ELEKTRINA RASVJETA

ovjek prvenstveno skuplja informacije vidom, budui je njegova okolina vizuelni svijet. Oko je najvanije ulo i dobija 80% svih informacija koje ovjek prima. Bez svjetla ovo ne bi bilo mogue svijetlo je medij koji omoguava vizuelnu percepciju. Brzina prenosa informacija vidom je gotovo 10 puta vea nego sluhom. Svijetlo ne omoguuje samo da vidimo, ve i utie na raspoloenje i osjeaje. Osvijetljenost i boja, uticaj sjenke i promjena svijetla i tame utiu na trenutne osjeaje i odreuju ritam ivota. Nedovoljno svijetla ili potpuni izostanak stvaraju osjeaj nesigurnosti nedostatak informacija. Vjetako svjetlo zbog toga poveava osjeaj sigurnosti. Prosjean Evropljanin provede 90% svog vremena u zatvorenom, pa je zbog toga vanost vjetake rasvjete nenadoknadiva. Sve to se eli vidjeti mora biti osvijetljeno, budui je sama svjetlost nevidljiva. Sunanog dana osvijetljenost je do 100.000 lx, u hladu drveta 10.000 lx, a pri mjeseini samo 0,2 lx. Ipak, prilagodljivost oka dozvoljava da vidimo u svim ovim uslovima. Prije 400.000 godina ovjek je poeo koristiti vatru kao izvor svijetla i toplote. Unazad nekoliko desetaka godina razvoj izvora svjetlosti i svjetiljki je izuzetno dinamian, te ukljuuje najnovije tehnologije, nove optike sisteme, nove materijale i posebno brigu prema okolini.

Elektromagnetsko zraenje je oblik energije, a spektar takvog zraenja daje informaciju o njegovom sastavu. Kompletan spektar elektromagnetskog zraenja obuhvata od X-zraka na visokoenergetskom, kratkotalasnom podruju do radio talasa na niskoenergetskom, kratkotalasnom podruju. Svjetlost je elektromagnetsko zraenje talasnih duina od 10-7 m do 10-3 m koje nadrauje mrenjau u ovjejem oku i time u organizmu izaziva osjeaj vida. Taj dio zraenja nazivamo optiko zraenje. Svjetlost se moe protumaiti na dva naina, i to u: fizikom smislu (prenos energije u obliku elektromagnetskih talasa ili estica) ulnom smislu (modeliranje djelovanja ljudskog oka)

Od ukupne energije koju zrai neki izvor svjetlosti, samo elektromagnetsko zraenje talasnih dulna od 380 do 780 nm moe izazvati vizuelni osjeaj svjetline, i naziva se vidljivi dio spektra. Iznad i ispod tog dijela spektra nalazi se infracrveno (IR) i ultraljubiasto (UV) podruje. IR podruje obuhvata talasne dulne od 780 nm do 1 mm. Ovo termiko zraenje sunca omoguuje ivot na zemlji. UV zraenje (100 do 380 nm) je zbog svog biolokog uinka nuno, ali i tetno u UV-C podruju (ozonska rupa!)

Za tumaenje fizikih svojstava svjetlosti koristimo se dualnom teorijom zraenja: Talasnom teorijom: Svjetlost se iri prostorom kao elektromagnetski talas. Brzina prostiranja je:c=f, gdje je c brzina prostiranja (m/s), f frekvencija zraenja (Hz) i talasna duna (m). Brzina prostiranja talasa zavisi o osobinama (elastinosti i gustini) sredina kroz koje talas prolazi, a u vakuumu iznosi 3108 m/s. Kada talas prelazi iz jedne sredine u drugu ili se prostire kroz nehomogenu sredinu, brzina i talasna duina mu se mijenjaju, a frekvencija ostaje ista. Kvantnom teorijom: Svako je zraenje sastavljeno od elementarnih energetskih estica (fotona). Fotoni se u vakuumu ire brzinom svjetlosti i njihova je energija vea to je frekvencija zraenja vea, odnosno to je talasna duina manja. Koliina energije definie se kao:

W=hf, gdje je h Plankova konstanta (6,625610-34 Js) i f frekvencija zraenja. Upravo ova pretpostavka da atom ne moe primiti ili emitovati bilo kakvu koliinu energije, ve samo neke odreeno koliine (kvante) dalo je teoriji ime. Foton nema materijalne osnove, dakle ima energiju samo ako se kree. Kada neki foton naie na neki materijalni atom onda on nestaje i predaje mu svu energiju. Novo zraenje materije moe tada imati istu ili manju energiju, te stoga ima veu talasnu duinu. Ovo svojstvo koristi se kod izvora svjetlosti na zasnovanih na pranjenju u gasovima, fluorescentnih materijala i fotoelemenata. I talasna i kvantna teorija zraenja koriste se za objanjenje uinka svjetlosti i njenog ponaanja prema zakonima prirode.

Vidljivi dio spektra obuhvata zraenja talasne duline od 380 - 780 nm. unjii (epii) u oku dijele svjetlo u tri razliita podruja spektra, koje nazivamo crveni, zeleni i plavi (RGB), te pobuuju mozak na aditivno mijeanje boja. Zbog toga ljudsko oko nije jednako osjetljivo na sve dijelove vidljivog spektra. To znai da je za talasne duine na krajevima vidljivog spektra potrebna vea snaga zraenja da bi se dobio utisak iste sjajnosti.

Odnos izmeu snage zraenja pri 555 nm i snage zraenja za druge talasne duine naziva se relativna svjetlosna osjetljivost. Krive V() i V() koriste se za vrednovanje stepena svjetlosnog utiska energetsko jednakih spektara. Zavisno o nivou sjajnosti (luminancije), dva tipa onih receptora - tapii i unjii - su ukljueni u proces vienja: tapii su jako osjetljivi na sjajnost, a manje na boju, pa su aktivniji pri manjoj sjajnosti (nono ili fotopsko vienje) i njihova maksimalna osjetljivost se nalazi u plavo-zelenom podruju na 507 nm V() epii su osjetljiviji na boju, i preuzimaju ulogu u dnevnom (skotopskom) vienju pri jaoj sjajnosti i njihova maksimalna osjetljivost se nalazi u uto-zelenom podruju na 555 nm - V() Prema ovim krivima podeavaju se svjetlotehniki instrumenti.

Naa percepcija svjetla zasniva se na njegovoj raspodjeli na spektralne komponente (frekventni sastav). Razlikujemo: Monohromatsko zraenje - sastoji se od samo jedne talasne duine, odnosno vrlo uskog spektra koji se moe tako prikazati (npr. irine 10 nm) Sloeno zraenje - sastoji se od vie razliitih talasnih duina. Dijelimo ga na: Kontinualno zraenje - bez skokovitih promjena talasnih duina Diskretno zraenje - sa skokovitim promjenama talasnih duina

Vidljivo zraenje moe se podijeliti na:

ljubiasto plavo zeleno uto naranasto crveno

380 - 436 nm 436 - 495 nm 495 - 566 nm 566 - 589 nm 589 - 627 nm 627 - 780 nm

Generisanje svjetlosti Postoje dva naina generiranja vjetakog svijetla: termiko zraenje i luminiscentno zraenje. Ova dva principa ine osnovu podjele izvora svjetlosti. Izvori svijetla Termiko zraenje Sijalice zasnovane na pranjenju

Standardne sijalice

Halogene sijalice

Visokog pritiska

Niskog pritiska

mreni napon

ivine

Fluorescentne cijevi

Niskonaponske

Metalhalogene

Fluokompaktne

natrijumove vp.

natrijumove np.

Sve sijalice sa uarenom niti koriste princip termikog zraenja. Uarena nit se grije prolaskom struje, i pri tome emituje spektar zraenja koje je slino zraenju crnog tijela. Sva tijela na temperaturi iznad 0 K emituju elektromagnetsko zraenje zbog termikog kretanja atoma. Termiko zraenje ima kontinualni spektar zraenja koji je definisan kao funkcija temperature i faktora emisije materijala. Koliina infracrvenog zraenja smanjuje se s poveanjem temperature, i ako je temperatura dovoljno visoka generie se i vidljivo zraenje. Naime, maksimumi zraenja pomiu se prema kraim talasnim duinama kada temperatura raste (Wienov zakon pomjeranja). Takvo zraenje (zraenje crnog tijela) opisuje se Stefan - Boltzmanovim zakonom koji za cijelo podruje talasnih duina glasi: Me = T4 gdje je: Me specifino isijavanje crnog tijela (W/m2) - konstanta (5,67 10-8 Wm-2K-4) T termodinamika temperatura (K) Faktor emisije materijala je funkcija talasne duine i temperature, i odreuje odnos izmeu pojedinog materijala i idealnog crnog tijela. Koeficijent emisije tungstena (koji se koristi za arnu nit kod standardnih i halogenih sijalica) je jako povoljan, te mu maksimum zraenja lei u vidljivom dijelu spektra.

Svjetlost sunca spada u grupu termikih isijavanja. Tijekom evolucije ljudsko oko se posebno prilagodilo spektru zraenja sunca, koje prolazi kroz atmosferu u dovoljnoj koliini i jednolinosti. Sunevo zraenje odgovara temperaturi crnog tijela od 5.800 K Specifina energija zraenja iznosi izvan atmosfere 1.374 W/m2. Na morskoj povrini energija je 60-70% ove vrijednosti. Atmosfera proputa samo zraenje izmeu 350 i 2.500 nm. Stoga u sunevom zraenju nema UV-C i IR-C zraenja. Dnevno svjetlo mjeavina je direktnog i reflektovanog zraenja, te zavisi od vremenskih uslova.

talasna duina (nm)

Svjetlosno zraenje koje se ne zasniva na termikom zraenju naziva se luminiscentno zraenje. Luminiscentno zraenje nastaje kada elektroni prelaze iz jedne energetske razine u drugu. Potrebnu energiju za luminiscenciju mogue je dovesti iz razliitih izvora:
Primjer Elektro luminiscencija Foto luminiscencija Hemo i bio luminiscencija Termo luminiscencija Tribo luminiscencija Radio luminiscencija Energija Elektrina energija Elektromagnetsko zraenje Energija hemijske reakcije Topliotna energija Mehanika energija Radioaktivnost Oznaka Pranjenje u gasovima, pn - prelaz UV konverzija s luminiscentnim materijalima Gorenje, oksidacija, enzimske reakcije Svjetlosni efekti u kristalima Svjetlosni efekti u kristalima Aurora Borealis

Sijalice visokog pritiska zasnovane na pranjenju su prema tome izvori luminiscentnog zraenja gdje se potrebna izlazna energija dobiva fluksom elektrine struje. Za razliku od njih, luminiscencija fluorescentnih cijevi dolazi od energije zraenja (UV zraenja).

Atom inertnog gasa ili metalne pare sastoji se od jezgra i nekoliko elektrona koji putuju po tano utvrenim putanjama (energetski nivoi). Kada je atom inertnog gasa pogoen sa slobodnim elektronom ili jonom tada dolazi do prelaska elektrona u atomu na vii energetski nivo, na koji se kratko zadrava. Pri povratku na nii energetski nivo emituje se elektromagnetska energija u obliku svjetlosnog kvanta fotona. Energija fotona jednaka je razlici energetskih nivoa. U luminiscentnom zraenju postoji samo zraenje odreene energije i odreene talasne dulne, koje zavisi od hemijskog sastava materije. K Atomska jezgra H Elektron u nioj orbiti e- - Pobudni elektron A* Pobueni elektron u vioj orbiti R Emitovano zraenje pri prelasku A* u niu orbitu Luminiscentno zraenje ima diskretni spektar.

metalhalogena sijalica

Metalhalogene sijalice spadaju u grupu sijalica visokog pritiska koje rade na princiu pranjenja. Pri visokom pritisku (~10 bar) plinsko punjenje emitje direktno vidljivo svijetlo pobueno elektronima. Dodavanjem elemenata rijetkih zemalja mogue je kontrolisati spektar zraenja. Natrijumove sijalice se razlikuju od ivinih sijalica niskog pritiska. Pritisak punjenja iznosi svega nekoliko milibara, ali ipak se emituje direktno vidljiva svjetlost, monohromatskog spektra zraenja (585 nm). Kod ivinih sijalica niskog pritiska (kao to su fluorescentne i fluokompaktne arulje), za razliku od gore navedenih izvora, atomi ive ne emituju vidljivu svjetlost kao rezultat sudara, ve emitiraju UV zraenje. Ovo UV zraenje pretvara se u vidljivu svjetlost zahvaljujui fluorescentnom materijalu (fosforu) koji se nalazi na unutarnjoj stani cijevi. Ovaj proces naziva se foto luminiscencija, i kao energiju pobude koristi elektromagnetsko zraenje (UV zraenje). Primjenom razliitih fluorescentnih materijala (razliitih fosfora) mogue je dobiti razliite spektre zraenja, koji su diskretni.

natrijumova sijalica niskog pritiska

Vidljivo zraenje ovjeje oko ne opaa samo po jaini svjetlosti ve i po bojama. Taj se osjeaj naziva odraaj boja. Pri tome je svejedno da li se radi o zraenju izvora (boja svjetlosti) ili svijetljenom objektu (boja predmeta), jer je upravo svjetlost jedini izvor boje na svijetu. Svjetlost je uvijek obojena, a zastupljenost pojedinih boja moe se odrediti analizom pojedinih talasnih dulna. Svjetlost ne moe proizvesti nikakvu boju koje nema u spektru te svjetlosti (primjetno kod monohromatskih izvora svjetlosti). Teorija tri boje (crvene, zelene i plave), koje nadrauju pojedine epiaste receptore u oku, te superponiranjem svih odraaja stvaraju zapaanje boje, osnova je kolorimetrije. Kolorimetrija ili mjerenje boja je nauka koja se bavi kvantitativnim vrednovanjem boja. Na temelju teorije triju boja sve se boje mogu prikazati u dvodimenzionalnom koordinatnom sistemu, ako svaka taka sistema predstavlja odreenu boju, na emu se zasniva trihromatski dijagram. CIE je definisala standardni kolorimetrijski sistem 1931. godine, a standardizovan je prema DIN 5033. Uz pomo trihromatskog dijagrama mogue je precizno odrediti svaku boju izvora svjetlosti uz poznati udio barem dvije osnovne boje (x i y).

