SADRAJ

UVOD ----------------------------------------------------------------------------------------------------------- 3 VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI-------------------------------------------------------------------------- 5 Pojam i vrste vanrednih pravnih lijekova ----------------------------------------------------------- 5 REVIZIJA ------------------------------------------------------------------------------------------------------ 7 Revizija protiv presude -------------------------------------------------------------------------------- 7 Revizija protiv rjeenja -------------------------------------------------------------------------------- 9 ZAHTJEV ZA ZATITU ZAKONITOSTI --------------------------------------------------------------10 PONAVLJANJE POSTUPKA -----------------------------------------------------------------------------11 ODNOS IZMEU VANREDNIH PRAVNIH LIJEKOVA -------------------------------------------13 Odnos izmeu prijedloga za ponavljanje postupka i revizije -----------------------------------13 ZAKLJUAK -------------------------------------------------------------------------------------------------14 LITERATURA------------------------------------------------------------------------------------------------15

UVOD

Ustanova pravnih lijekova je u uskoj vezi sa ostvarivanjem naela zakonitosti. Stvaranje uslova za pruanje zakonite pravne zatite rjeava se na dva naina: 1. Trai se da se pravilima postupka obezbjede najpovoljniji uslovi za to uspjenije ostvarivanje pravne zatite. Meutim, ma kako besprijekorna, pravila postupka ne iskljuuju donoenje nezakonite presude. Sankcionisanje ukidanjem ili promjenom nezakonite presude jeste opravdanje i cilj pravnih lijekova. Takoe, mogunost kontrole sudskih odluka od strane sudova vieg ranga, pozitivno djeluje i na rad sudova nieg ranga preventivna funkcija pravnih lijekova. 2. Drugo - u najirem smislu pravni lijekovi su parnine radnje ovlatenih subjekata, kojim se, u sopstvenom ili javnom interesu, od nadlenih sudova zahtjeva ukidanje ili promjena (preinaenje) nezakonitih sudskih odluka i donoenje novih, zakonitih. Pravni lijekovi izraavaju ideju zakonitosti, no njihovo postojanje djelimino ugroava ostvarivanje nekih drugih kvaliteta pravne zatite efikasno i ekonomino rjeavanje sporova i pravnu sigurnost. Zato se broj pravnih lijekova ograniava. Pravni lijek je materijalizovan izraz nezadovoljstva odreenom sudskom odlukom u obliku zakonskog pravnog sredstva. Pravnim lijekom se pobija odluka suda, dakle dokazuje njena nepravilnost ili nezakonitost i po tom osnovu od neposrednog vieg nadlenog suda trai preinaenje ili ukidanje te odluke. Osnovi pravnog lijeka su nedostatci kako u samoj odluci, tako i u postuku njenog donoenja, na osnovu kojeg se od vieg suda (suda koji ispituje odluku koja se pobija pravnim lijekom, instacijskog suda iudex ad quem) moe traiti ukidanje ili preinaenje odluke nieg suda (index a quo). Osnovi pravnog lijeka se uglavnom zasnivaju na neprimjeni ili pogrenoj primjeni zakona kao i na nepravilnom ili nepotpunom utvrenom injeninom stanju. Kod odreivanja osnova pravnih lijekova bitno je obezbjediti s jedne strane, efikasan sistem pravilnog sudskog odluivanja i s druge strane iskljuiti mogunost nanoenja neopravdane tete nekoj stranci.

