Akaid i ahlak

Ismail Ahmetagi

UVANJE ET-TAKV
rapska rije takv, kod nas poznatija u svom turciziranom obliku takvaluk, izuzetno je znaajna u islamskoj terminologiji. U prijevodima Kurana, hadisa i drugih vjerskih tekstova ova rije se na na jezik obino prevodi kao pobonost, bogobojaznost, estitost i slino, a u posljednje vrijeme, pod utjecajem Asadovog prijevoda Kurana, prevodi se i kao svijest o Allahu. Sve su to zapravo opisni prijevodi te rijei, a ne njen osnovni i stvarni smisao koji ona ima. Rije takv nastala je od korijena vkj, odnosno od vek jek vikje..., to znai uvati, braniti, tititi, zaklanjati, osiguravati i sl., tako da se ona treba prevoditi kao uvanje, tienje, odbrana, zatita i sl., zavisno od konteksta. U tom znaenju se u naim prijevodima Kurana u velikoj mjeri prevode glagolski oblici nastali od spomenutog korijena rijei. Takav je sluaj i s participom aktivnim vk zatitnik. Meutim, do odstupanja od tog osnovnog znaenja dolazi u pridjevskim i imenikim oblicima, bilo da se oni navode samostalno ili u genitivnoj vezi. Ti oblici su: etk, tekijj, takv i muttekn. U svjetlu ovog znaenja rijei takv te drugih rijei izvedenih iz istog korijena, u ovom radu navedeni stav obrazloit emo odgovarajuim primjerima i neto rei o ovoj vrlo bitnoj temi islamskog uenja temi uvanja. Premda se u Kuranu i Hadisu koriste i drugi izrazi za uvanje, u ovom radu emo se ograniiti samo na izraze koji su izvedeni od korijena vkj. Uzvieni Allah nam na mnogo mjesta u Kuranu nareuje uvanje (takv), istie njegovu vrijednost i obeava nagradu onima koji uvaju sebe i ono to im se nareuje da uvaju. Izvravanjem tih Boijih nareenja iskazujemo odreenu pobonost tako da je uvanje zapravo oblik pobonosti. Naime, Allah nam nareuje i
Takvim za 2013.
147

Akaid i ahlak

mnoga druga djela ijim izvravanjem iskazujemo svoju pobonost. Osim toga, za pobonost se u Kuranu i Hadisu navode i drugi izrazi. Naprimjer, Uzvieni Allah navodi da je Nuh, a.s., govorio: O moj narode, ja sam vam otvoreni opominja. Robujte Allahu i Njega se uvajte! (Nuh, 2-3) Ovo: Robujte Allahu moe se prevesti i kao: Oboavajte Allaha, kao to se i: Njega se uvajte! moe prevesti kao: Njega oboavajte! ako uzmemo da rije takv znai pobonost. U tom sluaju prijevod bi glasio: Oboavajte Allaha i Njega oboavajte! Izrazom za prvi oblik oboavanja (ubudullhe robujte Allahu) izravno se ukazuje na robovski status oboavatelja, a izrazom za drugi oblik oboavanja (ve-t-tekh i Njega se uvajte) izravno se ukazuje na njegov status onoga koji se uva Allaha, tj. uva se da ne povrijedi propise koje je On kao njegov Gospodar uzakonio, odnosno uva se da ne kri granice koje je On postavio, zadravajui se pritom u granicama koje su mu kao robu zacrtane, tako da se tim izrazom na njegov robovski status ukazuje posredno. Iz tih i drugih razloga smatramo da prijevod nije dovoljno precizan niti iznijansiran ako se termin takv (uvanje) prevodi rijeju pobonost. Prijevod nije odgovarajui ni ako se taj termin prevodi rijeju bogobojaznost. Bogobojaznost podrazumijeva bojazan, odnosno strah od Boga. Bogobojaznost je oblik bojazni, odnosno oblik straha, s obzirom da se bojazan moe imati, odnosno moe se strahovati i od neega mimo Boga a to je On, Uzvieni, stvorio. U Kuranu i Hadisu se navodi vie izraza za strah i bojazan pa se govori i o strahu od Allaha. Strah i uvanje su razliiti pojmovi. Oni su i naporedo spomenuti u jednom te istom ajetu (En-Nur, 52), gdje Uzvieni Allah kae: A ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku i strahuje od Allaha i uva Ga se, on spada u one koji su pobjednici. uvanje moe biti potaknuto strahom, ali isto tako i nadom, ili istovremeno i strahom i nadom, ili pak neim treim. Naprimjer, uvanje od grijeha moe biti iz straha od kazne, ili iz nade u nagradu, ili iz oboga istovremeno, ili pak radi Allaha, da bi se iskazala poslunost, udovoljilo Njegovim nareenjima i postiglo Njegovo zadovoljstvo.
148

Takvim za 2013.

