You are on page 1of 7

OSVRT NA KNJIGU DA VINCIJEV KOD

Edin Tule

Roman "Da Vincijev kod", autora Dena Brauna (Dan Brown), nudi visestruko interesantnu pricu koja se prostire na 400 stranica, vjesto podjeljenih u 105 pitkih poglavlja koja podsjecaju na scene prilagodjene reziserskom montiranju, a sto razotkriva autorovu ambiciju da njegovo djelo dozivi i ekranizaciju. Den Braun, bez ikakave sumnje, zna svoj zanat posto tokom cijelog druzenja sa ovom knjigom vjesto drzi citaoca u neizvjesnosti i napetosti do samoga kraja, sto mu se mora priznati kao uspjeh uzimajuci u obzir informativni karakter njegovog trilera. Smatram da je najveca vrijednost ovog djela u obilju, kako autor tvrdi, vjerodostojnih podataka glede umjetnickih djela i njihove analize, opisa arhitekture, historije, simbologije a koji su znalacki ukomponovani u misterioznu pricu o najvecoj tajni u posljednja dva milenijuma i koju cuvaju razna tajna drustva. Radnje ovog romana se odvijaju, u moderno vrijeme, u Vatikanu, Parizu, Londonu i Vasingtonu, dok je glavni lik romana Robert Langdon, cetrdesetogodisnji harvardski profesor ikonografije i religiozne umjetnosti. Glavni lik je morao biti univerzitetski profesor posto je autor nakanio kroz njegova usta iznijeti citaocima mnostvo naucnih podataka vezanih za simbole, historiju paganstva i krscanstva, kao i mnoge druge inteligentne analize. Pored intelektualne, fizicka atraktivnost glavnog lika je osigurana kroz isticanje zrele dobi (cetrdesete), visine i dubokog muskog baritona koji su njegove studentice opisivale kao cokolada za usi. Drugi lik u romanu kroz cija usta Den Braun iznosi pregrst interesantnih podataka je stari gospodin pun iznenadjenja - engleski kraljevski historicar, sir Lee Tiebing. Da njih dvojica ne bi ostavljala dojam knjiskih miseva koji zive zakopani u svijetu manje poznatih informacija te u cilju izbjegavanja suhoparnog iznosenja podataka, autor je u pricu od pocetka uveo mladu, atraktivnu agenticu sudske policije Sofi Nevo, a koja najvise lici neinformisanom citaocu ovog romana, posto umjesto njega/nje, postavlja pregrst suptilnih pitanja, dok Langdon i Tibing odgovarajuci na njih - briljiraju. Autor je donekle inferiornu ulogu glavnog zenskog lika pokusao nadoknaditi isticanjem teorije o svetom zenskom principu i zenskoj boginji o kojem ce biti govora kasnije, te vjerovatno na taj nacin nastojao pridobiti simpatije i paznju zenskog dijela citateljstva, a koji su najveci gutaci romana. Radnja romana pocinje ubistvom u pariskom muzeju Luvru , misterioznom porukom ubijenog, uvlacenjem harvardskog profesora u igru, ispitivanjima skepticnog kapetana policije Bezu Fasha, neocekivanom pojavom Sofi Nevo - protezuci se preko vise svjetskih metropola u bjesomucnom ritmu mlaznih aviona, sjenki tajnih dustava, luksuznih jaguara, tajnih sifri, nasmrt preplasenih vatikanskih biskupa, daha ubice na vratu glavnih likova - da bi se, vratolomno, zavrsila na samom mjestu pocetka! Najzvucnije pitanje postavljeno u romanu, koje je ujedno i okosnica cijele radnje, glasi: Sta bi se desilo kada bi se pojavili ubjedljivi naucni dokazi da crkvena verzija price o Kristu nije tacna, i da je najveca prica ikada ispricana zapravo najveca laz ikada ispricana? Autor daje i odgovor na to pitanje pa kaze: Vatikan ce se suociti sa krizom vjere kakvu nije vidio tokom svoje historije duge dva milenijuma godina - te dodaje: Godinama vec Crkva i Priorat imaju tajni sporazum. Odnosno, Crkva ne napada Priorat, a Priorat ne otkriva spise Sangreala. Pitajuci se koje sad taj Priorat ulazimo u stvarno tajno drustvo koje je, historijski potvrdjeno, steklo ogromno bogatstvo i uticaj preko noci, na misteriozan nacin.

