ovjek koji je "Allahu Ekber" promijenio u "Tanri Uludur"

Do kraja oslobodilakog rata Turske protiv Evropljana koji su zauzeli otomansku zemlju nakon Prvog svjetskog rata, Mustafa Kemal Ataturk inio se kao dobar musliman. Uestvovao je u namazu u damijama s muslimanima i drao hutbe petkom u damijama. Kleo se da e se boriti za ouvanje halifata. Hvalio je islam i Poslanika s.a.v.s., stalno. Nazivao je Kur'an "potpuno savrenom knjigom." Govorio je da je Kur'an Ustav. On je govorio sve ovo u novootvorenoj Nacionalnoj skuptini u Ankari tokom ovog rata. Dakle, muslimani su ga smatrali pouzdanim i on je dobio punu vlast za vrijeme rata. Nakon to je Turska bila osloboena, izabran je za predsjednika Turske od strane Skuptine. Nakon nekog vremena, poeo je polako svoje antiislamske reforme. ovjek koji je rekao da je "Kur'an Ustav", sada je govorio: "Mi ne primamo nae zakone s neba", mislei na Kur'anske objave. Da bi sproveo svoje antiislamske reforme, on nije oklijevao upotrijebiti silu, teror, vjeala, muenje i zatvor. Kako se ovo moglo dogoditi? Kako je ovjek koji je bio pun hvale za islam mogao ukinuti halifat i zapoeti antiislamske reforme tako na preac? Ako uporedite rijei i djela Mustafe Kemala tokom oslobodilakog rata s onima od Mustafe Kemala nakon tog rata pa sve do njegove smrti (1923-1938), primijetit ete da su one za 180 stepeni razliite. Kako je to mogue? To se ne ini smislenim, zar ne? Kako se osoba moe promijeniti toliko preko noi? Ali ako se vratitite dalje, dalje u prolost, i pogledate korijene Mustafe Kemala, to ima smisla, sve ima savrenog smisla. Shvatit ete da je promjena za 180 stepeni u njegovim rijeima i djelima neto vrlo prirodno, bilo bi neprirodno da se nije promijenio za 180 stepeni. Stoga, sada pogledajmo korijene Mustafe Kemala, njegovu porodicu iz koje je doao. A onda emo pogledati antiislamske reforme. Tada emo biti u stanju objasniti motivaciju iza svih ovih antiislamskih reformi. ...U decembru 1686, vie od tri stotine porodica prelo je na islam u Saloniki. Kao Shabtai i drugi Marranosi, oni su i dalje nastavili pohaati jevrejske vjerske obrede tajno i drali su se odreenih jevrejskih obiaja u svojim domovima. To je porijeklo jedne od najvanijih skupina, brojano i historijski, islamskih Marranosa. Vjernici muhamedanci zovu ove prikrivene Jevreje 'doenmeh', odmetnici. Tokom godina "doenmeh pokret je postao vrsto uspostavljen u Maloj Aziji. U devetnaestom stoljeu procjenjuje se da je sekta imala dvadeset hiljada lanova. Salonika je ostao njihov centar sve dok taj grad nije postao grki 1913. Iako je Jevrejska zajednica ostala da ivi tamo, pripadnici 'doenmeha' su se odselili u Konstantinopolj. U Saloniki u ranim danima ovog pokreta proglaeno je deset zapovijedi "Gospodara naega kralja i Mesije Shabtai Zvia" od strane 'doenmeha'. Ove jo uvijek ine deklaraciju vjerovanja 'doenmeha' naeg vremena.
1