Akaid i ahlak

Ni svijest o Allahu nije odgovarajui prijevod za termin takv (uvanje). uvanje i svijest o Allahu su takoer razliiti pojmovi. uvanje moe biti potaknuto svijeu o Allahu, ali i ne mora. Naime, u suri El-Mudadele Allah govori o onima koji ne uvaju svoje jezike od grijeenja, iako su svjesni Allaha, s obzirom da govore: to nas Allah ne kazni zbog ovog to govorimo? Dalje Allah kae da im je dovoljna kazna Dehennem. Jesu li se, dakle, na odgovarajui nain uvali ili sauvali, iako imaju svijest o Allahu i Njegovom kanjavanju? I je li tako zavravaju oni koji se uvaju od onoga od ega se trebaju uvati?
uvanje od zastranjivanja

Prvi kuranski primjer u kojem se spominje neka rije izvedena od korijena vkj navodi se na samom poetku sure El-Bekare. To je rije muttekun (oni koji se uvaju), upotrijebljena s odreenim lanom i u genitivu. Uzvieni Allah kae: Elif, Lam, Mim. Ova Knjiga je, bez ikakve sumnje, uputa onima koji se uvaju (huden li-l-muttekn). U prijevodima Kurana na na jezik ovo huden lil-muttekn prevoeno je kao putokaz bogobojaznima (auevi), uputstvo svima onima koji se budu Allaha bojali (Korkut), uputa bogobojaznima (Kari), uputa za bogobojazne (Durakovi), da vodi sve one koji Boga stalno imaju na umu (Asad). Mi smo stava da se ovo treba prevoditi doslovno: uputa onima koji se uvaju. S obzirom da uvanje podrazumijeva etvero: 1. onoga koji uva, odnosno ono to uva, 2. onoga koga se uva, odnosno ono ta se uva, 3. onoga pomou koga se uva, odnosno ono pomou ega se uva i 4. onoga od koga se uva, odnosno ono od ega se uva, ovakav prijevod, normalno, izaziva nedoumicu i za sobom povlai pitanja kao to su: Od ega se oni uvaju? Kako se uvaju? uvaju li se stalno ili povremeno? Je li to njihovo uvanje uvijek isto ili razliito? itd. Odgovor na ta i druga pitanja u vezi s tim prije svega treba potraiti u kontekstu ovog termina. Ako se u obzir uzme kontekst u uem smislu, tj. da ga predstavlja sami ajet, kao svojevrsna cjelina, onda se dolazi do zakljuka da su to oni koji se uvaju u pogledu upute. Drugim rijeima, oni
Takvim za 2013.
149

