Sveuilite u Zagrebu Fakultet kemijskog inenjerstva i tehnologije

Preddiplomski studij Ekoinenjerstvo

UPRAVLJANJE OTPADOM
(interna skripta)

Dr.sc. Ana Lonari Boi, izvanredni profesor Dr.sc. Hrvoje Kui, vii asistent

SADRAJ:
1. Otpad 1.1. Problemi otpada 1.2. Vrste otpada 1.2.1. Podjela prema mjestu nastanka 1.2.2. Podjela ovisno o svojstvima 2. Gospodarenje otpadom 2.1. Hijerarhija i cjelovito gospodarenja otpadom 2.2. Strategija gospodarenja otpadom RH 2.2.1. Temelji Strategije 2.3. Uloge i odgovornosti u cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom 3. istija proizvodnja 3.1. Otpad u istijoj proizvodnji 3.2. Preventivne mjere istije proizvodnje 1 2 4 4 5 7 9 12 13 21 23 27 30

3.3. Otpad u kemijskog industriji: uzroci i mjesta nastajanja, naini smanjenja 32 4. Hrvatska burza otpada 5. Komunalni otpad 6. Odvojeno prikupljanje otpada i materijalna oporaba 6.1. Reciklana dvorita 6.2. Papir 6.3. Staklo 6.3.1. Kruni tok ambalae 6.4. PET 6.5. Biootpad 7. Opasni otpad 7.1. Svojstva opasnog otpada 7.2. Opasni otpad prema Strategiji RH 43 46 53 53 53 55 55 57 58 60 61 65

7.3. Postojea infrastruktura za gospodarenje opasnim otpadom 7.4. Plan gospodarenja otpadom opasni otpad 7.5. Opasni otpad iz domainstva 8. Zbrinjavanje otpada 8.1. Centri za gospodarenje otpadom, CGO 8.2. Tehnoloki postupci obrade i iskoritavanja vrstog otpada prije konanog zbrinjavanja 8.3. Mehaniko-bioloka obrada (MBO) otpada 8.4. Termika obrada otpada 8.4.1. Spaljivanje 8.4.2. Piroliza 8.4.3. Rasplinjavanje 8.4.4. Termika/katalitika depolimerizacija 8.5. Kombinirani postupci - Baliranje-Spaljivanje-Utiskivanje 9. Odlagalita 9.1. Procesi koji se odvijaju na odlagalitu komunalnog otpada

67 69 70 72 74

76 76 79 79 80 80 83 84 87 92

1. Otpad
to je otpad? Svi predmeti koji se svakodnevno koriste jednom e postati otpad. Moe se rei da je otpad neto to je izgubilo svoju upotrebnu vrijednost, neto to ovjek vie ne treba ili ga iz bilo kojeg razloga vie ne zanima. Ili jednostavno, neto ega se ovjek eli rijeiti (Slika 1.). Otpad je jedan od glavnih problema suvremene civilizacije. Otpad je u stvari sredinji problem zatite okolia. Pod pojmom otpad podrazumijeva se sve ono to se u odreenoj aktivnosti pojavljuje kao bezvrijedni nusproizvod.

Slika 1. Primjer stvari iz svakodnevne upotrebe koje mogu ili su postale otpad

Zakon o otpadu Republike Hrvatske (NN 178/04) kao jedan od krovnih zakona koji regulira problematiku otpada i pitanja upravljanja otpadom daje i definiciju pojma otpad. Definicija otpada je: Otpad su tvari i predmeti koje je vlasnik odnosno proizvoa otpada (pravna ili fizika osoba) odbacio ili odloio, odnosno namjerava ih ili mora odloiti. Osim ove zakonske definicije pojma otpad u praksi se mogu susresti jo niz definicija koje slikovito odreuju pojam otpad. 1) Otpad je zbroj proizvodnih i potroakih ostataka 2) Otpad je jasni otisak materijalnog ivota ljudi 3) Otpad je jo nedovoljno otkriveni izvor sirovina i energije 4) Otpad je promjenjivi zbroj razliitih tvari i energije
1

5) Otpad je roba s pozitivnom ili negativnom trinom vrijednosti Vano je istaknuti da otpad nije gomila neiskoristivih tvari, da otpad sam po sebi nije smee i ne mora postati smee. Tako, pod pojmom smee podrazumijeva se mjeavina neodgovorno odbaenih, esto i vrlo dragocjenih, otpadnih tvari. Smee je proizvod neprimjerenog ljudskog ponaanja s vlastitim otpadom. Suvremene tehnike omoguavaju gotovo potpuno iskoritavanje gotovo svih vrsta i koliina otpada. 1.1. Problemi otpada Kada se razmilja i govori o problemima otpada, ono to se na prvi pogled moe initi je to da je najvanije otpad nekuda odvesti i na taj nain ga se rijeiti. U tom smislu, ako problem otpada svedemo na otpad iz kuanstva, rjeenje je da otpad/smee koje se istovari u kantu za smee bude nekuda odvezeno, po mogunosti redovito i uz minimalni troak. I time je iz jedne perspektive gledanja na problem otpada cijeli problem rijeen. To je svakako NUNO i to prvenstveno iz sanitarnih- higijenskih razloga, ali nije i dovoljno. Problem odnosno pitanja otpada treba promatrati u puno irem kontekstu poinju upravo onda kada je otpad odvezen. Odlaganje i zakapanje otpada u smetlite uzrokuje dugotrajna i velika zagaenja. Odloeni otpad postaje teret okoliu koji e netko morati rijeiti. Poznata je dosadanja praksa nekontroliranog odlaganja razliitih vrsta otpada na divlje deponije. Problem su i postojea legalna ali nesanitarna odlagalita. Takva odlagalita imaju izrazito nepovoljan utjecaj na okolia, a njihova sanacija je tehniki zahtjevna i izuzetno skupa. Osim toga, postoje brojni nepovoljni utjecaji na okoli koji se naknadnom sanacijom odlagalita ne mogu u potpunosti ukloniti. i u tom smislu stvarni, pravi problemi

OTPAD SMEE

Slika 2. Smee nije otpad Jo je jedan aspekt problema otpada koji se nikako ne smije zanemariti, a to je njegova vrijednost. Otpad nije i ne mora postati smee, kao to je zorno prikazano na Slici 2., ali njegovim odbacivanjem i odlaganjem na odlagalita bila ona divlja, neureena ili ureena, se bespovratno gube dragocjene materijalne i energetske vrijednosti otpada. Treba naglasiti da je i zakonski zabranjeno odlaganje otpada koji se moe iskoristiti (Zakon o otpadu RH, (NN 178/04)). Otpad i rjeavanje problema otpada centralno pitanje zatite okolia. Zato? Zbog ega otpad predstavlja tako veliki problem? Odgovor na ova pitanja ilustrira citat iz dokumenta Europske unije, estog akcijskog programa za okoli (6th Environment Action Programme (6th EAP); http://ec.europa.eu/environment/newprg/news.htm): There is a limited capacity of the planet to meet the increasing demand for resources and to absorb the emissions and the waste resulting from their use and there is evidence that the existing demand exceeds the carrying capacity of the environment in several cases Prepoznato je da su kapaciteti odnosno mogunosti nae planete ogranieni, kako u smislu zadovoljavanja rastuih zahtjeva za prirodnim resursima, tako i u smislu mogunosti prirodnog apsorbiranja emisija i svih vrsta otpada koji su rezultat njihova koritenja. Danas smo svjedoci toga da su ovi zahtjevi vei nego to to naa planeta moe podnijeti.

Osim to postoji itav niz razliitih vrsta otpada koji na razliite naine mogu negativno utjecati na okoli i njegovu ravnoteu, vaan pojam vezan uz problem otpada je njegova koliina. Pojam otpada slikovito se definira: Otpad je jasni otisak materijalnog ivota ljudi. Takoer, procjenjuje se da e u slijedeih 50 godina rast populacije u razvijenim zemljama iznositi oko 50%. Tu se prvenstveno misli na brzo rastue ekonomije i nove gospodarske sile na karti svijeta kao to su Kina, Indija, Rusija, Brazila te Juna Afrika. Istovremeno u razvijenim zemljama upravo gospodarski rast predstavlja pokretaku silu. Iz ovoga se proizlaze dvije vane injenice, a to su: 1) da otpad moemo promatrati kao posljedicu gospodarskog rasta 2) da koliina proizvedenog otpada predstavlja direktni pokazatelj stupnja razvoja nekog drutva. Odnos bruto drutvenog proizvoda (BDP) kao osnovnog gospodarskog pokazatelja i koliina otpada gotovo je linearan. Iz Slike 3. moe se jasno vidjeti da je u zemljama s veim BDP-om (engl. Gross Domestic Product - GDP) i koliina proizvedenog otpada vea.

Slika 3. Odnos proizvedenih koliina otpada i BDP-a (www.azo.hr) 1.2. Vrste otpada

to je otpad i kako nastaje? Otpad su tvari ili predmeti koje je posjednik odbacio, namjerava ih ili mora odbaciti. Svatko od nas svakodnevno proizvodi otpad (stare novine, ambalani otpad, ostaci hrane itd.), to znai da je svaki pojedinac ujedno i posjednik otpada te snosi dio odgovornosti u procesu stvaranja i zbrinjavanja otpada. Koje vrste otpada razlikujemo? (Pravilnik o vrstama otpada NN 27/96) Dva su

osnovna naina klasificiranja otpada i to po mjestu nastanka i po svojstvima otpada. Prema pravilniku o vrstama otpada i Zakonu o otpadu otpad se po mjestu nastanka dijeli u dvije glavne kategorije komunalni i industrijski otpad, a tu su jo ukljueni: ambalani otpad, graevinski otpad, elektriki i elektroniki otpad te otpadna vozila i otpadne gume. 1.2.1. Podjela prema mjestu nastanka Komunalni otpad je otpad iz kuanstava, otpad koji nastaje ienjem javnih povrina i otpad slian otpadu iz kuanstva koji nastaje u gospodarstvu, ustanovama i uslunim djelatnostima. Taj se otpad redovito prikuplja i zbrinjava u okviru komunalnih djelatnosti. O veliini problema ovog tipa otpada govori podatak da svaki stanovnik RH godinje odbaci prosjeno oko 270 kg komunalnog otpada. to se tie postupanja s otpadom, za ispravno postupanje s komunalnim otpadom prvenstveno su odgovorni sami stanovnici koji su proizvoai vlastitog otpada. Komunalne tvrtke moraju stvoriti uvjete koji e svim stanovnicima omoguiti primjereno postupanje s komunalnim otpadom. Industrijski otpad je otpad koji nastaje u proizvodnim procesima u industriji, gospodarstvu, ustanovama i uslunim djelatnostima, a po sastavu i svojstvima se razlikuje od komunalnog otpada. Industrija je najvei proizvoa otpada pa su upravo u ovoj kategoriji i mogunosti odnosno potencijali sustava gospodarenja otpadom u smislu smanjenja otpada i najvei. Za nadzor toka i zbrinjavanje industrijskog otpada propisane su posebne procedure, kojih se mora pridravati svaki proizvoa, odnosno vlasnik industrijskog otpada. Za gospodarenje s industrijskim otpadom mogu se koristiti usluge specijaliziranih tvrtki. Ambalani otpad je ambalaa preostala nakon to se proizvod raspakira. Obuhvaa sve proizvode u obliku kutija, posuda, omota i druge oblike koje slue dranju drugog proizvoda u svrhu njegove zatite, rukovanja, promidbe i prodaje. Graevni otpad je
5

otpad koji nastaje gradnjom, odravanjem i uklanjanjem graevina, prema posebnom propisu. Elektriki i elektroniki otpad je bilo koja elektrika ili elektronika oprema koja spada pod definiciju otpada: Otpad su tvari ili predmeti koje je posjednik odbacio, namjerava ih ili mora odbaciti. Otpadna vozila i otpadne gume su otpad koji nastaje zavretkom ivotnog ciklusa ovih proizvoda. 1.2.2. Podjela ovisno o svojstvima Prema svojstvima otpada razlikujemo: opasni, neopasni i inertni otpad. Opasni otpad je svaki otpad koji predstavlja potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi i okoli. Opasni otpad definira se kao otpad koji ima neko, pa i samo jedno od slijedei svojstava: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadraljivost, tetnost, toksinost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost, teratogenost, ekotoksinost, svojstvo oksidiranja, svojstvo nagrizanja i svojstvo otputanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biolokom razgradnjom. Bilo koja vrsta otpada obzirom na mjesto nastajanja; komunalni, industrijski, ambalani, elektriki i elektroniki otpad i otpadna vozila svrstavaju se u opasni otpad ukoliko imaju neko od svojstava opasnog otpada. Opasna svojstva proizvoda, tehnolokih procesa i otpada sve su brojnija, a ispitivanja o tetnosti sve opsenija i dugotrajnija. Ono to je vano kod definiranja opasnog otpada jest odrediti udio opasne tvari u otpadu: Koja koliina opasne tvari ini neto opasnim i u kojim uvjetima? Na primjer, opasnim otpadom smatra se svaki otpad koji sadri vie od 0.1 % kancerogene ili vie od 1 % toksine komponente. Koje primjere otpada koji je oznaen kao opasan susreemo u svakodnevnom ivotu? Manje koliine opasnog otpada nastaju u kuanstvima i zovu se problematine tvari. U problematine se tvari ubrajaju: boje, lakovi, baterije (Ni-Cd i olovne), akumulatori, otpadna ulja za motore, kiseline, luine, lijekovi, razrjeivai, otapala i slino. Neopasni otpad je otpad koji nema neko odnosno niti jedno od svojstava opasnog otpada. Inertni otpad je neopasni otpad koji ne podlijee znaajnim fizikim, kemijskim ili biolokim promjenama. Inertni otpad nije topiv, goriv ni na druge naine reaktivan niti biorazgradljiv. Sa tvarima s kojima dolazi u dodir ne djeluje tako da bi to utjecalo na ljudsko zdravlje ili na poveanje emisija u okoli.

Osim zakonskih kategorija otpada prema mjestu i svojstvima moemo uvesti jo jednu podjelu otpada, a to je na koristan i nekoristan otpad. Otpad moe biti koristan otpad. Iz njega pridobivamo sekundarne sirovine koje moemo reciklirati i ponovno upotrijebiti (npr. metali, plastika, staklo, papir). Organske ostatke moemo humificirati (reciklirati u gnojivo) te gorivu tvar moemo spaljivati uz energetsko iskoritavanje. Suprotno od toga je nekorisni otpad. Njega u svakom sluaju ine otpaci koji se ne koriste, a esto je to zbog izostanka obrade i selekcije sav otpad. Dio industrijskog pa i bolnikog otpada naalost takoer esto zavrava na komunalnim odlagalitima. Stoga i taj otpad moe biti opasan. Gospodarenje otpadom jedan vrlo sloeni problem ijem rjeavanju treba pristupiti sa izuzetno velikom panjom.

2. Gospodarenje otpadom
Zbog svih gore navedenih razloga nuno je promijeniti pristup rjeavanju problema otpada te uvesti i provoditi odgovorno i cjelovito gospodarenje otpadom kako uz eljeni gospodarski rast ne bi proporcionalno rasla koliina proizvedenog otpada. Cjelovito gospodarenje otpadom obuhvaa sve mjere postupanja otpadom: prikupljanje, razvrstavanje, recikliranje, obradu i odlaganje samo inertnog i iskoritenog otpada. Strategija gospodarenja otpadom RH (NN 130/05) definira pojam Gospodarenja otpadom. Gospodarenje otpadom je skup aktivnosti, odluka i mjera za: spreavanje nastanka otpada, smanjivanje koliine otpada i/ili njegovog tetnog utjecaja na okoli; sakupljanje, prijevoz, oporaba i zbrinjavanje(obrada i zbrinjavanje), ukljuujui i nadzor nad takvim operacijama i brigu o odlagalitima koja su zatvorena. Suvremene tehnike jame gotovo potpuno iskoritenje otpada, ali samo uz uvjet razumnog i odgovornog postupanja s otpadom. Na taj se nain mogu osigurati veliki pozitivni ekoloki prinosi (efekti), a ujedno smanjiti trokovi postupanja s otpadom. Ono to ne smijemo izgubiti iz vida u naem svakodnevnom ivotu jest to da e svaki novo nabavljeni uporabni predmet jednom postati otpad (raunalo, mobitel, igraka, odjea, obua automobil). Stoga je razumno i potrebno ve kod nabavke proizvoda voditi rauna o mogunostima postupanja s otpadom. Ovaj je pristup naroito vaan u inenjerskoj praksi jer se izborom i dizajnom procesa, opreme, instrumentacije, sirovina ..., moe direktno utjecati na svojstva i koliine nastalog otpada. Smee se, kao mjeavina neodgovorno odbaenih, esto i vrlo dragocjenih, otpadnih tvari, vrlo teko, i to samo djelomino moe reciklirati, tzv. naknadnom obradom uz vrlo visoke trokove razvrstavanja. Osim toga sekundarne sirovine koje se dobiju na taj nain, znai naknadnim razdvajanjem i sekundarnim recikliranjem iz odloenog otpada, nikada nisu primjerene kvalitete. Zato se upravo NA MJESTU NASTAJANJA (kuanstvo, industrija) treba osigurati odvojeno prikupljanje iskoristivih otpadnih tvari, a zatim njihovo odvojeno odlaganje u posebne spremnike odnosno posude. Kao slikoviti primjer moe posluiti otpad iz kuanstva. Na primjer, ukoliko se papir odvaja ve na samom mjestu nastajanja i
8

odlae u posebne spremnike, on predstavlja kvalitetnu sekundarnu sirovinu za proizvodnju proizvoda od recikliranog papira. S druge strane, ukoliko je papir pomijean s ostalim vrstama otpada iz kuanstva, vrlo ga je teko naknadno izdvojiti. To je skupo, pitanje je da li je isplativo, a i kontaminiran je razliitim drugim vrstama otpada kao to su na primjer masnoa, otpad od hrane pa se samim time i njegova kvaliteta kao sekundarne sirovine znatno umanjuje. Drugi slikovit primjer se moe nai u mnogim industrijama, gdje est je primjer da se rashladna voda koja je esto samo neznatno termiki optereena, mijea sa ostalim otpadnim tokovima i time se kontaminira i nepovratno gubi. Problemi vezani uz otpad i gospodarenje otpadom nisu novi. Oni su samo s razvojem velikih naselja te industrijalizacijom postali vei i tee rjeivi. ovjek je otpad praktiki poeo stvarati od prvih dana svog razvoja. Vrlo rano je uoena opasnost od nekontroliranog odlaganja otpada za ljudsko zdravlje. U Ateni je oko 500. godine p.n.e. donesena prva poznata odredba o zabrani bacanja otpadaka na ulicu, a postojala su i odlagalita smea, koja su morala biti udaljena najmanje oko 2 km od gradskih zidina. U srednjem vijeku odnos prema smeu bio je mnogo neodgovorniji i otpad je zavravao jednostavno na ulici. Tek s poetkom industrijske ere, s pojavom sve veih koliina otpada, koji je osim toga i po sastavu postajao sve zahtjevniji glede zbrinjavanja, gradske uprave su se poele brinuti o otpadu. Nain zbrinjavanja otpada kakav je danas poznat poeo se uvoditi u velikim europskim metropolama tek u prvim desetljeima prolog stoljea, a na primjer prvo naplaivanje odvoza otpada u Beu od graana, kao proizvoaa otpada, uvedeno je tek u tridesetim godinama prolog stoljea. to se tie Hrvatske odnosno Zagreba, problem otpada prepoznat je relativno rano. Odredba iz najstarijeg i do danas sauvanog gradskog propisa (Statuta) vezanog za brigu o urednosti i istoi gradskih ulica koji potjee iz 1425. godine, a objavilo ga je Poglavarstvo zagrebakog Gradeca. Ovom se odredbom zabranjuje nekontrolirano odbacivanje otpada na gradskim ulicama, za to su predviene i odgovarajue novane i druge kazne. Neka se ni jedan ovjek ne usudi ni na koji nain baciti ili ukopavati na gradskim ulicama smee, puki zvano smeti, koje je pomeo u kui ili vodu od pranja sua, ili drugu neistou, osobito pepeo, puki zvan perilo ili poplati. Neka se ne usude initi
9

ni na koji nain. A oni koji to uine, neka prvi put plate globu od ezdeset denara, drugi put tri pense (120 denara), a trei put neka pretrpe veu kaznu. Korijeni zagrebakog gradskog poduzea zaduenog za skupljanje smea i ienje grada datiraju od 1923. godine. Kao to je ranije reeno, gospodarski rast i koliina otpada u direktnoj su vezi. Kao posljedica intenzivnog razvoja drutva stvaraju se i akumuliraju sve vee koliine razliitih vrsta otpada. Suoene sa sve veom koliinom otpada, ali i svjesne materijalnih i energetskih svojstava pojedinih vrsta otpada, unatrag 20 do 30 godina poele su gradske vlasti uvoditi sustave za gospodarenje otpadom. Pod tim se pojmom razumijeva ekonomski i po okoli razumno upravljanje cjelokupnim ivotnim vijekom/ciklusom otpada, od njegova nastanka, skupljanja, prijevoza, iskoritavanja, obrade i odlaganja, a sve u skladu sa zakonskim obvezama i s odgovornostima. Kao sinonim za pojam gospodarenje otpadom esto se koristi pojam zbrinjavanje otpada. Ipak valja naglasiti da gospodarenje otpadom zbrinjavanje otpada. Zbrinjavanje otpada je ui pojam u odnosu na gospodarenje otpadom. Prema Zakonu o otpadu RH (NN 178/04), zbrinjavanje otpada je konani postupak obraivanja ili trajnog odlaganja otpada. 2.1. Hijerarhija i cjelovito gospodarenje otpadom Rjeenje dananjeg i budueg problema otpada je uvesti i provoditi odgovorno i cjelovito gospodarenje otpadom. Cjelovito gospodarenje otpadom obuhvaa sve aktivnosti, odluke i mjere za spreavanje nastanka otpada, za smanjivanje koliine otpada i/ili njegovog tetnog utjecaja na okoli i sve mjere postupanja otpadom: prikupljanje, razvrstavanje, recikliranje, obradu odlaganje samo inertnog i iskoritenog otpada

10

Slika 4. Primjeri cjelovitog gospodarenja otpadom Sustavno i cjelovito gospodarenje otpadom vrlo je sloeno. Postoji jedno opeprihvaeno naelo, poznato pod nazivom 4R. Naziv dolazi od 4 engleske rijei: reduction, reuse, recycling i recovery. To podrazumijeva smanjenje i sprjeavanje otpada, njegovu ponovnu uporabu, zatim recikliranje te regeneraciju materijala i energije iz otpada. Ovo ujedno i predstavlja opeprihvaenu hijerarhiju upravljanja otpadom kako je prikazano na slici 5.

