Hadis

Sa Tumaenjem 40 hadisa Od Imama En-Nevevija

UVOD

Hvala i Zahvala pripadaju Allahu Gospodaru svih svjetova i neka je Selam i salavat na Njegovog miljenika Muhammeda na njegovu asnu porodicu, na njegove ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana. Potovana brao i sestre, potovani itaoci predstavljavamo vam nekoliko brouri sa eri'atske akademije Mus'ab ibn Umejr. Odmah na poetku elimo da se zahvalimo svim profesorima i direktoru medrese bratu Abdurrahmanu na velikoduno ustupljenom istom (to se tie autorskih i drugih prava) i djelomino obraenom materijalu za ove skripte, a zatim elimo da preporuimo ove tekstove svim onim koji su eljni istog i ispravnog znanja i studentima svih erijatskih medresa. Napominjemo da e jedan dio sredstava ostvarenih distribucijom ove skripte biti ustupljen eri'atskoj akademiji Mus'ab ibn Umejr, a drugi dio e biti upotrebljen za pokrivanje trokova tampanja i u davetske svrhe Inaallah.

Aktivna Islamska Omladina Linz

Hvala i zahvala pripada Allahu delleanuhu , a nakon toga salavat i selam na Resula Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, na njegove ashabe Radijellahu anhum, na njegovu asnu porodicu i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana. Prije svega na samom poetku ove nae skromne brourice u kojoj je jedan dio znanja ili moda uvod u znanje, mi vam srdano elimo toplu dobrodolicu, jer je to od sunneta Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, to moemo vidjeti iz sluaja kada mu je doao Safvan radijallahu anhu i rekao da eli da ui i da studira eri'atsko znanje. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: ''Dobro doao, o ti koji trai znanje!'' Dakle, od sunneta je da se poeli dobrodolica, te vam je mi elimo uz molbu Allahu delleanuhu da nam dadne bereket i da se kasnije iri i uzdie isto i ispravno eri'atsko znanje, a zatim estitamo vam na odabiru ovoga puta i elimo da budete nasljednici Allahovih poslanika, jer kae Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''Uenjaci su nasljednici Allahovih poslanika.'' Nasljednici Allahovih poslanika su sa dva aspekta: sa aspekta traenja znanja i sa aspekta prenoenja tog znanja, jer su to radili Allahovi poslanici. Dakle, sutinska zadaa Allahovih poslanika je bila prenoenje, dostavljanje i objanjavanje ljudima Allahove delleanuhu Objave.

Kae Uzvieni : ''Opominji, opomena e koristiti vjernicima.'' (Ed-Dariat, 55. ajet) Uenjaci su knjige uglavnom poinjali hadisom: "Doista se djela vrednuju prema nijjetu" Muttefekun alejhi

Hadis Pod hadisom podrazumijevamo ono to je preneeno od Poslanika : rijei, djela, potvrda (ono to je on utnjom odobrio). to se tie rijei: ''Djela se cijene prema namjerama.'' Hadis sa aspekta ispravnosti i neispravnosti se dijeli na tri kategorije: 1. Hadis sahih: to je hadis kojeg prenosi adil i dabit od adila i dabita bez uzuza i illeta. Adil je osoba koja je poznata kao ispravan, ustrajan i vrst vjernik. Dabit je osoba koja je poznata po jakim sposobnostima pamenja hadisa. uzuz je da ravija, prenosilac prenese neto to je kontradiktorno neemu jaem. Illet je mahana u hadisu koja utie na njegovu ispravnost. 2. Hadis hasen: ima iste uvjete kao i sahih sa manjim stepenom strogosti, poput toga da je prenosilac okarakterisan kao saduk (povjerljiv), ali ne prenosi ba onako kako je reeno. 3. Hadis daif: je onaj hadis kod kojeg se nisu nali uslovi sahiha i hasena. Po daif hadisu se ne radi, osim uz odreene uvjete: Da slabost ne bude visokog stepena. Da spada pod opte znaenje vjere. Da govori o vrijednostima. 40 hadisa od imama Nevevija Hadis br. 1

Od Umera ibn el-Hattaba se prenosi da je rekao: ''uo sam Allahovog Poslanika kada je kazao: ''Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista e svaki ovjek dobiti ono to je naumio svojim djelom, pa ko bude hidru uinio u ime Allaha i Njegova Poslanika, njegova hidra je hidra Allahu i Poslaniku; a ko bude hidru uinio zbog materijalne dobiti, ili zbog ene da bi se njome oenio, njegova hidra je za ono za ta ju je naumio.'' (Muttefekun alejhi) Zaokruivanje u prvom dijelu hadisa vezano je za izostavljeni dio, taj izostavljeni dio vezan je za ispravnost, i onda djela nisu ispravna ako im ne valja nijet. Pod djela spadaju: akcije, rijei i srana osjeanja (emocije). ''ovjeku pripada ono to je naumio.'' Tj. djela su po pitanju nagrade validna na osnovu njegova nijeta, pa ako njegova namjera bude dobra i bie mu dobro, a ako mu namjera bude zla i bie mu zlo. Hidra je ostavljanje neeg radi neeg drugog. Nema hidre nakon osloboenja Mekke. Zato to je stanje drugaije nego to je prije bilo, jer prije je bilo opasnije, a sad je bezbjedno. Nijet je opasna tema u islamu, jer to djelo se uvelia kod Allaha , a moe ga umanjiti da od toga nema nita do kazna. Nijjet se dijeli na dvije vrste: 1. Nijeti koji prave razliku izmeu ibadeta i adeta, npr.: razlika izmeu gusula radi denabeta i gusula kad se isprljamo i za meusobno razlikovanje ibadeta poput farda od nafile; recimo ovjek udjeljuje imetak kao sadaku ili kao zekat. 2. Nijet sa aspekta onog radi ega se radi,tj. je li to djelo radi Allaha ili radi nekog drugog. Recimo: ovjek posti dobrovoljni post radi Allaha ili da se na njemu vide znakovi posta kao: blijedoa lica, ispucanost usana, slabljenje teine tijela, kako bi ljudi rekli da je fin musliman. Teza: Mubah djela i nijet.

 Mubah djelo je djelo za koje niti emo biti nagraeni, niti kanjeni. Nijetom (ispravnim) mubah postaje ibadet; poput ovjeka koji jede i pije da bi skupio snage da ini ibadet, ili ovjek koji ode u Internet da razgleda ili onog koji ide da opskrbi porodicu. Mjesto nijeta je srce i novotarija ga je izgovoriti, osim pri obavljanju hadda i klanja kurbana: Lebejke allahumme lebejke, zatim dokaz za kurban: ''Gospodaru moj, ovo je od Tebe, Tebi.'' Nijet na osnovu djela ima tri stepena: 1. Davanje prednosti nijetu nad djelom, kao npr.: da nanijetimo podne namaz dva sata prije vremena i vrijeme prije namaza ispunim nekim drugim poslovima u ovim situacijama nijet nije valjan i mora se obnoviti, dok ako je vremenska razlika kratka, to vrijeme uposlimo nekim ibadetom kao da odgovorimo na telefon ili abdestom u ovoj situaciji prvobitni nijet je validan. 2. Da nijet i poetak djela budu istovremeni najefdalnije (najbolje). i to je

3. Kada nijet kasni nakon djela npr.: na ulici sretnemo siromaha i damo mu svotu novca, pa nakon odreenog vremena skontam to da to djelo ne prebacim na zekat ili na sadekatu-l-fitr, u ovom sluaju uzima se obzir prvobitnog nijeta. Ne moemo promijeniti nijet iz manjeg ibadeta u vei: a) Prevrtanje nijeta iz manjeg u vei kao prevrtanje namaza iz nafile u fard, npr. tahijjetu-l-mesdid u podne namaz, ne moe. b) Promjena nijeta iz veeg ibadeta u manji, kao prebacivanje farda u nafilu (kad klanjam podne i mijenjam nijet i klanjam sa dematom nafilu da bi poslije sa njima klanjao fard dematile), dokaz za ovo je kad su ashabi nijetili hadd sa Poslanikom , pa im je on naredio da promjene nijet, pa da obave umru kako bi obavili hadd temetu (tj. umru i hadd).

c) Da iz istog nijeta promijenimo u isti. Npr. uemo u ikindiju namaz i na drugom rekatu se sjetim da nisam klanjao podne namaz, pa odluim da promijenim nijet, dakle to ne moe zato to smo uli sa jednim nijetom i jo uvijek smo u djelu, to znai da nam je taj namaz batil (neispravan), tj. podne namaz kao i ikindija i naravno ne moemo nastaviti klanjati. Nijet sa aspekta usmjeravanja djela: 1. Rija: tj. da se u osnovi djela trai zadovoljstvo drugog mimo Allahovog kao to kae Allah u 4. ajetu sure El-Maun: ''Teko klanjaima,'' Takoer u suri En-Nisa, 142. ajet: ''I kad ustaju na namaz, ustaju lijeno i ne spominju Allaha osim malo.'' 2. Da djelo bude radi Allaha , meutim, ono je pomijeano sa rija'om. Ako u osnovi nijet izgleda ovako djelo je nevaljalo, ali ako u toku djela koje je zapoeto isto radi Allaha doe rija, on ga ne kvari, naroito ako mi nastojimo da se borimo protiv toga. Ako uz nijet dihada imamo i nijet ganime (ratnog plijena) ili plate, ovo ne kvari djelo u svojoj osnovi, nego umanjuje nagradu. Biljei Muslim od Abdullaha ibn Amra da je Allahov Poslanik rekao: ''Borci kada uzimaju ganimu ubrzavaju dvije treine svoje nagrade, ako nita ne zarobe, ne uzmu, nagrada e im biti upotpunjena.'' Naravno pod ovim se podrazumijeva prije nego emir podijeli plijen. 3. Ako ovjek iskreno radi Allaha uradi neko djelo, pa ga onda ljudi pohvale za njega, a njemu bude drago, to ne utie na njegovo djelo. Od Ebu Zerra se prenosi da je Poslanik upitan za ovjeka koji radi djela radi Allaha i dobije neko dobro i ljudi ga pohvale za njega, pa ree Poslanik : ''To je ubrzanje radosne vijesti vjerniku.'' Biljei Muslim Hadis br. 2

Umer ibn el-Hattab pripovijeda: ''Jednog dana sjedili smo kod Allahovog Poslanika te se iznenada pojavi jedan ovjek izuzetno bijele odjee, jako crne kose, bez ikakvih znakova putovanja na sebi, a niko od nas ga nije poznavao. Priblii se Allahovom Poslaniku i sjede pored njega, tako to je prislonio svoja koljena uz njegova i svoje ruke stavio na natkoljenice, a potom ree: 'O Muhammede, obavijesti me o Islamu!' Allahov Poslanik ree mu: 'Islam je da posvjedoi da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik, da obavlja namaz, daje zekat, posti ramazan i da hodoasti Bejtullah, ako si u mogunosti.' On tada ree: 'Istinu si kazao.' Mi smo mu se udili (veli Umer); pita ga, zatim mu potvruje. ovjek ponovo ree: 'Obavijesti me o imanu!' ree: 'Iman je da vjeruje Allaha , Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruje da je sve odreeno, bilo dobro, bilo zlo.' ovjek opet ree: 'Istinu si kazao.' Zatim ree: 'Obavijesti me o ihsanu (savrenstvu u vjeri)!' mu kaza: 'Ihsan je da robuje Allahu kao da Ga vidi, jer ako ti Njega ne vidi, On tebe, zaista, vidi.' Zatim ree: 'Obavijesti me o Kijametskom danu?' odgovori: 'Upitani o tome ne zna nita vie od onoga koji ga je upitao.' Obavijesti me o njegovim predznacima', ree ovjek. ree: 'Da robinja rodi sebi gospodaricu, da vidi gole i bose obane, uvare stada kako se nadmeu u gradnji visokih palaa.' Poslije toga je onaj ovjek otiao, a nakon izvjesnog vremena, Allahov Poslanik mi ree: ''O Umere, zna li ko je bio onaj ovjek?''Ja mu odgovorih: ''Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.'' On mi tada ree: ''To je bio Dibril , doao je da vas podui vaoj vjeri.'' (Biljei Muslim) erh hadisa: Ovaj hadis je jako vaan, zato to pojanjava kompletnu vjeru. Kae Poslanik : ''To je bio Dibril doao je da vas podui vaoj vjeri.'' Ovaj hadis je doao u ovoj formi da bi bio to upeatljiviji, to vaniji, da bi to vie panje pobudio kod ashaba. Allahov Poslanik islam tumai kao vidna djela i ovdje spominje

temelje islama koji se dijele: na tjelesne (post, namaz), imovinske (kao to je zekat) i one koji objedinjuju oboje (poput hadda). Od dokaza koji ukazuju da vanjska djela spadaju pod znaenje islama su rijei Poslanika : ''Musliman je onaj od ijeg su jezika i ruku spaeni drugi muslimani.''Biljee Buhari i Muslim. Kao i odgovor na pitanje koji je islam najbolji, pa kae Poslanik : ''Da nahrani gladnog i da nazove selam onome koga zna i onome koga ne zna.'' Oba hadisa su od Abdullaha ibn Amra . ''Od lijepog Islama ovjeka je da ostavi ono to ga se ne tie.'' Iman u ovom hadisu Poslanik objanjava sranim ubjeenjima ovjeka, ovo potvruju takoer dva ajeta 177. i 285.iz sure ElBekara. U drugim hadisima se prenosi tumaenje Islama kao sranog ubjeenja, a imana kao vanjskih djela organa. Da li ovo znai da su iman i Islam dvije razliite stvari ili su jedna te ista stvar? Da li je svaki musliman mu'min i da li je svaki mu'min musliman? Da bi odgovorili na ovo pitanje moramo potvrditi jednu injenicu, a ona je; pod jednim imenom moe se podrazumijevati vie stvari, naravno ako se to ime koristi samo, a ako se spomene uporedno sa jo nekim drugim onda ima znaenje djela onoga to znai. Ako se termin Islam upotrijebi samostalno, pod njim se podrazumijeva kompletna vjera, vanjska djela i unutarnja osjeanja, ista je situacija i sa terminom iman, meutim, ako se ta dva termina upotrijebe istovremeno, svaki od njih ukazuje na posebno znaenje. Islam onda podrazumijeva vanjska, odnosno djela organa, a iman unutarnja ubjeenja. Murdije odvajaju djela od vjerovanja i kau da je vjerovanje dovoljno izrei jezikom, da govorimo i da vjerujemo srcem, te da djela kojima grijei ne tete njihovom imanu, Druga strana koja je u suprotnosti od njihovog miljenja su haridije koji su ubjeenja da ovjek koji uini veliki grijeh izlazi iz Islama.

Izmeu ove dvije grupe su mu'tezile; oni su ubjeenja da ovjek koji uini veliki grijeh nije vjernik niti nevjernik, a ehli sunnet vel demat su isto srednjeg miljenja, ali ne kao mu'tezile, pa kau: ''Onaj koji uini veliki grijeh i koji izostavlja dunosti (vadibe) u Islamu zove se vjernikom i kau on je vjernik grijenik ili vjernik sa umanjenim imanom. Ehli Sunnet vel demat kau :''Da je iman izgovoriti jeziki i da ono to se izgovori jezikom slijedi djelo.'' Takoer su miljenja da se iman poveava i smanjuje; poveava se pokornou prema Allahu , a smanjuje se grijeenjem prema Allahu . Ihsan je stalna svijest da nas Allah kontrolie u svim naim pokretima i situacijama. Definicija Islama: 1. Njegov prvi rukn je ehadet da nema boga osim Allaha . ehadet je klju kojim ovjek ulazi u ovu vjeru ko izgovori dva ehadeta postaje musliman. 2. Obavljanje namaza podrazumijeva njegovo injenje; onako kako je to nareeno te ustrajnost u njegova obavljanja 3. Davanje zekata: davanje zekata je izdvajanje dijela imetka uz odreene uvjete, odreenim stranama, tj. onima, kojima je propisano da se daje zekat. 4. Post: tj. post mjeseca ramazana svake godine. 5. Hadd. Definicija imana: 1. Iman u Allaha : to je vjerovanje u Njegovo postojanje da je On Tvorac svega; njegov Vlasnik i Upravitelj. Vjerovanje da nema boanstva koje ima pravo da se oboava osim Njega, vjerovanje da On ima lijepa imena i uzviena svojstva. 2. Iman u meleke: iman u njihovo postojanje i u sve ono o emu su nas obavijestili Allah i Poslanik o njima.

3. Iman u Knjige: vjerovanje u njihovo postojanje i u ono o emu nas je na Gospodar obavijestio povodom njih. 4. Iman u poslanike: vjerovanje u njihovo postojanje i u sve ono o emu nas je obavijestio Allah o njima. 5. Iman u Sudnji dan: iman u proivljenje nakon smrti, obraun i nagraivanje odnosno kanjavanje. 6. Iman u kader: odredbu dobra i zla. Iman u kader se dijeli na dva dijela, stepena: I) Da vjerujemo da je Allah presudio i odredio sve to e se desiti i da e se to desiti taman onako kako je odredio. II) Allah je stvorio djela robova, tj. On je stvorio povode i omoguio Svojim robovima da urade odreena djela. Imana ima 6 ruknova, ko negira jedan kafir je, a ruknove islama, uenjaci su se podijelili po pitanju kufra onoga ko zanijee ili izostavi jedan.

Hadis br. 3. Od Ibn Omera se prenosi da je Poslanik rekao: ''Islam je izgraen na pet stvari: ehadetu da nema boga sem Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, haddu i postu ramazana.'' (Muttefekun alejhi) Hadis je muttefekun alejhi (znai da su ga Buharija i Muslim prenijeli od istog ashaba). Ovo su temelji na kojima se gradi zgrada ili graevina, ostali dijelovi Islama su kao ostali dijelovi zgrade, pa ako nedostaje dio ostatka graevine, graevina nije potpuna, meutim, jo uvijek se zove graevina. Meutim, ovih pet temelja padaju, ako ne postoje najvaniji, a to je ehadet. Iz ovog razumijemo da Islam nije samo ovih pet ruknova; kao to je kua jedno, a temelji drugo, jer, reeno je: 'Islam je izgraen'. Dva ehadeta su najvei i najvaniji temelj na kojem se gradi Islam, pa ko ima etiri preostala temelja, a nedostaje mu ehadet nije u Islamu,

meutim, onaj ko ima ehadete, a ne upotpunjuje preostale temelje, mogue je da e mu oni koristiti na Sudnjem danu. Ako je reeno; etiri spomenuta temelja su izgraena na ehadetu, pa kako e onda onaj na kome se gradi biti svrstan meu one koji se grade na njemu u jednom nazivu? Odgovoreno je: 'dozvoljeno je izgraditi jednu stvar na drugoj, kad se na obje ove stvari gradi trea.'

Zato dihad nije spomenut u ovome hadisu? Allahov Poslanik u jednom hadisu kae: ''A vrhunac njegov je dihad.'' Kae dio uenjaka da je Poslanik ovaj hadis izrekao prije nego je propisan dihad, dakle na poetku Islama kae hafiz Ibn Hader da to miljenje nije tano, nego je pogreno, jer je obaveznost dihada bila prije Bedra, a Bedr je bio u ramazanu 2. g.p.H. i u njoj je propisan post, a zekat nakon toga, a hadd jo poslije toga. Ovo miljenje zastupa Ibn Batal.* Dihad nije spomenut, jer je fardu kifaje i ne postaje fardu ajn, osim u odreenim uvjetima. Zato nije spomenut iman u poslanike, meleke i dr.? Odgovor: ''ehadet podrazumijeva vjerovanje Poslaniku u svemu s im je doao i obavezuje na vjerovanje u sve to je spomenuo Poslanik od stvari koje treba da se vjeruju.''