Za oznaavanje boje nekog izvora svjetlosti uz trihromatski dijagram koristi se i pojam temperature boje. Temperatura boje oznaava boju izvora svjetlosti uporeenu sa bojom svjetlosti koju zrai idealno crno tijelo. Temperatura idealnog crnog tijela u Kelvinima, pri kojoj ono emituje svjetlost kao mjereni izvor, naziva se temperatura boje tog izvora svjetlosti. Kada se trihromatske komponente crnog tijela za razliite temperature unesu u dijagram boja, dobija se linija koja se naziva Plankova kriva. Budui da izvori sa uarunom niti pripadaju grupi izvora s termikim zraenjem, kao i idealno crno tijelo, njihove temperature boja lee na Plankovoj krivoj. Meutim, sijalice zasnovane na zraenju, kod kojih se svjetlo generie principom luminiscencije, imaju bitno drugaije spektralne karakteristike, te take ne lee na Plankovoj krivoj nego u njenoj blizini, pa se za takve izvore koristi pojam sline temperature boje. To je ona temperatura crnog tijela pri kojoj je njegova boja najslinija boji izvora svjetlosti, to je odreeno Judd linijama na Plankovoj krivoj.

Zbog standardizacije, temperature boje izvora svjetlosti podijeljene su u tri grupe: dnevno svjetlo (>5.000 K) neutralno bijelo (3.500 - 5.000 K) toplo bijelo (<3.500 K)

Zavisno o primjeni, vjetako svijetlo treba da omogui da se boje vide kao da su obasjane prirodnim svijetlom. Ovaj kvaliteta izvora svjetla naziva se reprodukcija boje, i izraava se faktorom reprodukcije boje (Ra faktorom). Reprodukcija boje nije povezan s temperaturom boje, te se ne moe na osnovu temperature boje izvoditi zakljuak o kvalitetu svijetla. Faktor reprodukcije boje je mjera podudaranja boje objekta osvijetljenog izvorom koji se mjeri i boje tog objekta pod referentnim izvorom svjetla (s Ra=100). to je Ra faktor izvora nii, to je reprodukcija boje tog izvora loija.

Pri mjerenju reprodukcije boje promatra se odstupanje boje kod 8 (ili 14) testnih boja standardizovanih prema DIN 6169, do kojeg dolazi pri osvjetljavanju s mjerenim izvorom svjetlosti u odnosu na referentni izvor svjetlosti. Zahtjeve na faktor reprodukcije boje postavlja primjena rasvjetnog sistema.

ovjeije oko
Nae oko je optiki sistem za preslikavanje objekata na mrenjau. Moe se vrlo fleksibilno prilagoditi razliitim uslovima rasvjete. Granica osjetljivosti jest bilijonti dio luxa (zvijezda na nonom nebu). Mrenjaa je, za shvaanje svijetla, odluujui dio oka. Sastoji se od dva receptora razliito osjetljivih na svijetlo: unjia (epia), zaduenog za shvaanje boja i tapia koji je odgovoran za visoku osjetljivost na svjetlo. Vienje ima tri aspekta: prizor koji se gleda, slika tog prizora na mrenjai i njegov konani vidni doivljaj u mozgu. Poznati objekti prepoznaju se bre od novih objekata. Mrenjaa predstavlja projekciono platno sa 130 miliona receptorskih elija, koje su ukljuene u proces vienja zavisno od svjetlosnog nivoa. 120 miliona tapia osjetljivo je na svjetlo, i koristi se za osvijetljenost manju od 1 lx, a 7 miliona epiia koristi se za prepoznavanje boja.

Mogunost oka da se prilagouje na vie ili manje nivoe sjajnosti naziva se adaptacija. Mogunost adaptacije ljudskog oka kree se unutar opsega sjajnosti od 1: 10 milijardi. Trajanje procesa adaptacije zavisi od sjajnosti na poetku i kraju procesa. Adaptacija na manju sjajnost traje due od adaptacije na viu sjajnost. Proces adaptacije omoguuje sloena mrea ganglija - nervnih elija, koje prenose informacije do mozga.

Otrina vida je sposobnost razlikovanja finih detalja na nekom predmetu ili prizoru. Na nju utjee nivo osvijetljenosti, ali isto tako i starost posmatraa. Akomodacija je sposobnost oka da se prilagodi predmetu koji se nalazi na odreenoj udaljenosti i da ga otro vidi, to se postie promjenom oblika onog soiva. Da bi se objekt prepoznao, potrebna je razlika sjajnosti ili boje izmeu objekta i neposredne okoline, to se naziva minimalni kontrast.
osvijetljaj (lx)

Zadatak rasvjetnog sistema je da stvori dobre vizuelne uslove poznavajui nain rada oka - npr. postizanjem odgovarajue osvijetljenosti i njene ravnomjerne raspodjele.

Trodimenzionalno ili stereoskopsko vienje mogue je zahvaljujui injenici da su nae oi meusobno razmaknute. Kada se fokusira objekt, likovi koji se stvaraju na mrenjai oka se neznatno razlikuju za svako oko zbog drukije perspektive, a mozak koristi ove informacije da bi izraunao utisak prostora, to omoguava stvaranje utiska udaljenosti. Kada se gleda u daljinu mozak razlikuje blie i dalje objekte po plavoj komponenti njihovog svjetla. Blii objekti imaju toplije i intenzivnije tonove, a dalji plaviasti i blei izgled.

Ljudski sistem percepcije koristi sljedee informacije:

Na ljudsku percepciju bitno utie izvor svjetlosti sa svojim karakteristikama boje svjetla i reprodukcije boje!

Svjetlost se vrednuje na dva naina: fizikim veliinama i svjetlotehnikim veliinama. Fizikim se veliinama svjetlost opisuje u onom djelu gdje svjetlost posmatramo energetski, kao elektromagnetski talas ili kao energetsku esticu. Svjetlotehnike odnosno fotometrijske veliine vrednuju svjetlost na temelju ulnog efekta i ograniene su samo na vidljivo zraenje spektra 380 do 780 nm. Da bi se ove jedinice razlikovale dodaje im se indeks e za fizikalne i v za fotometrijske. Ako se odnose samo na odreenu talasnu duinu dodaje se jo oznaka , a ako se odnose na neki spektar onda se u zagradi pie npr. V().

Osvjetljaj

A - osvijetljena ili svjetlea povrina (m2) - prostorni ugao (sr)

Prostorni ugao predstavlja odnos povrine kugle (A) i kvadrata njenog poluprenika (r). = A/r2 SI jedinica mjere je steradijan (sr). Puni prostorni ugao iznosi 4 sr.

10

Svjetlosni fluks predstavlja snagu zraenja koju emituje izvor svijetla u svim smjerovima. Ovo zraenje ljudsko oko vrednuje kao svjetlost prema krivoj osjetljivosti ljudskog oka. Jedinica za svjetlosni fluks je lumen (lm).To je izvedena jedinica SI sistema - takasti izvor svjetla ima svjetlosni fluks od 1 lm kada u prostorni ugao od 1 sr zrai intenzitetom svjetlosti od 1 cd.

Svjetlosni fluks standardne sijalice sa uarenom niti snage 100 W iznosi 1.380 lm, a kvalitetne fluorescentne cijevi snage 18 W iznosi 1.350 lm.

Da bi mogli povezati fotometrijske i fizike veliine, koristimo konstantu srazmjernosti K(), koju nazivamo fotometrijski ekvivalent zraenja. Tako vrijedi:

= v = K m eV ( ) d
gdje je Km maksimalni fotometrijski ekvivalent zraenja i iznosi 683 monohromatskog zraenja od 555

lm/W kod

nm.

Intenzitet svjetlosti predstavlja snagu zraenja koju emituje izvor svijetla u odreenom smjeru. Jedinica za intenzitet (jainu) svjetlosti je candela (cd). To je osnovna jedinica SI sustava - definisana kao intenzitet svjetlosti koju u odreenom smjeru zrai monohromatski izvor svjetla frekvencije 5401012 Hz i snage zraenja u tom smjeru od 1/683 W/sr.

Intenzitet svjetlosti moe se predstaviti vektorom. Spajanjem svih vrhova vektora u jednoj ravnini izvora svjetlosti dobija se kriva distribucije intenziteta svjetlosti (fotometrijska kriva). Obino se kod prikaza fotometrijske krive odabiraju standardne ravni. Izvori svjetlosti sa simetrinom karakteristikom definiaju se svjetlosnim fluksom u lumenima, i za njih vrijedi da je = 4I, a ostali (npr. reflektorske sijalice) pomou intenziteta svjetlosnog fluksa. Vai: I = Iv = dv / d, odnosno za konani fluks: I = /

11

Osvijetljenost (osvjetljaj) je mjerilo za koliinu svjetlosnog fluksa koja pada na odreenu povrinu. Jedinica za osvijetljenost je lux (lx) i to je izvedena jedinica SI sistema. Lux je definisan kao osvijetljenost 1 kvadratnog metra na koji pada ravnomjerno raspodijeljen svjetlosni fluks od 1 lm. Radi se o iskljuivo raunskoj veliini, koju nae oko ne primjeuje.

Primjeri nivoa osvijetljenosti:

12

Razlikujemo dvije vrste osvijetljenosti: osvijetljenost povrine i osvijetljenost u taki.

osvijetljenost povrine

osvijetljenost u taki.

Osvijetljenost povrine je odnos svjetlosnog fluksa izvora svjetlosti koji pada normalno na zadanu povrinu i zadane povrine. U sluaju da svjetlosni fluks pada na zadanu povrinu pod uglom , osvijetljenost je manja i iznosi: E=/A = cos /A = Ecos . Osvijetljenost take odreene povrine je odnos intenzteta izvora svjetlosti koja pada normalno na tu taku i kvadrata udaljenosti, i iznosi E = I/r2. U sluaju da svjetlosni fluks pada na taku pod uglom , osvijetljenost u toj taki dobijamo kao rezultantu horizontalne i vertikalne osvijetljenosti: Eh i Ev. Eh = Ecos ; Ev = Esin

Vae sljedee formule za izraunavanje osvijetljenosti u taki: OSVJETLJAJ

POMOU

POMOU

Srednja vrijednost osvijetljenosti neke povrine izraunava se kao srednja vrijednost osvijetljenosti odreenog broja taaka te povrine, tako da vrijedi:

EM =
i =1

Ei N

Ovaj izraz je izuzetno pogodan za proraun srednje osvijetljenosti, te je osnova rada veine programa za svjetlotehniki proraun. Raster taaka za proraun definisan je meunarodnim standardima, ili prilagodljiv specifinim zahtjevima.

13

Luminancija (L) (SJAJNOST) je sjajnost osvijetljene ili svjetlee povrine kako je vidi ljudsko oko. Mjeri se u candelama po povrini (cd/m2), a za izvore svjetlosti esto se koristi i prikladniji oblik (cd/cm2). Oko posebno dobro vidi razliku izmeu luminancija. Luminancija je jedina fotometrijska veliina koju ljudsko oko moe direktno vidjeti.

Primjer razliitih izvora svjetlosti jednakog intenziteta svjetlosti, ali razliite luminancije, koju primjeuje ljudsko oko.