Slika 5. Hijerarhija upravljanje otpadom prema naelu 4R 1. Reduction: smanjenje i sprjeavanje otpada

Prva i najpoeljnija opcija je redukcija odnosno smanjenje i sprjeavanje oneienja. To je ujedno i najdirektnija i najdjelotvornija opcija jer ako otpad ne nastaje, ne nastaju ni problemi kontrole otpada. Ovom mjerom ostvaruje se dvostruka korist, jer smanjenjem koritenja prirodnih resursa istovremeno
11

smanjujemo potencijal otpada i doprinosimo ouvanju prirodnih resursa. Ma koji nain se moe djelovati kako bi se smanjio i sprijeilo nastajanje otpada? Npr. postavljenjem tehnikih standarda, razvojem istih tehnologija, primjenom ekonomskih mjera, edukacijom 2. Reuse: ponovna upotreba

Druga po redu opcija u hijerarhiji upravljanja otpadom je reuse odnosno ponovna upotreba otpada. Ako otpad nuno nastaje treba ga ponovno upotrijebiti u najveoj moguoj mjeri. Zasniva se na njegovoj izravnoj ponovnoj upotrebi otpada (upotrebljenog proizvoda). Ogranienja su vezana uz pitanja da li se specifina vrsta otpada moe ponovno upotrijebiti bez velikog utroka energije i drugih vrsta (primarnih ili sekundarnih) sirovina. U najveoj mjeri ova se opcija odnosi na ponovnu upotrebu razliitih vrsta ambalanog otpada, postaje konani otpad kada vie nema realne mogunosti ponovne upotrebe 3. Recycling: recikliranje

Ovo je trea opcija u hijerarhiji upravljanja otpadom. Od prethodne se bitno razlikuje po tome to se zasniva na ponovnoj upotrebi otpada uz prethodnu pripremu. Dakle, nema izravne primjene. Moemo rei da se recikliranjem ostvaruje kruenje materijala od proizvoda preko upotrijebljenog proizvoda odnosno otpada, pa preko sekundarne sirovine ponovno do proizvoda. Recikliranje doprinosi ouvanju neobnovljivih izvora sirovina i energije (koji bi se troili za proizvodnju novih). Materijali koji su najprikladniji za recikliranje su oni koji se mogu ponovno koristiti bez znaajnih gubitaka kvalitete i koliine. Primjer za takve materijale su staklo, papir, karton, plastika i metal. Glavni preduvjet za uspjeno recikliranje je sveobuhvatan sustav prikupljanja otpada kako bi se ponovno zapoeo ivotni vijek proizvoda. Iako recikliranje doprinosi ouvanju resursa i smanjenju otpada uzrokuje materijalne trokove i troi druge sirovine i energiju. Stoga je recikliranje 3. opcija u hijerarhiji i primjenjuje se samo na onu koliinu otpada koju nije mogue izbjei, smanjiti i/ili ponovno upotrijebiti. 4. Recovery: regeneracija

etvrta opcija u hijerarhiji upravljanja otpadom prema naelu 4R je recovery regeneracija. To je postupak koji se zasniva na toplinskoj, kemijskoj, ili fizikalnoj
12

pretvorbi materijala i energije kako bi se ponovno proizveo materijal ili energija. Regeneracija se primjenjuje samo na onu koliinu otpada koju nije mogue smanjiti, ponovno upotrijebiti i reciklirati, odnosno posljednja je i najmanje poeljna opcija u hijerarhiji upravljanja otpadom. Na primjer, koritenje otpada kao goriva, obrada i ponovna upotreba otapala, kiselina, luina (regeneracija), koritenje biootpada (kompost) i slino. Preventivne mjere koje doprinose izbjegavanju nastajanja otpada (to jest, djeluju na izvoru) efikasnije su u odnosu na mjere postupanja s otpadom obzirom na smanjenje ukupnih koliina otpada, kako je shematski prikazano na slici 3. U cijelom ivotnom ciklusu otpada sudjeluju 3 osnovna sudionika (pravne ili fizike osobe): proizvoa, sakuplja i obraiva otpada. Proizvoa otpada je svaka osoba (pravna ili fizika) koja svojom aktivnou uzrokuje nastajanje bilo koje vrste (kategorije) otpada ili svaka osoba koja prethodnom obradom, mijeanjem ili drugim postupkom mijenja sastav i svojstva otpada. Sakuplja otpada je pravna ili fizika osoba koja sakuplja, razvrstava i prevozi otpad. Obraiva otpada je svaka osoba koja konanim postupcima obrauje otpad i zavrava ciklus gospodarenja otpadom.

SMANJENJE OTPADA
IZBJEGAVANJE
smanjenje koritenja sirovina ponovno koritenje sirovina

POBOLJANJE KVALITETE PROIZVODA RECIKLIRANJE MATERIJALNA I ENERGETSKA OPORABA PREDOBRADA

PREVENTIVNE MJERE

MJERE POSTUPANJA OTPADOM

Slika 6. Mjere gospodarenja otpadom i smanjenje ukupnih koliina otpada Kako bi se sustav cjelovitog gospodarenja otpadom mogao to kvalitetnije pratiti, a temeljem toga i kontinuirano poboljavati postoje INDIKATORI koji slue za kvalitativno i kvantitativno praenje (ocjenjivanje) sustava gospodarenja otpadom na

13

razini drave. Tri su osnovne skupine indikatora gospodarenja otpadom: Osnovni indikatori ili proizvedene koliine, Indikatori prevencije ili postupanja; oporabe, obrade i odlaganja te Ekonomsko-financijski indikatori. 1. Osnovni indikatori Ukupna koliina proizvedenog otpada (t/god ili t/stan ili t/BDP) Koliina komunalnog otpada (t/god ili kg/stan/god) Broj stanovnika obuhvaeno organiziranim sakupljanjem komunalnog otpada (%) Koliina otpada po industrijskim granama odnosno grupama djelatnosti prema pravilniku o vrstama otpada ( t/god ili t/jedinici proizvoda) Koliina opasnog otpada ukupno i po grupama (kljunim brojevima) (t/god ili t/jedinici proizvoda) Koliina ambalanog otpada ukupno i po vrsti ambalae izraeno u t/god Ukupna koliina proizvedenog biorazgradivog otpada izraeno u t/god i u %tnom udjelu u komunalnom otpadu 2. Indikatori prevencije ili postupanja Ukupan broj odlagalita i podjela odlagalita po kategorijama sa pripadajuom povrinom, slobodnim volumenom te predvienom godinom zatvaranja Ukupno odloena koliina otpada na odlagalita u t ili m3 Koliina ukupno odloenog komunalnog otpada od ukupno proizvedenog otpada izraeno u % Koliina odloenog biorazgradivog otpada u tonama ili % od ukupno odloenog otpada Ukupna koliina obraenog otpada po tokovima izraena u t/god ili m3/god i u % od ukupno proizvedene koliine

Koliina termiki obraenog otpada (t/god i % od ukupno proizvedene koliine)

14

Koliina bioloki obraenog otpada (% od ukupne koliine godinje proizvedenog otpada)

Koliina obraenog otpada po nainima obrade (osim biolokog i termikog), % od ukupne koliine godinje proizvedenog otpada

Koliina odvojeno sakupljenog otpada ukupno, po pojedinim grupama otpada, odnosno po grupama sekundarnih sirovina (t/god i % od ukupno proizvedene koliine)

Koliina izdvojeno recikliranog otpada po pojedinim grupama otpada, odnosno po grupama sekundarnih sirovina (t/god i % od ukupno proizvedene koliine)

Prevencija nastanka opasnog otpada; izbjegavanje nastajanja, smanjivanje koliina, istija proizvodnja (izraeno u t/jedinici proizvoda ili t/BDP)

Izbjegavanje nastajanja ambalanog otpada kroz smanjenje koliine ili volumena ambalae po jedinici proizvoda ili t/BDP

Broj tvrtki ukljuenih u Nacionalni program prevencije (istija proizvodnja) broj tvrtki sudionika/ godinje

3.

Ekonomski indikatori Cijena zbrinjavanja otpada prema nainu zbrinjavanja i grupi otpada EUR/t Naknade i porezi, EUR/t proizvedenog otpada Poticaji za prevenciju, oporabu, istiju proizvodnju (EUR/t) Kazne za nepotivanje pojedinih propisa gospodarenja otpadom (EUR/ prekraju ili EUR/ pravnoj ili fizikoj osobi)

2.2. Strategija gospodarenja otpadom RH Jedan od osnovnih stratekih dokumenata kojim je definiran okvir djelovanja u podruju gospodarenja otpadom jest Strategiju gospodarenja otpadom RH (NN 130/05). Polazne osnove za donoenje ove strategije gospodarenja otpadom izraene su temeljem analize postojeeg stanja kojom je ustanovljeno da je upravo neodgovarajue gospodarenje otpadom najvei problem zatite okolia u RH.
15

Ustanovljeno je da koliina otpada stalno raste, a infrastruktura koja bi taj otpad trebala zbrinuti nastale koliine i vrste otpada nije dostatna. Takoer, sustav gospodarenja otpadom ne funkcionira u potpunosti, a propisi kojima se reguliraju aktivnosti gospodarenja otpadom ne provode se u cijelosti.Stoga je zakljueno i oekuje se da e ukoliko se ne uine znaajne promjene, kriza gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj poprimiti velike razmjere. Osim toga neureeni sustav gospodarenja otpadom negativno se odraava na sve sastavnice okolia: vodu, zrak, more i tlo te na klimu, ljudsko zdravlje i sav ivi svijet. Ono to posebno treba istaknuti je da su osobito su ugroene podzemne vode kao glavni izvor zaliha pitke vode i temeljni nacionalni resurs RH. Takoer, 2004 godine u okviru pribliavanja Hrvatske Europskoj uniji, Europska komisija dala je svoje miljenje o prijavi RH u lanstvo EU u kojem je istaknuto da je upravo gospodarenje otpadom najvei pojedinani problem zatite okolia u RH. O stanju okolia odnosno o stanju i problemima otpada te nedjelotvornom funkcioniranju sustava upravljanja otpadom govore prikazani u tablicama 1 i 2. U tablici 1 dani su podaci o koliinama proizvedenog otpada za 2000 godinu. Usporeene su vrijednosti za Austriju, Sloveniju i Hrvatsku. Vidljivo je da koliina otpada po stanovniku raste u nizu Hrvatska < Slovenija < Austrija jednako kao i BDP to je u skladu ranije razmatranom problematikom. Tablica 1. Koliine otpada u odabranim dravama EU i u Hrvatskoj (2000.), izvor: Strategija gospodarenja otpadom RH Austrija Stanovnitvo (mil.) Ukupna koliina otpada (mil. t) Ukupna koliina otpada po stanovniku (kg) 8,1 48,6 6.000 Slovenija 2 8,4 4.200 Hrvatska 4,45 12,6 2.840

U tablici 2. dani su podaci za obradu i odlaganje komunalnog otpada. Vrijednosti su prikazane u postotcima i vidimo da je u Hrvatskoj stanje najloije, da se samo 10 % otpada sakuplja za recikliranje, tek 1 % za bioloku obradu, gotovo 90 % sakupljenog otpada odlazi na odlagalita. Ovakvo je stanje potpuno neprihvatljivo i ak tovie poraavajui i takav bi trend zaista mogao uzrokovati krizu velikih razmjera.
16

Tablica 2. Obrada i odlaganje komunalnog otpada u odabranim dravama EU i u Hrvatskoj (2000.), izvor: Strategija gospodarenja otpadom RH Austrija Otpad skupljen za recikliranje Otpad skupljen za bioloku obradu Otpad skupljen za spaljivanje Otpad skupljen i odloen na odlagalita Za rjeavanje problema otpada nuno je uvesti i provoditi odgovorno i cjelovito gospodarenje otpadom iji je okvir djelovanja zacrtan Strategijom gospodarenja otpadom RH (NN 130/05). Temelj Strategije je Zakon o otpadu (NN178/04). Strategija gospodarenja otpadom je sastavni dio Nacionalne strategije zatite okolia, kojom je gospodarenje otpadom utvreno kao nacionalni prioritet. VIZIJA Strategije gospodarenja otpadom je u stvari bezdeponijski koncept kojem se tei kao idealu. NAIN na koji bi e to trebalo postii je taj da bi se trebao zatvoriti krug od izbjegavanja nastajanja otpada, smanjenja koliina i tetnosti, reciklae i oporabe (mehanike bioloke i energetske) do iskoritavanja inertnog ostatka. Glavni i osnovni PREDUVJET kako bi se to postiglo je stalni odgoj i obrazovanje svih ciljnih grupa i sudjelovanje graana od prve zamisli do realizacije i upravljanja. to je sve sadrano u strategiji gospodarenja otpadom? U Strategiji je dan opis postojeeg stanja sa opisom dananjih tokova i koliina svih vrsta otpada (komunalnog, ambalanog, graevinskog, opasnog i sl.). Dane su smjernice sa konceptom organizacije gospodarenja otpadom, specifino po pojedinim vrstama otpada, prijedlogom sanacije postojeih, mahom neureenih odlagalita otpada, prijedlogom izgradnje novih odlagalita, te procjenom investicija i izvora financiranja. 2.2.1. Temelji Strategije 1. Smanjenje volumena otpada; na nain da se korisni otpad izdvaja i reciklira. Tu se posebice istiu: ambalani otpad, elektrini otpad, gume, i papir. Ovo je posebno vano kada se uzme u obzir injenica da danas (kada je donoena strategija) uvozimo velike koliine starog papira i lom stakla.
17

Slovenija 10% 12% 73%

Hrvatska 10% 1% 89%

34,3% 21,7% 14,7% 28,5%

2. Izgradnja regionalnih i upanijskih centara odlagalita otpada. Ovome prethodi sanacija i zatvaranje neureenih opinskih i gradskih odlagalita uz koritenje 5 godina do izgradnje novih upanijskih. Sanacije se provode i financiraju kroz Fond za zatitu okolia i energetsku uinkovitost (163 neureena slubena komunalna odlagalita i 40-tak divljih). Strategijom je predviena izgradnja upanijskih/regionalnih centara (maksimalno 21) sa centrima za gospodarenje otpadom, te zatvaranje svih odlagalita na otocima na kojima bi trebale funkcionirati samo transfer stanice i sortirnice. Opa naela Strategije su: 1) Hijerarhija gospodarenja otpadom Prioritet je izbjegavanje i smanjivanje nastajanja otpada, te smanjivanje opasnih svojstava otpada. Ukoliko se nastajanje otpada ne moe izbjei ni smanjiti, otpad se treba ponovno koristiti reciklirati i/ili oporabiti. Otpad koji se vie ne moe racionalno iskoristiti odlae se na nain prihvatljiv za okoli U zakonskom tekstu koriste se slijedee definicije pojmova: oporaba = svaki postupak ponovne obrade otpada radi njegova koritenja u materijalne i energetske svrhe; npr. koritenje otpada kao gorivo, regeneracija otapala, recikliranje metala, metalnih spojeva i drugih neorganskih materijala, recikliranje/obnavljanje org. tvari (kompostiranje) recikliranje = ponovna uporaba otpada u proizvodnom procesu osim uporabe otpada u energetske svrhe Hijerarhija gospodarenja otpadom bazira se na 4R konceptu, a u Strategiji je usvojen tzv. IVO koncept koji obuhvaa izbjegavanje nastajanja otpada, njegovo vrednovanje i odlaganje. Na slici 7. shematski je prikazana hijerarhija i koncept gospodarenja otpadom.

18

Slika 7. Koncept gospodarenja otpadom (izvor: Strategija gospodarenja otpadom) 2) Koritenje najboljih dostupnih tehnologija u odnosu na trokove i ekoloku prihvatljivost (BATNEC, Best Available Technology Not Entailing Excessive Cost), to znai da se emisije u okoli, propisane posebnim propisima, iz postrojenja za obradu otpada i odlagalita otpada moraju se umanjiti, koliko je mogue, na tehniki i gospodarski najuinkovitiji nain. 3) Odgovornost proizvoaa Proizvoa otpada treba prepoznati problem otpada kao svoj vlastiti problem. Odgovoran je za odabir rjeenja najprihvatljivijeg za okoli prema svojstvima proizvoda i tehnologiji proizvodnje, ukljuujui i vijek trajanja proizvoda i uporabu najbolje dostupne tehnologije. Proizvoa otpada podmiruje sve trokove preventivnih mjera i mjera zbrinjavanja otpada, trokove gospodarenja otpadom koji nisu pokriveni prihodom ostvarenim od prerade otpada, te je financijski odgovoran za provedbu preventivnih i sanacijskih mjera zbog tete na okoli koju je prouzroio ili bi je mogao prouzroiti proizvedeni otpad. 4) Neovisnost i blizina
19

Potrebno je uspostaviti integriranu i potrebama Hrvatske primjerenu mreu graevina i postrojenja za oporabu, recikliranje, obradu i odlaganje otpada, koje trebaju biti smjetene na pogodnim mjestima, dovoljno daleko da ne naruavaju kvalitetu ivota, ali opet ne predaleko radi trokova transporta. Njima trebaju biti osigurane potrebe RH, dok e se samo u posebnim sluajevima koristi graevine izvan RH. Temeljna uloga cjelovitog i funkcionalnog sustava gospodarenja otpadom je zatita ljudskog zdravlja i okolia te racionalno koritenje prirodnih resursa. Ciljevi proizlaze iz temeljnih naela i shvaanja kako postoji hijerarhija postupaka s otpadom koja je odreena optereenjem okolia otpadom. injenica je da ukoliko se izbjegne nastajanje otpada, uklonjen je pritisak na okoli u potpunosti, i suprotno, sve to se odloi izlae okoli pritisku. Stoga su strateki ciljevi gospodarenja otpadom (utvreni Strategijom) sljedei: 1. Izbjegavanje nastajanja i smanjivanja koliina otpada na izvoru te otpada kojeg se mora odloiti uz materijalnu i energetsku oporabu otpada. Ovo se ostvaruje: (a) izbjegavanjem nastajanja i smanjivanja koliine otpada na mjestu nastajanja kroz programe istije proizvodnje, odgojem obrazovanjem, ekonomskim instrumentima, planovima gospodarenjem otpadom, primjenom pozitivnih propisa, Direktive o integriranom sprjeavanju i nadzoru oneienja (IPPC direktive), ulaganjem u moderne tehnologije (b) (c) odvojenim sakupljanje otpada na izvoru gradnjom podsustava odvojenog sakupljanja i iskoritavanja vanijih vrsta otpada (ambalani, stari automobili, kuanski otpad, e-otpad) 2. Razvitak infrastrukture za cjeloviti sustav gospodarenja otpadom IVO (stvaranje uvjeta za uinkovito funkcioniranje sustava). Ostvarivanje ovog cilja podrazumijeva: (a) usklaivanje hrvatske regulative i informacijskog sustava s EU

20

(b)

gradnju infrastrukturnih graevina i postrojenja ( regionalna odlagalita, energane na otpad i spalionice, postrojenja za mehaniko-bioloku obradu, biokompostane, odlagalita)

(c) (d)

gradnju kapaciteta servisnih slubi sustava gospodarenja otpadom jaanje kapaciteta, ukljuivo i edukaciju upravnih struktura, strunjaka i javnosti

3. Smanjivanje rizika od otpada. Ovo ukljuuje: (a) (b) sanaciju postojeih odlagalita uz zatvaranje ili produivanje rada koritenje postojeih energetskih i industrijskih kapaciteta za zbrinjavanje opasnog otpada (c) primjena prihvatljivih metoda i naina gospodarenja otpadom rukovodei se najboljom praksom 4. Doprinos zaposlenosti u Hrvatskoj kroz: (a) (b) (c) razvoj domae industrije i poduzetnitva usavravanje organiziranosti domae industrije proizvodnju komunalne opreme

5. Edukacija upravnih struktura strunjaka i javnosti za rjeavanje problema gospodarenja otpadom. Uinkovito gospodarenje otpadom je sloen proces koji zahtijeva usklaeno djelovanje svih struktura: dravna uprava, regionalna i lokalna samouprava, znanstvenici, strunjaci, udruge, gospodarstvenici, sredstva javnog priopavanja, graani, javnost (informacije, sudjelovanje u odluivanju i pristup pravosuu). Stoga se ovom izazovu moe se odgovoriti samo ako svi budu osposobljeni i potaknuti na sudjelovanja u procesima odluivanja glede upravljanja i gospodarenja otpadom. Ostvarenje stratekih ciljeva mogue je samo postupno, viegodinjim procesom koji se detaljnije osmiljava i ostvaruje planovima gospodarenja otpadom, a uinkovitost nadzire pomou skupa pokazatelja za otpad. Za to je potrebno:

21

primjenjivati stav da obrazovanje traje cijeli ivot stvoriti osjeaj odgovornosti za zbrinjavanje otpada od lokalnih do globalnih razina

osigurati prepoznavanje problema zbrinjavanja otpada kao svojih problema i poticati poduzimanje pravih mjera

osigurati tone, potpune i pravodobne informacije promicati naela i prioritete u gospodarenju otpadom promicati partnerstvo svih imbenika i koristiti sve raspoloive izvore utvrditi nov pristup u odgoju i obrazovanju o zbrinjavanju otpada promicati poticajne mjere

Tablica 3. Kvantitativni ciljevi gospodarenja otpadom za odlagalita otpada za 20002025.g Ciljevi Broj slubenih odlagalita Udio saniranih odlagalita Broj centara za gospodarenje otpadom Broj regionalnih centara za gospodarenje otpadom 2000 158 0 0 0 2005 125 10 1 1 2015 50 75 10 3 2025 20 100 20 6

Kvantitativni ciljevi gospodarenja otpadom za odlagalita otpada zacrtani Strategijom prikazani su u tablici 3. Naalost, ve danas vidimo da planirani ciljevi nisu ostvareni, odnosno da uspostava sustava gospodarenja otpadom zaostaje za planom. Primjerice do sada jo uvijek nije u funkciji niti jedan od centara za gospodarenje otpadom, a broj saniranih odlagalita manji je od planiranih. Na slici 8. shematski je prikazan IVO koncept gospodarenja otpadom te mjere koje su predviene Strategijom gospodarenja otpadom u svrhu ostvarivanja zacrtanih ciljeva. Odgoj i obrazovanje je u stvari osnovni preduvjet funkcioniranja sustavnog i cjelovitog gospodarenja otpadom. Ukljuuje podizanje svijesti o problemu otpada, o

22

potrebi cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, o aktivnoj ulozi i odgovornostima u cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom.