 Zato je post spomenut zadnji iako je propisan prije hadda? U Buharijevom rivajetu hadd je ispred posta, dok je kod Muslima post pa hadd; do ovoga je dolo zato to prenosilac hadisa koji govori o prednosti hadda, nad postom u redoslijedu prenosi hadis u znaenju. Ovih pet temelja objedinjuje Islam zato to je 'ibadet u sutini rije kao dva ehadeta, ili akcija kao post, namaz, ili izdvajanje imetka kao zekat, ili sklop i jednih i drugih kao hadd. Mnotvo je hadisa preneseno o obaveznosti namaza, a koji ukazuju, da onaj ko ostavi namaz ini kufr. U Muslimovom Sahihu navodi se hadis kojeg prenosi Dabir da je Poslanik rekao: ''Izmeu ovjeka kufra je ostavljanje namaza.'' Mu'az prenosi da je Poslanik rekao: ''Vrhunac stvari je Islam, a njegov stup je namaz.'' Uinio je Poslanik namaz ovdje stubom, poput stuba koji dri ator i bez kojeg bi se ator sruio. Kae Omer ibnul-Hattab : ''Nema nita od Islama onaj ko ostavi namaz.'' (Biljee Malik i Ibn Ebi ejbe) Kae Abdullah ibn ekik : ''Ashabi Allahova Poslanika nisu ostavljanje iega, smatrali kufrom, izuzev namaza.'' (Biljei Tirmizi, a hadis je sahih) to se tie stava onoga ko ostavlja namaz, ako ga ostavi namjerno, njegov propis je da se ubija, kad kaemo namjerno, podrazumijeva da negira njegovu obavezu, meutim, onaj ko vjeruje da je namaz obavezan i ne obavlja ga iz nekih razloga; recimo zbog lijenosti, stav veine uenjaka je da se ubija, ovaj stav je kod imama Ahmeda, Malika i afije, meutim, povodom ubistva tog ovjeka, razili su se. Kae imam Ahmed: ''Ta osoba se ubija zato to je kafir, a ne to je had (eri'atska kazna),'' dok imam Malik i afija smatraju da se ubija kao eri'atska kazna, a ne kao kafir, dok Ebu Hanife smatra da se ne ubija, nego zatvara. to se tie pokajanja onoga ko ostavlja namaz, razili su se; neki kau da mu se ostavi jedan namaz, a neki kau pet namaza, trei kau tri dana, pa se tek onda ubije. Kae Ibn Tejmije: ''Stavi ovjeku

ma na glavu i pita, hoe li klanjati? pa on kae: Neu! pa gdje tu ima imana?'' *(Ibn Hader spominje puno njegovih stavova u Fethul-bariju, a Ibn Batal je ivio prije Ibn Hadera i tumaio je Buharijin Sahih.) Ovo govorimo da se shvati vanost namaza, a ne da mi ponemo provoditi kaznu nad ostavljaima namaza. to se tie proglaavanja kafirom, radi nekog drugog islamskog rukna ili rukna Islama ulema se razila; ima ih koji kafirom proglaavaju samo one koji ostavljaju namaz; ima ih koji proglaavaju kafirom ako ostavi bilo koji od ovih ruknova; ima ih koji ne proglaavaju kafirom, pa makar ostavio sve ove ruknove, izuzev ehadeta. eri'atska kazna (had) ne mora biti dokaz kufra. Navedeni hadis od Ibn Omera se uzima kao dokaz da; ako jedno ime podrazumijeva vie stvari, pa onda nedostaje jedna od tih stvari, ne znai da je ime u potpunosti palo. Npr. ovjek kome je odsjeena ruka, da li to znai da on vie nije ovjek? Ne, naravno, a tako je i sa imanom. ovo pravilo je po ovom pitanju. Samim tim oni koji kau; ako u iman ulaze djela, im bi jedno djelo nedostajalo iman bi izgubio svoje znaenje grijee. Allah navodi primjer imana u rijeima: ''Zar ne vidi kako Allah navodi primjer lijepa rije kao lijepo drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, a grane prema nebu.'' (Ibrahim, 24. ajet) Kad se kae 'rije' u ovom ajetu, podrazumijeva se rije tewhida, pod pojmom 'korijen' podrazumijeva se ukorijenjenost tewhida u ljudskim srcima, a 'grane' su dobra djela proizila iz njega. Allahov Poslanik navodi primjer vjernika i poredi ga sa palmom (nahletun), pa ako bi falilo neto na palmi; listovi ili plodovi, ona se ne bi prestala zvati palma, pa ak i ako nedostaju navedene stvari. to se tie rijei ''ehadeta da nema boga osim Allaha'' ovaj ehadet treba biti i srcem i jezikom. Hadis br. 4. Abdullah sin Mes'uda veli: ''Priao nam je Boji Poslanik a on je onaj koji istinu govori i kome se vjeruje: ''Stvaranje ovjeka biva u

utrobi majke njegove etrdeset dana, zatim bude toliko isto vremena 'aleka', zatim bude isto toliko vremena kao komad mesa (mudga), zatim Allah poalje meleka, pa mu udahne duu; i tom meleku narede se etiri odredbe da zapie: nafaku (djeteta) i konac ivota (tj. koliko e ivjeti) i njegov posao i da li je (u pogledu drugog svijeta) sretan ili nesretan. Pa tako mi Allaha, osim koga nema drugog boga jedan ovjek radi posao koji vodi Dennetu sve dotle dok ne bude izmeu njega i Denneta lakat prostora, pa ga pretee ono to mu je zapisano, pa pone se baviti poslom koji vodi u Vatru, pa ue u nju; drugi ovjek opet radi posao, koji vodi vatri sve dotle dok izmeu njega i vatre ne bude lakat prostora, pa ga pretee ono to mu je zapisano, pa pone raditi posao koji vodi Dennetu, pa ue u Dennet.'' (Biljee Buharija i Muslim) Ovo je veliki hadis koji objedinjuje stanja ovjeka od poetka njegovog stvaranja i njegovog dolaska na ovaj svijet do njegovog zavretka u vjenosti; ili u Dennetu ili u Vatri s obzirom na ono ta je radio i ta je stekao na dunjaluku. Ovaj hadis ukazuje na to da zametak ide u tri razliita razdoblja; u vremenskom periodu od 120 dana (etiri mjeseca). Svakih etrdeset dana jedan ciklus se promjeni; u prvih etrdeset dana on biva 'nutfeh' (tj. menij ili sperma, kap tekuine). U drugih etrdeset dana on je 'aleka' 'aleka' je zgruana krv koja se kai za ono to dodirne, naziva se 'aleka' (zakvaak) zato to se kai za matericu majke. Kao to kae Allah : ''Stvara ovjeka od (ugruka) zakvaka.'' (El-Alek, 2. ajet) U treih etrdeset dana on biva 'mudga' 'mudga' je komad mesa veliine zalogaja koji se moe savakati, dolazi od rijei 'medaga' savakati, a zatim se udahne dua djetetu nakon 120 dana i melek mu upie etiri stvari; nafaku, tj. ta e sabrati od imetka na dunjaluku, edel, tj. koliko e trajati njegov ivot, djelo, tj. da li e biti dobro ili loe, i da li je sretan ili nesretan na Sudnjem danu ahiretskoj kui.

 Allah spominje ove cikluse u Kur'anu: ''O ljudi, kako moete sumnjati u oivljavanje, pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruka, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokaemo mo Nau! A u materice smjetamo ta hoemo, do roka odreenog, zatim inimo da se kao dojenad raate i da poslije do muevnog doba uzrastete; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doivljavaju, pa zaas zaboravljaju ono to saznaju. I vidi zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kiu spustimo, ona ustrepe i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno.'' (El-Hadd, 5. ajet) Takoer, kae Allah : ''Mi smo, zaista, ovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugrukom uinili, zatim od ugruka grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oivljujemo, pa neka je uzvien Allah, najljepi Stvoritelj!'' (El-Mu'minun, 12-14. ajet) Mudrost stvaranja insana od strane Allaha po ovom redoslijedu sa Njegovom mogunou da ga stvori u potpunosti, cijelosti: 1) Tako je htio Allah . 2) Kako se njegova majka ne bi zamorila nosei ga. 3) Kako bi stvaranje ovjeka bilo u skladu sa stvaranjem ostalih stvorenja u svemiru. Kaemo da svako stvorenje prolazi odreene faze u svome odrastanju i rezultat toga je zasnovan uzrocima koji su se prije dogodili, kao to je susretanje muke i enske jedinke iste vrste. 4) Upozorenje od strane Allaha ljudima da tee ka postepenom izvravanju stvari, a da ostave urbu.

5) Tu je obavijest ljudima da se moralno upotpunjavanje odvija kao to se odvija tjelesno upotpunjavanje, tj. svaki ovjek treba teiti da se moralno upotpuni pratei odreene faze. Udahnjivanje due Udahnjivanje due u zametak biva nakon isteka 120 dana i zbog toga je mudrost u prieku 'iddetu ene nakon to joj umre mu, koji traje etiri mjeseca i deset dana; da se vidi da u njenoj materici nema djeteta ili zametka. Dua je ono sa ime insan biva iv i o njoj pojedinosti zna samo Allah . Kae Allah : ''Pitaju te o dui. Reci: ta je dua samo Gospodar moj zna, a vama je dano samo malo znanja. (El-Isra', 85. ajet)

Allahovo znanje i obaveza vjerovanja u odredbu Allah zna ono to je bilo i ono to e biti, i na osnovu ovog potpunog znanja Allah je upisao u Knjigu opskrbu ovjeka koju e on stei na dunjaluku, njegovo djelo; bilo ono dobro ili loe, njegov ivot da li je kratak ili dug, i da li je on od sretnih ili nesretnih? Ovo pisanje (pisanje etiri stvari nakon udahnjivanja due zametku) jeste razliito pisanje od onog prvog kao to kae Poslanik : ''Allah je odredio sudbine stvorenja na 50. 000 godina prije stvaranja nebesa i Zemlje.'' (Biljei Muslim od Abdullaha ibn Amra ) U ovome hadisu se prenosi da se zapisivanje dogaa nakon etiri mjeseca ili nakon tree faze etrdeset dana. Biljei se u drugim rivajetima da zapisivanje biva u drugih etrdeset dana kao to se biljei kod Muslima. Odgovor na ovo je:

1) Moda se to razlikuje od zametka do zametka? 2) Sa izrazom summe (zatim); u ovom hadisu ravija moda nije ciljao na redoslijed, nego je ciljao na nabrajanje. Prenosi se da se ovaj zapis pie izmeu oiju zametka kao to to dolazi u hadisu Omera da je Poslanik rekao: ''a zatim mu se pie izmeu oiju o onome to e doivjeti, pa ak i ako se spotakne.'' (Hadis je sahih, a biljee ga Bezzar i Ibn Hibban) Kao to dolazi da se zapisivanje vri na listovima, to biljei Muslim od Huzejfe ibn Usejd ''a zatim se saviju listovi, i u njima se nita ne dodaje, niti oduzima.'' Vjerovatno da se zapisivanje vri i na listove i izmeu oiju djeteta, tako da nema kontradikcije. *Napomena! Kad kaemo: Allah je odredio ono to e biti na osnovu Njegovog potpunog znanja to ne znai da On prisiljava ljude na djela koja oni ine! Kae Allah u suri Ed-Dahr, 3. ajet: ''Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li e zahvalan ili nezahvalan biti.'' Fikhski propisi koji su vezani za ovaj hadis Koji je propis pobaenog zametka (abortusa)? Stanja u kojim se vri pobaaj su sljedea: 1) Sluaj izbora ene. Ovakav pobaaj je dozvoljen u prvih etrdeset dana, dok je zametak u obliku nutfe, a nije dozvoljen nakon tih prvih etrdeset dana, zato to se u drugih etrdeset dana zametak poinje formirati i kako koja faza prolazi zabrana pobaaja je sve vea, naravno uz obostranu suglasnost branog para, a nije dozvoljeno eni da to radi na svoju ruku! 2) Sluaj prinude. Stanje prinude biva u onom sluaju kada postoji opravdan strah za enino zdravlje ili ivot, tako da se zametak rtvuje zato to je on sporedan, dok je majka osnova.

3) Prirodni pobaaj za koji nije vezan odreeni propis zato to ena nema utjecaja na njega. Da li je ena koja je imala pobaaj ula u period nifasa? Ukoliko je pobaeni zametak ve poeo da se formira u lik ovjeka, u tom sluaju se smatra da je ona u nifasu. Presuda o tome daje se porodilji. Ukoliko dijete ne poprimi oblik insana, nego bude samo u obliku komada mesa, u tom sluaju e se ta krv smatrati pokvarenom i za nju e vaiti propis ene u istihazi. Da li se klanja nad pobaenim zametkom? Ako se pobaaj desi nakon udahnjivanja due, tj. nakon sto dvadeset dana, onda e mu se klanjati denaza, zato to je ve bilo ivo bie koje je umrlo, pa mu se klanja denaza, a ako se pobaaj desi prije udahnjivanja due ukopat e se u zemlju i nee mu se klanjati denaza. Dokaz za dozvoljenost pobaaja u prvih etrdeset dana za razliku od ostalih faza. Ne postoji izriit dokaz u Kur'anu i Sunnetu vezan za ovu stvar zbog ega se i desilo razilaenje uleme. - Prvih etrdeset dana ne poinje formiranje djeteta, jer je zametak tada u vidu mukareve sperme koja se sastala sa eninim jajacem. - U drugih etrdeset dana poinje se formirati dijete sa fazom aleka - zakvaka tako da su uenjaci na period nutfe primijenili kijas (analogiju) u skladu sa mes'elom o azlu (izbacivanje mukareve sperme van enine materice) koji je dozvoljen, a u hadisu se navodi da su ashabi govorili: ''inili smo *azl, a Kur'an se sputao.'' S obzirom da je period aleke period u kome se dijete formira u ovjeka koji ima vrijednost, time nije dozvoljeno njegovo unitavanje, zato to unitavanje stvari jeste zabranjeno, osim u sluaju potrebe.

 U ovome hadisu vidimo da se srea ili nesrea ovjeka upisuje i da je to odreeno u skladu sa djelima, a svakom je olakano da ini ono za to je stvoren i to e ga odvesti u sreu ili nesreu. Alija ibn ebi Talib prenosi da je Poslanik rekao: ''Nema udahnute due, a da joj Allah nije propisao ulazak u Dennet ili Vatru i da je upisan kao sretan ili nesretan, pa ree ovjek: Allahov Poslanie, zato se ne oslonimo na nau odredbu i ne ostavimo djelo? Pa ree: Radite, jer svakome je olakano ono za ta je stvoren! Oni koji su sretni, njima se olakava djela sretnih, a nesretnima se olakava djelo nesretnih, pa je prouio: ''Onome koji udjeljuje i ne grijei.'' (El-Lejl, 5. ajet biljee Buharija i Muslim) *Podsjeamo da injenje azla nije dozvoljeno mukarcu, osim sa dozvolom ene. Bitan je konaan kraj ovo-dunjalukog ivota: tj. bitno je ta ovjek zadnje uradi u ivotu, kao to se prenosi od Poslanika : ''Zaista su djela prema njihovim zavrecima.'' (Biljei ga Buharija od Sehla ibn Sa'da) Ono to se htjelo rei sa ''laktom'' jeste predstavljanje njegove blizine smrti, a cilj ovoga hadisa jeste da se ovo deava kod malog broja ljudi, a ne kod veine. Od Allahove dobrote i milosti jeste da je veina onih koji se mijenjaju sa loeg na dobro, dok se suprotno rijetko deava. U ovo ulazi onaj koji je poeo raditi djela stanovnika Vatre sa kufrom ili u vidu nepokornosti, ali se oni razlikuju po vremenu koje e provesti u Vatri, jer kafir e biti vjeno u Vatri, dok e grjenik, ukoliko umre na tewhidu, izai iz nje. U nekim hadisima dolazi: ''jedan ovjek radi posao koji vodi Dennetu'' - (po onome to se ljudima ini), a to je znak da unutranjost moe biti suprotna od vanjtine i da je lo zavretak, i da lo zavretak biva uzrokovan unutranjom prljavtinom koju ljudi ne vide, zbog toga su se mnogi od selefa bojali loeg zavretka, a Poslanik je esto govorio u svojim dovama: O Ti, koji okree srca, uvrsti moje srce u Tvojoj vjeri! pa mu rekoe: ''Allahov Vjerovjesnie, mi smo povjerovali u tebe i u ono sa ime si doao, pa da li se boji za nas? '' pa ree: Da, srca se nalaze izmeu dva prsta Milostivog i On ih okree

onako kako hoe. (Hadis je hasen, a biljee ga Ahmed i Tirmizi od Enesa ) Koristi ovog hadisa: 1) Potvrivanje odredbe. 2) Tewba ponitava prijanje grijehe. 3) Ko umre na neemu, o njemu se sudi po tome, svejedno bilo dobro ili loe, s tim to su grjenici (osim kufra) pod Allahovom eljom. rija'a. 4) Trud u injenju iskrenih djela radi Allaha i uvanje od

5) Ostavljanje samo-opinjenosti svojim djelima i pouzdanja u Allahovu plemenitost, uz priznavanje da je to sve Njegova blagodat. Hadis br. 5. Od Ai'e, radijallahu anha, se prenosi da je Allahov Poslanik rekao: ''Ko god postavi u ovoj naoj stvari ono to nije od nje, to se odbacuje!'' U drugoj predaji (rivajetu) veli: ''Ko uradi jedan posao s kojim se ne poklapa naa stvar, taj je posao odbaen.'' (Buharija i Muslim) Ovaj hadis je jedan od glavnih temelja Islama i on je poput vage za djela u njihovoj vanjtini, kao to je hadis: ''Zaista se djela cijene prema namjeri'' vaga za unutranjost (sr) djela i kao to za svako djelo sa ijim injenjem ovjek ne eli Allahovo zadovoljstvo, nee biti nagraen. Isto tako, za svako djelo koje ne nalazi potvrdu kod Allaha i Njegovog Poslanika bit e odbijeno, i

svako ko uvede u vjeru neto to nije od nje, to logino ne biva vjerom. Znaenje ovoga hadisa jeste: ''ije djelo bude van eri'ata i ne bude vezano za njega ono se odbacuje.'' Djela se dijele na dvije vrste: 1) 'Ibadeti. 2) Mu'amelati. to se tie 'ibadeta, ono to od njih izlazi izvan propisa Allaha i Njegovog Poslanika u potpunosti, to se odbija, i ovo obuhvata Allahov govor: ''Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono to Allah nije naredio? Da nije Rijei prije izreene, meu njima bi ve bilo presueno. A nevjernike, doista, eka patnja nesnosna.'' (E-ura, 21. ajet) Npr. kao onaj koji se pribliava Allahu sluanjem pjesama i muzike ili plesom, a isto tako kao i onaj koji se pribliava Allahu 'ibadetom koji je posebno zabranjen; kao to je post na dan Bajrama, ili klanjanje namaza u vremenima zabrane. to se tie onoga koji ini djelo koje je u osnovi propisano, a nakon toga ubaci neto to nije propisano, takav se, takoer, raziao od eri'ata u mjeri u kojoj je uveo novu stvar, pa ako je ono to je uveo uvjetovalo pokvarenost djela, tada se to djelo odbija. Npr. ostavljanje tahareta (ienja) za namaz, ili kvarenje ruku'a i sedde ovakvome se djelo odbija, a ako uradi neto to ne uvjetuje kvarenje djela, kao to je ostavljanje farznamaza u dem'atu, tada se za to djelo ne kae da je odbijeno, nego je krnjavo. Ako ovjek doda, na eri'atom propisano djelo, neto to nije propisano, tada se taj dodatak njemu vraa, i ovaj dodatak ponekad kvari, a ponekad ne kvari djelo, kao kada ovjek namjerno u namazu doda jedan rekat, tada e mu namaz biti pokvaren, a onaj ko uzme abdest, perui svaki organ po etiri puta, ili posti no zajedno

sa danom, ovakav dodatak ne kvari djelo, ali ovjek biva grjean zbog njega. - Mes'ela iz usuli fikha. Da li zabrana uvjetuje pokvarenost djela, tj. ako Zakonodavac neto zabrani, a mukellef to uradi, da li e to pokvariti djelo koje je zabranjeno? Neka ulema su ovo uzeli openito, govorei da zabrana nekog djela uvjetuje pokvarenost tog djela, tj. ako Zakonodavac neto zabrani, onda to djelo nije primljeno, dok drugi stavljaju razliku i kau: ''Ako je zabrana vezana posebno za 'ibadet, onda ga kvari, dok u suprotnom, ako nije vezano za 'ibadet, tada ga ne kvari.'' Namaz bez tahareta ili u drugom smjeru osim Kible, jeste pokvaren, dok onaj koji klanja na otetoj zemlji ili u otetoj odjei, ili uzme abdest sa otetom vodom, takav postupak nee pokvariti namaz. Isto tako i post kvari spolni odnos, jedenje i pijenje, ali ga ne kvare la, ogovaranje i prenoenje tuih rijei. Novotarije u mu'amelatima (odnosi izmeu ljudi) Osnova u mu'amelatima je dozvoljenost, i pokvarenost mu'amelata u mu'amelatima ne biva niim osim sa eri'atskim dokazom. injenje novotarije u mu'amelatima biva na vie naina: 1) Ono to mijenja njihovo stanje i ovi mu'amelati se ne prihvataju, npr. ako ljudi za zinaluk (blud) odrede novanu kaznu. Zbog toga je Poslanik , ovjeku koji je htio da otkupi svoga sina sa 100 ovaca i jednim slugom, nakon to je uinio zinaluk sa suprugom njegovog najamnog radnika, rekao: ''Sto ovaca i sluga se tebi vraaju, a na tvom sinu je da mu se udari sto bieva i da bude protjeran godinu dana.'' (Biljee Buharija i Muslim od Ebu Hurejre i Zejda ibn Halida el-Duhenija ) 2) Sklapanje zabranjenih ugovora kojih ima tri vrste:

a) U biti onoga to se ugovara nije svojstveno da se sklapa ugovor, npr. sklapanje braka sa onim s kojim je zabranjeno sklapanje braka zbog rodbinske veze, tazbinstva po mlijeku ili spajanja (npr. spajanje izmeu dvije sestre, ili ene i njene tetke, amidince) ovakav ugovor je batil (neispravan), zato to je u njima prekoraenje Allahovog prava Koji je ove stvari zabranio. b) Ne postojanje jednog uvjeta ugovora koji se ne izostavlja, pa ak i uz meusobnu suglasnost partnera, poput sklapanja braka sa enom u 'iddetu, ili sklapanje braka bez velija, i ovaj ugovor je neispravan. c) Ugovori kojima se nanosi nasilje jednoj strani, poput udavanja tienice od strane velija bez njenog pristanka. Ovakav ugovor u vezi ispravnosti ili neispravnosti je vezan za prihvatanje ili odbijanje onoga ije je pravo ugroeno, pa ako bude zadovoljna s tim ugovor e biti ispravan, a ako ne bude ugovor je neispravan. Takoer i onaj ko potroi tui novac ili imetak u trgovini ili u sadaki, onda se odluka vraa na vlasnika imetka. Nije svaki 'ibadet propisan za odreeno vrijeme i odreenu priliku dozvoljen za neko drugo vrijeme ili priliku Otkrivanje glave i stajanje na Arefatu je od obreda hadda i nije dozvoljeno raditi ove stvari sa ciljem injenja 'ibadeta mimo vremena hadda i mjesta za njegovo obavljanje, npr. da stanem na Igman otkrivene glave i da tu dovim Allahu . Hadis br. 6. Nu'man ibn Beir veli: ''uo sam Boijeg Poslanika gdje veli: to je dozvoljeno (halal) jasno je, a to je zabranjeno (haram) jasno je, a meu njima ima nejasnih stvari koje mnogi ne poznaju. Ko ih se uuva, taj je sauvao svoju vjeru i ast, a ko se upusti u njih, zapast e u ono to je zabranjeno. Isto tako kao pastir koji uva

stado oko zabranjene zemlje, moe asom da mu umakne stado i pase na njoj. Svaki vladar ima svoju, drugima zabranjenu, zemlju (ispau), a Boija, zabranjena, zemlja jesu Njegove zabrane. U tijelu ima jedan organ, koji kada je dobar, bude dobro cijelo tijelo, a kada je pokvaren, bude pokvareno cijelo tijelo, taj organ je srce. (Biljei Muslim) Halal je jasan, haram je jasan, a izmeu njih su sumnjive stvari koje mnogi ne poznaju. Znaenje ovoga jeste: Da je isti halal jasan i u njemu nema nikakve sumnje, a isto tako i isti haram je jasan, ali izmeu ove dvije stvari ima nejasnih stvari mnogim ljudima koji ne znaju da li su one halal ili haram, dok onima koji posjeduju znanje te stvari nisu nejasne i sumnjive i oni znaju na kojoj strani su te stvari; da li su haram ili halal. to se tie istog halala on je poput jedenja i pijenja lijepih stvari (halal stvari) i oblaenje onoga za im imamo potrebu, a nije neisto ili zabranjeno. Jasni, tj. isti haram: poput jedenja crkotine, krvi, svinjskog mesa, pijenja alkohola, oblaenja svile za mukarce, kamata i otimanje imetka. to se tie sumnjivih (nejasnih) stvari one su poput jedenja, pijenja ili oblaenja stvari oko kojih su se uenjaci razili u njihovoj dozvoljenosti ili zabranjenosti: poput jedenja mesa konja, mazge i magarca, pijenje turije (turija nastaje kada u vodu stavimo neko voe koje unutra ostane nekoliko dana, a nakon nekoliko dana se pije), oblaenje i koritenje koa divljih ivotinja. Allah je u Svojoj Knjizi objavio ono to trebamo znati od halala i harama, Allah kae: ''I objavili smo ti Knjigu u kojoj ti pojanjavamo sve stvari.'' Zatim Allah kae: ''To vam Allah objanjava da ne zalutate.'' (EnNisa', 176. ajet) A isto tako putem Svoga Poslanika nam je pojasnio ono to trebamo znati. Kae Allah : ''A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono to im se objavljuje, i da bi oni razmislili.'' (En-Nahl, 44. ajet) Poslanik nije umro sve dok mu Allah nije upotpunio njegovu vjeru i njegovom Ummetu, Allah kae: ''Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.'' (El-Maide, 3. ajet)

Dakle, Allah i Njegov Poslanik su objasnili ovome Ummetu ono to trebaju znati od halala ili harama, ali i pored toga uenjaci se razilaze u propisu mnogih stvari i ovo razilaenje se deava iz sljedeih razloga: 1) Nekada tekst nije dopro do uenjaka ili je dopro, ali ga ne smatra ispravnim. 2) Nekada se prenesu dva teksta i jedan dozvoljava neto, a drugi to zabranjuje, pa jedan uenjak zauzme stav po jednom tekstu, a drugi po drugom tekstu, ili dva teksta dopru do jednog uenjaka, ali on ne zna njihov historijat, jer onaj koji je prije izreen biva derogiran, dok je drugi derogirajui prije ili poslije. 3) Od razloga za razilaenje uleme jeste nepostojanje jasnog dokaza vezanog za odreenu mes'elu, nego se propis tada uzima iz openitog pravila; ili prema razumijevanju, ili na osnovu kijasa (analogije), tako da se razumijevanje uleme u odnosu na ove stvari uveliko razlikuje. 4) Postoje mes'ele kod kojih je prenesena naredba ili zabrana, tako da se uenjaci razilaze oko toga koji je to stepen naredbe ili zabrane, tj. da li je naredba u smislu obaveze ili poeljnosti i da li je zabrana u smislu zabrane ili prezrenosti? Unato tome u Ummetu mora postojati uenjak iji e stav odgovarati istini, tako da e on poznavati ovaj propis, dok e u vezi sa drugima ova stvar biti samo priinjavanje to je zbog toga to se ovaj Ummet nee okupiti na zabludi. Nekada stvari mogu biti nejasne, a izlaz iz te nejasnoe moe biti u vraanju stvari na njenu osnovu npr. ono emu je osnova dozvoljenost, kao to su istoa vode, odjee i zemlje, a ono emu je osnova zabranjenost kao to su ene ili ivotinjsko meso1 ukoliko se sumnja u njega, u tom sluaju ovjek e se vratiti na osnovu, a to je uvanje od tih stvari. Poslanik je rekao vezano za ovjeka kojem se

priinjavalo da neto osjeti u namazu: ''Ne prekidaj namaz sve dotle dok ne uje zvuk ili ne osjeti miris.''
1

Npr. Ako ti doe meso od ivotinje za koju ne zna kako je zaklana, tada si obavezan da ostavi takvo meso. Takva je stvar i kada su u pitanju ene. Npr. Ako ovjek eli da se oeni nekom enom s kojom su zajedno i druge ene, a ne zna koja od tih ena je njegova sestra, duan je da ih sve ostavi i da se ne eni ni sa jednom. Kao to je Poslanik zabranio da lovac jede ubijenu ivotinju na kojoj je naao ranu od tueg oruja ili kod koje je naao tueg psa, ili ako je naao ivotinju (npr. pticu) koju je on upucao, a ona upala u vodu, pa nije siguran da li je umrla od pucnja ili guenja u vodi. Odreene sumnjive stvari se nekim ljudima mogu jasno uiniti dozvoljenim ili zabranjenim i to je zbog toga to oni imaju vie znanja od drugih. Oni koji ne poznaju propis dijele se na dvije skupine: 1) Oni koji se usteu od te stvari zbog njene sumnjivosti. 2) Oni koji su ubjeeni u propis koji nije u stvarnosti. Govor Poslanika : ''Ko se sauva od sumnjivih stvari sauvao je svoju vjeru i svoju ast, a onaj koji upadne u sumnjive stvari upao je u haram.'' Poslanik je podijelio ljude u vezi sa sumnjivim stvarima na dvije vrste: 1) Oni koji se uvaju sumnjivih stvari, a znaenje rijei istebrae dolazi kao onaj koji uva svoju vjeru i ast od manjkavosti. 2) Oni koji upadaju u sumnjive stvari, iako je ona po njihovom miljenju sumnjiva stvar to se tie onoga koji ini neku stvar koja je kod ljudi sumnjiva ali je njemu jasna (on je ne vidi sumnjivom), on kod Allaha nema grijeha, meutim, ako se ovjek

boji govora ljudi o tome, njegovo ostavljanje te stvari e biti stvari kojom je uvao svoju vjeru i ast, kao sluaj Poslanika kada je bio u 'itikafu, pa mu je Safija, radijallahu anha, dola u posjetu i kad je htjela da ide kui on ju je ispratio, pa su naila dvojica ashaba, te im je Poslanik rekao: Ovo je Safija, Hujejova kerka. da oni poslije toga ne bi sumnjali da je on bio sa tuom enom. Govor Poslanika : '' upao je u haram '' se tumai na dva znaenja: 1) To je zbog toga to injenje sumnjivog djela uz ubjeenje da je to sumnjiva stvar moe odvesti u injenje jasnog i opasnijeg grijeha za koji on vjeruje da je haram. To upadanje u jasni haram se odvija postepeno. 2) Onaj koji ini sumnjivu stvar, pri tome ne znajui da li je ona zabranjena ili dozvoljena, nije siguran da nee upasti u haram, tako da moe upasti u haram i ne znajui. Govor Poslanika : '' kao pastir koji uva stado '' jeste primjer koji je Poslanik naveo za onoga koji je upao u sumnjive stvari. Hima znai ograeno podruje koje pripada vladarima i u koje je zabranjen pristup ostalima. Sa ovim hadisom se dokazuje pravilo kojim se ograniavaju putovi koji vode u zabranjene stvari. Dokaz za to u eri'atu je zabranjenost male koliine onoga to opija u velikoj koliini, kao i zabrana osamljivanja sa strankinjom.

Govor Poslanika : ''Zaista u tijelu ima jedan komad mesa '' ukazuje na to da je dobro, ili ispravnost roba, posljedica ispravnosti njegovog srca, pa ako je dobro njegovo srce, njegova djela e biti ispravna i suprotno. Kae Allah : ''Na Dan kada nee nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo e onaj koji Allahu srca ista doe spasen biti." (E-u'ara 88/89. ajet)

Tjelesni pokreti prate srane kretnje i njegovu volju. Kae Hasan el-Basri, rahimehullah: ''Nisam pogledao svojim oima, niti sam izgovorio svojim jezikom, niti sam dodirnuo svojom rukom, niti sam zakoraio svojom nogom sve dok ne razmislim da li je to pokornost ili nepokornost, pa ako je pokornost krenuo sam naprijed, a ako je nepokornost ustuknuo sam.'' Hadis br. 7. Od Temima ed-Darija se prenosi da je Allahov Poslanik rekao: ''Vjera je savjetovanje.'' mi mu rekosmo: ''Kome Allahov Poslanie?'' pa odgovori: ''Allahu Uzvienom, Njegovoj Knjizi, Njegovu Poslaniku, starjeinama muslimana i ostalim muslimanima.'' (Biljei Muslim) Poslanik nas obavjetava da je vjera en-Nasiha, to ukazuje da nasihat objedinjuje osobine Islama, imana i ihsana koji se navode u Dibrilovom hadisu. Nasihat ne znai bukvalno savjet osnovno znaenje je iskrenost (ihlas). Nasihat Allahu jeste priznavanje Njegovog jedinstva, i Njegovo opisivanje sa osobinama potpunosti i uzvienosti, i negiranjem u vezi sa Njim svega to je u suprotnosti s tim ili onoga to uskrauje potpunost tih osobina, izbjegavanje injenja

nepokornosti Njemu , izvravanje pokornosti Njemu sa iskrenou, ljubav i mrnja u Njegovo ime, i borba protiv onih koji ne vjeruju u Njega, pozivanje i bodrenje na injenje svih ovih stvari koje smo do sada naveli. Nasihat Allahovoj Knjizi jeste vjerovanje u nju, njeno velianje i uenje kako to ona zasluuje, izvravanje njenih naredbi i klonjenje od njenih zabrana, razumijevanje njenih pouka i primjera (pod ovim se podrazumijeva ono to nam Kur'an predstavlja u smislu pouka i primjera), razmiljanje o njenim ajetima, pozivanje ka njoj, tj. pozivanje Allahovoj Knjizi, da vjeruju i rade po njoj, otklanjanje iskrivljivanja Kur'ana koji dolaze od strane onih koji pretjeruju i otklanjanje mahana onih koji ne vjeruju u nju. Nasihat Allahovom Poslaniku jeste vjerovanje u njega i ono s ime je on doao, pokoravanje njemu i njegovo velianje. Allah kae: ''Mi aljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao onog koji treba da opominje da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomognete, i da Ga veliate i da Ga ujutro i naveer hvalite.'' (El-Feth, 8/9. ajet)

Pridravanje pokornosti njemu, jer Allah kae: ''Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okree pa, Mi te nismo poslali da im uvar bude.'' (En-Nisa', 80. ajet)

Oivljavanje njegovog sunneta i irenje njegovih poruka, neprijateljstvo protiv onih koji napadaju njega i njegov sunnet, i prijateljevanje sa onima koji prijateljuju sa Allahovim Poslanikom i njegovim sunnetom, primanje njegovih osobina i ponaanje u skladu sa njegovim moralom, ljubav prema njegovoj porodici i ashabima . Nasihat voama muslimana jeste njihovo pomaganje na dobru, pokoravanje njima u dobru i opominjanje na njega, opominjanje i savjetovanje na blag nain, klonjenje napada na njih (pobune), upuivanje dove Allahu , kako bi ih naveo da rade dobro. Nasihat muslimanskim masama upuivanjem ka njihovim interesima, poduavanje stvarima koje su vezane za njihov dunjaluk i Ahiret, zaklanjanje njihovih sramota, izvravanje njihovih potreba i pomaganje protiv njihovih neprijatelja, klonjenje od varanja i zavisti prema njima. Hadis br. 8. Abdullah sin Omerov pria da je Allahov Poslanik rekao: ''Nareeno mi je da se protiv ljudi borim sve dok oni ne posvjedoe da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik i dok ne ponu klanjati namaz i davati zekat. Ukoliko to uine i

ukoliko se na drugi nain ne ogrijee prema Islamu, od mene e im biti poteeni ivoti i imeci, a raun e polagati pred Uzvienim Allahom.'' (Biljee Buhari i Muslim) a Buhari jedini prenosi: ''osim u sluaju prava Islama.'' Allahov Poslanik u ovom hadisu nareuje borbu protiv ljudi. Ono to se cilja pod izrazom ljudi jesu murici, bili oni Arapi ili neki drugi mnogoboci. Ali to se tie ehlul-kitabija njima se dozvoljava da ostanu na svojoj vjeri. ta uva krv i imetak? 1) Izgovaranje dva ehadeta. Allahov Poslanik je prekorio Usamu ibn Zejda zbog ubijanja ovjeka koji je izgovorio la ilahe illallah. 2) Obavljanje namaza zbog govora u ovom hadisu: '' i dok ne ponu klanjati namaz '', a obavljanje namaza se sastoji u tome to emo biti redovni u njegovom klanjanju uz potivanje njegovih artova i ruknova. 3) Davanje zekata zbog govora u ovom hadisu: '' i dok ne ponu davati zekat '', pa onaj koji bude davao zekat sauvat e svoj imetak i krv, a onaj koji negira njegovu obaveznost poinio je nevjerstvo. Onaj koji uskrati davanje zekata, priznajui u isto vrijeme da je to obavezno, ini grijeh, ali ne i nevjerstvo. Od njega e se zekat uzeti na silu ili e se ubiti. Ebu Bekr je rekao: ''Tako mi Allaha, borit u se protiv onih koji prave razliku izmeu namaza i zekata.'' Kae Allah : ''Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prata i samilostan je.'' (Et-Tewba, 5. ajet)

4) Pridravanje ostalih prava Islama prema ovjeku. Ebu Bekr je zakljuio na osnovu govora Allahovog Poslanika : ''Osim u sluaju prava Islama '', da mu je dozvoljeno da se bori protiv onih koji uskrate davanje zekata. Neki uenjaci smatraju da je dozvoljeno voditi borbu protiv ljudi koji ne izvravaju nareeni post i hadd na osnovu ovoga hadisa. Od prava Islama su one stvari koje ako ih musliman uini tada njegov imetak i krv postaju dozvoljeni. Kao to je ubojstvo ovjeka, injenje bluda nakon sklapanja branog ugovora, odmetnitvo. Prenosi se od Abdullaha ibn Mes'uda da je Allahov Poslanik rekao: ''Krv ovjeka muslimana koji svjedoi da nema drugog boanstva osim Allaha i da sam ja Njegov Poslanik nije dozvoljena, osim u jednom od tri sluaja: enjeni bludnik, ivot za ivot, onaj ko ostavi svoju vjeru i razie se od demata (zajednice).'' (Biljee Buhari i Muslim) Mi sudimo po vanjtini, a Allah po nutrini Govor Poslanika : A njihov obraun je kod Uzvienog Allaha. ukazuje na to da je onaj koji javno oituje Islam i obavlja svoje dunosti sauvan u svome ivotu i imetku. Ako je ciljao svojim Islamom Allahovo zadovoljstvo i Njegovu nagradu on je tada mu'min, a ako je sa svojim Islamom ciljao traenje spasa od ubijanja njegova unutranjost (nijet) je Allahu poznata. Isto tako onaj koji klanja bez istoe (bez tahareta) ili se omrsi u Ramazanu u svojoj kui, a u isto vrijeme tvrdi da je posta. A iz ovog hadisa su sljedee koristi: 1) U hadisu je odgovor na tvrdnju murdija da za postojanje imana nisu potrebna djela, zato je imam Buhari, rahimehullah, u svome Sahihu naveo ovaj hadis u poglavlju o imanu, kako bi time odgovorio na ovaj murdijski stav. 2) Vanjska djela se prihvataju od ljudi, a njihovu unutranjost (nijete) ostavljamo Allahu .