Pravni lijekovi se uobiajeno dijele na:

2

 redovne vanredne. Redovni pravni lijekovi (remedium ordinarium) odnose se na sudske odluke koje jo nisu postale pravosnane i njima se onemoguava stupanje na pravu snagu odluke nieg suda, da bi odluku donio vii sud. Vanredni pravni lijekovi (remedium extraordinarium) odnose se na odluke koju su stupile na pravnu snagu. Redovnim pravnim lijekovima se napadaju nepravosnane sudske odluke, njima na putu stoji naelo res iudicata pro veritate habitur1 i zakonitost, vanredni pravni lijekovi prelaze preko tog formalnog principa. Kod redovnih pravnih lijekova konkretna sudska odluka se moe napadati zbog svih kako injeninih tako i pravnih nedostataka, s ciljem da se krivina stvar ponovo ispita. Vanredni pravni lijekovi mogu se koristiti samo izuzetno, a u zakonom tano odreenim sluajevima, i to kad su iskoriteni redovni pravni lijekovi. Razlike izmeu redovnih i vanrednih pravnih lijekova su brojne: 1. Najznaajnije se tiu doputenosti. Pretpostavke za doputenost redovnih pravnih lijekova znatno su restriktivnije od onih koji vae za vanredne. Prvi se mogu zasnovati na svim grekama u postupku i suenju, kao i na razlozima koji se apriorno ne mogu pripisati pogrenom radu suda. Uslovi za doputenost vanrednih pravnih lijekova su sve rigorozniji (ograniava se na odreene nedostatke u postupku i suenju). 2. U postupku po redovnim pravnim lijekovima naglaenija su: oficijelna ovlaenja instancionih sudova, a izraena su u interesu stranaka i drugih ovlatenih lica, da nezakonitost odluke bude to ranije sankcionisana ukidanjem ili preinaenjem, dok jo nisu angaovana znatnija sredstva, vrijeme i rad i dok jo nije nastupila pravosnanost i posljedice koje pravosnanost donosi. Redovni pravni lijekovi imaju suspenzivno dejstvo, vanredni ne.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1

to se presudom utvrdi, smatra se istinom (Ulpianus. D. 1,5,25).

Pojam i vrste vanrednih pravnih lijekova

Vanredni pravni lijekovi su pravna sredstva koja slue za preispitivanje pravosnanih sudskih odluka. Pravosnane sudske odluke se mogu preispitati po izjavljenim vanrednim lijekovima samo pod odreenim zakonom propisanim uslovima. Za razliku od sistema redovnih pravnih lijekova, ija je osnovna karakteristika suspenzivnost, odnosno odlaganje nastupanja pravosnanosti odluka protiv kojih se izjavljuje, vanredni pravni lijekovi su pravna sredstva kojima se pobijaju sudske odluke koje su ve stekle svojstvo pravosnanosti2. Pravilo je parninog postupka da se sudska odluka nakon to je stekla pravomonost ne moe vi e pobijati i da se postupak koji je takvom odlukom pravomono zavren ne moe ponoviti. Institut pravomonosti temelji se na potrebi da se postigne izvjesnost u pitanju postojanja subjektivnih prava povodom kojih je dolo do parnice. Ipak ne u stepenu da se tanost odluke kojom je spor okonan ne moe nikad dovesti u pitanje. Interesi stranaka na koji se odnosi sudska odluka kroz procesne mogunosti trae uklanjanje odluka koje vrijeaju subjektivna graanska prava. U tom cilju u parninom postupku trebaju da poslue vanredni pravni lijekovi kao pravna sredstva kojim se pod propisanim uslovima omoguuje ispitivanje pravomone odluke. Vanrednim pravnim lijekom stranka trai od nadlenog suda da ukine ili preinai pravomonu sudsku odluku za koju tvrdi da je za nju nepovoljna jer je nezakonita i da se sporna stvar ponovo raspravi i donese nova meritorna odluka u skladu sa stvarnim stanjem i zakonom. Potreba za ponovnim raspravljanjem glavne stvari odnosno za ponavljanjem postupka izazvala je nepravilna odluka suda u takvom stepenu da je uperena protiv svrhe parninog postupka koja se sastoji u tome da sud prui zatitu povrijeenim i ugroenim subjektivnim pravima. Pravo koje je strankama dato da pobijaju pravomone odluke ne znai da se svaka pravomona odluka moe napasti niti znai da se ona moe napadati zbog svake nepravilnosti. U suprotnom institutu pravomonosti oduzela bi se svaka pravna vrijednost. Stoga procesni zakoni ograniavaju uslove pod kojima su ti pravni lijekovi doputeni. Ogranienja su u svrhu ostvarenja ekonominosti i sigurnosti pravne zatite.
2