Prije isnosenje cinjenica o Sionskom Prioratu i razmatranja sadrzaja tajnih dokumenata na osnovu kojih vjekovima ucjenjuju Vatikan, pogledajmo sada dio historijskih cinjenica, za koje Den Braun u predgovoru knjige tvrdi da su autenticne, iznesenih u knjizi kroz usta dvojice profesora. BIBLIJA NIJE FAKS SA NEBA! Biblija nije stigla faksom s neba, ona je tvorevina covjeka, razultat brojnih prijevoda, dodataka, revizije. Historija nikad nije imala konacnu verziju Biblije. Isus Krist je historijska licnost od nevjerovatnog uticaja, mozda najzagonetniji i najinspirativniji vodja koga je svijet ikad vidio. Isus je svrgavao kraljeve, pokrenuo milione ljudi i osnovao novu filozofiju. Kao potomak loze kralja Solomona i kralja Davida, Isus je polagao puno pravo kralja Jevreja. Razumljivo je da su njegov zivot zabiljezile hiljade sljedbenika sirom zemlje. IRONIJA KRSCANSTVA Vise od osamdeset jevandjelja razmatrano je pri sastavljanju Novog zavjeta, pa ipak je relativno mali broj odabran da bude ukljucen medju njima ona po Mateju, Marku, Luki i Jovanu. Osnovna ironija krscanstva je u tome da je Bibliju u ovog obliku u kojem nam je danas poznata, kompletirao paganski imperator Rima, Konstantin Veliki. Konstantin je bio vrhovni svestenik kulta obozavanja Sunca kult Sol Invictus zvanicne religije u njegovo vrijeme. Vidjevsi da je krscanstvo u usponu, Konstantin je 325. (tri vjeka nakon Isusa) odlucio da ujedini Rim pod jednom religijom Krscanstvom. Historicari se jos uvijek cude genijalnosti pomocu koje je Konstantin preobratio pagane koji su obozavali Sunce u krscane. HIBRIDNA RELIGIJA Spojivsi paganske simbole, datume i rituale sa krscanskom tradicijom, stvorio je neku vrstu hibridne religije prihvatljivu objema stranama. Tako da se ostaci paganske religije ne mogu poreci u krscanskoj simbologiji. Piktogrami na kojima Izda (boginja plodnosti) hrani svog volsebno zacetog sina Horusa posluzili su kao osnov za nase moderne predstave o Djevici Mariji koja doji malog Isusa. Pored toga, bukvalno svi elementi katolickih obreda mitra koju nosi papa, oltar, doksologija i pricesce, cin hranjenja bogom preuzeti su direktno iz ranijih paganskih misterioznih religija. Nista u krscanstvu nije originalno. Pretkrscanski bog Mitra zvani Boziji Sin i Svjetlost Sveta rodjen je 25. decembra, umro je, bio sahranjen u kamenoj grobnici, i potom za tri dana uskrsnuo. Inace, 25. decembar je takodje i rodjendan Ozirisa, Adonisa i Dionisa. Cak je i nedelja kao krscanski sveti dan ukraden od pagana, jer je prvobitno krscanstvo slavilo jevrejski sabat subotom, ali ga je Konstantin pomjerio tako da se uklapa sa paganskim danom slavljenja Sunca. Do danasnjeg dana, vecina onih koji redovno odlaze u crkvu pohadjaju sluzbu nedeljom ujutro nemajuci pojma da se tu nalaze zbog toga sto je nedelja bila dan kad su pagani odavali postu Suncu Suncev dan (Sunday). NIKEJSKI SABOR I PRVO IMENOVANJE ISUSA BOGOM Konstantin je morao da ojaca novu krscansku tradiciju, i stoga je odrzao cuveno ekumensko okupljanje poznato kao Nikejski sabor. Na tom skupu raspravljalo se i glasalo o mnogim aspektima krscanstva o datumu uskrsa, ulozi biskupa, raspodjeli sakramenta i, naravno, bozanskom statusu Isusa. Tako da je proglasavanje Isusa za Sina Bozijeg bilo je zvanicno predlozeno na Nikejskom saboru, gdje se o tome i glasalo. Bozanski status Isusa je rezultat tijesnog glasanja. Ipak, uspostavljanje bozanskog statusa Isusa bilo je kljucno za dalje ujedinjenje Rimske imperije i za stvaranje novog uporista moci Vatikana. Zvanicnim