3) Ne smiju se proglaavati nevjernicima novotari koji priznaju Allahovo jedinstvo (tewhid) i koji obavljaju njegove obrede. Hadis br. 9. Od Ebu Hurejre se biljei u Buhariji i Muslimu da je rekao: ''uo sam Boijeg Poslanika gdje veli: to sam vam zabranio klonite ga se, a to sam vam naredio vrite koliko moete, jer nita nije unitilo one to su prije vas bili, nego mnoga suvina pitanja i nepokoravanje vjerovjesnicima. Razlog izgovaranje hadisa Poslanik je rekao: Ljudi, Allah vam je uinio hadd obaveznim, pa ga obavljajte. pa je jedan ovjek upitao: ''Da li svake godine, Boiji Poslanie ?'' pa je Poslanik utio, tako da je ovjek tri puta ponovio pitanje. I tada je Poslanik rekao: Da vam kaem da, bio bi tada obavezan (svake godine), a da je obavezan (svake godine) ne biste ga mogli izvriti, a zatim je rekao ovaj hadis.'' U drugom rivajetu je rekao: Ne pitajte me ono na emu vas ostavim (ono to vam ne naredim). Govor Poslanika : ta sam vam zabranio klonite ga se ukazuje na to da je zabrana vanija od naredbe ostavljanje zabranjenih stvari je vanije od injenja nareenih, zato to Allah nije dao olakicu u injenju zabranjenih stvari, meutim, naredba za vrenje nareenog je ograniena sa mogunou ovjeka da je izvri, a izvravanje naredbe ne biva osim uz injenje nareenog djela, dok postojanje djela mora biti utemeljeno na odreenim uvjetima od kojih neki nekada nisu izvrivi. Jahja Ibn Ebi Kesir, rahimehullah, je rekao: Znanje se ne moe dobiti odmaranjem tijela. (Biljei Muslim) Zbog toga je Allah izvravanje nareenog stavio u ovisnost o mogunosti Allah kae: ''Zato se Allaha bojte koliko god moete.'' (Et-Tagabun, 16. ajet)

 zatim kae Uzvieni : ''Hodoastiti hram duan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogunosti.'' (Ali 'Imran, 97. ajet) A to se tie zabrane sa njom se cilja na nepostojanje djela koje je ujedno i osnova. Ono to se zabranom trai jeste konstantnost u odravanju stanja u kojem djelo ne postoji, a to je mogue. Allah ne zaduuje Svoja stvorenja djelima koja oni ne mogu izvriti i s toga im nije naredio mnoga djela zbog tegobe koju bi imali u njihovom izvravanju, a sve to kako bi im olakao iz Svoje milosti. to se tie zabrana njihovo injenje niko ne moe opravdati snagom svojih strasti i nagona, nego je Allah naredio ostavljanje svega onoga to je zabranio u svakoj situaciji, a ono to je dozvolio u sluaju nude ne moe biti dozvoljeno kada opasnost prestane. Rekao je Poslanik : ''Ako sam vam neto naredio uradite to koliko moete!'' Ova reenica ukazuje na to da onaj koji ne moe da radi kompletnu stvar koja je nareena, nego moe da radi samo jedan dio nareenog na njemu je obaveza da radi ono to je u njegovoj mogunosti, npr. u poglavlju istoe kad je ovjek u stanju da uzme jedan dio istoe, a drugi dio nije u stanju da uradi kao nepostojanje vode ili zbog bolesti on e oistiti vodom koliko je u stanju, a za ostatak e uzeti mesh. to se tie namaza: ko ne moe da klanja stojei klanjat e sjedei, a ako ne moe ni sjedei onda leei. to se tie posta, ako moe da posti dio dana on nije obavezan da posti, jer je Allah naredio da se posti cijeli dan, a ne samo dio dana. Iz ovog hadisa uenjaci fikha su izvukli pravilo da nemogunost izvravanja jedne obaveze ne iskljuuje obavezu izvravanja onog to se moe uraditi. Mnotvo pitanja Pitanja koja su uzrok unitenja:

1) Pitanja o onome to je preutio eri'at i nije ih pojasnio ili obznanio, jer je Allah u Svojoj Knjizi pojasnio sve to je potrebno ljudima. 2) Pitanja od kojih nema koristi, niti potrebe. Kao ovjek koji je pitao Poslanika ko je moj otac? pa ree Poslanik : ''Zove se Huzafe.'' (Biljei Muslim) 3) Pitanja s kojima se eli isprovocirati. Kao to prenosi Ibn Abbas da je ovjek upitao Poslanika : ''Gdje je moja deva.'' elei s tim da isprovocira Poslanika . 4) Pitanja o stvarima koje se nisu desile. Zbog toga trebalo bi da musliman da se brine o onom to je dolo od Allaha i Njegovog Poslanika , zatim treba trud da bi to shvatio, da potvruje to i radi po tome, te da ne pita puno o stvarima koje se nee desiti, pa da se onda brine o tim stvarima traei odgovor za to. 5) Previe pitanja iz inada i prkosa, kao to se desilo Benu Israilu kada im je Allah naredio da zakolju bilo koju kravu, zbog njihovih pretjeranih pitanja Allah im je oteao ono to im je u poetku bio naredio. Pa kae Allah : ''A kada je Musa rekao narodu svome: Allah vam nareuje da zakoljete kravu, - oni upitae: Zbija li ti to s nama alu? Ne dao mi Allah da budem neznalica! ree on: Zamoli Gospodara svoga, u nae ime, rekoe da nam objasni kojih godina ona treba da bude. On kae odgovori on da ta krava ne smije da bude ni stara ni mlada, nego izmeu toga, srednje dobi, pa izvrite to to se od vas trai! Zamoli Gospodara svoga, u nae ime, - rekoe da nam objasni kakve boje treba da bude. On poruuje odgovori on da ta krava treba da bude jarko rumene boje, da se svidi onima koji je vide. Zamoli Gospodara svoga, u nae ime, - rekoe da nam objasni kakva jo treba da bude, jer, nama krave izgledaju sline, a

mi emo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronai. On poruuje ree on da ta krava ne smije da bude istroena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba da bude bez mane i bez ikakva biljega. E sad si je opisao kako treba! rekoe, pa je zaklae, i jedva to uinie.'' (El-Beqare, 68-71. ajet) 6) Pitanja o onome to je Allah sakrio od Svojih stvorenja iz Svoje mudrosti, kao pitanje o tajni kada i kadera, pa npr. kada je Sudnji dan, zatim o dui i o kakvoi Sudnjeg dana. Ona pitanja koja su mimo ovih pitanja to treba da pitamo. Kae Allah : ''Pitajte ehlul-kitabije ako ne znate.'' Musliman treba da pita o stvarima koje su njemu potrebne i koje mu se dogaaju, npr. ovjek koji ima ranu na ruci i ne zna kako e uzeti abdest on treba da pita o tome, takoer je dozvoljeno da pitamo o stvarima koje oekujemo da e se desiti. Ashabi su pitali Allahovog Poslanika koje se nisu deavale, ali su oekivali da se one dese: Poslanik je obavijestio da e biti vladara koji e odgaati namaz do pred kraj njegovog vakta, pa su ashabi upitali: ''Kako emo klanjati?'' pa je Poslanik odgovorio: Klanjajte namaz u njegovo vrijeme, zatim klanjajte sa njima! Govor Poslanika : ''I nepokoravanje vjerovjesnicima.'' a obaveza je muslimanima da ne budemo ne pokorni Poslaniku , tj. da se pokoravamo onome to je naredio i da se klonimo onoga to je on zabranio i da nikada ne raspravljamo o njegovom Sunnetu, osim ako tu ima nauni cilj. Koristi ovog hadisa su: 1) U osnovi je nepostojanje vadiba ili propisa prije dolaska eri'ata, kao to kae Poslanik : Nemojte me pitati dok vam neto ne naredim! Ovo je ono to je ispravno kod veine uleme usulu-lfikha, kao to kae Allah : ''Mi ne bi kaznili nikoga dok ne bi poslali poslanika.'' 2) Da se brinemo o onome to nam je trenutno potrebno i da se ne brinemo o stvarima koje ne oekujemo da e nam se desiti.

3) Obaveznost hadda u ivotu je samo jedan put. Hadis br. 10. Od Ebu Hurejre se prenosi da je rekao Boiji Poslanik : ''Allah je Tajjib (ist) i ne prima nita osim isto. Uzvieni Allah je naredio vjernicima isto to je naredio poslanicima. Kae Allah u Kur'anu: ''O poslanici, jedite to je lijepo (dozvoljeno), a radite to je dobro'' (El-Mu'minun, 51. ajet) Kae Allah : ''O vjernici, jedite od lijepih (dozvoljenih) jela koje sam vam Ja podijelio i zahvaljujte Bogu ako samo Njega oboavate.'' (El-Beqare, 172. ajet) veli Ebu Hurejre , zatim spomenu Boiji Poslanik ovjeka koji dugo putuje, rasupan, pranjav, prui ruke nebu govorei: ''Gospodaru, Gospodaru!'' a jelo mu haram, pie mu haram, odjea mu haram i odhranjen je sa haramom, pa odkle e se njegova molba usliati!'' (Biljei Muslim) Govor Poslanika : ''Allah je Tajjib (ist)'' znai da je Allah Svet i ist od manjkavosti, nedostataka i mahana, i ovo je kao to kae Allah : ''estite ene su za estite mukarce, a estiti mukarci za estite ene, oni nisu krivi za ono to o njima govore'' (En-Nur, 26. ajet) ovo znai da su isti od prljavtine i grijeha. Govor Poslanika : ''i ne prima nita osim lijepo.'' to znai od sadake ne prima nita, osim to je isto i to je halal, u ovo takoer ulaze djela, i ne prima od djela, osim ono to je isto od svega to je runo, kao to je rijaa (pretvaranje) i 'udb (samodopadanje). Sa rijei tajjib opisuju se djela openito, govori i vjerovanja. Sve se ovo dijeli na isto i na prljavo. Vjernik sam je ist: njegovo srce, jezik i tijelo, tj. oni su isti srce zbog imana, jezik zbog zikra i njegovi organi zbog dobrih djela sve ove lijepe iste stvari Allah prima. U ovom hadisu je dokaz da jedenje harama kvari djelo, te da se zbog harama djela ne primaju. U hadisu se takoer ukazuje na to da djelo nee moi biti primljeno ako se ovjek hrani haramom. U sahih hadisima se biljei da se namaz ne prihvata od roba koji pobjegne od

svoga gospodara, niti od ene na koju je njen mu ljut, niti od onoga koji ode vraaru, niti od onoga koji pije alkohol. Sa negiranjem prihvatanja djela se nekada cilja na: 1) Zadovoljstvo sa ovjekovim djelom, njegovu pohvalu i hvaljenje pred melekima 2) Ostvarivanje nagrade i sevaba za uraeno djelo. 3) Situacija u kojoj obaveznost farza vie ne biva na snazi, tj. kada ovjek uradi djelo, tada vie nije duan da ga radi drugi put. Na osnovu vanjtine hadisa najvjerovatnije je da se ciljalo na prvo i drugo znaenje. Uenjaci se razilaze oko ovjeka koji je obavio hadd sa haram imetkom i oko onoga koji klanja u haram odjei. Da li sa njega spada obaveza obavljanja hadda i namaza? to se tie davanja sadake sa haram imetkom ona se ne prihvata, kao to se biljei u Muslimovom Sahihu od Ibn Omera da je Poslanik rekao: ''Allah ne prima namaz bez abdesta, niti sadaku koja je nasilu oteta.'' Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik rekao: ''Ko stekne haram imetak, pa ga dadne kao sadaku, za njega nee imati nagradu i imat e grijeh za njega.'' (Hadis je hasen, a biljei ga Ibn Hibban) Sadaka sa haram imetkom moe poprimiti dva oblika: 1) Ako ovjek koji je oteo ili pronevjerio povjereni imetak dao sadaku za sebe ovakav ovjek je ciljan ovim hadisom i on nee biti nagraen za svoje djelo, nego e biti grjean za koritenje i rukovanje tuim imetkom, niti e vlasniku imetka biti nagrada za to, zato to nije imao nijet. 2) Da ovjek koji je uzeo imetak dadne taj imetak kao sadaku u situaciji kada ne bude u stanju da ga vrati vlasniku ili njegovim nasljednicima i ovo je dozvoljeno po veini uenjaka da taj imetak udijeli u njegovo ime kao sadaku ovo miljenje zastupaju Ebu

Hanife, Malik, Ahmed i dr, neka im se Allah smiluje. U okvir ovoga ulazi naena stvar, kao i haram imetak iji je vlasnik nepoznat. Stav afije, rahimehullah, jeste da se haram imetak treba uvati sve dotle dok njegov vlasnik ne postane poznat, ali je ispravnije miljenje da se taj imetak treba dati kao sadaka, zato to uvanje tog imetka moe doprinijeti njegovom unitenju ili nestajanju, ili da taj imetak bude otet i iskoriten od strane nasilnika. Neki uenjaci smatraju da se onaj imetak iji vlasnik nije poznat unitava. To nije ispravno, jer Islam u osnovi zabranjuje unitavanje imovine. Govor Poslanika : ''Pa je spomenuo ovjeka koji je oduio putovanje'' u ovom dijelu hadisa se ukazuje na odreene edebe tokom injenja dove, a njih ima etiri: 1) Duina putovanja, a samo putovanje jeste uzrokom za primanje dove. Poslanik kae: ''Tri dove se primaju, u to nema sumnje: Dova mazluma, dova musafira i dova roditelja za njegovo dijete. (Hadis je hasen, a biljee ga Ebu Davud, Ibn Made i Tirmizi od Ebu Hurejre ) 2) Tenja ka skromnosti u odijevanju i izgledu. Poslanik kae: ''Neki raupani i pranjavi ovjek, odjeven u dvije izblijedjele haljine, onaj koga ljudi odbijaju sa vrata, kada bi dovio Allahu On bi im ispunio (tu dovu).'' (Biljee Muslim i Ibn Hibban) Poslanik se tako odijevao prilikom klanjanja namaza za kiu (istiska traenje za napajanje). 3) Pruanje ovjekovih ruku ka nebesima. U hadisu od Selmana el-Farisija se kae da je Boiji Poslanik rekao: ''Zaista je Allah stidan i plemenit; On se stidi kada ovjek digne svoje ruke

prema Njemu da mu ih vrati prazne.'' Od Poslanika se prenosi vie vrsta, naina dizanja ruku prilikom injenja dove: a) Pokazivanje u vis sa kaiprstom. b) Dizanje ruku prema nebu uz okretanje vanjskih dijelova aka prema kibli, a dlanova naspram lica. c) Dizanje ruku na taj nain to su dlanovi okrenuti prema nebu, a suprotna strana prema zemlji. d) Suprotno od treeg naina sa usmjerenim dlanovima prema zemlji, a akama prema nebesima. Ovaj zadnji nain biljei Muslim.


4. Upornost i konstantnost u injenju dove uz spominjanje osobina Njegovog gospodarstva (o Gospodaru, kao to se u hadisu navodi). q Govor Poslanika : ''Pa kako da se takvom ne odazove!?'' jeste pitanje koje je dolo u vidu uenja, jer je injenje harama i hranjenje njim jedan od razloga neprimanja dove, kao to je i injenje pokornosti razlog za njeno primanje, kao to se to prenosi u Muslimovom Sahihu u hadisu koji govori o ljudima u peini. Tumaenje jedanaestog hadisa r Od Hasana Alijinog sina se prenosi da je rekao: ''Od Poslanika sam nauio: ''Ostavi ono u to sumnja i zamijeni to sa onim u to ne sumnja.'' (Biljee ga Nesa'i i Tirmizi koji kae da je hadis hasen-sahih)

Poslanik bodri muslimane da se ustegnu i paze sumnjivih stvari, jer kod istog halala u muslimanskom srcu se ne moe nai nimalo sumnje, dvoumljenja i nesigurnosti. Dua kod takvih stvari biva smirena, dakle kod istog halala, i u toj smirenosti joj se pridruuje i srce. to se tie sumnjivih stvari u srcima se pojavljuje kolebljivost i briga koji uzrokuju sumnju. Ovim hadisom se dokazuje da je izlazak iz razilaenja uleme vrjedniji, iako ovo ne vai u potpunosti za svaki sluaj, jer je u razilaenju, oko onih mes'ela koje su prenesene od Poslanika , olakanje za ovaj Ummet i slijeenje ovih olakica je pree od njihovog ostavljanja, iako ta olakica nije doprla do nekih uenjaka, npr. ubijeenost u istou i sumnja u mogue stanje neistoe. Ukoliko se olakici suprotstavlja neki drugi sunnet ili postupak Ummeta tada je pree da se ona ostavi. Strogo ustezanje od sumnjivih stvari je mogue samo kod onoga ije je openito stanje ispravno i koji je poznat po svojoj bogobojaznosti i opreznosti, dok onaj koji javno ini zabranjena djela, a nakon toga eli da pokae svoju opreznost sa ustezanjem od sitnih sumnjivih stvari, nije toga dostojan. Kao to kae Ibn Omer onome1 koji ga je pitao o komarevoj krvi: ''Pitaju me o komarevoj krvi! a ubili su Husejna ,2 a uo sam Poslanika da kae: ''A njih dvojica3 su moja dva rejhana na dunjaluku.''4 (Biljei Buhari) ovjek treba da se uva oslanjanja na govor bilo koga, kao to Poslanik kae u hadisu kojeg prenosi Vabise : ''pa makar ti ljudi dali takvu fetvu.'' ovjek treba da se oslanja na govor onoga koji inae govori istinu, a znak iskrenosti jeste da se uz nju srca smiruju, dok je znak lai pojava sumnje u srcu. Tumaenje dvanaestog hadisa
1 2

Bio je Iraanin. Sin Alije ibn Ebi Taliba . 3 Hasan i Husejn. 4 Dva mirisna cvijeta na dunjaluku.

q Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik rekao: ''Od ljepote ovjekova islama jeste da ostavi ono to ga se ne tie.'' (Hasen-hadis, biljee ga Tirmizi i drugi) q Ovaj hadis je veliki temelj lijepog ponaanja. Znaenje ovoga hadisa jeste da je od ljepote ovjekova islama ostavljanje onoga to ga se ne tie, svejedno bio to govor ili djelo, i da se ogranii samo na ono to ga se tie od toga. U ljepotu potpunog islama ulazi ostavljanje zabranjenih stvari, kao to Poslanik kae: ''Musliman je onaj od ijeg jezika i ruke su sigurni drugi muslimani.'' Kada ovjek uljepa svoj islam onda e samim tim ostaviti ono to ga se ne tie od zabranjenih, pokuenih, sumnjivih i nepotrebnih dozvoljenih stvari sve ove stvari se ne tiu muslimana kada on upotpuni svoj islam i dospije na stepen ihsana. q Najvie se cilja sa rijeima: ''da ostavi ono to ga se ne tie.'' na jezik i njegov pokvaren govor, kao to se na to ukazuje u Kur'anu: ''Mi stvaramo ovjeka i znamo ta mu sve dua njegova haje, jer Mi smo njemu blii od vratne ile kucavice. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti ni jednu rije, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.'' (Qaf, 16-18. ajet) Takoer, u Musnedu se biljei hadis od Husejna da je Poslanik rekao: ''Od lijepog islama ovjeka jeste da malo govori o onome to ga se ne tie.'' (Hadis je hasen)

Mnogi ljudi ne smatraju svoj govor djelom, tako da svata priaju ne pazei na ono to kau. Ovo nije bilo poznato ni Mu'azu ibn Debelu tako da je pitao Poslanika o tome, pa je rekao: ''Zar emo biti pitani o onome to govorimo?'' Poslanik ree: ''Majka te izgubila Mu'aze, a zar e ljudi biti bacani u Vatru na svoja lica osim zbog onog to su njihovi jezici zaradili?!'' (Hadis biljee Ahmed, Tirmizi, Ibn Made, Nesa'i i Hakim) U hadisima se takoer prenosi vrijednost onoga iji islam bude lijep i da se njemu umnogostruuju dobra djela, a oprataju loa djela. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik rekao: ''Kada neko od vas uljepa svoj islam tada se svako dobro djelo, koje on uradi, pie kao deset takvih, pa i do sedam stotina puta, a svako loe djelo se pie kao jedno, sve dok ne sretne Allaha .'' (Biljei Muslim) to se tie ljepote islama to znai da u potpunosti uemo u vjeru. Poslanik kae: ''Kada rob primi islam i uljepa svoj islam, Allah e mu upisati svako dobro djelo koje je prethodno uradio, a obrisat e svako loe djelo koje je prethodno uradio.'' (Hadis biljei Nesa'i) Misli se na djela koja je uradio prije prihvatanja islama, ali uz uvjet da uljepa svoj islam.

Tumaenje trinaestog hadisa r Od Enesa ibn Malika se prenosi da je Poslanik rekao: ''Niko od vas nee vjerovati sve dok svome bratu ne bude volio ono to voli samom sebi.'' (Biljee Buhari i Muslim) U rivajetu od imama Ahmeda, rahimehullah, dolazi sljedei hadis: ''Rob nee postii potpuni iman sve dok ne bude volio ljudima ono dobro koje voli i samom sebi.''

