Zbornik Radova - Znanstveno-Stručni Skup "Čovjek I KRŠ" 2011.

ovjek i kr 2011
Man and karst

Zbornik radova - Proceedings
Bijakovii - Sarajevo 2012
IMPRESUM ovjek i kr 2011. Zbornik radova Znanstveno-strunog skupa ovjek i kr 13.- 16. 10. 2011. Bijakovii Meugorje. Man and Karst 2011 Proceedings of International Scientific Symposium Man and Karst 13th 16th October 2011, Bijakovii Meugorje, B&H. Savjet: Darko Baki, Ognjen Bonacci, Vlado Boi, Jelena ali, Andrej Kranjc, Alen Lepirica, Ivo Lui, Andrej Mihevc, Simone Milanolo, Petar Milanovi, Jasminko Mulaomerovi, Saa Poljanec Bori, Miko Radulovi, Boris Sket, Radislav Toi. Redakcija: Tanja Baagi, Marko Antonio Brki, Jelena Kuzman Katica, Ivo Lui, Jasminko Mulaomerovi. Uredili: Ivo Lui i Jasminko Mulaomerovi. Izdavai: Fakultet drutvenih znanosti dr. Milenko Brki Sveuilita Hercegovina, Bijakovii - Meugorje Centar za kr i speleologiju, Sarajevo Korice: Simone Milanolo Grafiko oblikovanje: Divina Proportion Design Studio - Meugorje Tisak: Suton, iroki Brijeg Ulo u tisak u srpnju 2012. Naklada: 300 primjeraka Tiskanje pomognuto sredstvima Federalnog ministarstva okolia i turizma
2011. Fakultet drutvenih znanosti dr. Milenko Brki Sveuilita Hercegovina, Bijakovii - Meugorje Centar za kr i speleologiju, Sarajevo
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 551.435.8:908](082) ZNANSTVENO-struni skup ovjek i kr 2011. (2011 ; Meugorje) Zbornik radova = Proceedings / Znanstveno-struni skup ovjek i kr, 13.-16. 10. 2011., Bijakovii - Meugorje ; [uredili Ivo Lui, Jasminko Mulaomerovi]. - Meugorje : Fakultet drutvenih znanosti dr. Milenka Brkia Sveuilita Hercegovina ; Sarajevo : Centar za kr i speleologiju, 2012. - 283 str. : ilustr. ; 25 cm Tekst na vie jezika. - Bibliografija uz svaki rad. ISBN 978-9958-0910-0-1 (Fakultet drutvenih znanosti dr. Milenka Brkia) 1. Up. stv. nasl. - I. International Scientific Symposium Man and Karst 2011 (2011 ; Meugorje) vidi Znanstveno-struni skup ovjek i kr 2011. (2011 ; Meugorje) COBISS.BH-ID 19696646
ovjek i kr 2011. ZBORNIK RADOVA Man and Karst 2011 PROCEEDINGS
Bijakovii Sarajevo 2012.
UVOD
Pred vama je Zbornik radova Meunarodnog znanstveno-strunog skupa ovjek i kr, odranog u Bijakoviima Meugorju od 13. do 16. listopada 2011. godine. Zbornik obiljeavaju dva imperativa s kojima smo uli u navedeni skup: prvo, da se obnovi vrijedna bh. tradicija koja je prekinuta prije vie od dva desetljea, i drugo, da se to uini otvarajui nau fiziko-geoznanstvenu karstologiju za zahtjeve holistikih gledita, koja su ve u svijetu u nekim temama i podrujima uzela vidljiva maha. Prieljkivali smo da na skupu budu zastupljeni predstavnici svih dinarskih regija odnosno zemalja koje dijele Dinarski kr, te da kroz njihove radove dobijemo preglede koji e omoguiti rekonstrukciju relevantnih tokova i problema u zadnjih dvadesetak godina. Prvi dio se ostvario: okupilo se 75 sudionika iz Italije, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, te panjolske. Drugi je, meutim, ostvaren tek dijelom. Unutar 36 usmenih izlaganja i 14 postera najvie u sekcijama morfologija i okoli, a znatno manje u sekcijama biologija te kultura i turizam nije velik broj onih koji su se odvaili suoiti s kljunim boljkama dinarske karstologije. Neki koji su to napravili na skupu, i to na zavidan nain, nisu pripremili svoje radove za objavljivanje u zborniku. Struna javnost bezrezervno je prigrlila skup, stvorila dobu atmosferu i iskoristila priliku za raspravu i komunikaciju, ne samo o znanstvenim informacijama nego i o nekim pitanjima upravljanja i zatite kra unutarnjeg i meunarodnog znaaja. Kao i obino, zadovoljstvo druenja posebno je dolo do izraaja na ekskurziji, kojem je doprinijela vedra i burovita miholjeljetska subota 15. 10., na poljima zapadne Bosne. Teko je unutar anizotropne drutvene realnosti tonije procijeniti kakvog je skup imao utjecaja na neposrednu javnost u Bosni i Hercegovini. Razliito je primljen u politikim krugovima, od pokroviteljstva predsjednika Federacije BiH ivka Budimira, i financijske podrke Federalnog ministarstva okolia i turizma, do ignoriranja nadlenog Federalnog ministarstva nauke i obrazovanja. Zahvaljujemo svima koji su pomogli uz napomenu da emo onima koji su to propustili, pruiti novu ansu ve na sljedeem skupu. Slino je bilo i s medijima. Dio njih je omoguio da informacije o naglascima skupa budu dostupne svoj javnosti. U analizi okolnosti u kojima je nastao skup koji pokuava skrenuti pozornost ovdanje sredine ka kru, ne smijemo previdjeti injenicu da je on omoguen zahvaljujui nastanku dva mlada, netom ustanovljena struna i znanstvena subjekta, i uz veliku podrku kolega sa svih dijelova Dinarskog kra. Zbornik je od skupa sabrao dvadesetak radova razliite tematike i kvalitete. Njih predajemo sudu javnosti, a najvia nam je elja da budu od koristi novim istraivaima. Nove generacije istraivaa eka ozbiljna obaveza izgradnje toliko potrebne strukovne samosvijesti i suzbijanja osjeaja drutvene marginalnosti koju svjesno ili nesvjesno ima veina dinarskih karstologa, unato injenici da rade na najslavnijoj krkoj tradiciji u svijetu.
Sadraj // Content
Nadja Zupan Hajna, Andrej Mihevc, Petr Pruner, Pavel Bosk Age of Dinaric karst cave sediments in SW Slovenia Petar Milanovi Hydrogeological properties of South Easter Dinarides Miko Radulovi Hidrogeologija karsta Crne Gore i aktuelni problemi u pogledu koritenja i zatite voda Boris Sket Jedan pouan primjer speleobioloke studije: Rod Sphaeromides (Crustacea: Isopoda: Cirolanidae) kao interesantan nauni i drutveni izazov Vlado Boi Kronike Jasminko Mulaomerovi Speleoturizam: regija vs. Bosna i Hercegovina
11
27
41
55
65
89
I. MORFOLOGIJA // I MORPHOLOGY
Alen Lepirica Reljef planina Visokih Vanjskih Dinarida Jelena ali Karstne uvale u Dinaridima Ozana Alagi Geomorfoloke karakteristike opine Konjic Denis Rado, Sanja Lozi, Ante iljeg Primjena GIS metoda u analizi geomorfometrijskih znaajki Duvanjskog polja Simone Milanolo, Vildan Mulagi, Jasminko Mulaomerovi B&H speleological cadastre: past efforts, present situation and future perspectives
99
117
129
143
163
SADRAJ // CONCENT
II. OKOLI // II ENVIROMENT
Davorin Markovi Dinarski kr ugroze i naini zatite Josip Rubini, Maja ue, Tomislava Bonjak, Ana Katalini Hidroloki aspekti procjene ekoloki prihvatljivog protoka u povrinskim pritocima Vranskog jezera u Dalmaciji Natalija Mati, Stanislav Franikovi-Bilinski, Halka Bilinski Overview of hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of karstic aquifers of the Biokovo Mt, Croatia Ivo Andri, Ivana eljkovi Analiza fizikalno-kemijskih parametara tekue vode unutar jame u odnosu na vanjske meteoroloke podatke primjer jame Nevidna voda Admir eri, Simone Milanolo, Vildan Mulagi Tipizacija i klasifikacija povrinskih voda prema ODV u krkim podrujima FBiH
173
183
201
211 221
III. BIOLOGIJA // III BIOLOGY
Dalibor Vladovi, Toni Raa i Nediljko evrnja Vaskularna flora i vegetacija jama na podruju srednje Dalmacije Sanja Puljas Reprodukcijski ciklus vrste Congeria kusceri (Bole, 1962) (Bivalvia: Dreissenidae) iz Jame u Predolcu kod Metkovia (Hrvatska)
239
249
IV. TURIZAM, KULTURA // IV TOURISM, CULTURE
Ivo Lui Karstoloka i etiri druge poznatije javne slike Dinarskog kra Ugo Sauro Karst elements and contexts in the most known apparitions of The Holy Virgin Mary
263 273
Kr Meugorja i Bijakovia (BiH). Snimio: I. Selak.
AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST PILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRA U JZ SLOVENIJI
Age of Dinaric karst cave sediments in SW Slovenia

dr. Nadja Zupan Hajna 1, dr. Andrej Mihevc 1, dr. Petr Pruner2, & akad. dr. Pavel Bosk2, 1
1 2
Karst Research Institute ZRC SAZU, Titov trg 2, 6230 Postojna, Slovenia Institute of Geology AS CR, v.v.i., Rozvojov 269, 165 00 Praha 6, Czech Republic
Abstract
The question of karst evolution in Slovenia, the age of karst surfaces and speleogenesis and, consequently, the rates of processes has been an important issue in most of previous karst studies and syntheses. The majority of dating of karst sediments has been carried out in south-western Slovenia (i.e. in the north-western part of the Dinaric karst), which is known as the Kras. Eocene flysch rocks are the last marine deposits preserved in the geologic record. The first estimates of the age of the karst in the western Slovenia were made by geologists and karst geomorphologists. They suspected that the karst started to evolve during Pliocene times and they defined a pre-karst phase, when rivers were flowing across the karst surface and deposited fluvial sediments, and the karstification phase when rivers began to sink at the edges of the karst. The application and interpretation of palaeomagnetic analysis and magnetostratigraphy of the cave sediments, both clastic and chemogenic, which began on Kras in 1997, suggested substantial changes in the lower limit ages of cave fill deposition. More than 2000 samples were taken and analysed from different localities of Slovenian Dinaric karst. Magnetostratigraphy data and the arrangement of obtained magnetozones often indicated ages of sediment fill over 1.77 Ma and even over 5 Ma. Results were in some sites calibrated by Th/U, palaentological and geomorphological analyses. Calibrated data contributed to reconstruction of speleogenesis, deposition in caves, and indirectly to evolution of karst surfaces and succession of tectonic movements. From the age of the cave sediments follows that the caves and karstification have to be even older and we can conclude that the evolution of caves in Slovenia took part within one post-Eocene karstification period. Keywords: age of the karst, cave sediments, paleomagnetic dating, Dinaric karst, Slovenia
Starost piljskih sedimenata Dinarskog kra u jz Sloveniji

Nadja Zupan Hajna1, Andrej Mihevc1, Petr Pruner2, & Pavel Bosk2,1
1 2
Institut za istraivanje kra, ZRC SAZU, Postojna, Slovenija Institut za geologiju AS CR, v.v.i., Prag, eka Republika
Saetak
Pitanje evolucije kra u Sloveniji, starost povrine kra i speleogeneze, a time i brzine procesa, vano je pitanje u veini prethodnih krkih studija i sinteza. Veina dosadanjih datacija krkih naslaga provedena je u jugozapadnoj Sloveniji (tj. u sjeverozapadnom OVJEK I KR 2012: 11-26
11
dijelu Dinarskog kra), koji je poznat kao Kras. Eocenski fli je posljednji morski sediment sauvan u njegovoj geolokoj grai. Prve procjene starosti kra u zapadnoj Sloveniji dali su geolozi i geomorfolozi. Oni su pretpostavili da se kr poeo razvijati tijekom pliocena; definirali su pretkrku fazu razvoja, kada su rijeke tekle po krkoj povrini i na njoj taloile rijene sedimente, i krku fazu kada su rijeke poele ponirati na rubovima kra. Primjena i tumaenje palaeomagnetskih analiza i magnetostratigrafije peinskih sedimenata, klastinih i kemogenih, koje su zapoele na Krasu 1997. sugeriraju znaajne promjene u odreivanju donjih granica starosti taloenja piljskih sedimenata. Uzeto je i analizirano vie od 2000 uzoraka s razliitih lokaliteta slovenskog Dinarskog kra. Magnetostratigrafski podaci i raspored dobijenih magnetozona esto pokazuje vrijeme taloenja sedimenta starije od 1,77 Ma, ak i od 5 Ma. Na nekim mjestima rezultati su kalibrirani analizom Th / U, te paleontolokim i geomorfolokim analizama. Kalibrirani podaci donijeli su puno novih podataka o speleogenezi, starosti taloenja u piljama, a posredno i o razvoju krkog reljefa i tektonskih pokreta. Iz temelju starosti sedimenata slijedi da su peine i karstifikacija ak stariji, i moemo zakljuiti da se evolucija peina u Sloveniji nastavila u post-eocenskom razdoblju okravanja. Kljune rijei: starost kra, piljski sedimenti, paleomagnetne datacije, Dinarski kr, Slovenija
1. Introduction
The question concerning the time span of karst evolution in Slovenia, the age of karst surfaces and speleogenesis and, consequently, the rates of processes has been an important issue in most of previous karst studies and syntheses. The majority of dating of karst sediments has been carried out in south-western Slovenia (i.e. in the northwestern part of the Dinaric karst), which is known as the Kras. Eocene flysch rocks are the last marine deposits preserved in the geologic record. Oligocene to Quaternary represented a terrestrial period where surface denudation and erosion processes prevailed. Therefore, karst sediments preserved on the surface are rare; but caves have functioned as traps of clastic, chemical and organic sediments derived from local as well as more distal environments during the life of the cave. Cave fill, in respect to its composition, position and fossil remains, can offer number of useful information on evolution of surface geology, morphology, and cave itself and tend to be preserved for great time spans (Ford & Williams, 2007). The first estimates of the age of the karst in the western Slovenia were made by geologists and karst geomorphologists. They utilized geologic data such as the age of the last marine sedimentation and the tectonic evolution of the Dinaric Mountains and the Alps (Grund, 1914), sediments on the karst surface and some distinct forms of the relief. They suspected that the karst started to evolve during Pliocene times. Rogli (1957) defined a pre-karst phase, when rivers were flowing across the karst surface and deposited fluvial sediments, and the karstification phase when rivers began to sink at the edges of the karst. The first systematic studies of cave sediments were carried out during the archaeological excavations of sediments in entrance parts of some caves (Brodar, 1966). More extensive and detailed study of cave sediments was performed by Gospodari (1976, 1981, 1988). He applied a relative method of the comparison of cave sediments from different sites to establish the age of deposits, but he also used different numerical and other dating methods (Franke & Geyh, 1971; Ikeya, Miki & Gospodari, 1983; Ford & Gospodari, 1989). Gospodari (1988) based on recognitions and descriptions of several profiles from Postojnska jama, Planinska jama, Krina jama and kocjanske jame, classified different deposition phases in the subsurface. In the Kras, he linked the karstification of the area with glacio-eustatic oscillations of the Adriatic Sea and the global palaeo-climate evolution during the Pleistocene. He suspected that the cave sediments are not much older than 350 ka. A better understanding of cave sediments and their age and the chronological sequence of speleological events was achieved by more concentrated dating by the Th/U method (Zupan, 1991; Zupan Hajna, 1996; Mihevc & Lauritzen, 1997; Mihevc, 2001). Data showed that speleothem growth corresponds to warmer periods during the Pleistocene, nevertheless there are large numbers of speleothems older than the limit of the Th/U dating method. The study of cave deposits in Alpine caves and in unroofed caves of the Kras provided entirely new insights into the age of karst sediments and introduced new ideas concerning the development of karst. The application and interpretation of palaeomagnetic analysis and magnetostratigraphy of the cave sediments, both clastic and chemogenic, which began on the Kras in 1997, suggested substantial changes in the lower limit ages of cave fill deposition (Bosk et al., 1998, 1999, 2000, 2004; ebela & Sasowsky 1999, 2000; Audra, 2000; Mihevc et al. 2002; Zupan Hajna et al. 2008a, b, 2010). Magnetostratigraphy data and the arrangement of
12
OVJEK I KR 2012: 11-26
OVJEK I KR 2012: 11-26
13
obtained magnetozones often indicated ages of the fill below 1.77 Ma with possibility of lower limits of deposition even over 5 Ma. The palaeomagnetic research from 1997 included more then 20 sites from Slovenia and Italy; all were cave or karst surface sediments (hereafter karst sediments).
4. Age of karst sediments of Dinaric karst of SW Slovenia
2. Geography and geology of the Slovenia
Slovenia is situated in central Europe within the junction of four principal geographical regions, i.e. two distinct orographic systems (the Alps and the Dinaric Mountains), and two basins (the Pannonian and Mediterranean basins). All geomorphic units also belong to different tectonic units. Karst in Slovenia has developed on carbonate rocks, limestone and dolomite, which cover about 43 % of the total surface. It has been traditionally divided according to the general morphological and hydrological conditions, and the evolution history, into three principal karst areas: Alpine karst, Dinaric karst (Kras plateau, Notranjski kras, ect.) and Isolated karst. The Dinaric Mountains occupy the central and southern parts of Slovenia; NWSE trends are typical for them. They are built dominantly of carbonate rocks with high degrees of karstification. The mountainous relief descends in a succession of plateaus and extensive leveled surfaces to lower altitudes. Mountains above 1,100 m a.s.l. were glaciated during the Pleistocene and valley glaciers reshaped original fluvial valleys. Some small remnants of glaciers are still present at about 2,500 m a.s.l. The climate varies from Alpine to temperate continental and Mediterranean, depending on the altitude. Precipitation is about 1,300 mm at the coast, increasing from 1,800 to 3,000 mm in the mountains, and only 700 mm in lowlands of the Pannonian Basin.
During last ten years we did complex research of karst sediments applying number of geologic methods: palaeomagnetism and magnetostratigraphy, stratigraphy (numerical and correlated dating methods including Th/U, palaeontology fauna, pollen), sedimentology, mineralogy (X-ray diffraction). Palaeomagnetic studies conducted in caves have been aimed to determine the age of sediments (principally fine-grained deposits fine-grained sands, silts, clays and speleothems) based on magnetic polarity (magnetostratigraphy) and/or palaeo-secular variations, and on palaeoenvironmental applications of mass-specific magnetic susceptibility (MS). Palaeomagnetic analyses were completed in the Laboratory of Palaeomagnetism, IG AS CR, v.v.i. in PrahaPrhonice. Procedures were selected to allow the separation of respective components of the remanent magnetization (RM) and the determination of their geological origin. Oriented hand samples from consolidated rocks and speleothems were cut into cubes of 20 x 20 x 20 mm and subjected to the alternating field demagnetization (AF) and/or thermal demagnetization (TD). Samples from unconsolidated sediments were demagnetized only by the AF. The laboratory procedures yielded results about (see Zupan Hajna et al., 2008a): mean palaeomagnetic directions, directions of C-components (with normal and reverse polarity), mean palaeomagnetic values and standard deviations (Jn, kn). Basic magnetic and palaeomagnetic properties were shown on the logs.
3. Methods
Figure 1: Location of studied sites in Slovenia and Italy: 1 rnotie profile; 2 Briiki; 3 Kozina profile; 4 Divaa profile; 5 Jama pod Kalom; 6 Grofova jama; 7 Divaka jama; 8 Trhlovca; 9 Raika peina; 10 Peina v Bortu; 11 Krina jama; 12 Planinska jama; 13 Postojnska jama; 14 Zguba jama; 15 Markov spodmol.
Studied sites in Slovenia and Italy were (Fig. 1): rnotie profile, Briiki, Kozina profile, Divaa profile, Jama pod Kalom, Grofova jama, Divaka jama, Trhlovca, Raika peina, Peina v Bortu (Pruner et al., 2010), Krina jama (Bosk et al., 2010), Planinska jama, Postojnska jama, Zguba jama and Markov spodmol (for details see Zupan Hajna et al., 2008a). Numerous caves were visited for several times due to the complexity of the profiles and their magnetostratigraphic patterns (e.g., Divaka jama, Trhlovca, Krina jama, Raika peina, some sites within the Postojnska jama, Markov spodmol), or due to the fact that only pilot samples were taken during the first visit (e.g., Divaka jama, Trhlovca). Other sites were sampled only during the single visit (e.g., Divaa and Kozina profiles, Snena jama and more sites within Postojnska jama). The basic data for the caves are from the Cave Register of the Speleological Association of Slovenia and Karst Research Institute ZRC SAZU. OVJEK I KR 2012: 11-26
15
14
OVJEK I KR 2012: 11-26
4.1 Divaki kras
Figure 2: Location of Divaka jama, Trhlovca and Divaa profile.
On September 1997, the sampling started on several sites: Divaa profile, Divaka jama and Trhlovca Cave (Fig. 2; Bosk et al., 1998). The results were exceptionally good, even when obtained in rather primitive conditions. They indicated that the cave fills are substantially older than expected earlier. This fact was not in accordance with the previous karstological models of the evolution of karst in Slovenia, but illustrated and proved the new ideas and data on much older ages of karst relief obtained by numerical dating, the discovery of unroofed caves and their dating by the geomorphic means (Mihevc, 1996). The interpretation of magnetostratigraphic picture was problematic, as there were no palaeontological finds. The Divaa profile represented nearly unroofed cave with a partly disintegrated roof. The cave was completely filled by fluvial deposits. The profile is older than 1.77 Ma, i.e.
Figure 3: Basic magnetic and palaeomagnetic properties of Trhlovca profile. Legend: lithology stripes are clays; dashes are silt; polarity black are normal, white are reversals, grey is mixed polarity; modified from Zupan Hajna et al. (2008a).
16
OVJEK I KR 2012: 11-26
OVJEK I KR 2012: 11-26
17
the top of the Olduvai subchron. The geometry of the magnetozones could indicate an age as great as about 5.23 Ma (base of normal /N/ polarized Thvera subchron within the Gilbert chron). The substantial age of the cave is supported by the thin roof, indicating substantial thickness reduction of limestone overburden by chemical denudation. Divaka jama and Trhlovca are situated in the south-western part of the leveled surface of the Divaki kras. Numerous dolines occur on the surface above the cave, but they are not directly connected to it. The caves represent an approximately 700 m long relict of an originally larger cave system formed at about 350 to 410 m a.s.l. In both caves we have a lot of speleothem from different times and remains of fluvial deposits. The laminated sediments from Trhlovca were attributed to the Gnz (Gospodari, 1981, 1988). The fill of Divaka jama represents one of clear examples of temporary interruption of speleogenetic and cave-forming processes. After first results (Bosk et al., 1998), the sediments were dated around the Jaramillo N polarity event within the Matuyama reverse (R) epoch. The high-resolution re-sampling of the whole profile has changed this interpretation (Zupan Hajna et al., 2008a). The arrangement of R and N polarized magnetozones is clearly older than 1.77 Ma (Fig. 3). It is possible that the cave sediments from Trhlovca and Divaka jama may represent the equivalent of the fill of Divaa and Kozina profiles (unroofed caves).
grained deposited in quite thick pile over bedrock. The source of volcanic ash should be found in some of Oligo-Miocene volcanic centers around the Mediterranean, like Coli Euganei and Marostica Hills (north Italy, 170 and 160 km to the west) or the Smrekovec (north Slovenia now about 100 km to the east). Therefore, we can anticipate relatively high age of the fill (up to 35 Ma).
