojom su doli nije rairila. Svaki poslanik ima sljedeih sedam svojstava: Emanet, sidk, teblig, adalet, ismet, fetanet i emnu-l azl. To znai da im nije oduzeto poslanstvo. Fetanet znai da su bili izuzetno pametni i inteligentni. Poslanici koji su doli sa novom objavom nazivaju se Resuli. Poslanici koji nisu donijeli novu vjeru, ve su ljude pozivali vjerama koje su objavljene prije njih, nazivaju se Nebijji. Nema razlike izmeu resula i nebijja u prenoenju propisa ljudima i njihovom pozivanju na Pravi put. Vjerovati u poslanike znai prihvatati ih, ne pravei razliku izmeu njih i smatrajui ih sviju iskrenim i istinoljubivim. Ako neko ne vjeruje u jednoga poslanika, ne vjeruje niti u jednog od njih. Poslanstvo se ne moe postii radom, glau, podnoenjem nedaa ili injenjem mnogo ibadeta. To se deava jedino Allahovim, delle anuhu, odabirom. Ljudima je Allah slao vjere posredstvom poslanika, kako bi njihovi postupci i stanja na ovome i buduem svijetu bili ispravni i kako bi ih sauvao od zla i uputio na spas, uputu i blagostanje. Allahovi poslanici nikada nisu posustajali u svome zadatku da ljudima prenesu Allahove odredbe, bez obzira na to kako su se ljudi prema njima odnosili, ismijavali ih, ili koliki je bio broj njihovih neprijatelja. Uzvieni Gospodar je ojaao svoje poslanike sa mnogim mudizama nadnaravnostima kako bi ljude uvjerio da oni govore istinu. Niko se nije mogao suprotstaviti tim mudizama. Pripadnicima ummeta jednog poslanika se smatraju oni koji ga priznaju za poslanika i povjeruju mu. Na Sudnjem danu e se dozvoliti poslanicima koji su imali grijenike meu svojim sljedbenicima, da se zauzimaju za njih i to njihovo zauzimanje e biti prihvaeno. Allah e dozvoliti i uenim, dobrim i pobonim pripadnicima ummeta da se takoer zauzimaju za druge. Poslanici, alejhimussalavat, u kaburu ive svojim posebnim ivotima. Njihova mubarek tijela zemlja ne moe unititi. Zbog toga je u hadisu reeno: Poslanici u svojim kaburovima obavljaju namaz! I kada njihove oi spavaju, njihova srca su budna. Svi su podjednako izvravali svoje poslanike dunosti i svi su imali posebne vrednote u odnosu na druge ljude. Svi su posjedovali sedam svojstava koja su gore navedena. Poslanici nisu mogli, niti su odustajali od svoje misije. Sa druge strane, evlije mogu prestati biti evlijama. Svi poslanici, alejhimusselam, su bili ljudi. Meu poslanicima, poslanim ljudima, nije bilo dina, meleka niti ena. Dini i meleki nemaju mogunost postizanja stepena poslanika. Neki poslanici se nalaze na veem stepenu u odnosu na druge poslanike. Na primjer, prema brojnosti ummeta kome su poslani, veliini prostora na koji su poslani, znanja koje im je dato, irenja darovanog im znanja, broja mudiza koje su im date i njihovog trajanja i nekih blagodati koje su davane pojedinim poslanicima. Muhammed, alejhisselam, je bolji od svih drugih poslanika. Ulu-l Azm poslanici su odabraniji u odnosu na ostale, te su resuli odabraniji u odnosu na druge nebijje, koji nisu ujedno i resuli. Ne zna se taan broj poslanika. Poznato je da ih je bilo vie od stotinu dvadeset i etiri hiljade. Tri stotine trinaest ili tri stotine petnaest njih su bili resuli. esterica meu njima su odabrani. Oni se zovu poslanicima Ulu-l Azma. Meu njih spadaju: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, alejhimusselam. Ibrahim, alejhisselam, je Halilullah. U njegovom srcu nije bilo ljubavi prema bilo emu drugom osim prema Allahu. Musa, alejhisselam, je Kelimullah. On je razgovarao sa Uzvienim Allahom. Isa, alejhisselam, je Ruhullah i Kelimetullah. On je bez oca. Na svijet je doao od majke Allahovom naredbom Budi! Osim toga, on je Allahove rijei pune mudrosti prenosio ljudima, drei im govore. Poslanik, koji je uzrok stvaranja svih stvorenja i najbolji meu Ademovim sinovima, Muhammed, alejhisselam, zove se Habibullah. Mnogo je pokazatelja koji govore o njegovoj veliini i koji potvruju smisao ove njegove titule. Zbog toga se za njega ne mogu upotrebljavati fraze poput Biti poraen ili Biti na gubitku. On e na Sudnjem danu biti