 Ja u se vjerno pridravati obiaja Turaka kako ne bi izazvao njihovu sumnju. Ne samo da u potovati post ramazana, nego i sve druge muslimanske obiaje koji su vidni u javnosti. Neu stupati u brak sa nekim iz muslimanskih porodica, niti odravati bilo kakve intimne povezanosti s njima, jer su nam oni odvratni, a posebno njihove ene. S vremena na vrijeme turski guverneri Salonike, koji su primali pritube o sekti iz redova muhamedanskog svetenstva, pokuavali su istraiti udno postojanje 'doenmeha'. Njihovo izdvajanje u posebne grupe, njihovo odbijanje druenja sa porodicama muhamedanaca, i njihova brana ogranienja su postala dobro poznata injenica, koju je bilo teko sakriti od veine ljudi meu kojima su ivjeli tokom mnogih generacija. Socijalno, inili su se neprobojnima, iako su u svojoj muslimanskoj vjerskoj praksi bili besprijekorni. U stvari, esto se inilo da su ak i vie odani sljedbenici poslanika Muhameda i vie iskreni vjernici u Allaha od ostatka zajednice. Postili su tokom ramazana, i njihove voe i sljedbenici ili su u velikom, ak upadljivom broju sa hodoasnicima u Meku. Dobro je poznato da je u sedamnaestom stoljeu Josip Zvi, jedan od neposrednih sljedbenika Shabtai Zvia i jedan od njemu bliskih, preminuo na putu na svojem hodoau u Meku, a dan njegove smrti se jo uvijek obiljeava. Pobuna Mladoturaka 1908, protiv autoritarnog reima sultana Abdul Hamida poeo je meu intelektualcima Salonike. Tamo je nastala ideja o stvaranju konstitucionalnog reima. Meu voama revolucije, koja je rezultirala modernom vladom u Turskoj, nalazili su se Djavid Bey i Mustafa Kemal. Obojica su bili vatreni 'doenmehi'. Djavid Bey postaje ministar finansija; Mustafa Kemal je postao voa novog reima i prihvatio je ime Ataturk. Njegovi protivnici pokuali su iskoristiti njegovu 'doenmeh' pozadinu da bi ga zbacili, ali bez uspjeha. Previe se Mladoturaka u novoosnovanom revolucionarnom komitetu molilo Allahu, ali kao pravog poslanika imali su Shabtai Zvia, Mesiju iz Smirne.1 Strano Skrnavljenje2 Dovoljno da digne kosu na glavi kod pobonih muhamedanaca e biti prijedlog da se pokriju iroki, ravni podovi damija sa omraenim, poganim klupama. Klupe e sprijeiti pregibanje koje postoji u tradicionalnom nainu molitve. Klupe e ometati sputanje ela na pod u Allahovoj kui. Klupe bi bile grozno skrnavljenje- grozno kao kada neznaboaki krani ne bi obukli papue prije ulaska u damiju, i na taj nain zagadili pod. Meutim, budui da sadanja vladajua klasa Mladoturaka nisu poboni muhamedanci, prirodno je da je prole sedmice Komisija za vjerske reforme, nedavno imenovana od predsjednika Mustafa Kemala predloila: 1) Klupe na podu svake damije; 2) Ukidanje damijskih papua i tepiha za molitvu;
1

Joachim Prinz, Potajni Jevreji, 1973., str. 111.-122. TIME, 2. juli 1928, str. 17.

3) Postavljanje orgulja, horova. Promatrai uspjene prozapadne Mladoturske reforme Turske u udu gledaju na poslunost turskih masa, koji su napustili fes, prestali sa poligamnim brakovima, a sada su izgleda spremni mijenjati temeljne obrede svoje religije sve to u roku od deset godina. Preporuke Odbora, za ostvarenje ovih planova, su grupisane u etiri naslova. Prvi, "oblik oboavanja ', govori o potrebi za istim i urednim damijama, sa klupama i garderobom. "Ljudi moraju biti pozvani da uu u njih (damije) s istim cipelama." Drugo, 'jezik oboavanja', insistira na tome da to mora biti turski, te da sve molitve i propovijedi ne smiju biti na arapskom, ve na domaem jeziku. Trei, "karakter oboavanja", nastoji napraviti oboavanje lijepim, inspirativnim, i duhovnim. Za ovo damiji su potrebni iskusni muziari i muziki instrumenti. 'Postoji hitna potreba za modernom i svetom instrumentalnom muzikom. " etvrti, i posljednji, bavi se "misaonom stranom oboavanja '. tampane propovijedi (hutbe) moraju biti zamijenjene pravim vjerskim smjernicama, koje samo propovjednici s potrebnim filozofskim obrazovanjem mogu dati.3 Gledajui ka nebu prole sedmice, Turci su traili Mjesec. Kad ga vide ramazan e poeti. Ramazan je mistini mjesec u kojem je Kur'an objavljen poslaniku Muhamedu. Ove godine prvi bljesak mlaaka imao je poseban, straan znaaj. Turcima je nareeno od strane njihovog diktatora voe, Mustafe Kemal-pae koji ih je naveo da ostave veo i fes (TIME, 15. februar, 1926 prim.prev.), da sa poetkom ramazana vie ne smiju zvati svog Boga njegovim arapskim imenom, Allah. Nepoboan ovjek, diktator Kemal smatra da nema razloga da Turci ne zovu Allaha svojim turskim imenom Tanri. Ne postoji razlog, osim stoljetne tradicije, nema razloga osim da turski imami(svetenici) svi znaju Kur'an napamet na arapskom jeziku, a samo nekoliko njih, ako ih uopte i ima, zapamtili su ga na turskom jeziku. Strogo do take okrutnosti, doao je Kemalov prolosedmini dekret da mujezini, pozivajui vjernike na molitvu s vrha minareta Turske, moraju uiti ne "Allahu Ekber!" (Arapska rije za "Bog je velik!"), ve nepoznate rijei "Tanri Uludur!" to znai isto ali na turskom jeziku. Kada su imami zaprijetili da e obustaviti rad u damijama i sakriti molitvene prostirke, Vlada je najavila da dri 400 potpuno novih molitvenih tepiha u rezervi, i zaprijetila da e dovesti "nedavno trenirane mujezine koji znaju Kur'an na turskom i koji su spremni da popune prazninu." Dan kada e se Mjesec vidjeti se pribliavao. Ramazan je bio gotovo nad Turskom kada su slubenici Odjela za kulturu (to ukljuuje i religiju) skupili hrabrost i rekli diktatoru Kemalu da on jednostavno ne moe promijeniti ime turskog boga - barem ne prole sedmice. Ve je nekoliko mujezina baeno u zatvor zato to su najavili da e nastaviti da pozivaju sa
3