4.3 rnotie Quarry
The rnotie Quarry is situated on the western margin of the Podgorski kras, ca 6 km to the SE from the Adriatic coast. Quarry is carved in the leveled surface at 440 m a.s.l. Numerous caves have been opened during the quarry operations. Most of them were completely filled by sediments. We sampled two profiles (rnotie I and rnotie II). The rnotie I profile was composed of banded carbonates (cave stromatolite; Bosk et al., 1999) with intercalations of red clays, deposited over corroded/eroded surfaces of older, highly re-crystallized speleothems. The N and R polarity magnetozones were interrupted by many unconformities of unknown duration. Therefore, any correlation with the geomagnetic polarity timescales
4.2 Grofova jama
The cave is situated just below the top (275 m a. s. l.) of one of several small hills of Grmada, 150 m above the leveled surface of the western part of the Kras and of Timavo springs on the Adriatic coast (Fig. 4). Grmada can represent either tectonically uplifted blocks above the general leveled surface of the Kras or residual hill. According to the morphology of walls and passages, the cave was formed in phreatic conditions. At one stage the cave was completely filled with montmorillonitic (beidellite) clay when it was situated at a much lower relative elevation. The sediment was later partly washed out and covered with red terra rossa-like clay. In sampled profile we obtained N and R polarities and segments without any magnetic signal. The character and composition of cave fill clearly indicate that pure beidellite clays represent in situ weathering products of volcaniclastic material in humid and warm climates of the tropical type, and volcaniclastic material was relatively pure and fine-
Figure 4: Cross-section of Kras with location of Grofova jama.
Figure 5: rnotie II profile; cave filled by yellow fluvial sediments in the bottom and red clay with flowstone at the top.
18
OVJEK I KR 2012: 11-26
OVJEK I KR 2012: 11-26
19
(GPTS) is problematic. Nevertheless, according to the arrangement of individual magnetozones on standard scales we can assume that the whole profile is older than the top of the Olduvai event (1.77 Ma). Interpretation of palaeomagnetic parameters (Bosk et al., 1999, 2004) and finds of fauna at the rnotie II profile (Horek et al., 2007) clearly indicated that the age of the rnotie I profile can easily be as great as 4.25.2 Ma. About 40 m to the south of the rnotie I profile a new vertical profile in a side passage was exposed. rnotie II profile (Fig. 5) is about 7 m wide and 17 m high passage completely filled with sediments. Laminated and cyclically-arranged fluvial sediments composed the lower part of the fill and were covered by breccia of fragments of massive flowstone. The modern land surface cuts across the flowstones, exposing them in the form of an unroofed cave. The site is also characterized by a rich appearance of fossil tubes of autochthonous stygobiont serpulid Marifugia cavatica. U/Pb dating of Marifugia cavatica was not successful. The arrangement of obtained magnetozones site was originally interpreted as older than 1.770 Ma, most probably belonging to the Gauss Chron (2.5813.580 Ma) or the normal subchrons within the Gilbert Chron (4.1805.230 Ma; Bosk et al., 2004). Paleontological data enabled to match the magnetostratigraphic record precisely with the geomagnetic polarity timescale. The vertebrate record is composed mostly of enamel fragments of rodents and soricomorphs (with Deinsdorfia sp., Beremedia fissidens, Apodemus cf. atavus, Rhagapodemus cf. frequens, Glirulus sp., Cseria sp.) is obviously quite older: suggests the Pliocene age MN15MN16 (ca 3.04.1 Ma; Horek et al., 2007).
Ma). Based on fauna analysis (Quaternary age is excluded), the boundary of N and R polarized magnetozone within the layer with fauna can be identified with the bottom of C2n Olduvai subchron (1.771.95 Ma). The short N chron just below the Olduvai base is correlated with the Reunion subchron (C2r.1n; 2.142.15 Ma). The bottom flowstone layer at the NW side of the studied profile terminates at about 3.4 Ma.
4.5 Notranjski kras
Several sites were studied in surroundings of Postojna: Postojna cave system with 8 profiles, Zguba jama, Planinska jama, Markov spodmol and Krina jama (Fig. 7). The Postojnska jamaPlaninska jama cave system and number of smaller adjacent caves (as Zguba jama) are developed in the Postojnski kras (Fig. 8). These caves are located between two dextral strike-slip fault zones of the Dinaric direction. Caves contain lithologically diversified cave fill, ranging from speleothems to allogenic fluvial sediments. The allogenic clastic material is derived from a single source, Eocene siliciclastics of the Pivka Basin. Obtained palaeomagnetic and magnetostratigraphy data partly confirmed previous stratigraphy interpretations (ebela & Sasowsky, 1999), but also indicated different age interpretations (Zupan Hajna et al., 2008a, b). Samples from most profiles were N polarized. Three short R magnetozones (excursions) were detected only in a few places (Spodnji Tartarus). Within the limits of statistical error, the Spodnji Tartarus
4.4 Raika peina
The best dated and the oldest profile of cave sediments in Slovenia was studied in cave Raika peina in Matarsko Podolje (Fig. 6). The cave is 304 m long simple southwards dipping gallery, a relict of an old cave system, which was opened by denudation to the surface.
Figure 6: Cross-section of Matarsko Podolje with location of Raika peina Cave.
The studied sequence, 13 m long, of banded flowstones is situated in the southern part of the cave; about 200 m from present entrance. The composite thickness of the sampled profile reaches 634 cm, but the true thickness of exposure is only about 300 cm. There are sediment from Recent up to 3.4 Ma old in one profile (for the details Zupan Hajna et al., 2008a). For the first time, the magnetostratigraphic sequence can be correlated satisfactorily with the GPTS owing to available palaeontological data (assemblage with Apodemus, cf. Borsodia). The age was determined to middlelate MN17 (ca 1.82.4
Figure 7: Notranjski kras with karst poljes and location of the studied caves.
20
OVJEK I KR 2012: 11-26
OVJEK I KR 2012: 11-26
21
North, Pisani rov and Biospeleoloka postaja profiles show declination and inclination directions close to the present. The Rudolfov rov, Spodnji Tartarus South, Umetni tunel 1, Male jame and Zguba jama profiles must be older due to slight or distinct counterclockwise rotation. We interpreted most of the sediments as being younger than 0.78 Ma, belonging to different depositional events within the Brunhes chron. Nevertheless, the N polarization in some profiles can be linked with N polarized subchrons older than 0.78 Ma, as in the Umetni tunel 1 site and Zguba jama. Sediments in Umetni tunel 1 are the oldest in the system and were not included in older stratigraphic schemes. They may be correlated with Olduvai, Reunion or even older chrons (i.e. from 1.77 to over 2.15 Ma). The cave system has evolved over a long period of time, governed by the functioning of Planinsko polje in the relation to the evolution of the resurgence area in Ljubljana Moor further to the east. General stabilization of the hydrological system with low hydraulic head led to the evolution of caves in epiphreatic and paragenetic conditions over a long time-span. Individual cave segments or passages were completely filled and exhumed several times during the evolution of the cave. Erosion and deposition were synchronous in different parts of the system. Alternation of depositional and erosional phases may be connected with changing conditions within the cave system, the functioning of
Figure 8: Schematic cross-section of Postojna cave system showing the location of sediment profiles. Legend: 1 Spodnji Tartarus profiles, 2 Umetni tunel I profile, 3 Umetni tunel 2 profile, 4 Biospeleoloka postaja profile, 5 Male jame profile, 6 Stara jama profile, 7 Pisani rov profile and Zguba jama profile; modified from Zupan Hajna et al. (2008b).
the resurgence area, collapse, climatic change, tectonic movement and the intrinsic mechanisms of contact karst. Markov spodmol is a horizontal cave about 900 m long and 12 m deep. The entrance lies on the southern edge of a blind valley opening into the Pivka Basin. The cave serves as an intermittent ponor for the Sajevica brook. The studied profile was situated in a side passage or large niche of the main passage about 150 m from the entrance. The section of fluvial sediments is about 4 m thick. The palaeomagnetic and magnetostratigraphy results we obtained showed that the profile in Markov spodmol is composed at least of three different sequences. The age of the fill can be interpreted as follows: the upper laminated clay was deposited within the normal Brunhes chron, the multi-colored clays and sands/gravels were deposited in Matuyama or Gauss chrons, and the lower laminated clay is older than the middle sequence (Zupan Hajna et al., 2008a). Traces of in situ weathering in the lower part of the profile indicate a quite prolonged hiatus in deposition. The creation of a weathered zone under subsurface conditions needs prolonged time and warm/humid external climate. The weathering supports a rather higher age of the profile. Krina jama is large river cave located between Loko and Cerkniko poljes under Krina gora Mount in the S Slovenia. It has been known since mid-19th century due to numerous cave bear finds. The cave is filled by complicated sequences of cave fluvial and lacustrine sediments, which are recently partly eroded. We studied (Bosk et al. 2010) two paleontological excavations and profiles in the Medvedji rov to contribute the solution of dating of bone-bearing lithological horizons. The Krina jama I profile consist of alternation of speleothem layers (flowstone sheets with small stalagmites, sometimes with in situ cemented Ursus gr. spelaeus bones) and fine-grained siliciclastics often with bones of cave bear. It can be correlated with the upper part of the Krina jama II profile, but with slightly less preserved stratigraphic record. Radiocarbon and U-series dates clearly indicate two different ages of cave bear thanatocenoses in the Krina jama I profile: those above flowstone crusts were dated to ca 4745 ka by radiocarbon dating; those included speleothem layers and clay interbeds are older than 94 ka (U-series date). The details of internal lithology, low thicknesses of layers and state of bone preservation exclude expected sandwiching of younger layers into eroded/washed spaces among flowstones. Numerical dating excludes re-deposition of bear bones from older assemblage to sediments above flowstones. According to the paleomagnetic parameters (prevailing normal polarization), the deposition took place within the Brunhes chron (< 780 ka). There were discovered totally four short-lived reverse excursions of magnetic field. According to U-series data, the upper one (profile I) might be correlated with the Blake excursion. The lower ones are older than ca 190 ka and can be correlated with some of Jamaica-Pringle Falls, Namaku, Calabrian Ridge, Portuguese margin or Calabrian Ridge 1 excursions. Sediments in studied profiles were deposited during the Last Glacial (Weichselian), Eemian interglacial, Saalian glacial and Holsteinian interglacial.
5. Discussion and Conclusions
Research of cave fills in the Dinaric karst of SW Slovenia opened new horizons for the interpretation of karst and cave evolution, both of individual geomorphologic units and of extensive areas. The data inform us that a number of common features and evolutionary trends exist in all studied areas. On the other hand, as the consequence of different post-Eocene tectonic regimes, there exist distinct differences in evolution of smaller geomorphic units within the more extensive ones.
22
OVJEK I KR 2012: 11-26
OVJEK I KR 2012: 11-26
23
The most important result concerns the age of cave fill, it is substantially older than expected earlier in general. Palaeomagnetic data in combination with other dating methods, especially Th/U method and biostratigraphy, have shifted the possible beginning of speleogenesis and cave infilling processes in Slovenia deeply below the Tertiary/Quaternary boundary. All cave fills were deposited within one, still lasting, period of post-Eocene karstification. The period can be subdivided to some distinct phases of massive deposition in caves, dated to about 5.4 4.1 Ma (MiocenePliocene), 3.6 1.8 Ma (Pliocene) and Quaternary. For the first time in Slovenia, biostratigraphic data helped to correlate magnetostratigraphy logs with the GPTS and to allocate the ages of cave fill more precisely to pre-Quaternary times. Palaeontological finds in the Raika peina and rnotie Quarry partly proved the age interpreted from magnetostratigraphy (Horek et al., 2007) cave fills are often Pliocene in age and even older (Zupan Hajna et al., 2008b). Acknowledgments We acknowledge field assistance of the technical staff of the Karst Research Institute ZRC SAZU from Postojna and Institute of Geology AS CR, v.v.i. from Prague. Analyses, processing and interpretation in the Czech Republic were carried out within projects No. CEZ AV0Z30130516, IAA300130701 and ME 9-06-19. Research activities in Slovenia were covered by research programs of the Slovenian Research Agency Nos. P601190618 and P00119, and project No. J66345061804. References Audra, P., 2000: Le karst haut alpin du Kanin (Alpes juliennes, Slovnie-Italie). Etat des connaissances et donnes rcentes sur le fonctionement actuel et lvolution plioquaternaire des structures karstiques. Karstologia, 35, 27-38. Bosk, P., Hercman, H., Mihevc, A. & Pruner, P., 2002: High resolution magnetostratigraphy of speleothems from Snena Jama, KamnikeSavinja Alps, Slovenia. Acta carsologica, 31/3, 15-32. Bosk, P., Mihevc, A. & Pruner, P., 2004: Geomorphological evolution of the Podgorski Karst, SW Slovenia: Contribution of magnetostratigraphic research of the rnotie II site with Marifugia sp. Acta carsologica, 33/1, 175-204. Bosk, P., Mihevc, A., Pruner, P., Melka, K., Venhodov, D. & Langrov, A., 1999: Cave fill in the rnotie Quarry, SW Slovenia: Palaeomagnetic, mineralogical and geochemical study. Acta carsologica, 28/2, 15-39. Bosk, P., Pruner, P. & Zupan Hajna, N., 1998: Paleomagnetic research of cave sediments in SW Slovenia. Acta carsologica, 27/2, 151-179. Bosk, P., Pruner, P., Mihevc, A. & Zupan Hajna, N., 2000: Magnetostratigraphy and unconformities in cave sediments: case study from the Classical Karst, SW Slovenia. Geologos, 5, 13-30. Bosk, P., Pruner, P., Zupan Hajna, N., Hercman, H., Mihevc, A. & Wagner, J., 2010: Krina jama (SW Slovenia): Numerical- and correlated- ages from Cave Bear-bearing sediments. Acta carsologica, 39/3, 529-549, Ljubljana.
Brodar, S., 1966: Pleistocenski sedimenti in palaeolitska najdia v Postojnski jami. Acta carsologica, 4, 57-138. Ford, D. & Williams, P., 2007: Karst Hydrogeology and Geomorphology. Wiley, 562 pp., Chichester. Ford, D.C. & Gospodari, R., 1989: U series dating studies of Ursus spelaeus deposits in Krina jama, Slovenia. Acta carsologica, 18, 39-51. Franke, H. & Geyh, M., 1971: 14C - Datierungen von Kalksinter aus slowenischen Hhlen. Der Aufschluss, 22, 235-237. Frisch, W., Szkely, B., Kuhlemann, J. & Dunkl, I., 2000: Geomorphologica evolution of the Eastern Alps in response to Miocene tectonics. Zeitschrift fr Geomorphologie, 44, 103-138. Gospodari, R., 1976: Razvoj jam med Pivko kotlino in Planinskim poljem v kvartarju. Acta carsologica, 7, 5-139. Gospodari, R., 1981: Generations of speleothems in the Classical Karst of Slovenia. Acta carsologica, 9 (1980), 90-110. Gospodari, R., 1988: Paleoclimatic record of cave sediments from Postojna karst. Annales de la Socit Gologique de Belgique, 111, 91-95. Grund, A., 1914: Der geographische Zyklus im Karst. Geschichte der Erdkunde, 52, 621640. Horaek, I., Mihevc, A., Zupan Hajna, N., Pruner, P. & Bosk, P., 2007: Fossil vertebrates and paleomagnetism update one of the earlier stages of cave evolution in the Classical Karst, Slovenia: Pliocene of rnotie II site and Raika peina. Acta carsologica 37/3, 451-466. Ikeya, M., Miki, T. & Gospodari, R., 1983: ESR Dating of Postojna Cave Stalactite. Acta carsologica, 11 (1982), 117-130. Mihevc, A. & Lauritzen, S.E., 1997: Absolute datations of speleothems and its speleomorphological significance from Divaka jama and Jazbina caves; Kras plateau, Slovenia. Proceedings of the 12th International Congress of Speleology, La Chaux-de-Fonds, Switzerland, 1, 57-59, Speleo Projects, Basel. Mihevc, A., 1996: Brezstropa jama pri Povirju. Nae jame, 38, 92-101. Mihevc, A., 2001: Speleogeneza Divakega krasa. Zbirka ZRC, 27, 180 pp., Ljubljana. Pruner, P., Zupan Hajna, N., Mihevc, A., Bosk, P., Otakar, M.n, Schnabl, P. & Venhodov, D., 2010: Magnetostratigraphy and fold tests from Raika peina and Peina v Bortu caves (Classical Karst, Slovenia). Stud. geophys. geod., 54/1, 27-48. Rogli, J., 1957: Zaravni u vapnencima. Geografski glasnik, 19, 103-134. ebela, S. & Sasowsky, I., 1999: Age and magnetism of cave sediments from Postojnska jama cave system and Planinska jama Cave, Slovenia. Acta carsologica, 28/2, 293-305. ebela, S. & Sasowsky, I., 2000: Paleomagnetic dating of sediments in caves opened during highway construction near Kozina, Slovenia. Acta carsologica, 29/2, 303-312. Ztl, J., 1989: Paleokarst as an important hydrogeological factor. In: Bosk P., Ford D.C., Gazek J. & Horek I., Eds: Paleokarst. A systematic and regional review, 483-509, AcademiaElsevier, PrahaAmsterdam. OVJEK I KR 2012: 11-26
25
24
OVJEK I KR 2012: 11-26
HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOKE KARAKTERISTIKE JUGOISTONIH DINARIDA
Zupan Hajna, N., 1996: The valuation of absolute speleothem dating from Slovenia. In: Lauritzen, S.-E. (Ed.). Climate change: the Karst record: extended abstracts of a conference held at Department of geology University of Bergen, Norway, August 1-4th 1996, (Special Publication, 2). Charles Town: Karst Waters Institute, 185-188. Zupan Hajna, N., Mihevc, A., Pruner, P. & Bosk, P., 2008a: Cave sediments from the Postojnska-Planinska cave system (Slovenia): evidence of multiphase evolution in epiphreatic zone. Acta carsologica, 37/1, 63-86. Zupan Hajna, N., Mihevc, A., Pruner, P. & Bosk, P., 2008b: Palaeomagnetism and Magnetostratigraphy of Karst Sediments in Slovenia. Carsologica 8, Zaloba ZRC, 266 pp., Ljubljana. Zupan Hajna, N., Mihevc, A., Pruner, P. & Bosk, P., 2010: Palaeomagnetic research on karst sediments in Slovenia. International Journal of Speleology, 39/2, 47-60. Zupan, N., 1991: Flowstone datations in Slovenia. Acta carsologica, 20, 187-204.
Hydrogeological properties of South Easter Dinarides

Dr Petar Milanovi,
Abstract
The region of South-Eastern Dinarides is one of the most karstified areas in the world. This region encompasses the area between Neretva River at west, the Skadar Lake at East and the Adriatic coast at south. Northern border is, approximately, watershed between the Adriatic and Black Sea catchments. In the paper are presented part of this region eastern Herzegovina and Dubrovnik littoral. More than 90% of entire area consists of Mesozoic carbonate formations with thickness over 3000 m. One of key morphological properties is number of karst poljes with longest axis in direction of main geological structures dinaric direction. In natural conditions, during raining time, all karst poljes becomes temporarily lakes. The most important flow is the Trebinjica River, the longest European sinking river. Region of the South-Eastern Dinarides is endowed with highest precipitation in Europe, average 2000 mm 5000 mm, in max 8000 mm. However, distribution of precipitation is uneven, i.e. 70% occurred during wet season. Average depth of karstification ranges from 250 to 350 m and locally, along the deep faults, even deeper, more than 1000. Between 70% and 80% of rainfall percolates into the underground immediately. The rock mass porosity ranges between 0.8% and 2%. Only locally porosity is higher. Thousands of ponors and estavelles have been registered in this area. Swallowing capacity of some of them is more than 100 m3/s. Underground flows are dominating type of water flows. Average underground flow velocity varies within a wide range, from 0.002 to 55.2 cm/s. After heavy precipitation aquifer responds is very fast after 3 to 4 hours. Fluctuation of water table is very fast also and amplitudes are sometimes enormous, more than 300 m. Discharge of large karst springs ranges between a few hundred liters per second up to more than 100 m3/s. Springs belongs mostly to the vauclusian type, with deep syphonal outlet channels. At some cases depth of siphons is 130 m or more. During rainy period great amount of water discharges as submarine springs along the some part of Adriatic coast. In the period of fully saturation the karst aquifer have characteristics of hydraulic system under pressure. At dry period of year underground flows are active at the zone of base of karstification, only. Due to very pure retardation capacity of karstified rock mass the groundwater residence time is short. The only natural resource in this area is huge water potential. The step-wise karst poljes from elevation of 900 m to the sea elevation provide possibility for optimal utility of this potential. The large multipurpose hydro project Trebinjica was designed as key system for regional socio-economic development. The part of system which is already finished justifies necessity for its construction and finalization. However, any change of nature in so complex environment as it is karst has negative consequences. Some of these consequences were predictable and expected, however some of them were not expected. Number of investigations and long time monitoring was organized to minimize risk which in karst is unavoidable. The ultimate aim is how to establish balance between necessity for region development and, in same time, to minimize effect of negative consequences. At so sensitive geological environment, as it is karst of South-Eastern Dinarides, expect the unexpected is rather rule than exception. Existing experience is of great importance in future construction of larges structures in karst, particularly in extremely developed karst as it is the South-Eastern Dinaric karst. Keywords: Dinaric karst, Eastern Herzegovina, Trebinjica, Popovo Polje, Buna, Ombla.
26
OVJEK I KR 2012: 11-26
OVJEK I KR 2012: 27-39
27
Hidrogeoloke karakteristike jugoistonih Dinarida

Saetak
Region jugoistonih Dinarida zahvata podruje izmeu Neretve na zapadu, Skadarskog jezera na istoku i obale Jadranskog mora na jugu. Severna granica ovog regiona se priblino poklapa sa vododelnicom Jadranskog i Crnog mora. U ovom tekstu je dat kratak prikaz dela ovog podruja koji obuhvata istonu Hercegovinu i dubrovako priobalje. Vie od 90% ovog regiona grade mezozojske karbonatne stene debljine preko 3000 m. Karakteriu ga brojna, povremeno plavljena, karstna polja ija se dua osa najee poklapa sa generalnim pravcem pruanja geolokih struktura (dinarski pravac). Najznaajnji tok je reka Trebinjica, najvea evropsku ponornicu. To je jedno od najkarstifikovanijih podruja na svetu, sa padavinama koje su najvee u Evropi (2000 do 5000 mm, maksimalno 8000 mm). Raspored padavina je izrazito neujednaen tako da oko 70% padne u periodu novembar mart. Prosena dubina karstifikacije se kree izmeu 250 i 350 m, a lokalno i preko 1000 m. Izmeu 70% i 80% padavina odmah ponire. Poroznost stenske mase se kree izmeu 0,8% i 2%, a samo lokalno je vea. Izraena je koncentrisana infiltracija. Na hiljade ponora i estavela je registrovano na ovom prostoru. Kapacitet pojedinih ponora je preko 100 m3/s. Podzemno oticanje je vee od povrinskog, a brzina podzemnih tokova se kree izmeu 0,002 i 55,2 cm/s. Nakon intenzivnih padavina nivoi podzemnih voda reaguju ve posle 3 4 sata, a njihove amplitude dostiu i 300 m. Vode istiu uglavnom koncentrisano preko velikih karstnih vrela sa velikim varijacijama proticaja (od par stotina litara u pa do vie stotina kubika u sekundi). Veinom su to duboka sifonska vrela sa kanalima koji su u pojedinim sluajevima duboki preko 100 m u odnosu na taku isticanja. Znaajan deo voda istie kroz brojne vrulje koje su aktivne samo u kinom period. U period intenzivnih padavina voda, u dobro povezanim karstnim kanalima i kavernama, ima karakteristike hidraulikog sistema pod pritiskom. U sunom period aktivni su uglavnom bazni tokovi u zoni baze karstifikacije. Retardacioni kapacitet karstnog podzemlja je vrlo slab pa je zadravanje vode u podzemlju kratkotrajno. Jedini prirodni resurs ovog regiona je veliki vodni potencijal, a kaskadno rasporeena karstna polja omoguuju njegovo iskorienje na padu od kota oko 900 m pa do nivoa mora. Izgradnjom Vienamenskog Hidrosistema Trebinjica reim voda ovog regiona je podvrgnut kontroli sa ciljem da se polja oslobode od poplava u vegetacionom period, a istovremeno voda iskoristi za energetske potrebe. Do sada izgraeni deo sistema je pokazao da je to jedini mogui put za razvoj regiona. Kao i u svim sluajevima velikih uticaja na prirodu i ovde je dolo odreenih neeljenih posledica od kojih su neke bile oekivane a neke ne. Ve u period projektovanja uraene su brojne analize i organizovana brojna osmatranja sa ciljem da se negativni efekti svedu na minimum ili eliminiu. Krajni cilj je da se nae ravnoe izmeu potrebe za razvojem regiona i potrebe da se negativni efekti, pogotovo na prirodu, smanje na minimum. U uslovima izuzetno razvijenog karsta jugoistonih Dinarida gde kao posledicu bilo kakve intervencije u prirodi treba oekivati neoekivano neophodno je da se sva postojea iskustva iskoriste kako bi neoekivanih negativnih posledica bilo to manje. Kljune rei: Dinarski karst, istona Hercegovina, Trebinjica, Popovo polje, Buna, Ombla.