proivljen prije svih drugih. Prvi e stii na mjesto Mahera. Prvi e ui u Dennet. Njegove lijepe udi ne moemo obuhvatiti, makoliko govorili o njima. Na Sudnjem danu svi poslanici e se okupiti oko njegove zastave. Uzvieni Allah je svakom poslaniku zapovijedio: Ako doivite vrijeme kada se pojavi moj miljenik, Muhammed, alejhisselam, slijedite ga i pomaite! Svi poslanici su tu zapovijed prenijeli svojim narodima. Muhammed, alejhisselam, je Hatemu-l enbija. To znai da poslije njega nema poslanika. Peti imanski art jeste vjerovanje u Sudnji dan. Sudnji dan poinje smru svih ljudi. On traje do kraja Kijameta. Nije objavljeno kada e se desiti Sudnji dan i to niko ne zna. Resulullah, alejhisselam, nam je prenio mnoge njegove predznake i njegov poetak: Pojavit e se hazreti Mehdi. Isa, alejhisselam, e se sa neba spusiti u am i pojavit e se Deddal. Pojavit e se Je'dud i Me'dud koji e praviti nered na zemlji. Sunce e izai sa zapada. Desit e se veliki zemljotresi. Vjera e biti zanemarena. Rairit e se grijeh i bezbonitvo. Kao voe e se pojaviti nemoralni ljudi, bez vjere i asti. Allahove naredbe se nee provoditi. Haram e se initi posvuda. Pojavit e se vatra u Jemenu. Pocijepat e se nebesa i Zemlja. Mora e se pomijeati a zatim e prokljuati i isuiti. 536 Grijenici muslimani se nazivaju fasik. Svi fasici i kafiri e osjetiti kaburski azab, odnosno patnju. U to je svakako potrebno vjerovati. Kada se mejt umrli stavi u kabur, bit e proivljen na nama nepoznat nain, pa e ili uivati, ili biti kanjen. U hadisima se spominje da e se dvojica meleka po imenu Munkir i Nekir u kaburu pojaviti u stranom ljudskom liku i ispitivati svakoga ponaosob.537 Kaburska pitanja e se prema nekim uenjacima odnositi na dio akide odnosno apologetike, a prema drugima odnosit e se na kompletnu akidu. Zbog toga djecu treba poduiti odgovorima na pitanja: Ko ti je Bog? Koja ti je vjera? ijem ummetu pripada? Koja ti je Knjiga? Koja ti je kibla? Kojem mezhebu pripada u i'tikadu i obredoslovlju? U djelu Tezkire-i Kurtlun se navodi da oni koji nisu pripadnici Ehl-i sunneta nee moi ispravno odgovoriti na ova pitanja. Onima koji tano odgovore na ova pitanja kabur e se proiriti i bie im otvoren prozor prema Dennetu. Ujutro i naveer e imati priliku vidjeti svoje mjesto u Dennetu, te e im meleki initi dobroinstvo i obveseljavati ih. Ako ne odgovori ispravno, bit e kanjavan tako surovo, da e njegove jauke uti sva stvorenja osim ljudi i dina. Kabur e im biti tako suen da e im kosti skoro prolaziti jedne kroz druge. Pojavit e se otvor prema Dehennemu kroz koji e ujutro i naveer moi vidjeti svoje mjesto u njemu i tako e biti kanjavani u mezaru sve do Sudnjega dana. Neophodno je vjerovati da e se proivljenje poslije smrti zaista dogoditi. Nakon to kosti i meso struhnu i pretvore se u zemlju, ponovo e biti sastavljene, pa e se due ponovo vratiti u svoja tijela i svi e ustati iz svojih mezarova. Taj dan se, zbog toga, zove Kijametski danm (Dan ustajanja). Sva stvorenja e biti okupljena na mjesto mahera. Knjige svaijih djela e biti dostavljene njihovim vlasnicima. To e izvriti Vlasnik svakojake moi, Gospodar svih svjetova, nebesa, zemlje, atoma i zvijeda. O tome nas je obavijestio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. U njegove rijei se ne sumnja, one e se sigurno obistiniti. Dobrim ljudima djela e biti data sa njihove desne strane, dok e se djela zlih, pokvarenih i grenih ljudi, dati sa njihove lijeve strane ili sa zada. Knjige e sadravati sva dobra i loa, mala i velika, te skrivena i javno poinjena djela. Uzvieni Allah e dati da se objelodane i stvari o kojima nisu obavijeteni ni meleki Kiramen katibin. Svako e polagati raun. Na mjestu mahera ukazat e se sve skrivene stvare koje Uzvieni Allah bude elio pokazati. Meleki e biti upitani: ta ste radili na nebesima i Zemlji?, poslanici: Na koji nain ste prenijeli Allahove propise? a ostali: Kako ste slijedili poslanike? Kako ste
536 537

Buhr, lim, 21; bn Made, Fiten, 25; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, III, 108. bn Made, Fiten, 25.

