Tefsir i hadis

Dr. Almir Fati

EN-NASR POSLJEDNJA OBJAVLJENJA SURA

Uvod

klasinim i savremenim djelima iz oblasti ulumu-lKurana (nauka Kurana) ili tefsirske propedeutike redovno se raspravlja o dvije teme: a) ta je prvo objavljeno (evvelu ma nezele) i b) ta je posljednje objavljeno (ahiru ma nezele) od Kurana, tj. od njegovih sura i ajeta. U oba ova sluaja zabiljeena su razliita miljenja, odnosno predaje. Naime, navedena pitanja spadaju u domen tradicionalnog znanja, znanja utemeljenog na predaji (nakl), i ona ne ostavljaju prostora ljudskome razumu (akl) u smislu deriviranja i dosezanja do racionalnih zakljuaka i konanih sudova. Ljudskome razumu, zapravo, ovdje su date dvije intelektualne mogunosti: prva je preferencija (terdih) meu ponuenim autentinim predajama i, na temelju njih, izvedenih dokaza i, druga, usklaivanje ili usaglaavanje (dem) eventualnih ili naizgled kontradiktornih predaja. Tako se izmeu etiri tradicionalno ustanovljenja miljenja o tome ta je prvo objavljeno od Kurana prednost daje miljenju koje kae da je to prvih pet ajeta sure Alek (Ikre). Ovo miljenje je, s tradicionalne take gledita, najvjerodostojnije i kao takvo ono se argumentirano preferira u odnosu na druga miljenja. Kada je u pitanju druga navedena tema, tj. ta je posljednje objavljeno od Kurana, situacija je neto kompleksnija s obzirom na vei broj predanja koja o tome govore i s obzirom na vei broj tradicionalno ustanovljenih (oko deset) miljenja o tome ta je posljednje objavljeno od Kurana. Konsekventno tome, o ovoj temi su islamski autoriteti i uenjaci iskazali veu dozu slobodTakvim za 2013.
59

Tefsir i hadis

nog promiljanja (idtihad) te ponudili vei broj miljenja argumentirajui ih referiranjem na izjave ranih autoriteta iz redova ashaba i tabiina, koji su se o tome razliito izjasnili. U ovom uvodu neemo se detaljnije baviti argumentacijom za svako od desetak ponuenih miljenja i postupkom preferencije meu tim miljenjima, jer bi to iziskivalo vie prostora, odnosno poseban rad. No smatramo da je potrebno istai distinkciju izmeu posljednje Objave u smislu posljednjeg objavljenog kuranskog ajeta, i posljednje Objave u smislu posljednje objavljene kuranske sure u cijelosti. Ukratko, mnogi muslimanski uenjaci tvrde da je posljednji objavljeni kuranski ajet bio: I bojte se Dana u kome ete biti vraeni Allahu, zatim e se svakome ispuniti ono to je zaradio, i nikome nasilje nee biti uinjeno (El-Bekare, 281), jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslije objave ovoga ajeta ivio samo sedam noi (Seid b. Dubejr). Za druge ajete koji se navode u tom smislu (El-Bekare, 278; El-Bekare, 282; Ali Imran, 195; El-Maide, 3; En-Nisa, 94, 176; Et-Tevbe, 128-129; El-Kehf, 110) data su odgovarajua kontekstualna objanjenja njihovog objavljivanja. Kada su u pitanju kuranske sure, kao posljednje objavljene sure u cijelosti, spominju se: El-Maide (Sofra), Beraetun ili Et-Tevbe (Obznana ili Pokajanje) i En-Nasr (Pomo). Ovo pitanje je, zapravo, u fokusu nae rasprave i interesovanja. Prema ovakvom stanju stvari pokazuje se da suri En-Nasr treba dati prioritet, odnosno suru En-Nasr moemo smatrati vallahu ealem posljednjom objavljenom surom u cijelosti. Evo naih argumenata u prilog tome: 1. Ubjedullah b. Utbe, r.a., je rekao: Ibn Abbas me pitao: Zna li?, a Harun je rekao: Je li ti poznato koja je posljednja kuranska sura objavljena u cijelosti? Rekao sam: Znam: Iza dae nasrullahi ve-l-feth (En-Nasr). Rekao je: Istinu si rekao (Muslim, Tirmizi); 2. to se tie miljenja da je sura El-Maide posljednja objavljena sura u cijelosti, rije je, zapravo, o tome da je ona posljednja sura u kojoj je objavljeno o halalu i haramu i iji propisi ne podlijeu fenomenu derogacije (nesh);
60

Takvim za 2013.

Tefsir i hadis

3. U sluaju sure Et-Tevbe, primijeeno je da se radi o posljednjoj objavljenoj suri u kojoj su uspostavljeni propisi o ratovanju i dihadu (Zerkani). Viestruko je korisno i potrebno znanje o tome ta je prvo a ta posljednje objavljeno u Kuranu. (U to spada i ono to je prvo ili posljednje objavljeno o neki specifinim pitanjima, npr.: o dihadu, ratovanju, hrani, piu i sl.). U prvom redu, ova vrsta znanja vana je s obzirom na fenomen derogirajuih (nasih) i derogiranih (mensuh) ajeta u Kuranu, a zatim i s aspekta prouavanja historije islamskog zakonodavstva (tarihu terii-l-islam), u kome proces sukcesivnosti (tederrud) igra veoma znaajnu ulogu. Takoer, interesovanje muslimanskih uenjaka i tumaa Kurana za ovu temu pokazuje i dokazuje njihovu veliku i do krajnjih granica ljudskih mogunosti ispoljenu panju i ljubav prema Kuranu kao posljednjoj Boijoj Objavi ovjeanstvu. Sve ono to je u i oko Kurana bilo je i jeste predmet svestranog zanimanja muslimanskog uma. Nijednoj drugoj Knjizi/knjizi u historiji ljudskoga roda ljudski duh nije poklonio veu panju! Na koncu, valja istai jo jednu poentu, naime, kako god je vano i bitno, iz mnotvo razloga, koje su to prve rijei Kurana objavljene na srce plemenitog Poslanika, s.a.v.s., tako je isto vano i bitno koje su to bile posljednje rijei kojima je zavren Kuran, odnosno, u ovom sluaju, posljednja objavljena sura u cijelosti. Dakle, ta je to Gospodar svih ljudi njima obznanio i poruio u posljednjoj potpunoj suri koju je objavio Svome Poslaniku, s.a.v.s.? Ovaj rad pokuat e, na tefsirski nain, odgovoriti na to pitanje.
Mjesto i vrijeme objavljivanja