Ovaj rivajet pojanjava negiranje imana u prvom hadisu, govorei da se ta negacija odnosi na dostizanje potpunog imana. Iman se esto negira zbog nepostojanja nekih obaveza ili ruknova, kao to je to u govoru Poslanika : ''Bludnik ne ini blud, a da je mu'min dok ga ini, niti kradljivac krade, a da je mu'min, niti ovjek pije alkohol, a da je mu'min dok ga pije.'' (Biljee Buhari i Muslim od Ebu Hurejre ) r I govor Poslanika : ''Ne vjeruje onaj od ijeg uznemiravanja njegov komija nije siguran.'' (Biljee Buhari i Muslim od Ebu Hurejre ) Uenjaci se razilaze oko onoga koji ini velike grijehe da li se takav naziva mu'minom ili ne, a to se tie onoga koji ini male grijehe niko mu ne negira iman, tj. da je on mu'min. Ono to se cilja sa hadisom jeste da je od ukupnih osobina obaveznog imana to, da ovjek voli svome bratu ono to voli samom sebi i da ne voli da mu se neto desi to ne bi volio ni samom sebi. Ukoliko ovjek ne bude imao ovu osobinu tada e njegov iman biti krnjav ili nepotpun. Poslanik je nagovijestio da onaj koji ima ovu osobinu moe radi nje ui u Dennet, tako da se od Jezida ibn Eseda el-Kasrija prenosi da kae: ''Rekao mi je Poslanik : Da li voli Dennet? Rekao sam: ''Da.'' Ree: Onda voli svome bratu ono to voli samom sebi! (Biljee imam Ahmed i Hakim) Kae Poslanik : ''Ko voli da bude sauvan od Vatre i da ue u Dennet neka ga zadesi njegova smrt, a da vjeruje u Allaha i Sudnji dan i da radi ljudima ono to voli da ljudi rade njemu.'' (Biljei Muslim od Abdullaha ibn Amra Ibnu-l-Asa ) Od Ebu Zerra se prenosi da je rekao: ''Rekao mi je Poslanik : Ebu Zerre, ja te smatram slabim, a i volim ti ono to volim samome sebi. Nemoj da bude emir dvojici i nemoj da nadzire jetimski imetak. (Biljei Muslim)

Ljubav ka injenju dobra drugim ljudima moe doi samo iz potpunog i zdravog srca koje je isto od zavisti, prevare i mrnje prema drugima, to je zbog toga to zavidnik mrzi da ga neko drugi nadmai u dobru, a iman uvjetuje suprotno, tj. da ovjek eli da svi vjernici sudjeluju sa njim u onome to mu je Allah podario od dobra. Allah kae: ''Taj drugi svijet dat emo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole i da nered ine.'' (El-Qasas, 83. ajet) Od Fudajl ibn Ijada se prenosi da kae, tumaei ovaj ajet: ''Da ovjek ne voli da njegove nanule budu vrjednije od nanula drugog i da ne voli da njegove pertle budu vrjednije od pertli drugog.'' Ovo se odnosi na ovjekovo htijenje da istakne svoju ljepotu i bogatstvo u odnosu na druge, a ne odnosi se na tenju ka uljepavanju. Mu'min treba da voli drugima ono to voli sebi i da mrzi drugima ono to mrzi i sebi, pa ako vidi kod svoga brata neku manjkavost u vjeri treba se potruditi da manjkavost bude uklonjena, a ukoliko vidi kod drugoga neku blagodat kojom ga je taj nadmaio u tome i eli da i on ima istu blagodat, onda e to biti poeljno u sluaju da je ta blagodat vjerska. Poslanik kae: ''Nema zavisti osim u dvije stvari: Prema ovjeku kome je Allah dao imetak, pa ga on udjeljuje i nou i danju, i prema ovjeku kojem je Allah dao Kur'an, pa ga ui i nou i danju. (Biljee Buhari i Muslim od Ibn Mes'uda ) Ukoliko ta blagodat bude dunjaluka tada nema hajra u njenom prieljkivanju, Allah kae: ''I ne poelite ono ime je Allah neke od vas odlikovao.'' (En-Nisa', 32. ajet) Isto tako mu'min treba da tuguje za promicanjem blagodati vjere, s toga je muslimanu nareeno da gleda u vjerskim stvarima onoga ko ga je nadmaio i da pokuava da dostigne u skladu sa svojim mogunostima: ''i neka se za to natjeu oni koji hoe da se natjeu!'' (El-Mutaffifun, 26. ajet)

Mu'min treba da u dui osjeti kako nije dostigao visoke derede,5 kako bi se to vie trudio u stjecanju vjerskih blagodati i da prieljkuje da drugi ljudi budu bolji od njega. Ako se kod ovjeka nae neka vjerska blagodat koju je Allah samo njemu dao, pa je spomene drugima u smislu spominjanja Allahovih blagodati to mu je dozvoljeno, kao to Ibn Mes'ud kae: ''Ne znam nikoga ko je ueniji u Allahovoj Knjizi od mene.'' I ovo ne zabranjuje prieljkivanje dobra za druge ljude. Ibn Abbas je rekao: ''Ja nekada naiem na ajet u Allahovoj Knjizi, pa zaelim da svi ljudi znaju o njemu ono to i ja znam.'' Tumaenje etrnaestog hadisa q Od Abdullaha ibn Mes'uda se prenosi da kae: ''Rekao je Poslanik : Nije dozvoljena krv ovjeka muslimana, osim u jednom od tri sluaja: oenjeni bludnik, ivot za ivot i onaj koji ostavi svoju vjeru i razie se od demata. (Biljee Buhari i Muslim) q Ove tri osobine su pravo islama prema kojem postaje dozvoljena krv onoga koji svjedoi la ilahe illallah Muhammedur-Resulullah. Ubijanje onoga ko ostavi bilo koju od tri navedene osobine jeste stvar na kojoj su se svi uenjaci ujedinili.

Stepene.

q to se tie oenjenog bludnika uenjaci se slau da je njegova kazna za grijeh koji je poinio kamenovanje do smrti. Poslanik je kamenovao Ma'iza i enu Gamidijku, a u kur'anskim ajetima, iji je tekst derogiran, ukoliko starac i starica6 poine blud se kae: ''Kamenujte ih kao kaznu od Allaha , a Allah je plemenit i mudar.'' (Biljee Ibn Hibban i Hakim, a Hakim ga smatra sahihom i sa njim se slae Zehebi) Allah je naredio da se ene koje poine zinaluk uhapse i zatvore sve do svoje smrti ili dok im Allah ne nae neki izlaz. Poslanik je rekao: ''Uzmite od mene, uzmite od mene, Allah im je dao izlaz (propis vezan za njih). Onaj ko nije oenjen: bievanje sa sto udaraca i protjerivanje godinu dana, a oenjen sto udaraca biem i kamenovanje.'' (Biljei Muslim od Ubade ibn Samita ) Skupina uleme je uzela vanjtinu ovog hadisa, pa su smatrali obaveznim da oenjeni treba biti bievan sa sto udaraca, a zatim da se kamenuje, dok neki uenjaci kau da se to dvoje ne primjenjuje zajedno, zato to je Poslanik Ma'iza samo kamenovao, a nije ga bievao. Jedna skupina uenjaka kae: ''Ako su dvoje starih oenjeni tada se biuju i kamenuju, a ako su mladi i oenjeni samo se kamenuju.'' q to se tie rijei ''ivot za ivot'' one se odnose na sluaj da ovjek namjerno bespravno ubije drugog ovjeka, pa se radi ubistva i on ubija. Allah kae: ''O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodna, i rob za roba, i ena za enu...'' (El-Bekare, 178. ajet)

Misli se na to da su u braku.

Iz openitosti govora ''ovjeka za ovjeka'' se izdvajaju odreeni oblici, kao to su: 1. Da roditelj ubije svoje dijete veina uenjaka smatra da se on nee ubiti zbog toga. 2. Da slobodan ubije roba veina smatra da se on radi toga nee ubiti. 3. Ako musliman ubije nevjernika. q to se tie onoga ''koji ostavi svoju vjeru i razie se od demata.'' sa tim se cilja na onoga ko ostavi islam, tako da se odmetne od njega i razie od muslimanskog demata. Propis vezan za njega jeste da se od njega trai pokajanje i povratak u islam, pa ukoliko se ne pokaje tada se ubija. Poslanik kae: ''Ko promijeni svoju vjeru, ubijte ga!'' U ovom sluaju nema razlike izmeu mukarca i ene po veini uleme, dok neki od njih kau da se ena ne ubija kada se odmetne od vjere, kao to se ne ubijaju ni ene u neprijateljskoj dravi tokom rata, nego se samo ubijaju mukarci i ovo je govor Ebu Hanife, rahimehullah, i njegovih uenika, oni smatraju nevjerstvo, koje se desi nakon islama istim kao i nevjerstvo oduvijek, dok veina uenjaka pravi razliku izmeu ove dvije vrste nevjerstva: smatrajui nevjerstvo nakon islama gorim od ovog drugog, zato to je nevjerstvu otpadnika prethodio islam, dok ovaj drugi nikad nije bio musliman, pa se s toga ubija zbog otpadnitva. Oni koji se inae ne ubijaju u ratu su: oronuli starac, bolesnik, slijepac itd.

r Govor Poslanika : ''Onaj ko ostavi svoju vjeru'' ukazuje na to da ukoliko bi se takav pokajao i vratio u vjeru tada se ne bi ubijao, zato to je razlog, zbog koga je njegova krv postala dozvoljena nestao. Prenosi se da je dozvoljeno ubiti muslimana i u nekim drugim sluajevima: 1. Homoseksualizam. Poslanik kae: ''Ubijte poinioca i onoga nad kojim se ini!'' (Biljee ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Made i Hakim koji ga smatra sahihom, a sa njim se slae i Zehebi) 2. Onaj koji ostavi namaz. 3. Ubijanje onoga koji pije alkohol nakon to je to uinio7 etiri puta. 4. pijun koji pijunira muslimane za nevjernike, bez obzira to je musliman. 5. Sihirbaz. Ostavljanje vjere i razilaenje od demata muslimana predstavlja odmetnitvo od vjere, pa makar ovjek izgovarao ehadet: ako bi psovao Allaha i Njegovog Poslanika njegova krv e biti dozvoljena, pa makar izgovarao ehadet. Isto tako e biti i ako se izigrava sa Mushafom i baci ga u neistou ili porekne neku stvar koja je nuno poznata u vjeri, meutim, to se tie onoga koji ostavi neki od pet islamskih ruknova, na tome se temelji da li je on iziao iz islama u potpunosti ili ne. A odgovor na ovo je prethodno naveden u tumaenju treeg hadisa. Tumaenje petnaestog hadisa

Tri puta se provodi kazna bievanjem.

q Od Ebu Hurejre se prenosi da je Allahov Poslanik rekao: '' Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka uti, i ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka bude paljiv prema svome komiji, i ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka poasti svoga gosta.'' (Biljee Buhari i Muslim) r Govor Poslanika : ''Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan'' Neka uradi to i to, ukazuje na to da su ove osobine ujedno i osobine imana, a mi znamo da djela ulaze u okvir imana. Imanska djela su nekada vezana za prava Allaha kao to je izvravanje naredbi a ostavljanje zabrana, u to spada govor onoga to je dobro, a utnja u onome to nije dobro. Ponekad su ona vezana za pravo Njegovih robova, kao to je aenje gosta i ukazivanje panje komiji, usteui se od injenja bilo kakvog uznemiravanja prema njemu. U hadisu se spominju tri stvari koje se nareuju robu: q Prva naredba je govor onoga to je dobro i utnja u onome to nije dobro. Zbog govora Poslanika : ''neka govori dobro ili neka uti'' se ukazuje na to da ne postoji govor ije je izgovaranje ili neizgovaranje na istom stupnju, jer e taj govor biti dobro, pa e nam biti nareeno da ga izgovaramo, ili e biti, osim toga, suprotno od toga, pa e nam biti nareeno da ga ne izgovaramo i to je zato to su nad ovjekom postavljena dva meleka koja piu ono to on izgovora, kao to kae Allah : ''Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu rije, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.'' (Qaf, 17/18. ajet)

itav selef se slae da melek koji sjedi na desnoj strani pie dobra djela, a onaj koji sjedi na lijevoj strani pie loa djela. Poslanik kae: ''Zaista je na njegovoj desnoj strani pisar njegovih dobrih djela.'' (Biljei ga Ibn Ebi ejbe8 od Huzejfe sa sahih senedom) Uenjaci se razilaze oko toga da li se pie sve to ovjek izgovori ili se pie samo ono za to se moe zaraditi nagrada ili kazna. Najjasnije je da se pie sve to ovjek izgovori, a odgovor je u ajetu: ''on ne izgovori ni jednu rije'' sve dok se ne pojavi muhases.9 Ono to nije dobro djelo to je onda loe djelo, pa makar se i ne kanjavalo za njega, jer se za neka loa djela ne kanjava i ona su oprotena na osnovu neinjenja velikih grijeha. Meutim, vrijeme utroeno u njihovom injenju poinilac je upropastio samim tim to je utroeno u batilu10 i taj e ovjek aliti za njim na Sudnjem danu, to je odreena vrsta kazne. Poslanik je rekao: ''Nema ljudi koji ustanu sa sijela na kome nisu spominjali Allaha osim kao da su se razili od tijela mrtvog magarca i za tim sijelom e se alostiti.'' (Biljee ga Ahmed, Ebu Davud i Nesa'i od Ebu Hurejre ) U hadisu kojeg biljei Tirmizi, rahimehullah, se kae: ''Nee ljudi sjediti u sijelu na kome nee spominjati Allaha niti donositi salavat na Poslanika , a da im ono nee propasti11 zbog toga to je
8 9

ejh imama Muslima, rahimehullah, napisao je knjigu Musanef, preselio je 234. H.g. Ograniavanje. 10 Neispravno. 11 Pa e zaaliti za njime.

propalo, pa ako On htjedne kaznit e ih, a ako htjedne oprostit e im.''12 Poslanik kae: ''Nema ljudi koji sjede na sijelu na kome ne spominju Allaha , a da nee aliti za njime na Sudnjem danu, pa makar uli u Dennet.'' (Biljei Nesa'i od Ebu Se'ida el-Hudrija i Ibn Hibban od Ebu Hurejre i kae da je sahih) Odavde vidimo da je one stvari koje nisu dobro-hajr, bolje ne izgovarati, osim onih stvari za kojima se ukae potreba da ih izgovorimo. To je stoga, to est govor o bespotrebnim stvarima dovodi do otvrdnjavanja srca. Od Ibn Omera se prenosi da je Poslanik rekao: ''Ne poveavajte govor u onim stvarima koje nisu od zikra, jer mnogo govora o onome to nije spominjanje Allaha ini srce tvrdim, a zaista je najdalji ovjek od Allaha onaj ije je srce tvrdo.'' (Biljei Tirmizi i kae da je hasen-garib)13 q Druga naredba je: ''paljiv prema svom komiji'' uznemiravanje komije je zabranjeno, jer Poslanik kae: ''Tako mi Allaha ne vjeruje, ne vjeruje, ne vjeruje.'' Pa rekoe: ''Ko Allahov Poslanie?'' Pa ree: ''Onaj od ijih runih djela njegov komija nije miran.'' (Biljei Buhari, rahimehullah, od Ebu urejha) A u Sahihu Muslima, rahimehullah, se kae: ''Nee ui u Dennet onaj od ijih runih djela njegov komija nije miran.'' Allah je naredio injenje dobroinstva: ''I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobroinstvo inite, i roacima, i siroadi, i siromasima, i komijama blinjim, i komijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vaem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvaliu.'' (En-Nisa', 36. ajet)
12 13

Tirmizi kae da je hadis hasenun-sahihun. U veini sluajeva kada Tirmizi, rahimehullah, kae da je garib onda znai da je slab, a ukoliko doda hasen ili sahih; u tom sluaju on je hasen ili sahih.

Ovdje vidimo da je Allah na jednom mjestu objedinio Svoje pravo prema robu, i spominjanje prava robova prema tom robu koje je razvrstao u pet vrsta: 1. Oni prema kojima ovjek ima rodbinsku vezu, uz posebno navoenje roditelja zbog veliine njihovog prava prema ovjeku. 2. Oni koji su slabi i kojima je potrebno da im se ini dobroinstvo ili zbog slabosti njihovog tijela, kao to je to jetim14 ili zbog neposjedovanja mnogo imetka, kao to je miskin.15 3. Oni koji su bliski ovjeku i koji se mijeaju sa njim, i njih postoje tri vrste: a) Blii komija, koji je ujedno i blii roak takav ima dva prava prema ovjeku: Pravo rodbinske veze. Pravo komijske veze. b) Komija koji ivi blizu ovjeka. Prenosi se da je Aia, radijallahu anha, rekla: ''Rekla sam: ''Allahov Poslanie, ja imam dvojicu komija, pa kojem od njih da poklonim neto?'' Ree Poslanik : ''Onome ija vrata su tebi blia.'' (Biljei Buhari) c) Drugovi koji ovjeka esto posjeuju i koji su mu od koristi i kojima je on od koristi. Poslanik kae: ''Najbolji drug kod Allaha je onaj koji je najbolji prema svome drugu, i najbolji komija kod Allaha je onaj koji je najbolji prema svom komiji.'' (Biljee Ahmed i Tirmizi koji kae da je sahih, a biljee ga i Ibn Hibban i Hakim koji kau da je sahih, a sa njima se slae i Zehebi16)
14 15

Siroe malodobno dijete bez oca ili bez oba roditelja. Siromah onaj koji ima neto, ali ne dovoljno da bi ispunio svoje potrebe. 16 Preselio 748. H.g.

4. Oni koji nisu u svom mjestu stanovanja, a to su, ustvari, putnici. 5. Robovi. Rekao je Allahov Poslanik : ''Dibril me nije prestao savjetovati,17 sve dok nisam pomislio da e ga proglasiti jednim od nasljednika.'' (Biljei Buhari od Aie, radijallahu anha) Poslanik takoer kae: ''Nije mu'min onaj koji jede do sitosti, a njegov komija gladan.'' q Trea naredba u hadisu je aenje gosta ime se cilja na uljepavanje samog ugoavanja, jer Poslanik kae: ''Onaj koji vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka poasti svoga gosta onako kako je njegovo pravo!'' Pa rekoe: ''A kakvo je njegovo pravo?'' Ree: ''Jedan dan i no.'' Pa ree: ''A ugoavanje je tri dana, a nakon toga to e biti sadaka.'' (Biljei Buhari i Muslim od Ebu Se'ida elHudrija ) Kae Allahov Poslanik : ''Koji gost doe kod nekih ljudi pa osvane ne dobivi nita, onda on ima pravo da uzme koliko mu pripada kao gostu i zato nee imati grijeha.'' (Biljee Ahmed i Hakim koji kae da je sahih, a Zehebi se slae sa njim) Pravo ugoavanja je vezano i za muslimane i za nevjernike, i ovo je obaveza ako domain ima vika hrane Kae Selman el-Farisi : ''Poslanik nam je zabranio da pruamo gostu ono18 to nemamo kod sebe.'' (Biljee ga Ahmed i Taberani, a hadis je sahih) Tumaenje esnaestog hadisa

17 18

O komiji. Da se obavezujemo prema gostu.

r Prenosi se od Ebu Hurejre da je rekao: ''Neki ovjek ree Allahovom Poslaniku : Poui me. Poslanik ree: Ne srdi se. Ovaj ponovi pitanje vie puta. Poslanik opet ree: Ne srdi se. (Biljei Buhari) ovjek je zatraio od Poslanika kratak i sveobuhvatan savjet, pa mu je Poslanik uputio savjet da se ne srdi. Ovo ukazuje na to da je srdba objedinila svo zlo, dok je uzdravanje od srdbe u sebi objedinilo svo dobro. Dafer ibn Muhammed kae: ''Srdba je klju svakoga zla.'' Rekli su Ibn Mubareku, rahimehullah: ''Objedini nam u jednoj rijei lijep ahlak!'' Pa ree: ''Ostavljanje srdbe.'' r Govor Poslanika : ''Ne srdi se.'' moe nositi dva znaenja: Nareivanje uzroka koji vode ka ostvarivanju lijepoga ponaanja poput: plemenitosti, blagosti, stida, skrivanja ljutnje i dr. To je zbog toga to dua koja je okiena tim svojstvima odbacuje srdbu kada se ona pojavi. Drugo znaenje njegovih rijei: ''Ne srdi se.'' bi moglo biti da ovjek ne radi one stvari koje proistiu iz srdbe, nego da natjera sebe da ostavi njihovo provoenje i svako djelo koje proistie iz te srdbe. To je zbog toga to kada srdba zavlada insanom, ona tada postaje ona koja nareuje i zabranjuje, pa ako se ovjek bude trudio tada e od sebe odbaciti zlo koje nosi. Allah kae: ''Za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad ih ko rasrdi, oprataju.'' (E-ura, 37. ajet)

Takoer kae Allah : ''Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdbu savlauju i ljudima prataju a Allah voli one koji dobra djela ine.'' (Ali 'Imran, 134. ajet) Poslanik je nareivao onome ko se rasrdi da primijeni odreene uzroke koji smiruju srdbu, ujedno pohvaljujui onoga ko vlada sobom u trenucima srdbe. Kae Poslanik : ''Ako se neko od vas naljuti dok stoji neka sjedne, pa ako od njega ne ode ljutnja neka legne.'' (Biljee Ahmed, Ebu Davud sa sahih senedom, a Ibn Hibban kae da je sahih) Poslanik kae: ''Zaista je ljutnja od ejtana, a zaista je ejtan stvoren od vatre, a vatra se gasi sa vodom, pa ako se neko od vas rasrdi neka uzme abdest.'' (Biljee Ahmed i Ebu Davud sa hasen senedom) Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik rekao: ''Nije 19 estok onaj ko se dobro hrva, nego je estok onaj koji vlada sobom u trenutku srdbe.'' (Biljee Buhari i Muslim) Od Mu'aza ibn Enesa el-Duhenija se prenosi da je Poslanik rekao: ''Ko sakrije srdbu, a bude u stanju da je iskae,20 Allah e ga na Sudnjem danu prozvati pred svim ljudima kako bi mu dao da izabere koju god hoe od hurija.'' (Biljee Ahmed, Tirmizi, Ebu Davud i Ibn Made sa hasen senedom) Kae Hasan el-Basri, rahimehullah: ''Kod koga se nau etiri stvari Allah e ga sauvati od ejtana i zabraniti ga Vatri: onaj koji vlada sobom u trenucima elje, straha, strasti i srdbe.'' Ove etiri stvari su izvor svakog zla, jer elja koja se nae kod ovjeka tjera ga da doe do te stvari ne birajui sredstva, a nekada neka od tih stvari moe biti zabranjena. to se tie straha ovjek pokuava da ga odbaci na svaki nain, ali mnogi od tih naina mogu biti zabranjeni. Takoer, strasti tjeraju ovjeka ka onome to je zabranjeno, kao to je blud ili kraa, a ponekad ka kufru, sihru i drugim stvarima.
19 20