Slika 8. Shema IVO koncepta gospodarenja otpadom (izvor: Strategija gospodarenja otpadom RH) 2.3. Uloge i odgovornosti u cjelovitom sustavu gospodarenja otpadom U Strategiji gospodarenja otpadom RH definirane su i odgovornosti u provedbi planiranih aktivnosti odnosno definirane su uloge i aktivnosti sudionika u cjelovitom gospodarenju otpadom. Strategija gospodarenja otpadom RH 4.4. Odgovornosti u provedbi planiranih aktivnosti odgovornost u procesu unapreivanja cjelovitog sustava gospodarenja otpadom s definiranjem uloga i aktivnosti imaju sljedei sudionici: Hrvatski sabor i Vlada, Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva, Fond za zatitu okolia i energetsku uinkovitost, Agencija za zatitu okolia, druga sredinja tijela dravne uprave (ministarstva, dravne upravne

23

organizacije), Jedinice podrune (regionalne) samouprave (upanije), jedinice lokalne samouprave (opine i gradovi), proizvoai otpada kuanstva, drugi proizvoai otpada i proizvoda, uvoznici i izvoznici, skupljai otpada, obraivai otpada, strukovne, poslovne i druge udruge, Konzultantske organizacije Kao to se moe vidjeti u cjelovit sustav gospodarenja otpadom ukljueni su svi subjekti, od vlade i razliitih dravnih tijela preko proizvoaa, sakupljaa i obraivaa otpada. to se tie komunalnog otpada koji je po svojoj definiciji otpad iz kuanstava glavni sudionici odnosno proizvoai otpada su kuanstva pa je strategijom definirana i njihova odgovornost i njihova uloga i aktivnosti u okviru cjelovitog gospodarenja otpadom. Sudionik: Proizvoai otpada kuanstva Uloge i aktivnosti u sustavu gospodarenja otpadom: odlagati otpad na odgovarajui nain, odlagati otpad namijenjen oporabi (papir, staklo, PET-ambalaa, limenke, staro eljezo, biootpad i dr.) ili posebnoj obradi (baterije, ulja, biootpad, lijekovi i dr.) u odgovarajue spremnike/reciklana dvorita ili na druga odgovarajua mjesta i nain (npr. kompostiranje), kupovati proizvode koji sadre reciklirane materijale te kupovati proizvode i koristiti usluge koje stvaraju manje otpada (pridravati se osnovnih naela odrivog razvoja), biti aktivnim sudionikom programa i aktivnosti na unapreivanju sustava gospodarenja otpadom

24

3. istija proizvodnja
Prvi strateki cilj gospodarenja otpadom je izbjegavanje nastajanja i smanjivanja koliina otpada na izvoru te otpada kojeg se mora odloiti uz materijalnu i energetsku oporabu otpada. Na koji nain moemo to postii odnosno koje su mjere kojima moemo ostvariti ovaj strateki cilj? Kao to se moe vidjeti na slici 8. ove mjere ukljuuju odgoj i obrazovanje, zatim istiju proizvodnju, istiji procese, smanjenje i racionalnije koritenje ambalae, funkcioniranje burze otpada, te naravno ponaanje kupaca i potroaa. istija proizvodnja predstavlja jedan od alata za ostvarivanje ovog stratekog cilja, odnosno preventivnu strategiji zatite okolia kojom se pribliavamo idealnom bezdeponijskom konceptu to je dano u viziji Strategije. Kao to je ranije reeno, izbjegavanjem i smanjivanjem otpada smanjujemo i pritisak na okoli. Zato je to vano? Odgovor na ovo pitanje daje nam sama definicija pojma okoli. OKOLI je nae prirodno okruenje: zrak tlo, voda i more, klima, biljni i ivotinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna batina kao dio okruenja koje je stvorio ovjek (Zakon o zatiti okolia). Okoli je sve ono to nas okruuje i u okoliu je sadrano apsolutno sve to nam je potrebno za odranje ivota. Iz ovog je jasno da e kvaliteta naeg ivota direktno ovisiti o stanju okolia. O emu ovisi stanje okolia? Prvenstveno o nama samima. Stanje okolia je direktna posljedica naeg odnosa prema njemu, dakle da li ga njegujemo ili zanemarujemo. Okoli kao skup raznovrsnih i meusobno isprepletenih ekosustava vrlo je osjetljiv. Unitavanje ili oteivanje jednog od njegovog dijela moe imati dugorone posljedice nesagledivih razmjera. kvaliteta ivota stanje okolia Kako bi se dananje drutvo moglo nastaviti razvijati na nain kao i do sada nuno je posvetiti vie panje okoliu i njegovu ouvanju. Koncept koji objedinjuje koji usklauje razvitak ljudskog drutva i zatitu prirode naziva se koncept odrivog razvoja. Odrivi razvoj podrazumijeva odravanje dosadanje brzine razvitka ostavljajui, uvajui pri tome prirodne resurse kako bi se i budue generacije mogle jednako tako razvijati. Dakle u ovom kontekstu problemi okolia odnosno zatite
25

okolia moraju se rjeavati uzimajui u obzir njihov odnos sa stanjem ekonomije i dobrobiti drutva. U stvari okoli, ekonomija (gospodarstvo) i drutvo obuhvaaju sve to nam je potrebno za dobar, zdrav i prosperitetan ivot. Odrivi razvitak koncept koji integrira okoli, drutvo i gospodarstvo. Vrijedi i obrnuto tj. da gospodarstvo, a time i drutvo egzistiraju u okoliu u irem smislu. Gospodarstvo egzistira u potpunosti unutar drutva jer svi dijelovi gospodarstva zahtijevaju interakciju meu ljudima. Dok je drutvo iri pojam od samog gospodarstva. Drutvo u potpunosti egzistira unutar okolia. Nae osnovne potrebe za zrakom, vodom, hranom i energijom zadovoljavaju se iz okolia. Jasno je dakle da zatita okolia predstavlja centralno pitanje u konceptu odrivog razvitka. Pojam odrivog razvoja potjee iz umarstva. Odnosi se na mjeru u kojoj su poumljavanje novim mladicama i sjea ume u direktnoj ovisnosti - stalno se omoguuje novi prirast ume a da se istodobno ne narue ivotna stanita. Tako se, na primjer, smije posjei samo onoliko stabala koliko je novih mladica zasaeno. Pa bi se kao moto mogla koristiti sljedea reenica: Treba ivjeti od profita, a ne od osnovne supstance. Ovaj ekoloki princip moe se primijeniti na razliita prirodna bogatstva i ekoloke sisteme, pa i na Zemljinu atmosferu. Radi se o odnosu prema prirodnim bogatstvima koji je orijentiran prema budunosti. Dakle: Odgovoriti na zahtjeve dananje generacije a da se pri tome ne unite mogunosti da budue generacije odgovore na svoje zahtjeve. Na ovoj definiciji poivaju sva dananja nastojanja meunarodne politike u vezi sa zatitom ivotne sredine. Za vrijeme najveeg industrijskog razvoja, priroda i okoli prvenstveno su se smatrali izvorom sirovina (minerala, goriva, poljoprivrednih proizvoda) i odlagalitem otpada. Oneienje je svijest o okolia potrebi i iscrpljivanje objedinjavanja prirodnih koncepta izvora, intenzivirano snanim i industrijskim i gospodarskim rastom tijekom druge polovice ovog stoljea nametnulo ekonomskog preivljavanja preivljavanja okolia u jedinstveni koncept odrivog razvoja. Dakle, svaki daljnji razvoj mora biti odriv, a to znai da: iskoritavanje obnovljivih izvora mora biti manje ili jednako stopi njihova prirodnog obnavljanja neobnovljivi izvori se moraju koristiti uz to veu moguu djelotvornost

26

mogunosti pronalaenja alternativnih obnovljivih izvora kao zamjene za trenutno koritene neobnovljive izvore

Od poetka prve industrijske revolucije, pa sve do pedesetih, odnosno ezdesetih godina prolog stoljea otpad se nije smatrao problemom. Tijekom tog razdoblja smatralo se da je kapacitet prirode neogranien i otpad se jednostavno odlagao u okoli. ezdesetih se godina, kao odgovor na negativne posljedice ovakvog odnosa prema okoliu, poinje primjenjivati razrjeenje otpada, odnosno tehnologije koje omoguuju njegovu disperziju u okoliu. Grade se visoki dimnjaci kojima se plinoviti ispusti odvode u atmosferu. Tekui otpad isputa se dugim cijevima u more daleko od obale, a na kopnu se za isputanje koriste samo vei vodotoci. Strunjaci su izraunali sposobnost vezanja i kapacitete recipijenata. Smatralo se da se sav otpad moe razgraditi do bezopasnih tvari ukoliko se razrijedi do tako niskih koncentracija da ne predstavlja nikakvu opasnost za okoli.

Slika 9. Razvoj preventivnog pristupa upravljanju otpadom

27

Daljnjim pogoranjem stanja okolia i sve veom akumulacijom otpada, te poveanom brigom za zdravlje ljudi i okoli poele su se sedamdesetih godina razvijati i primjenjivati takozvane End of Pipe tehnologije. U tu svrhu grade se dodatna postrojenja koja nisu sastavni dio proizvodnje nego su namijenjene obradi prethodno nastalog oneienja, otpada i emisija. Najee su to separatori, postrojenja za obradu otpadnih voda i spaljivanje vrstog otpada. Nedostatak ovih tehnologija je to to i same zahtijevaju izvore energije, imaju operativne trokove i esto se dogaa da samo sele otpad iz jednog medija u drugi, odnosno stvaraju nove koliine otpada. Osamdesetih godina poinje se primjenjivati recikliranje. Nastali otpad se sakuplja te postaje sirovina koja se ponovo prerauje. Uz recikliranje se javljaju novi investicijski trokovi, trokovi sakupljanja i razvrstavanja. Sekundarna sirovina je esto znatno loije kvalitete zbog nepravilnog sakupljanja i/ili izostanka razvrstavanja. Devedesetih godina se konano poinju razvijati preventivne strategije zatite okolia koje se temelje na smanjenju izvora oneienja, odnosno izbjegavanju i smanjenju nastajanja otpada. Ove strategije ukljuuju smanjenje otpada, istiju proizvodnju, prevenciju oneienja, tehnologije zatite okolia, te niskootpadne i bezotpadne tehnologije. Razvoj pristupa upravljanja otpadom kroz povijest prikazan je na slici 9. Za razliku od end of pipe pristupa koji je prvenstveno usmjeren prema zadovoljavanju zahtjeva za zbrinjavanjem nastalog otpada, preventivne strategije zatite okolia temelje se na smanjenju izvora oneienja. U osnovi su sve ove strategije iste jer se sve temelje na principu prevencije odnosno smanjenju izvora oneienja, pa se esto smatraju i sinonimima. U literaturi susreemo pojmove kao to su : minimizacija otpada (engl. waste minimization), smanjenje otpada (engl. waste reduction), istija proizvodnja zatite (engl. cleaner production), prevencija oneienja (engl. pollution prevention), smanjenje oneienja (engl. pollution reduction), tehnologije okolia (engl. environmental technologies), niskootpadne i bezotpadne tehnologije (engl. low and non-waste technologies). istija proizvodnja je jedna od najire prihvaenih preventivnih strategija zatite okolia. Njena definicija je sljedea: istija proizvodnja je kontinuirana sveobuhvatna strategija zatite okolia na procese i proizvode u cilju smanjenja rizika za ljude i okoli. (United Nations Environment Programs Industry and Environment Program Activity Centar UNEP IE/PAC), Slika 10.
28

Slika 10. Shematski prikaz koncepta istije proizvodnje (izvor: Centar za istiju proizvodnju) istija proizvodnja nije samo jedna inovacija nego proces koji se kontinuirano provodi s ciljem stalnog poboljavanja utjecaja neke organizacije na sve parametre okolia. istija proizvodnja je sveobuhvatna to znai da je usmjerena na proizvodnu tehnologiju u cjelini te da se ne fokusira samo na izdvojene dijelove okolia ve promatra utjecaj i na zrak i vodu i tlo. Pojam preventivna znai da se istija proizvodnja primjenjuje u obliku preventivnih mjera koje su ugraene u proizvodne tehnologije, a strategija znai da je pristup istije proizvodnje strateki, odnosno takav da neprekidno kontrolira sve nove mogunosti spreavanja oneienja, te primjenjuje i End of Pipe tehnologije, ali samo za nuno nastalu koliinu otpada. istija proizvodnja za proizvodni proces ukljuuje ouvanje sirovina i energije, uklanjanje otrovnih i opasnih sirovina, smanjenje otrovnosti i ukupne koliine svih emisija i otpada prije izlaska iz procesa. Kod proizvoda i usluga strategija istije proizvodnje je usmjerena na smanjenje njihova utjecaja na okoli, i to tijekom cijelog ivotnog ciklusa proizvoda (od razvoja, sirovine do koritenja i zbrinjavanja). istija proizvodnja se postie strunou, poboljanom tehnologijom i promjenom stavova. Uz zatitu okolia, te smanjenje rizika na ljude i okoli istija proizvodnja doprinosi veoj efektivnosti, to i je cilj svakog poduzea. Poveava se konkurentnost na tritu, osigurava dobar image tvrtke/poduzea, poveava se kvaliteta proizvoda i smanjuje nastajanje onih koji ne zadovoljavaju postavljene zahtjeve, postiu se velike utede sirovine i energije, a samim time i financijske utede. Sve to vodi do uvoenja inovacija i cjelokupnog unapreenja, to u konanici rezultira veom produktivnosti i eko-efikasnosti. Dakle, poveava se efektivnost i u gospodarskom smislu i u zatiti

29

okolia. Zbog toga se istija proizvodnja esto opisuje kao win-win strategija strategija obostranog dobitka. 3.1. Otpad u istijoj proizvodnji Pod pojmom otpad i emisije podrazumijevaju se sve krute i tekue i plinovite tvari koje se isputaju u vodu, zrak ili tlo, zatim jo i buka, otpadna toplina io drugi oblici otpadne energije. U konvencionalnom pristupu postupanja s otpadom, otpad se smatra neophodnim zlom i predstavlja teret proizvodnji. U organizaciji s takvim pristupom gospodarenje otpadom fokusirano je na odlaganje otpada kako bi se zadovoljila vaea zakonska regulativa o postupanju s otpadom, a uz to manje trokove. Preventivni pristup odnosno pristup istije proizvodnje definira otpad i emisije kao sirovine sa svojim trinim cijenama, koje se nisu konvertirale u eljene proizvode i zato se ne mogu prodati na tritu. Zbog toga otpad predstavlja isti gubitak. Strategija istije proizvodnje ukljuuje smanjenje nastajanja otpada, a time i smanjenje gubitaka. Otpad = gubitak Smanjenje otpada smanjenje gubitaka Na slici 11. shematski (i pojednostavljeno) je prikazana struktura ukupnih trokova proizvodnje. Moe se vidjeti da ukupnim trokovima doprinose: trokovi sirovina, radne snage (trokovi za plae), trokovi proizvodnje i trokovi otpada. istija proizvodnja vidi najvee mogunosti utede odnosno ekonomske dobiti upravo u tom segmentu trokova otpada.

Slika 11. Struktura ukupnih trokova proizvodnje

30

Kao to je ranije reeno, istija proizvodnja definira otpad kao sirovine i energiju koje se nisu konvertirale u eljeni proizvod. Dakle, cijena sirovina i energije (u otpadu) odnosno onog dijela koji nije ugraen u konani proizvod doprinosi trokovima otpada. Takoer, odreeni udio konanog proizvoda zavrava kao otpad. To je naroito izraeno u kemijskoj industriji gdje upravo iz tog razloga separacija produkta ima znatan udio u ukupnoj efikasnosti procesa. Tu su jo i gubici energije, otpadna toplina., zatim trokovi rukovanja otpadom odnosno trokovi zbrinjavanja nastalog otpada koji ovise o vrsti otpada, a rastu proporcionalno s proizvedenom koliinom otpada. Trokovi transporta otpada esto su vrlo visoki i ovise o tipu otpada i njegovoj koliini, te o nunim mjerama zatite koje se moraju poduzeti posebice prilikom transporta opasnog otpada. Cijena odlaganja otpada koja takoer ovisi o njegovom tipu i koliini. Konano, razliite fiskalne mjere odnosno naknade, porezi i kazne vezane uz proizvodnju i postupanje s otpadom takoer doprinose ukupnim trokovima. Na slici 12. je slikovito prikazano gospodarenje otpadom u istijoj proizvodnji koje je takvo da se pristupa rjeavanju problema ugradnjom preventivnih mjera u sam proces, a ne rjeavanju posljedica odnosno zbrinjavanju nastalog otpada kao kod primjene klasine proizvodnje.

Slika 12. Pristup gospodarenju otpadom u istijoj proizvodnji Modifikacija nekog proizvodnog procesa metodologijom istije proizvodnje

podrazumijeva smanjenje nastajanja otpada a time i smanjenje trokova obrade otpada (odnosno smanjenje svih onih trokova koji su povezani s vrstom i koliinom nastalog otpada) kroz efikasnije koritenje sirovina (slika 13.).
31

Slika 13. Modifikacija procesa metodologijom istije proizvodnje (izvor: centar za istiju proizvodnju) Dakle, istijom proizvodnjom (odnosno izbjegavanjem i/ili smanjenje nastajanja otpada na izvoru) ne samo da se smanjuje koliina otpada/emisija koje nastaju u tom procesu, ve se tede i sirovine resursi, odnosno sredstva potrebna za njihovu nabavu. Korist od primjene tehnika i mjera istije proizvodnje je dvostruka: kroz poveanu efikasnost proizvodnje tede se sirovine i energija i tako ostvaruju financijske utede, a izbjegavanjem stvaranja otpada i spreavanjem emisija doprinosi se zatiti okolia. 3.2. Preventivne mjere istije proizvodnje istija proizvodnja ispituje mjesta i uzorke stvaranja oneienja. Ovi se uzroci uklanjaju ugradnjom preventivnih mjera u proizvodni proces. Na stvaranje oneienja utjee vie faktora. Najvaniji faktori i odgovarajue preventivne mjere za istije proizvodnje shematski su prikazani slici 14.