http://www.informator.rs/vanredni-pravni-lekovi-u-parnici.html

Pravo na izjavljivanje vanrednog pravnog lijeka je vremenski ogranieno strogim prekluzivnim rokovima time ustupajui prostor naelu pravne sigurnosti. Ipak radnja izjavljivanja vanrednog pravnog lijeka samo po sebi nema uticaja na dejstvo pobijane presude - ona ostaje pravomona - sve dok se ne pokae da je vanredni pravni lijek osnovan. Po naem Zakonu vanredni pravni lijekovi su: revizija, ponavljanje postupka i zahtjev za zatitu zakonitosti.

REVIZIJA

Revizija protiv presude Odredbe lana 237. stav 1. Zakona o parninom postupku (ZPP) entiteta; lana 204. stav 1. ZPP pred Sudom BiH i lana 310. stav 1. ZPP BD BiH definiu osnove revizije protiv presude i odreuju da je: revizija pravo na treu instancu, s obzirom da propisuje: stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomone presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude3. Ovako definisano pravo na pravni lijek je ustavna kategorija. Time zakonodavac sprovodi prava garantovana u lanu 6. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Njome se osigurava pravilnost i zakonitost suenja i jedinstvo pravnog poretka jedinstvenom primjenom zakona na itavom podruju vaenja relevantnog ZPP. Revizija protiv presude je vanredan, samostalan, devolutivan, nesuspenzivan, ogranieni i dvostrani pravni lijek stranaka zbog povrede zakona protiv pravomone presude drugostepenog suda donesene u povodu albe protiv presude prvostepenog suda. Ovakva svojstva ima samo blagovremena, potpuna i doputena revizija. Rok za izjavljivanje revizije je 30 dana4 i rauna se od dana dostavljanja prepisa drugostepene odluke stranci. Ovaj rok je zakonski i prekluzivan je. Podnoenjem revizije zasniva se nadlenost suda vie instance (devolutivno dejstvo). Za razliku od toga prema ZPP pred Sudom BiH o reviziji odluuje sud koji je donio drugostepenu odluku to je karakteristika remonstrativnosti, a isto je i prema ZPP BD BiH (o reviziji takoe odluuje sud koji je donio pobijanu odluku). Revizija je nesuspenzivan pravni lijek, jer ne zadrava izvrenje presude protiv koje je izjavljena. Prema ranijim pravilima izvrnog postupka bilo je mogue da se u tom postupku trai odlaganje izvrenja ako je bila podnesena revizija i ako bi za dunika provoenjem izvrenja mogla nastupiti znatna teta. Novi Zakon o izvrnom postupku5 takvu mogunost ne predvia. U situaciji da tueni uspije sa revizijom, njemu kao izvreniku preostaje da protuizvrenjem trai ono to je od njega oduzeto izvrenjem. Sprovodei princip kontradiktornosti zakon propisuje da je taj pravni lijek dvostrani (odluuje se tek poto je protivniku stranke koja je reviziju izjavila pruio mogunost da se izjasni).

Mogunost ulaganja revizije je dvostruko ograniena:

http://www.pravosudje.ba/vstv/faces/kategorije.jsp?ins=142&modul=221&kat=241&kolona=242 (Modul 4Graanska oblast- Vanredni pravni lijekovi) 4 Zakon o parninom postupku l. 237., stav 1. 5 Slubene novine FBiH br. 32/03