Bernard Lewis, Nastanak moderne Turske, 1965., str. 408.

"Allahu Ekber!" Stanovnitvo je poinjalo da biva uznemireno oigledno suosjeajui sa pristalicama zvanja Allaha. Naglo diktator Kemal je popustio "Neka ih nek se mole kako hoe, privremeno", zareao je. Njegov ministar pourio je da donese radosnu vijest samo nekoliko sati prije nego to se pojavio mlad Mjesec. "S obzirom na optu nepripremljenost mujezina i imama" uglaeno je izjavio, "molitve se mogu obavljati i uiti Kur'an na arapskom jeziku tokom ovog mjeseca ramazana, ali predavanja od strane imama moraju biti na turskom jeziku." Tokom ramazana svi muslimani su posebno razdraljivi jer ne jedu nita tokom ljetnih sati. Nakon posta Turci e biti vie pokorni, i moda e prihvatiti ime novog Boga predloeno od strane diktatora.4 Rije za Boga5 Strogi otac svoga naroda, Mustafa Kemal je rekao svojim Turcima u decembru prole godine da moraju zaboraviti Boga na arapskom jeziku (Allaha), i zvati ga na turskom (Tanri). Priznajui delikatnost preimenovanja 1300-godinjeg boga, Kemal je dao mujezinima vrijeme da naue Kur'an na turskom jeziku. Prole sedmice u pobonom gradu Bursa ("zeleni grad"), odjekivalo je "Tanri Uludur" sa jednog od minareta odakle su inae stanovnici Burse sluali "Allahu Ekber", od 14. stoljea. Razjareni na Kemal-painog boga, oni su napali mujezina i napali policiju koja je dola da ga spasi. Kako bi brzo odbranio svoju novu rije za Boga, i jo bre pokazao Turskoj sudbinu staromodnih, Kemal "Pobjednik ", obruio se na Brusu i uhapsio 60 vjernika, smijenio muftiju Ouglubjami damije i odluio da se ubudue Bog zove Tanri. Turska predstavlja danas jedno od najperspektivnijih i najizazovnijih podruja na kugli zemaljskoj za misionarsku slubu." Tako je pisao James L. Barton, misionar, u prolosedminom broju 'Kranskog Rada.' No, prvo je saeo revolucionarne promjene u Turskoj od 1923.godine. Promjene: Stotinama godina kranski misionari su se borili bez uspjeha da osvoje srca Turaka pod halifatom. Poeli su sumnjati , rekao je gospodin Barton, da su "muslimani izvan sfere rada boanske milosti.6 Tokom ranih dana Kemalove karijere, mnogi njegovi sljedbenici su bili pod dojmom da je on prvak islama i da su u borbi protiv krana. Gazi, unititelj krana je ime koje mu je dato. Da su bili svjesni njegovih stvarnih namjera, zvali bi ga Gazi, razara islama.7
4

TIME, 9. januar 1933, str. 64. TIME, 20.februar, 1933, str. 18. TIME, 15. februar 1926, str. 15-16: Emil Lengyel, Turska, 1941, str. 140.-141.