Luminancija ili sjajnost opisuje fizioloki uticaj svjetlosti na oko, te predstavlja najvaniji inilac projektovanja javne rasvjete. Kod difuznih refleksnih povrina (faktor refleksije jednak u svim smjerovima), kakve se uglavnom nalaze kod unutranjih prostora, mogue je jednostavno povezati luminanciju i osvijetljenost sljedeim izrazom:

L=

Budui da je luminanciju u tom sluaju jednostavno izraunati putem osvijetljenosti (koja se moe jednostavno dobiti proraunom), onda se vrijednosti za unutranju rasvjetu uvijek daju u lx (osvijetljenost). Kod javne rasvjete, gdje okolina nema karakteristike difuzne refleksije, ve prevladava mijeana refleksija, ovaj izraz ne vrijedi, i vrijednosti za javnu rasvjetu daje se u cd/m2 (luminancija). Pri tome se definie koeficijent luminancije q (sr-1), koji osim od vrste materijala zavisi i od poloaja izvora svjetlosti i posmatraa, a da pri tome vrijedi: L=qE.

Zavisnost luminancije od povrine

14

Koliina svjetlosti - cjelokupna svjetlost koju neki izvor zrai fluksom vremena.

Q = Qv = v dt, Q = v t
Ekspozicija ravanska gustina isijavanje koliine svjetlosti

H = Hv =

dQv = Ev dt dA
isijavanje na taki izvora svijetla je svjetlosni fluks kojeg zrai jedinina povrina u toj taki.

Svjetlosno isijavanje -

M = Mv =

d v dA

Svjetlosna iskoristivost zraenja odnos izmeu svjetlosnog fluksa i pripadajue snage zraenja

K=

v = e e

svjetlosni fluks (svjetlotehniki), a e svjetlosni fluks (fiziki), (lm/W). Budui da je vrijednost K zavisna od talasne duine zraenja, definie se fotometrijski ekvivalent zraenja K(): Gdje je Km= 673 lm/W, i predstavlja maksimalni fotometrijski ekvivalent zraenja. K() je fotometrijski ekvivalent zraenja talasne duine .

K ( ) =

v , = K mV ( ) e,

Svjetlosna iskoristivost zraenja odnos izmeu fluksa zraenja po V() krivoj i fizikog fluksa zraenja

V=

e,

V ( ) d =
e,

K Km

ili za vidljivi dio spektra

780 nm

V=

e, 380 nm 780 nm

V ( ) d e, d

380 nm

15

Svjetlosna iskoristivost izvora svjetlosti define se kao odnos dobijenog svjetlosnog fluksa izvora svjetlosti i uloene snage:

=/P [lm/W]
Svjetlosna iskoristivost pokazuje iskoristivost kojom se uloena elektrina energija pretvara u svjetlost. Teoretski maksimum iskoristivosti, pri kojem se sva energija pretvara u vidljivo svjetlo iznosi 683 lm/W. U stvarnosti vrijednosti su puno manje i iznose izmeu 10 i 150 lm/W. Svjetlosna iskoristivost predstavlja jedan od osnovnih parametara za ocjenu ekonominosti rasvjetnog sistema.

Kada svijetlo obasjava neki materijal, kao npr. prozorsko staklo, deavaju se tri razliite pojave. Dio svjetla se reflektuje, dio apsorbuje a ostatak provodi (transmituje). Rezultantne komponente svjetlosnog fluksa nazivaju se: (reflektirani svjetlosni fluks), (apsorbirani svjetlosni fluks) i (transmitovani svjetlosni fluks). Za kvantitativnu analizu definiu se sljedei koeficijenti: = / koeficijent refleksije svojstvo materijala da vraa svjetlosne zrake. Postoje razliiti tipovi refleksije, kao to je ogledalna, mijeana, potpuno difuzna i nejednoliko difuzna refleksija. U unutranjoj rasvjeti koristi se gotovo iskljuivo difuzna refleksija. = / koeficijent apsorpcije svojstvo materijala da pretvara ulazni svjetlosni fluks u razliite oblike energije, najee toplotu.

= / koeficijent transmisije svojstvo materijala da proputa svjetlosni fluks bez ikakve

promjene. Svjetlosni fluks koji se apsorbuje u materijalu pretvara se u toplotu, to podie temperaturu materijala. to je materijal tamniji, vie svjetlosnog fluksa se apsorbuje. Na staklu debljine 4mm reflektuje se 8% ulaznog fluksa, 90% se proputa a 2% se apsorbuje.

16

Izvore svjetlosti prvenstveno dijelimo prema nainu generisanja svjetlosti principom termikog zraenja (sijalice sa uarenom niti) i principom luminiscencije (zraenja).

Izvori svjetlosti su okarakterisani osnovnim veliinama: svjetlosni fluks intenzitet svjetlosti reprodukcija boje temperature boja svjetlosna iskoristivost Takoe se posmatraju i sljedea svojstva:

17

Razvoj izvora svjetlosti je konstantan: OSRAM postie vie od 30% svog prometa s proizvodima koji nisu stariji od 5 godina!

18

Sijalice sa uarenom niti generiu svijetlo principom termikog zraenja.

Svjetlost nastaje tako to struja tee kroz uarenu nit od Wolframa i zagrijava je na temperaturu od 2.600 3.000 K i usijava. Veina zraenja emituje se u IR dijelu spektra.
Na osnovna svojstva standardne sijalice svjetlosnu iskoristivost i vijek trajanja najvie utie temperatura uarene niti. to je ona via, svjetlosna iskoristivost je vea, a vijek trajanja krai. Vijek trajanja se smanjuje zbog naglog porasta broja atoma wolframa koji se odvajaju sa uarene niti pri porastu temperature. Ovaj proces ne samo da proizvodi tamni sloj na unutranjoj strani staklenog balona (to dovodi do smanjenja svjetlosnog fluksa), ve i dovodi do pucanja uarene niti pregorijevanja sijalice. Ovaj proces moe se bitno umanjiti dodavanjem inertnog gasa (Argon, Krypton ili Xenon) u punjenje balona, ime se podie temperatura uarene niti (time i iskoristivost) i smanjuje isparavanje wolframa. Danas standardno punjenje ine plinovi Argon i Azot, a Krypton ili Xenon dodaju se zbog poboljanja iskoristivosti. Dalji korak u poboljanju iskoristivosti je nain motanja spirale dvostrukim motanjem spirale smanjuje se povrina isijavanja, a time i gubici. Pr: Za standardnu sijalicu snage 100W potrebno je 1m Wolframa debljine niti kose, a duina uarene niti je 3 cm.

Svjetlosna iskoristivost sijalica sa uarenom niti snage 25 500W iznosi 9 17 lm/W. U svjetlost se pretvara 5-10% uloene energije, ostatak se pretvara u toplotu. Vijek trajanja: 1.000 sati Reprodukcija boje: 100 Temperatura boje: 2.600 2.800 K

Brojne pogonske karakteristike sijalica sa uarenom niti zavise od napona. Svjetlosni fluks je zavisan od napona, to se koristi kod regulacije. Zbog troenja uarene niti svjetlosni fluks se smanjuje u pogonu, i obino na kraju iznosi 15% manje od nazivnog. Zbog izraene temperaturne zavisnosti otpora wolframove niti, struja ukljuivanja je bitno vea od nazivne struje.

19

Sijalice sa uarenom niti imaju iroku primjenu (pogotovo u domainstvu) i proizvode se u razliitim izvedbama. Takoe postoji i niz posebnih izvedbi s poveanom sigurnou (T), za visoke temperature, u boji ...

Posebnu grupu standardnih sijalica ine reflektorske sijalice. Reflektorom se postie usmjeravanje svjetlosnog fluksa u eljenom smjeru, to podie iskoristivost rasvjetnog sistema. irinu snopa svijetla odreuje reflektor.

sijalica s ogledalskim vrhom balona svjetlost se reflektuje prema nazad, ime se postie difuzna, nebljetea rasvjeta.

sijalica sa SPOTLIGHTposrebrenim reflektorom svjetlost se usmjeruje prema naprijed, ime se dobija na dinaminosti rasvjete, uz poveanu iskoristivost.

sijalica s PAR reflektorom i preanim staklom. Staklo predstavlja dodatno soivo, ime se poboljava usmjerenost snopa. Mogue je postii jako uski snop. Zbog svoje poveane zatite moe se koristiti na otvorenom. Trajnost 2.000 sati.

20

Sijalice sa uarenom niti najee koriste E27 i E14 grla. E40 se koristi kod veih snaga, a S14 grla kod linijskih sijalica. PAR 56 reflektori koriste grlo GX16d.

Halogene sijalice su takoe sijalice sa uarenom niti, pa koriste princip termikog zraenja pri generisanju svijetla. Dodatak halogenida (brom, hlor, flor i jod) punjenju gotovo potpuno spreava crnjenje balona sijalice, ime se odrava gotovo konstantan svjetlosni fluks kroz cijeli vijek trajanja. Zbog toga je mogue napraviti balon puno manjih dimenzija, s viim pritiskom punjenja, ime se dodatno poveava iskoristivost inertnih gasova u punjenju Kryptona i Xenona. Takoe, mogue je uarenu nit zagrijati na puno viu temperaturu, ime se podie svjetlosna iskoristivost (ovo nije bilo mogue kod standardne sijalice zbog pojaanog isparavanja Wolframa pri viim temperaturama). Glavna karakteristika halogenih sijalica je halogeni kruni proces. Wolfram koji isparava sa uarene niti odlazi prema staklu balona, gdje se pri temperaturi < 1400 K spaja s halogenidima. Termiko strujanje odvodi ovaj spoj blie prema uarenoj niti, gdje se pri temperaturi > 1400 K razgrauje, a atom Wolframa se ponovno vraa na uarenu nit. Pri tome on ne dolazi na staro mjesto, tako da ipak dolazi do pucanja uarene niti na kraju vijeka trajanja. Pri ovom procesu temperatura uarene niti dostie 3.000 K, a stakla i do 250C. Zbog toga se mora koristiti balon od kvarcnog stakla, koje je specijalno dotirano tako da ujedno i zadrava tetno UV zraenje.

21

Osnovne prednosti halogene sijalice u odnosu na standardnu sijalicu su: -via svjetlosna iskoristivost (do 25 lm/W) -dui vijek trajanja (do 4.000 sati) -optimalna kontrola svjetla - male dimenzije - konstantan svjetlosni fluks tokom vijeka trajanja - via temperatura boje sjajno, bijelo svjetlo Kao i standardna sijalica sa uarenom niti, halogena sijalica jako je osjetljiva na promjene pogonskog napona. Pogotovo kod niskonaponskih sijalica (12 V AC), do izraaja dolazi osjetljivost vijeka trajanja od napona. Zbog toga poveanje pogonskog napona od samo 5% (12,6 V) donosi smanjenje vijeka trajanja za 40%!!! Do ovakve drastine promjene dolazi zbog toga to se halogeni kruni proces odvija samo u strogim temperaturnim (naponskim) granicama, te prestaje pri veim odstupanjima, ime se automatski znatno smanjuje vijek trajanja. Do poveanja napona dolazi uglavnom zbog neodgovarajuih transformatora (magnetski transformatori imaju nelinearnu karakteristiku, pa pri rastereenju dolazi do rasta napona). Zbog toga savremeni rasvjetni sistemi koriste elektronske transformatore.

Pri smanjenju napona dolazi do blagog poveanja vijeka trajanja, ali ne takvog kao kod standardnih sijalica.