General geology
Region of South-Eastern Dinarides covers part of a high karst geotectonic unit known as Dinaric karst. The area of Eastern Herzegovina and Dubrovnik littoral belongs to this part of Dinarides. The basic structural characteristics of this unit correspond to the basic tectonic elements of the external Dinarides, namely the domination of folded structural elements, distinct linearity of the structures, direction of the Dinaric dip, and dense net of faults. Formation of this area is connected to the Mediterranean basin activity and subduction movement of the Adriatic microplate beneath the Dinarides. The dominating tectonic stress is oriented from the SW to the NE and subsequently the regional structures are NW SE orientated. Due to strong resistance of the thick Dinaric carbonate rock mass rotation (opposite clock-wise) of some huge blocks is evident. More than 90% of entire area consists of Mesozoic carbonate formations, mostly limestone. Depth of these rocks exceeds 3000 m. relatively small part of the area is composed of Triassic dolomite. However, these sediments play important hydrogeological role, particularly if are situated at the anticline cores (Lastva Anticline). Nor are the Jurassic carbonate formations significant in the entire area. Cretaceous sediments are the most developed stratigraphic unit. Cretaceous limestone with interlayers and zones of dolomite are continuous over this area. Only the northeastern part is formed of the Upper Cretaceous clastic facies known as the Durmitor flysch. Both, Jurassic and Cretaceous limestone and dolomite, including Triassic sequences, have been affected by karstification to the average depth of 350 meters. Locally, along the large and deep discontinuities karstification is developed down to much great depths (more than 1000 m). The Eocene flysch does not represent a significant lithostratigraphic formation, however, according to its hydrogeological role and location along the reverse faults, at the many of karst poljes it has a huge effect on karst aquifers evolution process, in local and regional scale. Inclination of reverse fault plane ranges between 55o and 75o. The most important reverse fault structure (locally in the form of overthrust structure) is situated along the Dubrovnik littoral know as High Karst Overthrust. The reverse block of this structure, compose of carbonate complex of Triassic, Jurassic and Cretaceous dolomite and limestone, is thrust over the Eocene flysch. Number of important springs is developed along this tectonic contact.
Main geomorphological features
South-Eastern Dinarides are well known as one of most karstified areas in the earth. From geomorphologic view-point the most prominent are: bare (desertous, pockmarked rock surface), sinkholes, karst poljes, dry valleys, flat karst plains without arable land and number of caves, shafts other micro morphology forms. Sinkholes (dolines) are more frequent surface features, mostly developed along faults, joints and interbedding discontinuities. At relatively flat areas sinkholes are frequently developed (Fig. 1). Most of poljes are tectonically controlled and developed along faults (mostly reverse faults) aligned along the Dinaric strike and arranged stepwise from elevation 1000 m to the sea elevation. All poljes, except Mokro/Trebinjsko polje, are geomorphologically enclosed. In natural conditions all of the poljes flood periodically. In the rainy season flooding begins in the lower poljes, and the highest poljes are the first to dry up.
28
OVJEK I KR 2012: 27-39
OVJEK I KR 2012: 27-39
29
Figure 1: Distribution of sinkholes between Bilea and Gacko
The most important poljes of this region are (from uppermost, fig. 2 and 3): Slato Polje (surface 1.5 km2, elevation 1020 160 m); Gatako Polje (surface 37.6 km2, lowest elevation 936 m); Lukavako Polje (surface 2.5 km2, el. 852 m); Nevesinjsko Polje (surface 170 km2, el. 870 800 m); Cerniko Polje (surface 3 km2, el. 850 m); Ljubomirsko Polje (surface 12 km2, el. 525 m); Ljubinjsko Polje (surface 8.5 km2, el. 408 m); Dabarsko Polje (surface 33 km2, el. 471 m); Fatniko Polje (surface 5.6 km2, el. 470 m); Trebinjsko Polje and Mokro Polje (surface 15 km 2, el. 270 m); Popovo Polje (surface 68.4 km2, el. 270 220 m); Gradako Polje (surface 2.3 km2, el. 86 m), and Konavosko Polje (surface 48 km2, el. 60 m).
Figure 2: Karst poljes of Eastern Herzegovina 1. Karst Polje; 2. Reservoir; 3. River deposits; 4. Permanent spring; 5. Ponor; 6. Submarine spring; 7. Large fault zone; 8. Established underground connection; 9. Permanent river flow; 10. Temporar river flow; 11. General direction of underground flows.
30
OVJEK I KR 2012: 27-39
OVJEK I KR 2012: 27-39
31
tested hydrobiological tracer method. In the period of fully saturated aquifer the longest underground flow (33.65 km), between the Srdjevii Ponor situated in the Gatako Polje (el. 940 m) and Trebinjica Springs (el. 325 m), the velocity of groundwater flows was 7.53 cm/s. During dry period of year groundwater flows, along the same system of conduits, were 1.13 cm/s. In general groundwater residence time in the investigated aquifers is very short. Base karst flow functions as a hydraulic system under pressure during periods of heavy precipitation. A high coefficient of correlation exist between the fluctuation of groundwater level in the piezometric boreholes, which reach the zone of concentrated flows, and the discharge of the spring through which the aquifer is drained. The coefficient of correlation between discharge of Ombla and Trebinjica springs and groundwater fluctuation in piezometers fare behind the springs is often higher than 0.95 and shows that the relationship is often close to deterministic function.
Figure 3: Simplified cross-section from Gatako Polje to Adriatic Sea. 1. Spring; 2. Ponor; 3. Established underground connection.
The most important dry valley is Vala between Zavala in Popovo Polje and Slano at the sea coast. The most important karst plane is Trebinjska uma (Trebinje Forest) with the classic geomorphological isolated residual hill named Hum. The term hum is launched as an international geomorphological term.
Hydrogeological properties
The key hydrogeological properties of karstified rocks are: geological structure, porosity, depth of karstification, concentrated underground flows, regime of groundwater level fluctuation, evolution of karst aquifer, hydraulic characteristics of karst aquifer, concentrated infiltration and concentrated discharge (large karst springs). In the Dinaric karst area the intensity of karstification is not continuous on a geological time scale. Several phases of karstification occur. It starts with the initial phase, passes through intensive karstification and then reaches its maximum in (probably) during Messinian time. Therefore, Dinaric karst is identified as a prototype for mature karst. Porosity ranges from 0.8% to 2%.and is characterised by an uneven distribution of karst features. Large scale porosity (channels and caverns) also has an uneven distribution. Karstification of rock mass decreases with depth. According analyse of 150 deep boreholes situated at Eastern Herzegovina region it follows the exponential law of = 24e-0.012H (Fig. 4). Rock is karstified to the transition zone called base of karstification. It is an approximate zone. There is no sharp boundary between the karstified and nonkarstified rocks (Fig. 5). The existence of karst conduits below base of karstification is not excluded, they are rare and are of limited transport capacities when they do exist. Deep boreholes have encountered karstified zones at depths exceeding 1500 m (Vilusi area). Average underground flow velocity varies within a wide range from 0.002 to 55.2 cm/s. About six tons of Na-fluorescein was used for more than 130 tracer tests. Beside dye in this area were used also radioactive isotopes, lycopodium spores, smoke tracers and was
32
Figure 4: Simplified crosssection of karst aquifer
Groundwater level fluctuations are very fast and with high amplitudes. After heavy precipitation aquifer react extremely fast (after 3 5 hours) and in some piezometers the water level jumps almost 90 m in only 10 hour. The largest fluctuations of a water table were measured in boreholes in the Nevesinjsko Polje, from 281 to 312 m (Fig. 6). Fluctuations more than 150 m are measured in many other piezometers (behind Ombla and Trebinjica Spring, end of Popovo Polje and some other places). One of very important piezometers is PB-1 in Plana area. The submergence of the spring zone by Bilea Reservoir afects the dynamics of the empting of the Trebinjica Spring aquifer. This piezometer control regime of Trebinjica Spring aquifer. One of the basic consequences of intensive neotectonic movement and karstification process is the lack of organized surface drainage systems, i.e. fluvial erosion is replaced by intensive underground corrosion (karstification). It is known as karst aquifer evolution process. As consequence of this process two different transformation processes were registered in this area. The most prominent examples are: transformation from several separate karst aquifers into a single karst aquifer (Trebinjica Spring aquifer), and transformation of the large and unique catchment area (Bregava - Zalomka) into the several catchment and subcatchment areas and separated karst aquifers (Bregava, Buna, Bunica, Vrijeka). OVJEK I KR 2012: 27-39
OVJEK I KR 2012: 27-39
33
Ombla Spring is source of Dubrovaka River at the coast near Dubrovnik at sea level. Discharging outlet is at the tectonic contact between impervious Eocene flysch and karstified Mesozoic carbonate complex which overthrusts flysch sediments. The main water circulation occurs through the deep siphonal conduit, about 150 m below the sea level and about 200 m behind the main spring outlet. The recorded minimum discharge rate was 2.3 m3/s, while its maximum rate is more than 130 m3/s. In natural conditions Qav was 33.8 m3/s. After construction of HE Dubrovnik and revesible HE apljina Qav = 24.4 m3/s. Mentioned structures have not negative influenece on minimal spring discharge. Catchment area (downstream from Gorica Dam) is more than 600 km2. However, considerable amount of seepage water from Gorica Reservoir feeds the Ombla aquifer. In dry period, roughly estimation, it amounts 40% - 50% of minimal Ombla discharge. Buna is deep siphonal spring at perimeter of Neretva valley near Mostar (Blagaj). Spring outlet is located at elevation 36 m, at tectonic contact between Eocene flysch and Cretaceous limestone. The main siphonal chanel is investigated to the depth of 73 m below the spring ouotlet, and 470 m in length (Touloumdjian, 2005). Spring discharge vary between Qmin = 2.95 m3/s and Qmax=380 m3/s (Fig. 7). Qav = 23.70 m3/s. Catchment area is roughly estimated of about 900 km2. This number includs catcment of Zalomka River, catchment of the northern part of Nevesinjsko Polje and part of the Vele Mountain catchment. Watersheds at some areas needs to be corrected.
Figure 5: Nevesinjsko Polje, groundwater level fluctuation
The majority of important springs in this region are located along the perimeter of the erosion base, that is, at the northern boundary of karst poljes, river valleys and the sea coast. A common characteristic of these springs, whether permanent or temporary, is direct dependence of their discharge on precipitation. The largest permanent springs are: Trebinjica Springs, Ombla, Buna, Bunica, Bregava Springs, Konavoska Ljuta, Oko, Vrijeka, Palata and Zavrelje. One of prominent characteristics of large karst springs along the sea coast and number of submarine springs are deep siphonal karst channels (Vauclusian type of springs). One of realistic supposition is that main conduits of largest springs as Ombla, Buna, Bunica, including springs in Boka Kotorska Bay (Ljuta-Orahovac, Sopot) are the consequence of the Messinian Crisis of Salinity which occurred 5.3 Million years ago. Many springs along the Mediterranean coast are developed as consequence of same geological mega event. Main characteristics of the selected largest permanent spring in this area are: Trebinjica spring zone (el. 324.26 m), beneath the Bilea town consists of two large outlets: Dejans Cave and Niki Spring and temporar epelica Spring. In natural conditions, both springs dried up and water discharges at from the blue eye at the bottom of river bed about 200 downstream from Dejans Cave. This indicate siphonal circulation, however, only 510 m of subhorizontal channels has been speleologicaly investigated (Petrovi, 1955). Minimal measured discharge was 0.6 m3/s (1947). Maximal discharge was more than 500 m3/s. By construction the Granarevo Dam and Bilea Lake all sprigs are flooded by water column of 75 m. Catchment area of Trebinjica springs is estimated of about 1150 km2.
Springs
Figure 6: Buna
Spring discharge
Binica Spring at 4 km distance from the Buna Spring are located at contact between karstified carbonate rocks and Miocene deposites (el. 36 m). Spring discharge vary between Qmin = 0.72 m3/s and Qmax = 207 m3/s. Qav = 20.25 m3/s. Bunica Spring is surface outlet of underground part of Zalomka River, after sinking into the Biograd Ponor. Catchment area of Bunica Spring is estimated at approximately 160 km2 (without Zalomka River). Simmilar as Buna, the Bunica Spring is also deep siphonal spring. Outlet channel is isvestigated to the deeph of 70 m and in the length of 160 m. Ponor Biograd and Bunica Spring are directly connected with karst channel. It is one of the most direct OVJEK I KR 2012: 27-39
35
34
OVJEK I KR 2012: 27-39
underground connections in this part of Dinaric karst. During period of fully saturated aquifer undeground flow velocity is 33.67 cm/s. Direct hydrogeological connection between Buna and Bunica springs does not exist. Bregava Spring zone, along the Bregava valley, consists of permanent Bitunja and Hrgud Springs (el. 130 m) and a few temporar springs up to elevation 195 m (Suhavi). Discharge capacit of the Bregava Springs vary from Qmin = 0.33 m3/s to Qmax = 59 m3/s. Qav = 17.5 m3/s. Surface of estimated catchment area is about 400 km2. Vrijeka Spring at the northern perimeter of Dabarsko polje is permanent spring with high discharge fluctuation, from Qmin = 43 l/s to Qmax = 25 m3/s. Fairy Cave in Cerniko Polje is situated at the tectonic contact between Eocene flysch and Cretaceous karstified limestone with enormous flustuation of discharge, from Qmin = 10 l/s to Qmax > 50 m3/s. Oko Spring, at left bank of Trebinjica River, about 5 km upstream from Trebinje town, is outlet of large siphonal karst channel. Discharge varies between 0.5and 40 m3/s. The surface of catchment area is estimate of about 100 km2. After construction of Gorica Dam spring is fooded by 17 m of water. Pump station for water supply of Trebinje town is displaced at elevation above the reservoir level. Konavoska Ljuta Spring, in the Konavosko polje, is situated at tectonic contact between Eocene flysch and karstified carbonate formation (High Karst Overthrust) at elevation 80 to 90 m. Spring discharge vary between 0.2 m3/s and 26 m3/s. Estimate catchment area is 90 to 100 km2. Palata Spring at Zaton bay is located at High Karst Overtrast tectonic line at sea coast. In natural conditions spring zone was under influence of tide. Qmin ranges between 100 and 150 l/s. Qmax = 9.138 m3/s (measured), Qmax ~ 25 m3/s (estimated). Approximate catchment area is 50 km2. Zavrelje Spring (Mlini) is situated at the tectonic contact between impervious flusch and overleing karstified carrbonates at elevation of 76 m. Spring discharge vary betveen Qmin = 3 l/s and Qmax > 16 m3/s. Catchmet area vary between 36 km2 in dry period of year, up to ~ 50 km2 in period of saturated aquifer (wet period of year). Number of other, permanent but very small in minimum springs exists along the sea coast: Vodovaa, Duboka Ljuta, Smokovljenac, Slavljan, umet, Ugor; along the Neretva valley: Baula, Mislina, Mlinite, Bili Vir, Gluci and Doljani; and at SvitavaHutovo Blato area: Crni Vir, Ljubaa, Desilo, ivinjak, Smokva, Londa, Babino oko, Orah, Drijen, Kuine, Jelim and krka. At inland area small permanent springs are: at Gtako polje Srnj and Vratlo (Graanica Spring); at Nevesinjsko Polje Jezdo, Jedre and Jama(Zovidolka Spring); Dabarsko Polje Pribitu; Submarine springs are registered (only during rainy season) betwen Banii and Doli, and in the Bistrine bay. More tha 40 submarine springs have been registered after heavy rain. Discharge of the largest one, Likavica in Doli Bay, is estimated of about 10 m3/s. The largest temporary spring (estavella) is Obod situated at the northern perimeter of Fatniko polje. Estimated discharge capacity is about 60 m3/s.
Vrelo rijeke Bune (BiH). Snimio: I. Selak.
36
OVJEK I KR 2012: 27-39
OVJEK I KR 2012: 27-39
37
One of key karst feature is zones of concentrated infiltration (ponors and estavelles). The main concentrated infitration zones in the region are: Southern periphery of Small Gatako Polje with maximum swallowing capacity of about 140 m3/s; Southern periphery of Fatniko Polje (~ 110 m3/s); Dabarsko Polje (40 m3/s) and Popovo Polje (>200 m3/s). The largest single ponors are: Biograd, Nevesinjsko polje (>110 m3/s); Srevii, Gatako Polje (60 m3/s); Doljanica, Popovo Polje (55 m3/s); Pasmica, Fatniko Polje (25 m3/s Fig. 8); Kljuki ponor, Cerniko Polje (25 m3/s); Ponikava, Dabarsko Polje; drijelo, Babova jama and Zlatac, Nevesinjsko polje; drijelovii, Ljubomirsko Polje; Crnulja, Provalija, Lisac, ira and Ponikva, Popovo Polje; as well as number of ponors with capacity about one m3/s.
Main areas with concentrated infiltration
The Trebinjica River drainage area amounts approximately 2800 km2. This area can be separated at three subcatchments: 1. subcatchment of Trebinjica and epelica springs; 2. subcatchment between Trebinjica springs and Gorica Dam including Suica River; and 3. subcatchment downstream from Gorica Dam, including entire Popovo Polje. Total length of the Trebinjica River is 90 km, however only 30 km is permanent flow. Maximum measured flow in Popovo Polje was 1362 m3/s. Surface of the Zalomka sinking river drainage area is 544 km2. The end of Zalomka River is ponor Biograd. Entire Zalomka flow is active 212 days per year, in average. During dry period the permanent flow exist only a few kilometers at section with river bed in dolomite. Maximum measured flow in front of the Biograd ponor is 440 m3/s. The main flows in Gatako Polje are Munica River with Graanica tributary. The Munica 3/s to 154 m3/s. River flow varies from Qmin = 0.20 m3/s up to Qmax = 467 m3/s (hydrological station Mulja), and Graanica River from Qmin = 0.05 m. Munica terminates through the nuber of ponors along the south border of Small Gatako Polje. The total length of Bregava River is 33 km. This flow exists only in the winter time, i.e. in periods of high precipitation. In dry periods there exist 12 km of flow only, from Bitunja Spring to the Vidovo Polje (downstream of Stolac town). Permanent flows with Qmin > 2 m3/s are Buna with Bunica tributary, Dubrovaka Rijeka and Krupa (Hutovo Blato). Small permanent flows with minimum 10 100 l/s are: Graanica and Vrba (Gatako Polje), Kljuka River (Cerniko Polje), Vrijeka (Dabarsko Polje) and Suica (Lastva). Temporar torent flows are: Ljuta, Kopaica and Konavoica (Konavli); Brova (Ljubomir); Bukov Creek (Lubinjsko Polje); Obod (Fatniko Polje); Opaica (Dabarsko Polje); Jugoviki Potok (Zalomka) and Gojkovia Creek (Gatako Polje). References Lui, Ivo; Sket, Boris; Opali, Ana: Vjetrenica, pogled u duu zemlje. 2003, Zagreb Ravno. Milanovi, Petar 2006: Karst istone Hercegovine i dubrovakog priobalja. ASOS, Beograd Petrovi, Dragutin 1955: Dejanova Peina. Zbornik radova, Knjiga 1. Institut za prouavanje kra Jovan Cviji. Nauna knjiga, Beograd. Touloumdjian, Claud 2005. The Springs of Montenegro and Dinaric Karst. Proceedings of the International Conference Water Resources and Envirnmental problems in Karst Cviji 2005, National IAH Committee of Serbia and Montenegro, Belgrade.
Surface Flows
Figure 7: Fatnicko Polje, Pasmica Ponor 1. Special tower for invetsigations during flood season; 2. Lanching pipe for geo-bomb; 3. Concrete foundation for tower structure; 4. The main opening of Pasmica Ponor.
38
OVJEK I KR 2012: 27-39
OVJEK I KR 2012: 27-39
39
KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORITENJA I ZATITE VODA
Hidrogeologija karsta Crne Gore i aktuelni problemi u pogledu koritenja i zatite voda
Miko Radulovi Dr.dipl.in.geol., redovni profesor Graevinskog fakulteta u Podgorici, Cetinjski put bb, E-mail: mickor@ac.me Saetak U radu se daje kratak prikaz geoloke grae i hidrogeolokih odlika teritorije Crne Gore, sa posebnim osvrtom na aktuelne probleme u pogledu koritenja, uslova zagaivanja, zatite voda i zatite od voda u karstnim terenima jugoistonih Dinarida. Kljune rijei: karst, voda, zatita
Karst hydrogeology of Montenegro and current problems in terms of use and water protection
Abstract This paper summarizes the geological and hydrogeological characteristics of the territory of Montenegro, with special emphasis on current problems in terms of use, conditions of pollution, water protection and water protection in karst terrain of south-eastern Dinarides. Key words: karst, water, protection
1. Uvod
Karst Crne Gore pripada Dinarskom karstu, koji predstavlja posebnu, dobro izraenu cjelinu karsta u svjetskim razmjerama. Specifinost karsta Crne Gore ogleda se prije svega u: geolokom sastavu, tektonskom sklopu i stubu karbonatnih stijena, ija debljina iznosi preko 5 km; odnosu karstifikacije, litofacijalnog sastava i tektonskog sklopa; razviu brojnih povrinskih i podzemnih karstnih oblika, intenzitetu i dubini karstifikacije; kompleksnim i specifinim hidrogeolokim odnosima i pojavama, koje se tokom godine transformiu u vie oblika, zavisno od reima kolebanja karstne izdani; sloenim hidrogeolokim odnosima u zoni karstnih primorskih izdani, gdje dolazi do mijeanja slane i slatke vode u zoni vrulja; malo mineralizovanim visokokvalitetnim izvorskim vodama koje ispunjavaju poveane zahtjeve svjetskih standarda u pogledu korienja za pie, putem flairanja.
OVJEK I KR 2012: 41-54
41
2. Geoloka graa
2.1. Geoloki sastav Teritorija Crne Gore odlikuje se sloenom geolokom graom, to je posledica burne geoloke evolucije terena. Na ovom podruju koje pripada dijelom spoljnim a dijelom unugtranjim Dinaridima zastupljene su stijenske mase i paleozojske, mezozojske i kenozojske starosti.
Paleozoik Paleozoik je predstavljen sedimentima devonske, karbonske i permske starosti. Tvorevine paleozojske starosti imaju najvee rasprostranjenje u sjeveroistonoj Crnoj Gori, gdje su predstavljene pjearima, kriljcima, krenjacima i konglomeratima. Mezozoik Na teritoriji Crne Gore zastupljene su stijenske mase trijaske, jurske i kredne starosti. Tvorevine trijaske starosti predstavljene su: - flinom facijom, - vulkanogeno-sedimentnom facijom, - karbonatnom facijom, odnosno krenjacima i dolomitima, koji imaju najvee rasprostranjenje, - vulkanskim stijenama. Tvorevine jurske i kredne starosti predstavljene su preteno krenjacima, dolomitinim krenjacima, dolomitima, laporcima, pjearima i ronacima. Kenozoik Sedimenti paleogena imaju dominantno razvie u primorskom pojasu i u jednoj uzanoj zoni u sredinjem dijelu Crne Gore, gdje su predstavljeni flinom facijom (glinci, laporci i pjeari). Tvorevine neogena predstavljene su marinskom i slatkovodnom facijom. Kvartar je predstavljen: glacijalnim, glaciofluvijalnim, glaciolimnikim, deluvijalnim i aluvijalnim sedimentima. 2.2. Tektonski sklop Na osnovu analize podataka dosadanjih istraivanja i uradjenih osnovnih geolokih karata, na teritoriji Crne Gore, najvei broj autora izdvaja sledee geotektonske jedinice: Parahton, Budva-Cukali zona, Visoki kr, Durmitorska geotektonska jedinica. Parahton zahvata prostor pored morske obale i dijelom ispod mora. Izgradjen je od karbonatnih stijena gornje krede i donjeg eocena, sedimenata flia gornjoeocenske starosti i klastinih sedimenata miocena. Budva-cukali zona prostire se u uzanom pojasu izmedju Sutorine na sjeverozapadu i rijeke Bojane na jugoistoku. U geolokoj gradji Budva-Cukali zone uestvuju karbonatne i silicijske stijene trijaske, jurske i kredne starosti, fline tvorevine srednjeg trijasa i paleogena i eruptivne stijene trijasa. Visoki kr predstavlja posebnu geotektonsku jedinicu u ijoj geolokoj gradji uestvuju: karbonatni sedimenti mezozoika, klastini sedimenti perma i donjeg trijasa, fli anizijske i paleogene starosti, eruptivne stijene srednjeg trijasa, jezerski sedimenti miocena i tvorevine kvartarne starosti. Durmitorska-geotektonska jedinica sa sjevera i sjeveroistoka nalijee na Visoki kr. U geolokoj gradji Durmitorske geotektonske jedinice uestvuju: klastini sedimenti paleozoika i donjeg trijasa, karbonatne, vulkanske i silicijske stijene srednjeg trijasa, karbonatne stijene gornjeg trijasa i jure, tvorevine dijabaz-ronake formacije, jezerski neogeni sedimenti, glacijalni, deluvijalni i aluvijalni sedimenti kvartarne starosti.