izvravali obaveze koje su vam saoptene? Na koji nain ste izvravali obaveze jednih prema drugima? Na maheru e oni koji budu inili dobra djela biti nagraeni i bie im ukazana ast i dobrota, a oni koji budu inili loa djela, bie podvrgnuti tekim mukama. Uzvieni Allah e, svojom mudrou i voljom kanjavati za neke male grijehe, a vjernicima kojima On bude elio, oprostit e i velike i male grijehe. Obavijestio nas je da onima, koji umru kao murici ili kafiri, nee biti oproteno. Svi kafiri, bez obzira da li se radilo o Pripadnicima knjige ili drugima, koji ne povjeruju da je Muhammed, alejhisselam, posljednji poslanik i koji ne prihvate makar samo jednu odredbu i zakon sa kojim je Muhammed, alejhisselam, doao, i u takvom stanju umru, svakako e biti stavljeni u Dehennem i tu e ostati zauvijek. Na Kijametskom danu postojat e vaga ili Mizan, koja je nama nepoznata, a koja e mjeriti svaija djela. Sav dunjaluk i nebesa, moi e stati u nju. Sevapi e se nalaziti sa desne strane Ara, prema Dennetu, i svijetlit e, dok e se grijesi nalaziti u tami, sa lijeve strane Ara, u pravcu Dehennema. Sva djela koja su poinjana na ovome svijetu; misli, rijei, pogledi i drugo, tamo e dobiti svoj oblik, pa e dobra djela svijetliti a loa djela imati odvratan nalik i bit e u tami. Sva e ona biti mjerena na ovoj vagi. Ova vaga ne lii niti jednoj ovodunjalukoj teraziji. Prenosi se da e se tei dio podii u zrak a laki spustiti do zemlje. Prema miljenju nekih uenjaka, postojat e razne vrste ovih vaga. Sirat uprija (most) je istina. Allahovom, delle anuhu, odredbom, ona e biti postavljena iznad Dehennema. Svakome e biti nareeno da pree preko ove uprije. Svi poslanici e toga dana moliti Gospodara: Ja Rabb! Podari selameta! Dennetlije e lahko prei preko mosta i stii u Dennet. Neki od njih e prei poput munje, drugi poput vjetra a trei brzinom galopirajueg konja.Sirat uprija je tanja od dlake a otrija od maa. Takav je sluaj i sa ivljenjem Islama na ovome svijetu. Ko na ovome svijetu pobijedi u bici protiv svojih strasti, on e bez problema prei preko Sirat uprije. Zbog toga se Pravi put kojim vodi din-i Islam zove Sirat-i mustekim. To nam pokazuje da se ivot u Islamu poistovjeuje sa prelaskom Sirat uprije. Dehennemlije e pasti sa te uprije u Dehennem. Postoji posebno vrelo po imenu Kevser, koje pripada poslaniku, alejhisselam. Njegova veliina je poput jednomjesenog puta. Njegova voda je bjelja od mlijeka, a miris ljepi od mirisa miska. Posude oko njega su brojnije od zvijezda. Ko se napije sa njih, nee vie nikada oedniti, makar bio u Dehennemu. efaat je istina. Dozvoljeno je poslanicima, melekima, evlijama, dobrim ljudima i drugima kojima dozvoli Uzvieni Allah, da se zauzimaju za pratanje grijeha mu'mina koji presele na ahiret bez uinjene tevbe, te e njihovo zauzimanje biti primljeno. Dennet i Dehennem postoje. Dennet se nalazi iznad sedam nebesa. Dehennem se nalazi ispod svega. Postoji osam Denneta i sedam Dehennema. Dennet je vei od bilo koje planete, Sunca i nebesa. Dehennem je vei od Sunca. esti imanski art, u koji je neophodno vjerovati jeste kader, odnosno, vjerovati da sve to se zbiva, dogaa Allahovom voljom i Njegovim odreenjem. Sve to ljude zadesi od dobra i zla, korisnog i tetnog, dobitka ili gubitka, jeste Allahova odredba. Kader predstavlja Allahovu odredbu po nekom pitanju. Ispunjenje Allahove odredbe zove se Kada. Nekada se rijei Kada i Kader upotrebljavaju kao sinonimi, zamjenjuju jedna drugu. Pokreti svih ivotinja, neive materije, predmeta u vrstom, tenom ili gasovitom stanju, zvijezda, atoma, elektrona, elektromagnetnih estica, ukratko pokreti svih stvorenja, fizikih i hemijskih procesa, reakcija atoma, kretanja energije, dobra i loa djela Allahovih robova, nagrada i kazna za ta djela na dunjaluku i ahiretu, nastanak i nestanak svega, bilo je zapisano u ezelu i Allah, delle anuhu, je bio obavijeten o njima. On sve stvari, osobine, pokrete i deavanja stvara u skladu sa zapisom u ezelu, od tada pa sve do Sudnjega dana. Uzvieni Allah stvara sve ljudske postupke, bilo dobre ili loe,