32

Slika 14. Faktori koji utjeu na stvaranje oneienja i odgovarajue preventivne mjere istije proizvodnje Dobro gospodarenje, odnosno poslovno ponaanje je najlake provediva i ekonomski najisplativija mjera. Ta mjera odnosi se na trening i motivaciju osoblja, promjene u nainu rada, potivanje propisa o radu s materijalima, potivanje propisa o zatiti, te openito zahtjeva promjenu svijesti radnika. Promjena tehnologija moe biti pojedinana izmjena na strojevima i instrumentima ili promjena cijele metode rada. Promjena proizvoda ukljuuje razne promjene, a pritom je bitno da se ne izmjeni kvaliteta proizvoda. Zamjena sirovina esto ne zahtijeva velika ulaganja, a moe znatno pridonijeti ouvanju okolia. Zamjenske sirovine potrebno je osigurati od provjerenih dobavljaa. Recikliranje na izvoru (on-site) predstavlja kruenje tvari unutar sustava i esto je isplativa alternativa zbrinjavanju i odlaganju otpada. Openito vrijedi da to su mjere istije proizvodnje blie izvoru nastajanja otpada one su efikasnije, Slika 15.
33

Slika 15. Preventivne mjere istije proizvodnje Openito, kljuno je pitanje kako poveati uinkovitost nekog proizvodnog procesa smanjenjem otpada uz smanjenje negativnog utjecaja na okoli. Nema jedinstvenog recepta, ali postoje smjernice u kojem smislu treba djelovati: poveanje: koritenja obnovljivih resursa, upotrebe ambalae i spremnika za viekratnu uporabu, upotreba recikliranog materijala, jednostavnost odravanja i popravaka, trajnost i otpornost, kvaliteta radnih uvjeta smanjenje: koritenja neobnovljivih resursa, ambalae za jednokratnu upotrebu, buke,toksinih emisija, otpada za odlaganje, otpada za spaljivanje, bio-nerazgradivih materijala, potronje energije, potronje vode, emisije u okoli Program istije proizvodnje temelji se na provedbi slijedeih osnovnih koraka: 1) prikupljanje informacija 2) definiranje ulaza i izlaza za promatranu jedinicu (bilance) 3) analiza moguih poboljanja odreenim zahvatima 4) vrednovanje analiziranih zahvata

34

Slika16. Sustavna i kontinuirana metodologija istije proizvodnje 3.3. Otpad u kemijskoj industriji: uzroci i mjesta nastajanja, naini smanjenja U nekom proizvodnom procesu pod pojmom otpad smatra se sirovina koja se nije konvertirala u eljeni proizvod i ne moe se prodati na tritu. Bezotpadna proizvodnja je idealan model s ekoefikasnou od 100%. U realnim proizvodnim procesima otpad uvijek u veoj ili manjoj mjeri nastaje. Kako bi mogli izbjei i smanjiti nastajanje otpada moramo poznavati uzroke i mjesta njegova nastajanja. Dakle, traimo odgovor na pitanje ZATO i na kojim mjestima, GDJE u procesu otpad nastaje. U kemijskoj industriji otpad nastaje iz razliitih izvora vezanih uz rad postrojenja, postupaka koji ukljuuju primjerice pripremu pojne smjese, postupke separacije, punjenje i pranjenje reaktora i opreme ali i periodikog ienja i odravanja samog postrojenja, a naravno ovise i o tipu reaktora i procesne opreme. Ipak, glavni uzroci nastajanja otpada u kemijskim procesima lee u samom kemizmu procesa pa ih je zbog toga i najtee ukloniti.

35

Slika 17 Uzroci i mjesta nastajanja otpada u kemijskoj industriji Kemijskom reakcijom iz sirovina/reaktanata nastaju eljeni produkti/proizvodi. Razlikujemo 3 osnovna tipa reakcija kojima nastaje otpad u kemijskim procesima. 1) Prvi sluaj predstavljaju kemijske reakcije u kojima uz eljeni produkt C istom reakcijom nastaje i nusprodukt koliinama. A + B C + D gdje su: A i B reaktanti, odnosno sirovine, C je eljeni produkt (proizvod), a D je nusprodukt (otpad). Prema ovoj jednadbi reakcije, uz svaku molekulu eljenog produkta nastaje i jedna molekula nusprodukta. Kada razmatramo mogunost izbjegavanja i smanjenja nastajanja otpada u ovom sluaju jedno rjeenje, obzirom da ovom reakcijom nuno iz A i B nastaju i C i D, bilo bi nalaenje korisne primjene nastalog nusprodukta D. Druga mogunost bila bi odabir razliitog puta sinteze, odnosno reakcijskog puta kojim bi se na drugi nain dobio eljeni produkt. Primjer 1.: D, dakle otpad i to u stehiometrijskim

a)

dobivanje alilnog alkohola (3-hidroksipropen) alkalna hidroliza alil klorida (propen-3-klorida)

36

HCl (1:1)

Ideja je pronai bolji nain dobivanja istog produkta uz istovremeno izbjegavanje odnosno smanjenje nastajanja otpada.

b)

2 heterogeno katalitika koraka reaktanti propen i octena kiselina produkt u I stupnju je reaktant u II stupnju u II stupnju uz eljeni produkt (alkohol) nastaje i octena kiselina koja se jednostavno izdvaja i vraa u proces kao reaktant u I stupnju.

Iz ovog primjera vidimo da je promijenjeni put sinteze rezultirao potpunim izbjegavanjem nastajanja otpada. Naravno, izbjegavanje nastajanja otpada je potpuno pod uvjetom potpunog iskoritenja reakcije i pod uvjetom da nema gubitaka u postupku separacije produkta i nusprodukta odnosno recikliranja octene kiseline. U svakom sluaju postignut je znaajan napredak u odnosu na sluaj a) gdje uz eljeni produkt nastaju stehiometrijske koliine nusprodukta (otpada). Primjer 2:

a)

Dobivanje hidrokinona Klasina ruta sinteze anilin Sulfati problemi separacije

37

b) bisfenol A (Upjohn proces) I stupanj fenol II stupanj aceton Sirovine za proizvodnju bisfenola A

Dakle, i na ovom primjeru vidimo da je promijenjeni put sinteze rezultirao smanjenjem nastajanja otpada kroz korisnu primjenu nusprodukata koji se mogu reciklirati odnosno upotrijebiti za dobivanje osnovne sirovine. Primjer 3.

a)

b) dobivanje propilen oxida. Klasina sintetska ruta polazi od propena, pri emu u prvom stupnju nastaje klorohidrin, a u drugom stupnju uz propilen oksid nastaju i stehiometrijske koliine kalcijevog klorida.
38

 Alternativa je tzv OXIRANE proces (koji je razvila tvrtka Halcon International i Atlantic Richfield), a polazi iz izobutana. Uz propilen oksid nastaje i terc butil alkohol koji je kao nusprodukt Jednostavno se izdvaja i ima visoku trinu vrijednost (aditiv za benzine ili jedna od sirovina u procesu proizvodnje stirena). Jo jedna od prednosti procesa b) je to to nema tzv. kemije klora. Poznato je da organski halogenirani spojevi imaju brojna neeljena svojstva kao to su toksinost i mutagenost. Izbjegavanjem upotrebe i nastajanja kloriranih organskih spojeva izbjegavaju se i sve opasnosti povezane s njima i u smislu zdravlja i sigurnosti na radu te u smislu utjecaja na okoli. Na ovom primjeru moemo uoiti jo jedno od naela istije proizvodnje - smanjenje tetnih svojstava otpada odnosno smanjenje rizika na ljude i okoli. 2) Drugi sluaj je kada iz istih reaktanata (polaznih sirovina) glavnom reakcijom nastaje eljeni produkt, a sporednom reakcijom nusprodukt odnosno otpad. A + B C (glavna reakcija) A + B D (sporedna reakcija) mogunost podeavanje reakcijskih uvjeta, max iskoritenje na C reakcije aromatske supstitucije

Primjer 4. Kloriranje toluena

u prisutnosti Lewisovih kiselina kao katalizatora prevladava orto izomer

para izomer

selektivniji katalizatori zeoliti kao reakcijske

orto izomer

39

posude reakcije unutar pora stereoselektivnost iskoritenje na p-izomeru > 90 %.

3) Trei sluaj je kada otpad nastaje slijednom reakcijom tj. kada se reakcija ne zaustavlja na eljenom produktu ve se transformira u otpad. A + B C D mogunosti smanjenja otpada? podeavanje reakcijskih uvjeta prihvaanje niske konverzije (preduvjet jednostavna separacija odn. mogunost recikliranja neproreagiranih reaktatnata) Primjer 5.

dobivanje etilen oksida (5 mil. t/god) dodatak inhibitora gubici 20-25 % istraivanje

Primjer 6. Dobivanje akrilamida

a) Slabo iskoritenje, nusprodukti sulfati

b) Dow Chemical Cu katalizator Bolje iskoritenje, ali slijednom reakcijom nastaje akrilna kiselina

40

c) Nitto Chemical, Enzimatska hidratacija, nema slijedne reakcije, ~100 % iskoritenje,

nema separacije neproreagiranog akrilonitrila ni uklanjanja Cu iona iz produkta (reakcijske smjese)

Osim to nastajanje otpada u kemijskim procesima ovisi o kemizmu same reakcije (3 osnovna tipa), u realnim sustavima u sirovinama i pomonim kemikalijama mogu postojati odreene koliine neistoa koje takoer mogu sudjelovati u kemijskim reakcijama bilo sa glavnim reaktantom bilo meusobno. Uzroci nastajanja otpada lee u tijeku materijala kroz promatrani proces pa onda ako u proces ulaze osim primarnih sirovina i neistoe onda i njih treba uzeti u obzir kada se razmatraju uzroci nastajanja otpada. Stoga, openito moemo rei da su tipini izvori otpada u kemijskim procesima: neistoe u glavnim reaktantima (glavnim sirovinama), neistoe u pomonim kemikalijama (pomonim sirovinama), glavni reaktanti, pomone kemikalije (npr. katalizatori, otpala...), nusprodukti nastali u reakcijama u kojima sudjeluju neistoe iz glavnih ili pomonih sirovina, neproreagirane neistoe iz glavnih ili pomonih sirovina, produkti, neproreagirani glavni reaktanti, nusprodukti nastali u reakcijama glavnih reaktanata, neproreagirane pomone kemikalije te nusprodukti nastali u reakcijama glavnih reaktanata i pomonih kemikalija. Otpad takoer moe nastati u postupcima separacije produkta ili postupcima dorade. Koritenje otapala za ekstrakciju ili pranje zavrnog produkta, zatim kiselina ili baza u postupcima neutralizacije kao i razliiti postupci pranjenja i ienja reaktora i ostale procesne opreme prilikom zamjene ari mogu rezultirati nastajanjem
41

odreenih koliina otpada. Takoer, izmijenjeni procesni uvjeti prilikom zaustavljanja ili ponovnog pokretanja procesa mogu utjecati na nastajanje proizvoda koji odstupa od zahtijeva kvalitete odnosno karta. Paljivim planiranjem, odabirom i voenjem svih operacija u okviru nekog procesa na postrojenju moe se doprinijeti smanjenju nastajanja ukupnih koliina otpada. Mogunosti i smjernice za smanjenje otpada u kemijskoj industriji ukljuuju razmatranje uvoenja: alternativnih putevi sinteze izbjegavanje nastajanja nekorisnih nusprodukata izbjegavanje koritenja toksinih (tetih) sirovina i otapala smanjenje broja koraka (stupnjeva) sinteze katalitikih procesa novih, energetski uinkovitih metode kemijske sinteze i prerade proizvodnju nuno potrebnih toksinih intermedijera samo za potrebe neposredne primjene ime se eliminira transport i skladitenje opasnih kemikalija, i svi s time povezani rizici Glavni cilj odnosno pokretaka sila svake industrijske djelatnosti je stvaranje dodane vrijednosti, profita. Za kemijsku industriju to znai stvaranje dodane vrijednosti baznim sirovinama primjenom kemijskih procesa odnosno kemijskom pretvorbom tvari. Obzirom da trokovi otpada doprinose cijeni ukupnog proizvoda oni direktno utjeu i na stvaranje profita. Moe se rei da je u ranoj fazi industrijskog razvoja upravo otpad stvorio temelje moderne sintetske organske kemijske industrije. Kameni ugljen bio je glavni izvor energije za rastuu metalurku industriju. Otpad iz ovih procesa katran kamenog ugljena postao je vrijedna sirovina za nove industrije. Primjer je fenol kojeg je Ferinand Runge je 1843. godine izolirao iz katrana kamenog ugljena. Krajem 19. stoljea fenol se poeo koristiti za proizvodnju smola , za sintezu bojila te jednog od prvih eksploziva, pikrinske kiseline. Danas se fenol koristi za proizvodnju razliitih intermedijera kemijske industrije kao to su: bisfenola A (intermedijer za proizvodnju epoksidnih smola, za premazna sredstva i polikarbonatne plastike) kaprolaktam (intermedijer za proizvodnju Nylona i poliamidne plastike za odjevne predmete,
42

tepihe,

ribarske mree i ambalau),

anilin (antioksidans u proizvodnji guma,

intermedijer u proizvodnji herbicida, bojila, pigmenta i lijekova, te intermedijer za proizvodnju izocijanata iz kojeg se dobiva poliuretanska pjena), alkil fenol (koristi se u proizvodnji povrinski aktivnih tvari, detergenata, emulgatora, insekticida i raznih vrsta plastika), kloirani fenoli (za proizvodnju medicinskih antiseptika i baktericida, fungicida za zatitu drveta, aditiva za inhibiciju rasta bakterija i pesticida), a fenol se koristi i u farmaceutskoj industriji koa sirovina za proizvodnju primjerice salicilne kiseline (aspirina). Dakle, meu ostalima farmaceutska industrija, industrija proizvodnje agrokemikalija i proizvodnje razliitih vrsta plastinih masa baziraju se na sirovinama iz katrana kamenog ugljena odnosno otpada. Ono to je vano istaknuti i to je ovim primjerima pokazano jest da ono to je nekome otpad za nekog drugog moe predstavljati vrijednu sirovinu. Kada se u nekom kemijskom procesu generira otpad potrebno je razmotriti mogunosti njegova izbjegavanja i smanjivanja, njegove potencijale za ponovnu upotrebu ili recikliranje unutar istog procesa, ali takoer i njegovu potencijalnu vrijednost na tritu, kao sirovine za neke druge procese. Ovakav integralni pristup moe donijeti veu financijsku korist nego samo minimizacija otpada (slika 18).

Slika 18. Mogunost korisne primjene nusprodukta u kemijskim reakcijama Na slici 19. shematski je prikazan put od baznih kemikalija do preko tzv. finih kemikalija do farmaceutskog proizvoda. O znaaju i utjecaju kemijske industrije na globalni okoli i gospodarstvo slikovito govore ove brojke. Smanjenje otpada koje dovodi do smanjenja ukupnih proizvodnih trokova od na primjer 1 lipe po kilogramu proizvoda na razini godinje proizvodnje od 1 milijun tona rezultirat e utedom od 10 milijuna kuna godinje. Obzirom da proizvodnju lijekova moemo gledati globalno kao multifazni proces koji kree od proizvodnje baznih kemikalija, male utede ve u ovoj ranoj fazi gdje se radi o milijunskim tonama godinje proizvodnje rezultirat e znaajnim utedama na makro planu.
43

Slika 19. Proizvodi kemijske industrije od petrokemikalija do farmaceutskih proizvoda; Smanjenje otpada koje dovodi do smanjenja ukupnih trokova na primjer 1 lp/ kg 1 milijun tona p.a. 10 milijuna kuna p.a.

Slika 20. Potencijalna korist smanjenja otpada Na slici 20. shematski su prikazane prednosti i potencijalna korist za poslovanje tvrtke koje se mogu ostvariti smanjenjem otpada. Smanjenje otpada donosi korist za okoli kroz manje emisije, smanjenje oneienja i ie ekosustave. Smanjenje otpada donosi utedu sirovina, smanjenje proizvodnih trokova, jeftiniji i konkurentniji

44

proizvod, poveanje prodaje. Smanjenjem otpada smanjuju se naknade razne vezane uz otpad, te takoer i trokovi transporta otpada. Sve ovo donosi unaprjeenje poslovanja to znai poveani profit, veu cijenu dionica i financijska sredstva za poveanje proizvodnih kapaciteta. Smanjenje otpada donosi i poboljanje odnosa s javnou, zadovoljnije zaposlenike, nova radna mjesta, lake zapoljavanje novih kadrova. Vano je uoiti da su svi ovi faktori meusobno povezani, utjeu jedan na drugoga i meusobno su zavisni to ponovo ilustrira kompleksnost problematike otpada i potrebe za integralnim pristupom u rjeavanju problema otpada i pitanja zatite okolia, openito.

45

4. Hrvatska burza otpada

Kada je otpad odvojeno prikupljen bilo iz kuanstava bilo iz industrijskih djelatnosti on se moe ponuditi na burzi otpada gdje se registrira ponuda i potranja pojedinih sekundarnih sirovina. Hrvatska burza otpada je sredite ponuda i potranji svih vrsta otpada nastalih tijekom proizvodnje koje se meusobno povezuju ovisno o predmetu prijave. Organizirana je s ciljem povezivanja poslovnih partnera koji nude ili trae sve vrste korisnog otpada/sekundarnih sirovina koje se mogu iskoristiti kao ulazna sirovina za daljnju proizvodnju. Osnovana je u Hrvatskoj gospodarskoj komori kao ekoloki projekt i po svojoj osnovnoj funkciji je element ukupne dravne strategije gospodarenja otpadom. Na slici 21. prikazan je rast ukupnog broja prijava na burzi otpada, ali je jo uvijek nedovoljan odnosno burza se slabo koristi. Najee se trae otpadni metali i graevinski otpad , a nude otpadna ulja, ambalani otpad i metali.

Slika 21. Ukupan broj prijava na Hrvatskoj burzi otpada od 1995 do 2004. Oglasi su sortirani prema kategorijama otpada koji se nudi odnosno trai. Burza otpada je dobar, ali jo uvijek nedovoljno iskoriten alat upravljanja otpadom. Primjer: oglaavanje na Hrvatskoj burzi otpada

46

U Izvjeu o stanju okolia RH za 2001-2004. godinu dana je i ocjena stanja iz podruja otpad obzirom na ciljeve Nacionalnog plana djelovanja za okoli. Iz tablice 4. vidimo da je od 5 glavnih ciljeva samo u sluaju 2 ostvaren odreeni napredak. Tablica 4. Izvjee o stanju okolia RH za period 2001-2004; ocjena stanja iz podruja OTPAD (izvor: AZO)

47

Zapoeta je izgradnja i uspostava cjelovitog sustava gospodarenja otpadom i to prvenstveno donoenjem stratekih dokumenata i zapoetim aktivnostima u skladu s tim dokumentima te donoenje i primjena ekonomskih mjera koje se u sluaju komunalnog otpada odnose prvenstveno na poticajne mjere vezana uz naknade za ambalani otpad te uvoenje sustava naplate komunalnih usluga obzirom na proizvedenu koliinu otpada. Sljedee izvjee je pokazalo da se daljnjom provedbom plana gospodarenja otpadom postigao znatan pomak u izvrenju postavljenih ciljeva (Tablica 5). Tablica 5. Izvjee o stanju okolia RH za period 2005-2008; ocjena stanja iz podruja OTPAD (izvor: AZO)

48

5. Komunalni otpad
Komunalni otpad je otpad iz kuanstava, otpad koji nastaje ienjem javnih povrina i otpad koji nastaje u drugim djelatnostima ali je po svojem sastavu i svojstvima slian otpadu iz kuanstava. Za ovu vrstu otpada brinu se komunalne slube u ijoj je nadlenosti redovito prikupljanje i zbrinjavanje komunalnog otpada. Kakvo je stanje gospodarenja otpadom openito odnosno komunalnim otpadom u Hrvatskoj? Neki od pokazatelja dani su tablici 4. Prikazani su podaci za Hrvatsku i zemlje Europske unije, nama susjednu Austrija i Sloveniju. Koliina otpada pokazatelj je razvoja neke zemlje. Njegova koliina raste s BDP-om. U Austriji je ukupna godinja koliina otpada bitno vea nego u Hrvatskoj i Sloveniji . Vidimo da je njihov odnos 3,9 : 0,7 : 1, odnosno da u Austriji nastaje gotovo 4 puta vie otpada nego u Hrvatskoj, a u Sloveniji 30 % manje. Kada ukupnu koliinu otpada podijelimo s brojem stanovnika dobivamo vjerodostojniji pokazatelj pa vidimo da dobivene vrijednosti slijede rastui niz Hrvatska, Slovenija, Austrija to je u skladu s rastuim nizom BDP-vrijednosti. Tablica 6. Stanje u gospodarenju otpadom; koliine otpada u odabranim dravama EU i u Hrvatskoj (izvor: Strategija gospodarenja otpadom)

U tablici 6 su prikazane i koliine komunalnog otpada. Ponovno se moe vidjeti da u Austriji nastaju najvee koliine, ali ako se koliine komunalnog otpada izraze u postotcima u odnosu na ukupnu koliinu otpada, vidi se da je taj postotak u Austriji
49

najmanji (oko 6 %), dok je u Sloveniji i Hrvatskoj to neto manje od 10 %. Obzirom da su za ispravno postupanje otpadom odgovorni sami proizvoai otpada, moe se zakljuiti da je svjesnost graana i edukacija i sustav gospodarenja u smislu smanjenja nastajanja komunalnog otpada, bolja u Austriji nego u Sloveniji i Hrvatskoj. Prikazani su podaci iz 2000.g temeljem kojih se izraivala Strategija gospodarenja otpadom, pa je obzirom na injenicu da su do sada ve poduzete odreene mjere uspostave hijerarhije i cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, realno za oekivati da uskoro stanje u gospodarenju otpadom u RH bude neto bolje. Prema Izvjeu o stanju okolia u RH koji je izdala Agencija za zatitu okolia krajem 2007 godine, (www.azo.hr), nema bitnijih poboljanja u podruju otpada. Ostvareni su tek manji pomaci u razvoju sustava gospodarenja otpadom u periodu od 1997 do 2004. Veliki problem u tom razdoblju bio je nepostojanje kljunih stratekih dokumenata koji su nuni za planiranje i provoenje sustavnih aktivnosti na svim razinama te nizak stupanj provedbe propisa. Napredak je ostvaren donoenjem dvaju kljunih dokumenata Strategije gospodarenja otpadom (2005) i Plan gospodarenja otpadom za razdoblje 2007-2015 (2007) koji daju okvir djelovanja na ovom podruju. Koliina komunalnog otpada kontinuirano raste, to se moe vidjeti na Slici 22. Procijenjena koliina ukupno proizvedenog komunalnog otpada u RH za 2004 godinu iznosi 1,31 milijun tona. To znai da svaki stanovnik Hrvatske u prosjeku proizvede 295 kg otpada u godinu dana odnosno oko 0,8 kg dnevno. Prema posljednjim podacima Agencije za zatitu okolia iz 2010, do 2008. godine se moe vidjeti porast koliine komunalnog otpada, dok se nakon toga biljei pad. Taj trend smanjenja se moe pripisati globalnoj gospodarskoj krizi.