1. Moe se ulagati samo protiv pravosnanih drugostepenih presuda. Dakle, presuda koja je postala pravosnana u prvom stepenu se ne moe pobijati revizijom. Takoe se revizijom ne moe pobijati rjeenje o ukidanju presude donesene u prvom stepenu. 2. Moe se uloiti samo protiv odreenih presuda drugostepenog suda, i ako je u sporu primijenjen materijalni zakon BiH ili FBiH, odnosno meunarodni ugovor. Ogranienja koja se odnose na presude su dvostruka: po kriteriju vrijednosti i po kriteriju predmeta spora. Po vrijednosnom kriteriju, revizijom se moe pobijati presuda u kojoj vrijednost predmeta spora prelazi 15.000KM, a u privrednim sporovima 25.000KM. Po kriteriju predmeta spora, revizija se bez obzira na vrijednost predmeta spora moe ulagati u sporovima vezanim za zakonsko izdravanje i sporovima iz porodinih odnosa. Bitno je naglasiti da se revizija moe uloiti samo ako je u donoenju odluke bio primijenjen materijalni zakon FBiH. Dakle, nije predviena revizija protiv pravosnanih drugostepenih odluka donesenih u sporovima u kojima je primijenjeno materijalno pravo kantona. Razlozi za reviziju mogu biti bitne povrede parninog postupka i nepravilna primjena materijalnog prava. Zbog apsolutno bitnih povreda parninog postupka revizija se moe uloiti bez obzira da li je povreda uinjena pred prvostepenim ili drugostepenim sudom. Meutim, revizija se ne moe izjaviti zbog: povrede pravila o mjesnoj nadlenosti; povrede pravila o suenju na osnovu glavne rasprave; povrede pravila ne bis in idem, tj. ako je zakljueno o zahtjevu o kome ve tee parnica; povreda naela javnosti ako je javnost bila protivzakonito iskljuena na glavnoj raspravi. Revizija zbog relativno bitnih povreda parninog postupka i zbog prekoraenja tubeog zahtjeva se moe uloiti samo ako je takva povreda, odnosno prekoraenje uinjeno u postupku pred drugostepenim sudom. Zbog pogrene primjene materijalnog prava se revizija moe izjaviti bez ikakvih ogranienja6. Nepravilno utvreno injenino stanje nije revizijski razlog7. Revizija je dakle, pravna instanca. U reviziji se mogu iznositi nove injenice i dokazi samo ako se oni odnose na bitne povrede postupka, a nikako zbog pravno-relevantnih injenica od kojih zavisi meritorno rjeenje spora.
6

Zakon o parninom postupku l. 240., stav 1., taka 2.

O reviziji odluuje Vrhovni sud FBiH u vijeu petorice. Osim devolutivnosti, revizija je i prekluzivan pravni lijek. Ulae se u roku od 30 dana od dana kad je strankama dostavljen prepis presude. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama u kojima se ona pobija revizijom i u granicama razloga navdenih u reviziji. Revizija se podnosi prvostepenom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud, suprotnu stranku i javnog tuioca koji je nadlean za ulaganje zahtjeva za zatitu zakonitosti (ZZZ). Predsjednik vijea prvostepenog suda svojim rjeenjem odbacuje neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu reviziju. Po prijemu odgovora suprotne strane ili isteku roka za odgovor (8 dana), prvostepeni sud kompletan spis dostavlja revizijskom sudu putem drugostepenog suda. Revizijski sud uvijek odluuje bez rasprave, u zatvorenoj sjednici. On donosi rjeenje ili presudu. Rjeenjem odluuje: 1. kad odbacuje reviziju kao neblagovremenu, nedozvoljenu ili nepotpunu (ako to nije uinio prvostepeni sud); 2. kad ukida napadanu presudu i predmet vraa nadlenom sudu na ponovno suenje ili kad ukida presudu i odbacuje tubu. Presudom odluuje: 1. kad odbija reviziju kao neosnovanu; 2. kad preinauje napadanu presudu zbog nepravilne primjene materijalnog prava i zbog nekih sluajeva prekoraenja tubenog zahtjeva.