Slika 1: Geoloki sastav i tektonski sklop Crne Gore
42
OVJEK I KR 2012: 41-54
OVJEK I KR 2012: 41-54
43
Karstifikacija je nejednako izraena na dijelu terena izgradjenom od karbonatnih stijena (krenjaka, dolomitinih krenjaka, laporovitih krenjaka i dolomita) trijaske, jurske, kredne i paleogene starosti. Kada je u pitanju uticaj litolokog sastava na razvoj karstnog procesa od presudnog znaaja je hemijski sastav sedimenata i sami uslovi sedimentacije. Proces karstifikacije u karbonatnim stijenskim masama u znatnoj mjeri je pospjeen rasjedima, du kojih je esto lokalizovana karstifikacija, a samim tim i pravci kretanja izdanskih voda. Najvei broj podzemnih karstnih oblika(ponora i jama)registrovan je po junom obodu nikikog i cetinjskog polja du postojeih markantnih rasjeda. Slika 2: Vrulja Sopot u Risanskom zalivu U terenima Crne Gore registrovane su brojne peine i jame, koje ukazuju na intezitet i dubinu karstifikacije. Najdublja ispitana jama u terenima Crne Gore je jama na Vjetrenim brdima (june padine Durmitora) oformljena u krenjacima kredno-paleogene starosti). Ispitana dubina jame u kojoj je registrovana pojava podzemnih voda je 897 m. Najdua ispitana peina formriana u krenjakim terenima Crne Gore je alovia peina, koja se nalazi u kanjonu rijeke Bistrice kod Bijelog polja a njena ispitana duina iznosi preko 14 km.
3. Razvie karsta intenzitet i dubina karstifikacije
4. Hidrogeoloke karakteristike terena
Hidrogeoloke karakteristike terena uslovljene su prije svega litofacijalnim sastavom, tektonskim sklopom, prostornim poloajem propusnih i nepropusnih stijenskih masa, i strukturnim tipom poroznosti stijenskih masa. 4.1. Malomineralizovane vode Podzemne vode u terenima Crne Gore zastupljene su preteno u okviru: - karbonatnih stijenskih masa pukotinsko-kavernozne poroznosti; - kvartarnih glaciofluvijalnih i aluvijalnih sedimenata intergranularne poroznosti. a. Karstna vodonosna sredina Vie od 60% teritorije Crne Gore izgradjuju karbonatne stijene (krenjaci i dolomiti), koje se karakteriu znaajnim rezervama podzemnih voda veoma dobrog kvaliteta. Podzemne vode iz karstne vodonosne sredine, prazne se preko brojnih izvora, koji se najee pojavljuju du kanjona vodotoka, po obodu karstnih polja i depresija, du morske obale kao i na viim kotama u terenu, na kontaktu propusnih i nepropusnih stijena. Ukupna minimalna izdanost karstnih izvora na teritoriji Crne Gore iznosi oko 50 m3/s, odnosno srednja oko 600 m3/s. Najizdaniji su izvori u slivu Skadarskog jezera, ija minimalna izdanost iznosi oko 21,0 m3/s, a potom izvori u slivu Pive, Tare i ehotine oko 17,0 m3/s. Minimalna izdanost izvora neposrednog sliva Crnogorskog primorja iznosi oko 5,0 m3/s, odnosno sliva Lima i Ibra oko 8,0 m3/s.
44 Slika 3: Hidrogeoloka karta Crne Gore
Osnovne karakteristike i specifinosti karstnih izdanskih voda na teritoriji Crne Gore su: - Karstni reim isticanja, odnosno velika amplituda kolebanja i izdanosti karstnih vrela, gdje je odnos Qmin:Qmax esto vei od 1:400 (Qmin Crnojevia rijeke 0,383 m3/s a Qmax 188 m3/s i dr.); - Velika amplituda kolebanja nivoa voda u karstnim terenima posebno u karstnim poljima (u Cetinjskom polju od 80 100 m, u Nikikom polju od 4 m u sjevernom dijelu polja do preko 90 m u junom dijelu polja); - Velika brzina cirkulacije izdanskih voda, koja prema podacima bojenja varira od 0,1013,8 cm/s, to je od uticaja na povremeno bakterioloko zagadjivanje karstnih vrela; - Isticanje znaajnih koliina izdanskih voda u primorskom karstu ispod nivoa mora (Qmin > 4,0 m3/s) to limitira mogunost njihovog korienja;
OVJEK I KR 2012: 41-54
OVJEK I KR 2012: 41-54
45
- Isticanje znaajnih koliina izdanskih voda u vidu sublakustinih vrela, ispod nivoa vode Skadarskog jezera. Tako na primjer samo izdanost Sinjakih i Karukih vrulja(oka) iznosi Qmin > 8,0 m3/s; - Potopljenost brojnih karstnih vrela Pivskom akumulacijom, ija je ukupna minimalna izdanost Qmin > 4,0 m3/s; - Potopljenost odredjenog broja vrela Otilovikom akumulacijom (Qmin = 0,1 0,2 m3/s); - Potopljenost velikog broja vrela akumulacijama Krupac i Slano (Qmin > 1,5 m3/s). - Ukupna izdanost potopljenih izvora morem i jezerima iznosi Qmin > 20,0 m3/s. Navedene specifinosti, u pogledu reima izdanosti i prostornog poloaja pojavljivanja izvora, u znaajnoj mjeri su limitirale mogunost zahvatanja potrebnih koliina vode iz lokalnih izvorita u primorskom pojasu. Iz tih razloga, do skoro veina naselja na Crnogorskom primorju nije imala kvalitetno rijeen problem vodosnabdijevanja. Taj problem je rijeen regionalnim vodovodom zahvatanjem karstnih izdanskih voda sa izvorita Bolje sestre u Skadarskom jezeru, ija minimalna izdanost iznosi oko 2,3 m3/s. b. Kvartarna vodonosna sredina U okviru kvartarne vodonosne sredine intergranularne poroznosti znaajnije koliine podzemnih voda prisutne su u okviru: - glaciofluvijalnih sedimenata Zetske ravnice (povrine od preko 200 km2 i prosjene debljine izdani 35 m) koja predstavlja najbogatije leite izdanskih voda u Crnoj Gori, ije dinamike rezerve u hidrolokom minimumu iznose Qmin > 15,0 m3/s; - glaciofluvijalnih sedimenata Nikikog polja (Qmin > 1,0 m3/s); - aluvijalnih sedimenata Grbaljskog, Sutorinskog, Budvanskog, Barskog i Anomalskog polja, ije su ukupne rezerve Qmin > 1,5 m3/s; - terasnih sedimenata u slivu Tare i Lima i njihovih pritoka(Qmi>1, 0m3/s). 4.2. Mineralne i termomineralne vode Mineralne i termomineralne vode u terenima Crne Gore, pojavljuju se u tri hidrogeoloke provincije i to: - Zoni unutranjih Dinarida, odnosno u dolinama rijeka Lima i Ibra. To su ugljeno-kisjele vode, hidrokarbonatne klase, natrijskog tipa. - Sredinjoj zoni, odnosno kanjonu Komarnice (izvor Ilida u koritu rijeke, temperature 26oC, potopljen je vodama Pivske akumulacije); - Primorska zona, odnosno ire podruje Ulcinja (Oraac, enska plaa, Stari Grad) gdje se pojavljuju sumporovite vode i Igala, gdje su na podruju Njivica, kaptirana dva izvora mineralne vode. 4.3. Korienje podzemnih voda Podzemne vode iz karstne i kvartarne vodonosne sredine koriste se: - za potrebe vodosnabdijevanja naselja; - za potrebe navodnjavanja obradivih povrina; - za potrebe industrije; - za potrebe flairanja.
a. Vodosnabdijevanje Ukupan kapacitet izvorita karstnih izdanskih voda u hidrolokom minimumu, koja se koriste za snabdijevanje vodom za pie naselja i manjih industrijskih potroaa na teritoriji Crne Gore, iznosi oko 5,0 m3/s, to ini manje od 10% od ukupnog hidrolokog potencijala izvorita u hidrolokom minimumu. U poslednje dvije decenije realizacijom projekata hidrogeolokih istraivanja, ukljuena su brojna izvorita u vodovodne sisteme naselja na Crnogorskom primorju a manjim dijelom i naselja u kontinentalnom dijelu, kao na primjer: - izvorite Lisna Bori, pored vodotoka Bojane iz kvartarne aluvijalne vodonosne sredine u vodovodni sistem Ulcinja u koliinama oko 250 l/s; - izvorita Orahovsko polje iz kvartarne vodonosne sredine u vodovodni sistem Bara u koliinama od oko 170 l/s; - izvorite Sjenokos u Crmnici u vodovodni sistem Budve u koliinama oko 100 l/s; - karstno izvorite Orahovac i tunel Vrmac u vodovodni sistem Kotora u koliinama od oko 70 l/s; - izvorite Grbaljsko polje (aluvijalni vodonosnik) u vodovodni sistem Tivta u koliinama od oko 50 l/s; - karstno izvorite Poklonci u vodovodni sistem Nikia u koliinama od oko 150 l/s. Sva ova nova lokalna izvorita iz kojih su obezbijedjene dodatne koliine voda, bile su nedovoljne da se kvalitetno rijei problem vodosnabdijevanja naselja na Crnogorskom primorju. Iz tih razloga ocijenjeno je da je jedino kvalitetno i dugorono rjeenje izgradnja regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje a drava je peduzela nadlenost nad njegovom izgradnjom. U toku 2005. godine izradjena je Cost-benefit analiza varijantnih rjeenja dugoronog vodosnabdijevanja u cilju donoenja konane odluke za izvorite regionalnog vodovoda Crnogorskog primorja. Prvobitne procjene i istraivanja opredijelili su mogui izbor izmedju pet izvorita (3 izvorita u Skadarskom jezeru, rijeka Bojana i Tuko polje). Tokom 2005. i 2006. godine dodatna istraivanja sprovedena su na mikrolokacijama Karu, rijeka Bievina i Bolje sestre, koje se nalaze na sjeverozapadnom obodu Skadarskog jezera. Inenjerski zahtjevi, oblast sanitarne zatite vodozahvata i slabiji kvalitet vode prvo je eliminisao rijeku Bievinu kao mogui vodozahvat. Naknadna istraivanja oba preostala izvorita definisala su znatne prednosti izvorita Bolje sestre u odnosu na Karu. Izvorite Bolje Sestre je najizdanije karstno izvorite u Malom blatu zalivu Skadarskog jezera. Istie iz slojevitih dolomitinih krenjaka a njegova minimalna izdanost iznosi oko 2,3 m3/s. Na bazi brojnih uradjenih analiza (CETI; HMZCG; Institut S. Stankovi -Beograd i dr.) vode izvorita Bolje sestre su izuzetnog kvaliteta i pogodne za pie, kako u pogledu fizikohemijskih parametara, tako i u pogledu mikrobiolokih svojstava (A1 klasa). Regionalni vodovodni sistem, koji je otpoeo sa radom, kao kljuni objekat daljeg razvoja turizma i ekonimije Crne Gore, dimenzionisan je na maksimalni kapacitet od 2.000 l/s. Od 2010. godine sa ovog izvorita isporuuju se potrebne koliine vode Budvi, Tivtu, Kotoru i Baru a u toku su aktivnosti na ukljuivanju optina Ulcinj i Herceg Novi. Kompletan sistem ima duinu od oko 140 km i ine ga dva podsistema: kontinentalni i primorski dio. Kontinentalni dio poinje od vodozahvata Bolje sestre, prolazi kroz hidrotehniki tunel Sozina i zavrava se rezervoarom urmani, zapremine 10.000 m3, glavnim akumulacionim objektom sistema.
46
OVJEK I KR 2012: 41-54
OVJEK I KR 2012: 41-54
47
Srce Sistema ini izvor Bolje sestre u Malom blatu. Voda, koja istie iz oka dubine 5 6 m i iz obodnih slojevitih krenjaka, zahvaena je cilindrinom betonskom branom sa prelivom prema jezeru. Na izvoritu je izgradjeno postrojenje za proizvodnju vode Bolje sestre sa vodozahvatom, pumpnom stanicom i ultraviolentnim reaktorima za dezinfekciju vode. Dalje, vode se potisnim cjevovodima transportuje od izvorita ka prekidnim komorama u blizini vodozahvata, lociranim tako da omogue gravitacioni transport vode do oboda Crmnikog polja, odnosno crpne stanice Reljii. Nakon dopremanja vode kroz hidrotehniki tunel Sozina duine 4,2 km do rezervoara urmani kapaciteta 10 000 m3, primorski dio se dijeli na juni i sjeverni krak. Sjeverni krak od rezervoara urmani ima duinu 62 km i nastavlja se do podruja Optina Budva, Kotor, Tivat i Herceg Novi. Juni krak, ukupne duine 35 km, predvidjen je za vodosnabdijevanje optina Bar i Ulcinj. Za kontinualno praenje kvaliteta vode, kako na izvoritu tako i na mjestima predaje vode optinama Primorja, regionalni vodovodni sistem je opremljen modernom laboratorijom koja omoguava mjerenje svih kljunih fiziko-hemijskih parametara vode. Optine u unutranjem kontinentalnom dijelu Crne Gore, uglavnom nemaju problema u pogledu vodosnabdijevanja. Koriste se preteno kvalitetne karstne izvorske vode.Veina izvora ukljuenih u vodovodne sisteme naselja u pogledu kvaliteta ispunjava poveane zahtjeve svjetskih standarda i moe se koristiti za pie putem flairanja. Po kvalitetu vode izdvajaju se Vidrovanska vrela ukljuena u vodovodni sistem Nikia, izvorite Mareza ukljueno u vodovodni sistem Podgorice, Podgorska vrela u vodovodni sistem Cetinja, Bistrica u vodovodni sistem Bijelog polja i dr. b. Navodnjavanje i industrija Navodnjavanje kao hidrotehnika mjera ureenja vodnog reima zemljita na teritoriji Crne Gore primjenjuje se samo na 18000 ha, to ini neto oko 3% od ukupnih poljoprivrednih povrina. Savremeni sistemi za navodnjavanje poljoprivrednih povrina koriste se na sledeim lokalitetima: - emovsko polje sa plantanim zasadima vinove loze i breskve, na povrini od oko 2400 ha, uz primjenu sistema vjetakom kiom i kap po kap.Za ove potrebe koriste se podzemne vode bogate zbijene izdani Zetske ravnice, iz koje samo Plantae preko buenih bunara dubine od 50-100 m, prenika 600 1000 mm (vie od 20 bunara) zahvataju u ljetnjem periodu Qmin > 2,0 m3/s. - Tivatsko polje, na povrini od 20 ha,dijelom pod staklenicima i plastenicima,sa korienjem vode iz mikroakumulacije na rijeci Gradionici(zapremine 60 000m3). - Grahovsko polje, sa pvrinom za navodnjavanje od oko 400ha, uz korienje vode iz Grahovske akumulacije zapremine od oko 1000 000 m3. U sredinjem i sjevernom dijelu Crne Gore,za navodnjavanje se koriste podzemne vode i povrinske vode Zete, Morae,Graanice, Tare ,ehotine i Lima. Projekcijom navodnjavanja predvieno je da se do 2021 godine izgrade sistemi za navodnjavanje kojim bi bilo pokriveno 80% od ukupnog raspoloivog zemljita pogodnog za navodnjavanje, koje iznosi oko 60 000 ha. Kombinat aluminijuma u Podgorici, preko 10 buenih bunara prosjene dubine 50 m, za svoje potrebe zahvata oko 1,1 m3/s, eljezara u Nikiu koristi u tehnolokom procesu oko 0,5m3/s iz povrinske akumulacije Liverovii,dok je za potrebeTE Pljevlja izgraena akumulacija Otilovii iz koje se za potrebe termoelektrane prosjeno zahvata 375l/s.
c. Flairanje karstnih izdanskih voda U poslednjih 10 godina veoma je poraslo interesovanje za korienje karstnih izdanskih voda putem flairanja. U pogledu mogunosti korienja izdanskih voda putem flairanja u Crnoj Gori postoji vie tipova izvorita zavisno od vrste i karaktera vodonosne sredine. Prvi tip je vezan za krenjake odnosno za izvore u okviru karstnog tipa izdani (Mareza, Reevia rijeka, Ravnjak, Ropuica i dr.). Drugi tip se odnosi na izvore u okviru karstno-pukotinskog tipa izdani koji istiu iz dolomita (Uganjska vrela, Rastovaka vrela i dr.). Trei tip su izvorita u vodonosnim sredinama intergranularne poroznosti (glacijalni, glaciofluvijalni i aluvijalni sedimenti). etvrti tip su izvorita u vodonosnim sredinama sloene (kombinovane) strukture poroznosti (medjuzrnska i karstno-pukotinska poroznost) sa sekundarnim karakterom isticanja iz glacijalnih i glaciofluvijalnih sedimenata, koja su primarno vezana za karbonatne stijenske mase pukotinsko-kavernozne poroznosti. Peti tip su izvorita mineralne vode u sjevernoj Crnoj Gori vezana za tvorevine paleozojske starosti. I pored znaajne potencijalnosti, korienje kvalitetnih izdanskih voda putem flairanja u Crnoj Gori je nedovoljno. U radu su fabrike mineralne kisjele vode Rada u Bijelom Polju, etiri fabrike (tehnoloke linije) stone malomineralizovane pijae vode, u okolini Kolaina (Monteaqua; Aqua Bianca; Suza i Gorska), durmitorska izvorska voda Diva kod abljaka i jedna fabrika u upi Dobrskoj, izmedju Podgorice i Cetinja. U pripremi je jo nekoliko tehnolokih linija: sa izvora Zaslapnice kod Grahova, Alipainih izvora kod Gusinja i dvije sa izvora u okolini Nikia. 5.1. Korienje preostalih hidroenergetskih potencijala vodotoka I pored povoljnih prirodnih uslova, Crna Gora znatno zaostaje u korienju vodnih potencijala ne samo u odnosu na razvijene evropske zemlje ve i u odnosu na najblie okruenje. Medjutim, posebnu panju treba posvetiti uskladjivanju korienja vodnih potencijala sa zatitom ivotne sredine, to podrazumijeva skladno uklapanje hidroenergetskih objekata u ekoloko okruenje. Vodoprivrednom osnovom Crne Gore (2001. godine) integralno korienje hidroenergetskih potencijala vodotoka Morae predvidjeno je u dvije varijante. I jedna i druga varijanta, zasniva se na koncepciji izgradnje eone brane Andrijevo u kanjonu Platije, sa nizvodnim kaskadnim stepenicama (HE Raslovii, HE Milunovii, HE Zlatica). Po prvoj varijanti sagradila bi se brana visine 150 m sa kotom normalnog uspora akumulacije 285 mnm, korisne zapremine 249 hm3, odnosno po drugoj brana visine 115 m, korisne zapremine 100 hm3, sa kotom uspora 250 mnm. Akumulacija, koja bi se ostvarila branom visoko Andrijevo nosi odredjene opasnosti u pogledu ugroavanja stabilnosti dolinskih strana na prostoru fosilnog klizita urevine i rjene terase na kojoj je podignut Manastir Moraa. Prije donoenja konane odluke o gradnji akumulacija na Morai, njihovom prostornom poloaju i dimenzijama, koti normalnog i maksimalnog uspora neophodno je: - Na istom nivou izuiti varijantu 2 Nisko Andrijevo (Vodoprivredna osnova 2001) sa kotom normalnog uspora (k.n.u. 250 m.n.m.), koja ne ugroava Manastir, ne utie bitnije OVJEK I KR 2012: 41-54
49
5. Aktuelni problemi u karstu Crne Gore
48
OVJEK I KR 2012: 41-54
na aktiviranje klizita urevina, kao i ne potapa kanjon Mrtvice. Izgubljena energija moe se nadoknaditi izvodjenjem uzvodnih stepenica prije svega: HE Grlo sa kotom normalnog uspora 335 m.n.m. i HE Dubravica sa kotom normalnog uspora 500 m.n.m. i korisnom zapreminom od 100 hm3. - Hidroelektrane nisko Andrijevo, Raslovii i Milunovii nemaju bitnijeg uticaja na aktiviranje inenjerskogeolokih procesa i pojava, kao ni na izmjene u reimu podzemnih i povrinskih voda, to nije sluaj sa HE Zlatica. - Vododrivost akumulacionog bazena Zlatica nije obezbijedjena, na potezu od Manastira Duge do Smokovca, gdje su dosadanjim istraivanjima registrovani brojni ponori i ponorske zone (Manastirski mlini, Lazbe Kolovratske i dr.). Preko ovih pojava gubie znaajne koliine voda prema Drezgi i Straganikom polju i oticati rijekom iralijom prema Zeti, a prema podacima novijih istraivanja, vjerovatno i rpema izvoritu Mareze, to je kroz naredne faze istraivanja neophodno potpunije izuiti. U nikikom polju ostvarene su vjetake akumulacije Krupac,Vrtac i Slano,odnosno HEPeruica instalisane snage 307 MW i prosjene proizvodnje 907GWh. Meutim, treba istai da se vode sliva Gornje Zete jo uvijek nedovoljno i neracionalno koriste te je neophodno preduzeti aktivnosti u cilju postizanja optimizacije ovog hidroenergetskog sistema.