Osnovna podjela halogenih sijalica sijalice na linijski napon i niskonaponske halogene sijalice

22

Princip dvostrukog odsijaa kod halogenih sijalica, ime se toplota odvodi iza sijalice, dalje od osvijetljenog objekta

Nove tehnologije omoguuju dodatno poboljanje iskoristivosti halogene sijalice. Upotrebom specijalnog IR reflektivnog sloja (IRC Infra Red Coating), mogue je dio generisranog IR zraenja vratiti natrag na uarenu nit, te ga upotrijebiti za zagrijavanje uarene niti, zbog ega je potrebno dovesti manje el. energije. Na ovaj nain postie se poveana iskoristivost halogenih sijalica do 30%

23

LUMINISCENCIJA Fotoluminiscencija proboj u gasu - pri proboju u gasovima, koje nastaje zbog djelovanja elektrinog polja, mogue je dobiti i zraenje u vidljivom dijelu spektra (npr. ivine sijalice, natrijumove sijalice, metalhalogene sijalice) Fluorescencija - kod fluorescentnih cijevi i fluokompaktnih sijalica, pri proboju u ivinom gasu genere se gotovo isljuivo UV zraenje, koje se pretvara u vidljivo zraenje fosfornim omotaem koji je naneen na unutranjost staklene cijevi. Budui da ovo zraenje traje samo dok traje pobuda, govorimo o fluorescenciji. Danas se najvie koriste kalcijum halofosfatni fosfori u kombinaciji s fosforima koji se aktiviraju elementima rijetkih zemalja. Fosforescencija - kod nekih fluorescentnih materijala elektroni mogu ostati u metastabilnom pobuenom stanju kroz neki period koji traje od milisekunda do dana. Nakon prelaska iz tog stanja oni emituju svjetlost. Ova pojava naziva se fosforescencija. Za prelazak iz metastabilnog stanja u stanje u kojem se emituje svjetlost potrebna je dodatna energija, koja se obino dobija IR zraenjem (toplotom). Kratkotrajna fosforescencija se koristi kod fluorescentnih cijevi, kako bi se smanjio utjecaj treptanja zbog pogona na naizmjenini napon. Elektroluminiscencija Odreeni materijali pretvaraju elektrinu energiju direktno u svjetlo, bez proboja u gasu (npr. LED)

Fluokompaktne sijalice
Fluokompaktne sijalice su zapravo savijene fluorescentne cijevi, ime se postiu manje ukupne dimenzije izvora svjetlosti, dok se zadravaju sve karakteristike rada fluorescentnih cijevi (zbog toga i naziv - Compact Fluorescent Lamps - CFL). Fluokompaktne sijalice pripadaju grupi sijalica na proboj niskog pritiska, pri emu se svjetlost generie principom fotoluminiscencije. Proboj se deava izmeu elektroda u ivinim parama, pri pritisku od cca 1,07 Pa (pritisak para tekue ive pri temperaturi od 40C). Pritisak bitno zavisi od najnie temperaturi u cijevi (cold spot) , gdje se kondenzuje tekua iva koja nije u gasovitom stanju. Osim ive u punjenju se obino nalazi i neki inertni gas, kao pomo pri startovanju (argon, kripton, neon, ksenon, ...). Koliina ive se bitno smanjuje, i iznosi 5-10 mg u kvalitetnijim cijevima.

24

Kao i veina sijalica na proboj, fluokompaktne sijalice moraju u pogonu imati, redno spojenu, napravu za ograniavanje struje. Ova predspojna naprava, koja se naziva prigunica, ograniava pogonsku struju na vrijednost za koju je sijalica napravljena, te osigurava potreban startni i pogonski napon. Temperaturu boje svjetla koju daju fluokompaktne sijalice mogue je kontrolisati fosfornim omotaem, kao i kod fluorescentnih cijevi. Standardno se koriste trokomponentni fosfori. Zahvaljujui svojim kompaktnim dimenzijama fluokompaktne sijalice razvijene su prvenstveno kao zamjena za standardne sijalice snage 25-100W, ali se zahvaljujui konstantnom razvoju njihovo podruje primjene znatno proirilo, te danas predstavljaju jedan od najpopularnijih izvora svjetlosti, budui da spajaju visoku iskoristivost fluorescentnih cijevi i kompaktne dimenzije. Fluokompaktne sijalice proizvode se u snagama od 3 -57W. Postoje izvedbe s integrisanom elektronskom prigunicom i standardnim grlom E27 i E14, koje mogu zamijeniti gotovo svaku standardnu sijalicu, ostvarujui pri tome utedu energije od gotovo 80%. Za ovakvu izvedbu fluokompaktnih sijalica koristi se naziv tedne sijalice.

25

Fluokompaktne sijalice pogonske karakteristike

Vijek trajanja fluorescentnih i fluokompaktnih sijalica odreen je gubitkom emisijskog sloja na elektrodama (zbog toga dolazi do zatamnjenja rubova fluocijevi pri kraju ivotnog vijeka) do kojeg dolazi pri svakom paljenju, ali i normalnim pogonom. Elektronske predspojne naprave s predgrijavanjem elektroda znatno produavaju njihov vijek trajanja, budui da zagrijavaju elektrode, ime poveavaju njihov otpor (otpor wolframove niti ima pozitivan temp. koeficijent) i time smanjuju startnu struju, odnosno gubitak emisijskog sloja pri startovanju. Vijek trajanja standardnih fluorescentnih cijevi s magnetskom predspojnom napravom iznosi 8.000 sati, a s elektronskom predspojnom napravom i trokomponentnim fosforom produuje se i do 20.000 sati. Svjetlosni tok fluorescentnih i fluokompaktnih sijalica se smanjue tokom korienja zbog fotohemijske degradacije fosfornog omotaa i sklupljanja naslaga unutar cijevi koje apsorbuju svijetlo. Korienjem kvalitetnih fosfora i elektronskih predspojnih naprava mogue je postii odravanje svjetlosnog fluksa i do 92% nakon 20.000 sati upotrebe. Fluokompaktne sijalice su jo osjetljivije na radnu temperaturu od fluorescentnih cijevi, te postoje i specijalne izvedbe koje koriste amalgam umjesto ive, kako bi postigli manju zavisnost svjetlosnog fluksa od temperature, to je pogotovo primjetno kod svjetiljki manjih dimenzija. Iskoristivost fluorescentnih/fluokompaktnih sijalica bitno se poboljava upotrebom elektronskih predspojnih naprava koje rade na vioj frekvenciji (obino 20-30 kHz), zbog smanjenih gubitaka anode. Zbog toga sijalice s elektronskim prigunicama obino rade s manjom snagom, uz isti svjetlosni fluks.

Elektromagnetske smetnje (radio smetnje) Izboj u ivi stvara i elektromagnetsko zraenje, koje se mora smanjiti odgovarajuim filterima (kondenzatorima) i dizajnom same svjetiljke. Zbog toga je definisan cijeli niz standarda i propisa koji moraju zadovoljavati svjetiljke.

Predspojne naprave
Predspojne naprave prvenstveno slue za ograniavanje struje, zbog negativne U-I karakteristike sijalica na proboj. Uz to predspojna naprava osigurava i dovoljan napon za poetak proboja u gasu. Budui da predspojna naprava osigurava pogonske uslove sijalice na proboj, potrebno je da njene karakteristika odgovaraju izvoru svjetlosti, inae moe doi do velikih odstupanja svjetlosnih karakteristika i vijeka trajanja izvora svjetlosti. Predspojne naprave uvije troe elektrinu energiju, te smanjuju iskoristivost kompletnog sistema.

26

Starter
Start fluorescentnih cijevi deava se u dvije faze: elektrode trebaju biti dovoljno zagrijane da ponu emitovati elektrone i mora postojati dovoljno veliko elektrino polje izmeu elektroda da se jonizuje punjenje i da doe do proboja. Za startovanje fluorescentnih cijevi i fluokompaktnihsijalica koje koriste vanjski startni element koristi se starter, koji se spaja izmeu elektroda. Zahvaljujui bimetalnom kontaktu, on osigurava predgrijavanje elektroda i postie dovoljno veliki naponski impuls (300 - 800 V) za poetni proboj.

Prigunica
Slui za ograniavanje struje, te moe biti magnetska ili elektronska (objedinjuje i funkciju startera). Sistem sa magnetskom prigunicom predstavlja induktivno optereenjet, pa se uvijek koristi kompenzacijski kondenzator. Zbog relativno visokih gubitaka u magnetskim prigunicama (i do 25%), te niz drugih prednosti, sve vie se koriste elektronske predspojne naprave. Elektronske predspojne naprave omoguavaju i regulaciju (nije mogue samo smanjiti napon kao kod sijalica sa uarenom niti, budui da bi to prekinulo proboj).

Neon
Fluorescentne cijevi i fluokompaktne sijalice koriste tople elektrode, koje su obino napravljene od wolframove ice. Za razliku od njih, neonske cijevi koriste tinjajue elektrode (hladne elektrode) koje koriste jako male struje (rade na povienom naponu, a za start trebaju do 15 kV). Neonske cijevi ne koriste fosforni omota na staklu, ve se dodatkom ive ili argona (plava boja) ili obojenim staklom mijenja boja neona (koji je u osnovi crven). Neonske cijevi koriste se prvenstveno za razliite efekte (reklame, ...), ali zbog dodatnog transformatora predstavljau relativno skupi sistem, koji se sve vie mijenja fluorescentnim cijevima, svjetlovodima ili LED sistemima.

27

Kod sijalica na principu zraenja Elektrini luk deava se u cijevi napunjenoj gasom ili parama zbog djelovanja elektrinog polja izmeu svjetlost se genere principom dvije elektrode. Pri tome u gasu, koji prije luminiscentnog zraenja dovoenja napona na elektrode nije provodan, nastaju slobodni nosioci u obliku jona i elektrona. Slobodni elektroni, pod djelovanjem elektrinog polja, mogu s atomima gasa izazvati sljedee vrste sudara: mala brzina elektrona (elastini sudar) elektron se u sudaru s atomom gasa samo reflektuje uz neznatni gubitak energije (koja se pretvara u toplotu) srednja i visoka brzina (pobudni sudar) elektron podie energiju atoma gasa na vii nivo, pri emu atom nakon kraeg vremena zrai jedan foton. vrlo visoka brzina (jonizirajui sudar) elektron izbacuje iz atoma gasa elektron, ime atom prelazi u pozitivni jon. Tako nastaju pozitivni i negativni nosioci, te raste struja. Bez ogranienja struje razvio bi se lavinski efekt, pa se koriste ograniivai struje (prigunice). Prigunice su induktiviteti koji se spajaju u red s izvorom svjetlosti. Savremeni rasvjetni sistemi sve vie koriste i elektronske prigunice.

Prednosti pred izvorima svjetlosti sa uarenom niti su: vea svjetlosna iskoristivost (do 180lm/W) dui vijek trajanja (do 20.000 sati) veliki svjetlosni fluks (do 320.000 lm)

Fluorescentne sijalice pripadaju grupi izvora niskog pritiska. Svjetlost se genere probojem u ivinim parama visoke luminoznosti, pri emu se stvara uglavnom nevidljivo UV zraenje, koje se fosfornim slojem na unutranjoj strani cijevi pretvara u vidljivo svjetlo. Ovaj princip generisanja svijetla naziva se foto-luminiscencija.

Spektar zraenja koji daje fluorescentna cijev je sloeni, a upotrebom razliitih fluorescentnih materija mogue je dobiti drukije karakteristike temperature boje, faktora reprodukcije boja i svjetlosne iskoristivosti. Postoje i okrugle i fluorescentne cijevi U-oblika. Dimenzije cijevi se smanjuje, ime se postie vea iskoristivost svjetlosnog sistema (izvor svjetlosti je blii takastom). Danas se najee koriste cijevi prenika 26 mm (T8 8/8), a fluocijevi nove generacije imaju prenika od 16 mm (T5). Postoje i 38 mm (T12) i 7 mm (T2) fluocijevi. Kao i sve sijalice na proboj, fluorescentne cijevi ne mogu se prikljuiti direktno na mreni napon, ve trebaju prigunicu i starter (pri paljenju vii napon nego u pogonu).

28

Svjetlosni fluks fluorescentne cijevi zavisi od temperature okoline. Postoje specijalne izvedbe za upotrebu na niskim temperaturama. Svjetlosni fluks vremenom opada (zbog pada iskoristivosti fluorescentnog sloja i troenja elektrode), to se moe poboljati upotrebom elektronskih predspojnih naprava.

29

Osnovne karakteristike fluo cijevi

Sijalice visokog pritiska na principu zraenja

Ova grupa izvora svjetlosti obuhvata - ivine sijalice, metalhalogene sijalice i natrijumove sijalice visokog pritiska. Proboj u gasu deava se u iku, izmeu elektroda. iak uvijek sadri neki startni gas, koji se lako jonizuje i neki element koji isprava pri proboju, i pri tome stvara karakteristino svijetlo. Tako ivine sijalice koriste ivu, natrijumove natrijum, a metalhalogene sijalice mjeavinu natrijauma, skandijuma, tulijuma, holmija i disprozijuma. iak se pravi od kvarcnog stakla ili specijalne keramike. Ziak se obino nalazi unutar zatitnog balona, koji titi iak i elektrine kontakte od vanjskih utjecaja. Osima toga, vanjski balon slui i kao zatita od UV zraenja, esto ima i sloj difuznog materijala, koji smanjuje bljetanje samog izvora. Kod ivinih sijalice, vanjski balon sadri i sloj fosfora, koji slui za pretvaranje dijela UV zraenja u vidljivu svjetlost. Takoe, vanjski balon moe sadrati i ureaj za preiavanje atmosfere unutar balona (obino vakum) koji se naziva geter. Zbog razliitiih principa generisanja svijetla, sijalice visokog pritiska na principu zraenja imaju bitno razliite karakteristike. Sijalice visokog pritiska na principu zraenja koriste razliita grla.