Revizija protiv rjeenja Revizijom se mogu pobijati samo ona pravosnana rjeenja drugostepenog suda kojima se okonava postupak pred sudom. To su rjeenja kojima se prvostepena odluka ukida, sve radnje ponitavaju i tuba odbacuje. Ova revizija nije dozvoljena u onim sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena ni revizija protiv presude. ZAHTJEV ZA ZATITU ZAKONITOSTI

Zakon o parninom postupku l. 240., stav 2

Zahtjev za zatitu zakonitosti (ZZZ) podie javni tuilac. To je njegova najvanija uloga u graanskom postupku. ZZZ-om se mogu pobijati pravosnane odluke donesene i u prvom i u drugom stepenu. Podie se zbog povrede zakona (federalnog ili kantonalnog, materijalnog ili procesnog). Zbog nepravilne primjene materijalnog prava zahtjev za zatitu zakonitosti se moe uloiti bez ikakvih ogranienja. Ako se radi o povredi procesnog prava, zahtjev se moe uloiti zbog svih povreda parninog postupka. Ogranienja postoje samo u pogledu 4 apsolutno bitne povrede, kao i kod revizije. Zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja ne moe se uloiti ZZZ. Zahtjev za zatitu zakonitosti se podie u prekluzivnom roku od 3 mjeseca ako protiv odluke nije doputena revizija. Federalni tuilac moe podii ZZZ i u sluaju kad je revizija doputena ako su raspolaganja stranaka protivna prinudnim propisima. Ako se ZZZ podie protiv prvostepene pravosnane odluke, rok se rauna od dana pravosnanosti. Protiv drugostepene odluke (ako nije uloena revizija), rok se rauna od dana kad je odluka dostavljena stranci kojoj je kasnije dostavljena. Ako je uloena revizija, ZZZ se moe podii samo u roku od 30 dana od dana kad je javnom tuiocu dostavljena revizija. Zahtjev za zatitu zakonitosti uvijek podie javni tuilac. Stranke su ovlatene samo da se obrate javnom tuiocu sa prijedlogom da uloi ZZZ. O ZZZ sud odluuje bez odravanja rasprave, na zatvorenoj sjednici. Ako se radi o ZZZ federalnog tuioca, odluuje Vrhovni sud FBiH u vijeu od 5 sudija, a o ZZZ kantonalnog tuioca nadleni Kantonalni sud u vijeu od 5 sudija ili u sjednici svih sudija (ako se ne moe osigurati vijee od 5 sudija). Prilikom ispitivanja pobijane odluke, sud ispituje samo povrede koje tuilac istie u svom zahtjevu. Pritom moe donijeti odluku kao i kod revizije moe zahtjev odbaciti, odbiti, prihvatiti i ukinuti odluku ili preinaiti odluku. ZZZ i revizija se meusobno dopunjavaju i mogu se istovremeno uloiti. Radi ekonominosti i kvalitetnijeg suenja, o oba pravna lijeka vodi se jedan postupak i donosi jedna odluka. Zbog toga sud uloenu reviziju uvijek dostavlja javnom tuiocu kako bi mu omoguio da se izjasni i eventualno uloi ZZZ u roku od 30 dana. Rjeenja protiv kojih se samostalno moe uloiti ZZZ su ona protiv kojih zakon dozvoljava posebnu albu.
9

PONAVLJANJE POSTUPKA Pravilo je parninog postupka da se sudska odluka nakon to je stekla pravomonost ne moe vie pobijati i da se postupak koji je takvom odlukom pravomono zavren ne moe ponoviti. Institut pravomonosti temelji se na potrebi da se postigne izvjesnost u pitanju postajanja subjektivnih prava povodom kojih je dolo do parnice. Ipak ne u stepenu da se tanost odluke kojom je spor okonan ne moe nikad dovesti u pitanje. Interesi stranaka, na koji se odnosi sudska odluka kroz procesne mogunosti trae uklanjanje odluka koje vrijeaju subjektivna graanska prava. Ostvarenju toga cilja, pored revizije doprinosi i ponavljanje postupka kao vanredni pravni lijek. Ponavljanje postupka je vanredni pravni lijek koji ulau stranke protiv pravosnanih odluka. U teoriji se zastupa miljenje prema kome se moe traiti i ponavljanje postupka okonanog dispozitivnim radnjama stranaka koje imaju snagu pravosnanosti (sudsko poravnanje).