Ostaci nekadanje rijeke oznaeni su sistemom peina: Cetinjska, Lipska i Obodska, koje su hidroloki povezane. Slina sudbina uskoro bi mogla da zadesi i ostale vodotoke u slivu Skadarskog jezera: Zetu, Morau i Cijevnu, koje presuuju na pojedinim potezima u ljetnjem periodu godine. Iz tih razloga treba blagovremeno pristupiti izuavanju predmetne problematike i sanaciji karsta du korita ugroenih rijeka. Takodje neophodno je koristiti preostale hidroenergetske potencijale vodotoka u karstu izgradnjom brana i akumulacija uz primjenu odgovarajuih injekcionih radova. 5.3. Poplave i odvodnjavanje karstnih polja Jedan od problema u karstnim terenima Crne Gore su este poplave koje su veoma izraene u karstnim poljima, zatim ravniarskom podruju Zetske ravnice, u blioj zoni Skadarskog jezera i du vodotoka Bojane i Lima. Ekstremne poplave registrovane su krajem 2010. godine u Zetskoj ravnici i du vodotoka Bojane, kada je i registrovan maksimalni nivo Skadarskog jezera koji je dostigao kotu 10,44 m.n.m. Na poplave su pored rekordnih padavina znaajan uticaj imale akumulacije na Drimu u Albaniji (Vaus Deis, Kumana, Fierza) iz kojih su isputane vode u koliinama od oko 3.000 m3/s.Kapacitet korita Bojane je oko 1700m3/s,dok je ukupni dotcaj iz sliva Skadarskog jezera iznosio oko 7000m3/s. Slina je situacija bila i u Nikikom polju, gdje takodje nije uspostavljen odgovarajui reim eksploatacije akumulacija, a kapacitet ponora nije bio dovoljan da primi ukupan doticaj. U polju je pored punih akumulacija Krupac, Slano iVrtac sa ukupnom zapreminom od oko 240 x 106m3, akumulirano na podruju Slivlja oko 60x106m3. Problem poplava u Cetinjskom polju, nedavno je rijeen izvoenjem potkopa tolne u skarenim krenjacima jurske starosti, duine 150 m, kojom je presjeen sistem Cetinjskih peina, od kojih vode gravitiraju prema Crnojevia rijeci. Dok je u vrijeme dogodjenih poplava 1986. godine, voda u Cetinjskom polju dostizala do krovova kua, u vrijeme ekstemnih padavina i poplava iz decembra 2010. godine voda se uopte nije akumulirala u Cetinjskom polju. 5.4. Uslovi zagaivanja i zatite izdanskih voda Leita karstnih izdanskih voda,sa izuzetkom veih karstnih polja, su uglavnom van uticaja bitnijih zagaivaa. U pogledu mogunosti zagaivanja najugrenija su leita izdanskih voda u okviru krenjaka paleoreljefa nikikog i cetinjskog polja, koja se dreniraju preko karstnih vrela Glave Zete i Obonikog oka, odnosno vrela Crnojevia rijeke. Zbog intenzivne skarenosti uzoni budokog (juni obod nikikog polja) i cetinjskog rasjeda, zagaenost komunalnim i industrijskim vodama se brzo prenosi,kroz podzemlje, preko brojnih ponora,karstnih kanala i kaverni. Urbani i industrijski razvoj veih naselja u slivu Skadarskog jezera (Niki,Danilovgrad,Cetinje) nije praen odgovarajuim mjerama zatite, tako da industrijski objekti i gradska jezgra, svojim komunalnim i industrijskim otpadnim vodama zagauju izdanske vode i povrinske tokove. Vode Skadarskog jezera zagauju se: - Otpadnim vodama i materijama naselja i industrije Nikia, Danilovgrada,Cetinja i Rijeke Crnojevia; - Industrijskim otpadnim vodama Podgorice(KAP-Fabrika za proizvodnju glinice sa bazenima za crveni mulj,pogon elektrolize idr .); - Pesticidima i herbicidima koji se primjenjuju u na prostrnim plantaama emovskog polja,koji su pod zasadima vinograda i vinove loze. OVJEK I KR 2012: 41-54
51
Slika 4: Prostorni poloaj projektovanih akumulacija na Morai
Hidrogeoloki sliv Gornje Zete,povrine oko 895 km2,uz prosjene padavine od 2000mm, bilansno ostvaruje prosjean doticaj u nikikom polju od oko 40 m3/s, to omoguava proizvodnju od oko 1562GWh.Danas korisni proticaj iznosi oko 23m3/s.Problem je to jo uvjek nije ostvarena vododrivost akumulacija u nikikom polju, posebno akumulacija Slano i Vrtac, dok se uopte ne koristi akumulcija Liverovii.Gubici vode iz akumulacije Slano pri koti normalnog uspora iznose preko 7,0m3/s, iz akumulacije Krupac oko 1,3m3/ s,odnosno iz retenzije Vrtac i preko 20,0 m3/s. 5.2. Dezintegracija rjenih tokova u karstnim terenima U terenima sliva Skadarskog jezera, izgradjenom preteno od karbonatnih stijenskih masa veoma je izraen proces dezintegracije rjenih tokova, odnosno njihovog postepenog sputanja u podzemlje. To je uslovljeno intenzivnim procesom karstifikacije. Neke od tih rijeka ve su u potpunosti izgubile hidroloku funkcije a du njihovog nekadanjeg toka ostale su suve skarene doline. Takav je sluaj sa Cetinjskom i Karukom rijekom pritokama Skadarskog jezera. Po pravcu Cetinjsko polje Dobrsko selo Crnojevia rijeka u prolosti je tekla Cetinjska rijeka, koja je dezintegrisana i sputena u podzemlje i danas je polju na dubinama od oko 80 100 m.
50
OVJEK I KR 2012: 41-54
6. Zakljuak
Slika 5: Ponori i estavele u Nikikom polju
U cilju zatite izdanskih voda na ovom podruju, potrebno je preduzeti niz mjera zatite, kojima treba obuhvatiti: - definisanje i uspostavljanje zona sanitarne zatite za sva vanija izvorita; - sprovoenje mjera za stalno praenje kvaliteta izdanskih i povrinskih voda; - ostranjivanje opasnih materija na izvoru zagaivanja, prije uputanja u vodoprijemnike,odnosno ugraivanje efikasnih ureaja za preiavanje otpadnih voda; - izgradnja postrojenja za preiavanje komunalnih otpadnih voda za sva vea naselja na teritoriji Crne Gore; - ureenje, saniranje i konzerviranje veih deponija industrijskog otpada; - planiranje i izgradnja sanitarnih deponija za sve optine na teritoriji Crne Gore; - ureenje (zatita) ponorskih zona u nikikom, cetinjskom, grahovskom i njegukom polju, odnosno onemoguavanje nekontrolisnopg uputanja otpadnih materija u podzemlje, - iskljuivanje iz upotrebe toksinih pesticida, sa duim vremenom razgradnje,koji mogu da ugroze kvalitet izdanskih voda, posebno karstnim poljima, gdje se odvija brza cirkulacija podzemnih voda.
Karstne izdanske vode, jo uvijek se nedovoljno koriste i nedovoljno su zatiene.U cilju racionalnog koritenja i zatite podzemnih voda, neophdno je intezivirati sistematska osnovna i detaljna istraivanja, karstnih terena Crne Gore i uopte itave teritorije. U tom smislu neophodno je: - Konano zavriti terenska i kabinetska hidrogeoloka istraivanja, koja se izvode u okviru viedecenijskog projekta:Izrada Osnovne hidrogeoloke karte Crne Gore 1:100 000. Iako su radovi na ovom znaajnom Projektu u zavrnoj fazi,dosada su tampani samo listovi Bar i Ulcinj.Ove karte, sa svojim oleatama(karta kvaliteta voda, karta ugroenosti vodonosnika od zagaivanja i dr) i prateim katastrom hidrogeolokih pojava, predstavljaju veoma znaajne podloge za rjeavanje brojnih sloenih problema iz oblasti vodoprivrede.Iz tih razloga neophodno je obezbijediti njihovo tampanje i digitalizaciju,odmah nakon revizije i prihvatanja,kako bi se blagovremeno mogle koristiti; - Zavriti i aurirati katastar hidrogeolokih pojava i speleolokih objekata po slivnim cjelinama; - Obnoviti postojeu i proiriti osmatraku mreu piezometara, prije svega u Zetskoj ravnici, nikikom i cetinjskom polju u cilju praenja reima oscilacija i kvaliteta podzemnih voda. (Ovi podaci korisno bi posluili za rjeavanje problema vodosnabdijevanja naselja u Zetskoj ravnici, odvodnjavanja cetinjskog polja i obezbjeenja vododrivosti akumulacija u nikikom polju); - Pokrenuti tematska hidrogeoloka istraivanja karstne izdani u primorskom karstu i uticaja mora na promjene kvaliteta izdanskih voda, kao i izuavanje hidrogeolokih funkcija flia u primorskom pojasu; - Nastaviti sa speleolokim spitivanjima(alovia peine duine preko 14 km, jame na Vjetrenim brdima na Durmitoru ija je ispitana dubina 894 m) i speleoronilakim ispitivanjima (vrulje Bokokotorskog zaliva, oka u Skadarskom jezeru) u cilju stvarnja uslova za njihovo korienje za potrebe vodosnabdijevanja i u turistike svrhe; - Obnoviti, osavremeniti i pogustiti mreu vodomjernih stanica na vodotocima u karstnim terenima, posebno tamo gdje su registrovane ponori i ponorske zone du njihovog korita; - Obnoviti i osavremeniti meteoroloke i kiomjerne stanice i organizovati kvalitetna osmatranja i praenja reima padavina; - Preduzeti aktivnosti na obezbjeenju kvalitetnih hidrogeolokih i geotehnikih podloga, za potrebe korienja preostalih hidroenergetskih potencijala vodotoka Zete, Morae, Pive, Tare, Lima i ehotine.Pri tome, treba posebno voditi rauna da projektovani objekti budu skladno uklopljeni u ekoloko okruenje; - Kroz zakonsku regulativu odnosno prostorne planove, zatititi sva znaajnija potencijalna izvorita kvalitetnih izdanskih voda, koja mogu biti od znaaja za organizovano vodosnabdijevanje veih naselja; - Intenzvirati kompleksna istraivanja u cilju rjeavanja problema vodosnabdijevanja naselja na karstnim zaravnima, odnosno katuna na viim kotama, na podruju Sinjajevine, Pivske planine i Banjana; - Pospjeiti proces izuavanja izvorita za potrebe korienja karstnih izvorskih voda putem flaranja na koncesionom principu, sobzirom da u Crnoj Gori postoje brojni izdani kvalitetni izvori, koji u potpunosti ispunjavaju uslove vaeih pravilnika u pogledu hemijskog sastava i mikrobioloke ispravnosti; - Preduzeti aktivnosti na realizaciji meudravnog Projekta: Regulacija Skadarskog
52
OVJEK I KR 2012: 41-54
OVJEK I KR 2012: 41-54
53
AN EDUCATIONAL CASE OF SPELEOLOGICAL STUDIES: GENUS SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) AS AN INTERESTING SCIENTIFIC AND AS A SOCIAL CHALLENGE // JEDAN POUAN PRIMJER SPELEOBIOLOKE STUDIJE: ROD SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) KAO INTERESANTAN NAUNI I DRUTVENI IZAZOV
jezera, Drima i Bojane, kao i uspostavljanju odgovarajueg reima rada hidroelektrana na Drimu i u nikikom polju, u cilju spreavanja sve eih poplava na podruju Crne Gore i Albanije(Zetska ravnica,Skadarska ravnica, ravniarsko podruje du Bojane i dr). U tom smislu ve su uraeni projekti na realizaciji hitnih mjera,koje obuhvataju ienje korita Bojane i izradu nasipa du korita vodotoka. - Intenzivirati rad na izradi podloga i realizaciji projekata izgradnje optinskih sanitarnih deponija i postrojenja za preiavanje otpadnih voda. Literatura: 1. orevi, B. Sekuli G, Radulovi M, aranovi M., (2010) Vodni potencijal Crne Gore,Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica 2. Hrvaevi S., (2004): Resursi povrinskih voda Crne Gore. Elektroprivreda Crne Gore, Niki. 3. Glavatovi B., (1998): Uticaji izgradnje akumulacija na rizik od poplava i indukovane seizminosti. Republiki zavod za urbanizam i projektovanje. Podgorica. 4. Milanovi P.,(1999):Geoloko inenjertvo u karstu.Energoprojekt .Beograd. 5. Radulovi M., (2000): Hidrogeologija karsta Crne Gore.Posebna izdanjaGeolokog glasnika,knjiga XVIII,Podgorica. 6. Radulovi M., Baki R.,(2002): Ekoloki aspekti izgradnje hidroenergetskih objekata i prevoenja voda Tare u Morau. Zbornik referata XIII Simpozijuma o hidrogeologiji i inenjerskoj geologiji sa meunarodnim ueem.Herceg Novi. 7. Radulovi V.,(1989):Hidrogeologija Sliva Skadarskog jezera. Posebna izdanja geolokog glasnika, knjiga IX .Titograd. 8. Stevanovi Z.,Radulovi M.,Shammy.,Radulovi M.M.,(2008):Karstno izvorite Crnogorskog primorja Bolje Sestre-Optimalno reenje regionalnog vodosnabdijevanja.Posebna izdanja SANU. Beograd. 9. Vlahovi V(1975): Kras Nikikog polja i njegova hidrogeologija.Posebna izdanja Drutva za nauku i umjetnost Crne Gore, knjiga III, Odjeljenje prirodnih nauka . Titograd, 1975.
Jedan pouan primjer speleobioloke studije: Rod Sphaeromides (Crustacea: Isopoda: Cirolanidae) kao interesantan nauni i drutveni izazov
Boris Sket Biotehniki fakultet, Bioloki odsjek, Univerzitet u Ljubljani, Slovenija E-mail: boris.sket@bf.uni-lj.si Saetak Podzemnu faunu dinarskog podruja sada dovoljno poznajemo da moemo napustiti provizornu i prihvatiti novoutvrenu biogeografsku rejonizaciju. Na Dinaride ograniene svojte mogu imati holodinarsko, severo-zapadno merodinarsko, jugoistono merodinarsko ili paralitoralno rasprostranjenje; jo ui areali u pravilu se ne poklapaju s recentnima, nego s predkrkim slivovima. Postoje i transdinarski areali; jedan interesantan i sada razrijeen primjer je areal roda velikih raia Sphaeromides. Taj rod je poznat iz june Francuske, iz Dinarida i iz gorja Stare planine. Danas u Dinarskom kru poznajemo oko 20 njegovih nalazita, naseljenih s tri svojte. Pojas du jadranske obale, ali potpuno izvan zahvata brakinih voda, naseljava vrsta S. virei. Molekulske analize su pokazale da su dinarske svojte srodne s bugarskim, ali ne i tipskom francuskom vrstom. Sakupljanje dovoljno bogate zbirke pogodnih uzoraka bilo je oteano administrativnim preprekama, koje su se glavnom opravdavale kao zatita ugroenih vrsta. Pokazano se da samo deterioracija habitata moe ugroziti komercialno neinteresantne peinske vrste, a da im opstanak moe osigurati samo zatita habitata. Ipak smo uspeli preskoiti te administrativne prepreke. Ali drugi drutveni (ustvari psiholoki) problem i dalje ostaje. Jedna oito nova vrsta tog roda bila je prije est godina naena u zapadnoj Bosni. Budui da je to na sasvim odvojenom dijelu Dinarskog kra, njezin filogenetski poloaj bio bi jako vaan za razumijevanje nekih biogeografskih odnosa. Meutim, oni koji imaju te primjerke u svojim rukama, uporno ih zadravaju pa su nauci ostajli nepristupani sve do sada. Kljune rijei: podzemna fauna, drutveni odnosi, biogeografija, Dinarski kr.
An educational case of speleological studies: Genus Sphaeromides (Crustacea: Isopoda: Cirolanidae) as an interesting scientific and as a social challenge
Abstract Subterranean fauna of the Dinaric area has been investigated to such a degree that the provisional biogeographical regionalization may be abandoned and replaced with the more recently established one. The taxa, limited to the Dinaric area may exhibit a holodinaric, NW-merodinaric, SE-merodinaric, or paralittoral distribution pattern; the existing smaller distribution areas are usually not bound to extant river drainages, but with pre-karstic ones. Also trans-dinaric distribution patterns exist; the genus Sphaeromides, a large cave crustacean, exhibits such one, which is presently well understood and not alike to any other. Sphaeromides is present in southern France, in Dinarides, and in Stara
54
OVJEK I KR 2012: 41-54
OVJEK I KR 2012: 55-64
55
planina mountains. We know at present approximately 20 Sphaeromides localities in the Dinaric karst. A belt along the Adriatic coast, but out of the reach of brackish waters, is the area of the species S. virei. Molecular analyses show us that the Dinaric taxa are related with Bulgarian taxa, but not with the type species from France. The collecting of a sufficiently rich set of appropriate samples has been impeded by administrative obstacles, mainly aimed as protection of endangered species. It has been shown that only the habitat deterioration can endanger and only the habitat protection can save the commercially non-interesting cave animals. These administrative obstacles could have been nevertheless evaded. Another social (in fact psychological) problem still exists. An evidently new species of the genus was found six years ago in W Bosna. Being from a remote area of the Dinaric karst, its phylogenetic position could be very instructive for understanding some biogeographic relations. But its founders have kept it private and unstudied. Key words: subterranean fauna, social relations, biogeography, Dinaric karst.
vode, velika veina je troglobiontskih. Takve su najbogatije zastupljene u evropskom i amerikom Sredozemlju, ali pojedinane ive npr. na Madagaskaru, u Australiji i drugdje (Botosaneanu et al. 1986). U Sredozemlju su pored sferomidesa rasprostranjeni rodovi Typhlocirolana zapadno i Turcolana istono, a na jako ogranienim zapadnim arealima (u junoj Francuskoj i istonoj panjolskoj) Faucheria i Kinsleylana; Saharolana iz sjeverne Afrike (iz Tunisa) je iznimno povrinska vrsta. O biologiji tih ivotinja gotovo nita nije poznato; usprkos gustim populacijama u nekim peinama, enka s jajima jo nije bila naena. Na rod Sphaeromides bio je postavljen za junofrancusku vrstu S. raymondi Dollfus 1897, kasnije su mu pridruili vrstu opisanu kao Trogloaega virei Brian 1923 iz Istre (Mller 1931). Potonja je danas poznata iz areala koji se protee du sjeveroistone obale Jadrana. Tome smo u novije vrijeme dodali kao podvrste T. v. montenigrina Sket 1957 iz Crne Gore i S. v. mediodalmatina Sket 1964 iz srednje Dalmacije. Ali, areal roda se protee prema istoku, pa su iz bugarske Stare planine opisali S. polateni Angelov 1968 i S. bureschi Strouhal 1963 s podvrstom S. b. serbica Pljaki 1968 iz istone Srbije. Areal roda je dakle fragmentiran, njegovi dijelovi su u junoj Francuskoj, po veem dijelu Dinarskog kra i u kru balkanske Stare planine. Takav areal, takav obrazac rasprostranjenja, razlikuje se od svih drugih poznatih areala troglobiontskih ivotinjskih svojti.
1. Uvod
Prvi specijalizirani podzemni organizmi, troglobionti, otkriveni su na Dinarskom kru. Poelo je to u 18. vijeku, publiciranim i nepubliciranim (Soban 2004) otkriima ovjeje ribice Proteus anguinus Laurenti, a malo kasnije i kukca Leptodirus hochenwartii Schmidt (Laurenti 1768; Schmidt 1832) na podruju dananje Slovenije. Schmidt se prvi usmjerio na traenje peinskih ivotinja, to je privuklo panju stranih istraivaa, pa je Danac Schidte (1848) objavio prvu malu monografiju o toj fauni, te je pokuavo ekoloki klasificirati podzemne (odnosno peinske) ivotinje, a malo kasnije i uspenije je to inio i Schiner (1854). Nakon poetaka na Kavkazu, u SAD, Francuskoj i u Meksiku (Sket, 1996), istraivanje se proirilo i na junije krajeve Dinarskog kra, a pogotovo na istraivanje tamonjih kukaca Coleoptera; tome se pogotovo posvetio Apfelbeck u BiH (od 1880. dalje). Danas znamo da je podzemna fauna Dinarskog kra i njegove ire okoline (administrativno bive Jugoslavije) s vie od 780 kopnenih i vie od 520 vodenih troglobiotskih vrsta daleko najbogatija u svijetu (Sket et al. 2004). Gotovo sve troglobiontske vrste na tom podruju su endemine, a veina njih na mnogo uim arealima. Podzemnu faunu dinarskog podruja popisao je ve Gueorgiev (1977), a samo podruje moemo rei provizorno biogeografski podijelio u sjeverni, srednji i juni pojas (zone septentrionale, z. moyenne, z. meridionale). Tu faunu sada dovoljno poznajemo da moemo napustiti provizornu biogeografsku rejonizaciju i prihvatiti novoutvrenu (Sket 1994; Sket & Zagmajster 2006). Svojte ograniene na Dinaride mogu imati holodinarsko, sjeverozapadno merodinarsko, jugoistono merodinarsko ili paralitoralno rasprostranjenje. Kod jo uih areala naroito je interesantno da se redom ne poklapaju s recentnim, nego s predkrkim rjenim slivovima (Sket 2002). Meutim, svojte iznad vrste mogu imati i transdinarska rasprostranjenja. Tako npr. areal troglobiontskih puia roda Zospeum djelomino pokriva Pirineje, June vapnenake Alpe i Dinaride. Raii roda Sphaeromides su, s masivnim tijelom od oko 20 mm duine, meu impozantnijim troglobiontskim ivotinjama u peinskim vodama. Rod spada u porodicu Cirolanidae (Isopoda), ije vrste preteno ive u moru; lanovi te porodice su i divovske dubokomorske vrste roda Bathynomus, koje prelaze 35 cm duine (navodno i 75 cm; Giant isopod, Wikipedia). Od odreenog broja vrsta koje su naselile slatke
Slika 1: Sphaeromides virei virei iz Jame pod Krogom kod Soerge na slovensko-hrvatskoj granici.
56
OVJEK I KR 2012: 55-64
OVJEK I KR 2012: 55-64
57
Nalaz troglobiontskih vrsta istog roda u Francuskoj i u Istri ve je ispoetka predstavljao iznenaenje. Pripadnost morskoj porodici izazivalo je tumaenje s neposrednom imigracijom vrsta iz mora odnosno iz nekadanjih morskih zaljeva u slatke, pa i u podzemne vode (Bnrescu 1992; Chappuis 1926). Kasnije se utvrdilo, da su i tako tipini morski elementi kao to su vrste roda Monolistra iz cirolanidama srodne porodice Sphaeromatidae, iz mora naselili povrinske vode i da su se uselile u podzemlje tek nakon specijacije u povrinskim vodama (Sket 1986). Meutim, istarski sferomides je bio poznat po ogranienom broju primjeraka sluajno naenih iz nekoliko jama i bunara u junoj Istri (Mller 1931), dakle kao izvanredna rijetkost. Prvi bi zadatak u rjeavanju bilo kakvih pitanja bio utvrivanje injeninog rasprostranjenja i vjerojatne varijabilnosti taksona. Tek nakon Drugog svjetskog rata, u pedesetim godinama, Pretner je naao izdanu populaciju u sjevernoj Istri (u Jami Grad kod Ospa), a zatim su se nalazi poeli redati, pa djelomino i to po zasluzi E. Pretnera
2. Nauni izazov i njegovo rjeavanje. Rasprostranjenje, filogenija i filogeografija
(Pretner 1963). U ezdesetim godinama opisane su bugarske vrste, a bila je omoguena i morfoloka i taksonomska revizija dinarskih taksona (Sket 1964). Ujedno, tada je bio po prilici konano poznat i areal vrste S. virei. Kasnije, redaju se samo jo dodatni nalazi malo sjevernije u pograninom dijelu Italije (Carso/Kras) i brojni dodatni nalazi na jugoistoku. Danas poznati areal taksona S. virei virei protee se od talijanske granice na Krasu, du istarske obale, junog dijela hrvatskog Primorja i srednje Dalmacije, do baze Peljeca. Sva su nalazita udaljena od mora manje od 50 km, veinom su mnogo blia, manje od 10 km od mora. Usprkos tome, Sphaeromides se oito ne pojavljuje u boatoj vodi. S. virei montenigrina jo je uvijek poznat samo po jednom primjerku iz Obodske peine kod Rijeke Crnojevia u Crnoj Gori. Kao neto vei iskazao se areal S. (v.) mediodalmatina, s nekoliko nalazita du linije Karin Sinj Bra. Areal tog taksona dakle sijee areal taksona S. v. virei, a u peini Karinici ak su nadjeni primjerci obaju taksona zajedno. Suvremene metode olakavaju nam utvrivanje filogenetskih odnosa izmeu srodnih taksona. U tu svrhu smo (Baratti et al. 2010) sekvencirali dva razliito postojana (conserved) mitohondrijska gena (16S and COXI). Ispostavilo se da su S. v. virei i S. v. mediodalmatina dvije jasno izraene monofiletske grane; s obzirom na njihovo djelomino simpatrino, pa ak i sintopsko nastupanje, dodijelili smo im status samostalnih vrsta po najstrooj, biolokoj koncepciji. Veoma je vjerojatno, da je samostalna bioloka vrsta i S. v. montenigrina, ali njenu molekulsku (patristinu) udaljenost nije mogue usporediti s poznatom dvojicom, jer nije bio raspoloiv primjerak za molekulsku analizu. Vee je iznenaenje ekalo na viem taksonomskom i filogenetskom nivou. Ispostavilo se da su dinarski taksoni dodue najblii bugarskom S. bureschi, ali su oni zajedno sestrinski sa skupinom srednjeamerikih i sjevernoamerikih vrsta troglobiontskih cirolanida (s rodovima Antrolana, Cirolanides, Sphaerolana), dok su s zapadnosredozemnim S. raymondi tek u udaljenom srodstvu. Zapadni i istoni sferomidesi dakle pripadaju dvojici samostalnih grupa. Budui emo ih po ustaljenoj tradiciji smatrati rodovima, to nam predstavlja izvjestan nomenklatorni problem. Tipska vrsta roda Sphaeromides je naime S. raymondi, pa moramo za istonu skupinu upotrijebiti drugo ime roda; sluajno je naa vrsta najprije bila opisana kao Trogloaega virei, pa je raspoloivo(available) ime roda Trogloaega.