Snaan. Provede.

to se tie srdbe ona uzrokuje kljuanje krvi u ovjekovom srcu teei ka osveti prema onome koji je uzrokovao uznemiravanje, nakon to se ono desilo, ili kako bi se samo uznemiravanje odbacilo, iz toga nastaju mnoge rijei ili djela koja su zabranjena. Dunost vjernika je da njegova strast bude ograniena samo na ono to je Allah uinio dozvoljenim, kao i da njegova srdba bude samo radi vjere i da se sveti samo onima koji su nepokorni Allahu i Njegovom Poslaniku . Allah kae: ''Borite se protiv njih! Allah e ih rukama vaim kazniti i poniziti, a vas e protiv njih pomoi, i grudi vjernika zalijeiti i iz srca njihovih brigu odstraniti. A Allah e onome kome On hoe oprostiti. Allah sve zna i mudar je.'' (Et-Tewbe, 14/15. ajet) Ovakvo stanje je bilo i sa Poslanikom kao to Aia, radijallahu anha, kae: ''Poslanik se nikada nije svetio u bilo kojoj stvari radi sebe, nego samo kada bi se krile Allahove zabrane.'' (Biljei Buhari) Poslanik nije nikada svojom rukom udario svoga slugu ili enu: Enes mu je sluio deset godina, pa mu tokom njih nije rekao ni ''uh'', niti mu je ikada rekao za neku stvar koju je uinio: ''Zato si to uradio?'' niti za neku stvar koju ne bi uradio: ''Zato to nisi uradio?'' Aia, radijallahu anha, je bila upitana o ahlaku Allahovog Poslanika , pa je rekla: ''Njegov ahlak je bio Kur'an.'' (Biljee Muslim, Nesa'i i Ahmed) Od Ebu Se'ida el-Hudrija se prenosi da je rekao: ''Poslanik je bio stidljiviji od djevice u njenoj sobi, pa kada bi vidio neku stvar koju je mrzio, poznali bi smo to na njegovom licu.'' U sluaju da ovjek u srdbi izrekne psovku ili ruan govor tada nee biti odgovoran za ono to je rekao, kao to je Poslanik rekao: ''Ja sam, zaista, ovjek. Zadovoljavam se kao to se zadovoljavaju i ljudi, i srdim se kao to se srde ljudi, pa kojeg god sam muslimana psovao ili udarao ja u to uiniti otkupom za njegove grijehe.'' (Biljee Buhari i Muslim) Meutim, ono to se desi u srdbi od nevjerstva, otpadnitva, ubijanja drugih, bespravnog uzimanja imetka i slinih stvari za ovo e se ovjek smatrati odgovornim. Isto je i sa onim

stvarima koje ovjek izgovori u srdbi od talaka,21 oslobaanja roba i zakletve, tako da e ovjek biti odgovoran za ove stvari ukoliko ih iskae u srdbi. Jedna ena je dola Poslaniku , pa mu je rekla da se njen mu naljutio na nju i da joj je dao zihar,22 a da on, ujedno, nije elio da je pusti, pa joj je rekao: ''Ja ne vidim drugaije, osim da si ti njemu sada zabranjena.'' (Hadis je sahih, a biljei ga Ibn Hibban od Huvejle bint Selebe, radijallahu anha) Od Mudahida, rahimehullah, se prenosi da je ovjek doao Ibn Abbasu i pitao ga: ''Pustio sam svoju enu tri puta u stanju srdbe.''23 Pa mu je Ibn Abbas rekao: ''Ibn Abbas ti ne moe ohalaliti ono to ti je Allah zabranio, bio si nepokoran svome Gospodaru i tvoja ena ti je postala zabranjena.'' (Biljei Darekutni sa senedom koji je po artovima24 dva ejha25) Tumaenje sedamnaestog hadisa r Od Ebu Ja'la edada ibn Eusa se prenosi da je Allahov Poslanik rekao: Zaista je Allah propisao lijepo postupanje prema svaemu: kada ubijate, ubijajte na najljepi nain, kada koljete, koljite na najljepi nain; naotrite noeve da olakate vaoj rtvi. (Biljei Muslim) q Koritenje izraza ketebe (jedno od znaenja je i propisati neto) u samom hadisu, prema veini uenjaka fikha i usuli fikha, uvjetuje obaveznost (primjer: kutibe alejkumu sijam propisan vam je post), tako da vidimo da je ovaj hadis jasan dokaz koji ukazuje na obaveznost ihsana,26 a Allah ga je naredio kad je rekao: ''Allah zahtijeva da se svaije pravo potuje, dobro ini, i da se blinjima
21

Razvod braka. Zihar je kada neko svojoj eni kae: ''Ti si meni kao lea moje majke, tj. zabranjena!'' 23 U toj srdbi je talak izgovorio odjednom tri puta. 24 Uvjetima. 25 Buhari i Muslim. 26 Robovanje Allahu kao da Ga vidimo, jer ako mi Njega ne vidimo, On nas, zaista, vidi.
22

udjeljuje, i razvrat i sve to je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.'' (En-Nahl, 90. ajet) Isto tako kae Allah : ''I imetak na Allahovom putu rtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro inite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela ine.'' (El-Bekare, 195. ajet) Hadis ukazuje na obaveznost ihsana u injenju bilo koje stvari, a ihsan u svakoj stvari ovisi od nje same, pa se ihsan u obaveznim stvarima oituje njihovim potpunim izvravanjem, dok to se tie upotpunjavanja poeljnih dijelova obaveznih stvari, ono nije obavezno.27Ihsan u zabranjenim stvarima se ogleda u njihovom potpunom ostavljanju, kae Uzvieni : ''Ne grijeite ni javno ni tajno! Oni koji grijee sigurno e biti kanjeni za ono to su zgrijeili.'' (El-En'am, 120. ajet)

27

Meutim, to znai da emo to ostaviti.

to se tie ihsana u stvarima vezanim za odredbu, on se ogleda u strpljivosti na njoj. to se tie ihsana u ubijanju ljudi ili ivotinja koje je dozvoljeno, on se ogleda u izvravanju ubijanja na najbri i najlaki nain bez dodavanja nekog dodatnog muenja, jer to biva besmisleno nanoenje bola. Najlaki nain ubijanja za ovjeka jeste da bude udaren sabljom po vratu. Allah kae: ''Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po ijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite'' (Muhammed, 4. ajet) Takoer kae Allah : ''Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: Ja sam s vama, pa uvrstite one koji vjeruju! U srca nevjernika Ja u strah uliti, pa ih vi po ijama udarite, i udarite ih po prstima.'' (ElEnfal, 12. ajet) Poslanik kada bi poslao neku izvidnicu, da se bore na Allahovom putu, rekao bi im: ''Nemojte se iivljavati na mrtvima i nemojte ubijati novoroene.'' (Biljei Muslim od Ebu Hurejre ) Poslanik je rekao: ''ovjek koji najblae ubija je onaj koji posjeduje iman.'' (Hadis je hasen, a biljee ga Ahmed, Ebu Davud i Ibn Made) Dozvoljeno ubijanje se deava u dva sluaja: 1. Da bude radi odmazde i nije dozvoljeno unakaziti tijelo onoga nad kojim se vri odmazda, meutim, ako on bude unakazio ubijenog uenjaci zauzimaju dva stava:

a) Sa njim e se uraditi isto to je on uradio sa ubijenim i to je stav imami Malika, afije i Ahmeda, jer od Enesa se prenosi da je Poslanik naredio da se jednom idovu smrska glava izmeu dva kamena, jer je to isto taj idov uradio sa jednom muslimanskom djevojicom. (Biljee Buhari i Muslim) b) Nema ubijanja osim sabljom, to je govor imama Ebu Hanife, rahimehullah. 2. Da ubijanje bude zbog nevjerstva, svejedno bio to kufr u osnovi ili zbog otpadnitva od islama. Veina uenjaka smatra da je pokueno unakaziti ovjeka u tim sluajevima, on se ubija sabljom, dok neki dozvoljavaju unakaziti dokazujui to sa hadisom Uranija.28 A to se tie spaljivanja vatrom to je zabranjeno. Poslanik je rekao: ''Ja sam vam naredio da spalite tog i tog ovjeka sa vatrom, a sa vatrom kanjava samo Allah , pa ako ih naete, ubijte ih.'' (Hadis biljei Buhari od Ebu Hurejre ) Od Ibn Mes'uda se prenosi da je rekao: ''Bili smo sa Poslanikom , pa smo proli pored mravinjaka koji je bio spaljen, pa se Poslanik naljutio i rekao: ''Ne prilii ovjeku da kanjava Allahovom kaznom.'' (Hadis je sahih, biljee ga Ahmed, Ebu Davud i Nesa'i) U oba Sahiha se prenosi od Ibn Omera da je on proao pored ljudi koji su postavili koku za metu, pa je gaali, a on je rekao: ''Ko je ovo uinio?'' ''Zaista je Poslanik prokleo onoga ko uini neto ovako.'' Stoga Poslanik je naredio da se klanje obavi na najljepi nain.

28

Oni su skupina ljudi koji su oboljeli u Medini zbog njezinog zraka, pa im je Poslanik naredio da izau na mjesto gdje se skupljaju deve od zekata i da piju njihovo mlijeko i mokrau, pa su oni to i uinili i ozdravili su. Zatim su ubili pastira, odmetnuli se od islama i ukrali su deve od zekata. Kada ih je Poslanik pohvatao, poodsijecao im je ruke i noge unakrst i oslijepio ih uarenim eljezom, te ih ostavio u pustinji sve dok nisu umrli.

Poslanik je takoer naredio da se naotri no i da se sa ivotinjom lijepo postupa. Od Ikrime se prenosi da je Ibn Abbas rekao: ''Poslanik je proao pored ovjeka koji je jednom nogom stajao na glavi ovce, a pri tome je otrio svoj no, a ona je u njega gledala, pa je rekao Poslanik : ''A zato to nisi uinio prije ovoga, zar hoe da je usmrti 29 sa vie smrti?'' (Hadis je sahih, a biljei ga Taberani)

Tumaenje osamnaestog hadisa r Od Ebu Zerra Dunduba ibn Dunada i Ebu Abdurrahmana Mu'aza ibn Debela, radijallahu anhuma, se prenosi da je Allahov Poslanik rekao: ''Boj se Allaha ma gdje da si, i poprati loe djelo dobrim koje e ga izbrisati, i ophodi se sa ljudima u skladu sa lijepim ponaanjem.'' (Biljei Tirimizi i kae da je hasen, dok u nekim primjercima Tirmizijinog Sunena se prenosi kao hasen-sahih, hadis, takoer, biljee imam Ahmed, Daremi, Hakim i Taberani u ElKebiru, kao i u Es-Sagiru) q Ovo je veliki vasijet30 koji obuhvata kako Allahova prava tako i prava Njegovih robova:

29 30

Vie puta. Oporuka.

Od prava Allaha prema Njegovim robovima jeste i da ga se boje istinskom bogobojaznou i to je oporuka od strane Allaha prijanjim i kasnijim generacijama, kae Allah : ''Allahovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji. Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, ve zapovjedili da se bojite Allaha. A ako ne budete vjerovali, pa, uistinu, Allahovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On je hvale dostojan!'' (En-Nisa', 131. ajet) Bogobojaznost Bogobojaznost je da rob postavi izmeu sebe i onoga ega se boji,31 od strane svoga Gospodara (Njegova srdba, kazna itd.), tit koji e ga zatititi od toga. To se postie izvravanjem nareenih djela, a izbjegavanjem nepokornosti Njemu. Ponekad se rije takwa32 pridodaje Allahovom imenu, kao to je govor Allaha : ''I bojte se Allaha, pred kojim ete se sabrati.'' (ElMa'ide, 96. ajet) Kada se rije takwa doda Allahovom imenu, onda dolazi u znaenju: ''bojte se Allahove srdbe i mrnje,'' i ovo je najvea stvar koje se treba bojati. Ponekad se rije takwa dodaje na Allahovu kaznu i na mjesto na kome se ona odvija, kao to je Vatra ili na vrijeme njenog odvijanja, kao to je to Sudnji dan, kao to Allah kae: ''I uvajte se Vatre za nevjernike pripremljene.'' (Ali 'Imran, 131. ajet) Kao to Allah , takoer, kae: ''I bojte se dana kada niko ni za koga nee moi nita uiniti, kada se niiji zagovor nee prihvatiti, kada ni od koga otkup nee primiti i kada im niko u pomo nee pritei.'' (El-Bekare, 48. ajet)

31 32

Njegova srdbe, kazne itd. Bogobojaznost.

U potpunu bogobojaznost ulazi klonjenje od zabranjenog i ostavljanje sumnjivog, a ponekad u njen okvir ulaze izbjegavanje menduba33 i ostavljanje mekruha34 ovo je najvei stepen bogobojaznosti. Allah kae: ''Nije estitost u tome da okreete lica svoja prema istoku i zapadu; estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju roacima, i siroadi, i siromasima, i putnicimanamjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naroito oni koji su izdrljivi u neimatini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i runih postupaka klone.'' (El-Bekare, 177. ajet) Omer ibn Abdu-l-Aziz, rahimehullah, kae: ''Nije bogobojaznost post po danu i klanjanje nonog namaza nou uz mijeanje loih stvari sa njima, nego je bogobojaznost ostavljanje onoga to je Allah zabranio i injenje onoga to je Allah naredio, pa kome bude nakon toga dato dobro to je samo dodatno dobro.'' Musa ibn 'Ajen, rahimehullah, je rekao: ''Bogobojazni su se ustegli od nekih stvari koje su halal, u strahu da ne upadnu u zabranjene stvari, pa ih je Allah nazvao muttekijama.''35 Mejmun ibn Mihran, rahimehullah, kae: ''Bogobojazan ovjek je daleko stroiji u svoenju rauna sa samim sobom, nego to je to krt partner u svoenju rauna sa svojim partnerom u poslu.'' Dakle, bogobojaznost je Allahova oporuka svim Njegovim stvorenjima, kao i oporuka poslanika, salavatullahi ves-selamuhu alejhim edme'in.

33 34

Poeljno, ali nije na stupnju vadiba (obaveza). Pokueno. 35 Bogobojazni.

Kada bi Poslanik poslao izvidnicu, savjetovao bi njenog emira da se boji Allaha u stvarima vezanim za Njega i za muslimane koji su sa njime. Poslanik bi uio dovu: ''Moj Boe, ja Te molim za uputu, bogobojaznost, ednost i bogatstvo due.'' (Biljei Muslim) r Govor Poslanika : ''Boj se Allaha ma gdje da si'' se odnosi i na javnost i na tajnost u odnosu na njegovo vienje od strane ljudi. Poslanik je znao rei u svojim dovama: ''Traim od Tebe strahopotovanje prema Tebi u tajnosti i u javnosti.'' (Biljei ga Nesa'i, a Ibn Hibban kae da je sahih) Onaj koji zna da ga Allah vidi ma gdje on bio i da On vidi i nadzire njegovu untranjost i vanjtinu, a nakon toga postane svjestan tih stvari u samoi, takvo stanje e ga dovesti na stepen ostavljanja nepokornosti. Kae Allah : ''I Allaha se bojte s imenom ijim jedni druge molite i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.'' (En-Nisa', 1. ajet) Imam afija, rahimehullah, je rekao: ''Najtee su tri stvari: udjeljivanje u stanju neimatine, opreznost u injenju loih stvari u samoi, kao i rije istine kod onoga od koga se neto oekuje ili ga se boji.'' Jedan ovjek je od jedne beduinke traio da poine blud, pa joj je rekao: ''Niko nas ne vidi, osim one zvijezde.'' Pa je ona rekla: ''A gdje je Onaj Koji ju je stvorio?'' Dunejd,36 rahimehullah, je bio upitan jedne prilike: ''Sa ime se pomae u obaranju pogleda?'' Rekao je: ''Sa znanjem da je Allahov pogled prema tebi bri od tvog pogleda prema onome to je zabranjeno.'' Bogobojaznost u tajnosti i javnosti je pokazatelj potpunosti ovjekovog imana i ona ima veliki utjecaj na stvaranje lijepog miljenja o njenom vlasniku u srcima vjernika.
36

Inae je bio poznat po skromnosti.

Ebu Derda je rekao: ''Neka se svaki od vas boji da ga mu'minska srca ne proklinju, a da on to i ne osjeti.'' Zbog toga to esto ini nepokornost Allahu , pa e Allah u mu'minska srca ubaciti mrnju prema njemu, dok je isto tako i suprotno. r Govor Poslanika : ''i poprati loe djelo dobrim koje e ga izbrisati'' samim tim to je ovjek obavezan da bude bogobojazan u javnosti i u tajnosti, iako ponekad moe upasti u greku, njemu je nareeno da uini ono sa ime e izbrisati to loe djelo i da to loe djelo zamijeni sa dobrim. Allah kae: ''I obavljajte molitvu poetkom i krajem dana, i u prvim asovima noi! Dobra djela, zaista, ponitavaju hrava. To je pouka za one koji pouku ele.'' (Hud, 114. ajet) Kae Allah : ''I za one koji se, kada grijeh poine ili kad se prema sebi ogrijee, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole a ko e oprostiti grijehe ako ne Allah? i koji svjesno u grijehu ne ustraju.'' (Ali 'Imran, 135. ajet) r Govor Poslanika : ''i poprati loe djelo dobrim koje e ga izbrisati'' se ponekad odnosi na pokajanje zbog uinjenog loeg djela, a Allah nas obavjetava u Svojoj Knjizi da e oprostiti onome ko se pokaje zbog svog grijeha. Allah kae: ''Ja u sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini, i koji zatim na pravom putu istraje.'' (Ta ha, 82. ajet) Ovo ukazuje na to da e Allah sigurno prihvatiti pokajanje nakon uinjenog grijeha i ovo je govor dumhur uleme.37

37

Veine uenjaka.

Nekada se pod dobrim djelom podrazumijevaju openitije stvari od tewbe,38 kao to Allah kae: ''I obavljajte molitvu poetkom i krajem dana, i u prvim asovima noi! Dobra djela, zaista, ponitavaju hrava. To je pouka za one koji pouku ele.'' (Hud, 114. ajet) Poslanik je rekao: ''Ko uzme abdest, pa ga uljepa,39 grijesi iz njegovog tijela e izai, pa ak i ispod njegovih noktiju.'' (Biljei Muslim od Osmana ) Izvravanje dobrih djela i farzova otkupljuje male grijehe, ukoliko njihov poinilac ne ustraje u njihovom injenju, a to se tie velikih grijeha, za njihov oprost potrebno je uiniti tewbu, tj. pokajati se. A onaj ko se ne pokaje od velikih grijeha, on je nasilnik. Poslanik je rekao: ''Pet dnevnih namaza, duma do dume i ramazan do ramazana otkupljuju ono to se poini,40 ukoliko se ovjek kloni velikih grijeha.'' (Biljei Muslim od Ebu Hurejre ) Takoer, potrebno se kajati i zbog malih grijeha kae Allah : ''A reci vjernicama neka obore poglede svoje'' (En-Nur, 31. ajet) I na kraju ovog ajeta Allah kae: ''I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono to elite.'' Dakle zahtijeva tewbu, ak, i za male grijehe. r Govor Poslanika : ''...i poprati loe djelo dobrim koje e ga izbrisati'' u svojoj vanjtini znai da dobra djela briu loa u onim knjigama koje piu meleki. Neki uenjaci kau da ti grijesi ostaju zapisani, iako se ovjek pokaje za njih i Allah mu oprosti, kako bi mu ih Allah mogao predoiti na Sudnjem danu.

38 39 40

Pokajanja. Njegovo uzimanje.