Razlozi za ponavljanje postupka su: Neke od bitnih povreda parninog postupka ovdje spadaju povreda naela nepristrasnosti, kontradiktornosti, povreda pravila ne bis in idem, te nedostaci koji se tiu stranaka i zastupanja u parnici; Protivpravne radnje (krivina djela) ako se odluka zasniva na lanom iskazu svjedoka ili vjetaka, ili na lanoj ispravi, te ako je do odluke dolo usljed krivinog djela sudije, sudije porotnika, zakonskog zastupnika ili punomonika jedne od stranaka ili treeg lica; Nove injenice i dokazi ako je odluka u postupku ije se ponavljanje trai bila zasnovana na drugoj odluci suda ili nekog drugog organa, koja je pravosnano preinaena, ukinuta ili ponitena, te ako stranka sazna za nove injenice ili dokaze na osnovu kojih bi bila donesena drugaija odluka da su te injenice i dokazi bili poznati u ranijem postupku. U ovom sluaju e ponavljanje postupka biti dozvoljeno samo ako stranka iz opravdanih razloga nije u ranijem postupku iznijela pomenute injenice i dokaze. Rokovi za traenje ponavljanja postupka su 30 dana od dana saznanja za postojanje razloga za ponavljanje postupka (subjektivni rok), odnosno 5 godina od dana pravosnanosti odluke (objektivni rok). Postoje 2 izuzetka u kojima se ne primjenjuje objektivni rok: ako se ponavljanje
10

trai zbog povrede naela kontradiktornosti, te zbog povrede pravila o stranakoj i parninoj sposobnosti i pravila o zastupanju stranaka. U ovim sluajevima se ponavljanje moe traiti i nakon isteka objektivnog roka, pod uslovom potivanja subjektivnog roka. Postupak se odvija u sljedeim fazama: a) podnoenje prijedloga i utvrivanje pretpostavki za ponavljanje postupka; b) raspravljanje o osnovanosti prijedlog za ponavljanje i c) ponovna rasprava.

Prijedlog za ponavljanje postupka se uvijek podnosi prvostepenom sudu, koji je po pravilu i nadlean da odluuje o prijedlogu. Izuzetno, ako se razlog ponavljanja odnosi iskljuivo na postupak pred viim sudom, o prijedlogu odluuje taj sud. O osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka raspravlja se na roitu. Nakon roita predsjednik vijea rjeenjem prihvata ili odbija prijedlog. O osnovanosti prijedloga sud odluuje samo u granicama razloga koji su navedeni u prijedlogu. Ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi iskljuivo na postupak pred viim sudom, predsjednik vijea prvostepenog suda e nakon odranog roita za raspravljanje o prijedlogu, dostaviti predmet tom viem sudu radi donoenja odluke. Protiv rjeenja o prijedlogu za ponavljanje postupka dozvoljena je posebna alba. Ako je prijedlog usvojen, pravosnana odluka iz ranijeg postupka se ukida i dolazi do ponovnog raspravljanja o glavnom predmetu. Rasprava se zakazuje tek nakon to je rjeenje o ponavljanju postupka postalo pravosnano. Predsjednik vijea moe odluiti da se raspravljanje o glavnoj stvari zapone odmah, ne ekajui pravosnanost donesenog rjeenja o ponavljanju postupka. U takvom sluaju se rjeenje kojim se dozvoljava ponavljanje postupka unosi u odluku o glavnoj stvari.