Akaid i ahlak

se uvaju od sumnjivih upuivaa i njihovog upuivanja, odnosno od onoga to je sumnjivo i to je u manjoj ili veoj mjeri u opreci s uputom, ne uzdajui se pritom ni u vlastite mogunosti u tom pogledu. Jedini uvjet koji oni trebaju ispuniti jeste da se uvaju u pogledu upute. Makar oni prethodno i ne bili vjernici, ukoliko ispunjavaju uvjet da se uvaju u pogledu upute, ova Knjiga e ih bez ikakve sumnje uputiti. To potvruju brojni primjeri onih koji su uzvjerovali upravo zato to su itali ovu Knjigu i njome bili upueni. Prihvatajui vjeru i bivajui upueni oni se ne prestaju uvati, s tim to to njihovo uvanje poprima nove vidove i oblike uvaju se od svega onoga od ega im je vjerom nareeno da se uvaju. Ako se, pak, uzme u obzir kontekst u irem smislu, tj. da kontekst ine i ajeti koji su ispred i iza toga, onda su to oni koji, nakon to Allahu iskau hvalu, pohvalu i slavu, govore: Tebi robujemo i od Tebe pomo traimo. Uputi nas na Pravi put. Na put onih koje si obdario blagodatima..., (El-Fatiha, 4-6) Dakle, oni trae uputu i stalo im je do nje. Od ega se oni pritom uvaju? uvaju se od odstupanja s tog Pravog puta. Naime, oni su svjesni da se mogu nai u grupi onih na koje se izljeva srdba i(li) u grupi onih koji su zalutali pa se uvaju da se ne nau u nekoj od te dvije grupe. Zato Ga mole: ...a ne (na put) onih na koje se izljeva srdba niti onih koji su zalutali. (El-Fatiha, 7) Ovako uzevi, kontekst ine i ajeti iz prethodne sure, ime se ukazuje na vezu koja postoji izmeu pojedinih kuranskih cjelina. U ajetima koji se navode iza toga navodi se da su to oni koji vjeruju u gajb, tj. u ono to je odsutno i to je izvan dometa njihovog sluha, vida, znanja itd., zatim koji obavljaju namaz i udjeljuju od onoga ime ih Uzvieni opskrbljuje. Uz to oni vjeruju kako u ono to On sputa Muhammedu, a.s., tako i u ono to je On sputao onima koji su bili prije njega. I uvjereni su u onaj svijet. To su oni koje njihov Gospodar upuuje i oni su uspjeli. Na ovaj nain upotpunjuje se mozaik svih elemenata koje podrazumijeva uvanje. Ko uva? Oni uvaju. ta uvaju? uvaju sebe. Pomou koga uvaju? Pomou Allaha, svoga Gospodara, koji ih, izmeu ostalog, upuuje i Svojom Knjigom. Od ega se uvaju? Od onoga to je u opreci s uputom.
150

Takvim za 2013.

Akaid i ahlak

uvanje od vatre

Obraajui se vjernicima, Uzvieni Allah kae: O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje uvajte od vatre ije e gorivo ljudi i kamenje biti... U vezi s ovim ajetom navodi se predaja da su neki ashabi doli Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i pitali: Evo, mi se uvamo, a kako da uvamo nae porodice?, pa im je on odgovorio: Tako to ete im nareivati da Allahu budu posluni i zabranjivati im da Mu budu neposluni. To se saznaje i iz konteksta ajeta, s obzirom da spomenutu vatru uvaju meleci koji su strogi i otri, prema Allahovim neprijateljima, te nisu neposluni Allahu i izvravaju ono to im On nareuje. (Et-Tahrim, 6) S obzirom da je ljudima svojstveno grijeenje, za razliku od meleka, koji su bezgrjeni, oni e se u sluaju grijeenja uvati tako to e se kajati, traiti oprosta i ustrajavati u injenju dobrih djela. Da bi bili posluni Allahu, vjernici ponajprije trebaju nauiti ta Allah nareuje a ta zabranjuje pa to onda primjenjivati te u tom duhu odgajati i pouavati svoju porodicu. Vatri suprotni element je voda, koja gasi vatru. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Primjer upute i znanja s kojima me je Allah poslao je kao primjer obilne plodne kie koja se sputa na zemlju... Dalje u tom hadisu navodi da ima predjela zemlje koji su jednim dijelom isti i plodni, a drugim dijelom iloviti i manje plodni. isti i plodni dijelovi upijaju vodu i iz njih nie trava i drugo rastinje, a iloviti i manje plodni u sebi zadravaju vodu, koju onda ljudi koriste za pie, napajanje stoke i zaljevanje usjeva. Uz to spominje i predjele koji su pjeskovita ravan u kojoj niti ta nie niti se voda zadrava. U zavretku hadisa te predjele poredi s ljudima koji budu upoznati s Allahovom vjerom i njihovim odnosom prema onom s im on, s.a.v.s., dolazi, pa za jedne kae da to naue i tome druge pouavaju, a za druge kae da ni glavom ne mrdaju, ne prihvatajui uputu s kojom je on, s.a.v.s., poslan. Obraajui se onima koji sumnjaju u to da je Kuran Boija objava, Uzvieni kae: A ako sumnjate u ono to sputamo Svome robu, doite vi s jednom surom slinom njegovim, a pozovite i svjedoke vae, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne doete, a neete doi, onda se uvajte vatre za nevjernike pripremljene,
Takvim za 2013.
151