Puno je pio. Pie ga stimulira, daje mu energije, ali poveava njegovu razdraljivost. I u privatnom i javnom ivotu bio je sarkastian, brutalan i prek. Razbuktao bi se na najmanji vid kritike. Prekinuo bi sve pokuaje argumentacije. Pao bi u vatru na najmanji znak otpora. Nije se povjeravao niti volio suraivati sa bilo kime. Kada mu je jedan politiar dao neke bezazlene savjete, on mu je grubo rekao da izae napolje. Kada mu je jedan asni lan kabineta sugerisao da je nedolino za turske ene da pleu u javnosti, bacio je Kur'an na njega i istjerao ga iz svog kabineta tapom.8 Petsto godina pravila i teorije arapskog eika, rekao je, i tumaenja generacija lijenih, neznalica svetenika vaili su u graanskom i kaznenom pravu u Turskoj.... Oni su odluivali oblik ustava, pojedinosti u ivotu svakog Turina, njegovu hranu, vrijeme njegovog buenja i spavanja, oblik odjee, rutinu kojom babica poraa njegovu djecu, ono to je uio u koli, njegove obiaje, njegove misli, ak i njegove najintimnije navike... Islam, ta teologija nemoralnog Arapina, je mrtva stvar. Moda bi to moglo biti pogodno za plemena nomada u pustinji. Za progresivnu dravu to nije dobro... Boja objava! Nema Boga. To je bio jedan od lanaca kojima su svetenici i loi vladari drali ljude pokornima... Vladar koji treba religiju da mu pomogne da vlada je slabi. Slabi ne treba da vlada... I svetenici! Kako ih je mrzio. Lijeni, neproduktivni svetenici koji su jeli hranu od ljudi. On e ih istjerati iz njihovih damija i samostana da rade kao mukarci... Religija! On e otrgnuti religiju iz Turske kao to se kida mlada grana drveta. 9 Nadalje, javnost je znala da je on bezvjeran, da je prekrio sva pravila pristojnosti, i da je ismijavao svete stvari. On je ak istjerao ejhu'l-islama, visokog svetenika islama, iz svog ureda i bacio Kur'an za njim. On je prisilio ene u Angori da se otkriju. On ih je hrabrio da pleu tijelo uz tijelo sa stranim ljudima i kranima.10 Kemalu nije bilo stalo do Allaha, samo se interesovao za sebe i Tursku. Mrzio je Allaha i Njega je drao odgovornim za Tursku nesreu. Allahova tiranska vladavina je paralizirala ruke Turaka. Ali on je znao da je Allah postojao za turskog seljaka, a da mu nacionalizam nije znaio nita. On je odluio stoga ukljuiti Allaha u svoju slubu radi upravljanja publicitetom a radi svojih nacionalnih ciljeva. Kroz Allahovu pomo njegovi ljudi moraju prestati biti muhamedanci i postati Turci. Zatim, nakon to bi Allah posluio u Kemalove svrhe, on ga je mogao odbaciti.11 Za Kemala, islam i civilizacija, su protivrjeni pojmovi. "Ako bi samo", rekao je jednom cinino za Turke, "mogli da ih uinimo kranima!" On nee obnoviti islamsku dravu na koju su vjernici ekali: to e biti biti strogo organizovana drava, uz sredinju vlast jaka kao sultanova, uz potporu vojske.12
8
9

Grey Wolf, Mustafa Kemal, Intimna studija diktatora, HC Armstrong, 1934. Isto, str. 241. Isto, str. 243. Emil Lengyel, op. cit., str. 134. Lord Kinross, Ataturk, Roenje nacije, 1965., str. 437.

10

11

12

Postojao je razlaz u njegovom muzikom ukusu u Istanbulu, gdje je nekada imao dva orkestra, jedan turski i jedan evropski, u hotelu Park. Sluao je s konstantnim prekidima, zapovijedao da se jedan zaustavi a drugi da pone. Konano, kad ga je uhvatila rakija, on je izgubio strpljenje i ustao da napusti restoran, govorei: "Sada ako elite moete svirati zajedno." Drugu no, razjaren zvukom mujezina s damije preko puta, koji se mijeao sa zvukom muzike, naredio je da se munare srui - jedan od onih naloga koji je povukao sljedeeg jutra.13 Konfuzija u vezi njegovog identiteta je potrajala jo nekoliko narednih godina. U posjeti nekim vojnicima u Anatoliji, Kemal Ataturk jednom pitao: Ko je Bog i gdje on ivi? Vojnik, u elji da udovolji, odgovorio je: Bog je Mustafa Kemal paa. ivi u Angori. A gdje je Angora?, Kemal je upitao. Angora je u Istanbulu, bio je odgovor. Dalje niz liniju pitao je jo jednog vojnika: Ko je Mustafa Kemal? Odgovor je bio: Na Sultan.14 Izvori: - asopis "TIME" - Lord Kinross, Ataturk: Roenje nacije, 1965. - Emil Lengyel, Turska, 1941. - Grey Wolf, Mustafa Kemal, Intimna studija diktatora, HC Armstrong, 1934. - Bernard Lewis, Nastanak moderne Turske, 1965. - Joachim Prinz, Potajni Jevreji, 1973.

13
14

Isto, str. 470. Isto, str. 365.