3. Studija kao drutveno/psiholoki i kao administrativni problem.
Slika 2: Poznata nalazita roda Sphaeromides u Dinarskom kru. ? nalazite bosanske vrste; crvena elipsa zajedniko nalazite dvaju taksona.
3.1. Historija otkrivanja i analize. Ako izuzmemo starije nalaze (Mller 1931; Pretner 1963), rasprostranjenje dinarskog sferomidesa je otkrivala jo uvijek aktivna generacija speleo(bio)loga, pored ljubljanske grupe, kolege iz Zagreba (B. Jali) i Splita (T. Raa). Uzorke vodenih ivotinja ispoetka smo veinom fiksirali i spremali u 4% formalinu, tek su kasnije neki bili preneseni u 70% alkohol. Taksonomskom obradom bavi se samo jedan istraiva (B. Sket), to je izvjesna prednost zbog racionalizacije vremena i napora kod sakupljanja dotine literature i vrednovanja taksonomskih i geografskih podataka. Ovako malena taksonomska grupa i ne zahtjeva vei broj specijalista. U posljednjim decenijama filogenetska obrada s morfoloke osnove prela je na molekulsku, najprije na osnovu alocima, a danas gotovo iskljuivo na osnovu izvjesnih dijelova DNK. Pogodno sauvanu DNK dobivamo samo iz srazmjerno svjeih ivotinja, obraenih bez upotrebe formalina.
58
OVJEK I KR 2012: 55-64
OVJEK I KR 2012: 55-64
59
Budui, da je mnogo uzoraka bilo nepogodno spremljenih a veinom i starih, nove metode zahtijevaju sakupljanje svjeih. Kao najpogodniji nain spremanja ispostavilo se fiksiranje i konzerviranje u 96% alkoholu (etanolu), eventualno s dodatkom nekoliko postotaka glicerola za ogranienje nepogodne krutosti i krtosti primjeraka. Tako smo u posljednjim decenijama za analizu DNK uspjeli sakupiti 17 uzoraka dinarskih taksona. Budui, da je naa ljubljanska laboratorija zauzeta drugim skupinama, za filogenetsku analizu sferomidesa smo se dogovorili s talijanskim kolegama. Rezultati, koji su ve spomenuti (Baratti et al. 2010), rezultat su te suradnje, a u pripremi je, naravno, i detaljniji lanak. 3.2. Zatita vrsta kao prepreka. Kao bitna prepreka za efikasno sakupljanje novih uzoraka ispostavila se zatita vrsta. U nekim dravama vie-manje sve troglobiontske vrsta stavljena su na te popise. To vai za ovu i druge grupe, za ovdanje i druga podruja. S izuzetkom nekih komercijalno zanimljivih vrsta ili grupa (npr. oveje ribice i troglobiontskih koleoptera), ni za jednu troglobiontsku vrstu nije bio objelodanjen, a pogotovo ne u naunoj literaturi objavljen sluaj ugroenosti sakupljanjem. Zato tvrdim da je jedina ozbiljna ugroza podzemnoj fauni u oteivanju njihovih habitata (Sket 1999a, 2005). Razloga su bar dva. (1) Interesa za iznoenje troglobiontskih vrsta paukova, stonoga, raia ili puia izvan naune javnosti gotovo nema. (2) Pored toga, i naunicima je nedostupan vei dio prostora, odnosno unutranje povrine, koju naseljavaju podzemne ivotinjske vrste. Izrauni (Sket & Gabrovek 2009) su pokazali, da je od unutarnje povrine upljina manje od 1 u irim prostorima i pristupane ovjeku, sve je ostalo u uskim pukotinama ispod 50 cm irine. Kao ilustraciju nepristupanosti moemo upotrijebiti sluaj naeg taksona Sphaeromides virei montenigrina. Ta je podvrsta (a moda je to samostalna vrsta) jo uvijek poznata po jednom jedinom primjerku, koji smo mogli morfoloki istraiti, ali su njegovi pravi filogenetski odnosi nepoznati. Usprkos desetak posjeta Obodskoj peini od ezdesetih godina naovamo, nije naen niti jedan jedini primjerak. Degradacija krkih okolia napreduje mnogo bre i lake nego istraivanja naunika i kvalificiranih amatera (Sket 1999a, b, 2003). To se oituje u urbanizaciji terena, u hidrotehnikim zahvatima, u svugdje prisutnom zagaivanju. Pogotovo potonje nema ogranienja: zagaenje prodire sa povrine kako u iroke podzemne vodene kanale, tako i u najue pukotine. A mreasti sustavi podzemnih kanala (npr. Milanovi 1976) gotovo onemoguuju predvianje opsega zagaenja. Od razumnog ograniavanja zatite zato ovisi koliki emo postotak podzemnih vrsta uope moi upoznati prije njihovog unitenja. U Sloveniji su zakonom bili zatieni svi troglobionti (Brelih & Gregori 1980; Sket 1997), ali mi biolozi smo uspjeli uvjeriti administraciju da ima smisla tititi samo habitate (osim kod spomenutih komercijalno zanimljivih vrsta); to se realizirano u novijoj odredbi o zatiti (UL RS 2004a). Naalost, Zakon o zatiti podzemnih peina (UL RS 2004b) to dostignue ponitava i zabranjuje iznoenje bilo kakvih ivotinjskih vrsta iz podzemlja. No i tu se posebnim lanom omoguuje izdavanje dozvole za sakupljanje ivotinja u naune (ili edukacijske) svrhe. Crnogorsko Rjeenje (SL RCG 2006) poimence titi samo mali broj troglobionata (meu njima ak nema koleoptera). Drukija je situacija u hrvatskoj, gdje pravilnik o zatiti (ili strogoj zatiti) (NN 2009) nabraja poimence vie manje sve poznate troglobiontske vrste. Treba priznati da u Sloveniji uglavnom nije bilo problema sa sticanjem dozvola za nauno istraivanje podzemne faune. Na zahtjev naune institucije, administracija je izdavala dozvole i traila godinje izvjetaje o njenom koritenju. To bar vai za domae
60
istraivae, a vjerujem i za strane ako su takvu dozvolu traili. Mnogo tea je bila bar donedavna situacija u Hrvatskoj, gdje su ak i domaim istraivaima davali dozvolu uz velika ogranienja. Tako se npr. u jednom sluaju za pridruivanje stranca grupi domaih istraivaa zahtijevalo da se najave tjedan dana ranije. Kao stranac dobijao sam dozvolu uz izvjesne formalnosti, ali npr. pod uvjetom da sa mnom bude na terenu lan hrvatskog Drutva (HBSD). To naravno ne znai samo udvostruenje trokova, nego moda i deseterostruko poveanje napora za usklaivanje organizacije i logistike. U posljednjim godinama situacija se razbistrila, pa su bar lanovi Hrvatskog biospeleolokog drutva dobili dozvolu da sakupljene uzorke privremeno izvezu iz drave za naunu obradu. 3.3. Psiholoke prepreke. Naalost, ba na primjeru roda Sphaeromides moemo predstaviti i drukiji problem, koji se isprijeio pred istraivanjem. Godine 2004. kanadski (!) zoolog R. Palmer me zamolio da taksonomski odredim raia iju sliku su mu poslali sa slinom molbom ronioci iz Bihaa u BiH. U ovom sluaju fotografija je dosta uvjerljiva, pa se ispostavilo da je taj Unknownorganism gotovo sigurno jedna nova vrsta roda Sphaeromides. To me je, naravno, jako zainteresiralo, jer je nalaz sa suprotnog ruba Dinarskog masiva, odakle taj rod jo nije bio poznat. Ukljuenje tog taksona u nau filogenetsku analizu bilo bi veoma korisno, jer bi nam to olakalo istraivanje historijata skupine i njenog naseljavanja dinarskih podzemnih voda. Usprkos svom nastojanju, preporukama ANUBIH i dokazivanja besmislenosti odvojenog rada na samo jednoj ivotinjici pronaenoj u BiH, te spremnosti na suradnju, do sada nisam uspio dobiti takav uzorak. Usprkos uvjeravanju i moda uvjerenju da sve moe uraditi netko domai, opis ili bilo kakvi drugi podaci o bosanskoj vrsti jo se nakon vie od est godina nisu pojavili u naunoj literaturi. Literatura: Angelov, A. 1968: Sphaeromides polateni, ein neuer Vertreter der Hhlenfauna Bulgariens (Isopoda Cirolanidae). Mitt. Zool. Inst. BAW, (Sofia) 27, 195-213. Bnrescu, P. 1992: Zoogeography of Fresh Waters. Distribution and Dispersal of Freshwater Animals in. North America and Eurasia, Vol. II. Wiesbaden, Aula-Verlag. Baratti, M., Messana, G., Filippelli, M., Sket, B. 2010: New biogeographical and phylogenetic data about the genus Sphaeromides and its relatives (Crustacea: Isopoda: Cirolanidae). In A. Mokri and P. Trontelj (eds.) Abstract book, 20th International Conference on Subterranean Biology, Postojna, Slovenia pp. 55-56. Botosaneanu, L., Bruce, N. L., and Notenboom, J. 1986: Cirolanidae. In L. Botosaneanu (ed.) Stygofauna Mundi. pp. 412-422. E. J. Brill: Leiden. Brelih, S. & Gregori, J. 1980: Redke in ogroene ivalske vrste v Sloveniji: Prirodoslovni Muzej Slovenije, 263 pp. Brian, A. 1923: Descrizione di un rarissimo Isopodo cavernicolo Trogloaega Virei Valle. Ann. Mus.Genova, 51, 114-127. Chappuis, P. A. 1926: Die Tierwelt der unterirdischen Gewaesser.- Die Binnengewaesser,
OVJEK I KR 2012: 55-64
OVJEK I KR 2012: 55-64
61
III, 175 pp. Stuttgart Dollfus, A. 1897: Sur deux types nouveaux de crustaces Isopodes appartenant a la faune souterraine des Cevennes. CR. Acad. sci. 125, 130-131. Gueorguiev, V.B. 1977: La faune troglobie terrestre de la peninsule Balkanique. Acad. bulg. Sc., Sofia Laurenti, J. L. 1768: Specimen medicum exhibens synopsis reptilium emendatam. Viennae. Milanovi, P. 1976: The review of exploration of karst underground water flows in eastern Hercegovina: Symposium of Underground Water Tracing, Bled, no. 1, 157-167. Mller, G. 1931: Sopra due Crostacei delle nostre acque carsiche (Troglocaris Schmidti Dorm. e Sphaeromides Virei Brian). Atti Mus. Trieste, 11, 206-216. Pljaki, M. 1968: Beitrag zur Kenntnis der Gattung Sphaeromides Dollfus 1897 in Jugoslawien Sphaeromides bureschi serbica ssp. n. Glasnik Prir. muzeja Beograd ser B, 23, 225-239 Pretner, E. 1963: Distribuzione geografica della Sphaeromides virei Brian. Act. II Congr. intern. speleol. pp.70-72. Schiner, J.R. 1854: Fauna der Adelsberger-, Luegger-, and Magdalenen Grotte. In: A.Schmidt, Die Grotten und Hhlen von Adelsberg, Lueg, Planina und Laas. Wien, PA: Braunmller. pp 231272. Schioedte, J.C. 1849: Specimen faunae subterraneae. Bidrag til underjordiske fauna. Kjoebenhavn Schmidt, E. 1832: Leptodirus Hochenwartii n.g.n.sp. Illyr. Blatt, 21(3), 9. Scopoli, J.A. 1772: Annus V. historico-naturalis. Lipsiae Sket, B. 1957: Einige neue Formen der Malacostraca (Crust.) aus Jugoslawien. Bull. scient., Beograd, 3(3), 70-71. Sket, B. 1964: Genus Sphaeromides Dollfus 1897 (Crust., Isopoda, Cirolanidae) in Jugoslawien. Biol. vestn., 12, 53-168. Sket, B. 1986: Evaluation of some taxonomically, zoogeographically, or ecologicallyinteresting finds in the hypogean waters of Yugoslavia (in the last decades). 9. Congr. Int. Espeleol., I, 126-128. Sket, B. 1994: Distribution patterns of some subterranean Crustacea in the territory of the former Yugoslavia. Hydrobiologia 287, 65-75. Sket, B. 1996: Biotioc diversity of hypogean habitats in Slovenia and its cultural
62
importance. Biodiversity - Intern. Biodiversity Seminar, UNESCO, Proceedings, 59-74.
Gozd Martuljek,
Sket, B. 1997: Biotic diversity of the Dinaric karst, particularly in Slovenia: history of its richness, destruction, and protection. Conserv. Prot. Biota of Karst. Karst Water Inst., Spec. Publ., 3, 84-9. Sket, B. 1999a: The nature of biodiversity in hypogean waters and how it is endangered. Biodiversity & Conservation, 8(10), 1319-1338. Sket, B. 1999b: High biodiversity in hypogean waters and its endangerment the situation in Slovenia, Dinaric karst, and Europe. Crustaceana, 72(8), 767-779. Sket, B. 2002: The evolution of the karst versus the distribution and diversity of the hypogean fauna.. In: F. Gabrovek (ed.), Evolution of karst: from Prekarst to cessation, Ljubljana-Postojna, pp. 225-232. Sket, B. 2003: Subterranean fauna in Slovenia and southern Europe. V: YOUNG, Juliette (ur.). Priorities in biodiversity conservation and research in the acceding and candidate countries and their integration in the European research area. Biaowiea, Poland: Mammal research institute, Polish academy od sciences, , pp. 19-20. Sket, B. 2005: Subterranean animals in Slovenia: protecting habitats, not specimens. J. Stenzel (ed.) New currents in conserving freshwater systems, p. 22. American Museum of Natural History - Center for Biodiversity and Conservation, New York. Sket, B. & Gabrovek, F. 2009: Conservation of species on the wrong track? Is conservation of species losing its way? (abstract) ICS 2009, 15th International Congress of Speleology. Proceedings, Volume 2, p. 769. Sket, B., K. Paragamian, and Trontelj, P. 2004: A census of the obligate subterranean fauna in the Balkan Peninsula. In: H.I. Griffiths & B. Krystufek (eds), Balkan Biodiversity. Pattern and Process in Europes Biodiversity Hotspot. Kluwer Academic Publishers B.V., pp. 309-322. Sket, B., Zagmajster, M. 2006: Subterranean fauna of Montenegro: its biodiversity and biogeographical character. in: Pei, V., Hadiablahovi, S. (eds.). II international symposium of ecologists of the Republic of Montenegro, Kotor, 20-24. 09. 2006. Book of abstracts and programme. Podgorica: Centre for biodiversity of Montenegro, 2006, pp. 23-24. Soban, D. 2004: Joannes A. Scopoli Carl Linnaeus. Dopisovanje/Correspondence. 17601775. Prirodoslovno drutvo Slovenije, Ljubljana. Strouhal, H. 1963: Sphaeromides bureschi, eine neue Hhlen-Wasserassel aus Bulgarien (Isopoda, Cirolanidae). Izvest. Zoolog. inst. muz. BAN. 13, 157-175. +++++++++++++++++++++++++++++++++
OVJEK I KR 2012: 55-64
OVJEK I KR 2012: 55-64
63
CHRONICLES // KRONIKE
Zakonske odredbe: PRAVILNIK O PROGLAAVANJU DIVLJIH SVOJTI ZATIENIM I STROGO ZATIENIM, Narodne Novine br. 99/2009 RJEENJE O STAVLJANJU POD ZATITU POJEDINIH BILJNIH I IVOTINJSKIH VRSTA, Slubeni list RCG br. 76/06, od 12. decembra 2006. UREDBA o zavarovanih prosto iveih ivalskih vrstah, Uradni list RS, t. 46/2004 z dne 30. 4. 2004 ZAKON O VARSTVU PODZEMNIH JAM (ZVPJ), Uradni list RS, t. 2/2004 z dne 15. 1. 2004.
Kronike
Vlado Boi Speleoloki odsjek Hrvatskog planinarskog drutva eljezniar 10 000 Zagreb, Trnjanska 5b Saetak Tema izlaganja odnosi se iskljuivo na dio Dinarskog kra koji se prostire na podruju Republike Hrvatske, za razdoblje od 1990. 2011. Kronika obuhvaa samo vanije podatke a sadri slijedee podteme: Uvod (Dinarski kr, nazivi kr i kras), speleoloka istraivanja (razvoj speleoloke opreme i tehnike, dostignua u istraivanju pilja i jama u zemlji i inozemstvu, istraivanje umjetnog podzemlja, katastar speleolokih objekata), posebna istraivanja u speleologiji (povjesna, arheoloka, paleontoloka, geoloko-hidrogeoloka, meteoroloka, fizikalno-kemijska i dr.), skupovi (u zemlji i inozemstvu); struni radovi (elaborati, projekti, doktorski, msgistarski, diplomski i dr. radovi), kolovanje (kole, teajevi, seminari, Planinarsko uilite HPS, orijentacijska natjecanja), udruge (organiziranost, HSS, KS HPS, popis udruga, znanstvene institucije), zatita (pravna regulativa, fizika i tehnika zatita); publicistika (monografije, periodici, prospekti), promidba (izlobe, sajmovi, festivali, koncerti, speleoloke veeri, slikarstvo, filatelija, filmovi i sl.), biografije (objavljene u ovom razdoblju, popis speleologa koji su se spustili dublje od 1000 m), bibliografija (po podtemama). Nisu razmatrane slijedee djelatnosti: biospeleologija, turizam, nesree i spaavanje. Takoer, zbog nedostatka vremena nisu dovoljno koriteni podaci s Interneta. Kljune rijei: povijest speleologije, Hrvatska, istraivanja, edukacija, publiciranje
Chronicles
Abstract The theme is related only to the Dinaric Karst on the teritory of the Republic of Croatia, in the time from 1990 to 2011. The theme contains only main data and have subthemes: Introduction (Dinaric karst, terms Kr and Kras); Speleological explorations (developement of the speleological equipement and technics, achievements in exploration of caves and pits, in Croatia nad abroad, exploration of souterrains, spelodiving, cadastre), Special explorations (historical, archeological, paleonthological, geological, metheorological, physical and chemical, etc.); Expert works (surveys, projects, doctors and other degrees); Schooling (schools, courses, seminars, Mountaineering educational institution of the Croatian Mountaineering Association, orientational competition); Clubs (Croational speleological Association, Kommission for Speleology of the Croatioan Mountaineering Association, list of clubs and scientiphic institutions); Protection (law regulation, phisical and technical protection); Publications (monograpgs, periodics, booklets); Advertising (expositions, markets, festivals, concerts, speleological evenings, art, philately, etc); Biographies (published in this period, list of memebrs who descended deeper then 1000 m); Bibliography (according to subthemes). There are not mentioned data of biospeleology, tourism, accidents and rescuing. Also, beacouse of lack of time Internet was not used adeqate, mainly published data on the paper. Keywords: history of caving, Croatia, research, education, publishing
64
OVJEK I KR 2012: 55-64
OVJEK I KR 2012: 65-87
65
Predgovor
Ideja dr. Ive Lui da se evidentiraju sva speleoloka zbivanja na podruju Dinarskog kra, ostvarena u novostvorenim dravama, tj. u razdoblju zadnjih dvadesetak godina, inila mi se jako zgodnom pa sam, naivno, prihvatio suradnju i sudjelovanje na ovom znanstveno-strunom skupu s temom Kronike. U proljee ove godine, kada smo o tome razgovarali, inilo mi se da je to ostvarivo. Tek kada sam poeo skupljati podatke, i to samo za podruje Republike Hrvatske, shvatio sam da je to viegodinji posao za ekipu profesionalaca neke institucije a ne petomjeseni posao jednog ovjeka, amatera. Ipak, koristei dostupne podatke u do sada objavljenoj literaturi, pisanoj na papiru i objavljenoj u raznim publikacijama, uspio sam skupiti osnovne podatke o speleolokim dogaanjima, tek toliko da se dobije uvid u problematiku. Podaci objavljeni na Internetu su zadnjih godina toliko brojni da ih je nemogue skupiti u relativno kratkom vremenu. Zato se ovdje prikazana KRONIKA speleolokih dogaanja odnosi iskljuivo na dio Dinarskog kra koji se nalazi na dananjem teritoriju Republike Hrvatske i samo na razdoblje od poetka stvaranja drave, tj. od 1990. do dananjih dana (2011.). Nisu razmatrane djelatnosti biospeleologije, turizma, nesrea i spaavanja.
Uvod
Dinarski se kr prostire od Slovenije i Italije na sjeverozapadu, preko Hrvatske, BiH, i Srbije, do Crne Gore i Albanije na jugoistoku, u duljini od oko 460 km i irini oko 150 km. To je podruje graeno od karbonatnih stijena, vapnenca i dolomita, raznih geolokih starosti. U Sloveniji se to podruje naziva kras, u Hrvatskoj kras i kr, u BiH i Crnoj Gori kr i karst, a u Srbiji samo karst. U Hrvatskoj se u razdoblju od 1992. 2007., u raznim publikacijama, razvila iva rasprava o izrazima kras i kr. U raspravi su sudjelovali speleolozi, planinari, geolozi i jezikoslovci. Bit rasprave je bio da li je rije kras hrvatska rije i smije li se upotrebljavati i sada. Rije kras ula je u geoloku i speleoloku terminologiju po nazivu podruja sredinjeg i sjevernog dijela otoka Krka, koji se naziva Kras, gdje se i danas nalazi selo Kras. Po prvi puta u povijesti naziv kras spominje se u jednoj hrvatskoj crkvenoj listini od 30. prosinca 1230. godine, pisana glagoljicom, u kojoj Juraj Parijei poklanja crkvi sv. Jurja u Dobrinju dio imanja pod nazivom Kras. Tu se rije kras prvi puta pojavila pisana glagoljicom. Tim su nazivom kasnije opisane osobine terena koje se sastoje od topivih talonih stijena vapnenca i dolomita. Naziv kras se kasnije pojavio u Sloveniji u zaleu Postojne i Trsta i u ekoj Moravski Kras. Naalost, mnogi ljudi, pa i geolozi, ne znaju da je rije kras hrvatskog porijekla. U meunarodnu je terminologiju ula rije Karst, a stvorili su je, u drugoj polovici 19. st. austrougarski geolozi, prema slovenskom terenu Kras. Danas je nazivom Kras na otoku Krku oznaena zaravan koja se protee izmeu zrane luke i zaljeva Soline, kao i teren oko sela Kras. U Hrvatskoj ima oko 80 toponima s korijenom rijei kras, na sjevernom Velebitu, Hrvatskom primorju i Istri. Ovaj mali uvod bio je potreban zbog toga jer je 1956. u Hrvatskoj bila zabranjena upotreba rijei kras i uvedena, kao slubena, rije kr pa su sve generacije geologa i geografa od tada koristile samo rije kr, kao da rije kras uope ne postoji. Danas se ipak ve koriste obje rijei, ali odvojenog znaenja. Rije kras oznauje teren sastavljen od karbonatnih stijena, a rije kr raspucani, kameniti teren bez raslinja. Meunarodna rije Karst oznauje i jedno i drugo, tj. teren graen od karbonatnih stijena koji moe biti ogoljen (negdje nazvan ljuti kr), ali i pokriven raslinjem, s oblicima koji nastaju raspucavanjem, otapanjem i taloenjem vapnenca.
Slika 1: Dio otoka Krka gdje se nalazi selo KRAS
Slika 2: Prijevod s glagoljice na latinicu
Slika 3: Prijevod s glagoljice na irilicu
66
OVJEK I KR 2012: 65-87
OVJEK I KR 2012: 65-87
67
U Hrvatskoj se zato koristi i rije kras i kr. Rije kr je takoer hrvatska rije a u upotrebu je uvedena kasnije. Na krakom terenu nastaje okravanje - otapanje i taloenje vapnenca zbog ega nastaju karakteristini nadzemni i podzemni oblici. Od povrinskih su najpoznatiji: kraka polja s izvorima i ponorima, kukovi, krape i dr., a od podzemnih pilje i jame. Zadnji javni tekst o tom problemu objavio je 2007. sveuilini profesor, geolog, dr.sc. Vladimir Jelaska i obrazloio da se mogu koristiti oba izraza. Detalje rasprave mogue je pratiti iz literature1.