njihovo prihvatanje Islama, njihov kufr, kao i sve njihove pokrete, bili oni hotimini ili ne. On je jedini Stvoritelj i Pokreta. On sve stvara sa svrhom. Vatra, na primjer, gori. U stvari, Uzvieni Allah je taj koji joj daje to svojstvo. Vatra nema direktne veze sa gorenjem. No, njegov je zakon da gorenje neega ne poinje bez prethodnog dodira vatre. Vatra zapravo samo zagrijava predmete do stepena kada ponu gorjeti. Vatra ne obezbjeuje razmjenu elektrona koji se vre meu karbonom ili hidrogenom i oksigenom kod organskih predmeta. Oni koji ne gledaju ispravno, smatraju da to ini vatra. U stvari vatra ne gori. Nije to ni oksigen niti toplota. Nije ni razmjena elektrona. To uzrokuje jedino Uzvieni Allah. Sve ovo je On stvorio kao povode gorenja. Onaj ko ne zna, smatra da on pali vatru. Allah je taj koji daje gorenje ili sagorijevanje. Moe to uiniti i bez vatre. No njegove zakonitosti su takve. Ako On ne eli da neto ne sagori, on to i uini. Tako je Ibrahima, alejhisselam, sauvao gorenja, iako je bio u vatri. Zbog velike ljubavi prema njemu, uinio je iznimku od svoje zakonitosti. Da je Allah htio, sve je mogao stvoriti bez povoda. Stvari bi sagorijevale bez vatre. Dao bi sitost i bez jela. On je iz svoje milosti prema robovima, svako stvaranje vezao za povod. Svoju mo je sakrio iza povoda nekog deavanja. Tako ljudi ostvaruju Njegova stvaranja pokretanjem povoda. Ko eli zapaliti svjetiljku, za to e upotrijebiti ibicu. Koga boli glava, koristit e lijek da to sprijei. Ko eli postii Dennet i njegove beskonane blagodati, slijedit e put Islama. Ko se otruje ili u sebe ispali hitac iz vatrenog oruja, za posljedicu e imati svoju smrt. Ko bude inio grijehe, zavrit e u Dehennemu. Ko pokrene povod neega, suoit e se sa njegovom posljedicom. Ko bude itao Islamska djela, nauit e o Islamu, zavoljeti ga i prihvatiti. Ko bude ivio meu bezbonicima i bude sluao njihove rijei, bit e neznalica. Mnoge neznalice u vjeri su bez imana. Da Allah stvari nije stvorio sa njihovim povodima, niko ne bi zavisio ni od koga. Svako bi sve traio od Uzvienog Allaha i ne bi morao nita raditi. Na taj nain ne bi bilo pretpostavljenih i onih koji ih slijede, ne bi bilo razlike izmeu radnika, umjetnika, uitelja, uenika i poremetio bi se red na Zemlji i Ahiretu. Ne bi bilo razlike izmeu lijepoga i runoga, dobroga i loega i slino. Islam od muslimana trai da vjeruju kako je vjerovao i nama prenio na Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Resulullah je prenio jedan iman. Svi ashabi su vjerovali poput njega i nisu se razilazili u i'tikadu (vjerovanju). Poslije smrti Resulullaha, ljudi su o Islamu saznali od Ashab-i kirama. Svi su prenijeli isti imana. Taj iman, koji su nam ashabi prenijeli od Poslanika, alejhisselam, zove se i'tikad Ehl-i sunneta. Ashabi nikada, i ni u najmanjoj koliini, nisu uz iman dodavali svoja miljenja, rijei filozofa, svoje prohtjeve, politike stavove ili neto slino ovome. Ashabi su sauvali iman onakav, kakav im je prenio Muhammed, alejhisselam, bezuvjetnim i bespogovornim slijeenjem svega to im je Resulullah prenio i beskrajnim potovanjem prema Uzvienom Allahu. Nisu se uputali u lina tumaenja ajeta koji su manje jasni (muteabih). Ashabi su nazvali grupom Ehl-i sunneta one, koji su slijedili ovu uputu od Resulullaha, ne dodajui nita na to, i koji su bili na njihovom putu. One koji su sili sa tog Pravog puta, nazvali su grupom Bid'ata (zablude, pokvarenosti). Svi ashabi su bili mudtehidi. Oni su poduavani vjeri direktno od Resulullaha. Postigli su velike stepene koji pipadaju onima koji su poaeni da ga direktno suaju i budu u njegovom drutvu. Njihovi nefsovi su postali Mutmeinne i tako postigli stepene prosvijeenosti, iskrenosti, odgoja, i znanja, koje nijedan od uenjaka i evlija, koji nisu ashabi, ne mogu dostii. U hadisu se navodi da je svaki od njih zvijezda vodilja ka Pravom putu. Svi su imali jedan iman i i'tikad. Oni su iznalazili rjeenja za pitanja koja se ne spominju u Kur'anu i sunnetu. Svaki od njih je imao mezheb u obredoslovlju. Mnoga njihova tumaenja pojedinih propisa, do kojih su doli marljivim radom i traganjem, bila su slina