Akaid i ahlak

ije e gorivo biti ljudi i kamenje. (El-Bekare, 23-24) Ovim ajetom Allah poziva takve sumnjivce da tu svoju sumunju testiraju. Ako test potvrdi da je ta sumnja neodriva, a zasigurno e potvrditi, tj. da se sa neim poput Kurana ne moe doi ni od kog drugog osim od Allaha, onda im, ukoliko se i pored toga ne odreknu te sumnje, kae da se uvaju spomenute vatre. Jer, kako e sutra, na Sudnjem danu, opravdati tu svoju neodrivu sumnju? Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Dat mi je Kuran i uz njega ono to je poput njega, a to mu nije moglo doi ni od koga drugog osim od Allaha. Ima i drugih ajeta u kojima Allah govori o uvanju od paklene vatre. Iitavanjem kuranskih ajeta treba obratiti panju na to kome se Uzvieni obraa, kojim povodom mu se obraa i na ta ga pritom upuuje. Po svojoj prirodi vatra je topla, a voda hladna. To je ustvari njihova promjenjiva priroda. Po toj promjenjivoj prirodi vatra moe biti i topla i hladna, a takoe i voda. Meutim, po svojoj nepromjenjivoj prirodi vatra biva onakvom kakvom joj Allah naredi da bude, pa ako joj naredi da bude topla, ona e biti topla, a ako joj naredi da bude hladna, ona e biti hladna. Vatra Allahove neprijatelje ne pri zato to je po svojoj prirodi topla i to pri, ve zato to joj to Allah nareuje. To je ta njena nepromjenjiva priroda i ne samo njena da robuje svome Gospodaru. Govorei nam o Svom prijatelju Ibrahimu, a.s., Allah kae: Rekosmo: O vatro, budi hladna i spasonosna Ibrahimu! (El-Enbija, 69) Tako je i s vodom. Uzvieni kae: I kada se mora upale. (Et-Tekvir, 6) Po osnovu takve svoje prirode, koja je nepromjenjiva, tj. po osnovu robovanja svome Gospodaru, more se pred Musaom, a.s., i njegovim pristalicama rastavilo, a Faraona i njegovu vojsku potopilo. Nareujui nam da se uvamo od vatre, bila ona fizika ili metafizika, ovosvjetska ili onosvjetska, Uzvieni Allah nam ne zabranjuje da mi istu koristimo. Vatra je inae Boija blagodat s kojom trebamo raspolagati u skladu s Njegovim propisima i na taj nain se njome okoristiti, uvajui se pritom njene zloupotrebe i tetnih posljedica. Gospodaru na, daj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sauvaj nas od patnje u vatri. (El-Bekare, 201)
152

Takvim za 2013.

Akaid i ahlak

uvanje od grijeha

uvanje od grijeha se postie uvanjem uzakonjenih vjerskih propisa (huddullah). S obzirom da su vjerski propisi brojni, ako se ne uvaju, ako se kre i ako se na njih ogluivaju oni kojima su namijenjeni, onda i grijesi bivaju brojni. Od grijeha se moemo sauvati i prije nego to se poine a i poslije njihovog injenja. Prije njihovog injenja uvanje se ostvaruje poslunou u vrenju vjerskih propisa, a nakon njihovog injenja uvanje se ostvaruje pokajanjem, traenjem oprosta i poslunou u onome to se vjerom propisuje. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: uvaj se harama (zabranjenih stvari) bit e najpoboniji ovjek... Takoer je rekao: Ko se pokaje za grijeh on je poput onoga ko grijeha i nema. Takoer je rekao: Iza loeg djela uini dobro djelo pa e ga ono izbrisati. U Kuranu se navodi da meleci koji nose Prijesto i oni oko njega mole za vjernike, izmeu ostalog govorei: I sauvaj ih od loih djela (odnosno od onoga to je za njih loe). (Gafir, 9) Kuranski izraz za uzakonjene vjerske propise je huddullah. Doslovni prijevod tog izraza je Allahove granice. To su zapravo granice koje je Allah uspostavio kako izmeu Sebe i Svojih stvorenja tako i meu njima samima. Granice koje su izmeu Njega i stvorenja su te da je On Bog a oni oboavaoci, da je On Gospodar a da su oni robovi, da je On Uputitelj a da su oni on koji bivaju upueni, da je On neovisan a da su oni ovisni..., i tako sa svim Njegovim lijepim imenima. Kada je u pitanju bilo koje Njegovo ime, stvorenje e tu granicu izmeu sebe i Uzvienog uvati tako to e se ponaati prirodno, a po svojoj prirodi je rob, ne glumei pritom gospodara i ne poseui za tim da bude gospodar. Kada mu Uzvieni neto naredi, on se prema tom nareenju treba odnositi kao rob. Granice koje je On uspostavio meu samim stvorenjima ogledaju se u tome da su to Njegova stvorenja, da im je On Gospodar, Vladar i Bog te da se prema njima trebamo odnositi onako kako nam On propisuje.
Takvim za 2013.
153