prihvatanjem Isusa kao Bozijeg sina Konstantin je pretvorio Isusa u bozanstvo koje je postalo izvan granica svijeta covjeka, entitet cija je moc iznad svega. Ovo ne samo da je onemogucilo dalje pagansko ugrozavanje krscanstva, nego su i sljedbenici Krista mogli da se iskupe jedino preko uspostavljenog svetog posrednika Rimske katolicke crkve. ZLOUPOTREBA ISUSA Sve je to bilo iskljucivo zbog moci. Krist kao Mesija bio je kljucan za funkcionisanje Crkve i drzave. Mnogi naucnici tvde da je rana Crkva bukvalno ukrala Isusa od njegovih prvobitnih sljedbenika, otimajuci njegovu ljudsku poruku, ogrnuvsi je neprobojnim plastom bozanstva i upotrebivsi je u cilju prosirenja sopstvene moci. Niko ne tvrdi da je Isus bio varalica, niti porice da je hodao zemljom i podtaknuo milione ljudi na bolji zivot. Jedino tvrdimo da je Konstantin iskoristio Kristov izuzetan uticaj i znacaj. Tim je postupkom krscanstvu dao formu u kojem nam je ono danas poznato. PALJENJE AUTENTICNIH I NARUDZBA NOVE BIBLIJE Buduci da je Konstantin podigao Isusa na visi stepen gotovo cetiri vijeka nakon njegove smrti, vec je postojalo na hiljade dokumenata koji su biljezili zivot Isusa kao smrtnog covjeka. Konstantin je znao da ce mu trebati hrabar potez kojim ce preinaciti historiju. Iz ovog se rodio najdublji momenat u historiji covjecanstva. Konstantin je narucio i finansirao pisanje nove Biblije, iz koje su izostavljena sva ona jevandjelja koja su govorila o Kristovim ljudskim odlikama a u koja su ubacena jevandjelja koja su ga cinile bozanstvom. Ranija jevandjelja su zabranjena, sakupljena i spaljena. Svako ko bi se opredjelio za zabranjeno jevandjelje umjesto za Konstantinovu verziju, bio je proglasen za jeretika. Rijec jeretik vodi porijeklo iz tog perioda. Latinska rijec heareticus znacila je izbor. Oni koji su birali originalnu historiju Krista bili su prvi jeretici. ISTINA O ISUSU Spisi Sangreala nam saopstavaju drugu stranu price o Kristu. Hiljade stranica originalnih dokumenata iz vremena od prije Kostantina, koje su napisali rani sljedbenici Isusa i koji su ga postovali kao ucitelja od krvi i mesa i poslanika. A sad dolazi pitanje svih pitanja: ako postoje dokumenti koji nepobitno dokazuju iskrivljenost danasnje crkvene interpretacije Isusa i krscanstva ko ih stoljecima krije gradeci slavu i uticaj ucjenjujuci Vatikan, istovremeno drzeci mase u zabludi? Pitajuci se koje vlasnik tako bezocne, ali genijale biznis ideje dolazima na trag stvarnog tajnog drustva koje je, historijski potvrdjeno, steklo ogromno bogatstvo i uticaj preko noci, na misteriozan nacin. Pusticemo samog autora da nam o njima kaze nesto vise: PRIEURE DE SION ili Sionski priorat je evropsko tajno drustvo osnovano od strane francuskog kralja Godfoa Bujonskog, 1099. godine u Jerusalimu, neposredno nakon osvajanja grada. Logo Priorata su inicijali P.S. u kombinaciji sa ljiljanom. Jedno od najstarijih tajnih drustava na svijetu koje ukljucuje neke od najobrazovanijih ljudi u istoriji, poput Boticelija, Isaka Njutna, Viktora Igoa.. Da Vinci je upravljao prioratom od 1510. do 1519. Poznati su kao cuvari drevne tajne, tajna koja ih je ucinila nezamislivo mocnim. Kralj Godfoa je, navodno, cuvao izuzetno mocnu tajnu tajnu koja se u njegovoj porodici nalazila jos od vremena Krista. Plaseci se da se tajna ne izgubi nakon njegove smrti osnovao je tajno bratstvo Sionski Priorat i zakleo ih da cuvaju njegovu tajnu tako sto ce je prenositi sa koljena na koljeno. Tokom godina provedenih u Jerusalimu, Priorat je saznao za tajne dokumente zakopane pod rusevinama Irodovog hrama, koji je bio izgradjen na ostacima Solomonovog hrama. Ovi dokumenti su, vjerovao je Priorat, potvrdjivali istinitost mocne tajne koju je cuvao kralj Godfoa Bujonski i bili su toliko opasni da Crkva ne bi prezala ni od cega u pokusajima da ih se domogne.