jedna drugima. Ipak njihova rjeenja nisu sakupljena u jednu knjigu, pa su njihovi mezhebi zaboravljeni. Zbog toga danas nije mogue slijediti mezheb niti jednog od Poslanikovih ashaba. Meu generacijama koje su uslijedile poslije ashaba (Tabiini i Tabeu tabiini) pojavio se veliki broj uenjaka, koji su svojim promiljanjima o vjeri postigli visoke stepene. I oni su imali mezhebe u svome obredoslovlju. Te mezhebe su sainjavali propisi nastali vlastitim promiljanjem o pojedinim novonastalim pitanjima. Mnogi mezhebi su i meu ovom generacijom takoer zaboravljeni, jer nisu sakupljeni na jedno mjesto. Jedino su mezhebe etiri velika imama, njihovi uenici sabrali poslije njihove smrti u zasebne zbirke i tako ih zatitili, te ih prenijeli drugim ljudima. Prvi od ova etiri imama, koji su svim muslimanima svijeta pokazali Pravi put i zatitili vjeru Islam od promjena i zloupotreba, je Imam-i Azam Ebu Hanife, drugi je Imam-i Malik bin Enes. Trei je imam-i Muhammed bin Idris afii a etvrti Ahmed bin Hanbel. Od ove etverice mudtehida, put Imam-i Azama se zove Hanefijski mezheb, Imam-i Malikov put je Malikijski mezheb, Imam-i afiijev put je afijski mezheb a put imama Ahmeda bin Hanbela je Hanbelijski mezheb. Danas musliman moe ispravno obavljati ibadete i ostale poslove, na nain kako je Uzvieni Allah zadovoljan, jedino ako slijedi jedan od ova etiri mezheba. Ibadeti Prvi ibadet je obavljati pet dnevnih namaza, prema njihovim propisima i u njihovo vrijeme, svakoga dana. Namazi se trebaju obavljati shodno njihovoj podjeli na farzove, vadibe i sunnete; iskreno, predano i razmiljajui o Gospodaru svjetova. Namaz se u Kur'an-i kerimu naziva Salat. Ova rije etimoloki znai injenje dove, injenje istigfara meleka, Allahova milost i saalijevanje. Salat u Islamu znai obavljanje odreenih pokreta uz izgovaranje odreenih rijei, na nain kako je to opisano u priznatim djelima. Sa namazom se poinje donoenjem Iftitah-i tekbira. To je, kod mukaraca, dizanje ruku naspram uiju uz izgovaranje rijei Allahu ekber. Zavrava se na posljednjem rekatu, predavanjem selama na desnu pa na lijevu stranu u pravcu ramena. Drugi je dati zekat na imetak. Zekat znai ienje, hvaljenje i dovoenje u lijepo stanje. U smislu islamskih propisa, zekat oznaava obavezu davanja odreene koliine imetka koji ostane preko potreba i prelazi iznos imovine koji se zove nisab, onim muslimanima koji su taksativno navedeni u Kur'an-i kerimu. Postoji osam kategorija ljudi kojima se daje zekat. U etiri priznata mezheba, postoje etiri vrste imovine na koje se zekat daje. Zekat na zlato i srebro, na trgovaku robu, na etveronone ivotinje koje se nalaze na ispai vie od pola godine i zekat na poljoprivredne proizvode. Ova etvrta vrsta zekata naziva se Ur. On se daje im se obavi etva. Zekat na ostale tri kategorije se daje godinu dana poslije postizanja koliine nisaba. Trei je postiti sve dane mjeseca Ramazana. Post se naziva terminom Savm. Etimoloki to znai uvati neto od neega. Prema Islamskim propisima, to znai uvati se, tokom dana mjeseca Ramazana od tri stvari, shodno propisima. Te tri stvari su jelo, pie i spolni odnosi. Ramazan poinje vienjem mlaaka na nebu. To je ispravniji nain odreivanja njegovog poetka od biljeenja takvimom. etvrti je obaviti had jednom u ivotu, onome ko je u mogunosti. Obaveza je onome ko je u stanju da mu, nakon to obezbijedi svoju porodicu tokom svoga putovanja na had i nazad, pretekne toliko sredstava da zdrav i siguran moe putovati do Mekke-i Mukerreme, da u ihramima, jednom u ivotu, Obie Kabe-i muazzamu i bude na Arefatu. Peti je boriti se za irenje Allahove, delle anuhnu, vjere. To se zove Dihad i pripremati se za Dihad predstavlja ibadet.