Akaid i ahlak

uvanje dobrih djela

Propisujui nam dobra djela Uzvieni nam propisuje i da ista uvamo. Naprimjer, Uzvieni kae: O vi koji vjerujete, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne kvarite svoja (dobra) djela. (Muhammed, 33) U tom smislu takoer kae: O vi koji vjerujete, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i vrijeanjem. (El-Bekare, 264) U tom smislu se moe shvatati i ajet: O vi koji vjerujete, propisuje vam se post, kao to je bio propisan i onima prije vas, da biste se uvali. (El-Bekare, 183.) Naime, ovo da biste se uvali moe se shvatiti u smislu: da biste se uvali od onoga to vam moe pokvariti post, tj. da biste se od zore do zalaska sunca uvali od jela, pia i ostalog to kvari post, uvajui na taj nain to dobro djelo. Sljedei ajet poinje rijeima: I to odreen broj dana... Znai, takav nain uvanja traje odreen broj dana, nakon ega dolazi novi nain uvanja, odnosno nova odjea kojom emo se uvati (libasu-t-takv), a tim novim nainom uvanja, odnosno tom novom odjeom, izmeu ostalog, trebamo se uvati i od posta, tj. da ne postimo, ve da prvi dan Ramazanskog bajrama mrsimo, s obzirom da nam je na taj dan zabranjeno postiti. Razliita vremena, mjesta, stanja i djela iziskuju i razliite naine uvanja.
Odjea koja uva

Pojanjavajui nam uvanje Uzvieni Allah pored ostalih Svojih blagodati koje nam daje spominje i odjeu koja nas uva i titi (libasu-t-takva). Tako, izmeu ostalog, spominje i odjeu koja nas uva od vruine i odjeu koja nas uva (titi) u borbi. Odjea kojom se uvamo moe biti razliita, zavisno od uzrasta, vrste posla koji u toj odjei obavljamo, uvjeta u kojim je nosimo ili radimo itd. Odjeom u formalnom smislu, kojom se uvamo od onoga to je formalno i osjetilno, ukazuje se na odjeu u pojmovnom smislu, kojom se uvamo od onoga to nam je vjerom zabranjeno a to po nau vjeru moe imati teke pa i pogubne posljedice. Onaj koji pouava u vjeri je kroja u pojmovnom smislu. Idris, a.s., je primjer takvog krojaa, s obzirom da on dennetlijama kroji odjeu. Da bi se nekom krojila dennetska odjea,
154

Takvim za 2013.

Akaid i ahlak

tj. odjea kojom e on uvati svoju vjeru, takoer se treba voditi rauna o uzrastu, o vrsti posla koji u njoj obavlja, o uvjetima u kojima ivi i radi itd. Ako je neko poetnik, odnosno dijete u vjeri, kroji mu se djeija odjea, koja e mu biti po mjeri, jer mu odjea za odrasle ne odgovara pa moe posrnuti ili imati kakvih drugih tetnih posljedica, a ako je odrastao u vjeri, kroji mu se odjea za odrasle, i to po mjeri, jer mu je odjea za djecu tijesna ili pretijesna. Ako boravi u sredini koja je hladna i nezagrijana za vjeru, kroji mu se odjea kojom e se uvati od te hladnoe...
uvanje od Allaha