VITEZOVI TEMPLARI Priorat se zakleo da, bez obzira na potrebno vrijeme, ti dokumenti moraju biti izvadjeni ispod rusevina hrama i zauvijek zasticeni. Kako se istina ne bi zauvijek izgubila. Da bi dosli do toga cilja Priorat je osnovao vojno krilo grupu od devet vitezova nazvani Siromasni vitezovi Isusa Krista i Solomonovog hrama. Poznatiji kao vitezovi templari. Cesta zabluda u vezi njih je da su smatrani zastitinicima Svete zemlje i hodocasnika, iako im je to bila samo maska. Njihov istinski cilj u Svetoj zemlji su bili dokumenti ispod rusevina hrama. Vitezovi su otkrili nesto dole ispod rusevina...nesto zbog cega su postali nezamislivo bogati i mocni. Vitezovi templari su u Svetoj zemlji boravili za vrijeme Drugog krstaskog rata rekavsi kralju Baldwinu II da su tamo zbog zastite krscanskih hodocasnika na putevima. Iako nisu bili placeni i iako su se zavjetovali na siromastvo, vitezovi su rekli kralju da im je potrebno osnovno skroviste, zatrazivsi od njega dozvolu da se smjeste u stalama u rusevinama hrama. Kralj Baldwin je odobrio taj zahtijev. Ovakav neobican izbor smjestaja bio je sve samo ne slucajan. Vitezovi su vjerovali da su dokumenti koje je priorat trazio zakopani duboko ispod rusevina. Gotovo je deset godina devet vitezova zivjelo u rusevinama, prokopavajuci cvrste stijene u potpunoj tajnosti. Nakon sto su nasli trazeno otisli su u Evropu i preko noci izgradili ogroman uticaj. UNOSNA UCJENA I TEMELJI BANKARSTVA Niko nije zasiguro znao da li su vitezovi ucjenili Vatikan ili je Crkva jednostavno pokusala da kupi cutanje vitezova, ali papa Inocentije II je istog trenutka izdao papski dekret bez presedana na osnovu kojeg su vitezovi dobili neogranicenu moc, i buduci iznad zakona, proglaseni su za vojsku nazavisnu od bilo kakvog uplitanja kraljeva i prelata, kako religioznih tako i politickih. Uz ovu carte blanche koju su dobili od Vatikana vitezovi templari su se prosirili zapanjujucom brzinom, kako brojcano tako i u smislu politickog uticaja, gomilajuci ogromna imanja u preko deset zemalja. Poceli su da daju kredite bankrotiranom plemstvu i naplacuju kamatu, udarajuci na taj nacin temelje savremenom bankarstvu i jos vise povecavajuci svoje bogatstvo i uticaj. PETAK TRINAESTI Do 1300-ih, zahvaljujuci podrsci Vatikana, vitezovi su stekli toliku moc da je papa Kliment V odlucio da se nesto mora preduzeti. U dosluhu sa francuskim kraljem Filipom IV, papa je osmislio genijalnu tajnu operaciju koja je imala za cilj da se templari uniste a njihovo bogatstvo prigrabi, i tako stekne kontrola nad tajnama od kojih je Vatikan ocigledno zazirao. U vojnom manevru dostojnom CIA, papa Kliment izdao je tajna zapecacena naredjenja koja je trebalo da njegovi vojnici sirom Evrope otvore u isto vrijeme, u petak, 13. oktobra 1307. godine. . ..Klimentova makjavelisticka operacija je izvedena sa vrhunskom preciznoscu. Toga dana su brojni vitezovi zarobljeni, muceni bez milosti i naposljetku spaljeni na lomaci kao jeretici. Odjeci te tragedije jos uvijek se pronalaze u savremenoj kulturi; do danas se petak trinaesti smatra nesretnim danom. PROMJENA IMENA DRUSTVA I LOKACIJE SPISA ....Medjutim, vitezovi su imali mocne saveznike, i neki od njih su uspjeli izbjeci cistku Vatikana, nastavljajuci da djeluju pod drugim imenima. Prava Klimentova meta, mocni kovceg sa dokumentima koji su ocigledno predstavljali izvor moci templara, iskliznuo mu je. Od tog trenutka su dokumenti povjereni Sionskom Prioratu. Veo tajnovitosti ih je cuvao na sigurnom, van dometa Vatikana. Priorat je dokumente cuvane u Parizu pod okriljem noci prokrijumcario do