Kada je u pitanju mjesto objavljivanja sura En-Nasr,1 nema dvojenja niti sporenja (bila hilaf) da se ona ubraja u medinske sure, tj. sure objavljene u medinskom periodu Objave.2 U slua1

Naziv ove sure uzet je iz njezinog prvog ajeta: Iza dae nasrullahi ve l-feth. Naziva se jo El-Feth (Pobjeda), to je takoer naziv preuzet iz prvog ajeta, kao i: Et-Tevdi (Oprotaj). V.: Sujuti, Ed-Durru-l-mensur fi-t-tefsiri bi l-mesur, Daru-l-fikr, Bejrut, s.a., 6/406; evkani, Fethu-l-Kadir, Daru-l-marife, Bejrut, 2007, 1663. Ovaj stav bazira se na najrai-

Takvim za 2013.

61

Tefsir i hadis

ju preciznijeg vremenskog odreenja objavljivanja sure En-Nasr, postoje stanovita razilaenja meu komentatorima Kurana. Uoljiva su etiri miljenja: a) objavljena je prije oslobaanja, fetha, Mekke,3 b) objavljena je nakon oslobaanja Mekke po povratku sa Bitke na Hunejnu;4 c) objavljena je devete godine po Hidri u godini deputacija, d) objavljena je desete godine po Hidri na Mini tokom Poslanikovog, s.a.v.s., Oprosnog hada.5 Prvo miljenje zagovara i dri najispravnijim (esahh) uveni mufessir Fahruddin Razi (u. 606/ 1209). On navodi da je sura
renijem i najprihvatljivijem miljenju muslimanskih uenjaka: da su mekkanski dijelovi Kurana oni koji su objavljeni prije Hidre, a medinski oni koji su objavljeni poslije Hidre, svejedno bili oni objavljeni u Mekki ili Medini, ili u godini Oprosnog hadda, ili na nekom putovanju. Ovo napominjemo stoga to, pored ovog kriterija vremena, postoji i drugo miljenje: kriterij mjesta, tj. da su mekkanski dijelovi Kurana oni koji su objavljeni u Mekki (i njezinoj okolici), pa makar i poslije Hidre, a medinski dijelovi Kuran su oni koji su objavljeni u Medini (i njezinoj okolici). Prema ovom mjesnom kriteriju, sura En-Nasr tretirala bi se kao mekkanska jer je objavljena, kao to emo navesti, na Mini koja se ubraja u okolicu Mekke. Ovaj drugi kriterij usvojili su Muhammed Panda i Demaluddin auevi, prevodioci Kurana na na jezik iji se prijevod pojavio davne 1937. god. U biljeci o sadraju 110. poglavlja Kurana, poglavlja En-Nasr, oni navode: Objava ovog poglavlja, iako spada meu poglavlja koja su objavljena nakon preseljenja u Medinu, ipak se ubraja meu ona koja su objavljena u Meki (Kuran asni: prijevod i tuma, preveli i sredili: Muhammed Panda i Demaluddin auevi, Libris, 2012/1433., 715-716.) Vie o ovome v.: Es-Sujuti, Itqan: Sveobuhvatni uvodnik u kuranske nauke 1, prev. Almir Fati, Sova Publishing, Sarajevo, 2012, 49-57; Subhi Salih, Mebahis fi ulumi-l-Kuran, Daru-l-ilm li-l-melajin, 1997, 167-170. Oslobaanje Mekke desilo se 629. god. po Miladu, odnosno mjeseca ramazana 8. god. po Hidri; v. ire u: Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s. ivot, Knjiga I, El-Kalem, Sarajevo, 1990, 218-224; Martin Lings, Muhammed. ivot Vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima, Connectum, Sarajevo, 2004, 414-423; Safijurrahman el-Mubarekfuri, Zapeaeni dennetski napitak, prev. Subhija Hadimejli-Skenderovi, Travnik, s.a., 448-469. Bitka na Hunejnu odigrala se 629. god. po Miladu, odnosno mjeseca evvala 8. g. po Hidri; v. ire u: Lings, Muhammed, 424-429; El-Mubarekfuri, Zapeaeni dennetski napitak, 471-476; Tahia el-Ismail, ivotopis Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.: na osnovu najranijih izvora, Libris, Sarajevo, 2008, 331-334; Poslanikov, s.a.v.s., Oprosni hadd dogodio se 632. g. po Miladu, odn. mjeseca zul-hiddeta 10. god. po Hidri; v. ire u: Hamidullah, Muhammed a.s. ivot, Knjiga I, 225-228; Lings, Muhammed, 464-470; El-Mubarekfuri, Zapeaeni dennetski napitak, 523-530; El-Ismail, ivotopis Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., 377-382. 62

Takvim za 2013.