uvanje od Allaha u Kuranu se nareuje u formulacijama: Ittekullh uvajte se Allaha, Ittekullhe Rabbekum uvajte se Allaha, vaeg Gospodara, Ittek Rabbekum uvajte se svoga Gospodara, Ittekllez halekakum uvajte se Onoga Koji vas je stvorio, Ittekh uvajte se Njega, Ittekni uvajte se Mene, itd. Pored ovih, imperativnih, tu su i druge formulacije, kao: In tettekullh Ako se uvate Allaha, Ve men jettekillh Ko se uva Allaha, Al takv minallh uvajui se Allaha, Elleznet-tekav Rabbehum Oni koji se uvaju svoga Gospodara itd. S obzirom da se Allahu ne moe suprotstaviti niko drugi osim On, pa prema tome ni sauvati od Njega niko drugi osim On, od Njega emo se uvati tako to emo Ga moliti da nas On sauva od Sebe. Tome nas, teoretski i praktino, pouava Allahov Poslanik, s.a.v.s. Izmeu ostalog, on u jednom svom obraanju Uzvienom kae: O Allahu, traim utoite u Tvom zadovoljstvu od Tvog nezadovoljstva, i u Tvom pratanju od Tvog kanjavanja, i kod Tebe od Tebe... To znai da mi Uzvienog trebamo moliti da nas On od nekog Svog svojstva sauva nekim Svojim drugim svojstvom, suprotnim onom prvom, odnosno da nas od nekog Svog imena sauva nekim Svojim drugim imenom, suprotnim onom prvom. Na taj nain emo se od Njega uvati kad je u pitanju neto to zas nije dobro. Kad je pak u pitanju ono to je za nas dobro, od Njega emo se uvati tako to Mu neemo davati povoda da nam uskrati to dobro, odnosno te blagodati, vidljive i
Takvim za 2013.
155

Akaid i ahlak

nevidljive. To emo initi tako to emo priznavati da te blagodati dolaze od Njega, to emo na istima biti zahvalni, to emo tim blagodatima raspolagati onako kako je On zadovoljan i slino tome, s obzirom da nepriznavanje da te blagodati dolaze od Njega, nezahvalnost na istim i njihovo koritenje onako kako On nije zadovoljan moe biti uzrokom da nam ih On uskrati. Za pojanjenje nam moe posluiti primjer koji smo ve naveli u vezi s uvanjem po pitanju upute. Kada oni koji se uvaju kau: Uputi nas na Pravi put..., oni Ga mole da ih On uputi, to On ini po osnovu Svog imena Uputitelj (El-Muhdi) i da ih sauva od zablude, u koju On odvodi po osnovu Svog imena Zabluditelj (ElMudill), u toj molbi govorei: a ne (na put) onih... koji su zalutali. U jednoj dovi Muhammed, s.a.v.s., kae: O Allahu, uputi nas da budemo od onih koje si Ti uputio... Allah ima neograniene mogunosti da uputi koga hoe, kada hoe i kako hoe. Zatim, kad kau: Na put onih koje si obdario blagodatima, oni Ga mole da ih On obdari, to On ini po osnovu Svog imena Onaj Koji obdaruje blagodatima (El-Munim) i njemu srodnih imena te da ih sauva od srdbe, koju On iskaljuje po osnovu Svog imena Osvetitelj (El-Muntekim) ili pak nekog njemu srodnog imena, pa govore: a ne (na put) onih na koje se izljeva srdba. U jednom od hadisa Muhammed, s.a.v.s., kae: Milostinja (a u nekim varijantama hadisa: Tajno udijeljena milostinja) gasi Gospodarovu srdbu. Kada oni budu obdareni blagodatima i od istih budu udjeljivali, oni se time tite od Njegove srdbe. I od onoga ime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju. (El-Bekare, 3) To je kad se oni pomou Njega uvaju od Njega, odnosno kad se uvaju od onoga to za njih nije dobro. to se pak tie uvanja od Njega u vezi s onim to je za njih dobro, oni to ine tako to Mu ne daju povoda da im to dobro uskrati pa Mu iskazuju hvalu, pohvali i slavu, iskazuju svoj robovski status, od Njega trae pomo da ih uputi na Pravi put, vjeruju u gajb, obavljaju molitvu, udjeljuju od onoga ime ih On opskrbljuje, vjeruju kako u ono to On sputa Muhammedu, a.s., tako i u ono to je On sputao onima koji su bili prije njega. I uvjereni su u onaj svijet. To su oni koje Njihov Gospodar upuuje i oni su uspjeli.
156

Takvim za 2013.