50

Slika 22. Procijenjene koliine komunalnog otpada u RH za razdoblje 1995-2004. Naini i mogunosti doprinosa pojedinca sustavnom gospodarenju otpadom, prvenstveno u gospodarenju komunalnog otpada: 1. odvojeno prikupljanje otpada koristan otpad Komunalne tvrtke moraju stvoriti uvjete koji e svim stanovnicima omoguiti primjereno postupanje s komunalnim otpadom. 2. promjene potroakih navika edukacija sustav obrazovanja, radionice, marketing, kampanje, projekti koritenje proizvoda s manje ambalae koritenje proizvoda u veim pakiranjima koritenje proizvoda od materijala koji se mogu reciklirati koritenje proizvoda od recikliranog materijala koritenje proizvoda za viekratnu upotrebu koritenje proizvoda koji su prijateljski za okoli ono to se moe popraviti, popravimo i dalje koristimo

Ono ime mi kao pojedinci moemo doprinijeti sustavnom gospodarenju otpadom svakako je odvojeno prikupljanje otpada kako bi se koristan otpad mogao iskoristiti te promijeniti potroake navike. Uz preduvjet da komunalne slube osiguravaju uvjete za primjereno postupanje s komunalnim otpadom (postojanje kontejnera za odvojeno
51

prikupljanje, redoviti odvoz, reciklana dvorite...), prvi je zahtjev relativno lako ispuniti. Potrebno je samo malo organizacije i dobre volje da se ostvare znaajni rezultati. Obzirom na velike koliine otpada tu vlada zakon velikih brojeva. Ako primjerice svatko od nas razdvajanjem otpada smanji koliinu koja ide na odlagalite za samo 10 %, ukupno smanjenje na godinjoj i dravnoj razini vrlo je znaajno (milioni tona). Potroake navika teko je mijenjati; potrebna je vea volja, svjesnost i disciplina kako bi se ostvarile promjene. Edukacijom kroz sustav obrazovanja, marketing, razliite kampanje i projekte radi se na podizanju svijesti o potrebi promjene potroakih navika, a odnosi se na primjerice kupovanje proizvoda s manje ambalae, vea pakiranja, proizvode od recikliranog materijala odnosno proizvoda prijateljskih za okoli. Iz podataka prikazanih u tablici 7 vidi se da je 2004. godine komunalnim sustavom obuhvaeno 100 % stanovnitva jedino u gradu Zagrebu, slijedi Istarska upanjija sa 96 % zatim, Primorsko goranska, Dubrovaka i Zadarska sa 95 %, a najloije stanje je u Koprivniko-krievakoj upaniji gdje je ovim sustavom obuhvaeno samo 65% stanovnitva. Isto tako moemo vidjeti da je u gradu Zagrebu i najvea koliina otpada po stanovniku to se ponovno moe povezati sa standardom graana i potroakim navikama. Tablica 7. Procjena specifine koliine odloenog otpada, obuhvatnosti stanovnitva organiziranim sakupljanjem te koliine otpada odloenog na odlagalita za 2004.

52

Iz slike 23. gdje su sumarno prikazani podaci za cijelu Hrvatsku vidimo da se u promatranom periodu (1995-2004) stanje popravlja odnosno da se poveava postotak stanovnitva obuhvaenog organiziranim sakupljanjem otpada pa tako 1995 imamo 57 % 2000 godine 80 % i 2004 % oko 86 %.

53

Slika 23. Udio stanovnitva obuhvaenog organiziranim sakupljanjem i odvozom komunalnog otpada Na slici 24. prikazano je gospodarenje komunalnim otpadom u Hrvatskoj za 2004 godinu i ono to je poraavajue je to da je samo 2 % odvojeno sakupljeno i da je samo 1 % komunalnog otpada kompostirano. Jedan od naina kojim se moe utjecati na smanjenje komunalnog otpada odnosno na odgovornije ponaanje graana je sustav naplate komunalnih usluga odnosno organiziranog sakupljanja, odvoza i odlaganja otpada.

Slika 24. Gospodarenje komunalnim otpadom u 2004. Sadanje stanje je takvo da se u 90% sluajeva usluga obraunava prema koritenoj stambenoj povrini s rasponom cijena od 0,2 do 0,75 kn/m2 stamenog prostora na
54

mjesec. Ovo je svakako krivo jer otpad ne proizvodi stambeni prostor nego ljudi koji u njemu ive. Osim toga ne proizvode svi pojedinci jednake koliine otpada. Kako bi se poveala odgovornost pojedinca i proveo princip proizvoa plaa i na taj nain motivira se odgovorno ponaanje koje moe rezultirati smanjenjem nastajanja otpada potrebno je prilagoditi sustav naplate komunalnih usluga. Postoje primjeri gdje ve takav sustav naplate funkcionira i daje pozitivne rezultate u smislu smanjenja ukupnih koliina otpada. Ovo ukljuuje primjerice koritenje tipiziranih (ip) posuda pomou kojih se odvoz komunalnog otpada naplauje prema proizvedenoj koliini (masa ili volumen) ili prodajom tipiziranih vrea u iju je cijenu unaprijed uraunat troak njihova odvoza i zbrinjavanja. Na slici 25. Prikazan je prosjeni sastav komunalnog otpada u gradu Zagrebu. Vidljivo je da su u komunalnom otpadu sadrane brojne korisne komponente, te da postoji veliki potencijal njegova iskoritavanja.

Slika 25. Prosjeni sastav komunalnog otpada u gradu Zagrebu (izvor: ZGOS) Primjer je otpadno staklo koje je vrijedna sekundarna sirovina. U vicarskoj se ak 95,7% ambalanog stakla reciklira. U Hrvatskoj je ovaj postotak znatno manji ali se vide pozitivni trendovi (tablica 8). Tablica 8. Udio recikliranog ambalanog stakla stavljenog na trite 2005-2006. staklo Hrvatska vicarska 2004 16 % 95,7% 2005 19 % 2006 58%

55

2004. u RH reciklirano je tek 16% ukupne koliine staklene ambalae koja se godinje pusti u promet, a 2005 19 %. Primjerice, Tvornica staklene ambalae Vetropack Straa ima kapacitet dovoljan da prihvati i preradi svu staklenu ambalau koja se plasira na tritu Hrvatske. Ali naalost, zbog nedovoljno razvijenog sustava prikupljanja i povrata staklene ambalae te nedovoljno razvijene ekoloke svijesti javnosti, sortirnica je radila smanjenim kapacitetom. Znatno poboljanje stanja, velik skok na 58 % vidljiv je u 2006. godini nakon uvoenja naknade za staklenu ambalau, to ilustrira pozitivan utjecaj uvoenja poticajnih mjera u okviru cjelovitog sustava gospodarenja otpadom. Trend rasta se nastavio do danas.

56

6. Odvojeno prikupljanje otpada

6.1. Reciklana dvorita Otpad koji se moe odloiti u reciklanim dvoritima u Zagrebu: papir karton Plastika ambalaa od metala stiropor stare baterije stakleni ambalani otpad ravno staklo PET - boce PE folije 6.2. Papir Svrha odvojenog prikupljanja papira je njegovo recikliranje i koritenje kao sekundarne sirovine. Ako odvojeno prikupimo i recikliramo 1 tonu otpadnog papira, spasili smo 20 mladih stabala. Recikliranjem papira uvamo ume, tedimo energiju, smanjujemo oneienje vode i zraka te tedimo skupi deponijski prostor. U Gradu Zagrebu 1991. godine zapoelo je odvojeno prikupljanje papira iz komunalnog otpada pomou plavih kontejnera postavljenih na javne povrine (slika 26.). Vano je znati je to se u plave spremnike smije, a to ne smije odlagati. Naknadna razvrstavanja iz sakupljenog papira ili su vrlo skupa ili su nemogua, a osim toga prisutnou nepoeljnih komponenti smanjuje se kvaliteta i koliina upotrebljive sekundarne sirovine. U plave spremnike za papir odlau se: novine, asopisi, prospekti, katalozi biljenice, knjige, telefonske imenike, slikovnice pisai papir, pisma, uredske tiskovine, papirnate vreice mape, karton, kartonske kutije (bez ljepljive trake, plastike, stiropora i dr.), kartonske fascikle, valovitu ljepenku Limenke stari lijekovi otpadne gume bez naplatka metalni glomazni otpad elektroniki otpad glomazni otpad akumulatore fluorescentne cijevi zeleni otpad

57

U plave spremnike ne smije se odlagati: indigo papir, ugljeni papir fotografije i foto papir zauljeni i prljavi papir vieslojna ambalau (primjerice ambalau za mlijeko i napitke) gumirane etikete i sl. pelene

Slika 26. Spremnik za odvojeno prikupljanje papira Koristi odvojenog sakupljanja papira i njegova recikliranja oituju se kroz utede u sirovinama, vodi i energiji te smanjenju optereenja otpadnih voda. Za proizvodnju jedne tone bijelog papira utroi se 2 tone drvne sirovine, a za proizvodnju iste koliine recikliranog papira potrebno je 1,2 tone otpadnog papira. Takoer, troe se znatno manje koliine vode: 16 000 L u odnosu na 85 000 L, te dvostruko manje koliine energije takoer optereenje otpadnih voda 15 puta je manje kod proizvodnje recikliranog papira. Ovakvi podaci sami po sebi trebali bi biti dovoljan motiv za svakog od nas da se ukljui u sustav odvojenog prikupljanja papira, ali i da se odlui na koritenje proizvoda od recikliranog papira u to je mogue veoj mjeri. Novinski papir moe se reciklirati najmanje sedam puta. Recikliranje novinskog papira temelji se na tzv. de-inking postupku koji ima za cilj uklanjanje tiskarskih boja. Novine i asopisi najprije se potope u kaastu smjesu u koju se uvode mjehurii zraka. To je postupak flotacije pri kojem tiskarske boje zaostaju na povrini u pjeni. Pjena se zatim uklanja odnosno odsisava, a oiena kaasta smjesa koristi se za proizvodnju recikliranog papira. Kartonska ambalaa takoer se moe proizvesti od
58

otpadnog papira, a valovita kartonska ljepenka moe se ponovno preraditi u ljepenku. 6..3. Staklo Odvojeno prikupljanje ambalanog stakla je najstariji zagrebaki projekt recikliranja komunalnog otpada koji je zapoet jo 1988 godine. Zeleni spremnici za staklo postavljeni su na javnim povrinama i u reciklanim dvoritima. Vano je znati: Energija koja se utedi recikliranjem jedne staklene boce, dovoljna je da arulja od 100 W svijetli 4 sata. Odvojenim prikupljanjem i recikliranjem staklenog ambalanog otpada osigurava se uteda prirodnih bogatstava (kvarcnog pijeska, vapnenca, prirodnog plina), energije i odlagalinog prostora te se smanjuje oneienje zraka, vode i tla. Pravilno postupanje sa staklenom ambalaom podrazumijeva: njeno ponovno koritenje za iste namjene povratna ambalaa (primjerice mineralna voda, pivo, mlijeni proizvodi) njeno koritenje za druge namjene

Ravno prozorsko staklo odlae se iskljuivo u reciklana dvorita, dok ostale vrste staklenog otpada treba odvojeno prikupljati samo ako je organizirano recikliranje. U zelene spremnike ne smije se odlagati: prozorsko staklo automobilsko staklo kristalno i optiko staklo armirano staklo laboratorijsko staklo staklena vuna arulje i fluorescentne svjetiljke porculanski i keramiki predmeti

6.3.1. Kruni tok staklene ambalae Vano je znati da je staklo materijal koji se moe u potpunosti reciklirati, te se tako od 1 tone staklenog loma, uz dodatak energije, dobiva 1 tona novih staklenki, jednake kvalitete (zatvara se kruni tok proizvoda). Prednosti koritenja staklenog loma u proizvodnji staklene ambalae:

59

smanjuje se upotreba primarnih sirovina (pijesak i soda kojih u prirodi ima u ogranienim koliinama), te se smanjuje i koliina utroene vode potrebne prilikom njihove eksploatacije, smanjuje se potronja energije, smanjuje se emisija tetnih plinova u atmosferu, rastereuju se komunalne deponije (oko 810% smea ini stakleni lom!)

U idealnim uvjetima staklo se moe neogranieno mnogo puta reciklirati.

Sudionici krunog ciklusa staklene ambalae su: sakupljai (komunalna poduzea), proizvoai (koji koriste stakleni lom), korisnici proizvoda u staklenoj ambalai (koji odvojeno odlau koritenu ambalau).

Slika 27. Kruni tok staklene ambalae (izvor: Vetropak Straa) Na slici 27. prikazan je kruni tok staklene ambalae. Ciklus zapoinje proizvodnjom staklene ambalae, a nastavlja se odlaskom u punionicu. Zatim proizvod u staklenoj ambalai odlazi na trite Potroai nakon koritenja proizvoda odlau ambalau u kontejnere za otpadno staklo koje zatim odlazi na sortiranje, a dobiveno lom staklo koristi se kao sirovina za proizvodnju nove ambalae. Tamo se mijea sa eventualno novim sirovinama (pijesak voda) i tokom proizvodnog procesa zagrijava u peima za taljenje na 1600 C. Proizvedeno staklo pue se ili istiskuje u kalupe i na kraju procesa nastaje nova staklena boca odnosno ambalaa koja nastavlja svoj ciklus.
60

6.4. PET Polietilentereftalat (PET) nastaje polikondenzacijom etilenglikola i tereftalatne kiseline. PET je homopolimer kojeg svrstavamo u grupu plastomera. Odlikuje se dobrim mehanikim i elektrinim svojstvima i temperaturnom postojanou do 150 ili 160 C. To je materijal koji je nelomljiv, otporan na mehanika optereenja i lagan, te je kao takav iznimno dobar za proizvodnju ambalae.. Meutim, upravo zbog tih svojstava PET ambalani otpad uzrokuje velike probleme na odlagalitima otpada, jer svojim obujmom zauzima veliki odlagalini prostor. Stoga, PET treba reciklirati/oporabiti ime se, osim skupog deponijskog prostora, tede resursi i energija te manje oneiuje zrak

Slika 28. Strukturna formula PET-a Po obujmu, plastini otpad ini vie od 30% otpada iz kuanstava. Odvojeno prikupljanje otpadne plastine PET ambalae u Zagrebu povezano je s odvojenim prikupljanjem otpadne metalne ambalae. Za odvojeno prikupljanje rabe se posude ute (PET) i sive boje(Al) koje su postavljene na javnim povrinama Grada i u reciklanim dvoritima. Prve posude postavljene su 1995. godine. Danas je u funkciji sustav prikupljanja PET ambalae kroz otkup uz povratnu naknadu to je rezultiralo znaajnim porastom udjela odvojeno prikupljene ambalae obzirom na koliine stavljene na trite.

61

Slika 29. Prikupljanje PET ambalae, recikliranje i koritenje sekundarne sirovine 6.5. Biootpad U biootpad iz kuanstava ubrajamo kuhinjski otpad (ostaci od pripreme hrane) te vrtni ili zeleni otpad. ini oko treinu kunog otpada i vrijedna je sirovina za proizvodnju kvalitetnog biokomposta.

Slika 30. Posude za odvojeno prikupljanje biootpada i ostalog otpada Najbolje je da se biootpad bioloki prerauje na mjestu njegovog nastanka. Taj se postupak zove kompostiranje, a obuhvaa aerobnu razgradnju biootpada pri emu nastaju ugljikov dioksid, voda, toplina i kompost, kao konani produkt (za samo nekoliko mjeseci). Kompost hrani biljke, osigurava prozranost tla, zadrava vodu i pogoduje rastu korjenitog bilja, te se stoga kompostiranje treba primijeniti gdje god je to mogue. Odvojeno se sakuplja u posebno oznaene posude smee boje (slika 27.). Odvojeno prikupljeni biootpad odvozi se na kompostanu. U kompostani se biootpad obrauje i po zavretku procesa dobiva kompost, koji se koristi kao dodatak tlu na zelenim gradskim povrinama. Smanjimo svoj kuni otpad za jednu treinu kompostirajmo! Odvojeno prikupljanje biootpada provodi se: odlaganjem u smee spremnike, postavljene uz stambeni objekt skuplja dolazi i odvozi biootpad u kompostanu

62

odvoenjem odvojenog biootpada u reciklano dvorite (manje koliine) ili u kompostanu

organiziranjem prigodnih prikupljanja biootpada (boina drvca, otpalo jesensko lie, proljetna i zimska rezidba).

Na slici 31. prikazan su tzv. kuni komposter te je dan shematski prikaz faza procesa kompostiranja. Gotovi kompost je rahli i tamnosmee odnosno crne boje.

Slika 31. Kuni komposter i shematski prikaz faza kompostiranja.

63

7. Opasni otpad
Ovisno o svojstvima, otpad dijelimo na opasni, neopasni i inertni otpad. Opasni otpad je otpad koji pokazuje jedno od svojstava koja ga ine opasnim: eksplozivnost reaktivnost zapaljivost nadraljivost tetnost toksinost infektivnost kancerogenost mutagenost teratogenost ekotoksinost svojstvo oksidiranja svojstvo nagrizanja svojstvo otputanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biolokom razgradnjom

Opasni otpad moe biti komunalni otpad, proizvodni otpad, ambalani otpad, graevinski otpad, elektriki i elektroniki otpad, vozila kojima je istekao vijek trajanja i otpadne gume mogu biti opasni otpad ako sadravaju jedno od svojstava opasnog otpada. Primjeri opasnog otpada nalazimo i u svakodnevnom ivotu. To su boje, tinta, ljepila i smole, otapala, fotografske kemikalije, pesticidi, baterije (nikal-kadmij baterije i olovne baterije), akumulatori, otpadna ulja za motore, pogonske ureaje i podmazivanje. Opasni otpad mora se odvojeno sakupljati! Opasni otpad ugroava ljudsko zdravlje i okoli! Ono to je vano kod definiranja opasnog otpada jest odrediti udio opasne tvari u otpadu. Potrebno je znati koja koliina opasne tvari ini neto opasnim i u kojim uvjetima? Na primjer, opasnim otpadom smatra se svaki otpad koji sadri vie od 0.1 % kancerogene ili vie od 1 % toksine komponente. Stare boje i lakovi, ambalaa oneiena istim, ljepila, smole i sl., takoer su opasan otpad. Boje i lakovi sadravaju organska otapala i pigmente tekih metala i kao takva spadaju u opasan otpad. Ljepila obuhvaaju veliki broj razliitih materijala, mnoga su lako zapaljiva, a

64

mogu sadravati organska otapala, formaldehide, cijanokrilat, te zajedno s ambalaom spadaju u opasne tvari. Medicinski otpad (infektivni otpad) je otpad koji nastaje iz zatite zdravlja ljudi u raznim zdravstvenim ustanovama, a zbog svog sastava (upotrebljene igle, price, vate i zavoji i sl.) je infektivni i zbog toga opasni. Potrebno ga je odvojeno sakupljati i odgovarajue obraditi. 7.1. Svojstva opasnog otpada U Uredbi o kategorijama vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada (NN 50/05) dana je lista opasnog otpada sa svojstvima koji ga ine opasnim: H1 Eksplozivno: o tvari i pripravci koje mogu eksplodirati pod utjecajem vatre ili koje su osjetljivije na udarce i trenje od dinitrobenzena H2 Oksidirajue: o tvari i pripravci koje pokazuju visoko egzotermne reakcije u kontaktu s drugim tvarima, posebice zapaljivim tvarima H3 A Visoko zapaljivo: o tekue tvari i pripravci koje imaju temperaturu paljenja niu od 21C (ukljuujui i vrlo visoko zapaljive tekuine) o tvari i pripravci koje se mogu zagrijati i zapaliti se u kontaktu sa zrakom na sobnoj temperaturi bez primjene energije o krute tvari i pripravci koje se lako mogu zapaliti u kratkom kontaktu s izvorom paljenja i koji nastavljaju gorjeti nakon uklanjanja izvora paljenja o plinovite tvari i pripravci koje su zapaljive na zraku s minimalno povienim tlakom o tvari i pripravci koje, u kontaktu s vodom ili vlanim zrakom, otputaju visoko zapaljive plinove u opasnim koliinama H3 B Zapaljivo: o tekue tvari i pripravci ija je temperatura paljenja jednaka ili via 21 C i nia ili jednaka od 55 C H4 Nadraujue: o nadraujue tvari i pripravci koje u neposrednom, duem ili ponovljenom kontaktu s koom ili sluznicom, mogu prouzroiti upalnu reakciju o otpad je nadraujui:
65

ako sadri 10 % ili vie, jedne ili vie nadraujuih tvari klasificiranih oznakom R41 ako sadri 20 % ili vie, jedne ili vie nadraujuih tvari klasificiranih oznakama R36, R37 ili R38 prema posebnom propisu o otrovima.