Tefsir i hadis

En-Nasr vid Boijeg obeanja Poslaniku, s.a.v.s., da e biti pomognut (nasr) protiv Mekkelija i da e osloboditi Mekku (feth). Nadalje, navoenje estice iza prije glagola dae, prema Raziju, iziskuje budue vrijeme (istikbal) budui da se za ono to je prolo ne kae: iza dae.6 Ukoliko je ovo ispravno rezonovanje, nastavlja Razi, onda ovaj ajet sadri mudizu jer izvjetava o gajbu, nepoznatom, onome to e se tek dogoditi.7 Bejdavi (u. 685/1286) i Ismail Hakki (u. 1127/1715) tvrde da veina komentatora smatra da je sura En-Nasr objavljena prije oslobaanja Mekke ( 8) ne konkretizirajui, pri tome, kao ni Razi, preciznije vrijeme njezina objavljivanja i ne navodei dodatnu argumentaciju za svoju tvrdnju. Drugo miljenje, za razliku od prvog koje se temelji na racionalnoj argumentaciji, bazira se na predaji. Naime, El-Vahidi (u. 468/1075) navodi da je ona objavljena prilikom Poslanikovog, s.a.v.s., povratka s Bitke na Hunejnu. Ovaj autor takoer napominje da je Poslanik, s.a.v.s., nakon njezina objavljivanja ivio jo dvije godine, a potom predajnim lancem (senedom) navodi slijedee Ibn Abbasove rijei: Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., vratio sa Bitke na Hunejnu, Uzvieni Allah je objavio: Iza dae nasrullah Poslanik, s.a.v.s., tada je rekao: O Ali b. Ebi Talibe! O Fatima! Dolazi Allahova pomo i pobjeda! Vidim ljude kako u skupinama ulaze u Allahovu vjeru! Pa, neka je slavljen moj Gospodar i Njemu neka je hvala; od Njega traim oprosta, On, zaista, prima pokajanje.9 Drugi komentatori nisu se eksplicitno
6

7 8

Na ovu lingvistiku opasku komentator Kurtubi (u. 671/1272) ponudio je sljedei odgovor: estica iza ovdje je u znaenju estice kad, tj. znaenje je Kad dee nasrullah / Ve je dola pomo Allahova., jer je sura En-Nasr objavljena poslije oslobaanja Mekke... (El-Damiu li ahkami-l-Kuran, Dar ihjai-t-turasi-l-arebi, Bejrut, 1975, 20/230). Imam Maturidi (u. 333/944.) u svome tefsiru prenosi miljenje poznatog jezikoslovca El-Esamma da je mogue kako estica iza ovdje ima znaenje estice iz, tj. kao da je reeno: iz dae, to je dozvoljeno u arapskome jeziku, a u Kuranu je to est sluaj (Tefsir tevilat ehli-s-sunne, nav. prema: www.altafsir.com). Tefsiru-l-Fahri-r-Razi, Daru-l-fikr, Bejrut, 1994, 32/155, 164. Bejdavi, Envaru-t-tenzil ve esraru-t-tevil, Daru-r-rud, Bejrut, 2000, 3/570; Ismail Hakki, Ruhu-l-bejan, Daru-l-kutubi-l-ilmijje, Bejrut, 2003, 10/544. El-Vahidi en-Nejsaburi, Esbabu-n-nuzul, Meessesa el-Halebi, Kairo, 1968, 308. Ovu predaju biljei i Sujuti u svome tefsiru Ed-Durru-l-mensur, 6/407.

Takvim za 2013.

63

Tefsir i hadis

izjasnili o vremenu objavljivanja sure En-Nasr, ali su implicitno podrali ovo miljenje, npr. Ibnu-l-Devzi (u. 597/1200.) koji, prenosei rijei Katadea, kae da je poslije objavljivanja ove sure Allahov Poslanik, s.a.v.s., ivio dvije godine.10 Tree miljenje nalazimo u Ibn Hiamovoj Siri (ivotopisu Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.) gdje je jedno od poglavlja naslovljeno rijeima: Zikru seneti tis ev tesmijetuha senete-l-vufud ve nuzuli sureti-l-Feth / Deveta godina po Hidri ili godina deputacija objavljivanje sure El-Feth. Svim arapskim plemenima je poslije osloboenja Mekke postalo sasvim jasno da nemaju snage ratovati protiv Boijega Poslanika ili se, pak, neprijateljski odnositi prema njemu, pa su poeli listom ulaziti u Allahovu vjeru, ili kako Uzvieni Allah kae: u skupinama, dolazei mu sa svih strana. Uzvieni Allah je rekao Svome Poslaniku: Kada doe pomo Allahova i pobjeda, i vidi ljude kako ulaze u vjeru Allahovu u skupinama tad slavi Gospodara svoga hvalei Ga i trai od Njega oprosta! Zaista On mnogo prima pokajanje! (EnNasr), tj. zahvaljuj Allahu na tome to je uinio da pobijedi tvoja vjera i moli Ga za oprost, jer On uvijek prima pokajanja.11 etvrto miljenje argumentira se predajom od Abdullaha b. Omera koji je rekao: Sura En-Nasr objavljena je Vjerovjesniku, s.a.v.s., na Mini sredinom Kurban-bajrama za vrijeme Oprosnog hada. Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., saznao da je dolo vrijeme oprotaja (Ibn Ebi ejbe, Abd b. Humejd, El-Bezzar, Ebu Jala, Ibn Merdevejh, Bejheki). Ovaj stav usvojili su mnogi komentatori Kurana, to je primijetno u njihovim komentarima u kojima prihvataju i navode ovu predaju.12 Od novijih autora ovo miljenje usvojili su Safijjurrahman el-Mubarekfuri, koji u svome poznatom djelu Er-Rehiku-l-mahtum, navodei predaju
10 11 12