30

ivine sijalice su najstarije sijalice na proboj.

Svjetlost generiu probojem u ivinim parama, koji poinje isparavati nakon to se pojavi poetni proboj u argonu. Pogonski pritisak iznosi od 200 - 400 kPa, i bitno utie na karakteristike spektra zraenja, koji je uglavnom u hladnijem podruju (4000 K), te ostvaruje iskoristivost do 60 lm/W. Faktor uzvrata boje je kategorije 3. Start se postie pomou startne elektrode (SE), a za pogon je potreban prigunica. Postupak paljenja traje od 3-6 min, a ponovnog paljenja na toplo 5-10 min. Prosjean vijek trajanja je 16.000 sati. Ne preporuuje se za nove instalacije, zbog velike koliine ive bit e zabranjena u EU, ve je zabranjena u SAD. Primjene: javna rasvjeta i ind. rasvjeta

Snaga: 50-1000W, 230V

Pogonske karakteristike ivine sijalice

31

Sijalica sa mjeanim svjetlom (HWL)

Sijalica sa mjeanim svjetlom je u principu ivina sijalica, u kojoj uarena nit koja je dodata u seriju glumi ulogu prigunice. Postie se neto toplija temperatura boje (3.800 K) i poboljani faktor uzvrata boje (kategorija 2B), kao rezultat djelovanja uarene niti, ali se iskoristivost smanjuje na 20-30 lm/W. Proizvodi se u snagama 160W - 500W, i prvenstveno se koristi kao zamjena za velike sijalice sa uarenom niti, gdje donose utede energije do 30%. Postupak paljenja traje do 2 min, a ponovnog paljenja na toplo 3-5 min. Kao i ivine sijalice, koriste se sve manje.

Metalhalogena sijalica (HQI/HCI)

Koriste slian princip kao i ivine sijalice, s tim da kao dodatak ivinom punjenju koriste razliite metal halogenide kao dodatak. Metalhalogenidi se raspadaju pri viim temperaturama, nakon ega metali generiu vidljivo zraenje kompletnog spektra. Pribliavanjem hladnijem zidu balona, oni se ponovno rekombinuju i ciklus se ponavlja. Pritisak gasa je 400 kPa - 2 hPa. Dodatkom metalhalogenida postie se puno kvalitetnije svjetlo (uzvrat boje 1A) i via iskoristivost (do 120 lm/W). Kombinovanjem razliitih metala mogue je dobiti i razliite temperature boja - od 3.000 K do 6.500 K. Proizvode se u snagama od 35W - 3500 W, sa izuzetno irokim podrujem primjene (od unutranje do javne rasvjete, foto rasvjete, efekt rasvjete do auto rasvjete). Za pogon trebaju poseban visokonaponski startni element (propaljiva) koji daje potreban naponski impuls od 3-6 kV. Postupak paljenja traje do 3 min, a ponovnog paljenja na toplo 5-20 min. Kod specijalnih izvedbi mogue je postii trenutan start na toplo uz odgovarajui propaljiva (naponi i do 40 kV)

32

Metalhalogena sijalica (HQI/HCI) Pogonske karakteristike

Natrijumove sijalice (NAV)

Kod natrijumovih sijalica proboj se dogaa u natrijumovim parama uz dodatak ksenona za laki start i poveanu iskoristivost i male koliine ive. Pogonski pritisak je 20-40 kPa. Natrijumove sijalice postiu najveu iskoristivost do 150 lm/W, ali uz slabiji uzvrat boje (kategorija 4, 20-30) i toplu (utu) temperaturu boje (2000 K). Ove karakteristike nas zadovoljavaju, i natrijumove sijalice predstavljau najbolje rjeenje za putnu rasvjetu. Postiu prosjean vijek trajanja od 32.000 sati, uz veliku sigurnost (preivljavanje do 95% nakon 16.000 sati pogona - 4 godine u javnoj rasvjeti). Postupak paljenja traje do 5 min, a ponovnog paljenja na toplo 1-2 min. Ponovno paljenje je bre nego kod metalhalogenih sijalica, zbog manjeg pogonskog pritiskaa. Naime, kod vieg pogonskog pritiska jonizacija nije mogua s dovedenim naponom, ve je potrebno ekati da se sijalica ohladi, ime joj i pada pritisak.

33

Natrijeve sijalice (NAV) Pogonske karakteristike

Natrijumove sijalice niskog pritiska

Svjetlost se generie u natrijumovim parama pri niskom pritisku (0,7 Pa), ime se postie gotovo monohromatsko uto svjetlo (589,0 i 589,6 nm) i izuteno visoka iskoristivost do 200 lm/W. Kao startni gas koristi se neon. Pri ovako niskom pritisku, natrijumove pare imaju temperaturu od 260C, koja se odrava vanjskim balonom u kojem je vakum. Svako odstupanje od ove temperature dovodi do bitnih odstupanja od nazivnih pogonskih parametara. Period startovanja traje do 20 minuta, a u poetku u proboju dominira neon (crvena boja), kojeg poslije zamjenjuje izrazito uta boja natrijuma. Ponovno plajenje je gotovo trenutno. Kao predspojna naprava najvie se koristi autotransformator, koji daje potreban startni napon od 400 - 550V.

34

Svjetiljka je naprava koja slui za kontrolu, distribuciju, filtriranje i transformisanje svijetla koje proizvode izvori svjetla. Svjetiljka se sastoji od: jednog ili vie izvora svjetlosti, optikih ureaja za distribuciju svijetla, grla za pozicioniranje i prikljuak izvora svjetlosti na napajanje, predspojnih naprava za pogon izvora svjetlosti (ako su potrebne), i mehanikih elemenata za montau i zatitu. Svjetiljke je mogue podijeliti prema: vrsti izvora svjetlosti koji se koristi prema raspodjeli svjetlosnog fluksa (uglavnom za unutranju rasvjetu)
direktne (90-100% svj. fluksa usmjereno je prema dole) poludirektne (60-90% svj. fluksa usmjereno je prema dole) difuzne (kada su komponente svj. fluksa prema dolje i gore podjednake svaka iznosi 40- 60%) poluindirektne (60-90% svj. fluksa usmjereno je prema gore) indirektne (90-100% svj. fluksa usmjereno je prema gore)

prema raspodjeli intenziteta svjetlosti (uglavnom za spoljanju rasvjetu) sa izuzetno uskom, simetrinom distribucijom sa uskom distribucijom sa irokom distribucijom sa izuzetno irokom distribucijom sa simetrinim krunim tipom osvijetljenosti sa simetrinim kvadratnim tipom osvijetljenosti prema simetriji rasposjedjele intenziteta svjetlosti rotaciono simetrine osno simetrine asimetrine prema stepenu zatite (mehanike ili elektrine) prema nainu montae

35

prema podruju primjene: ugradne downlight svjetiljke nadgradne svjetiljke wall washer svjetiljke akcentne spotlight svetiljke linearne indirektne svjetiljke inske svjetiljke industrijske svjetiljke reflektori uline svjetiljke

36

Kontrola svijetla u svjetiljci Najvaniji elementi svjetiljke su elementi za optiku kontrolu svjetla - reflektori, refraktori, difuzori i rasteri. Reflektor je element (obino od metala ili plastike) s visokim koeficijentom refleksije koji je oblikovan tako da na eljeni nain usmjerava svijetlo izvora svjetlosti. Dijelimo ih na divergentne i konvergentne. Kod konvergentnih reflektora postoje: sferini - svjetlost se usmjerava u fokus; eliptini - usmjeravaju svjetlost u drugi fokus; parabolini - usmjeravaju svjetlost paralelno.

Refraktor je element za kontrolu koji koristi svojstvo da svjetlo mjenja smjer pri prelasku izmeu dva materijala (npr. vazduh-staklo ili vazduh-plastika). Uglavnom se koriste plastini materijali u nekoj strukturi (prizme ili piramide), koji dodatno usmjeravaju svjetlo, ili stvaraju utisak da svjetli vea povrina svjetiljke.

Difuzori raspruju svijetlo u vie smjerova, i smanjuju luminanciju poveanjem povrine iz koje svjetlo izlazi iz svjetiljke.

37

Rasteri su elementi koji smanjuju ili otklanjaju direktan pogled na izvore svjetlosti u svjetiljci. Osim toga, oni dodatno usmjeravaju svijetlo.

Sistemi za kontrolu svijetla bitno utiu na svjetlosnu iskoristivost svjetiljke, koja se definie kao odnos izmeu ukupnog svjetlosnog fluksa ugraenih izvora svjetlosti i svjetlosnog fluksa koji izlazi iz svjetiljke. Za standardnu svjetiljku iskoristivost je 0,6, dok kod visokokvalitetnih svjetiljaka iznosi i do 0,95. Proizvoai uglavnom daju podatke za pogonsku svjetlosnu iskoristivost svjetiljke, koja uzima u obzir specifian poloaj ili utiecaj temperature okoline.

Fotometrijske karakteristike svjetiljke Kod prorauna rasvjete najvaniju informaciju predstavlja fotometrijska karakteristika svjetiljke - opis raspodjele intenziteta svjetlosti u cijeli prostor (izokandelni dijagram). Da bi se fotometrijska karakteristika neke svjetiljke mogla koristiti za razliite izvore svjetlosti, fotometrijska karakteristika se obino normira za 1.000 lm, odnosno izraava u cd/klm.

Prostor oko svjetiljke tretira se kao vie ravni. Najee se za izraavanje fotometrijskih karakteristika koristi C sistem ravni. Ravan 0-180 postavljena je normalno na uzdunu osu svjetiljke. Ukoliko je karakteristika u ravni simetrina za pozitivne i negativne uglove isijavanja, govorimo o simetrinoj krivoj, za razliku od asimetrine krive.

38

Za rotaciono simetrine svjetiljke, fotometrijska karakteristika je definisana samo jednom krivom, dok je kod osno simetrinih svjetiljaka (npr. fluorescentne svjetiljke) potrebno definisati dvije krive.

Polarna i linearna karakteristika Osim polarne karakteristike koristi se i linearna karakteristika (pogotovo kod reflektora).

Polarna karakteristika obino pokazuje C0-180 i C90-270 ravni. Ukoliko svjetiljka ima rotaciono simetrinu karakteristiku, prikazuje se samo jedna ravan. Centar dijagrama je sredina svjetiljke.

Kod linearne karakteristike uglov isijavanja naneeni su na x-osu. Vrijednosti su obino cd/klm.

39

Zahtjevi pri projektovanju rasvjete

Namjena prostora odreuje jainu i tip rasvjete Geometrija prostora odreuje izvedbu (nain ugradnje) Specifini zahtjevi Nivo osvijetljenosti (Em) propisan je DIN standardom
DIN 5035 (Artificial lighting of interiors) DIN 66234 (VDU workstations) DIN 6169 (Color rendering) CIE No. 29.2 (Guide on interior lighting)

Standard (preporuke) propisuju prosjenu osvijetljenost, minimalni faktor reprodukcije boje, ogranienje bljetanja ili neki specifian zahtjev

40

Ispravna rasvjeta omoguuje vizuelni komfor (ugodnost) ! odgovarajui nivo osvijetljenosti ravnomjernost rasvijetljenosti jednolika luminancija (sjajnost) ogranienje luminancije zadovoljavajui kontrast ugodna sjenovitost
izaziva umor potrebno je razlikovati objekt i njegovu pozadinu

ispravno usmjerenje rasvjete osigurava 3D percepciju

postie se kombinacijom difuzne i direktne rasvjete

odgovarajui faktor reprodukcije boje odgovarajua temperatura boje svjetlosti atmosfera efikasnost sistema rasvjete
mogue ju je stvoriti rasvjetom smanjenje potronje elektrine energije smanjeni trokovi odravanja rasvjetnog sistema

Otvoreni kancelarijski prostor, prosjena refleksija Uporeivanje boja, kontrola boja, kontrola roba Sastavljanje precizne opreme (elektrine) Proizvodnja nakita, retuiranje, itd. Otvoreni kancelarijski prostor, visoka refleksija Tehniko crtanje (na ploama) Obrada metala i pregled Kontrola Kontrola greke (drvo, koa, itd.) Uredi za obradu podataka Obrada stakla, graviranje, precizno sastavljanje Sastavljanje malih motora Rad na strojevima za obradu drveta Kancelarije sa stolovima iskljuivo pored prozora, sobe za sastanke i konferencije Enameliranje, duvanje stakla, polu-precizno sastavljanje Kontrolni prostori Prodajni prostori Skladita s neophodnim itanjem, ekspedicija Ostave Grubo sastavljanje Metalne konstrukcije Pomoni prostori, hodnici Skladita Svlaionice, sanitarije Stepenita, liftovi Rampe za utovar Proizvodnja s povremenom runom intervencijom

41

Pri izboru i pozicioniranju svjetiljaka treba voditi rauna o bljetanju. Neodgovarajua pozicija moe proizvesti direktno ili indirektno bljetanje, to ometa gledanje. Zbog toga se biraju mat radne povrine, a luminancija unutar sobe ne bi smjela biti vea od 200 cd/m2.