(R 41 Opasnost od tekih ozljeda oiju, R 36 Nadrauje oi, R 37 Nadrauje dini sustav, R 38 Nadrauje kou) H5 Opasno: o tvari i pripravci koje, ako ih se udie ili proguta ili ako prodru u kou, mogu prouzroiti granini rizik za zdravlje o otpad je opasan za zdravlje ako sadri 25 % ili vie, jedne ili vie tvari klasificiranih kao opasne tvari prema posebnom propisu o otrovima H6 Otrovno: o tvari i pripravci (ukljuujui vrlo otrovne tvari i pripravke) koje, ako ih se udie ili proguta ili ako prodru u kou, mogu prouzroiti ozbiljni, akutni ili kronini rizik za zdravlje i ak smrt o otpad je otrovan: o ako sadri 0,1 % ili vie, jedne ili vie tvari klasificiranih kao vrlo jaki otrovi o ako sadri 3 % ili vie, jedne ili vie tvari klasificiranih kao otrovi prema posebnom propisu o otrovima H7 Karcinogeno: o tvari i pripravci koje, ako ih se udie ili proguta ili ako prodru u kou, mogu prouzroiti rak ili poveati njegovu uestalost. o Otpad je karcinogen: ako sadri 0,1 % ili vie, jedne ili vie karcinogenih tvari 1. ili 2. skupine karcinogena ako sadri 1 % ili vie, jedne ili vie karcinogenih tvari 3. skupine karcinogena prema posebnom propisu o otrovima. H8 Nagrizajue: o tvari i pripravci koje u kontaktu mogu unititi tkivo. o Otpad je nagrizajui: ako sadri 1 % ili vie, jedne ili vie nagrizajuih tvari klasificiranih oznakom R35

66

ako sadri 5 % ili vie, jedne ili vie nagrizajuih tvari klasificiranih oznakom R34 prema posebnom propisu o otrovima. (R34 Izaziva opekotine, R35 Izaziva teke opekotine) H9 Infektivno: o tvari koje sadre odrive mikroorganizme ili njihove otrove koji su poznati ili se pouzdano zna da uzrokuju bolesti kod ljudi i drugih ivih organizama H10 Toksino za reprodukciju (Teratogeno): o tvari i pripravci koji, ako ih se udie ili proguta ili ako prodru u kou, mogu prouzroiti nenasljedne uroene deformacije ili poveati njihovu uestalost. o Otpad je toksian za reprodukciju: o ako sadri 0,5 % ili vie jedne tvari toksine za reprodukciju klasificirane u 1. ili 2. skupinu reproduktivnih otrova, oznaene oznakom R60 ili R61 o ako sadri 5 % ili vie jedne tvari toksine za reprodukciju klasificirane u 3. skupinu reproduktivnih otrova, oznaene oznakom R62 ili R63 prema posebnom propisu o otrovima. (R60 Moe smanjiti plodnost, R61 Moe tetno djelovati na plod, R62 Mogua opasnost od smanjenja plodnosti, R63 Mogua opasnost od tetnog djelovanja na plod) H11 Mutageno: o tvari i pripravci koje, ako ih se udie ili proguta ili ako prodru u kou, mogu prouzroiti nasljedne genetske defekte ili poveati njihovu uestalost o Otpad je mutagen: o ako sadri 0,1 % ili vie jedne mutagene tvari klasificirane u 1.ili 2. skupinu mutagenih tvari oznaene oznakom R46 o ako sadri 1 % ili vie jedne mutagene tvari klasificirane u 3.skupinu mutagenih tvari, oznaene oznakom R40 prema posebnom propisu o otrovima (R40 Ograniena saznanja o karcinogenim uincima , R46 Moe izazvati nasljedna genetska oteenja H12 o tvari i pripravci koji otputaju otrovne ili vrlo otrovne plinove u kontaktu s vodom, zrakom ili kiselinom, a sadraj slobodnog sulfida i cijanida u kontaktu s vodom, zrakom ili kiselinom prelazi sljedee vrijednosti: o Sulfid slobodan: 10.000 mg/kg suhe tvari o Cijanid slobodan: 1.000 mg/kg suhe tvari

H13
67

o tvari i pripravci koji, nakon odlaganja, mogu na bilo koji nain proizvesti drugu tvar, npr. ocjeivanjem, koja ima jedno od prethodno navedenih svojstava (H1-H12) o 1. Otpad ima svojstvo H13 ako vrijednosti parametara u otpadu prelaze sljedee vrijednosti, npr.:

68

iva: 20 mg/kg suhe tvari Arsen: 5.000 mg/kg suhe tvari Olovo: 10.000 mg/kg suhe Kadmij: 5.000 mg/kg suhe tvari t i 100 mg/kg suhe tvari Ukupni ugljikovodici: 20.000 mg/kg suhe PCB: t i 10.000 mg/kg suhe tvari BTX: 500 mg/kg suhe tvari Fenoli: o 2. Otpad ima svojstvo H13 ako vrijednosti paramatera eluata ili u sluaju tekueg otpada prelaze sljedee vrijednosti Ostatak nakon suenja: 10.000 mg/l pH vrijednost: 6-13 Antimon: 5 mg/l Arsen: 5 mg/l Bakar: 10 mg/l Barij: 50 mg/l Berilij: 0,5 mg/l Cink: 100 mg/l Kadmij: 0,5 mg/l Kobalt: 10 mg/l Kositar: 100 mg/l Ukupni krom: 50 mg/l Krom 6+ : 2 mg/l Nikal: 50 mg/l Srebro: 5 mg/l Olovo: 10 mg/l Amonijev duik: 1.000 Vanadij10.000 mg/l iva: 0,05 mg/l /l Nitrat (duik): 30 mg/l Ukupni cijanid: 20 mg/l Cijanid slobodan: 2 mg/l Sulfid: 20 mg/l Fluorid: 50 mg/l Fenoli: 100 mg/l AOX: 10 mg/l Ukupni ugljikovodici: 100 mg/l H14 Ekotoksino: o tvari i pripravci koji predstavljaju ili mogu predstavljati neposredan ili posredan rizik za jedan ili vie dijelova okolia. Na slici 32. su prikazani simboli kojima se oznaavaju opasne tvari.

Slika 32. Oznaavanje opasnih tvari Postupanje s opasnim otpadom smatra se djelatnou od interesa za RH, a mjere postupanja s opasnim otpadom odreuju se Strategijom zatite okolia.

69

7.2. Opasni otpad prema Strategiji RH Smjernice za unapreivanja sustava gospodarenja opasnim otpadom su: uspostava i organizacija mree sabiralita opasnog otpada uspostava sustava skupljanja i prijevoza opasnog otpada uspostava centra (1-2) za gospodarenje opasnim otpadom (recikliranje, obrada, odlaganje) Centar za gospodarenje opasnim otpadom (CGOO) sastoji se od sljedeih osnovnih elemenata: fizikalno kemijske obrade (anorganska linija i organska linija); termike obrade; odlagalita za 12.000 t/god (kapacitet 120.000 m3) unapreivanje posebnoga informacijskog sustava s bazama podataka i tijekovima otpada unapreivanje organizacijskih i financijskih mjera za gradnju potrebne infrastrukture gradnja mree regionalnih skladita za razvrstavanje i skladitenje organskoga opasnog i anorganskog otpada zbrinjavanje otpadnih ulja u energetskim objektima snage vee od 3MW zbrinjavanje u tvornicama cementa i sl. zbrinjavanje otpada iz naftnoga rudarenja koji je pogodan za nain zbrinjavanja utiskivanjem u duboke geoloke buotine Zakonom o otpadu definira se nain skladitenja i prijevoz opasnog otpada. Osnovno je da se opasni otpad mora izdvojeno sakupljati, i skladititi na strogo kontroliranim i u skladu sa Zakonom opremljenim prostorima. Zakon o otpadu (NN 178/04)) lanak 26. lanak 27. (1) Proizvoa opasnog otpada obvezan je osigurati skladitenje opasnog otpada. (2) Tehniko-tehnoloke uvjete kojima mora udovoljavati prostor, oprema ili graevina za skladitenje opasnog otpada propisuje ravnatelj. Opasni otpad mora se odvojeno skupljati.

70

(3) Spremnik u kojemu je opasni otpad oznaava se s natpisom "Opasni otpad" i nazivom vrste otpada. Prijevoz opasnog otpada mora biti iskljuivo u skladu s propisima koji vrijede za prijevoz opasnih tvari. lanak 28. (1) Opasni otpad ne smije se prevoziti s drugim otpadom. (2) Skuplja je duan dostaviti opasni otpad obraivau otpada u stanju u kakvom ga je primio od proizvoaa ili vlasnika otpada. (3) Na prijevoz opasnog otpada primjenjuju se propisi koji vrijede za prijevoz opasnih tvari. Obrada opasnog otpada dozvoljena je samo u postrojenjima koja posjeduju sve zakonom propisane uvjete i dozvole. Vezano uz opasni otpad obavezno je ispunjavanje zakonom propisane pratee dokumentacije, voenje oevidnika, izrada katastra o vrstama opasnog otpada, te mjeseno prijavljivanje Burzi otpada podataka o opasnom otpadu. (Prilog 1. Pratei list za opasni otpad). Zbog posebnih svojstva opasnog otpada te njegovom mogueg tetnog djelovanja na zdravlje ljudi i okoli i posebnih odgovornosti osoba koje postupaju opasnim otpadom zakonom je propisana struna sprema potrebna za obavljanje poslova postupanja s opasnim otpadom. lanak 42. Pravna ili fizika osoba koja se bavi djelatnou postupanja opasnim otpadom mora imenovati odgovornu osobu i zamjenika. lanak 43. Zaposlenik odgovoran za skladite opasnog otpada i zamjenik moraju imati najmanje viu strunu spremu (VI. stupanj) kemijskog, kemijskotehnolokog, biotehnolokog, farmaceutskog ili zdravstvenog usmjerenja i 5 godina rada u struci. lanak 45. Zaposlenik odgovoran za graevinu za obraivanje opasnog otpada i zamjenik moraju imati visoku strunu spremu (VII. stupanj) kemijskotehnolokog, kemijskog, biotehnolokog ili strojarskog smjera i 3 godine rada u struci ili viu strunu spremu (VI. stupanj) istog usmjerenja i 5 godina rada u struci.

71

lanak 47. Zaposlenik odgovoran za odlagalite opasnog otpada i zamjenik moraju imati visoku strunu spremu (VII/1 stupanj) kemijsko-tehnolokog, kemijskog, biotehnolokog, farmaceutskog ili zdravstvenog usmjerenja i 5 godina rada u struci.

72

7.3. Postojea infrastruktura za gospodarenje opasnim otpadom U RH, na naelima trita, razvijaju se tehniko - tehnoloki kapaciteti za skupljanje, skladitenje i obraivanje opasnog otpada. Pojedini gospodarski subjekti dobili su dozvole za skupljanje, prijevoz i privremeno skladitenje opasnog otpada. Trenutno, postoji nekoliko manjih specijaliziranih objekata sagraenih za potrebe oporabe/obrade opasnog otpada te postoje raspoloivi kapaciteti unutar pojedinih industrijskih postrojenja koji se koriste za oporabu/ obradu neke vrste opasnog otpada. U Tablici 8 prikazan je broj obraivaa i kapacitet obrade za pojedinu vrstu otpada. Na slici 33. prikazane su lokacije obraivaa opasnog otpada u RH.

Slika 33. Obraivai opasnog otpada u RH (izvor: Strategija gospodarenja otpadom)

73

Tablica 8. Broj obraivaa i kapacitet obrade za pojedinu vrstu opasnog otpada. (izvor: Strategija gospodarenja otpadom)

Danas u RH ne postoje lokacije ureene za odlaganje opasnog otpada te se stoga opasni otpad koji zahtijeva odlaganje (otpad kojeg nije mogue reciklirati, oporabiti i sl.) izvozi u inozemstvo na odlaganje. Na slici 31 prikazan je udio pojedinih vrsta opasnog otpada u ukupno ostvarenom izvozu opasnog otpada u 2004 i 2005.

74

Slika 34.: Udio pojedinih vrsta opasnog otpada (u %) u ukupno ostvarenom izvozu opasnog otpada u 2004. i 2005 2004. godine iz RH izvezeno 12.805 t opasnog otpada, a 2005. 13.265,45 t opasnog otpada. Opasni otpad iz RH najveim se dijelom izvozi u Sloveniju (67,93 %), Austriju (25,81 %), Njemaku (4,75 %) te eku i vicarsku. 7.4. Plan gospodarenja otpadom opasni otpad Mjere koje su predviene Planom gospodarenja otpadom imaju cilj smanjiti proizvodnju opasnog otpada, u prikupljanju obuhvatiti sve proizvoae opasnog otpada i stimulirati ih da opasni otpad odlau na posebno predviena mjesta. Mrea sabirnih centara za opasni otpad organizirat e se u okviru:

75

 RH.

prostora postojeih skladita za opasni otpad koje posjeduju ovlatene tvrtke za skladitenje opasnog otpada CGO-a RD-a u gradovima za opasni otpad iz domainstava

Na slici 35. shematski je prikazan planirani sustav gospodarenja opasnim otpadom u

Slika 35. Planirani sustav gospodarenja opasnim otpadom RH 7.5. Opasni otpad iz domainstva U opasni otpad iz domainstva prije svega spadaju: otpadne baterije, otpadna ulja, boje, lakovi, otapala, stari lijekovi, pesticidi, razne kemikalije i dr. Odvojeno prikupljanje opasnog otpada iz domainstava mogue je organizirati na iste naine kao i primarnu reciklau iskoristivih otpadnih tvari, s time da opasni otpad zahtijeva posebni nadzor od mjesta nastanka do mjesta konanog odlaganja obraenih i iskoritenih ostataka. OPASNI OTPAD - NIMBY efekt not in my back yard to se prikuplja u reciklanim dvoritima i na mjestima za prikupljanje opasnog otpada? Preuzimaju se bez naknade u ogranienim koliinama:

Do 5 L: otpadna ulja i masti.

76

Do 1 L: ostale opasne tvari. Otpadna mineralna ulja: motorna ulja, ulje iz mjenjaa, masti za podmazivanje, i tim tvarima oneiene kanistre, filtere, krpe; kao i kiseline i luine. Otpadno jestivo ulje i masti Sprej-doze (ispranjene), boje, emajl-boje, lakovi, razrjeivai, sredstva za ienje drva, ljepila, kemikalije. Sredstva za ienje i uklanjanje mrlja. Sredstva za unitavanje kukaca, sredstva za unitavanje korova, sredstva za zatitu biljaka, gnojiva. Fotokemikalije: razvija, fiksir, rendgenske slike, filmski materijal. Otpadni lijekovi i dijelovi injekcija bez igala (preuzimaju se samo u prozirnoj ambalai). Igle od injekcija (preuzimaju se samo u prozirnoj, vrstoj i neprobojnoj, plastinoj ambalai, dobro zatvorena ljepljivom trakom). iva kao kovina: toplomjeri, ivni prekidai (odvojeno u zatvorenoj ambalai), itd.

77

8. Zbrinjavanje otpada
Iako problem otpada nije nov, ideja i svijest o potrebi cjelovitog i sustavnog gospodarenja otpadom jo uvijek nije u potpunosti saivjela. U naoj svijesti najvanije je otpad, zbog sanitarnih razloga, nekuda odvesti. Takvo zbrinjavanje otpada je u stvari guranje otpada pod tepih. Nakon toga nastaju tete po zdravlje ljudi te dugotrajna i velika zagaenja i teret okoliu, koje e netko morati rijeiti. Naknadna sanacija deponija otpada je veoma skupa, a nepovoljni utjecaji na okoli ne mogu se u potpunosti ukloniti. Zbrinjavanje otpada kao dio cjelovitog sustava gospodarenja otpadom podrazumijeva postupak obrade ili trajnog odlaganja na nain siguran za ljudsko zdravlje i okoli, dakle posljednju kariku u lancu IVO koncepta. Ipak treba istaknuti da i u vaeim stratekim i zakonskim dokumentima RH iz podruja otpad postoje odreene nedosljednosti u definiranju pojmova obrada, zbrinjavanje i odlaganje otpada. Razlog tome lei u injenici da postoje odreena preklapanja u aktivnostima koje su ovim pojmovima obuhvaene. Primjerice u Strategiji gospodarenja otpadom RH posljednja faza IVO koncepta definira se kao: odlaganje (zbrinjavanje) ostatnog otpada na ureena kontrolirana odlagalita, dok se u istom dokumentu pojam zbrinjavanje otpada definira na nain da osim odlaganja obuhvaa i postupke obrade. Takoer, prema vaeem Zakonu o otpadu (NN 178/04) zbrinjavanje otpada obuhvaa postupke obrade ili odlaganja otpada, a pojam odlaganje otpada posebno se ne definira. Prethodna verzija Zakona o otpadu (NN 151/03) razlikovala je ova dva pojma: Zbrinjavanje otpada je konani postupak obraivanja i trajnog odlaganja. Odlaganje otpada je djelatnost kontroliranog, trajnog odlaganja otpada na graevine za odlaganje. Prema vaeem Pravilniku o gospodarenju otpadom (NN 23/07) kojim se propisuje da se otpad mora obraivati, oporabljivati i/ili zbrinjavati na nain da ne ugroava ljudsko zdravlje koritenjem postupaka koji ne tete okoliu ili mu tete u najmanjoj moguoj mjeri, navedeni su postupci zbrinjavanja otpada: D1 D2 D3 Odlaganje otpada u ili na tlo (npr. odlagalite itd.), Obrada otpada na ili u tlu (npr. bioloka razgradnja tekueg ili muljevitog otpada u tlu itd.), Duboko utiskivanje otpada (npr. utiskivanje otpada crpkama u buotine, iscrpljena leita soli, prirodne upljine itd.),
78

D4 D5 D6 D7 D8

Odlaganje otpada u povrinske bazene (npr. odlaganje tekueg ili muljevitog otpada u jame, bazene, lagune itd.), Odlaganje otpada na posebno pripremljeno odlagalite (odlaganje u povezane komore koje su zatvorene i izolirane jedna od druge i od okolia itd.), Isputanje otpada u kopnene vode iskljuujui mora/oceane, Isputanje otpada u mora/oceane ukljuujui i ukapanje u morsko dno, Bioloka obrada otpada koja nije specificirana drugdje u ovim postupcima, a koja za posljedicu ima konane sastojke i mjeavine koje se zbrinjavaju bilo kojim postupkom D 1 D 12,

D9

Fizikalno-kemijska obrada otpada koja nije specificirana drugdje u ovim postupcima, a koja za posljedicu ima konane sastojke i mjeavine koje se zbrinjavaju bilo kojim postupkom D 1 D 12 (npr.isparavanje, suenje, kalciniranje itd.),

D 10 Spaljivanje otpada na kopnu, D 11 Spaljivanje otpada na moru, D 12 Trajno skladitenje otpada (npr. smjetaj spremnika u rudnike itd.), D 13 Spajanje ili mijeanje otpada prije podvrgavanja bilo kojem postupku D 1 D 12, D 14 Ponovno pakiranje otpada prije podvrgavanja bilo kojem od postupaka D 1 D 13 i D 15 Skladitenje otpada prije primjene bilo kojeg od postupaka zbrinjavanja D 1 D 14 (osim privremenog skladitenja otpada na mjestu nastanka, prije skupljanja).