Ibnu-l-Devzi, Zadu-l-mesir, Daru-l-fikr, Bejrut, 1987, 8/324. Abdusselam Harun, Tehzibu Sireti Ibn Hiam, Mektebetu-s-sunne, Kairo, 1989, 263. V.: Sujuti, Ed-Durru-l-mensur..., 6/406; Kurtubi, El-Damiu li ahkami-l-Kuran, 20/233; Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kurani-l-azim, Demijje ihjai-t-turasi-l-islami, Kuvajt, 1994, 4/722; Zamaheri, El-Keaf, Daru-l-marife, 2005, 1225; Ibn Duzejj, Kitabu-t-teshil li ulumi-t-tenzil, Daru-l-kitabi-l-arebi, Bejrut, 1973, 4/221; Tefsiru-nNesefi, Daru ihjai-l-kutubi-l-arebijje, s.l., s.a., 2/381; evkani, Fethu-l-Kadir, 1663.

64

Takvim za 2013.

Tefsir i hadis

Ebu Davuda o tome kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odrao govor na Mini sredinom bajramskih dana (za vrijeme Oprosnog hada), daje podatak da je ovaj govor reen neposredno poslije objave sure En-Nasr,13 te Muhammed Asad, koji u svome prijevodu Kurana u biljeci o suri En-Nasr veli: Objavljena je na Mini za vrijeme Vjerovjesnikovog hada u mjesecu zu-l-hiddetu, 10. god. po Hidri.14 Takoer, ovo miljenje prihvata i Muhammed Nesib er-Rifai, autor skraenog izdanja Ibn Kesirovog tefsira.15
Nagovjetaj Poslanikovog, s.a.v.s., preseljenja na ahiret

U jednome se slau svi komentatori Kurana: objavljivanje sure En-Nasr predstavljalo je nagovjetaj, aluziju ili iaret na skoranje preseljenje Poslanika, s.a.v.s., na ahiret. I od ashaba se u vezi s tim prenosi da su imali potpuni konsenzus.16 O tome se biljei vei broj identienih i autentinih predaja u mnogim tefsirskim i hadiskim izvorima.17 Zato se ova sura naziva, kako smo ve istakli, i Suretu-t-tevdi (Sura oprotaja). Dakle, sam Allahov Poslanik, s.a.v.s., objavljivanjem ove sure informiran je o svom skoranjem odlasku s ovoga svijeta. Koliko je on jo ivio na ovome svijetu nakon objavljivanja ove sure pitanje je na koje nailazimo na razliite odgovore shodno gore navedenim razliitim miljenjima o vremenu njezinog objavljivanja.
13 14 15

16

17

El-Mubarekfuri, Zapeaeni dennetski napitak, 529. Asad, Poruka Kurana, El-Kalem, Sarajevo, 2004, 1011. V.: Tefsir Ibn Kesir, skratio i izabrao najvjerodostojnije hadise Muhammed Nesib erRifai, drugo izdanje, Visoki saudijski komitet za pomo BiH, Sarajevo, 2002-1423, 1541. Prema ovom etvrtom miljenju, proizlazi da je sura En-Nasr objavljena 10. zu-l-hiddeta, tj. drugog dana Kurban-bajrama, 10. god. po Hidri, to korespondira 9. martu 632. god. po Isau, a.s. ( Tefsiru-l-Fahri-rRazi, 32/164; evkani, Fethu-l-kadir, 1664). V. npr.: Taberi, Damiu-l-bejan an tevili aji-l-Kuran, Daru-s-selam, Kairo, 2007, 10/8816-8817; Sujuti, Ed-Durru-l-mensur..., 6/406; Sahihu-l-Buhari, 3, prev. Hasan kapur i grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet, Sarajevo, 2009, 943, br. hadisa 4970; Tirmizijin Dami-sunen, 7, prev. Mahmut Karali, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2010, 33-34, br. hadisa 3599. 65

Takvim za 2013.

Tefsir i hadis

Mufessir Maverdi (u. 450/1058.) sumirao je odgovore na sljedei nain: Vjerovjesnik, s.a.v.s., ivio je poslije objavljivanja sure En-Nasr oko godinu dana (Mukatil); ivio je oko dvije godine (Ibn Abbas), zatim je obavio had pa mu je objavljeno: Danas sam vam usavrio vau vjeru (El-Maide, 3), nakon ega je ivio osamdeset dana, potom mu je objavljeno: Ve vam je doao Poslanik, jedan od vas (Et-Tevbe, 128), nakon ega je ivio trideset pet dana, a onda mu je objavlje no: I bojte se Dana u kome ete biti vraeni Allahu (El-Bekare, 281), poslije ega je ivio dvadeset i jedan dan, ili, prema Mukatilu (i Seidu b. Dubejru), sedam dana.18 Shodno etvrtom miljenju, koje ovdje preferiramo, Poslanik, s.a.v.a., poslije objavljivanja sure En-Nasr ivio je tri mjeseca, tanije: devedeset i jedan dan budui da izmeu 10. zu-l-hiddeta 10. god. po Hidri (9. mart 632. god.) i 12. rebiu l-evvela 11. god. po Hidri (8. juni 632. god.), tj. datuma Poslanikovog, s.a.v.s., preseljenja na ahiret, ima tano 91 dan.19
1. Iza dae nasrullahi ve-l-feth ()

Partikula iza je u funkciji kondicionalnog veznika: kada; rije nasr znai pomo, a rije feth -pobjedu. Dakle, prijevod ovog prvog ajeta sure En-Nasr glasi: Kada doe pomo Allahova i pobjeda. U klasinim komentarima Kurana rijei nasr i feth specificiraju se u znaenjskom smislu. Za rije nasr dominantno se navodi da ona oznaava: a) pomo Poslaniku, s.a.v.s., protiv Kurejija ili b) pomo njemu protiv njegovih neprijatelja Arabljana koji su se borili protiv njega. Za ova znaenja Fahruddin Razi veli da su ona najoiglednija.20 Rije feth veina komentatora Kurana
18