templarskih brodova u La Roselu. Kuda su tada dokumenti poslani poznato je samo Sionskom redu... XXXXX U zavrsnici knjige Den Braun ni izbliza ne briljira u inteligentnim analizama kao na pocetku. I zaista je cudno kako to da, nakon iznosenja svrhe Nikejskog sabora i historijskog fakta o tijesnom izglasavanju Isusa u bozanstvo iz cistih manipulativnih razloga i sticanja politicke moci te spominjanja planskog spaljivanja svih jevandjelja gdje se o Isusu iskljucivo govori kao o obicnom covjeku, autor ne zakljucuje da je Isus samo jedan u plejadi Bozijih glasnika nego dolazi sa teorijom o zeni bozanstvu (Marija Magdalena ?!), nevjesto skrecuci paznju citalaca sa logickog razmisljanja o kontinuiranom izvoru Objave kojoj je pecat Muhammed a.s. Iako Den Braun doslovice ne otkriva sta se to stvarno nalazi u skrivenim spisima Sangreala (Svetog Grala), osim sto obavija velom tajnovitosti neko palo zensko boznastvo podilazeci zenskom dijelu citateljstva, inteligent(a)n/a citatelj/ka ce lahko shvatiti da sadrzaj tih skrivenih dokumenata moze biti samo nesto sto ugrozava cjelokupan krscanski, ali i jevrejski, kler sa njihovom danasnjom interpretacijom istorije religija. Interesantno je pogledati sta kaze o svemu ovome Onaj koji nije rodio niti je rodjen, a koji se obratio i Mojsiju (Musau) i Isusu (Isau) i ...tom, medju judeo-krscanskim krugovima, presucivanom, sataniziranom, odlucno zataskivanom... Muhammedu a.s. Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao to sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju. (El-Bekare : 146) Uzviseni Allah nam u citatu iznad govori da vecina ucenjaka medju Jevrejima i krscanima poznaju Muhammeda a.s. kao sto poznaju vlastite sinove. Dakle, stigao im je opis u vjerodostojnim listovima Tore i jevandjelja, dokumentima u kojima se opisuju moralne i fizicke odlike Muhammeda a.s. do najvece preciznosti, a koje oni svjesno, namjerno presucuju, skrivajuci od ljudi osobine Posljednjeg Vjerovjesnika a.s., navedene u njihovim knjigama. I ne samo da je Muhammed a.s. opisan precizno u knjigama sljedbenika Knjiga prije Kurana, nego su opisani i njegovi a.s. prvi sljedbenici. Pogledajte pazljivo ovo: Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni meu sobom; vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju elei Allahovu nagradu i zadovoljstvo - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda uvrsti, i on ojaa, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajui divljenje sijaa - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ine Allah obeava oprost i nagradu veliku. (Al-Fath : 29) A sada, pogledajte par interesantnosti iz domena simbologije i umjetnostu spomenutih u knjizi. STA JE PENTAGRAM? Pentagram je jedan od najstarijih simbola na zemlji, pretkrscanski simbol povezan za obozavanjem prirode. Koristio se cetiri hiljade godina prije nase ere i drevni ljudi su zamisljali da je njihov svijet podjeljen na dvije polovine musku i zensku. Pentagram predstavlja zensku