Munakehat: Predstavljaju pitanja enidbe, razvoda, opskrbe i slino. Muamelat: Kupoprodaja, zakup, kompanije, kamata, nasljedstvo i slina pitanja. Ukubat: Predstavlja kazneno pravo koje se dijeli na pet vrsta; kisas, sirkat, zina, kazf, riddet (to jeste kanjavanje za otpadnitvo od vjere). Ahlak Islam propisuje opskrbljivanje lijepim ahlakom, ienje due od runih osobina, dobroudnost, skruenost i stid. Nain na koji se ovo postie i znanja o ovome stiu, naziva se Tesavvuf. Kao to medicina objanjava procese vezane za zdravlje tijela, tako nam tesavvuf tumai naine oslobaanja srca i due od runih postupaka. Pomae ljudima da se oslobode runih postupaka koji su pokazatelji bolesti srca i pomae im da se u ime Allaha posvete injenju dobra i ibadeta. Islam nas poduava da je prije svega neophodno stei potrebna znanja, potom postupati i initi ibadet po tim znanjima i initi sve navedeno u ime Allaha, to jeste, poduava nas ilmu, amelu i ihlasu. Ako bismo ovjekovo duhovno stasavanje i postizanje sree i na ovome i na buduem svijetu, uporedili sa letom jednog aviona, onda su iman i ibadet njegova kostur i krila. Hoenje putem tesavvufa je njegova energija, to jeste gorivo. Da bi se postigao cilj, potrebno je pribaviti avion. U naem sluaju, obezbijedi se imanom i ibadetima. Da bi se ta maina pokrenula potrebna je snaga odnosno kretanje putem tesavvufa. Tesavvuf ima dva cilja. Prvi je da se iman smjesti u srce i da se uvrsti tako, da ga nikakva sumnja ne moe poremetiti. Iman koji se snai razumom i dokazima ne posjeduje takvu snagu. Uzvieni Allah u 28. ajetu sure Ra'd kae: One koji vjeruju i ija se srca, kad se Allah pomene, smiruju a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju! Zikr podrazumijeva dranje na umu Uzvienog Allaha, delle anuhu, pri svakome postupku i rad kako bi se postiglo njegovo zadovoljstvo. Drugi cilj tesavvufa jeste injenje propisanih ibadeta sa lahkoom i odagnavanje ljenosti i nespokoja, koji se raaju iz nefs-i emmare. Jedini nain na koji je mogue postii stepen da se ibadeti obavljaju sa zadovoljstvom, te da se na grijeh posmatra sa podozrenjem, jeste sticanje znanja tesavvufa i napredovanje kroz njegove stepene. Prepustiti se tesavvufu ne znai vidjeti stvari koje drugi ne vide, sticanje znanja koja spadaju u gajb ili vienje u snu nurova, ruhova ili dragocjenih snova. Da bi se postigli stepeni tesavvufa, neophodno je prije svega popraviti iman, nauiti islamske propise i postupati po njima u poslu i ibadetu. Dok se ovo troje ne uini, svakako nije mogue odgojiti srce, oistiti ga od svakojakog korova i oterbijetiti odgojiti duu. Slijeenje Muhammeda, alejhisselam Slijediti Muhammeda, alejhisselam, znai kroiti njegovim putem. Njegov put je put Kur'an-i kerima. Taj put se naziva Din-i Islam. Da bi se on slijedio, neophodno je, prije svega, prihvatiti iman, poduiti se islamu, obavljati farzove, izbjegavati harame a potom obavljati sunnete i izbjegavati mekruhe. Nakon toga dolazi i slijeenje tog puta u stvarima koje su mubah. Prihvatiti iman znai poeti ga slijediti i ui na vrata sree. Uzvieni Allah ga je poslao kako bi sve ljude na zemlji pozvao u spas i zadovoljstvo. U 28. ajetu sure Sebe se kae: Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje, ali veina ljudi ne zna Na primjer, mnogo je bolji onaj koji ga slijedi, ak i kada u sred dana nakratko zaspi, nego onaj koji ga ne slijedi a po itave noi provodi u ibadetu. Razlog tome je to je Kajlula

odnosno spavanje nakratko prije podne, njegov adet-i erif, odnosno sunnet. Kao drugi primjer navest emo da je bolje jesti i piti u danima bajrama, zato to je on tako naredio, nego ne prihvatiti vjeru i postiti godinama. Zekat koji se da siromasima slijedei njegovu naredbu, bolji je od brda zlata sadake koja se daje po vlastitom nahoenju. Nakon to je hazreti Omer jednog jutra klanjao sabah-namaz u dematu, okrenu se prema dematu te vidje da jednoga meu njima nema. Kada upita ashabe za njega oni mu rekoe: On po cijelu no ini ibadet. Moda ga je sada savladao san. Emiru-l mu'minin ree: Bolje bi mu bilo da je spavao cijele noi a potom sabah namaz klanjao u dematu. Osobe koje ne slijede islamske propise a bore se protiv svojih prohtjeva i pri tome se mue, nemaju koristi od toga zbog toga to ne postupaju u skladu sa islamskim propisima. Ako za to dobiju materijalnu naknadu, nee dobiti nita osim par ovodunjalukih prolaznih dobara. ta nam vrijedi i itav dunjaluk, a ne tek neto malo od njegovih dobara! Primjer takvih su radnici na pojedinim tekim fizikim poslovima koji rade i umaraju se vie od ostalih. Sa druge strane naknada koju dobijaju za to je proporcionalno znatno manja od ostalih radnika. Sljedbenici islamskih propisa su poput osoba koje se bave poslovima vezanim za drago kamenje. Njihov posao je neznatan a dobit im je ogromna. Nekada je njihov rad u trajanju od jednoga sata, vrijedniji od hiljadugodinjeg rada drugih. Razlog tome je to, to posao u skladu sa Islamskim propisima biva primljen kod Gospodara i On je zadovoljan takvim djelima. Uzvieni Allah je na mnogo mjesta u Kur'anu potvrdio istinitost ovoga. U 31. ajetu sure Ali Imran se kae: Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" a Allah prata i samilostan je. Slijediti Muhammeda, alejhisselam, znai prihvatati Ahkam-i Islamijju draga srca, slijediti njegove zapovijedi, cijeniti i slijediti vrijednosti koje Islam propagira, uenjake i dobre ljude i truditi se iriti Allahovu vjeru. Osim toga, to podrazumijeva zanemarivanje pojedinaca i grupa koje ne ele slijediti Uzvienu vjeru i koji ne dre do nje. Gospodar svih svjetova ne voli i ne cijeni nita to se ne slae sa Islamom. Kako se moe dobiti nagrada za neto to se ne voli i to se ne cijeni. Konana srea i zadovoljstvo oba svijeta moe se postii jedino slijeenjem Muhammeda, alejhisselam. Da bi ga se slijedilo, neophodne je prihvatiti iman, poduiti se Ahkam-i Islamijji i postupati po njoj. Spas od Dehennemske vatre na ahiretu moi e postii jedino sljedbenici Muhammeda, alejhisselam. Sva djela poinjena na ovome svijetu, sva znanja, vjetine i otkria, koristit e njihovim vlasnicima na Sudnjem danu, pod uslovom da su oni slijedili put Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. U suprotnom, sva dobra koja je inio neko ko nije slijedio Poslanika, alejhisselam, ostaju na ovome svijetu i nee mu koristiti na ahiretu. Da bi se Resulullah, alejhisselam, slijedio ispravno, neophodno ga je bezuvjetno voljeti. Pokazatelj takve ljubavi je dranje dalje od njegovih neprijatelja. Ne voljeti one koji njega ne vole. U ljubavi nema mjesta stranputicama. Zaljubljenici postaju ovisni o svojim voljenima i ne odvajaju se ni za tren od njih. Ne zadravaju se ni najmanje sa onima koji im se suprotstavljaju. Ovodunjaluka dobra su prolazna i varljiva. to je danas kod jednoga, sutra pripada drugome. Ahiretska dobra su vjena i ona se zarauju na dunjaluku. Ako se ovozemaljski ivot, koji traje tek nekoliko dana, posveti slijeenju najboljeg stvorenja na dunjaluku i ahiretu, Muhammeda, alejhisselam, nadati se je postizanju Sadet-i ebedijje ili konane sree. U suprotnom, nita drugo nam nee biti vrijedno. Svako dobro djelo koje se ui, ne slijedei njegov put, ostaje na ovome svijetu i na ahiretu nema nikakve koristi od njega. Slijeenje Poslanika, makar i u najmanjoj moguoj stvari, bolje je od svih ovodunjalukih i ahiretskih blagodati. Ljudska ast i dostojanstvo se postiu njegovim slijeenjem. Da bi slijedili Resulullaha, muslimani su duni slijediti jedan od etiri ispravna