19

20

Maverdi, Tefsiru-n-nuketi ve-l-ujun, nav. prema: www.altafsir.com. Razi (32/164) i Kurtubi (20/233) preuzimaju ovaj Maverdijev rezime s tim to dodaju da je poslije objavljivanja ajet o kelali (En-Nisa, 176) ivio pedeset dana. A Allah, kako istie Razi, najbolje zna kako je to bilo (.) Preraunavanje izvreno prema: Zejnil Faji, Tabelarni pregled hidretskih godina preraunatih u godine nove ere, II proireno izdanje, Sarajevo, 1999. Tefsiru-l-Fahri-r-Razi, 32/151.

66

Takvim za 2013.

Tefsir i hadis

tumai u znaenju fetha ili osloboenja Mekke. Takvo tumaenje prenosi se od Aie, r.a., Mudahida i drugih ranih autoriteta.21 Ibn Abbas i Ibn Dubejr pod pojmom fetha podrazumijevali su oslobaanje i drugih gradova osim Mekke.22 Budui da preferiramo ono etvrto miljenje o vremenu objavljivanja sure En-Nasr, kao i stav da je sura En-Nasr posljednja objavljena sura u cijelosti, nuno je da dodatno argumentiramo svoje preferirajue miljenje. Naime, kao to je poznato, osloboenje Mekke zbilo se osme godine po Hidri, a sura En-Nasr, kako smo vidjeli, objavljena je na Mini tokom Oprosnog hadda, tj. krajem desete godine po Hidri. Otuda, smatramo, na tragu Ibn Abbasovog i Ibn Dubejrovog miljenja, da je pojmu fetha ovdje potrebno dati ire znaenje, odnosno da pojam fetha obuhvata i osloboenje Hajbera i sporazum na Hudejbiji koji se se dogodili prije fetha Mekke, a Kuran ih, takoer, naziva fethom: i zato vam je prije toga dao pobjedu nedavnu (El-Feth, 27) zatim osloboenje Mekke te sve one pobjede koje su se dogodile poslije toga (Hunejn i Taif), pa sve do one najvee pobjede potpune pobjede islama na Arabijskom poluotoku nad silama irka, to se oigledno demonstriralo prilikom Poslanikovog, s.a.v.s., Oprosnog hada. Osim ovoga, valja imati na umu da je poslije fetha Mekke objavljena sura Et-Tevbe, to je argument koji ide u korist predaje od Abdullaha b. Omera u vezi s objavljivanjem sure En-Nasr u cijelosti na Mini za vrijeme Oprosnog hada. Nadalje, polazei od injenice univerzalnosti kuranskih rijei, nasr i feth, budui da dolaze od Allaha, d.., neprestano dolaze i dolazit e vjernicima sve do kraja ovoga svijeta, ali i poslije njega. Ima li veeg nasra i fetha od ulaska u Dennet i kuanja njegovih najveih blagodati?! Dakle, rijeima nasr i feth iako se one pr21

22

Od Ibn Abbasa se jo prenosi da je nasr ugovor na Hudejbiji (Ibn Duzejj, Kitabu t-teshil..., 4/221; Alusi el-Bagdadi, Ruhu-l-meani fi tefsiri-l-Kurani-l-azimi ve ssebu-l-mesani, Daru-l-ihjai-t-turasi-l-arebi, Bejrut, 1985, 30/355). Kurtubi, El-Damiu li ahkami-l-Kuran, 20/229; Maverdi, Tefsiru-n-nuketi ve-lujun, prema: www.altafsir.com. 67

Takvim za 2013.

Tefsir i hadis

vobitno promatraju u odnosu na Vjerovjesnika, s.a.v.s., i njegov ivot ovdje dajemo ope ili univerzalno znaenje (am).
Nasr i feth

Prvo se spominje pojam nasra, a zatim pojam fetha. Ovakav poredak rijei otkriva vano pravilo: bez Allahove, d.., pomoi (nasra) nema pobjede (fetha). Samo uz Allahovu, d.., pomo vjernicima dolazi pobjeda, odnosno pobjede na fizikom i duhovnom planu. Dakle, nasr je uzrok fetha. Vidljivo je da se pomo pripisuje Uzvienom Allahu: nasrullah pomo Allahova. U suri Ali Imran (126) jo ekplicitnije je istaknuto: A nema pomoi osim kod Allaha, Silnog i Mudrog! U suri Es Saff (13) takoer se spominju zajedno nasr i feth: pomo od Allaha i pobjeda skora, obeane, uz ostalo, onima koji vjeruju u Allaha i Poslanika Njegova i koji se bore na Allahovome putu. Znai: oni koji potpomognu Allahovu vjeru i sami e biti potpomognuti i pobijedit e uz postizanje ahiretskih blagodati.23 U Kuranu je vjernicima upuen poziv: O vi koji vjerujete, ako pomognete Allaha, On e vama pomoi i uvrstit e korake vae! (Muhammed, 7).
2. Ve reejte-n-nase jedhulune fi dinillahi efvada ()

...i vidi ljude kako ulaze u vjeru Allahovu u skupinama Masovno prihvatanje islama ili kako stoji u ajetu: efvaden, u skupinama, bez ratovanja i prolijevanja krvi, dogodilo se poslije fetha Mekke, poetkom devete godine po Hidri, i zato je ta godina nazvana senetu-l-vufud godina deputacija ili delegacija. Zvanini dolazak itavih plemena da prime islam poeo je poslije oslobaanja Mekke, iako ih je bilo i prije tog dogaaja. Jedan za drugom pristizale su delegacije u Medinu iz svih dijelova Arabije cijele devete i desete hidretske godine a nekoliko ih je bilo
23

Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kurani l-azim, 4/464.