Od grijeha.

r Govor Poslanika : ''i ophodi se sa ljudima u skladu sa lijepim ponaanjem.'' znai da je Allah izuzeo lijepo ponaanje prema drugim ljudima zbog velike potrebe za njegovim objanjavanjem, jer mnogi ljudi misle da se bogobojaznost ogleda samo u ispotivanju Allahovih prava, ne gledajui pri tome na prava ljudi, to je naravno greka. Ispotovati istovremeno i Allahova i ljudska prava je veoma teko, i za to nisu sposobni do poslanici, sallavatullahi vesselamuhu alejhim edme'in, i oni koji su iskreni. Allah nareuje druenje sa ljudima uz lijepo ophoenje, kada kae: ''koji srdbu savlauju i ljudima prataju, a Allah voli one koji dobra djela ine.'' (Ali 'Imran, 134. ajet) Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik rekao: ''Mu'min sa najpotpunijim imanom je onaj koji ima najljepi ahlak.'' (Hadis biljee Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi, a Ibn Hibban smatra da je sahih) Poslanik je rekao: ''Zaista mu'min sa svojim lijepim ahlakom moe dostii stepen postaa i klanjaa.'' (Biljee Ahmed i Ebu Davud, a Ibn Hibban kae da je sahih) Od Ukbe ibn Amira el-Duhenija se prenosi da je rekao: ''Rekao mi je Poslanik : ''Ukbe, hoe li da te obavijestim o najvrjednijem ahlaku stanovnika dunjaluka i Ahireta?'' Obilazi onoga ko tebe ne obilazi i daji onome ko tebi ne daje, i oprosti onome ko ti je nasilje uinio. (Hadis je hasen, a biljee ga Ahmed i Hakim)

Tumaenje devetnaestog hadisa

r Od Ebu-l-Abbasa Abdullaha ibn Abbasa se prenosi da je rekao: ''Jednog dana sam bio iza Allahovog Poslanika , pa mi ree: O mladiu, poduit u te nekim rijeima: pazi na Allaha, Allah e te uvati. Imaj na umu Allaha, Allah e biti ispred tebe. Kada moli, moli Allaha. Ako trai pomo, trai od Allaha. Znaj, da se itav narod sakupio da ti koristi u neemu, ne bi ti koristili, osim sa onim to ti je Allah propisao. A da se sakupe da ti u neemu nanesu tetu, ne bi ti natetili osim u onom to ti je Allah ve propisao. Podigla su se pera i osuile stranice. (Hadis biljei Tirmizi koji kae da je hasen-sahih) U predajama, osim Tirmizijine, stoji: ''Imaj na umu Allaha, nai e Ga ispred sebe. Znaj za Allaha kada si u obilju, Allah e znati za tebe u nevolji. I znaj, ono to te je promailo, nije moglo da te pogodi, a ono to te je pogodilo, nije moglo da te promai. Zaista je pomo u strpljivosti, utjeha u alosti, olakica sa tegobom.'' (Hadis biljei Ahmed) r Govor Poslanika : ''pazi na Allaha'' znai pazi na Njegove granice na taj nain to ih nee prelaziti, i na Allahova prava, tako to ih nee zanemariti i Njegova nareenja, tako to e ih izvriti, Njegove zabrane, tako to e ih se kloniti. Od najpreih stvari, koje spadaju u Allahova nareenja na koja moramo paziti, jeste namaz Allah kae: ''Redovno molitvu obavljajte, naroito srednju molitvu i pred Allahom ponizno stojte.'' (El-Bekare, 238. ajet) Allah hvali one koji paze na namaz, pa kae: ''I oni koji molitve svoje budu revnosno obavljali.'' (Me'arid, 34. ajet) Poslanik je rekao: ''Ko uva njega (namaz), Allah se obavezuje da e ga uvesti u Dennet.'' (Biljee Ahmed i Malik od Ubade ibn Samita , a Ibn Hibban kae da je sahih)

Isto tako je vana i istoa, koja je klju namaza kae Poslanik : ''Ne odrava abdest niko osim mu'mina.'' (Hadis biljee Ahmed i Darimi od Sevbana , a Ibn Hibban kae da je sahih) Takoer je nareeno na date zavjete kao to Allah kae: '' a o zakletvama svojim brinite se!'' (El-Ma'ide, 89. ajet) to je zbog toga to ljudi esto daju zakletve, a ujedno se poigravaju sa njima, pa ih ne izvravaju. Od najpreih zabrana kojih se ovjek treba kloniti jesu grijesi koji se ine jezikom i polnim organom Allah kae: ''Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim'' (En-Nur, 30. ajet) Poslanik kae: ''Ko sauva ono to se nalazi izmeu vilica i ono to se nalazi izmeu njegovih nogu ui e u Dennet.'' (Hadis biljei Hakim od Ebu Hurejre koji kae da je sahih, a sa njim se slae i Zehebi, i Ibn Hibban, takoer, kae da je sahih) r Govor Poslanika : ''Allah e te paziti.'' znai da e se onome ko pazi na Allahove granice i prava uzvratiti na isti nain, jer je nagrada u skladu sa djelom (iste vrste), kao to Allah kae: ''Sjeajte se vi Mene i Ja u se vas sjetiti.'' (ElBekare, 152. ajet) Allah , takoer, kae: ''O vjernici, ako Allaha pomognete i On e vama pomoi i korake vae uvrstiti.'' (Muhammed, 7. ajet) Postoje dvije vrste Allahovog uvanja roba:

1. uvanje u vezi sa njegovim dunjalukim interesima, kao to je uvanje njegovog tijela, imetka, potomstva i porodice. Allah kae: ''Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, po Allahovu nareenju nad njim bde. Allah nee izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoe da jedan narod kazni, niko to ne moe sprijeiti; osim Njega nema mu zatitnika.'' (Er-Rad, 11. ajet) Ko bude pazio na Allaha u toku svoje snage i mladosti, Allah e ga paziti u toku njegove slabosti i starosti, tada e mu podariti blagodati dobrog sluha, vida i razuma. Tahir ibn Abdullah et-Taberi, jedan od poznatih uenjaka, je ivio vie od stotinu godina, pa je jednog dana skoio poput momka, te su se ljudi zaudili zbog toga, pa im on ree: ''Ovo su organi koje sam uvao u mladosti, pa mi ih je Allah sauvao u starosti.'' (El-Bidaje ven-nihaje od Ibn Kesira, XII tom, 85. str.) Ko bude pazio na Allaha , Allah e ga sauvati od svake nelagodnosti, pa e, ak, uiniti bezopasnim za tog roba i ivotinje koje mogu nakoditi ovjeku, kao to se desilo Sefini,41 slugi Poslanika kada se njegov brod potopio te je izaao na jedan otok tada je vidio lava koji je iao sa njim kako bi mu pokazao put (dakle lav mu je pokazao put), pa kada su doli do puta lav je poeo uzdisati kao da se oprata od njega, pa ga je napustio. (Predaju biljei Taberani sa hasen senedom i Hakim koji kae da je sahih, a sa njim se slae i Zehebi) 2. Od vrsta Allahovog uvanja Svoga roba jeste: Allahovo uvanje Svoga roba u njegovoj vjeri i imanu, pa ga On uva od sumnjivih stvari ili strasti usmrujui ga na imanu. Od Omera se prenosi da ga je Poslanik poduio da kae: ''O moj Boe, sauvaj me u islamu dok stojim, sauvaj me u islamu dok sjedim i sauvaj me u islamu dok leim i ne uini nadamnom moga neprijatelja ili onoga ko ti je nepokoran.'' (Biljei Ibn Hibban)
Sefina je u ovom haberu ime jednog pokornog Allahovog roba, dok rije sefina u arapskom jeziku znai brod.
41

r Govor Poslanika : ''Pazi na Allaha nai e Ga ispred sebe.'' znai da e onaj koji se pridrava Allahovih propisa i izvrava Njegove naredbe imati Allaha sa sobom ma gdje krenuo, kao to Allah kae: ''Allah je, zaista, na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ine.'' (En-Nahl, 128. ajet) Ovo je posebna vrsta bliskosti i veze izmeu Allaha i Njegova roba koja se spominje u govoru Allaha upuenom Musau i Harunu : ''Ne bojte se ree On Ja sam s vama, Ja sve ujem i vidim.'' (Ta ha, 46. ajet) Takoer, tu je i govor Poslanika upuen Ebu Bekru u peini: ''Ne brini se, Allah je s nama.'' (Et-Tewbe, 40. ajet) to se tie ope Allahove veze sa robovima, ona se ogleda u Njegovom nadzoru nad njihovim djelima, kao to Allah kae: ''Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha, On je s njim, a i kad nou smiljaju rijei kojima On nije zadovoljan; Allah dobro zna sve ono to oni rade.'' (En-Nisa', 108. ajet) r Govor Poslanika : ''Znaj za Allaha u rahatluku, Allah e znati za tebe u tegobi.'' znai da kada rob u rahatluku pazi na Allaha i Njegova prava, takvim postupanjem e uiniti da se upozna sa svojim Gospodarom, te e tako izmeu njega i njegovog Gospodara nastati svojevrsna vrsta poznavanja, na osnovu koje e Allah znati za roba kada se on nae u nevolji, zbog toga to on zna za Allaha u rahatluku. to se tie robove spoznaje Allaha , nje imaju dvije vrste: 1) Opa vrsta spoznaje koja se ogleda u priznavanju ili vjerovanju. 2) Posebna vrsta spoznaje koja uvjetuje potpunu naklonjenost ovjekovog srca prema Allahu .

Allahovo upoznavanje sa Svojim robom ima, takoer, dvije vrste: 1) Openito poznavanje ili znanje o robu koje se ogleda u Njegovom znanju o djelima roba koja poini javno ili tajno, kao to Allah kae: ''Mi stvaramo ovjeka i znamo ta mu sve dua njegova haje, jer Mi smo njemu blii od vratne ile kucavice.'' (Qaf, 16. ajet) 2) Posebna vrsta znanja i upoznavanja koja sa sobom nosi Njegovu ljubav prema robu, pribliavanje roba Sebi, odazivanje na njegovu dovu i njegovo spaavanje u nevoljama. Allah kae u hadisu-kudsiju: ''rob se nee prestati Meni pribliavati sa nafilama sve dok ga ne zavolim, pa kada ga zavolim postajem njegov sluh kojim on slua, njegov vid sa kojim on vidi, njegova ruka sa kojom on dotie, njegova noga sa kojom on hodi, pa ako mi zatrai neto Ja u mu to dati, a ako od neega zatrai utoite kod Mene Ja u ga zatititi.'' (Hadis biljei Buhari od Ebu Hurejre ) Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik rekao: ''Koga raduje da se njegovoj dovi Allah odazove u nevolji, neka povea injenje dove u rahatluku.'' (Hadis biljee Taberani i Hakim koji kae da je sahih, a Zehebi se slae sa njim) Od tajni poreenja olakanja sa tegobom jeste: kada tegoba dosegne svoju krajnju granicu tada rob izgubi nadu u pomo od strane stvorenja te se njegovo srce vee samo za Allaha . Ovo je bit tevekkula (oslanjanja) na Allaha i to je najvanija stvar sa kojom se moe traiti ispunjavanje potreba, jer je Allah dovoljan i odaziva se onome ko se oslanja na Njega, kao to Allah kae: ''Onome koji se u Allaha uzda On mu je dosta.'' (Et-Talak, 3. ajet) Fudajl ibn Ijad je rekao: ''Tako mi Allaha, kada bih izgubio nadu u stvorenja da e ti dati sve ono to trai, tvoj Gospodar bi ti dao sve ono to trai.''

Tumaenje dvadesetog hadisa q Od Ebu Mes'uda Ukbe ibn Amra el-Ensarija, el-Bedrije (uesnik na Bedru) se prenosi da je rekao: Allahov Poslanik je rekao: ''Ono to su ljudi upamtili od govora prethodnih poslanika jeste: Ako ne osjea stid, onda radi ta hoe. (Hadis biljei Buhari) r Govor Poslanika : ''Ono to su ljudi zapamtili'' ukazuje da su ove rijei naslijeene i prenesene od prijanjih poslanika i da su ljudi taj govor prenosili meu sobom, i naslijeivali ga sve dok nije dospio do ovoga Ummeta. r Govor Poslanika : ''Ako ne osjea stid onda radi ta hoe.'' sadri dva znaenja: 1) To nije naredba, nego dolazi u smislu prijekora i zabranjivanja. Oni koji tako misle imaju dvije teorije: a) da je to naredba u smislu prijetnje i upozoravanja sa znaenjem: ako se ne stidi radi ta hoe, a Allah e te shodno tome i ''nagraditi'', kao to Allah kae: ''Radite ta hoete On, zaista, vidi ta radite.'' (Fussilet, 40. ajet)

Kao i govor Allaha : ''A vi se pored Njega klanjajte kome hoete.'' (Ez-Zummer, 15. ajet) b) Ove rijei su naredba sa znaenjem obavjetenja, tj. da onaj koji se ne stidi radi ta hoe, jer je stvar koja sprjeava injenje pokuenih i runih djela upravo stid. Onaj koji nema stida potonue u pokvarenjatvu i runim djelima, a Poslanik je rekao da je stid dio imana. On je opomenuo ovjeka koji je prekoravao svoga brata zbog stida, govorei: ''Ti se, zaista, stidi'', pa mu je Poslanik rekao:

Pusti ga, jer je stid dio imana! (Biljee ga Buhari i Muslim od Ibn Omera ) Poslanik je rekao: ''Stid dolazi samo sa dobrom.'' (Hadis biljee Buhari i Muslim od Imrana ibn Husejna ) 2) Drugi govor o znaenju: ''Ako se ne stidi radi ta hoe.'' jeste da je to naredba da takav radi ta hoe to znai da ako taj eli initi djelo u kome nema stida, svejedno od Allaha ili od ljudi, neka to djelo i ini (ibadeti, dobra djela). Poslanik je rekao Harmeletu ibn Abdullahu: ''ini dobra djela, a kloni se loih i ono dobro koje tvoje uho uje od ljudi, nakon to ih napusti, uini, i ono zlo koje uje od ljudi, nakon to ih napusti, kloni ga se!'' (Hadis biljei imam Ahmed, a Hafiz je rekao da je njegov sened hasen) Postoje dvije vrste stida: 1) Stid koji se nalazi kod ovjeka samim stvaranjem i u njegovoj prirodi (uroeni stid), i to je jedna od najvrjednijih osobina koje Allah poklanja Svome robu. 2) Steeni stid koji se stie spoznajom Allaha i Njegove veliine, Njegove blizine i nadzora nad robovima, i ovo je jedna od najuzvienijih imanskih osobina. Nekada se stid od Allaha raa kod ovjeka kada se pogledaju Allahove blagodati i istovremeno ovjekovo uskraivanje u zahvaljivanju na njima. Ako se ovjeku oduzme njegov uroeni i steeni stid tada nema nita to e ga sprijeiti od upadanja u runa djela i loe ponaanje, tada ovjek postaje takav kao da nema imana. Pohvalan stid je osobina koja ovjeka tjera na injenje onoga to je lijepo i ostavljanje onoga to je runo, ali to se tie slabosti koja dovodi do neizvravanja nekih Allahovih ili ljudskih prava, ona se nikako ne moe smatrati stidom, to je slabost, nemo i ljudska mahana.

Tumaenje dvadesetprvog hadisa q Od Ebu Amra Sufjana ibn Abdullaha se prenosi da je rekao: ''O Allahov Poslanie, reci mi o islamu ono to ne mogu pitati nikoga osim tebe.'' Ree Poslanik : Reci, vjerujem u Allaha, zatim budi na pravom putu. (Biljei Muslim) r Govor Poslanika : ''Reci, vjerujem u Allaha, zatim budi na pravom putu.'' je poput govora Allaha : ''Onima koji govore: 'Gospodar na je Allah', pa poslije ostanu pri tome dolaze meleki: ''Ne bojte se i ne alostite se i radujte se Dennetu koji vam je obean.'' (Fussilet, 30. ajet) I govor Poslanika : ''Reci, vjerujem u Allaha'' znai da je iman, koji se spominje, ustvari, potpun iman u koji ulaze i dobra djela, prema uenjacima selefa i poznatim muhaddisima. Allah kae: ''Ti idi pravim putem, kao to ti je nareeno i neka tako postupe vjernici koji su uz tebe.'' (Hud, 112. ajet) Nareivanje vjerovanja u ovom sluaju jeste naredba o primjenjivanju vjere, kao to Allah nareuje: ''On vam propisuje u vjeri isto ono to je propisao Nuhu i ono to objavljujemo tebi, i ono to smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: ''pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte.'' (E-ura, 13. ajet) Dranje pravoga puta jeste odabir pravoga puta, a to je plemenita vjera koja nema otklona ni na desno ni na lijevo, to obuhvata injenje svih vrsta pokornosti; vanjskih i unutranjih, kao i ostavljanje svih zabranjenih djela. Ove rijei Poslanika tako obuhvataju osobine cjelokupne vjere. U govoru Allaha : ''I drite se pravoga puta i traite oprosta od Njega.'' vidimo znak kojim nam Allah ukazuje da e postojati uskraivanja s nae strane u pridravanju pravoga puta, to se ponitava injenjem istigfara koji je preduvjet za oprost naeg uskraivanja. Ovo je poput govora Poslanika : ''Boj se Allaha ma gdje bio i loe djelo poprati dobrim koje e ga pobrisati.''

Poslanik nas obavjetava da ljudi nee biti u mogunosti da se istinski pridravaju pravoga puta, pa je rekao Poslanik : ''Drite se pravog puta, ali to neete biti u stanju postii (potpuno) i znajte da je vae najbolje djelo namaz, a ne pazi na abdest niko osim mu'min.'' (Biljee ga Ahmed i Ibn Made od Sevbana ) A u drugom rivajetu imama Ahmeda, rahimehullah: ''Teite upotpunjavanju (da direktno pogodite) i pokuajte da bude to blie (cilju), a na abdest ne pazi niko osim mu'min.'' Pogoditi ono to je traeno od ovjeka je sr pridravanja pravog puta i to je pogaanje svejedno u djelima ili rijeima, dok je pokuavanje pogaanja u to veoj blizini cilja preporueno ukoliko se sam cilj ne pogodi, meutim, uz uvjet da ovjek istinski pokuava da pogodi traeni cilj. Poslanik je rekao: ''O ljudi, vi neete uiniti (ili neete biti u stanju da uinite) sve ono to sam vam naredio, nego pokuavajte da pogodite (ostvarite nareeno) i radujte se.'' (Hadis je hasen, a biljee ga Ahmed, Ebu Davud, Ebu Ja'la42 i Taberani od Hakema ibnu-lHazna el-Kulefija) Sr istikame jeste pridravanje tewhida u srcu, kao to je protumaio Ebu Bekr es-Siddik govor Allaha : ''Oni koji govore: Na Gospodar je Allah, i istraju na pravom putu'' (El-Ahkaf, 13. ajet) tako to su oni ti koji se ne okreu nikome, osim ka Allahu . Kada srce postigne istikamu u spoznaji Allaha , strahopotovanju od Njega, Njegovom velianju, oslanjanju na Njega, odbacivanju svih osim Njega, tada svi organi postiu istikamu u pokornosti Njemu. Srce je vladar organa, dok su organi njegova vojska, pa ako vladar postigne istikamu, postii e je vojska i podanici. Tako se tumai Allahov govor: ''Ti upravi lice svoje vjeri kao pravi vjernik.'' (Er-Rum, 30. ajet) Tj. da se nijet treba oistiti da bude samo radi
42

On je Ebu Ja'la el-Meusul, rahimehullah, a Meusul je grad u Iraku.

Allaha ne pridruujui Mu sudruga. Najprei organ nakon srca koji se treba najvie paziti jeste jezik, jer je on portparol srca i on iskazuje ono to srce hoe, stoga, nakon to je Poslanik ovjeku naredio istikamu, savjetovao mu je da uva svoj jezik, jer u rivajetu ovog istog hadisa kod Tirmizija se biljei, nakon rijei: ''summe stekim'' Sufjan je rekao: ''Boiji Poslanie, koja je stvar najstranija od koje se za mene boji?'' Pa je Poslanik uzeo svoj jezik i rekao: Ovoga! (Tirmizi kae za hadis da je hasenun-sahih) Tumaenje dvadesetdrugog hadisa q Od Ebu Abdullaha Dabira ibn Abdullaha, el-Ensarije se prenosi da je neki ovjek upitao Poslanika i rekao: ''ta misli, ako ustrajem u klanjanju propisanih namaza, u postu ramazana, dozvoljavam to je dozvoljeno, a zabranjujem ono to je zabranjeno i nita vie ne uinim osim toga, hou li ui u Dennet?'' Allahov Poslanik mu odogovori: ''Da, hoe.'' (Biljei Muslim) Neki uenjaci tumae dozvoljavanje dozvoljenog imanjem ubijeenja u njegovu dozvoljenost, a zabranjivanje zabranjenog imanjem ubijeenja u njegovu zabranjenost. Mogue je da se rijeima ''dozvoljavanje dozvoljenog'' misli na njegovo injenje i halal. U ovom sluaju biva izraz za ono to nije zabranjeno, tako da u okviru toga dolazi vadib, mustehab, mubah. U skladu s time, znaenje njegovih rijei bi bilo da on radi ono to mu nije zabranjeno i da ne prelazi granice onoga to mu je dozvoljeno, kao i da se kloni zabranjenih stvari. Ibn Mes'ud i Ibn Abbas tumae 121. ajet u suri El-Bekare: ''Neki od sljedbenika Knjige itaju je onako kako je objavljena; oni u nju vjeruju.'' na taj nain to oni dozvoljavaju dozvoljeno, a zabranjuju zabranjeno i ne iskrivljavaju. (Biljei Taberi u tefsiru od Ibn Abbasa , a Hakim kae da je sahih, a Zehebi se slae sa njim) r Ono to se ciljalo rijeima ''dozvoljavanje i zabranjivanje'' jeste injenje halala, a klonjenje od harama.