ehl-i sunnetska mezheba. Farz je ili obaveza povjerovati Poslaniku, alejhisselam, potvrditi ono sa ime je on doao, voljeti ga i pokoravati mu se, prihvatati njegove savjete i potovati ga. Uzvieni Allah, u vezi ovoga kae: Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On ivot i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da ita i pie, koji vjeruje u Allaha i rijei Njegove; njega slijedite da biste na pravom putu bili!"538 Resulullah je rekao: Nareeno mi je da se borim protiv ljudi (kafira) sve dok ne posvjedoe da nema drugog Boga osim Allaha i ne povjeruju u mene i ono sa ime sam doao. Kada to uine, dobit e prava koja se odnose na muslimane i spasiti svoje imetke i tijela od mene. Allah e im presuditi (u vezi onoga to je skriveno). Ko mi se pokori, pokorio se Uzvienom Allahu! Ko mi odbije poslunost, odbio je poslunost Allahu, d.. Ko se povinuje mojim naredbama, pokorio mi se, a ko se suprostavi mojim naredbama, odbija mi poslunost. Situacija onoga ko mi se pokori i prihvati ono sa ime sam doao, i onoga ko mi otkae poslunost i ko me bude u la ugonio, je poput ovjeka koji je sagradio kuu. Pripremio je gozbu sa raznovrsnim jelima i zaduio nekoga da pozove ljude da mu dou. Onaj ko se odazove pozivu, ui e i posluiti se jelom kojim poeli i u koliini u kojoj poeli. Onaj ko odbije poziv, ne moe ni ui u kuu pa ni posluiti se njenim dobrima. Kua je Dennet (pripremljen za bogobojazne koji se odazovu Resulullahovom pozivu). Onaj ko poziva u tu kuu (punu Allahovih nimeta) je Muhammed (alejhisselam). Ko se usprotivi Muhammedu, usprotivio se i Allahu!Muhammed (alejhisselam) je rastavlja izmeu onih koji ga prihvate i posvjedoe da je Allahov poslanik i kafira koji ga utjeruju u la. vrsto slijedite moj sunnet i sunnet mojih Hulefa-i Raidina. Prigrlite ih svom svojom snagom. uvajte se novotarija u vjeri (stvari koje se ne nalaze u Kur'anu, sunnetu, idmau i kijasu). Svaka novotarija u vjeri je bid'at. Svaki bid'at je zabluda.539 U hadisu koga prenosi Enes bin Malik, u vezi slijeenja Resulullaha, se kae: Ko bude slijedio moj sunnet i irio ga, kao da je meni poveao ugled i dao mi na znaaju. Onaj ko to bude radio bie zajedno sa mnom u Dennetu. Resulullah, alejhisselam, je rekao Bilalu bin Harisu: Ko u Islamu uini sunnet-i hasene, dobija nagradu za to ali i nagradu svih onih koji to budu slijedili. Ako neko unese sunnet-i sejjie, on dobija grijeh za to ali i grijehe svih koji ga budu u tome slijedili. 540 Hazreti Omer bin Abdulaziz je rekao: Resulullah je otvorio najljepi put. Poslije njega su i halife otvarali puteve. Postupati u skladu sa Resulullahovim sunnetom i praksom halifa koje su dole poslije njega, znai postupati u skladu sa Allahovom knjigom. Pokoravati se Allahu i Njegovom poslaniku znai ojaati Njegovu vjeru. Niko nema pravo da kvari ili mijenja Islam. Nije dozvoljeno postupati po rijeima ljudi koji ne slijede sunnet. Oni koji slijede Poslanika, alejhisselam, i njegove ashabe, nalaze se na Pravom putu. Ko god je od njih traio pomo, dobio ju je. Ko god prihvati praksu, koja se razlikuje od sunnet-i erifa, prihvatio je put koji se razlikuje od puta Islama. Uzvieni Allah e dati takvome da ini loa djela i da skona u Dehennemu. A Dehennem je najgore mogue prebivalite. Hazreti Ahmed ibni Hanbel prenosi:

538 539

el-Arf 7/158. bn Made, Mukaddima, 6; Darim, Mukaddima, 16; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, IV, 126; Hkim, elMustedrek, I, 174; Bejhek, es-Sunen, II, 422. 540 bn Made, Mukaddima, 36; Darim, Mukaddima, 44; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, IV, 361; Bejhek, es-Sunen, II, 136.

Jednoga dana sam se nalazio u jednom drutvu. Oni su se poskidali i uli u vodu. Ja se nisam skinuo, slijedei Resulullahov hadis: Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka ne ulazi u hamam (kupatilo bez pokrivanja stidnih mjesta). Te noi mi u snu neko ree: O Ahmede! Donosim ti radosne vijesti. Uzvieni Allah ti je oprostio jer si slijedio Poslanikov sunnet. Uinio te je imamom. Ljudi e te slijediti. Upitao sam ga ko je, a on mi ree: Ja sam Dibril! Ko ne bude slijedio Resulullahovu praksu u svakom svom poslu, on nije mu'min. Njegov iman nije potpun dok ga ne bude volio vie i od sebe samoga. On je poslanik svim ljudima i dinima. Svaki narod, u svakom vremenu je duan (vadib mu je) da ga slijedi. Svaki mu'min bi trebao da pomae njegovu vjeru, da se opskrbi njegovim ahlakom, da mnogo izgovara njegovo mubarek ime, da kada uje njegovo mubarek ime ili ga izgovori, sa potovanjem donese salavat i selam na njega, da udi za njegovom mubarek ljepotom i da voli i potuje Kur'an-i kerim i Din-i Islam sa kojima je on doao.

HRONOLOGIJA DOGAAJA

571

Roenje Muhammeda, alejhisselam, (12 Rebiu-l evvel 20 april 571.) i njegovo davanje majci po mlijeku Halimi. Vraanje u Mekku od strane njegove majke po mlijeku Halime, njegovoj pravoj majci Amini. Preseljenje njegove majke Amine. Odlazak kod djeda Abdulmuttaliba. Smrt djeda Abdulmuttaliba i odlazak kod amide Ebu Taliba. Putovanje u Siriju sa Amidom Ebu Talibom. Odlazak sa amidom Ebu Talibom u Siriju i susretanje sa svetenikom Bahirom koji je shvatio da je on Posljednji poslanik. Putovanje u Jemen sa Amidom Zubejrom. Putovanje na elu hazreti Hatidine trgovake karavane u am. Stupanje u brak sa hazreti Hatidom. Stavljanje Haderu-l esveda na njegovo mjesto prilikom popravke Kabe. Dolazak prve objave u peini Hira. Poetak otvorenog pozivanja u Islam sa breuljka Safa, poslije tri godine tajnog pozivanja. Preseljenje muslimana u Abesiniju. Prelazak hazreti Hamze na Islam.

574

575 577 578 583

588 595 596 606 610 613

615 616

Prelazak hazreti Omera na Islam. 619 620 621 622 623 Preseljenje na Ahiret hazreti Hatide i Ebu Taliba. Odlazak na Mi'rad. Prvo zavjetovanje na Akabi. Drugo zavjetovanje na Akabi. Hidra iz Mekke u Medinu. Bitka na Bedru i pobjeda. Promjena Kible sa Mesdid-i Aksaa na Kabe-i Muazzamu. Izgradnja Safle ispred Mesdida kako bi se zbrinuli siromasi. 624 Preseljenje njegove kerke hazreti Rukijje. Sklapanje braka izmeu njegove kerke hazreti Fatime i hazreti Alije. 625 Bitka na Uhudu. Hazreti Hamzin ehadet (postao ehid). Roenje hazreti Hasana (U mjesecu Ramazanu) Roenje hazreti Huseina (u mjesecu a'banu). Brak sa hazreti Omerovom kerkom hazreti Hafsom. 627 628 Bitka na Hendeku. Sporazum na Hudejbiji. Slanje pisama poziva u Islam kraljevima i vladarima. Osvajanje Hajbera. 629 630 Bitka na Muti i pobjeda. Osvojenje Mekke. Preseljenje kerke Zejnebe. Roenje sina hazreti Ibrahima. Preseljenje sina hazreti Ibrahima. Bitka na Tebuku. 631 Obraanje na Oprosnom hadu pred vie od stotinu hiljada ashaba. Posjeta mezarju Dennetu-l Baki. Preseljenje na Ahiret (8 juni, utorak).

Da nije tebe, ne bih stvorio nita u univerzumu. Hadis

Islamski uenjaci kau da je zemlja, koja u Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, kaburu dodiruje njegovo mubarek tijelo, vrijednija od svega u univerzumu, ak i od Kabe, Ara i Denneta.