ODNOS IZMEU VANREDNIH PRAVNIH LIJEKOVA

11

Za prijedlog za ponavljanje postupka i reviziju je karakteristino da se ulau protiv pravosnanih odluka. Ova dva vanredna pravna lijeka djelimino se podudaraju u pogledu razloga zbog kojih se mogu izjaviti. Kome dati prednost ukoliko su paralelno podnijeti i prijedlog za ponavljanje postupka i revizija ili ako postupak po njima istovremeno tee pred nadlenim sudovima. Razlozi pravne sigurnosti i ekonominosti trae odgovor da se urede odnosi ili njihovo zajedniko rjeavanje ili redoslijed po kome treba pristupati njihovom rjeavanju.

Odnos izmeu prijedloga za ponavljaje postupka i revizije U praksi e najee dolaziti do situacija u kojima e doi do ulaganja revizije i prijedloga za ponavljanje postupka. U takvom sluaju, ako unutar roka za izjavljivanje revizije stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka i to iz razloga iz kojih se moe izjavljivati i revizija, prijedlog e se smatrati kao revizija. Razlog za to je injenica da su uslovi za ulaganje revizije povoljniji za stranke. U svim drugim sluajevima kad je izjavljena revizija i prijedlog za ponavljanje postupka, sud odluuje koji postupak e prekinuti a koji nastaviti, u zavisnosti od toga koji pravni lijek daje bolje izglede za bre rjeenje spora. Po istim pravilima kojima se regulie odnos izmeu ponavljanja postupka i revizije, regulie se i odnos izmeu ponavljanja postupka i zahtjeva za zatitu zakonitosti.

12

ZAKLJUAK

Vanredni pravni lijekovi su pravna sredstva koja slue za preispitivanje pravosnanih sudskih odluka. U odnosu na sistem redovnih pravnih lijekova koje karakterie suspenzivnost, odnosno odlaganje nastupanja pravosnanosti, vanredni pravni lijekovi su pravna sredstva kojima se pobijaju sudske odluke koje ve imaju svojstvo pravosnanosti. Vanrednim pravnim lijekovima stranka od nadlenog suda trai da preinai ili ukine pravomonu sudsku odluku za koju tvrdi da je nepovoljna jer je nezakonita i trai da se sporna stvar ponovo raspravi. Pravo koje je dato strankama da pobijaju pravomone presude ne znai da se svaka pravomona odluka moe napadati, jer u tom sluaju institutu pravomonosti bi se oduzela svaka pravna vrijednost. Te s tim u vezi procesni zkoni ograniavaju uslove pod kojima su moi pravni lijekovi. Kada govorimo o vanrednim pravnim lijekovima treba rei da na zakon poznaje sljedee vanredne pravne lijekove a to su: revizija, ponavljanje postupka i zahtjev o zatiti zakonitosti. Revizija protiv presude je vanredan i samostalan, nesuspenzivan, ogranien i dvostrani pravni lijek zbog povrede zakona protiv pravomone presude drugostepenog suda donesene u povodu albe protiv presude prvostepenog suda. Revizija protiv rjeenja kojima se mogu pobijati samo ona pravosnana rjeenja drugostepenog suda kojima se okonava presuda pred sudom.Zahtjev za zatitu zakonitosti podie javni tuilac i kojim se mogu pobijati pravosnane odluke donesene i u prvom i u drugom stepenu. Podie se zbog povrede zakona. Ponavljanje postupka je vanredni pravni lijek koji ulau stranke protiv pravosnanih odluka. U teoriji se zastupa miljenje prema kome se moe traiti i ponavljanje postupka okonanog dispozitivnim radnjama stranaka koje imaju snagu pravosnanosti (sudsko poravnanje). Na kraju jo trebamo rei da se u praksi esto deavaju situacije gdje paraleno dolazi do ulaganja revizije i prijedloga za ponavljanje postupka. Tada se postavlja pitanje kome treba dati prednost. Tu naravno treba uzeti u obzir ta je je povoljnije za stranku kao i koji pravni lijek daje bolje izglede za rjeenje spora.

13

14