Kruithof-ova kriva pokazuje koje su vrijednosti osvijetljenosti udobne pri odreenim temperaturama boja. Uopteno, via temperatura boje trai i viu osvijetljenost. Temperaturom svijetla postavljamo atmosferu rasvjetnog sistema. Tako se npr. za intimnijuatmosferu preporuuje korienje toplijih temperatura boja, to i bolje odgovara manjim nivoima osvijetljenosti. Zavisno od tipa radnog zadatka koji se obavlja, potrebno je odabrati i izvore svijetla sa odgovarajuim faktorom reprodukcije boje.

Posebna se panja posveuje ergonomiji na radnom mjestu postizanju udobne rasvjete. Ovdje posebnu ulogu imaju elektronske predspojne naprave, koje osiguravaju mirno svjetlo bez treperenja i stroboskopskog efekta na 50 Hz, budui da rade na frekvencijama od 20-30 kHz. Takoe omoguuju i dodatnu udobnost koritenjem regulacije svjetlosnog fluksa.

42

Kontrola bljetanja
Razlikujemo psiholoko bljetanje (utie na vizuelne performanse) i fizioloko bljetanje (moe izazvati zamor). Direktno bljetanje je mogue kontrolisati izborom odgovarajuih svjetiljaka. Pri tome se smatra da je kontrola uspjena ako sjajnost (luminancija) za uglove gledanja izmeu 45 i 85 stepeni ne prelazi vrijednosti u krivima ogranienja bljetanja (tzv. Sllner krive). Krive bljetanja dostupne su kod proizvoaa svjetiljaka, pri emu ogranienje bljetanja zavisi od nivoa osvijetljenosti i poloaju svjetiljke i posmatraa (odnos a/d). Standardi propisuju odreene klase kontrole bljetanja zavisno od aktivnosti i prostora. Bljetanje je kontrolisano ako se kriva za svjetiljke (posmatraju se samo krive za C0/180 i C90/270) nalazi lijevo od graninih krivih bljetanja. Ova metoda se naputa, budui da uzima u obzir samo bljetanje pojedine svjetiljke, a ne cijelog sistema. Zbog toga je razvijena metoda UGR (Unified Glare Rating) koja uzima u obzir uticaj svih svjetiljki i sjajnost pozadine. UGR e biti ugraen u nove CIE preporuke.

43

Ravnomjernost osvijetljenosti Ravnomjernost osvijetljenosti je odnos minimalne i prosjene vrijednosti osvijetljenosti (Emin/Em). Potrebno je osigurati to ravnomjerniju osvijetljenost radne povrine, pri emu za radnu povrinu ovaj odnos ne bi smio biti manji od 0,7, a za okolinu radnog mjesta ne manji od 0,5.

Svjetlotehniki proraun
U projektovanju unutranje rasvjete najvaniji je proraun nivoa osvijetljenosti. Vodei rauna o svim preduslovima za dizajn rasvjetnog sistema, pred projektanta se postavlja pitanje koliko svjetiljki i s kojim izvorima svjetlosti je potrebno koristiti da se postigne odreeni nivo osvijetljenosti. Osim toga, esto se provodi i proraun bljetanja. Postoji vie metoda za proraun osvijetljenosti: Metoda iskoristivosti (lumen metoda) Proraun osvijetljenosti u taki (metoda take) Metoda izoluks krivih Metoda iskoristivosti Metoda iskoristivosti je jednostavna i dovoljno precizna metoda za proraun jednostavnijih unutranjih prostora. Do ire upotrebe raunara u procesu projektovanja, ovo je bila najire koriena metoda za proraun unutranje rasvjete. Ovom metodom proraunava se prosjena osvijetljenost nekog prostora, odnosno mogue je za eljeni nivo osvijetljenosti proraunati potreban broj svjetiljki. Metoda kree od osnovne pretpostavke da je prosjena osvijetljenost radne ploe: Em=(ukupan svj. fluks na radnoj ploi)/(povrina radne ploe)

44

Pri tome se koristi faktor iskoristivosti prostora R , koji pokazuje odnos izmeu svjetlosnog fluksa svjetiljke i svjetlosnog fluksa koji pada na radnu plou. Faktor iskoristivosti prostora definisan je u tabelama u prirunicima, a zavisi od dimenzija prostora i faktorima refleksije ploa. R=f(k, ), gdje je k faktor prostora, i iznosi , gdje je h= H-0,85 (udaljenost radne ploe od plafona)

k=

ab h (a + b)

E=

ns ni l r f ab
ns- broj svetiljki ni- broj izvora svijetla u svetiljki svjetlosni fluks izvora svijetla l pogonska iskoristivosti svjetiljke r faktor iskoristivosti prostora f- faktor odravanja a, b- dimenzije prostora

Faktor odravanja uzima u obzir smanjenje svjetlosnog fluksa svjetiljke tokom pogona, i to zbog smanjenja svjetlosnog fluksa izvora i zbog prljanja same svjetiljke. Iznosi 0,7 - 0,9, zavisno od prostora i rasvjetnog sistema. esto se definie i faktor planiranja (1/f), koji nam govori koliko viu osvijetljenost trebamo planirati zbog smanjenja u pogonu. Primjer prorauna Potrebno je izraunati potreban broj svjetiljki za rasvjetu konferencijske dvorane sljedeih dimenzija: a= 15 m b= 8 m H= 3,4 m h = 2,55 m Prema preporukama potrebno je postii prosjenu osvijetljenost od 300 lx. S obzirom na prostor bira se nadgradna svjetiljka s dvije fluokompaktne sijalice OSRAM DULUX L 24W/31, temperature boje 3100 K sa svjetlosnim fluksom od 1800 lm.

45

Iz kataloga proizvoaa svjetiljaka oita se podatak o iskoristivosti svjetiljke L = 0,58, uz prikazanu fotometrijsku karakteristiku.

Poznata je i refleksija povrina u prostoru: Plafon=0,8 Zidovi = 0,5 Radna povrina = 0,3 Budui da vrijedi da je:
k= ab 15 8 = = 2, 05 h ( a + b ) 2,55 (15 + 8 )

Iz tabele slijedi da je R = 0,91 Potreban broj svjetiljki je:

ns =

E ab 300 15 8 = = 23,7 ni l r f 2 1800 0 ,58 0 ,91 0 ,8

Koriste se 24 svjetiljke. Zbog dimenzija prostorije, kako bi se postigla to vea jednolikost, svjetiljke se rasporeuju 38.

46

Metoda take Ova metoda daje puno preciznije rezultate o osvijetljenosti, i moe se koristiti za proraun osvijetljenosti u proizvoljnoj taki. Pogotovo je pogodna kod prorauna raunarom, budui da se prostor moe podijeliti u proizvoljno veliki broj taaka, u kojim se prorauna osvijetljenost u taki, a zatim se prosjena osvijetljenost rauna kao aritmetika sredina svih osvijetljenosti. Osvijetljenost u svakoj ravni ima vertikalnu i horizontalnu komponentu (koja se ee koristi). U proraunu unutranje rasvjete rauna se direktna i indirektna komponenta rasvjete (uz ogranien broj iteracija), kao i uticaj namjetaja na refleksiju svjetla. Ako je odnos udaljenosti take P i najvee dimenzije svjetiljke vei od 5, svjetiljka se aproksimira takastim izvorom svjetla

Sabira se doprinos svih izvora u prostoru, kao i refleksija.

Kada se svjetiljka ne moe aproksimirati takastim izvorom svjetla (npr. fluorescentne svjetiljke), osvijetljenost u taki se dobija integracijom. Pri tome je vrijednost I uvijek dostupna iz fotometrijske karakteristike svjetiljke.

47

Spoljanja rasvjeta Spoljanju rasvjetu mogue je podijeliti na ulinu rasvjetu (rasvjeta puteva), urbanu rasvjetu (rasvjeta trgova i pjeakih zona) i reflektorsku rasvjetu (rasvjeta fasada i prestinih objekata). Osnovna uloga spoljanje (vanjske) rasvjete je: dobra rasvjeta smanjuje broj nesrea i poveava sigurnost na putevima, te osigurava vidljivost pjeacima i biciklistima rasvjeta poveava zatitu i sigurnost ljudi i objekata rasvjeta omoguuje pravovremeno uoavanje opasnih i novonastalih situacija na cesti poloaj svjetiljaka pokazuje putanju ceste, odnosno djeluje kao vodi rasvjeta omoguuje orjentaciju tj. izbor pravog puta u gradovima rasvjeta naglaava rezidencijalnu vrijednost i stvara urbanu atmosferu rasvjeta predstavlja vaan element kvaliteta ljudskog ivota

Brojna istraivanja pokazala su da koritenje cestovne rasvjete bitno smanjuje broj nesrea.

48

Ogranienje bljetanja Bljetanje izaziva vidnu nelagodu, te ga je potrebno to vie ograniiti. Razlikujemo: Psiholoko bljetanje smanjuje vidnu udobnost zapaanja vozaa zbog zamora oka, izazvanog trajno prisutnim bljetanjem izvora svjetlosti. Oznakom G utvrena je (na osnovu iskustva u praksi) mjera kontrole psiholokog bljetanja na skali 1 (neprimjetno) 9 (nepodnoljivo). Iako postoji i nain prorauna za G, iskustvo je pokazalo da je psiholoko bljetanje zadovoljavajue ako su zadovoljeni kriteriji za ogranienje fiziolokog bljetanja. Fizioloko bljetanje (smanjuje vidnu sposobnost) - utjee na smanjenje kontrastne osjetljivosti (razlika luminancije izmeu objekta i pozadine) i smanjenje brzine percepcije. Vrednuje se preko relativnog porasta praga TI. Za raspoznavanje objekata potrebno je osigurati razliku luminancije izmeu objekta i pozadine, i to je ona vea, objekt je bolje vidljiv. Pri veim vrijednostima luminancije pozadine, i kontrast (razlika luminancije) mora biti jai. Minimalni kontrast, pri kojem je kod odreene vrijednosti luminancije pozadine, objekt vidljiv, naziva se prag prepoznavanja razlike luminancije (Lmin).

49

Kod raskrsnica se mora postii luminancija najbolje osvijetljene ceste koja ulazi u raskrsnicu. Kod krivina veliku ulogu ima i vizuelno voenje (odreivanje smjera ceste). Svjetiljke se obino stavljaju na vanjsku stranu krivina, a ako zbog irine ceste terba koristiti dvostrani raspored, onda se izbjegava naizmjenino postavljanje.

Rasvjeta pjeakih prijelaza Pjeaki prelaz nije potrebno posebno osvjetljavati, ako je postignuta prosjena luminancija kolovoza od min. 2 cd/m2 u podruju 50m ispred i iza prelaza, te ako su zadovoljeni preporueni uslovii jednolikosti. Ako to nije sluaj, pjeaki prelaz se mora posebno osvijetliti, tako da se postigne pozitivni kontrast izmeu pjeaka i kolovoza (luminancija pjeaka je vea od luminancije kolovoza), to se obino postie upotrebom svjetiljke posebnih fotometrijskih karakteristika koja se postavlja ispred pjeakog prijelaza (gledano iz smjera vonje) sa svake strane.

50

Reflektorska rasvjeta
Kod reflektorske rasvjete fasada proraunava se prosjena osvijetljenost. Pri odabiru ciljane osvijetljenosti, u obzir treba uzeti i uticaj okoline (nivo osvijetljenosti okoline). Reflektorska rasvjeta fasada ima preteno arhitektonsku ulogu, ali utie i na podizanje nivoa osvijetljenosti ulica. Specijlani dio reflektorske rasvjete je i rasvjeta sportskih terena, gdje se esto moraju potovati visoki zahtjevi za TV snimanja.