polovinu svih stvari na svijetu to je koncept koji historicari religije nazivaju svetim zenskim principom ili zenskim bozanstvom. U najuzoj interpertaciji, pentagram predstavlja simbol Venere boginje, po mitu, zenske seksualne ljepote i ljubavi. Kretanje Venere iscrtava savrsen pentagram na eklipticnom nebu svakih osam godina. U anticko doba, ljudi su bili toliko zapanjeni kada su otkrili ovaj fenomen, da su Venera i njen pentagram postali simbol savrsenstva, ljepote i ciklicnih svojstava seksualne ljubavi. U cast magije Venere, Grci su prema njenom osmogodisnjem ciklusu organizovali svoje Olimpijske igre. Danas malo ljudi zna da moderne Olimpijade jos uvijek slijede obrazac Venerinog poluciklusa. Jos su malobrojniji oni koji znaju da je petokraka zvijezda umalo postala zvanicni olimpijski simbol, da u posljednjem trenutku pet krakova zvijezde nisu zamjenjeni sa pet krugova koji se medjusobno presjecaju kako bi na bolji nacin odrazili duh medjusobne povezanosti i harmonije ovih igara. Pod uticajem holivudske filmske produkcije petokraka zvijezda je bila klise u filmovima o satanskim serijskim ubicama i nalazila se obicno nasvrljana na zidu stana nekog sataniste. Uprkos onoga sto vidite na filmovima, demonska interpretacija pentagrama je historijski netacna. Pentagram je promjenjen od strane rane Rimke katolicke crkve. U okviru kampanje Vatikana da istrijebi sve paganske religije i mase preobrati u krscanstvo, Crkva je blatila sve paganske bogove i boginje, a njihov simbol je preobracen u simbol zla, sto je uobicajena aktivnost u vremenima prevrata. Sila koja dolazi na vlast ce zadrzati postojece simbole i vremenom ih degradirati u pokusaju da izbrise njihovo znacenje. U borbi izmedju paganskih i krscanskih simbola, pagani su izgubili; Posejdonov trozubac pretvoren je u djavolje vile, siljasti sesir mudrih zena postao je simbol vjestice, dok je Venerin znak postao znak djavola. Vojska SAD-a takodje je izopacila znacenje pentagrama; sada je to najistaknutiji simbol rata. Slika se po borbenim avionima i stavlja se na ramena generala. KO JE DA VINCI? Da Vinci je slikao krscanske teme ne kao izraz sopstvenog vjerovanja, nego kao komercionalni poduhvat sredstvo da finansira luksuzan nacin zivota. Da Vinci je bio saljivdzija koji se cesto zabavljao tako sto je ispotiha grizao ruku koja ga je hranila. U mnoge svoje krscanske slike ubacio je skrivenu simboliku koja je bila sve samo ne krscanska omaz sopstvenim vjerovanjima i suptilno izrazavanje prezira i podsmijeha upucenog Crkvi. PROPORCIJA SKLADA U PRIRODI PHI = 1, 618 ovaj broj PHI je izveden iz Fibonacijevog niza progresije poznate ne samo po tome sto je svaki naredni clan niza jednak zbiru prethodna dva, vec i po tome sto se kolicnih susjednih clanova zapanjujuce priblizava broju 1, 618 PHI. Ono sto je zaista zapanjujuce u vezi sa brojem PHI bila je njegova uloga osnovnog elementa kompozicije prirode. Odnosi mjera kod biljaka, zivotinja, pa cak i ljudskih bica sa zapanjujucom preciznoscu su se priblizavali odnosu PHI prema 1. Npr. ukoliko podjelite broj zenki sa brojem muzjaka u bilo kojoj kosnici na svijetu, uvijek dobijete isti broj PHI (1, 618) Odnos svakog spiralnog precnika prema slijedecem na spiralnoj skoljci je 1, 618. Sjeme suncokreta raste u suprotnim spiralama. Medjusobni odnos precnika rotacije je PHI. Isti slucaj je sa spiralnim laticama sisarike, rasporedom listova na stabljikama biljaka, segmentaciji insekata itd. Cak i ljudsko tijelo kada je u pitanju, ako izmjerite rastojanje od vrha glave do poda, potom taj broj podjelite rastojanjem od pupka do poda dobit cete broj PHI. Izmjerite rastojanje od ramen do vrhova prstiju na vasoj ruci, i potom ga podjelite sa rastojanjem od lakta do vrhova prstiju. Ponovo PHI. Rastojanje od kuka do poda podjeljeno sa rastojanjem od koljena do poda daje PHI. Ista stvar je sa zglobovima prstiju, prstima na nogama. To sto je PHI prisutan svugdje u prirodi uopste nije slucajnost, i stoga su u antickom svijetu smatrali da je broj PHI odredio sam Tvorac univerzuma. Kakve veze ima Da Vinci sa PHI-jom? Niko bolje od njega nije razumio ovu cinjenicu. Da Vinci je iskopavao