79

Slika 36. Organizacija sustava sakupljanja otpada Zbrinjavanje otpada dio je cjelovitog sustava gospodarenja otpadom iji su ciljevi: smanjivanje koliina otpada koji nastaje, smanjivanje koliina otpada koji se odlae na odlagalita tijekom primarnog odvajanja korisnog otpada, smanjivanje udjela biorazgradivog otpada u odloenom komunalnom otpadu, smanjivanje negativnog utjecaja odloenog otpada na okoli, klimu i ljudsko zdravlje, gospodarenje proizvedenim otpadom na principima odrivog razvoja, energetsko iskoritavanje otpada za proizvodnju energije. U svrhu ostvarivanja ovih ciljeva potrebno je da sustav gospodarenja otpadom bude organiziran kao integralna cjelina svih subjekata na lokalnoj i nacionalnoj razini, slika 36 (NN 85/07). 8.1. Centri za gospodarenje otpadom, CGO Strategijom i Planom gospodarenja otpadom predviena je gradnja i uspostava CGO centara za gospodarenje komunalnim i neopasnim proizvodnim otpadom, odnosno vrstim otpadom, te pretovarnih stanica. Preduvjet za funkcioniranje CGO je organizirano sakupljanje vrstog otpada.

80

Slika 37. Blok dijagram sustava gospodarenja komunalnim i neopasnim otpadom Dio vrstog komunalnog otpada sakupljat e se sustavom odvojenog sakupljanja (reciklana dvorita RD) i provedbom posebnih propisa za odreene kategorije otpada (ambalani otpad, otpadne gume, otpadna elektrina i elektronika oprema). Odvojeno sakupljeni otpad moe se odvoziti direktno na materijalnu i energetsku oporabu, tj. do pretovarne stanice PS ili centar za gospodarenje otpadom CGO, te se procesuirati na daljnju materijalnu ili energetsku oporabu. Ostali dio mijeanoga komunalnog otpada sakuplja se sustavom organiziranog sakupljanja koji provode tvrtke ovlatene za obavljanje komunalne djelatnosti sakupljanja otpada, a sakupljeni otpad transportiraju do PS-a i/ili CGO-a. Neopasni vrsti proizvodni otpad odvojeno se sakuplja organiziranim sustavom sakupljanja komunalnog otpada te se odvojeno transportira do PS-a i/ili CGO-a. Neopasni proizvodni otpad mogu sakupljati i ovlateni sakupljai koji ga zatim predaju u PS i/ili CGO. U CGO-u se provodi sekundarno odvajanje korisnih sirovina, preostali otpad se obrauje i nakon toga odlae na odlagalite (slika 37). Otpad sakupljen u PS-u dovozi se do CGO-a koji je smjeten na odreenoj udaljenosti od naseljenog podruja. U CGO-u se prihvaa i otpad sakupljen preko sakupljake mree podruja u blizini CGO-u. U CGO-u se odvijaju razliite aktivnosti

81

vezane uz obradu otpada prije njegovoga konanog odlaganja na odlagalitu neopasnog otpada koji je ujedno i sastavni dio CGO-a: prihvat, obrada sortiranog ili nesortiranog otpada; sakupljanje otpada koji se moe ponovno uporabiti ili reciklirati te sakupljanje i daljnja predaja opasnog otpada; sakupljanje i distribucija otpada koji se moe koristiti u druge svrhe; energetsko iskoritavanje pojedinih frakcija otpada; odlaganje obraenog otpada.

Slika 38. Shematski prikaz sastavnica CGO-a CGO se u osnovi sastoji od: ulazne zone, postrojenja za obradu otpada, zona za privremeno skladitenje, zone za odlaganje otpada, zone za prikupljanje i obradu bioplina, te zone za prikupljanje i obradu otpadnih voda. 8.2. Tehnoloki postupci obrade i iskoritavanja vrstog otpada prije konanog zbrinjavanja U cilju smanjivanja koliina otpada koje se moraju odloiti te u cilju uklanjanja ili barem smanjivanja tetnog utjecaja otpada na okoli (npr. emisije plinova nastalih razgradnjom otpada, procjedne vode i sl.), suvremeni sustavi zbrinjavanja otpada obuhvaaju razliite tehnologije obrade i iskoritavanja otpada. Odabir tehnolokog postupka za obradu otpada mora se temeljiti na analizi isplativosti, uz uvaavanje mjera gospodarenja otpadom prema najboljoj dostupnoj tehnologiji koja ne zahtijeva previsoke trokove.
82

U nastavku je prikazan pregled suvremenih tehnologija obrade komunalnog otpada za koje se Planom gospodarenja otpadom (NN85/07) predvia mogunost primjene tijekom uspostave CGO-a. 8.3.. Mehaniko-bioloka obrada (MBO) otpada Koncept mehaniko-bioloke obrade otpada (MBO) razvio se kao posljedica tenje da se reducira koliina biorazgradivog otpada koji se odlae na odlagalitima te da se sustavom automatske separacije omogui povrat korisnih sirovina iz otpada. S obzirom na to da je do sada razvijen velik broj varijanti MBO-a, pod tim su pojmom obuhvaena postrojenja s velikim razlikama u tehnikoj opremljenosti i uvjetima rada.
ULAZ mjeoviti otpad

Materijali pogodni za recikliranje (metali, staklo) ili RDF

Mehanika separacija i predobrada

Materijali pogodni za odlagalite

Kompost

Bioloka obrada

Bioplin i Energija
(anaerobna razgradnja)

Slika 39. Procesna shema MBO-a MBO tehnologije u pravilu ukljuuju procese koji su prikazani u tablici 9. Tablica 9. Procesi obrade ukljueni u MBO Mehanika obrada usitnjavanje i paletizacija drobljenje i mljevenje Bioloka obrada bio-suenje biostabilizacija

prosijavanje i druge metode mehanike kompostiranje ij separacija uslijed djelovanja elektromagnetskih anaerobna digestija il MBO tehnologija obuhvaa dva kljuna procesa: mehaniku (M) i bioloku (B) obradu vrstog otpada, pri emu se razliiti elementi M i B procesa mogu konfigurirati na razliite naine kako bi se ostvario irok raspon specifinih ciljeva:
83

maksimiziranje koliine obnovljivih sirovina (staklo, metali, plastika, papir i dr.) proizvodnja komposta proizvodnja visoko kvalitetnog krutog goriva iz otpada (GIO) definiranih svojstava proizvodnja biostabiliziranog materijala za odlaganje proizvodnja bioplina za proizvodnju topline i/ili elektrine energije.

Neke od najeih primjena primarnih produkata koji nastaju u odreenim MBO procesima prikazane su u Tablici 10 Tablica 10. Mogunosti uporabe izlaznih produkata iz MBO procesa Izlazni produkt Primjena u umarstvu za poboljanje kvalitete zemljita Kompost za poboljanje kvalitete panjaka u vrtovima na oneienoj zemlji sekundarno gorivo spaljivanje u termoelektranama sekundarno gorivo u cementarama GIO (engl. RDF) sekundarno gorivo za industrijske energane gorivo za energane na otpad (spalionice otpada) proizvodnja elektrine energije i topline (kogeneracija) Bioplin mijeanje sa zemnim plinom proizvodnja plina za promet i industriju odlaganje na odlagalitima Ostatak za odlaganje biostabilizirani ostatak prikladan za odlaganje na odlagalitima Osim primarnih produkata koji mogu nastati MBO procesom (kruto gorivo, bioplin, kompost, biostabilizirani ostatak), u svim MBO procesima nastaju i sekundarni izlazni produkti kao to su: materijali koji se mogu oporabiti/reciklirati (papir, metali, plastika), otpadni materijal koji se odlae na odlagalite, otpadne vode i emisije u zrak. Kompostiranje je prirodni i zbog svoje jednostavnosti jedan od najrairenijih postupaka bioloke obrade. Osim u okviru MBO kompostirati se moe samostalno u vlastitom vrtu. Kompostiranje predstavlja prirodan proces recikliranja organskih tvari pri kojem se odvija kontrolirana aerobna bioloka razgradnja i pretvorba otpadne organske mase u stabilnu organsku tvar i humus. U procesu pretvorbe biorazgradivog vrstog komunalnog otpada u kompost troe se voda i kisik, a oslobaa se toplina. Sam proces odvija se uslijed djelovanja mikroorganizama, bakterija, gljivica i plijesni. U procesu kompostiranja sudjeluju organski otpad s

84

primjesom kisika i mikroorganizama te se kao produkt dobiva kompost, CO2, H2O, novonastali mikroorganizmi te proizvedena toplina. Vani su parametri koje treba pratiti tijekom procesa kompostiranja, a to su: sadraj kisika, vlanost, temperatura, pH vrijednost i omjer elementarnih sadraja C:N. Produkt kompostiranja je krutina koju nazivano humusom, a sastoji se od kondenziranih aromatskih struktura velike molekularne mase, izrazito otpornih na daljnju razgradnju, slika 40. Proces sam po sebi prati gubitak mase obraenog biootpada u iznosu 60% poetno. Kompostiranjem smanjujemo potencijal emitiranja metana, te samim procesom dobivamo kvalitetan bioloki inertan materijal. Primjenjuje se u poljoprivredi kao zamjena za umjetna gnojiva, te u obnovi erozijom oteenog tla.

Slika 40. Kompost

85

8.4. Termika obrada otpada Termika obrada otpada (TOO) je skupina postupaka kojima se smanjuje volumen otpada, pri emu se izdvajaju i/ili unitavaju potencijalno opasne tvari iz otpada. Uz to, termikom je obradom mogue iskoristiti energetsku vrijednost otpada za proizvodnju elektrine energije i/ili toplinske energije. Postupke termike obrade otpada moemo podijeliti na: spaljivanje (izgaranje) pirolizu (otplinjavanje) rasplinjavanje (sa i bez plazme) termiku/katalitiku depolimerizaciju suenje dezinfekciju (sterilizacija) hidriranje te druge postupke i kombinacije postupaka

Posebnim propisom definirano je da se u sustavu zbrinjavanja, posebice komunalnog otpada, mora uvijek primjenjivati energetsko iskoritavanje otpada. Iz perspektive energetske optimizacije poeljno je, prije termike obrade, izdvojiti tee gorive tvari anorganskog porijekla (metali, staklo,..), a u organskom ostatku smanjiti udio vlage. isti postupak spaljivanja, bez posebnog iskoritenja dobivene topline, mogue je primjenjivati samo tijekom zbrinjavanja posebnih vrsta i zbrinjavanja opasnog otpada. 8.4.1 Spaljivanje Tehnologija spaljivanje otpada, koja je ujedno najrasprostranjenija tehnologija, predstavlja oksidaciju zapaljivih tvari sadranih u otpadu. Na taj nain se otpad, to jest njegova organska komponenta prevodi u pepeo (kruta komponenta), dimne plinove (plinovitu komponentu) te energiju. Pepeo se uglavnom sastoji od anorganskih sastojaka otpada te moe biti u obliku grudica (kao krutina) ili lebdeih estica koje mogu biti sadrane u dimnim plinovima. Dimni plinovi se moraju proistiti od raznih plinovitih (anorganskih i organskih) oneiivala prije isputanja u atmosferu. Postoje razne modifikacije tehnolokih postupaka spaljivanja kao to su spaljivanje na reetki, u rotacijskoj pei i fluidiziranom sloju. Ta se postrojenja esto primjenjuju i za spaljivanje drugih vrsta otpada, osim komunalnog, uz prilagodbu

86

temperature spaljivanja i drugih uvjeta. Toplina dobivena tim procesom moe se pretvoriti u energiju, a tada takvo postrojenje moemo nazvati energana na otpad. 8.4.2. Piroliza Piroliza podrazumijeva termiko-kemijski proces razgradnje organskog sadraja na povienim temperaturama bez prisutnou kisika. Ukljuuje simultanu promjenu kemijskog sastava i fizikog stanja, i sam proces je ireverzibilan. Slian proces se odvija u prirodi u poarima gdje drvna graa i vegetacija dolazi u kontakt s lavom u vulkanskim erupcijama. Tijekom procesa pirolize dolazi do nastanak plinske (tzv. pirolitiki plin), kapljevite (pirolitiko ulje) te krute (kruti ostatak bogat ugljikom tzv. gar (engl. char)) komponente. Slian proces se primjenjuje u industriji za dobivanje koksa, metanola, itd. kojeg dolazi do razlaganja organskih molekula pri povienoj temperaturi i u odsutnosti kisika. Prema rasponu temperatura pri kojima se odvija piroliza, mogu se razlikovati tri varijante: niskotemperaturna do 500C; srednjetemperaturna od 500C do 800C; visokotemperaturna via od 800C.

S poveanjem temperaturne reakcije poveava se i udio pirolitikog plina u produktima reakcije, a smanjuje se udio krute i tekue faze. Pirolitiki plin se obino spaljuje, a kruta se faza ili spaljuje ili prvo rasplinjuje, a zatim se spaljuju nastali plinovi. Dimni se plinovi mogu uvesti u generator para te se dobivena para iskoritava za grijanje ili pokretanje turbine spojene s elektrinim generatorom. 8.4.3. Rasplinjavanje Rasplinjavanje je proces tijekom kojega se pri povienoj temperaturi (>700C) u reaktor s gorivom bogatim ugljikom dovodi sredstvo za rasplinjavanje (npr. kisik, vodena para, zrak ili ugljini dioksid). Produkt reakcije je mjeavina plinova poznata pod nazivom sintetski plin (syngas). Sintetski plin dobiven rasplinjavanjem moe se spaljivati, iskoristiti u postrojenjima za kogeneraciju ili se moe upotrijebiti za sintezu razliitih tekuih ugljikovodika nekom varijantom Fischer-Tropsch procesa. Zbog visoke temperature procesa dolazi do vitrifikacije ljake nastale u procesu. Rasplinjavanje jo nije rairen postupak u termikoj obradi otpada, ali zaokupljuje sve veu panju kako potencijalnih buduih investitora tako i regulatornih agencija te ire
87

javnosti iz razloga jer se na prilino siguran nain moe rijeiti problem otpada, te iz njega dobiti prijeko potrebna energija. Naravno, sam proces ima nekoliko modifikacija, prvenstveno u smislu naina provedbe rasplinjavanja, tj. primijenjenog tipa tzv. rasplinjaa. Tako postoje primjerice princip primjene reaktora: s fiksnim slojem kroz koji se sredstvo za rasplinjavanje dovodi ili u istom ili nasuprotnom smjeru od ulaza goriva bogatim ugljikom s fluidiziranim slojem s strujom plazme

Ovisno o primjeni odreene tehnologije, tj. izvedbe reaktora za rasplinjavanje, kao i tipu i kvaliteti ulazne sirovine (gorivo bogato ugljikom, npr. otpad), koliina i produkti koji izlaze iz samog procesa mogu biti razliiti. U biti, razlikuje se udio komponenti sintetskog plina ime se odreuje njegova energetska vrijednost, postupci potrebni za njegovo proiavanje, te kvaliteta krutog ostatka. Osim toga, da bi se sintetski plin mogao upotrijebit kao gorivo za ko-generaciju u svrhu dobivanja toplinske i elektrine energije, ulazna goriva tvar mora biti relativno homogenog sastava, to znai da je za komunalni otpad potrebna predobrada. Postoje manja postrojenja u kojima je rasplinjavanje upotrijebljeno za obradu tekuega opasnog otpada ili za obradu visokoenergetskih materijala kao to je plastini otpad. Takoer, tijekom termike obrade komunalnog otpada rasplinjavanje se moe primijeniti nakon pirolize kao metoda za naknadnu obradu krute faze. Posebno zanimljiva je primjena plazme u procesu rasplinjavanja. Njena uloga, ovisno o dostupnoj tehnologiji, moe biti dvojaka: ili se koristi za samo rasplinjavanje organske komponentne ili se koristi za proiavanje nastalog plina nakon klasinog spaljivanja. Takoer, valja naglasiti da primjenom plazme se eliminira nastajanje tetnih plinova dioksina i furana, koji mogu nastati primjenom spaljivanja. Razlog tome je da je plazma proces gdje se proputanjem elektrine energije kroz plin postiu temperature od 5000 do 15000 C. te uslijed tako visokih temperatura dolazi do razlaganja organskih i taljenja anorganskih komponenti otpada. U plinovitoj fazi dolazi do snane razgradnje organskih molekula to gotovo u potpunosti eliminira tetne emisije to je jedna od glavnih prednosti plazma postupka. Anorganske tvari se nakon taljenja vitrificiraju i mogu se odlagati ili koristiti kao graevni materijal.
88

Na slici 41 je dan slikovit prikaz energetske isplativost, te utjecaja na okoli primjene rasplinjavanja na bazi plazme u usporedbi sa klasinim spaljivanjem te mehanikobiolokom obradom uz slijednu primjenu spaljivanja odvojene gorive komponente (RDF ili GIO).

Emisija

Emisija

Zamjensko gorivo cementara

otpad

MBO
elektrana spalionica

Visok stupanj negativne emisije po okoli: okoli Praina, kloridi NOx,

50 % negativni balans energije?!

Utjecaj otpada po okoli:

velik udio neiskoritenog otpada zahtjevi za odlaganjem rasipanje korisne energije direktno oneienje zraka

Emisija
otpad

Spaljivanje
Uinkovitost 60 %

para

Proizvodnja elektrine energije Uinkovitost 20%

30 % na odlagalite 20 % energije

Utjecaj otpada po okoli: neiskoriteni otpad zahtjevi za odlaganjem rasipanje korisne energije

otpad

Rasplinjavanje u struji plazme

Uinkovitost 60 %

Sintetski plin CO i H2

Proizvodnja elektrine energije Uinkovitost 40% Zamjena za gorivo!!

2 % na odlagalite 40 % energije

Utjecaj otpada po okoli: niska emisija u okoli visoka energetska uinkovitost

Slika 41. Usporedba MBO-a, spaljivanja i rasplinjavanja u struji plazme

89

8.4.4. Termika/katalitika depolimerizacija Uz nova saznanja na polju zbrinjavanja i obrade otpada, namee se nekoliko rjeenja, to jest moguih tehnologija. Jedan od tehnologija koju bi trebalo uzeti u razmatranje za rjeavanje gore spomenutih problema, a koja nudi dvojaku korist zbrinjavanje otpada stvaranjem energije iz njega, je depolimerizacija otpada, takozvano ''krekiranje'', kojom se dobiva tekue gorivo. Termika depolimerizacija je proces kojim se cijepaju dugi lanci organskih spojeva na krae lance, obino izmeu 10 - 20 atoma ugljika, te su tako nastali spojevi ekvivalent spojevima koji su sastavne komponente sirove nafte. To je ustvari bit geolokih procesa za koji se smatraju da su ukljueni u prirodni proces proizvodnje fosilnih goriva. Tako se pod djelovanjem tlaka i temperature, dugaki polimerni lanci koji sadravaju ugljik, vodik te kisik razgrauju na kratke, takozvane petrokemijske ugljikovodike, sa 20 maksimalno ugljikovih atoma. Kada se takva tehnologija primjeni na komunalnom otpadu, koji se uobiajeno sastoji izmeu 80 90 % od organske komponentne, mogue je kao krajnji proizvod dobiti takozvano sintetiko dizel gorivo (poznatije kao i bio-dizel druge generacije), koje je u svojim kemijskim i fizikim svojstvima gotovo identino tzv. fosilnom dizelu. Sam proces depolimerizacije kompleksnih organskih tvari koje sadre duge lance ugljikovih (C) atoma uz prisutnost vodika (H) i kisik (O) te stvaranje sirove nafte kao fosilnog goriva moe se odvijati ili kao katalitiki ili termiki proces ili pak kao kombinacija ta dva procesa. Kod termike depolimerizacije je prisutna visoka temperatura (>400C) da razbije duge lance ugljikovodinih molekula u krae kako bi se stvorilo fosilno gorivo (Fisher-Tropsch). Iako je ovakav nain depolimerizacije poznat dosta dugo vremena, ipak nije naao svoju primjenu u stvaranju goriva jer zahtijeva preveliku koliinu uloene energije, te je stoga nedovoljno energetski, ekonomski pa i ekoloki uinkovit, pogotovo u usporedbi s novim i unaprjeenim tehnologijama za obradu otpada, pa tako i katalitiku depolimerizaciju. Ipak, danas u svijetu postoji nekoliko pokaznih postrojenja koji koriste slian sustav za depolimerizaciju orgaskih tvari u cilju stvaranja goriva. Termika depolimerizacija ima nekoliko nedostataka. Takva depolimerizacija samo razbija duge lance u krae, te se vee molekule ne mogu stvoriti. Na taj nain manje molekule kao ugljikov-dioksid (CO2) ili metan (CH4) ne mogu biti konvertirane u tekue gorivo, tj. naftu. Stoga takav proces zahtijeva dodatnu rafinaciju. Dodatno, valja naglasiti da se termika depolimerizacija odvija na
90

temperaturama preko 400C, te postoji rizik nastajanja toksinih nus-produkata kao na primjer dioksina i furana, uz ve spomenuto nastajanje CO2 i CH4. Nasuprot tome, katalitika depolimerizacija se odvija na relativno niim temperaturama te na priblino atmosferskom tlaku. Zbog nie temperature, da bi se odvijao kreking dugih lanaca ugljikovodinih molekula u krae lance potrebna je prisutnost katalizatora, koji takoer slui kao ionski izmjenjiva te moe na sebe pokupiti odreeni postotak kationa, prvenstveno teke metale (kadmij, Cd; ivu, Hg; olovo, Pb) dok otputa alkalijske i zemno alkalijske metale koji tvore stabilne soli sa prisutnim anionima (kloridi, fosfati, sulfidi, sulfati). Zbog injenice da prisutnost katalizatora dozvoljava da se proces vodi ispod 400C, ne dolazi do nastajanja ugljinog dioksida, furana i dioksina. Iz svega reenog jasno je vidljivo da je katalitika depolimerizacija dominantna kao mogui proces obrade otpada u cilju proizvodnje tekueg fosilnog goriva naspram termike depolimerizacije, pogotovo s ekonomskog (energetskog) ali i ekolokog aspekta. Izlazni produkti ovog procesa su kapljevita frakcija, tj. sintetiko dizel gorivo, plinovita frakcija ukljuujui sintetski plin i metan, te kruti ostatak. Sastav kapljevite frakcije je ovisno o primijenjenoj tehnologiji potrebno dodatno proistiti destilacijom te e o tome i ovisiti njen sastav. Plinovite frakcija se moe koristiti u procesu ko-generacije ili se spaliti na baklji, dok e sastav i primjena krutog ostatka ovisiti o kvaliteti ulazne sirovine, tj. otpada koji se obrauje. 8.5. Kombinirani postupci - Baliranje-Spaljivanje-Utiskivanje U svrhu zbrinjavanja vrstog otpada mogu se (osim MBO i TOO) primijeniti i druge tehnologije koje nisu obuhvaene Planom gospodarenja otpadom ukoliko ispunjavaju uvjete i posebne propise. Takozvana BSU strategija (baliranje-spaljivanje-utiskivanje) koncipirana je kao integralni sustav koji povezuje tri najrazvijenije tehnologije na podruju zbrinjavanja otpada. Ideja je omoguiti zbrinjavanje vrstog otpada bez deponija uz koritenje alternativne sirovine za termiku proizvodnju energije. Baliranje - izoliranje prikupljenog otpada od okolia. Spaljivanje - proizvodnja toplinske i elektrine energije u specijalnim termoelektranama na otpad. Utiskivanje - trajno zbrinjavanje ostataka termike obrade otpada u duboke i izolirane geoloke formacije iz koji je iscrpljena nafta.