Plafonske svetiljke

Parkovske svetiljke

Brodske svetiljke

Svetiljka viestruke primjene

51

STRELA

DIJAMANT Svetiljka sa tri reflektora

Stona svetiljka sa reflektorskom sijalicom

ONYX 2

52

53

Svetiljke
Svetiljke su naprave koje treba da omogue: - noenje i pogon izvora svjetlosti - postizanje eljene raspodjele svjetlosnog fluksa - smanjenje sjajnosti izvora svjetla - zatita izvora svjetla i dodatne opreme (od vlage, praine, fizikih oteenja) - odravanje radne temperature - jednostavna montaa i odravanje - dovoljno visok stepen iskorienja - prijatan estetski izgled i mogunost uklapanja u arhitekturu okoline

54

Svjetlotehniki djelovi svjetiljke

(utiu na raspodjelu svjetlosnog fluksa):

reflektori (usmjereni, poludifuzni i difuzni) refraktori ( koriste pojavu prelamanja svjetlosti) difuzori (tzv. prozrane materije koje difuzno
proputaju svjetlost)

titnici filteri

(sakrivanje izvora svjetlosti od pogleda iz odreenih pravaca) i (za potenciranje razliitih svjetlosnih efekata)

Materijali za izradu mehanikih elemenata svjetiljki elik (za izradu kuita svetiljki sa fluo cijevima,
mehaniki se obrauje, lim se farba bijelom bojom u cilju difuzne refleksije i antikorozivne zatite )

Aluminijum (lagani, koroziono otporan materijal dobrih

toplotnoprovodnih k-ka, koristi se kako za izradu kuita tako i reflektora i titnika)

Plastika (relativno niska cijena i irok opseg relevantnih

k-ka, otpornost na atmosferske uticaje, vrstina, krutost, toplotna otpornost, otpornost na UV zraenje)

Staklo (u tehnici osvjetljenja koriste se obino staklo i

staklo poveane tvrdoe bor silikatno staklo 230C, alumino silikatno 400C)

55

Fizika zatita svjetiljki

Svjetiljke se tite kako od prodora vrstih tijela (estica praine) i vlage, tako i od sluajnih i namjernih fizikih oteenja. Zatita svjetiljki od prodora vlage i praine zahtjevi za ovom vrstom zatite su uslovljeni podrujem primjene svjetiljki. Sealsafe sistem zastite zasniva se na stvaranju Sealsafe natpritiska nakon ukljuivanja svjetlosnog izvora. uklju U sluajevima kada postoji mogunost nenamjernog fizikog oteenja postavljaju se iane mree ispred protektora svjetiljki. U sluaju postojanja destruktivnog djelovanja vandala koriste se protektori od polikarbonata.

Fotometrijski podaci o svjetiljkama

Tabela svjetlosnog intenziteta ( dobija se mjerenjem svjetlosnih intenziteta u odreenom broju pravaca koji prolaze kroz optiki centar svjetiljke u fotometrijskoj laboratoriji i predstavlja osnovni podatak o svjetiljci; podaci se daju u normiranoj formi za izvor svjetlost fluksa 1000 Lm) Polarni dijagrami Stepen iskorienja svjetiljki definie se kao odnos fluksa koji izrai svjetiljka i ukupnog fluksa svih izvora svjetlosti u njoj. Faktor korisnosti definie se za svjetiljke koje se koriste u unutranjoj rasvjeti i to kao odnos svjetlosnog fluksa radne ravni prostorije i ukupnog fluksa svih izvora svjetlosti u njoj. Tabele i dijagrami raspodjele sjajnosti kod svjetiljki za unutranje osvjetljenje dijagram raspodjele sjajnosti se koristi za kontrolu snoljivog psiholokog bljetanja.

56

Fotometrijski podaci o svjetiljkama

Izokandelni dijagram - izrauje se za svjetiljke za vanjsku rasvjetu i predstavlja skup krivih od kojih svaka sadri take osvetljivane povrine istog svjetlosnog intenziteta Izoluksni dijagrami skup krivih od kojih svaka sadri take horizontalne povrine iste horizontalne osvijetljenosti Dijagram K-krivih daje se kao svjetlotehniki podatak za svjetiljke za osvjetljavanje puteva. Sastoji se iz K1 i K2 krive za iju izradu osnovu predstavlja tabela svjetlosnog intenziteta. Namjena ovih krivih je izraunavanje sreednje osvijetljenosti kolovoza, odnosno odreivanja rastojanja izmeu susjednih stubova da bi se postigao eljeni nivo osvijetljenosti kolovoza. Dijagram iskoristivosti sjajnosti svjetiljke za osvjetljavanje puteva koristi se za izraunavanje srednje sjajnosti kolovoza, odnosno odreivanje rastojanja izmeu susjednih stubova da bi se postigao eljeni nivo sjajnosti kolovoza.

Efikasnost (iskoristivost) ureaja za osvjetljenje

Efikasnost svjetiljki za unutranje osvjetljenje unutra zavisi od svjetlosne iskoristivosti izvora, stepena iskorienja
svjetiljke i veliine onog dijela svjetlosnog fluksa koji padne na radnu ravan. Ako je ekonomski aspekt dominantan i ukoliko je problem pojave bljetanja od malog znaaja preporuuju se svjetiljke koje svjetlost izvora preteno usmjeravaju na radnu ravan koje su sa kvalitetnim protektorom i reflektorom. Ako su neophodni titnici preporuuju se svjetiljke sa rasterima. Svjetiljke sa opalnim difuzorima se odlikuju najloijom efikasnou. Postizanje vee efikasnosti svjetiljki za unutranju rasvjetu je ogranieno potrebom kreiranja povoljnog utiska o prostoriji kao cjelini, to podrazumijeva kako adekvatno osvjetljenje tavanica i zidova, tako i stvaranje odgovarajuih sjenki.

57

Efikasnost (iskoristivost) ureaja za osvjetljenje

Efikasnost svjetiljki za osvjetljenje puteva zavisi od svjetlosne iskoristivosti izvora, stepena iskorienja svjetiljke i veliine onog dijela svjetlosnog fluksa koji je usmjeren prema kolovozu.
Tip izvora svjetlosti ivin izvor visokog pritiska Na-izvor vis.prit. sa fluorescent. oblogom Bistra Na-sijalica visokog pritiska Na-izvor niskog pritiska Svjetlosna iskoristivost izvora (lm/W) 42-55 59-119 67-129 99-180 Svjetlosna iskoristivost svjetiljke(lm/W) 13-17 18-36 30-58 25-43

Efikasnost (iskoristivost) ureaja za osvjetljenje

Efikasnost reflektorskih svjetiljki
Mjerilo efikasnosti kod ovog tipa svjetiljki je tzv. Faktor svjetlosnog snopa, koji se definie kao odnos svjetlosnog fluksa svjetiljke koji se emituje u okviru njenog svjetlosnog snopa i svjetlosnog fluksa izvora. Ugao zraenja se definie kao ugao izmeu dva pravca iji je svjetlosni intenzitet jednak polovini maksimalne vrijednosti (koja se ima u osi reflektora) pri emu ovi pravci pripadajuistoj ravni koja sadri osu reflektora. Klasifikacija reflektora prema uglu zraenja: uskosnopni (<20), srednjesnopni (20< < 40) i irokosnopni (> 40). PRIMJER 4-5/24

58

Klasifikacija podjela svjetiljki -prema distribuciji svjetlosnog fluksa

Svjetilljke za ... osvjetljenje Direktno Poludirektno Jednoliko Poluindirektno indirektno Procenat fluksa emitovan u ... poluprostoru gornjem 0-10 10-40 40-60 60-90 90-100 donjem 90-100 60-90 40-60 10-40 0-10

- prema mogunosti montae na podloge razliitog stepena zapaljivosti (materijali se dijele na normalno zapaljive F
potrebno je bar 200C i ostale koji se nazivaju lakozapaljivim)

59

-prema stepenu zatite od prodora vrstih tijela i vlage IP (Ingress Protection) sistem klasifikacije
Prva cifra 0 1 2 3 4 5 6 Kratak opis nezatiena Prodor vrstih tijela veih od 50mm (ljudska ruka) Prodor vrstih tijela veih od 12mm (prsti i sl. ne due od 80 mm) Prodor vrstih tijela veih od 2.5mm (alatke, ice i sl.) Prodor vrstih tijela veih od 1mm (preciznije alatke, tanje ice i sl.) Zatiena od prodora praine Prahozaptivena (cementare npr.) Druga cifra 0 1 2 3 4 5 6 7 8 Kratak opis nezatiena Zatiene od kapajue vode Zatiene od kapajue vode ako je nagnuta pod uglom < 15 Zatiena od kie Zatiena od prskajue vode Zatiena od vodenog mlaza Zatiena od udara velikih morskih talasa Zatiena od efekta uranjanja Zatiena od efekta potapanja

-klasifikacija prema vrsti elektrine zatite

Klasa svjetiljke Opis elektrine zatite Svjetiljka ima samo osnovnu radnu izolaciju i ne posjeduje stezaljku za uzemljenje. Proboj na elektroprovodnom dijelu dovodi do pojave trenutnog opasnog napona dodira Svjetiljka ima samo radnu izolaciju ali je opremljena stezaljkom za uzemljenje. Svetiljka je u potpunosti sa dvojnom izolacijom i bez kontakta za uzemljenje. Svetiljka koja je konstruisana za prikljuak na mali napon (do 50 V) i u kojoj se ne generiu od njega vei naponi. Simbol Bez simbola

I II

Bez simbola

III

60

Unutranji prostori se mogu podijeliti na tri cjeline: radne prostorije, komunikacijski prostori i prostorije za socijalne kontakte i relaksaciju. Faktori kvaliteta unutranjeg osvjetljenja - nivo osvijetljenosti - ravnomjernost osvijetljenosti - raspodjela sjajnosti - ogranienje bljetanja - smjer upada svjetlosti i modelovanje - boja i - ogranienje treperenja svjetlosti i stroboskopskog efekta

Nivo osvijetljenosti - minimalni nivo osvijetljenosti u komunikacijskim prostorima (za prag raspoznavanja crta lica neophodna je sjajnost
priblino 1 cd/m2 emu odovara vertikalna osvijetljenost od 10 luxa odnosno horizontalna od 20 luxa)

- minimalni nivo osvijetljenosti za radne prostorije

(za zadovoljavajue raspoznavanja crta lica neophodna je sjajnost izmeu 10 i 20 cd/m2 emu odovara vertikalna osvijetljenost od najmanje100 luxa odnosno horizontalna od najmanje 200 luxa)

- optimalni nivo osvijetljenosti u radnim prostorijama

(opte osvjetljenje daje optimalne rezultate u podruju osvijetljenosti od 1000-2000 luxa, meutim kod vidnih zadataka velikih zahtjeva potrebna je sjajnost do 1000 cd/m2 kojoj odgovara osvijetljenost od 20 000 luxa; on se postie kombinovanjem opteg i dodatnog osvjetljenja)

61

Ravnomjernost osvijetljenosti
Ovaj faktor je vaan sa dva aspekta: poveanja otrine vida i smanjenja zamaranja oka.

Raspodjela sjajnosti
Sa jedne strane odreuje kontrast a sa druge strane na zamaranje oka. Sjajnost svjetiljki opte rasvjete 1000 10000 cd/m2 Sjajnost svetiljki za prostorie u kojima se obavlja rad sa terminalima, personalnim raunarima manji od 200 cd/m2 Sjajnost predmeta koji predstavljaju elemente vidnog zadatka 100 500 cd/m2 Sjajnost neposrednog okruenja radnog polja moe da bude manja ali ne vie od 1/3 ove sjajnosti. Odnos sjajnosti radnog polja i sjajnosti dalje okoline ne treba da bude vei od 1:10

Sistemi osvjetljenja
Kod unutranjeg osvjetljenja uglavnom se upotrebljavaju sledei sistemi osvjetljenja: - opte osvjetljenje (manje ili vie ravnomjeran raspored svjetiljki po
plafonu do 1000 luxa)

- zonalno opte osvjetljenje (uglavnom u velikim industrijskim

halama gdje ima vie zona sa razliitim vidnim uslovima)

- lokalno osvjetljenje (neophodan je za dodatno osvjetljavanje radnih

mjesta i po pravilu se upotrebljava u kombinaciji sa prethodna dva sistema)

U posebnim sluajevima se upotrebljavaju: - kombinacija dnevnog i vjetakog osvjetljenja - sigurnosno osvjetljenje

62

Integrisani sistemi
Kod projektovanja i izvoenja savremenih zgrada, kao to su upravne i reprezentativne zgrade, poslovne zgrade, banke i sl. mogue je postii optimalna tehnika i ekonomska rjeenja samo onda kada se kao cjelina rjeavaju sljedea podruja: - tehnika osvjetljenja - tehnika klimatizacije - tehnika akustike i - stropni sistemi (plafoni)

Svjetlosno zagaenje, ematski prikaz

63

64

65

66

67

Rasvjeta industrijskih hala

68

Rasvjeta unutranjih prostorija

Unutranji prostori se mogu podijeliti na tri cjeline: radne prostorije, komunikacijski prostori i prostorije za socijalne kontakte i relaksaciju. Faktori kvaliteta unutranjeg osvjetljenja - nivo osvijetljenosti - ravnomjernost osvijetljenosti - raspodjela sjajnosti - ogranienje bljetanja - smjer upada svjetlosti i modelovanje - klima boja i - ogranienje treperenja svjetlosti i stroboskopskog efekta

