DUBROVNIK

1. GEOGRAFSKI POLOAJ I KLIMA Dubrovnik se nalazi na junom Jadranu. Razvio se na istonoj obali Jadranskog mora, gdje prestaje niz jadranskih otoka i poinje otvoreno more. Lei na podnoju brda Sr. ire dubrovako podruje obuhvaa uski primorski pojas dug oko 250 km, koji se protee od Kleka na zapadu do Sutorine na istoku. Obala je izrazito razvedena, bogata uvalama, zaljevima i tihim dragama. Od poluotoka Peljeca na zapadu niu se naseljeni otoci Mljet, ipan, Koloep, Lopud i niz manjih otoia. Blaga mediteranska klima karakteristina je za ovaj kraj. Cijelo dubrovako podruje bogato je karakteristinom aromatinom suptropskom vegetacijom. Gusti nasadi borova i empresa daju ovom kraju poseban ar. 2. POVIJEST DUBROVNIKA Povijest Dubrovnika, grada, a kasnije i male dravice, prema legendama i kroniarima, poinje od trenutka kad su ga osnovale izbjeglice iz rimskog grada Epidauruma, dananjeg Cavtata. Bjeei pred provalom Slavena i Avara oni su na pustoj hridi, zapravo otoiu, osnovali u VII. stoljeu naselje i nazvali ga Laus, to nagrkom jeziku znai hrid. Od toga i potjeu kasniji nazivi: Raus - Rausium Ragusium. Na drugoj obali morskog rukavca, u podnoju brda nazvanog Sr, prostirale su se bogate i guste hrastove ume. Kako je hrast nazivan kod Slavena dub, a hrastova uma dubrava, nastao je slavenski naziv Dubrovnik.Ve u vrlo ranim periodima X. i XI. stoljea dva su obiljeja koja malo po malo stvaraju dubrovaku dravicu. Prvo je obiljeje obrambena izgradnja samoga grada, a drugo elja za irenjem svoje vlasti nad okolnim podrujem, elja za dravnou, pa makar i malom. Raa se svijest da jedino dobrom diplomacijom, a ne orujem mogu odrati svoju slobodu. Tako su Dubrovani svoju dravnost i slobodu znali kroz stoljea obraniti svojim utvrdama, ali prije svega trijeznom i pametnom politikom svoje diplomacije. Zlatno doba Dubrovake Republike zapoinje u drugoj polovini XV. i traje do kraja XVI. stoljea. Dubrovaka je mornarica, s 300 velikih brodova i s oko 5000 mornara, bila trea na svijetu. Tip dubrovakog broda bio je uzorom i veim pomorskim zemljama. U gradu nestaju i posljednje drvene kue. Izgrauje se vodovod i kanalizacija, grade se javni objekti, osnivaju se vie kole, stvaraju se bogate biblioteke.Od potresa 1667. godine Dubrovnik se dugo oporavljao. U drugoj polovici XVIII. stoljea dolazi do ekonomske obnove Dubrovnika, njegove mornarice i trgovine. Poetkom XIX. stoljea Dubrovik proivljava posljednje dane svoje slobode. Napoleonova vojska 1806. godine okupirala je Dubrovnik. Bio je to kraj male dravice, njezine aristokratske vlade i dubrovake vlastele. Ali ostali su pisani dokumenti, kue i palae, crkve i samostani, trgovi i ulice, a prije svega monumentalni bedemi grada, branioci slobode i nezavisnosti dubrovake dravnosti.