1. Speleoloka istraivanja
1.1.Razvoj opreme za speleoloka istraivanja U ovom su razdoblju ostvarena razna unapreenja opreme za speleoloka istraivanja, i to kako osobne, tako i drutvene ili kolektivne opreme, a takoer i tehnike ili naina koritenja postojee i nove opreme. To se odnosi na svladavanje horizontalnih i vertikalnih dijelova speleolokih objekata, to podrazumijeva i svladavanje vodom potopljenih dijelova. Ostvaren je razvoj i opreme za izradu nacrta speleolokih objekata, opreme za foto i filmsko snimanje a takoer i arhiviranje rezultata istraivanja. Veliki je napredak postignut u proizvodnji zatitnih odijela speleologa. Iako jo neki speleolozi koriste obine radne kombinezone, veina ih koristi kombinezone proizvedene ba za speleoloke potrebe, tzv. kordure (po nazivu jednog od proizvoaa), kao pododjela od flisa. Vaan napredak je postignut u proizvodnji lampi za osvjetljavanje podzemnih prostora. Sve se manje koriste karbidne lampe a sve vie elektrine lampe s LED diodama. Ima ih jeftinih (npr. kineske proizvodnje) i skupljih, ali Slika 4: Speleolozi u nepromoivim kobbinezonima, kvalitetnijih, koje dugo traju i lampama Scurion i razliitim prsnim pojasevima daju zadovoljavajue svjetlo (npr. proizvoaa Petzl). Takve se lampe koriste i za glavnu rasvjetu (npr. tip Scurion) i za pomonu. Sve se vie koristi mala, nona penjalica (stezaljka) pod nazivom Pantin. Stavlja se na nogu i pomou nje se lake penje po uetu, lako se ukapa i skida s ueta, a naroito pomae pri prijelazu preko spita. Koristi se u tehnici hodanje po uetu i tehnici sjedni-ustani.
1 Izvor podataka 1: Popis literature o rijeima kras i kr (list 1-2) - Privatna arhiva autora
1.2. Osobna oprema
1.3. Kolektivna oprema Sve se vie koriste statika ueta promjera 9 mm, pa ak i 8mm. Akumulatorske builice postale su sastavni dio opreme za istraivanje jama, jer se njima bre bue rupe promjera 8 i 10 mm za fiksove novi tip ekspanzivnog klina. Za proirenje uskih prolaza sve se vie koriste eksplozivi, u obliku malih metaka (npr. Hilti), ali i drugaijeg oblika, a pokuava se uvesti i metoda otklesavanja pomou posebnih klinova Punot. Komuniciranje u podzemlju poboljano je koritenjem boljih poljskih telefona, a posljednjih godina novim, speleolokim telefonom, zvanim speleofon. Za dulji boravak u podzemlju proizvedeni su posebni Slika 5: Postavljanje fika u rupu bivak atori. Za opremanje jama umjesto spitova i fikseva s ploicom uvodi se koritenje napravice zvane Dynema, koja ima bolja dinamika svojstva u sluaju pada na sidritu. Sve se vie koriste kvalitetne, posebno izraene transportne vree za prijenos opreme2. 1.4. Tehnika istraivanja Tehnika penjanja po ueta je usavrena. U ovom je razdoblju naroita panja posveena pravilnom opremanju jama, ime se postie vea sigurnost istraivaa i postie bre vrijeme istraivanja. Sve se vie koristi tzv. Tirolska prenica tj. ue razapeto izmeu tee dostupnih dijelova pilja ili jama ( npr. iznad jama, jezera, ili potoka). (Slike: Folder 6, slika 3) 1.5. Ronjenje Usavrena je oprema za istraivanje potopljenih dijelova pilja i jama, kao to su: odijela (mokra i suha), prsluci, dihalice, boce, kompresori za stlaivanje zraka, plinovi Nitrox i Trimix, rebreatheri (ureaji za recikliranje izdahnutog zraka), raunala koja kontroliraju ronjenje te podvodni skuteri. Organizacija ronjenja je unaprijeena organiziranjem podvodnih stanica s rezervnim bocama plina. Takoer je usavren pribor za podvodno topografsko i fotografsko snimanje.
Slika 6: Tirolska prenica postavljena koli
2 Izvor podataka 2: Literatura o speleolokoj opremi i tehnici istraivanja pilja i jama (list 1-3) Privatna arhiva autora
68
OVJEK I KR 2012: 65-87
OVJEK I KR 2012: 65-87
69
1.6. Dokumentiranje Za dokumentiranje obavljenog istraivanja proizveden je bolji pribor za topografsko snimanje, kao to su novi precizni kompasi s padomjerom i posebni ureaji za snimanje poprenih presjeka pilja. Za mjerenje duljina koriste se sada sve lake dostupni laserski daljinomjeri. U podzemlju se crta na plastificiranom i ohrapavljenom milimetar papiru, kojemu ne smeta voda a pie se obinom olovkom. U pilji se podaci upisuju u tablice i pravi se skica, a kod kue se na raunalu obrauju podaci s tablice i izrauje nacrt3. Fotografiranje pomou negativ i pozitiv filma je koncem prolog stoljea doseglo vrhunac kvalitete, ali je u novom tisuljeu zamijenjeno novim digitalnim aparatima za fotografiranje i snimanje filmova. Za osvjetljavanje pri snimanju koriste se nove lampe s LED diodama i fotoelije za aktiviranje fleeva4. Posebno treba istaknuti snimanje filmova vezanih uz speleologiju a koje su snimali speleolozi-amateri. U Hrvatskoj je to poelo tek 1956. godine i to na c/b filmovima. Meu prvima su bili lanovi SO i SOV, od kojih su vrjednija ostvarenja dali Juraj Posari i Radovan epelak. Na jednom meunarodnom festivalu Radovan epelak je. dobio i nagradu. Radi snimanja filmova u podzemlju u Zagrebu je 1980. osnovano posebno drutvo za tu djelatnost tj. Drutvo za istraivanje i snimanje krkih fenomena (DISKF). Od tada je Drutvo snimilo mnogo filmova od kojih su neki dobili meunarodna priznanja. Godine 2002.Drutvo se razdvojilo na DISKF-Zagreb u kojem se kao snimatelj iste Boris Watz, i na Dinaridi DISKF, u kojem se istie Alan Kovaevi. Osim toga u SO-u PDS Velebit snimanjem se istiu Darko Baki i Lovro epelak, koji su do sada snimili vie kratkih cjelovitih filmova. Osim njih jo je pojedinaca koji su snimali u podzemlju: Alan imunovi, Marko Lokas, Mislav elle, i drugi. Naalost nema dovoljno prostora da se spomenu svi koji su neto snimali u podzemlju Posljednjih godina na speleolokim se skupovima prikazuju izvjetaji o radu pojedinih udruga pomou filmova, kojih ve ima u Hrvatskoj mnogo. Kao zanimljivost, u usporedbi s fotografiranjem u podzemlju, nema objavljenih radova o tehnici snimanja filmova, tek samo jedan. Ove jeseni (24.9.2011.) u Karlovcu je SO PD Dubovac organizirao Prvi hrvatski festival speleolokog filma, na kojem je prikazano 16 filmova5. Arhiviranje Poboljanja su ostvarena i u arhiviranju speleoloke dokumentacije. Doraeni su Zapisnici istraivanja (formulari podsjetnici). Podaci se pohranjuju i dalje na papiru (originali nacrta, zapisnici, biljeke, fotografije), ali se svi ti podaci pohranjuju i u digitalnom obliku na diskove. Arhivu svojih speleolokih podataka vode speleoloke udruge i na papiru i u digitalnom obliku. Prema dogovoru s Dravnom upravom za zatitu prirode (DUZP) i raznim javnim ustanovama, dostavljaju im se razni izvjetaji, pisani na papiru i diskovima. pa i oni kod sebe stvaraju arhive speleolokih podataka. Na taj se nain u DUZP-u poeo stvarati dravni katastar speleolokih objekata O razvoju opreme za speleoloka istraivanja, u dostupnoj je literaturi objavljeno vie lanaka, i to: o razvoju osobne speleoloke opreme 3, o razvoju kolektivne speleoloke opreme 18, o tehnici istraivanja 33 i o dokumentaciji i arhiviranju 16 lanaka.
3 Izvor podataka 3: Popis literature o dokumentiranju istraivanja (list 1) Privatna arhiva autora 4 Izvor podataka 4: Popis literature o fotografiranju u podzemlju (list 1-2) Privatna arhiva autora 5 Izvor podataka 5: Popis literature o snimanju filmova u podzemlju (list 1-2) Privatna arhiva autora
Ispitivanje opreme Tijekom 80-th godina prolog stoljea, kada su na trite poela dolaziti razna speleoloka, statika ueta, javila se potreba za ispitivanjem njihove kvalitete. Mogue je bilo nabaviti ueta raznih proizvoaa po razliitim cijenama ali nepoznate kvalitete. Zbog toga je u razdoblju od 1984.-1997. u Mehanikom laboratoriju Tvornice eljeznikih vozila Janko Gredelj u Zagrebu Vlado Boi obavio ispitivanja na osamdesetak raznih uzoraka. Ispitivana su nova i rabljena ueta, gurtne za pravljenje sidrita i korodirani karabineri. Rezultati ispitivanja predstavljeni su na strunim skupovima i objavljeni u speleolokim publikacijama.6
2. Dostignua u speleolokim istraivanjima
Hrvatsko krako podruje uz more (planina Velebit i Biokovo) odlikuje se debelim naslagama karbonatnih stijena pa su u njima nastale prirodne upljine (pilje, jame i kaverne) veih dimenzija duboke jame i jamski sustavi, dok su dalje od mora naslage karbonatnih stijena plie pa nema dubokih jama, ali ima dugih pilja i piljskih sustava. Letiminim pregledom literature o speleolokim istraivanjima u Hrvatskoj ustanovljeno je da je veih speleolokih istraivanja (logora, ekspedicija, koji traju vie dana) bilo manje poetkom razdoblja (svega 2-3), dok ih je u drugoj polovici razdoblja bilo 7-8 godinje. Neki logori i ekspedicije odravaju se ve tradicionalno niz godina, npr. na sjevernom, srednjem i junom Velebitu, Crnopcu, Cetini, verdi, Zrmanji, i dr. Takvih je istraivanja u Hrvatskoj, u ovom razdoblju bilo vie od 120, prosjeno 6 godinje. Manjih istraivanja (koja traju svega jedan dan ili 2-3 dana vikend akcije) bilo je mnogo i nije ih mogue sve nabrojiti. No i u tim manjim akcijama ostvareni su vrijedni rezultati, najbolji primjer za to je istraivanje jamskog sustava Kita Gaeina Draenova puhaljka, koja se ve godinama najvie istrauje u kraim akcijama, a manje u duim. Treba napomenuti da je pred nekoliko godina pokrenuta inicijativa da se prikazuje ukupna duljina podzemnih prostora, to znai da se zbrajaju sve horizontalne, kose i vertikalne duljine. Do nedavno prikazivalo se samo najvea dubina i horizontalna ili tlocrtna duljina. U novijim popisima najduljih speleolokih objekata od sada e se nastojati prikazati ukupna duljinu objekta. Na popisima najduljih objekata zato ubudue posebno e se naznaiti o kojoj se duljini radi, ukupnoj ili horizontalnoj. 2.1. Dostignua u istraivanju pilja i jama Evidenciju najdubljih jama i najduljih pilja u Hrvatskoj vodi KS HPS, koja koristi najnovije podatke istraivanja i objavljuje ih na Internetu, na svom portalu Hrvatski speleoloki posluitelj. Prema evidenciji podataka za ljeto 2011. vidljivo je da u Hrvatskoj ima 54 jama i jamskih sustava dubljih od 250 m i 58 pilja te piljskih i jamskih sustava duljih od 1000 m. U Hrvatskoj su istraena 3 speleoloka objekta dublja od 1000 m. Najdublji je Jamski sustav Lukina jama Trojama, dubok 1409 m. Ta je dubina ostvarena 2010., i to ronjenjem na dnu, zaronjeno je u sifon 40 m duboko a potopljeni kanal se nastvalja u dubinu. Drugi objekt je Slovaka jama duboka 1320 m, istraena 2002. godine. Trei objekt je jamski sustav Jama Velebita Dva javora, istraen 2007., dubok 1026 m. U tom se sustavu nalazi i najvea podzemna (unutarnja) vertikala, duboka 513 m, za sada najvea na svijetu. Sva tri objekta nalaze se u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Uz to jama Patkov gut, na Sjevernom Velebitu, duboka 553 m, druga je u svijetu s vanjskom vertikalom (vertikala je od ulaza do dna).
6 Izvor podataka 6: Popis literature o ispitivanjima speleoloke opreme u Hrvatskoj list 1) - Privatna arhiva autora
70
OVJEK I KR 2012: 65-87
OVJEK I KR 2012: 65-87
71
CHRONICLES // KRONIKE Jame i jamski sustavi dublji od 500 m:
Slika 7: Profili Voronje, Lukine, Slovake i Velebite
Red.br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18.
Naziv jame ili jamskog sustava Lukina jama Trojama Slovaka jama Jama Velebita Dva javora Mokre noge Amfora Meduza Muda labudova Stara kola Vilimova jama (A-2) Kita Gaeina Draenova puhaljka Patkov gut Olimp Ledena jama u Lomskoj dulibi Ponor na Bunovcu Crveno jezero Jama za Kamenitim vratima Muniaba Lubuka jama
Lokacija Sjeverni Velebit Sjeverni Velebit Sjeverni Velebit Biokovo Biokovo Sjeverni Velebit Crnopac, j-i. Velebit Biokovo Biokovo Crnopac, j-i.Valebit Sjeverni Velebit Sjeverni Velebit Sjeverni Velebit Juni Velebit Imotski Biokovo Crnopac,j-i. Velebit Sjeverni Velebit
Dubina -1409 m -1320 m -1026 m -831 m -788 m -679 m -586 m -576 m -572 m -561 m -553 m -537 m -536 m -534 m -528 m -520 m -510 m -508 m
Najdulji speleoloki objekt u Hrvatskoj je jamski sustav Kita Gaeina Draenova puhaljka, dug za sada 19312 m i dubok 630 m (to je ukupna duljina), a nalazi se na Crnopcu, jugoistonom dijelu Velebita. Drugi je po duljini piljski sustav ula Medvedica, dug 16396 m (to je horizontalna duljina), a nalazi se ispod grada Ogulina. Trei po duljini je piljski sustav Panjkov ponor Variakova pilja na Kordunu, blizu Rakovice, dug 12922 m. Intenzivno istraivanje nastavlja se i u Kiti Gaeinoj i u Panjkovom ponoru pa se uskoro mogu oekivati novi rezultati.
pilje, piljski i jamski sustavi dulji od 3000 m7
Red br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14.
Naziv pilje, pilj. ili jam.sustava Kita Gaeina Draenova puhaljka ulin ponor Medvedica Panjkov ponor Variakova pilja Muniaba pilja u kamenolomu Tounj Veternica Jopieva pilja Bent Slovaka jama Lukina jama Trojama Kotlua Jama Velebita Dva javora Vilinska pilja Ombla Gospodska pilja Kusa II
Lokacija Crnopac, j-i. Velebit Ogulin Rakovica, Kordun Crnopac, j-i. Velebit Tounj, Kordun Zagreb Brabornica, Kordun Sjeverni Velebit Sjeverni Velebit Vrlika Sjeverni Velebit Dubrovnik Vrlika Obrovac
Duljina 19312 m 16396 m* 12922 m* 9322 m 8639 m 7128 m* 6710 m* 5677 m 3731 m 3418 m* 3176 m 3063 m* 3060 m* 3058 m*
Duljina oznaena sa znakom * je horizontalna duljina!

7 www.speleologija.hr (2011)
72
OVJEK I KR 2012: 65-87
OVJEK I KR 2012: 65-87
73
CHRONICLES // KRONIKE Najdublji uroni u hrvatskim izvorima (vrelima), jezerima i vruljama
KS HPS na svom portalu Hrvatski speleoloki posluitelj objavila je sve podatke o najznaajnijim hrvatskim speleolokim objektima. Speleoloke ekspedicije i posjeti u inozemstvu Hrvatski su speleolozi boravili i u inozemstvu u istraivakim akcijama ekspedicijama i posjetima ve istraenim speleolokim objektima ili turistikim objektima. U proteklom su razdoblju hrvatski speleolozi sudjelovali u inozemstvu u ezdesetak istraivakih akcija i pedesetak posjeta8.
Dubina -236 m -205 m -182 m -155 m
Izvor ili jezero Crveno jezero Izvor Une Crveno jezero Izvor Sinjac
Godina ronjenja 1998. 2007. 1998. 2006.
Ronilac Robot ronilica Luigi Casati (Talijanlan DDISKF-a) Thomas Behren (Njemaka) Luigi Casati (Talijanlan DDISKF-a) Luigi Casati (Talijanlan DDISKF-a) W. Bolek (Poljska) J. Gliviak (Slovaka) Luigi Casati (Talijanlan DDISKF-a) Luigi Casati (lan DDISKF-a) Vedran Jali i Ivica ukui (Hrvatska) Gordan Horvat PDS Velebit
3. Dostignua ostvarena ronjenjem
Mnoge je speleoloke objekte trebalo istraivati pomou ronilake opreme. Ronjeno je u izvorima i jezerima do kojih je relativno lako doi, do nekih ak i vozilom, ali i u piljama i jamama u kojima je do mjesta urona teko doi. U Hrvatskoj su najdublji uroni ostvareni u jezerima, izvorima i vruljama.
Literatura (osnovna) Mladen Garai i Tihomir Kovaevi, 1999: Crveno jezero. Hrvatska vodoprivreda, br. 78, Zagreb Tihomir Kovaevi, 2008: Meunarodna speleoronilaka ekspedicija Zrmanjin zov 2007. Speleolog, god. 55, za 2007, str. 90-95, Zagreb Mladen Garai i Tihomir Kovaevi, 1999: Crveno jezero. Hrvatska vodoprivreda, br. 78, Zagreb Tihomir Kovaevi 2006: Meunarodna speleoronilaka ekspedicija Zrmanja 06. Subterranea croatica, br. 7, str. 14-17, Karlovac Tihomir Kovaevi, 2008: Meunarodna speleoronilaka ekspedicija Zrmanjin buk 2008. Speleolog, god. 56, za 2008, str. 57-59, Zagreb Mladen Garai, 2006: Duboka speleo ronjenja u Hrvatskoj. Speleologia croatica, br. 7, str. 56, Zagreb Mladen Garai, 2006: Duboka speleo ronjenja u Hrvatskoj. Speleologia croatica, br. 7, str. 56, Zagreb Tihomir Kovaevi, 2008: Meunarodna speleoronilaka ekspedicija Zrmanjin zov 2007. Speleolog, god. 55, za 2007, str. 96-98, Zagreb Tihomir Kovaevi, 2009: Me. spel. eksp. Zrmanjin buk. Speleolog, god. 56, za 2008, str. 51-60, Zagreb Ivica ukui, 2008: Speleoronilako istraivanje izvora Kamanik. Velebitan, br. 45, str. 39-41, Zagreb Maja Brai, 2010: Test hrabrosti. Scuba life, br. 2, prosinac 2010, str. 119-123, Zagreb
-154 m -120 m -115 m -104 m -98 m -95 m -95 m
Izvor Kupe Vrulja kod Makarske Izvor Cetine Glava Vrelo Gacke (Majerovo vrilo) Izvor Krnjeze Izvor Kamanik Izvor Dubanac
2008. 2002. 2001. 2007. 2008. 2008. 2010.
Slika 8: Crveno jezero
Izvori u kojima su ronili nai i strani speleoronioci: - Vukovievo vrelo, izvor Cetine (-40/200 +?) - Izvor Zvir, Rijeka (-53/65) - Izvor Rjeine, Rijeka (-50,5/100 m) - Izvor Slunjice, Slunj (-28/16 m) - Izvor Gojak, Ogulin (-5/15 m, nastavak do 2116 m) - Izvor Zagorske Mrenice, Ogulin (-22/1170 m) - Izvor Peine, Ogulin (-27/430 m) - Izvor Bistrac, Ogulin (-33/270 m) - Izvor i ponor Rupeica, Ogulin, (-14,5/90 m i -22/167 m) - Izvor Zeleni vir, Skrad (-27/123 m) - Izvor Kusa 1, Obrovac (-51/ 250 , nastava do oko 600 m) - Izvor Kusa 2, Obrovac ( nekoliko pliih sifona, nastavak do 3058 m) - Vrulja zeica, Rovanjska, (-40/600 +?)
8 Izvor podataka 8: Popis speleolokih ekspedicija i posjeta u inozemsvo, zajedno s pripadajuom literaturom (list 1-11) Privatna arhiva autora
74
OVJEK I KR 2012: 65-87
OVJEK I KR 2012: 65-87
75
pilje i piljski sustavi kojima je duljina poveana preronjavanjem sifona - piljski sustav Jopieva pilja Bent (6710 m) - piljski sustav Panjkov ponor Variakova pilja (12922 m) - Gospodska pilja (3060 m) - piljski sustav Ponorac Suvaja (2471 m) - Jama Mandelaja (2326 m) - Rokina bezdana (850 m) Jame u Hrvatskoj u kojima je ronjeno na dubinama veim od 200 m i time poveana dubina jama: - Ponor u Klepinoj dulibi, 1987., na -226 m zaronjeno -12/23 m, postignuto -238 m - PKD-2, 2001., na - 224 m zaronjeno -27 m, postignuto 251 m - Punar u Luci, 1997., na -267 m, zaronjeno -3/21 m, postignuto -350 m - Klementina IV, 2001., na -300 m, zaronjeno -18/70 m, postignuto -318 m - Muda Labudova, 2010., na -500 m, zaronjeno -2 m, postignuto 502 m - Lukina jama, 2010., na -1369 m, zaronjeno -40 m, postignuto -1409 m Uroni lanova hrvatskih speleolokih udruga u inozemstvu: - Izvor Ljuta, Crna Gora , zaronio Boo Paljetak -85 m - Izvor Matka, Makedonija, zaronio Luigi Casati -212 m - Duboki do, Crna Gora, na dubini od -353 m, Ljubia Kalini preronio sifon -12/70 m - Voronja, Abhazija, na dubini od -1440 m, Robert Erhardt i Ivica ukui ronili sifon -1/3 m (na dah)9
pilje s obrambenim zidovima ili utvrene pilje U ovom su razdoblju posebno istraivane pilje u kojima se na ulazu i unutranjosti pilje sagraeni zidovi za obranu od neprijatelja a zovemo ih i utvrenim piljama U umberku je naeno i istraeno 5 takvih pilja, u karlovakoj upaniji ih je istraeno 14, a registrirano i jo neistraeno 6; u Lici ih je istraeno 12, a jo ih je registrirano i neistraeno 16. U Dalmaciji ih je istraeno 7, a registrirano jo desetak10. Umjetno podzemlje U Hrvatskoj ima i podzemnih objekata nastalih djelom ljudskih ruku, pa ih zoveno umjetno podzemlje. To su npr naputeni rudnici o kojima sada nema odgovarajue dokumentacije, a u ovom ih je razdoblju istraeno dvadesetak. Tu spadaju i podzemni naputeni bunkeri, njih je istraeno 9. Istraen je i jedan naputeni podzemni kamenolom, jedan naputeni cestovni tunel, dva naputena (rimska) vodovoda i jedan vodovodni tunel s kavernama. Hrvatski su speleolozi istraivali umjetno podzemlje i u inozemstvu, npr. 3 rudnika u BiH, a posjetili su vie njih. U Nizozemskoj, Belgiji i Njemakoj posjetili su desetak podzemnih kamenoloma, U Njemakoj, Italiji i Luksemburgu posjetili nekoliko naputenih i sada ureenih bunkera, takoer i nekoliko rudnika u Austriji. te rimski vodovod u Luksemburgu11.
4. Posebna istraivanja
Slika 9: Gigi Casati
Slika 10: Branko Jali priprema se za uron u sifon Lukine jame 2010.