68

Takvim za 2013.

Tefsir i hadis

i u jedanaestoj godini. Islamski historiari navode da je oko sedamdeset delegacija dolo Resulullahu, a.s., da prime islam.24 A s Oprosnim hadom, 10. god. po Hidri, itava Arabija postala je islamska nijedan politesit (murik) niti ateist (kafir) vie nije obitavao na tom prostoru.25 Doista, zar to nije veliki feth?! Rijei ljudi ovdje takoer dajemo ope znaenje. U tom smislu ovaj ajet moemo itati i kao najavu da e mnogi ljudi, u skupinama, prihvatiti i prihvatati Allahovu vjeru. Ovu kuransku mudizu povijest je mnogo puta posvjedoila. Mnogi narodi primili su islam upravo na taj nain. Uostalom, i preci nas Bonjaka primali su islam efvada: u skupinama.26 Ono to jo dodatno pojaava openitost rijei ljudi (en-nas) u ovom ajetu jeste i jedan upozoravajui hadis u kome se najavljuje proces izlaska ljudi iz vjere, takoer, efvada. Kurtubi u svome tefsiru biljei da je Dabir b. Abdullah rekao: uo sam Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ljudi su u skupinama ulazili u Allahovu vjeru; u skupinama e je i naputati.27 Naalost, ovaj proces zahvatio je mnoge muslimanske narode, a posebno one koji su
24

25

26

27

Vie v. u: El-Mubarekfuri, Zapeaeni dennetski napitak, 506-519; Harun, Tehzibu Sireti Ibn Hiam, 264-280. Ebu Omer b. Abdi-l-Berr je rekao: Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro niko od Arapa nije bio nevjernik (Ibn Duzejj, Kitabu-t-teshil..., 4/222; Alusi el-Bagdadi, Ruhu-l-meani..., 29-30/256). V. ire: Mehmed Handi, Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovakih muslimana, u: Teme iz ope i kulturne historije, Knjiga II, (Izabrana djela Mehmeda Handia), Ogledalo, Sarajevo, 1999; Muhamed Hadijahi, Bogumilstvo i islamizacija, u: Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 1991. Posebno, pak, ukazujemo na kapitalno djelo Nedima Filipovia, Islamizacija u Bosni i Hercegovini (Centar za kulturu i obrazovanje Teanj, Teanj, 2005.), gdje na str. 53., npr., itamo: O islamizaciji kao masovnom fenomenu moe se govoriti do iza sredine 17. v. i u tom periodu ima nekoliko karakteristinih segmenata linije islamizacije. U najranijem segmentu islamizaciju predstavlja prelaz bosanskih feudalaca na islam. U drugom segmentu dolazi do masovnog prelaza bosanskog seljatva u centralnoj Bosni... (boldiranja su naa). El-Damiu li ahkami-l-Kuran, 20/231. Ovaj hadis navode i drugi mufessiri, npr. Zamaheri (1226) i Ibn Kesir (4/731). evkani navodi El-Hakimovu predaju od Ebu Hurejrea koji je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., prouio je: Ve reejte-n-nase jedhulune fi dinillahi efvada pa rekao: Izlazit e iz Allahove vjere u skupinama, kao to su uli u nju u skupinama. El-Hakim, napominje evkani, ovaj hadis smatra vjerodostojnim (Fethu-l-kadir, 1665). 69

Takvim za 2013.

Tefsir i hadis

ivjeli u zemljama pod komunistikom vlau i diktaturom oficijelnog ateizma. Bonjaci, kao i drugi muslimanski narodi Balkana, doivjeli su to iskustvo i otuda proces ponovnog i potpunog bonjakog vraanja islamu (islamu kao vjeri, moralu, kulturi, politici, ekonomiji...) nije nimalo lahak, jednostavan niti jednoznaan. Isto tako, valja potcrtati injenicu da proces o kome je rije ima reverzibilan (povratni) karakter.
Dinullah islam

U ovom drugom ajetu sure En-Nasr spominje se sintagma dinullah (Allahova vjera), koju je potrebno dodatno pojasniti. Prvo se zakratko osvrnimo na znaenje prvog dijela ove sintagme: din. Rije din u Kuranu, prema semantiarima Kurana, ima pet,28 odnosno deset29 znaenja, npr.: 1) islam: Et-Tevbe, 10; El-Feth, 28; 2) monoteizam (tevhid): Junus, 22; El-Bejjine, 5; 3) polaganje rauna (hisab): En-Nur, 25; 4) dodjeljivanje nagrada (deza): El-Fatiha, 4; Es-Saffat, 20; 5) zakon (hukm): Jusuf, 76; itd. U Kuranu se u znaenju rijei din, tj. din-i islam, esto koriste sinonimne rijei kao to su: iman vjerovanje (Ez-Zarijat, 35-36), sirat Put (E-ura, 53), nur Svjetlo (Es-Saff, 8), huda Uputa (El-Enam, 88) habl ue (Ali Imran, 103) i dr., a koje otkrivaju mnoge izvanjske i iznutarnje aspekte dina. Fahruddin Razi u svome tefsiru veli da je Uzvieni rekao fi dinillah, a ne fi dini rabbi ili, pak, neko drugo Svoje ime, zato to je ime Allah najvee Boije ime jer zajedno ukazuje na Njegovu
28

29

V.: Mukatil b. Sulejman, El-Ebahu ve-n-nezairu fi-l-Kurani-l-kerim, Dar garib, Kairo, 2001, 131-132; Harun b. Musa el-Kari, El-Vuduhu ve-n-nazairu fi-lKurani l-kerim, Vizaretu-s-sekafeti ve l-ilam, Bagdad, 1988, 120-121; Dmegani, El-Vuduhu ve n-nazairu li elfazi Kitabillahi l-aziz, I, Vizaretu l-evkaf, Kairo, 2003, 1/329-331. V.: ire u: Ebu-l-Fered Ibnu l-Devzi, Nuzhetu-l-eajuni-n-nevaziri fi ilmi-l-vuduhi ve-n-nazair, Daru-l-kutubi-l-ilmijje, Bejrut, 2000, 125-126.