91

Baliranje Baliranje je relativno nova tehnologija zbrinjavanja vrstog otpada kojom se privremeno rjeava potreba odlaganja i omoguava transport toga otpada do lokacije na kojoj se moe obraditi. Baliranjem otpada smanjuje se volumen otpada 2-3 puta, te je ekonomski prihvatljivije od prijevoza otpada u rasutom stanju. Postupkom baliranja komunalnog otpada smanjuje se koliina procjedne vode, te emisija tetnih plinova u okoli. Usitnjeni i balirani otpad moe posluiti kao kvalitetan energent. Ovim se procesom ne mijenja fizika ili kemijska priroda vrstog otpada, a produkt baliranja je bala. Masa bale priblizno iznosi od oko 1 1,5 t, a sam proces baliranja traje samo nekoliko minuta. Bale su valjkastog oblika, najee dimenzija 1,2 m x 1,2 m, volumena 1,3 m3, zamotane su nepropusnom folijom od polietilena. Postupak baliranja je prikazan na slici 42: 1. Nakon dostave otpad se obrauje drobljenjem, preanjem i baliranjem, te se u

komori postepeno tlai na 3-4 puta manji volumen i spiralno umata u cilindrinu balu. 2. Bala se zatim omotava politenom. Osim to je vrsta, politenska masa je i ekoloki prihvatljiva: mogue ju je reciklirati ili spaliti, pri emu su glavni produkti CO2 i voda. 3. 4. Bala se prebacuje na postolje za zamatanje. Prebacivanje se izvodi polugama Balirani otpad se zamotava rastezljivom i nepropusnom folijom ime se otpad koje u postupku baliranja predstavljaju bone strane komore. u potpunosti izolira od okolia. Dok se bala zamata, poluge se vraaju u poetni poloaj kako bi poelo formiranje nove bale. 5. Gotove bale se transportiraju u skladite s vodonepropusnim dnom Ureaji za baliranje pokazuju se kao prikladna tehnologija za sanaciju deponija. Stacionarna postrojenja koriste se za uklanjanje itavih gradskih deponija, dok se mobilnim mainama mogu brzo i efikasno sanirati divlji deponiji, koji su obino razasuti po brojnim zabaenih lokacijama.

92

Slika 37. Postupak baliranja otpada Spaljivanje Termoelektrane na otpad Usitnjeni i balirani vrsti otpad moe posluiti kao kvalitetan energent. Visoka energetska vrijednost otpada moe se iskoristiti spaljivanjem otpada u posebnim termoelektranama. Mjerenja pokazuju da spaljivanje 100.000 tona otpada daje istu koliinu elektrine energije kao i spaljivanje 10.000 tona ugljena. Spaljivanjem 300.000 tona otpada godinje moe se proizvesti koliina toplinske energije za koju je u klasinoj termoelektrani potrebno potroiti 50.000 tona ugljena i 10 milijuna kubika zemnog plina. Termoelektrana na otpad (TEO) koja godinje spaljuje 300.000 tona otpada (godinja proizvodnja Zagreba) daje 220.000 MWh elektrine energije (10% ukupne potronje Zagreba) i vie od 300.000 MWh toplinske energije (20% ukupne potronje Zagreba, ili itava ljetna potronja). Potencijalna prednost TEO-a u odnosu na klasine termoelektrane je viestruka: umjesto neobnovljivih izvora energije (ugljen, naftni derivati, plin), kao energent koristi se otpad, a u ukupne prihode ulazi i vrijednost proizvedene energije i vrijednost naknade za zbrinjavanje otpada. Ostaci sagorijevanja su ljaka i pepeo u filterskom postrojenju koji ovisno o sastavu otpada u bali moe sadravati dioksine/furane, teke metale i ostalu tetnu prainu. Rjeenje koje BSU nudi za zbrinjavanje filterskog pepela je utiskivanje. Utiskivanje BSU strategija kao zavrnu metodu predvia da se opasni ostaci termike obrade otpada uklone iz okolia i zbrinu na trajan nain, utiskivanjem u geoloke zamke iz
93

kojih je iscrpljena nafta. Opasni otpad time se pohranjuje u ispranjene mikronske pore i pukotine sedimentnih stijena koje se u Zemljinoj kori nalaze na dubinama od nekoliko kilometara i koje su od ostalih geolokih slojeva izolirane nepropusnim naslagama stijena. Metoda utiskivanja ve se koristi u naftnoj industriji kao reverzibilni proces kojim se otpadne tvari iz probuenog naftnog sloja vraaju tamo odakle su s naftom i izvaene. U iscrpljena naftna leita na isti se nain vraa i otpad iz proizvodnje naftnih derivata koji izmeu ostalog sadri i teke metale.

94

9. Odlaganje otpada
Odlaganje otpada je neizbjena karika u sustavu zbrinjavanja otpada. Naalost, ponekad i jedina iako je vizija gospodarenja otpadom bezdeponijski koncept. Odlaganje je najmanje poeljna opcija IVO koncepta. Primjenjuje se na onu koliinu i vrstu otpada ije nastajanje nije mogue izbjei i vrednovati. Otpad se mora odlagati na nain da se sprijei i smanji rizik za ljudsko zdravlje i tetni uinci na okoli. Odlagalite otpada je mjesto/graevina namijenjena odlaganju otpada na povrinu ili pod zemlju. Razlikujemo interna odlagalita gdje proizvoa otpada privremeno odlae otpad iz vlastite proizvodnje, na samom mjestu proizvodnje i trajno odlagalite (engl. permanent site) koje slui za trajno pohranjivanje otpada (tj. vie od godine dana). Odlagalitima se ne smatraju postrojenja gdje se otpad istovaruje i priprema za prijevoz do nekoga drugog mjesta oporabe (engl. recovery), obrade (engl. treatment) ili zbrinjavanje (engl. disposal) skladitenje otpada prije iskoritavanja (oporabe) ili obrade, < 3 godine skladitenje otpada prije odlaganja < 1 godine

Prema pravnom statusu veliini, vrstama odloenog otpada, stanju aktivnosti, utjecaju na okoli i opremljenosti odlagalita su razvrstana u 5 kategorija: 1. legalna odlagalita (112) 2. odlagalita u postupku legalizacije (??) 3. slubena odlagalita (148) 4. dogovorna odlagalita 5. divlja odlagalita smetlita (>3000) 1. Legalna odlagalita otpada graevine za (trajno) odlaganje otpada predviene odgovarajuim prostorno-planskim dokumentima (upanijskim, gradskim/opinskim) sagraene u skladu s vaeim propisima

95

rade uz odobrenje nadlenog tijela lokalne uprave i samouprave na temelju provedene procjene o utjecaju na okoli te ishoenih dozvola lokacijske, graevinske i uporabne.

2.

Odlagalita otpada u postupku legalizacije graevine za (trajno) odlaganje otpada predviene odgovarajuim prostorno-planskim dokumentima (upanijskim, gradskim/ opinskim) zapoeo, ali jo nije dovren postupak procjene utjecaja na okoli, odnosno, ishoenje potrebnih dozvola lokacijske i graevinske, a za nova odlagalita i uporabne dozvole.

3.

Slubena odlagalita otpada vei neureeni prostori za (trajno) odlaganje otpada predvieni odgovarajuim prostorno-planskim dokumentima (upanijskim, gradskim/opinskim) nije proveden postupak procjene utjecaja na okoli ne raspolau nijednom od neophodnih dozvola (lokacijskom, graevinskom, uporabnom) rade na temelju rjeenja ili odluke nadlenog tijela lokalne uprave i samouprave u sustavu su slubeno organiziranog dovoza otpada ovlatenih komunalnih poduzea.

4.

Dogovorna odlagalita otpada neureeni manji prostori za odlaganje otpada nisu predvieni odgovarajuim prostorno-planskim dokumentima (upanijskim, gradskim/opinskim) nije proveden postupak procjene utjecaja na okoli. ne raspolau nijednom od neophodnih dozvola (lokacijskom, graevinskom, uporabnom), ali djeluju uz znanje ili u dogovoru s tijelom nadlene lokalne samouprave. uglavnom nisu u sustavu slubeno organiziranog dovoza otpada ovlatenih osoba

5.

Divlja odlagalita otpada smetlita

96

manji, neureeni prostori koji nisu predvieni za odlaganje otpada formirali su ih najee graani bez prethodnog znanja tijela lokalne samouprave ne raspolau nikakvim dokumentima relevantnim za njihovo djelovanje (SUO, dozvole) ne posjeduju rjeenje ili formalnu odluku tijela lokalne samouprave otpad uglavnom individualno, dovoze graani.

Zakonom o otpadu propisuje se da se s otpadom mora postupati na nain da se izbjegne: opasnost za ljudsko zdravlje opasnost za biljni i ivotinjski svijet oneienje okolia: voda, mora, tla i zraka iznad propisanih vrijednosti nekontrolirano odlaganje i spaljivanje nastajanje eksplozija i poara stvaranje buke i neugodnih mirisa pojavljivanje i razmnoavanje tetnih ivotinja i biljaka te razvoj patogenih organizama naruavanje javnog reda i mira

Otpad odloen na smetlitima odnosno neureenim odlagalitima direktno ugroava okoli i ljudsko zdravlje. Problemi koji se javljaju su: (a) irenje zaraznih bolesti koje mogu prenositi glodavci, insekti, ptice i druge ivotinje; (b) smrad, praina, dim (c) procjedne vode i (d) emisije deponijskog plina. Procjedne vode su oborinske, podzemne i povrinske vode, kao i one koje su na deponiju dospjele sa smeem, a sadre desorbirane, dispergirane i otopljene tvari iz otpada u pravilu su zagaene tekim metalima i razliitim organskim otrovima. Procjedne vode odlaze u okolinu i zagauju podzemne vode ugroavajui i izvore pitke vode. Deponijski plin predstavlja poseban rizik zbog opasnosti od eksplozija i poara, a takoer doprinosi efektu staklenika. Deponijski plin nastaje anaerobnom razgradnjom organskih tvari pod utjecajem mikroorganizama. Sadri prosjeno oko 35-60 % metana, oko 37-50 % ugljinog dioksida, oko 4% duika, oko 1% kisika i 1% vodene pare, vodik-sulfid, fluor, klor, aromatske ugljikovodike te male postotke jo oko 100 vrsta plinova, ali je taj sastav
97

promjenjiv, te ovisi o fazi razgradnje otpada. Metan u koncentraciji 5-15% ukupnog volumena zraka moe biti eksplozivan i samozapaljiv. Obzirom na vrstu otpada koji se odlae legalna sanitarna odlagalita dijele se u 3 kategorije 1. odlagalite za opasni otpad 2. odlagalite za neopasni otpad 3. odlagalite za inertan otpad Na odlagalita otpada doputeno je odlaganje samo prethodno obraenog otpada prema kriterijima utvrenima u Pravilniku o nainima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagalita otpada (NN 117/07). Sukladno tome otpad se provjerava na tri razine: 1. karakterizacija otpada 2. ocjena sukladnosti 3. provjera na licu mjesta.

98

Slika 43. Prihvat otpada na odlagalita

99

Na slici 43. prikazan je prihvat otpada na odlagalita. Vidljivo je da se na samom ulazu razdvaja otpad obzirom na to da li udovoljava kriterijima za odlaganje, odnosno da li je prihvatljiv za odlaganje bez obrade ili nakon odgovarajue obrade. Kao to je ranije reeno otpad se provjerava u 3 koraka te obzirom na svojstva odlae na odgovarajuu kategoriju odlagalita. Inertni i opasni otpad posebno se odlau, a komunalni i neopasni otpad idu zajedno na odlagalite neopasnog otpada. Svako odlagalite mora zadovoljavati opim uvjetima za odlagalita i imati odgovarajuu dozvolu za rad. Za vrijeme rada odlagalita mora biti osigurana stalna kontrola, koja ukljuuje: 1. mjerenja meteorolokih parametara 2. mjerenja emisija odlagalinog plina 3. mjerenja emisija procjedne vode i oborinske vode s povrine odlagalita 4. mjerenje parametara oneienja podzemne vode opasnim tvarima, ako se nalazi u podruju utjecaja odlagalita 5. kontrolu stabilnosti tijela odlagalita. Sanitarno odlaganje definirano je kao inenjerska metoda uklanjanja vrstog otpada sa tla na nain da titi okolinu. Svakodnevno se otpad zbrinjava tako da se utiskuje u elije i prekriva s tankim slojem zemlje ili drugog materijala na kraju dana. Veliina elija ovisi o dnevnoj koliini prekrivenog otpada. Debljina sloja j i njihov pojedinani opseg je odreen koliinom i gustoom tog zbijenog otpada. Svrha zatvaranja elija je izbjegavanje irenja otpada puhanjem vjetra, a ujedno smanjivanje neugodnog mirisa, kontroliranje koliine vode koja ulazi u eliju i kontroliranje glodavaca, ptica i svih lebdeih organizama. Gustoa otpada ovisi o tome kako je rasprostranjen i zbijen masivnim strojevima koji rade viestruke prolaze nad otpadom. Ureeno, sanitarno odlagalite otpada mora zadovoljiti sljedee elemente: vodonepropusna podloga (sloj gline i/ili plastine folije, asfalta, bitumena i sl.) sustav drenae i sakupljanja procjedne vode (eluat/filtrat) s njenim naknadnim proiavanjem ili rasprskavanjem po odlagalitu slojevito slaganje i kompaktiranje (uz dnevno prekrivanje) zatitni pokrov i zelenilo (otplinjavanje) sustav kontrole/monitoringa kvalitete podzemnih voda i kvalitete odvodne vode

100

Glavne probleme na neureenim, divljim odlagalitima predstavljaju procijedne vode koje sadre desorbirane, dispergirane i otopljene tvari iz otpada. U pravilu su zagaene tekim metalima i razliitim organskim otrovima, a mogu prodrijeti u podzemne vode ugroavajui i izvore pitke vode te emisije deponijskih plinova zbog opasnosti od poara i eksplozija. Kod odabira lokacije za odlagalite treba voditi rauna o dostupnosti i isplativosti prijevoza (niti predaleko ni preblizu grada), o mogunost koritenja nakon zatvaranja odlagalita (park, rekreacijska zona), da je rasploivo dovoljno tla za dnevno prekrivanje te da je lokacija dovoljno velika za prihvat otpada u predvienom roku. Topografske, hidroloke i geoloke karakteristike povoljne za minimiziranje utjecaja odlagalita na okoli ukljuuju: Topografija: Manji nagib terena (erozija). Povoljne su visoravni, blage padine, eventualno doline. O tome e ovisiti i dubina do podzemne vode. Geologija (litologija): to nepropusnije stijene. Prema mogunosti u vodonepropusnim terenu (gline, kriljci..). Hidrologija: Razina podzemne vode to nia i to manjih oscilacija. Ne vodopoplavno podruje. Vano da se podzemne vode ne koriste za vodoopskrbu! 9.1. Procesi koji se odvijaju na odlagalitu komunalnog otpada Odlagalite otpada je bioreaktor. U njemu se odvijaju mikrobioloki, ali i fiziki, kemijski i procesi. U tijelu odlagalita dolazi do razgradnje mjeovitog komunalnog otpada bogatog biorazgradljivim tvarima. Razgradnja otpada na odlagalitu moe se podijeliti u 4 glavne faze, slika 44: 1) Aerobna faza traje od istovara otpada dok se sav kisik unutar otpada ne potroi. Moe trajati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci, ovisno o uvjetima vlage i temperature. Razina kisika pada i na kraju ove faze stvaraju se anaerobni uvjeti. 2) U Kiseloj fazi prevladavaju anaerobni uvjeti. U prvom stupnju hidrolizirajui fermentativni mikroorganizmi proizvode enzime koji razgrauju kompleksne organske spojeve kao to su celuloza i krob u jednostavnije produkte (masne kiseline i alkohole). Tijekom drugog stupnja acetogene bakterije razgrauju ove produkte u jednostavnije organske kiseline kao to je octena kiselina. Dolazi do pada pH vrijednosti i otapanja prisutnih tekih metala, raste koncentracija CO2 i
101

proizvodi se mala koliina H2. Ovisno o uvjetima, ova faza moe trajati od nekoliko tjedana pa do vie mjeseci ili godina. 3) Inicijalna metanogena faza obuhvaa aktivnost druge grupe mikroorganizama zvanih metanogene bakterije koje razgrauju organske kiseline pri emu nastaju CH4 i CO2. pH vrijednosti poinju se vraati prema neutralnom podruju, ova faza moe trajati mjesecima. 4) U Stabilnoj metanogenoj fazi preostali vodik troi se za redukciju CO2 u CH4 i H2O. Trajanje ove faze ovisi o vlazi i raspoloivosti hranjivih tvari. Interval trajanja ove faze protee se od nekoliko mjeseci do nekoliko godina nakon deponiranja otpada, a moe trajati i nekoliko desetljea. Odlagalita otpada s prikupljanjem deponijskog plina tipino su projektirana za procijenjeni period od 10-15 godina. Volumni udio metana u deponijskom plinu kree se od 35-60 % metana, a ostatak je uglavnom CO2 Zavrna faza Iscrpljivanjem kapaciteta supstrata (otpada) dolazi do smanjenja mikrobioloke metanogene aktivnosti. Generiranje deponijskog plina prestaje. U konanici sve razgradive organske tvari su oksidirane i plin unutar odlagalita poprima karakteristike plina u zemlji. Donjom jednadbom pojednostavljeno se prikazuje potpuna razgradnja organske tvari na odlagalitu otpada.

102

Slika 44. Razgradnja otpada na odlagalitu

103

Prosjeni sastav komunalnog otpada (njegov biorazgradljivi dio) prikazan je u tablici 11. Tablica 11. Prosjeni sastav biorazgradljive komponente komunalnog otpada

Temeljem podataka prikazanih u tablici te na osnovu gornje jednadbe kojom se opisuje potpuna razgradnja organske tvari na odlagalitu procijenjeno je: 1 kg komunalnog otpada 8,65 mol CH4, 8,14 mol CO2 i 0,24 mol NH3 CH4 890 kJ/mol 7698 kJ Ovi podaci govore u prilog tome da je sakupljanje i energetsko iskoritavanje deponijskog plina vana komponenta sustavnog i cjelovitog gospodarenja otpadom. Odgovornost za odlagalite ne prestaje njegovim zatvaranjem. I nakon zatvaranja operater je odgovoran za odravanje odlagalita, kontrolu i nadzor te provedbu propisanih mjera za spreavanje tetnih utjecaja na ljudsko zdravlje i na okoli.

104

Prilog 1. Pratei list za opasni otpad s uputom za popunjavanje

105

106