Nivo osvijetljenosti
- minimalni nivo osvijetljenosti u komunikacijskim prostorima (za prag raspoznavanja crta lica neophodna je sjajnost
priblino 1 cd/m2 emu odovara vertikalna osvijetljenost od 10 luxa odnosno horizontalna od 20 luxa)

- minimalni nivo osvijetljenosti za radne prostorije

(za zadovoljavajue raspoznavanja crta lica neophodna je sjajnost izmeu 10 i 20 cd/m2 emu odovara vertikalna osvijetljenost od najmanje100 luxa odnosno horizontalna od najmanje 200 luxa)

- optimalni nivo osvijetljenosti u radnim prostorijama

(opte osvjetljenje daje optimalne rezultate u podruju osvijetljenosti od 1000-2000 luxa, meutim kod vidnih zadataka velikih zahtjeva potrebna je sjajnost do 1000 cd/m2 kojoj odgovara osvijetljenost od 20 000 luxa; on se postie kombinovanjem opteg i dodatnog osvjetljenja)

69

Na osnovu iznesenih razmatranja proizilaze tri glavna podruja nivoa osvijetljenosti u radnim prostorijama: 20 200 luxa za opte osvjetljenje u prolaznim i malo upotrebljavanim prostorijama 200 2000 luxa za opte osvjetljenje u radnim prostorijama 2000 20 000 luxa za dodatno osvjetljenje radnih mjesta kod vrlo fino vidnih zadataka

Ravnomjernost osvijetljenosti
Ovaj faktor je vaan sa dva aspekta: poveanja otrine vida i smanjenja zamaranja oka. Vidni zahtjevi Vrlo mali Mali Srednji Veliki, vrlo veliki, vanredno veliki Ravnomjernost osvijetljenosti Emin:Esr 1:6 do 1:3 1:3 1:2,5 1:1,5

70

Raspodjela sjajnosti
Sa jedne strane odreuje kontrast a sa druge strane na zamaranje oka. Sjajnost svjetiljki opte rasvjete 1000 10000 cd/m2 Sjajnost svetiljki za prostorije u kojima se obavlja rad sa terminalima, personalnim raunarima manji od 200 cd/m2 Sjajnost predmeta koji predstavljaju elemente vidnog zadatka 100 500 cd/m2 Sjajnost neposrednog okruenja radnog polja moe da bude manja ali ne vie od 1/3 ove sjajnosti. Odnos sjajnosti radnog polja i sjajnosti dalje okoline ne treba da bude vei od 1:10

Ovdje se prouava opta i dodatna rasvjeta. Dopunska rasvjeta omoguava vii nivo rasvjete, pojaava kontrast i time olakava rad. Nivo opte rasvjete mora biti bar 20% od lokalne. Zavisno od namjene prostorija, odnosno poslova koji se obavljaju u toj prostoriji definisani su maksimalni osvjetljaji. Ovaj osvjetljaj se rauna na visini 0,85 m od poda.
stepen 1 2 3 3a 4 5 6 zahtjevi Vrlo mali m ali srednji srednji veliki Vrlo veliki Izvanredno veliki E(Lx) 60 12 250 500 1000 1500 2000 OPIS Sporedne prostorije, orijentacija, prolazi Lako vidni zadaci, veliki detalji sa jakim kontrastom Normalno vidni zadaci, veliki detalji sa srednjim kontrastom Teko vidni zadaci, m ali detalji, slab kontrast Teko vidni zadaci, mali detalji, vrlo slab kontrast Vrlo teko vidni zadaci,vrlo mali detalji, vrlo slab kontrast

71

U prostorijama gdje se trajno boravi minimalni osvjetljaj je 120 Lx. U literaturi se nalaze preporuke za minimalni osvjetljaj u zavisnosti od namjene prostorije. Naveemo samo neke karakteristine:
vrlo mali (60 Lx) - hodnici, stepenita,predvorja, podrumske prostorije

mali (120 Lx) kupatila

srednji (250 Lx) - kuhinje, dnevne sobe i trepezarije,prostorije za peglanje srednji (500 Lx) - mjesta za itanje, ispred ogledala i dodatno kod kreveta za itanje veliki (1000 Lx) tehniko crtanje, operaciona sala (opta rasvjeta) vrlo veliki (1500 Lx) - kontrola boja u viebojnoj tampi , izrada elektronskih sklopova instrumenata.

izuzetno velika (20.000 Lx) zlatarstvo, izrada preciznih mjernih Radno mjesto za operaciju 20.000 Lx, za obdukciju 5000 Lx.

Ravnomjernost - odnos sjajnosti (luminancije) izmeu radne povrine i okoline treba da bude manji od 3:1, a od udaljenih predmeta 10:1. Stroboskopski efekat - u pogonima sa rotirajuim djelovima pojava stroboskopskog efekta se smanjuje prikljuenjem na tri faze ili korienjem duo spoja. Bjetavost svjetiljke - Propisima je utvrena kriva doputene sjajnosti svetiljke koju vidi oko najudaljenijeg posmatraa pod uglom veim od 45o. Klima boja - boja svjetlosti i reprodukcija boja

72

Svjetlotehniki proraun unutranjeg osvjetljenja

Kod projektovanja unutranjeg osvjetljenja upotrebljavaju se uglavnom sledee metode izraunavanja i ocjenjivanja: - metoda iskoristivosti - metoda take - metoda izoluks dijagrama - metoda prorauna srednje sjajnosti povrine - metoda graninih krivih sjajnosti

METODA ISKORISTIVOSTI
Namijenjena je za izraunavanje srednje osvijetljenosti na nekoj ravni u prostoriji. Pri tome se uzima u obzir svjetlosni fluks, koji pada direktno na ravan (direktna komponenta) i reflektovana svjetlost sa ostalih ravni prostorije (indirektna komponenta). Pomou ove metode se izraunavaju: srednja osvijetljenost (Esr) srednja osvijetljenost zida (Esrz) i srednja osvijetljenost plafona (Esrp)

73

E sr =

r f A

gdje su: ukupni svjetlosni fluks svih izvora svjetlosti u prostoriji (Lm) A z,p korisna povrina (m2) r,p,z - stepen osvjetljenja iskoristivosti

E srz =

z f Az
p f Ap

E srp =

f faktor koji uraunava normalno zapraivanje i starenje

Ukupan potrebni fluks za odreenu prostoriju je

f EA

(Lm)

gdje su: E - deklarisani osvjetljaj za datu prostoriju u (Lx) A - povrina prostorije u m2 - stepen iskoristivosti f - faktor koji uraunava normalno zapraivanje i starenje

74

Stepen iskoristivosti se odreuje iz literature. Za to je neophodno prethodno sraunati indeks prostorije. Dimenzije prostorije su a ... duina (m) b ... irina (m) h ... visina (m) Indeks prostorije zavisi od dimenzija prostorije i naina privrenja svjetiljki.

k=

ab hk (a + b)

hk = h hd (hv )

FAKTORI REFLEKSIJE Faktori refleksije plafona, zidova i poda odreuju se na osnovu refleksnih svojstava materijala i premaza sa kojima su pomenute povrine zavrno obraene

Boja povrine Bijele ili vrlo svijetle boje Svijetle boje Tamnije boje Tamne boje

Faktor refleksije () 0,7 0,5 0,3 0,1

75

Izbor izvora svjetlosti

Kompaktni fluo izvori (8000 h, 70 lm/W) Podaci o kompatibilnim kompaktnim fluo izvorima (Philips)mogu se koristiti u postojeim instalacijama direktno se ugraujui umjesto izvora sa uarenom niti.
Naziv PL E C5W PL E C9W PL E C9W PL E C11W PL E C15W PL E T15W PL E T20W PL E T23W Snaga (W) 5(25) 9(40) 9(40) 11(60) 15(75) 15(75) 20(100) 23(100) Dimenzije (mm) prenik duina 116 39 116 39 113 50 134 39 152 39 55 127 55 146 55 159 podnoje E14 E14 E27/B22 E27/B22 E27/B22 E27/B22 E27/B22 E27/B22 Svjetlosni fluks (lm) 200 400 400 600 900 900 1200 1500

IZBOR SVJETILJKE ISKORISTIVOST OSVJETLJENJA sa grafika ili tabela, funkcija je koeficijenata refleksije(zidova, plafona i poda) i indeksa prostorije FAKTOR ZAGAENJA (ZAPRAENJA) I STARENJA

f = fz fs
fz zavisi od konstrukcije svjetiljke, atmosferskih uslova u prostoriji i predvienog vremena ienja fs odnosi se na izvor svjetlosti i zavisi od kvaliteta izvora, kvaliteta pretspojne naprave i vrste elektrinog spoja kao i pogonskih uslova

76

Kada je poznat potreban fluks raunamo, nakon izbora cijevi odnosno sijalica, broj cijevi odnosno sijalica.

n=

f EA = c c

Zavisno od geometrije i raspoloivog tipa svetiljke biramo n sijalica ili cijevi i stvarni osvjetljaj je:

E=

n c f A

METODA TAKE
Namijenjena je za izraunavanje osvijetljenosti u bilo kojoj taki posmatrane ravni. Osvijetljenost u nekoj taki (P) sastavljena je od: direktne komponente i indirektne komponente Direktna komponenta moe biti izraena, u odnosu na ravan poda prostorije, kao: horizontalna osvijetljenost i vertikalna osvijetljenost

77

Horizontalna osvijetljenost

Vertikalna osvijetljenost

Takasti izvor svjetla

Takasti izvor svjetla

EH =

I h
2 p

cos 3

EV =

I h
2 p

cos 2 sin

Svjetlosna traka

Svjetlosna traka

EH =

I
2 hp

cos 2

EH =

I
2 hp

cos sin

Smjernice za projektovanje osvjetljenja industrijskih prostora

Ureenje industrijskog pogona se vri po pravilu prema toku tehnolokog procesa. Zbog toga se rasporeivanje svjetiljki mora prilagoditi u prvom redu prema njemu pa i prema konstrukciji tavanice. Industrijski objekti se mogu, obzirom na nain osvjetljenja podijeliti na: prizemne zgrade bez nadsvjetla prizemne zgrade sa nadsvjetlom zgrade bez prozora viespratne zgrade visoke hale

78

Prizemne zgrade bez nadsvjetla

- imaju visinu 3,5 7 m; - primjenuju se skoro iskljuivo svjetiljke sa fluo cijevima; - montiraju se u vidu svjetlosnih traka; - razmak izmeu traka iznosi 1,5 puta visina montae svjetiljki iznad radne ravni; - kod isprekidanih svjetlosnih traka uzduni razmak izmeu sredita pojedinih svetiljki ne smije biti vei od 2/3 korisne visine; - svjetlosne trake treba da budu orijentisane normalno na redove stolova ili maina (bolji vidni uslovi u odnosu na ugodniji svjetlosni utisak); - svjetiljke sa rasterom imaju prednost u odnosu na gole izvore.

Prizemne zgrade sa nadsvjetlom

- imaju visinu 3,5 7 m, tavanice sa nadsvjetlom i ed krov; - primjenuju se najee reflektorske svjetiljke; - svjetiljke su sa gornje strane djelimino otvorene, ime se smanjuje kontrast izmeu svjetiljke i plafona; - montaa svjetiljke je najbolja na donjoj ivici ed konstrukcije; - u sluaju niske visine ili u sluaju velikog razmaka ed modula svjetlosne trake se mogu privrstiti i na ljuske ed krova.

79

Zgrade bez prozora

- odreeni proizvodni procesi zahtijevaju konstantnu klimu u radnim prostorijama, pa se takvi objekti grade bez prozora; - psiholoko djelovanje osvijetljenosti na ljude u zatvorenoj prostoriji, zbog toga se preporuuje osvjetljenost vea od preporuene (preporuuje se 1000 lx); - osjeaj izolovanosti se smanjuje primjenom slijepih prozora sa opalnim staklom, koji su intezivno osvijetljeni sa vanjske strane. Viespratne zgrade

Visoke hale - iznad 7 m visine svjetiljke se moraju montirati na velikoj visini zbog proizvodnih ili kranskih ureaja; - umjesto fluo cijevi koriste se svjetiljke sa sjajnim reflektorom opremljene sijalicama visokog pritiska (ivine, metal halogene ili natrijumove); - ovi izvori imaju veu svjetlosnu iskoristivost, veu koncentraciju svjetlosnog fluksa po svjetiljci, manje trokove odravanja i nie investicione i montane trokove; - prema visini montae biraju se svjetiljke sa irokim ili uskim snopom zraenja; - Primjer: u fabrici aviona ili brodogradilitu visina vjeanja iznosi preko 30m (svetiljka 2x400W ili 1x1000W)

80