70

Takvim za 2013.

Tefsir i hadis

Bit (zat) i Njegove atribute (sifat), pa kao da je reeno: Da ova vjera nema nikakvo drugo svojstvo osim toga da je ona dinullah, bilo bi je obavezno prihvatiti!30 Sabuni veli da je ovdje din pripisan Allahu, d.., iz poasti, kao to se kae Bejtullah Allahova Kua ili nakatullah Allahova deva.31 Sintagma dinullah oznaava vjeru islam jer je Uzvieni rekao: Zaista je din vjera kod Allaha islam (Ali A onaj ko trai drugu Imran, 19); vjeru osim islama, nee mu biti primljena (Ali Imran, 85), te: i zadovoljan sam da vam islam bude vjera (El-Maide, 3). Prema Kuranu, islam podrazumijeva dragovoljnu i sa zadovoljstvom popraenu predanost i pokornost Uzvienom Allahu (dinullah) svim svojim biem: srcem i tijelom.32 Ta dragovoljna predanost i pokornost Allahu, d.., manifestira se: 1. svjedoenjem (ehadetom) da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, 2. klanjanjem namaza, 3. davanjem zekata; 4. obavljanjem hada i 5. postom mjeseca ramazana (Buhari: 8).33 Dakle, islam jeste dragovoljna, ali ne i svojevoljna predanost i pokornost Uzvienom Allahu u smislu da ljudi vjeruju i vjeru prakticiraju kako oni hoe i ele.
3. Fe sebbih bi hamdi rabbike vestagfirh; innehu kane tevvaba ()

tad slavi Gospodara svoga hvalei Ga i trai od Njega oprosta! Zaista On mnogo prima pokajanje! Autentina predaja koju komentatori Kurana redovno navode u vezi s ovim posljednjim
30 31 32 33

Tefsiru-l-Fahri-r-Razi, 32/157. Sabuni, Safvetu t-tefasir, Daru-l-Kurani-l-kerim, Bejrut, 1981, 3/616. V.: El-Bekare, 112; Ali Imran, 20; En-Nisa, 65, 125; Lukman, 22. U suri El-Bejjine (5) navodi se sintagma dinu-l-kajjime ispravna vjera, iji je sadraj: a) iskrenost u robovanju, b) obavljanje namaza i c) davanje zekjata: A nareeno im je da samo robuju Allahu, iskreno Mu ispovjedajui vjeru, kao pravovjerni, i da obavljaju namaz, i da udjeljuju zekat, a to je vjera ispravna. Ispravna vjera je din-i islam. Takoer v. tzv. Dibrilov hadis (Buhari: 50) gdje je nakon odgovora na pitanje Dibrila ta je iman, islam i ihsan, Muhammed, a.s., rekao prisutnima: To je Dibril. Doao je da poui svijet njihovom dinu. 71

Takvim za 2013.

Tefsir i hadis

ajetom sure En-Nasr daje nam tumaenje ovih rijei od strane ashaba. Ta predaja kazuje da je Omer, r.a., imao obiaj Ibn Abbasa, kao djeaka, uvoditi u drutvo starijih ashaba, uesnika Bitke na Bedru. Iako su neki od njih negodovali zbog takvog Omerovog postupanja, on nije odustajao. Za njega znate ko je i do koga je... govorio je. Jednom prilikom upitao ih je: ta kaete o rijeima: Iza dae nasrullahi ve-l-feth? Neki su odgovorili: Nareeno nam je da zahvaljujemo Allahu i traimo oprosta od Njega kada nam pomogne i dadne pobjedu. Drugi su utjeli i nisu nita odgovorili. Onda je Omer upitao Ibn Abbasa da li on tako misli, na to je on negativno odgovorio te rekao: To je smrtni as Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji mu je tako nagavijeten. (Buhari, Zamaheri, Ibn Kesir, evkani, Sabuni i dr.) Ibn Abbasovo tumaenje ne anulira tumaenje koje su ponudili stariji ashabi; on je svojom izvanrednom nadarenou samo uvidio ono to drugi nisu, a kasnije su i oni sami konsenzualno prihvatili njegovo tumaenje, o emu smo naprijed govorili. Ovom posljednjem ajetu sure En-Nasr komentatori Kurana posvetili su veliku panju. To je i razumljivo jer, u sintaksikom smislu, on predstvalja glavnu reenicu (devabu art) ove sure. Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dakle, nareeno je da, nakon svekolike Allahove, d.., pomoi njemu i svih pobjeda koje mu je dao, te vlastitog osjedoenja prihvatanja islama njegovih savremenika u skupinama slavi svoga Gospodara, zahvaljuje Mu i trai od Njega oprosta. U komentarima Kurana i hadiskim zbirkama podastiru se svjedoanstva da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon objavljivanja sure En-Nasr intenzivno se posveivao ahiretu, esto i mnogo ponavljao bi rijei: Subhanallahi ve bihamdihi estagfirullah ve etubu ilejh Neka je slavaljen i hvaljen Allah. Njega molim za oprost i Njemu se kajem. A zatim bi rekao: Gospodar moj me je obavijestio da u vidjeti jedan predznak u svome ummetu i naredio mi da kada ga vidim, da Ga veliam i hvalim i da od Njega oprosta traim, jer On uvijek pokajanje prima. Ja sam taj predznak vidio u rijeima: Iza dae nasrullahi ve-l-feth. Ve
72

Takvim za 2013.