3. DUBROVAKA KNJIEVNOST Renesansni Dubrovnik, u XV. stoljeu, postaje jako sredite kulturnog ivota i kolijevka hrvatske knjievnosti. Prvi ljubavni pjesnici - . Meneti, D. Dri, A. ubranovi i M. Vetranovi, pod utjecajem su talijanskih renesansnih knjievnika.No nitko do Marina Dria nije dao toliko sonoga, pravog ivota kao on u svojim komino-realistinim komedijama Novela od Stanca, Dundo Maroje i Skup. Dri je bio najplodniji kazalini pisac XVI. stoljea. itavo XVII. stoljee obiljeio je veliki pjesnik Ivan Gunduli. Proslavio se rodoljubnom poezijom. On je pjesnik slobode svoga grada. Najpoznatiji su mu epsko-lirski spjev Suze sina razmetnoga, pastirska igra Dubravka, veliki ep u 20 pjevanja Osman, kojemu su 2 pjevanja izgubljena, a dopisao ih je u XIX. stoljeu Ivan Maurani.Poslije Gundulia znaajniji su pisci bili latinisti J.Palmoti i I. urevi. Njih zaokuplja ljubav za narodnu prolost i elja da Dubrovnik priblie Zapadu pa zato piu latinskim jezikom. XVIII. stoljee je doba isusovakih gimnazija, racionalizma i prosvjeenosti. To doba daje Ruera Bokovia, znamenitog fiziara, astronoma i filozofa, koji je ivio i razvio se u Rimu, a srcem ostao u Dubrovniku.Najjaa knjievna linost u Dubrovniku u prvoj polovini XX. stoljea je modernist Ivo Vojnovi. On je u svojoj snanoj Dubrovakoj trilogiji naslikao posljednje danstarog Dubrovnika, smjenu generacija i ulazak grada u novi ivot. 4. KULTURNO - POVIJESNI SPOMENICI Dubrovnik je u svojoj povijesti uspio stvoriti neto specifino, svoje. Uspio je da na prostorno maloj povrini, stvori grad posebne ljepote, jednostavan i odmjeren. Dubrovnik je grad- spomenik.Najveu svoju jedinstvenost, a ujedno imonumentalnost, daje svojim zidinama i kulama, koje opasuju i brane Dubrovnik. Zidine su graene, pojaavane i dograivane od XII. do sredine XVII. stoljea. Duina po obilaznom hodniku iznosi 1940 m. Debljina zidina prema kopnu iznosi 46 m, a prema moru 1,5-3 m. Visina gradskih zidina iznosi i do 25 m. Od mnogobrojnih kula, najmonumentalnija je ogromna, okrugla kula Mineta, djelo Jurja Dalmatinca iz druge polovine XV. stoljea, koja je postala simbolom Dubrovnika. Za bolju obranu grada sagraene su i dvije samostalne tvrave: sa zapadne strane Lovrijenac, a sa istone strane Revelin. Zidine omeuju i staru gradsku luku, koja je za grad imala primarnu vanost. Grad ima etvora gradska vrata. Gradske zidine predstavljaju izvanrednu vrijednost, jer su po svojoj izvornosti jedinstvene u svijetu. Srce starog Dubrovnika bilo je smjeteno u istonom dijelu grada. Podulji trg uokviruju monumentalne zgrade, najljepi primjeri dubrovake arhitekture. Istiu se Kneev dvor, palaa Sponza, Orlandov stup, crkva sv. Vlaha, stolna crkva sa riznicom, dominikanski samostan i crkva i dr.Glavna gradska ulica Placa (Stradun), jedinstvena je dvorana pod vedrim nebom i nema svog uzora nigdje u svijetu. Fino koncipirana renesansna prostorna rjeenja dokaz su profinjenosti dubrovakog duha za sve to je lijepo, skladno, ali i jednostavno, bez suvinog nadmetanja dekorativnog.U Dubrovniku se nalazi jo itav niz predivnih graevina, povijesnih spomenika, muzeja i galerija.

LITERATURA: 1. Prof. Dubravka Beriti, prof. Tomislav uljak: DUBROVNIK I OKOLICA (Biblioteka Turistiki vodii, 1975. god.) 2. Luka Beriti: DUBROVAKE ZIDINE (Drutvo prijatelja dubrovake starine, 1973. god.)