Allah kae o nevjernicima koji su mijenjali mjesta zabranjenih mjeseci u godini: ''Premjetanjem svetih mjeseci samo se poveava nevjerovanje ime se nevjernici dovode u zabludu jedne godine ga proglaavaju dozvoljenim, a druge godine ga smatraju svetim.'' (Et-Tewbe, 37. ajet) Ono to se htjelo ajetom jeste da su se oni borili jedne godine tokom svetog mjeseca, pa su ga proglaavali dozvoljenim, dok su se druge godine ustezali od borbe, tokom njega, pa su ga proglaavali zabranjenim. q Ovaj hadis ukazuje na to da e onaj, koji izvrava obaveze, a kloni se zabranjenog ui u Dennet. Mnogi hadisi koji govore o ovome su preneseni od Poslanika , a od njih je i govor Poslanika : ''Nema roba koji klanja pet dnevnih namaza, posti ramazan, daje zekat, kloni se sedam velikih grijeha, a da mu se nee otvoriti sva dennetska vrata, kako bi uao na koja hoe, a zatim je prouio: Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi emo prei preko manjih ispada vaih i uveemo vas u divno mjesto. (En-Nisa', 31. ajet, hadis biljee Nesa'i, Ibn Huzejme i Hakim, a Ibn Hibban kae da je sahih od Ebu Hurejre i Ebu Se'ida) Poslanik je rekao: ''Ko oboava Allaha, ne pripisujui Mu sudruga, obavlja namaz, daje zekat, posti ramazan, kloni se velikih grijeha, Dennet je njegov (ili je rekao: ''Ui e u Dennet'').'' (Hadis je sahih, biljee ga imam Ahmed i Nesa'i od Ebu Se'ida el-Ensarija) q Ono to je beduin htio rei sa ''nee nita dodati na to'' jeste da na propisani namaz, zekat, post i hadd nee dodati nita od dobrovoljnih djela, a nije elio rei da nee izvravati druge obavezne stvari u islamu. Ova djela su razlozi koji vode ulasku u Dennet, meutim, nekada injenje zabranjenih djela moe biti prepreka ulaska u Dennet. Jednom je neki ovjek doao Poslaniku , pa mu je rekao: ''Boiji Poslanie, posvjedoio sam da nema boanstva osim Allaha i da si ti Boiji Poslanik, klanjam pet namaza, dajem zekat na svoj

imetak, postim ramazan.'' Pa mu Poslanik ree: Ko umre na tome bit e sa vjerovjesnicima, ehidima, iskrenima na Sudnjem danu, (ovako, pa je sastavio kaiprst i srednji prst), osim ako bude nepokoran svojim roditeljima. (Hadis biljei imam Ahmed od Amra ibn Murre , kao Bezzar i Taberani, dok Ibn Hibban kae da je sahih) U sahih-hadisima se prenosi da injenje nekih velikih grijeha sprijeava ulazak u Dennet, kao to je govor Poslanika : ''U Dennet nee ui onaj koji prekida rodbinske veze.'' (Hadis biljee Buhari i Muslim od Dubejra ibn Mut'ima ) Kao i govor: ''U Dennet nee ui onaj u ijem srcu ima oholosti koliko je zrno goruice.'' (Hadis biljei Muslim od Ibn Mes'uda ) Tu su i hadisi koji govore da se zabranjuje ulazak u Dennet onome ko ima dug, sve dok se ne izmiri. Ovdje vidimo znaenje hadisa koji uvjetuju ulazak u Dennet samo na osnovu prisustva tewhida kod ovjeka, kao to je to u govoru Poslanika : ''Allah je zabranio Vatri onoga ko iskreno, traei Allahovo zadovoljstvo, kae la ilahe illallah.'' (Hadis biljee Buhari i Muslim od Utbana ibn Malika ) Reeno je Vehb ibn Munebbihu, rahimehullah: ''Nije li la ilahe illallah klju Denneta?'' Pa je rekao: ''Svakako, meutim, nema kljua koji nema svojih zubaca, pa ako doe sa kljuem koji ima zupce otvorit e ti vrata, a ako nema zupce nee ti otvoriti.'' (Hadis biljei Buhari kao muallek) Neki uenjaci kau: ''Ovo je vailo prije propisivanja obaveza i kazni, jer mnogi hadisi ove vrste dolaze nakon propisivanja obaveza i kazni.'' Tumaenje dvadesettreeg hadisa Od Ebu Malika el-Harisa ibn Asima el-E'arija se prenosi da je rekao: ''Allahov Poslanik je rekao: istoa je pola imana. Zahvalnost Allahu puni terazije, zahvaljivanje i slavljenje Allaha pune to je izmeu nebesa i Zemlje. Namaz je svjetlo. Sadaka je jasan dokaz. Strpljivost je sjaj, a Kur'an je siguran dokaz za tebe ili protiv

tebe. Svako poinje svoj dan i svako trguje svojom duom, moe je osloboditi ili unititi. (Hadis biljei Muslim) r Govor Poslanika : ''istoa je pola imana.'' neki tumae da se pod istoom ovdje cilja na ostavljanje grijeenja, kao to je Allah rekao da je Lutov narod rekao: ''Oni su ljudi koji se iste.'' (En-Neml, 56. ajet)

Oni koji su protumaili rije et-tuhur ''ostavljanjem grijeha'' kau da postoje dvije vrste imana: 1. injenje (djelovanje). 2. Ostavljanje. Pola imana je injenje nareenih djela, dok je druga polovina ostavljanje zabranjenih djela i to je ustvari ienje due ostavljanjem grijeenja. Meutim, ovo miljenje nije tano zato to se u jednom od rivajeta ovog hadisa prenosi: ''Abdest je polovina imana.'' Ispravno miljenje, koje zagovara veina uenjaka, jeste da se s rijeju tuhur ovdje cilja na ienje vodom u stanjima neistoe ovjeka, kao to na to ukazuje Muslimovo biljeenje ovog hadisa u poglavlju o abdestu, isto tako ga biljee Nesa'i i Ibn Made. ta znai to da je ienje polovina imana? Neki uenjaci kau da se sa rijeju atr podrazumijeva ''dio'', a ne ''polovina.'' A neki kau da se nagrada za abdest umnogostruava sve dok ne dosegne polovinu nagrade imana. Drugi opet kau da iman otkupljuje sve velike grijehe, dok abdest otkupljuje sve male grijehe, tako da abdest, prema ovom tumaenju, predstavlja polovinu imana. Ova tri miljenja su slaba!

Neki uenjaci kau da se sa imanom ovdje cilja na namaz, kao to Allah kae: ''Allah nee dopustiti da propadne va (molitve)43 iman.'' (El-Bekare, 143. ajet) Smisao ovih rijei jeste: ''Vai namazi koje ste klanjali okrenuti prema Kudsu.'' Ako bi se ovdje pod imanom podrazumijevao namaz, a mi znamo da se namaz ne prima bez istoe, tada bi, po ovom tumaenju, istoa postala pola imana (namaza, ako protumaimo iman kao namaz). Neki uenjaci kau da svi dijelovi imana, bili oni djela ili rijei, iste i oplemenjuju srce. to se tie ienja vodom ono je vezano za ienje tijela, pa bi se tako dijelovi imana podijelili na dvije vrste: jedan dio isti vanjtinu, dok drugi isti unutranjost, pa se po ovom tumaenju oni smatraju dvjema polovicama. A Allah najbolje zna o Svome htijenju i htijenju Poslanika . Dva posljednja tumaenja bi mogla biti tana. r Govor Poslanika : ''zahvaljivanje i slavljenje Allaha pune to je izmeu nebesa i Zemlje.'' Sumnja dolazi zato to ravija ne zna tano da li jedna ili obe rijei pune ono to je izmeu nebesa i Zemlje. to se tie rijei ''elhamdulillah'' sve predaje su slone na tome da ona (ta rije) puni terazije. Neki kau da se ovim rijeima samo navodi primjer, a da je znaenje, ustvari, kada bi elhamdulillahi bilo tijelo ispunilo bi itavu vagu, a kae se takoer da e Allah na Sudnjem danu utjeloviti rijei i dobra djela vjernika kako bi se mogla vidjeti. Kao to Poslanik kae: ''Kur'an e doi na Sudnjem danu, a predvodit e ga sure El-Bekare i Ali 'Imran, kao da su dva oblaka (ili dva jata ptica rairenih krila).'' (Hadis biljei Muslim od Nevasa ibn Sem'ana ) Takoer se prenosi da e dobro djelo vjernika posjetiti u kaburu u liku lijepoga mladia, dok e djelo nevjernika posjetiti u najrunijem obliku, kao to to dolazi u dugom hadisu kojeg biljei
43

Dok u arapskom jeziku se kae imanekum va iman.

imam Ahmed za koga Hakim kae da je sahih, a sa njim se slae Zehebi. Ove tri vrste djela su vrste svjetlosti, pa je namaz apsolutno svjetlo i on je radost muttekija,44 kao to je Poslanik rekao: ''I moja radost je u namazu.'' (Hadis biljee Ahmed i Nesa 'i od Enesa ibn Malika , dok Hafiz kae da je hasen) Namaz je svjetlost na Sudnjem danu, jer se od Abdullaha ibn Amra prenosi da je Poslanik rekao: ''Ko uva namaz on e mu biti svjetlost, jasan dokaz i spas na Sudnjem danu, a onaj ko ga ne uva nee mu biti svjetlost, spas, niti dokaz na Sudnjem danu i bit e sa Karunom, faraonom, Hamanom i Ubej ibn Halefom.'' (Hadis biljee imami Ahmed i Ibn Hibban sa hasen-senedom) to se tie sadake ona je jasan dokaz, tj. jasan dokaz o ispravnosti imana, dok je duevno zadovoljstvo sadakom znak slasti imana u ovjekovom srcu, kao to je Poslanik rekao: ''Ko uradi tri stvari osjetio je slast imana: Ko oboava Allaha i priznaje da nema boanstva osim Allaha i ko daje zekat na svoj imetak zadovoljne due.'' (Hadis biljei Ebu Davud sa sahih-senedom) Due vole imetak i krtare na njemu, pa ako dopusti da se taj imetak daje u ime Allaha to ukazuje na prisustvo imana u Allaha i vjerovanje u Njegovo obeanje i prijetnju. Sabur je dijaun, tj. svjetlost uz koju postoji toplota i sagorijevanje, kao to je svjetlost sunca, za razliku od mjeseca koji ima samo svjetlost. Allah kae: ''On je sunce izvorom svjetlosti uinio, a mjesec sjajnim.'' (Junus, 5. ajet)

Postoji vie vrsta pohvalnog sabura: 1. Sabur ili strpljenje u pokornosti Allahu .
44

Onih koji se Allaha boje.

2. Strpljenje u klonjenju od nepokornosti Allahu . 3. Strpljenje u Allahovoj odredbi. Strpljenje u pokornosti je vrjednije od strpljenja u Allahovoj odredbi. Najvrijednija vrsta sabura je post, to je zato to post sadri sve tri vrste sabura. Jer post je strpljivost u pokornosti Allahu i strpljivost u ostavljanju nepokornosti samim ostavljanjem strasti uz strpljivost na stvarima koje dolaze uz post, a to su glad i e. r Govor Poslanika : ''Kur'an je dokaz za tebe ili protiv tebe je poput govora Allaha : ''Mi objavljujemu u Kur'anu ono to je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo poveava propast.'' (El-Isra', 82. ajet)

Ibn Mes'ud kae: ''Kur 'an je zagovornik ije se zagovaranje prima, onaj koji raspravlja i dokazuje i onaj kome se vjeruje. Ko ga bude stavio pred sebe (kao vodia) odvest e ga u Dennet, a ko ga stavi iza sebe odvest e ga u Vatru.'' (Hadis biljee Abdurrezzak 45 i Taberani, a sened mu je sahih) Taberanijeva knjiga koju je napisao se zove El-Mu'dem. r Govor Poslanika : ''Svi ljudi osvanu trgujui svojom duom'' je poput govora Allaha : ''I due i Onoga Koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim uini uspjet e samo onaj
45

Preselio je 211. g.H. bio je muhaddis. Preselio je prije nego to je Buharija doao do njega. Napisao je knjigu o hadisu koja se naziva El-Musannef. Knjiga Ibn Ebi ejbe takoer se naziva El-Musannef, a on je bio jedan od Muslimovih ejhova.

koji je oisti, a bit e izgubljen onaj koji je na stranputicu odvodi.'' (E-ems, 7-10. ajet)

Svaki ovjek ide ka oienju ili osloboenju svoje due; onaj koji ide u pokornosti Allahu taj je prodao svoju duu Allahu i oslobodio je od Njegove kazne, a onaj koji ide u nepokornost Allahu unitava svoju duu i Allahova kazna za nju postaje obavezna, kao to Allah kae: ''Allah je od vjernika kupio ivote njihove i imetke njihove u zamjenu za Dennet koji e im dati.'' (Et-Tewbe, 111. ajet)

Takoer kae: ''Reci: stradat e, uistinu, oni koji na Sudnjem danu upropaste i sebe i porodice svoje.'' (Ez-Zummer, 15. ajet)

Tumaenje dvadesetetvrtog hadisa Od Ebu Zerra el-Gafarija prenosi se da je Vjerovjesniku dostavljeno od njegova Gospodara, Svemogueg i Uzvienog, Koji je rekao: ''O Moji robovi! Ja Sam zabranio nasilje Sebi i zabranio ga izmeu vas, pa ne inite nasilje. O Moji robovi, svi ste vi zalutali, osim onog koga Ja uputim, pa traite od Mene da vas uputim, Ja u vas uputiti. O Moji robovi, svi ste vi gladni osim onoga koga ja nahranim, pa od Mene traite da vas nahranim, Ja u vas nahraniti.

O Moji robovi, svi ste vi neodjeveni, osim onoga koga Ja odjenem, pa od Mene traite da vas odjenem, Ja u vas odjenuti. O Moji robovi, vi danju i nou grijeite, a Ja sam Onaj Koji sve grijehe prata, pa od Mene traite da vam oprostim, Ja u vam oprostiti. O Moji robovi, vi nikada ne moete doi do onog ime biste Meni tetu nanijeli, pa da Mi je nanesete, niti ikad moete doi do onoga to e Meni korist donijeti, pa da Mi je donesete. O Moji robovi, kada biste vi i prvi i zadnji, i ljudi i dinni imali srce najpobonijeg ovjeka, to nita ne bi Moje imanje povealo. O Moji robovi, kada biste vi i prvi i posljednji, ljudi i dinni imali srce najgoreg grijenika, to nita ne bi Moje imanje umanjilo. O Moji robovi, kada biste vi i prvi i posljednji, i ljudi i dinni stali na jedno mjesto, pa Meni svoje molbe i elje uputili, te Ja udovoljio svaijoj molbi i elji; to ne bi umanjilo ono to Ja imam ni onoliko koliko oduzme od mora igla kad se u njega zamoi. O Moji robovi, sve je stalo od vaih poslova, koji su kod Mene sauvani i prebrojani; i za koje u Ja vama dati zaslugu. Ko nae nagradu i dobro, neka Allahu zahvali; a ko opet kaznu i zlo, neka ne kori nikog osim samog sebe.'' (Biljei Muslim) r Govor Poslanika u onome to prenosi od svoga Gospodara: ''O Moji robovi! Ja Sam zabranio nasilje Sebi'' znai da je Allah Sam Sebi zabranio injenje nasilja robovima, kao to kae Allah : ''Allah, zaista, nee nikakvu nepravdu ljudima uiniti, ljudi je sami sebi ine.'' (Junus, 44. ajet)

Allah je u stanju da ini nasilje, ali ga ne ini zbog blagodati i dobroinstva nad Svojim robovima. Veina uenjaka definira nasilje kao postavljanje stvari gdje im nije mjesto, dok neki tumae nasilje kao upravljanje stvarima koje su vlasnitvo drugog bez njegove dozvole.

injenica da je Allah stvarajui djela ljudi stvorio i nasilje ne uvjetuje da je i On nasilnik, kao to se On ne opisuje i drugim runim stvarima koje ine Njegovi robovi. r Govor Allaha : ''I uinio Sam ga zabranjenim meu vama, pa ne inite jedni drugima nasilje!'' tj. haram je svakom robu da ini nasilje drugom. Postoje dvije vrste nasilja: 1. Nasilje prema sebi i njegov najvei oblik je irk, kao to Allah kae: ''Mnogobotvo je, zaista, velika nepravda.'' (Lukman, 13. ajet) Jer je murik onaj koji stvorenje uzdie na stepen Stvoritelja, te ga oboava, i time postavlja stvari ondje gdje im nije mjesto. 2. Nasilje koje rob ini drugima i ono je spomenuto u ovom hadisu. Poslanik je rekao: ''Nasilje je tama na Sudnjem danu.'' (Hadis biljee Buhari i Muslim od Abdullaha ibn Omera ) Allahov Poslanik takoer kae: ''Allah e ostavljati nasilnika, pa kada ga uzme nee moi izmai.'' (Biljee Buhari i Muslim od Ebu Musa el-E'arija ) r Govor Allaha : ''O Moji robovi, svi ste vi zalutali, osim onog koga Ja uputim, pa traite od Mene da vas uputim, Ja u vas uputiti '' Ove tvrdnje Allaha ukazuju na to da su ljudi potrebni Allaha u pribavljanju koristi i otklanjanju tete u svojoj vjeri ili dunjaluku. Takoer, tu se vidi da robovi ne posjeduju nijednu od tih stvari, tako da onaj koga Allah ne poasti uputom i opskrbom, nee imati te stvari na dunjaluku, a onaj koga Allah ne poasti oprostom njegovih grijeha, oni e ga unititi na Sudnjem danu. Allah kae:

''Kome Allah ukae na pravi put, on e pravim putem ii, a kome odredi da bude u zabludi, ti mu nee nai zatitnika koji e ga na pravi put uputiti.'' (El-Kehf, 17. ajet)

Takoer kae: ''Milost koju Allah podari ljudima niko ne moe poslije Njega dati.'' (Fatir, 2. ajet)

r Govor Allah : ''O Moji robovi, svi ste vi zalutali, osim onog koga Ja uputim'' neki misle da se ovaj dio hadisa suprotstavlja hadisu Ijaza ibn Himara u kome Allah kae: ''Stvorio Sam ljude na prirodnoj vjeri (u drugom rivajetu kao muslimane), pa ih ejtani preobraaju, meutim, ne postoji kontradikcija meu ovim hadisima, jer je Allah stvorio Ademove sinove i prihvatanje Islama uinio im lijepim, ali svaki rob mora uiti Islam.'' Poslanik je rekao: ''Svako novoroene se raa u fitri (u prirodnoj vjeri), pa ga njegovi roditelji poidove, pokrste ili uine medusijom.'' r Govor Allaha : ''pa traite od Mene da vas uputim, Ja u vas uputiti'' Postoje dvije vrste upute: 1. Openita uputa, i to je uputa u Islam i iman ona je prisutna u svakom mu'minu.

2. Djelomina uputa kojom ovjek razumijeva detalje Islama i kojom Allah pomae roba u provoenju onoga to je spoznao. Mu'min ovo treba i danju i nou, stoga nam je nareeno da dnevno prouimo sedamnaest puta Fatihu, kako bismo imali ovu uputu. to se tie traenja oprosta za grijehe, ovjek je u krajnjoj potrebi za tim, jer grijei i danju i nou. U Kur'anu je mnogo puta spomenuto traenje oprosta i pokajanja za grijehe uz naredbu i bodrenje za injenje tih stvari. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik rekao: ''Tako mi Allaha, ja od Allaha traim oprosta i Njemu se kajem u jednom danu vie od sedamdeset puta.'' U drugom rivajetu se kae da je to inio vie od stotinu puta. -----------------------------------------------------------------------------------

Gospodaru na, ne dopusti srcima naim da skrenu, kad si nam ve na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje Ali Imran 8.

lektor:Abdulmedid Nezo,... obrada teksta: Abdurrahman Kalabi, Hamza Alagi... erijatska recenzija: prof. sa medrese Mus,ab ibn Umejr, dizajn i tampa: AIO Linz