leseve kako bi mjerio tacan odnos kostiju u ljudskom skeletu. Bio je prvi koji je pokazao da je ljudsko tijelo bukvalno sastavljeno od gradjevniskih blokova ciji je proporcionalni odnos uvijek jednak broju PHI. MONA LIZA Mona Liza svoj status najpoznatijeg umjetnickog djela ne duguje svom zagonetnom osmjehu. Niti misterioznim tumacenjima mnogih istoricara, umjetnika i zagovornika teorije zavjere. Mona Liza je ustvari interna sala o kojoj se najvise pisalo. Kompjuterska analiza Mona Lize i Da Vincijevih autoportreta potvrdjuje zapanjujuce podudaranje njihovih lica te se zbog toga smatra da je slikar naslikao sebe u zenskim krpama. Da Vincijeva Mona Liza nije ni musko ni zensko. Ona nosi duboku poruku androginije. To je mjesavina oba pola. Mitologija govori da je egipatski bog plodnosti bioAmon, dok je egipatska boginja plodnosti bila Izida, ciji je drevni piktogram bio poznat kaoLISA. Otuda i naziv za kreaturu sa slike Mona Lisa. Tako da je pored lica Mona Lize i njeno ime androgino, posto je anagram unije - spoja mitoloskih bozanstava. KRST Cetvrtasti krst jednakih krakova je postojao 1500 godina prije krscanstva. Iznenadjujuce je koliko je malo krscana koji su pri pogledu na raspece bili svjesni historije njihovog simbola, odrazene u samom njegovom imenu. Krst i raspece poticali su od latinskog glagola cruciare muciti. ZAKLJUCAK: Autor romana "Da Vincijev kod" je smatran vrhunskim piscem danasnjice. Njegova djela gotovo da ne silaze sa top lista najboljih knjiga u Americi. U dobrom dijelu tome moze zahvaliti, vlastitom obrazovanju (profesor engleske knjizevnosti), visoko obrazovanim roditeljima: ocu koju je dobitnik prestiznih nagrada iz matematike, majci koja je takodje autor mnogih knjiga, ali i supruzi koja je po struci historicar umjetnosti i slikar. Mozda je sada jasnije zasto autor tako vjesto barata mnostvom informacija iz razlicitih oblasti. Den Braun sam za sebe tvrdi da je krscanin zbunjen danasnjom verzijom krscansva, otuda i ta velika dilema o autenticnosti crkvene interpretacije Isusovog zivota. Citalac njegovog posljednjeg romana moze primjetiti da autor osim sto odlicno poznaje razna tajna drustva, isti gaji i neskrivene simpatije spram njima, a sto je prepoznatljivo kroz pripisivanje pozitivnih svojstava njihovim simbolima (pentagram), satanistickim ritualima (npr. opisuje grupni seks kao vid molitve), kao i neskriveno divljenje velikim masonskim majstorima (Da Vinci itd.). Uzimajuci u obzir njegov hvalospjevan govor o mnogobostvu i idolatriji u zavrsnici romana te manipulativno velicanje imaginarne zene boginje i zenskog principa u cilju udvaranja i zavodjenja sujetnog zenskog uha danasnje, moralno i intelektualno, pogazene zene molim Allaha da mu, jednog dana, ljubav za istinom nadjaca ljubav za profitom, citanoscu i slavom. Do tada, svojim likom i djelom podsjecat ce me na prefirganog viteza templara ili pripadnika nekog masonskog drustva sa izrazenim poslovnim culom za lahku unosnu zaradu, koji nastavlja da ucjenjuju Vatikanski kler prijeteci im sifrirano u svojim djelima - poput Da Vincija - otkrivanjem istine koja garantuje njihovu detronizaciju.

You might also like