Tefsir i hadis

reejte-n-nase jedhulune fi dinillahi efvada. Fe sebbih bi hamdi rabbike vestagfirh; innehu kane tevvaba (Ahmed, Muslim, Ibn Kesir, Ibn Derir, Ibnu-l-Munzir ). Imam-i Buhari prenosi od Aie, r.a., dva hadisa: u prvom se kae da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u namazu, nakon objavljivanja sure En-Nasr, uio: Subhanneke rabbena ve bi hamdike. Allahumagfirli Slava i hvala neka je Tebi, Gospodaru na! Moj Allahu, oprosti mi, a u drugom, da je na rukuu i seddi mnogo uio: Subhanneke, allahumme rabbena, ve bi hamdike. Allahumagfirli Slava i hvala neka je Tebi, Gospodaru na! Allahu moj, oprosti mi tumaei u praksi Kuran (jeteevvelu-l-Kuran).34 Ova kao i druga identina svjedoanstva su dragocjena jer predstavljaju u pravom smislu ono to se naziva tefsiru-n-nebijjj tefsir Vjerovjesnika, s.a.v.s. Drugim rijeima, sam Poslanik, s.a.v.s., protumaio je trei ajet sure En-Nasr svojim rijeima, zapravo, svojim ivotom.
Tesbih, hamd, istigfar i tevba

I. Ovaj sura poduava kako se odnositi prema ivotnim pobjedama i uspjesima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., na Oprosnom hadu, kada je uvidio da je itava Arabija prigrlila Allahovu vjeru, nije veliao sebe, svoj lik i djelo. Kako je samo velika razlika izmeu njega i dananjih voa i lidera, muslimana i nemuslimana?! U svojoj pejgamberskoj skromnosti veliao je svog Gospodara, Njemu zahvaljivao i traio oprosta od Njega. Uspjeh je pripisao svome Gospodaru, Njegovoj pomoi i pobjedi, a sebe je uposlio tesbihom, hamdom i istigfarom. Time je trajno poduio svoje sljedbenike vrlini poniznosti i skruenosti, tj. da prilikom ivotnih pobjeda i uspjeha, na svim planovima, ne veliaju sebe ili svoje voe i lidere, ve Onoga Koji jedini zasluuje slavu i veliinu, bez ije pomoi nema uspjeha. II. Rijei subhanallah, el-hamdulillah i estagfirullah nisu samo puke fraze koje se obredno, u namazima i zikrovima, prigodno iz34 Sahihu-l-Buhari, 3, 941, br. hadisa: 4967 i 4968.

Takvim za 2013.

73

Tefsir i hadis

govaraju. Ne, one odraavaju itav svjetopogled vjernika, njegov vrjednosni i konceptualni sistem ivota. Ukratko, one su nain ivota. Upravo ove rijei jesu ono to je Uzvieni oporuio ljudima u posljednjoj kompletno objavljenoj suri i zato su one kao vrijednosti tako velike, znaajne, potrebne i nune ljudima kako bi uspostavili ispravan odnos sa svojim Stvoriteljem i pripravili put ka viim stepenima duhovnog savrenstva. Kao to se u prvoj kuranskoj objavi akcenat stavlja na znanje (ilm), u posljednjoj objavljenoj kompletnoj suri akcentira se: tesbih, hamd, istigfar i tevba. III. Poslanikov, s.a.v.s., istigfar ili traenje oprosta od Uzvienog Allaha, d.., ima posebni i opi znaaj. Posebni se ogleda u njegovom intenzivnom izgovaranju istigfara po stotinu puta na dan, ime je, na sebi svojstven i savren nain, ispunjavao Allahovu naredbu: vestagfirh, iako se zna da je on, prema Kuranu, kao i svi prethodni Boiji poslanici, bio ist od grijeha (ismet). Opi znaaj Poslanikovog, s.a.v.s., istigfara ogleda se u tome to je: a) svoje sljedbenike time poduio praktinoj primjeni Kurana i svome sunnetu i b) to njegov istigfar ima dimenziju i njegovog efaata (zauzimanja) za njegove sljedbenike, to mu je takoer Kuranom nareeno (v.: Muhammed, 19; En-Nisa, 64), ija se duhovna realizacija, s Boijom dozvolom, nastavlja i poslije njegovog odlaska s ovoga svijeta (u berzahu). Otuda bismo mogli kazati da sura En-Nasr navjetava fiziki odlazak Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., s ovoga svijeta, ali ne i njegov duhovni odlazak: on svoju duhovnu vezu ne prekida sa svojim ummetom! IV. Posljednje rijei posljednje objavljene sure u cijelosti glase: innehu kane tevvaba Zaista On mnogo prima pokajanje! Znai: inite mnogo i iskreno tesbih, hamd i traite oprost za svoje grijehe bit e vam usliano zato to je On Onaj Koji prima tevbu, i to mnogo, jer On je Tevvab. Budite i vi tevvabini (oni koji mnogo ine tevbu) kao i oni koji prataju drugima! Kada poinite grijeh, uinite tevbu, a ako se ponovo vratite grijehu, vratite se ponovo i tevbi, jer vrata tevbe su svima otvorena. Objava, dakle, zavrava s tim pozivom. Kakav velianstven, milostivan i utjean zavretak!
74

Takvim za 2013.