U sklopu svih speleolokih istraivanja obino su obavljana i posebna istraivanja, kao povijesna, arheoloka, paleontoloka, geoloka, hidrogeoloka, meteoroloka, fizikalno-kemijska i dr. Gotovo o svakom objavljenom Slika 11: Geoloki profil Lukine jame
10 Izvor podataka 10: : Popis pilja s obrambenim zidovima (list 1-2), nedostaje popis literature Privatna arhiva autora 11 Izvor podataka 11: Popis istraivanog i posjeenog umjetnog podzemlja (list 1-2), nedostaje popis literature Privatna arhiva autora
9 Izvor podataka 9: Literature o ronjenjima objavljenin u ovom razdoblju (list 1-8) Privatna arhiva autora
76
OVJEK I KR 2012: 65-87
OVJEK I KR 2012: 65-87
77
speleolokom objektu napisana je povijest istraivanja, a o nekom i njegova povijesna uloga. Arheoloka i paleontoloka istraivanja u piljama i jamama, u sklopu speleolokih istraivanja, obavljali su lanovi speleolokih udruga osposobljeni za takva istraivanja (diplomirani arheolozi i paleontolozi). Speleolozi su esto sudjelovali i u strunim, slinim istraivanjima koja su organizirale razne znanstvene ustanove. Geoloka i hidrogeoloka istraivanja obavljana su uvijek istodobno sa speleolokim i objavljivana zajedno s njima. Osnovna meteoroloka mjerenja obavljana su u sklopu speleolokih, samo je kod nekoliko speleolokih objekata obavljeno i posebno istraivanje. Takoer i fizikalnokemijska istraivanja obavljana su u sklopu speleolokih. Uz to obavljana su i medicinska istraivanja a sprovedeno je i nekoliko ekolokih akcija prouavanje zagaenih pilja i jama te vaenje smea iz nekih. U nekim su piljama pronaene gravure, reljefi, i stari natpisi koji ine tzv. stjensku umjetnost. Najvie takvih pilja ima u Istri, ali ih ima i drugdje u Hrvatskoj, ukupno tridesetak. Naalost, stjensku umjetnost u Hrvatskoj jo nitko ne prouava12.
Od ostalih stranih skupova nije na odmet spomenuti Skup o piljskim mineralima, odran 1992. u Postojni i Skup o kolovanju speleologa u Europi, odran 1994. u Francuskoj, na kojima su takoer sudjelovali hrvatski speleolozi13.
6. Struni radovi
5. Skupovi
Naalost, nitko do sada nije skupljao podatke o strunim radovima za cijelu Hrvatsku. Pojedine udruge vode za sebe svoju internu evidenciju strunih radova pisanih u obliku elaborata raenih za nekog naruitelja, SO eljezniar npr. izradio je ukupno do sada 108 elaborata, a u navedenom razdoblju 40. Slinu evidenciju vodi i SO Velebit, koji ima naveden 71 elaborat, projekt i sl. koje je radio sam ili u suradnji s drugim speleolokim udrugama, od toga 13 u ovom razdoblju. Svoju evidenciju vodi i predsjednik KS HPS dr. Dalibor Paar (23 rada), a svoju vodi i autor ovih redaka. Poznato je da je u Hrvatskoj napisano vie raznih doktorskih, magistarskih, diplomskih, seminarskih, srednjokolskih, pa i osnovnokolskih domaih radnji s temom iz speleologije, ali naalost tone evidencije o tome nema.
Struni skupovi vezani uz speleologiju odravaju se stalno, gotovo svake godine, a neki su zadnjih godina postali tradicionalni. Nazivi skupova su razliiti, npr. savjetovanje, simpozij, kongres, tribina, okrugli stol i struni ili znanstveni skup. Povremeni skupovi raznih sadraja u ovom su razdoblju poeli 1993., i u zadnjem desetljeu prolog stoljea odravali su se gotovo svake godine po jedan, dok ih je zadnjih nekoliko godine po nekoliko na godinu. Prvi skup, iza kojega su se nastavili skupovi svake godine bio je pod nazivom Dani hrvatskih speleologa, odran 1999. u planinarskom domu na Vodicama u umberku. Slijedei su skupovi imali naziv Skup speleologa Hrvatske. Do sada ih je odrano ukupno 12, i to: od 2000.-2004. u dvorcu Ozalj,. od 2005.-2006. u vatrogasnom domu u Kamanju (kraj Ozlja), 2007. u Kastvu, 2008. opet u Kamanju, 2009. u Vinjanu u Istri i 2010. u Graiu, takoer u Istri. Od netradicionalnih skupova treba istaknuti odravanje Prvog hrvatskog speleolokog kongresa, odranog 2010. u Poreu. Kao tradicionalni skupovi postali su skupovi starih speleologa fosila, pod nazivom Fosilijada. Od 1999. odrano ih ve 13, svaki puta na drugom mjestu, uglavnom uz neku pilju, Prva je fosilijada odrana 1999. u Hajdovoj hii u Gorskom kotaru, a zadnja 2011., uz pilju Tamnicu kod sela Potok Tounjski. Hrvatski su speleolozi u ovom razdoblju sudjelovali i na raznim speleolokim skupovima u inozemstvu, na meunarodnim speleolokim kongresima: 1993. u Kini, 1997. u vicarskoj, 2001. u Brazilu, 2005. u Grkoj i 2009. u SAD-u. Speleolozi su sudjelovali i na meunarodnim skupovima pod nazivom ALCADI (Alpe, Carpati, Dinaridi) i to: 2000. u Starigrad-Paklenici, 2004. u ekoj i 2006. u Maarskoj i Rumunjskoj. Sudjelovali su takoer i na skupovima o umjetnom podzemlju: 1995. u Nizozemskoj, 1997. u Belgiji, 2000. u Hrvatskoj i 2003 u Luksemburgu. Na tradicionalnim skupovima koje organiziraju Intitut za raziskovanja krasa i Jamarska zveza Slovenije svake godine u Postojni, pod nazivom Meunarodna kola kra, sudjeluju i hrvatski speleolozi, posljednjih godina redovito. Takoer, hrvatski speleolozi gotovo svake godine posjeuju talijanske godinje speleoloke skupove, od 1993. do danas.
12 Izvor podataka 12: Popis literature vezana uz posebna istraivanja (list 1-7) Privatna arhiva autora Izvor podataka 13: Popis pilja sa stjenskom umjetnou (list 1) Privatna arhiva autora
7. kolovanje
Sustavno kolovanje speleolokog kadra poelo je u Hrvatskoj 1956. godine i traje do dananjih dana, a provodi se kroz razne oblike kolovanja, pod nazivom: kurs, teaj, kola, seminar, savjetovanje. Prvo prenoenja znanja starijih speleologa na mlae odrano je davne 1956. u Zagrebu pod nazivom kurs (bio je dvodnevni). Slijedili su razni teajevi kolovanje mladih lanova na jednom mjestu (planinarski dom, ili logor pod atorima) u trajanju vie dana, za osnovno obrazovanje obino tjedan dana a za vii oblik obrazovanja po dva dana. Teajeve je organizirala uvijek krovna udruga (Komisija za Slika 12: kolovanje speleologiju Planinarskog saveza ili Hrvatski speleoloki savez). Naziv kola uveden je 1966. od kada se predavanja odravaju jednom tjedno, naveer, a praktina obuka vikendom, sve u trajanju od 5-6 tjedana. Takav oblik kolovanja provode osnovne speleoloke udruge (jedan ili vie speleolokih odsjeka, speleoloka drutva, klubova ili udruga) prema programima krovnih udruga U Hrvatskoj je od 1956. do sada zabiljeeno 279 oblika kolovanja, od toga 173 od 1990. do danas. U navedenom razdoblju (1990-2011.) odrano je 128 speleolokih kola i teajeva, 43 seminara i 2 savjetovanja14.
13 Izvor podataka 14: Popis speleolokih skupova u zemlji i inozemstvu, na kojima su sudjelovali hrvatski speleolozi u navedenom razdoblju, nedostaje popis literature (list 1-3) Privatna arhiva autora Izvor podataka 15: Pregled inozemnih speleolokih skupova na kojima su sudjelovali hrvatski speleolozi u razdoblju od 1954. do danas, nedostaje popis literature (list 1-4) Privatna arhiva autora 14 Izvor podataka 16: Pregled speleolokih kurseva, teajeva, kola, seminara i savjetovanja odranih u Hrvatskoj od 1956 danas (list 1-13) Privatna arhiva autora
78
OVJEK I KR 2012: 65-87
OVJEK I KR 2012: 65-87
79
7.1. Stjecanje speleolokih naziva Od 1978. odravaju se i ispiti. Tada je uvedeno i speleoloko nazivlje: speleog-suradnik (svaki aktivni lan speleoloke udruge koji jo nije stekao vii naziv), speleolog-pripravnik (lan udruge koji je uspjeno zavrio speleoloki teaj ili kolu, speleolog (speleologpripravnik koji je nakon odreenog staa i drugih uvjeta s uspjehom poloio ispit) i speleolog-instruktor (speleolog koji je nakon odreenog staa obradio jednu speleoloku temu i poloio ispit). Dodatno speleoloko obrazovanje speleologa, a i instruktora ostvaruje se raznim seminarima i savjetovanjima na kojima se obrauje uglavnom samo jedna speleoloka tema, ali detaljno. Sudjelovanje na raznim simpozijima i kongresima koji obrauju neku odreenu temu, takoer su oblik speleolokog obrazovanja. Do sada je u Hrvatskoj naziv speleolog steklo 194 lanova speleolokih udruga udruenih u Komisiju za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, od toga 85 u razdoblju od 1990.-2011. Naziv speleoloki instruktor stekla su do sada 54 lana, a u navedenom razdoblju 32. Treba naglasiti da su se neki lanovi kolovali i na ondanjem Fakultetu za fiziku kulturu (danas Kinezioloki fakultet) i stekli zvanje instruktora speleologije koje ima rang visoke kolske spreme. Od 1980. do 1994. takvo je zvanje stekao 21 lan. kolovanje po programu HSS-a, slino programu KS HPS, provodio je i HSS, ali je malo objavljenih podataka tko je i kada stekao sline nazive15. (Slike: Folder 25, slika 2) 7.2. Planinarsko uilite Hrvatski planinarski savez nastoji kolovanje svojih kadrova dignuti na viu razinu i to osnivanjem Planinarskog uilita. Dosadanje kolovanje davalo je strune kadrove iz raznih planinarskih djelatnosti, tako i speleologije, koje ima interno, samo planinarsko znaenje. Verifikacijom Uilita od strane Agencije za obrazovanje odraslih, odnosno Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta, steeni struni nazivi postati e zvanje, vaee u dravi i inozemstvu. Postupak dobivanja verifikacije je u tijeku i oekuje se da bi mogao biti dovren do kraja ove godine. 7.3. Orijentacijska natjecanja Jedan od naina provjere speleolokih znanja je i natjecanje u speleolokoj orijentaciji, na kojem dolazi do izraaja poznavanje orijentacije u prirodi, na povrini i u podzemlju. Kod natjecanja na povrini, pomou topografske karte i kompasa, treba na terenu prepoznati razne povrinske krake oblike koji slue kao orijentiri i pronai ulaze u speleoloke objekte. Kod natjecanja u podzemlju potrebno je dobro poznavati topografske znakove za crtanje i obiljeavanje detalja u piljama u kojima se nalaze traene orijentacijske toke. Zaetnici takvih natjecanja su lanovi SO PDS Velebit. Inicijator i prvi organizator takvih natjecanja bio je Marijan epelak. Prva etiri natjecanja organizirana su na povrini, tri na Medvednici i jedno u okolici Jopieve pilje na Kordunu. Ta su natjecanja nazvana piljarska, a dalja su natjecanja odrana u piljama i nazvana speleoloka. piljarska su natjecanja organizirali lanovi SOV prvenstveno za speleologe, lanove SOV i SO iz Zagreba, ali su na nekima sudjelovali i lanovi orijentacijskih sekcija planinarskih drutava i klubova. U daljim speleolokim natjecanjima sudjelovali su i speleolozi iz drugih speleolokih udruga, pa i iz Slovenije i BiH. Neposredni organizator natjecanja, koje se zvalo velebitako bio je SOV, a suorganizator prvih natjecanja bio je Planinarski savez Zagreba (PSZ) a poslije KS PSH koji su financijski pomogli odravanje natjecanja.
15 Izvor podataka 17: Popis lanova koji su stekli nazive speleolog i speleoloki instruktor (list 1-5 ) Internet Hrvatski speleoloki posluitelj
Prvo natjecanje odrano je 1972 na Medvednici, a zadnje 2004. u Jopievoj pilji kod Krnjaka. Ukupno je odrano 14 natjecanja. Prvih 8, od 1972.-1997., zvalo se Velebitako piljarsko pojedinano orijentacijsko natjecanje. Od 1989. prethodnom nazivu dodan je i naziv Otvoreno velebitako natjecanje u speleolokoj orijentaciji i njih je odrano 8. Sva ta natjecanja organizirao je Speleoloki odsjek PDS Velebit, samo je 2000. i 2001. natjecanje organizirao SO Mosor, a imalo je naziv Prvenstvo Hrvatske u speleolokoj orijentaciji16.
8. Udruge
U Hrvatskoj, na alost, ne postoji jedna krovna speleoloka udruga, koja bi objedinjavala rad svih udruga, ve dvije. Jedna je Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza (KS HPS), a druga je Hrvatski speleoloki savez (HSS). KS HPS udruuje jedan dio osnovnih speleolokih udruga, HSS takoer jedan dio, a jedan dio nije udruen niti u jednu od ovih dviju. KS HPS je sljednica Referade za piljarstvo, osnovane 1952. u Planinarskom savezu Hrvatske, koja je 1956. preimenovana u Komisiju za speleologiju PSH. i 1991. u KS HPS. Hrvatski speleoloki savez je sljednica Speleolokog drutva Hrvatske (SDH), osnovanog 1954., preimenovanog 1991. u Hrvatsko speleoloko drutvo (HSD) i 1997. u Hrvatski speleoloki savez. HSS je udruen i u Meunarodnu speleoloku uniju (UIS Union international de splologie) i u Evropi speleoloki savez, dok je KS HPS udruena u Balkanski speleoloki savez. Osnovne speleoloke udruge postoje ili su postojale pod raznim nazivima: S (piljarska sekcija), SS (Speleoloka sekcija), SO (Speleoloki odsjek), SD (Speleoloko drutvo), SK (Speleoloki klub), SU (Speleoloka udruga), DISKF (Drutvo za istraivanje i snimanje krkih fenomena), HBSD (Hrvatsko biospeleoloko drutvo), HSRD (Hrvatsko speleoronilako drutvo) i dr. Sve su udruge amaterske, iako neke povremeno obavljaju profesionalno speleoloke radove za potrebe raznih institucija, graevinskih i drugih firmi, Javnih ustanova, Nacionalni parkova, Parkova prirode i dr. Od institucija koje se povremeno bave speleologijom su IGI (Institut za geoloka istraivanja), HAZU (najvie Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara) i HPM (Hrvatski prirodoslovni muzej). Zadnjih godina sve veu ulogu u speleologiji u Hrvatskoj ima Dravna uprava za zatitu prirode osnovana u Ministarstvu kulture, koja prikuplja sve izvjetaje o radu speleolokih udruga i izdaje im doputenja za speleoloki rad. Na poetku ovog razdoblja u Hrvatskoj je bilo svega 17 speleolokih udruga i to 11 u planinarskoj organizaciji (KS PSH) i 6 izvan nje. Meutim, poetkom 90-ih godina prolog stoljea poele su se osnivati samostalne speleoloke udruge izvan planinarske, a neke su prestale s radom. U Hrvatskoj sada, u planinarskim drutvima ima 13 SO-a, ali su u KS HPS udruene i 4 udruge koje nisu u planinarskim drutvima, tako da KS HPS sada udruuje 17 udruga. HSS udruuje 19 udruga, a 7 nisu udruene ni u jednu. U Istri je osnovan Istarski speleoloki savez i u njega je udruena veina istarskih speleolokih udruga (ali nisu sve!), a u Zagrebu je osnovan Zagrebaki speleoloki savez u kojega je udrueno, za sada, svega nekoliko udruga. Koncem prolog stoljea, tj. 1996. u Splitu je osnovana udruga Dalmatinska speleoloka koordinacija koja je koordinirala rad dalmatinskih udruga, ali je oko 2005. ve prestala s radom. Mnogo je udruga koje su radile kratko vrijeme, odnosno danas vie nisu aktivne. Ukupno su do sada u Hrvatskoj registrirane 93 udruge za speleoloku djelatnost. Naalost nema tone evidencije broja lanova pojedinih udruga, ali se vjeruje da u Hrvatskoj ima oko 500 lanova17.
16 Izvor podataka 18: Popis speleolokih orijentacijskih natjecanja (list 1-2) Privatna arhiva autora Izvor podataka 19: Popis literature o speleolokim orijentacijskim natjecanjima (list 1-2) Privatna arhiva autora 17 Izvor podataka 20: Tablica 1.2 3 i 4 speleoloki udruga u Hrvatskoj (list 1-4) Privatna arhiva autora
80
OVJEK I KR 2012: 65-87
OVJEK I KR 2012: 65-87
81
Speleoloki objekti u Hrvatskoj imaju tri vrste zatite, a to su: pravna zatita, fizika zatita i tehnika zatita. Pravna zatita podrazumijeva koritenje pravnih akata kojim je reguliran odnos ljudi prema speleolokim objektima. Najvaniji akt je Zakon o zatiti prirode doneen 2005. i dopunjen 2008. Tim zakonom i aktima koji se baziraju na njemu zatieni su svi podzemni prostori, a posebno, kao geomorfoloki spomenici prirode 29 pilja i jama, kao paleontoloki spomenici prirode 3 pilje i kao hidrogeoloki spomenici 3 kraka vrela. Posebno su zatieni i svi speleoloki objekti u Nacionalnim parkovima. Na podruju hrvatskog dijela kra to su NP Risnjak, Plitvika jezera, Kornati, Sjeverni Velebit i Mljet. Takoer su tim zakonom zatieni i svi speleoloki objekti u Parkovima prirode (PP) i Javnim ustanovama (JU) za upravljanje zatienim prirodnim i kulturnim vrijednostima. Tih JU ima u svakoj upaniji, a osnovane su jo i posebne, npr. JU Peinski park Grabovaa u Peruiu, JU Rakovica i dr. Slika 13: Primjer doputenja za speleoloko istraivanje iz 2007b Zakonom o zatiti prirode odreeno je da speleoloke udruge moraju traiti godinje doputenje za speleoloka istraivanja izdaje ih Dravna uprava za zatitu prirode (DUZP), i njoj speleoloke udruge moraju davati godinje izvjetaje. Speleoloke udruge moraju traiti doputenje i za koritenje speleolokih objekata u kojima provode kolovanje svojih kadrova. Zakonom je detaljno regulirano dobivanje licenci za koritenje speleolokih objekata u turistike svrhe. Shodno tom Zakonu krovne i osnovne speleoloke udruge uskladile su svoje interne akte (statute, pravilnike i preporuke). Fiziku zatitu, to podrazumijeva uvarsku slubu ili slubu nadzora moraju imati svi nacionali parkovi i parkovi prirode, kao i sve javne ustanove. Tehniku zatitu sada imaju sve turistiki ureene pilje u Hrvatskoj, a takvih je 29, i jo 13 pilja, koje nisu turistiki ureene ali o njima netko brine. Te pilje imaju na ulazu postavljena vrata, ime je omoguena kontrola ulaza18.
Izvor podataka 21: Popis literature o objavljenim izvjetajima o radu speleolokih udruga u Hrvatskoj (list 1-47) Privatna arhiva autora 18 Izvor podataka 22: - Popis pilja i jama kojima je ulaz zatvoren vratima (list 1) Privatna arhiva autora Izvor podataka 23: Popis literature vezan uz zatitu speleolokih objekata (list 1-2) Privatna arhiva autora
9. Zatita
10. Publicistika
Objavljivanje rezultata speleolokih istraivanja ima u Hrvatskoj veliku tradiciju. U spomenutom razdoblju u Hrvatskoj je objavljeno mnogo raznih monografija, periodika i prospekata, a sve se vie koristi i Internet pomou kojeg se na raznim adresama takoer objavljuju razni speleoloki podaci. Ovdje e biti rije samo o literaturi objavljenoj na papiru. Pregledom takve literature ustanovljeno je da je u ovom razdoblju objavljeno u Hrvatskoj 107 monografija, dok je u inozemstvu, u 16 raznih monografija pisano o speleologiji u Hrvatskoj U Hrvatskoj ima veliki broj periodinih izdanja, ali isto speleolokih je u ovom razdoblju bilo samo 7. Najdulju tradiciju ima asopis Speleolog kojega izdaje SO HPD eljezniar iz Zagreba, a izlazi od 1953. do danas (izalo 40 brojeva). Od 1992 -2006. u Karlovcu je tiskan asopis Speleozin (izalo 18 brojeva), kojega su izdavali lanovi SO PD Dubovac i SD Karlovac. U Poreu je 1996. izaao prvi (i jedini) broj asopisa Hades, a izdali su ga lanovi SD Had. U Zagrebu je od 1990.-2006., u izdanju DISKF-a izlazio asopis Speleogia croatica (izalo samo 5 brojeva), U Karlovcu od 2003.-2011. SD Ursus spelaeus izdaje asopisa Subterranea croatica (izalo 13 brojeva). U Zagrebu je od 2004-2008, izlazio asopis Speleosfera (izala 4 broja) u izdanju SK Ozren Luki. Mnogo je drugih priodinih izdanja koja uz ostalo objavljuju i speleoloke tekstove, kao to su npr. Hrvatski planinar, Priroda, Ekoloki glasnik, Helop, Velebiten, Hrvatska vodoprivreda i dr. Do sada je u ovom razdoblju speleolokih tekstova naeno u 68 hrvatskih periodika, a u stranim, u kojima se spominje speleologija u Hrvatskoj 46.
Slika 14: asopis SPELEOLOG
82
OVJEK I KR 2012: 65-87
OVJEK I KR 2012: 65-87
83
Razni prospekti takoer se mogu uvrstiti u popis publicistike, jer i oni dopunjuju podatke o speleolokim objektima i speleolokim dogaanjima, ali se za mnoge od njih ne zna da postoje. U ovom razdoblju objavljeno ih dvadesetak19.
Paralelno sa speleolokim istraivanjima i drugim speleolokim aktivnostima ostvarena je u ovom razdoblju i odgovarajua promidba speleologije. Jedan od znaajnih oblika promidbe su izlobe na kojima su predstavljeni rezultati speleoloke djelatnosti. U navedenom razdoblju u vie hrvatskih gradova odrano je 37 izlobi (nabrojene su samo one o kojima postoje pisani podaci). Najvie ih je odrano (zabiljeeno) u Zagrebu, ak 18, u Karlovcu i Dubrovniku po 4, a po jedna u Kninu, Krapini, Beliju, ibeniku, Slika 15: No istraivaa Obrovcu, Makarskoj, Poreu, Sesvetama i Crikvenici. Dvije su hrvatske speleoloke izlobe odrane i u inozemstvu, u Italiji (Trstu) i u Japanu (na svjetskoj izlobi). Od ostalih speleolokih izlobi treba istaknuti veliki napor lanova SU Estavela iz Kastva, koji od 2005. organiziraju izlobe pod nazivom Speleologalerija. Do 2010. ostvareno je 10 postava (po dvije godinje), a namjera je nastaviti i dalje. Jedan oblik promidbe speleologije ostvaruje se i na Sajmovima minerala i fosila pod nazivom MINERAL EXPO, koje od 1999. redovno svake godine organizira firma Pustinjska rua d.o.o., kojoj je vlasnik obitelj Miculini, ija su dva lana aktivni speleolozi. Uz prodajnu izlobu (sajam) minerala i fosila, lanovi SO-a HPD eljezniar uvijek postave i izlobu speleoloke opreme i fotografija, a na nekim odre i predavanje o speleologiji. Do sada je ve odrano 13.takvih sajmova. Promociji speleologije pridonose i razna predavanja o speleologiji organizirana za lanove planinarskih drutva (najvie), ali i za ire graanstvo. Koncem prolog stoljea odrano je nekoliko Speleolokih veeri druenja speleologa i gostiju, organiziranih povodom nekog dogaaja (obljetnice, uspjeha u akciji i dr.). U zadnjih nekoliko godina u svim veim hrvatskim gradovima odravaju se Festivali znanosti, Noi istraivaa i Noi muzeja, kao i druge sline manifestacije, na kojima aktivno sudjeluju i speleolozi s izlobom speleoloke opreme, fotografijama, predavanjima i prikazivanjem filmova. Od 1985.-2000. u pilji Veternici, dok je brigu o njoj vodila Sluba vodia KS HPS, odravani su koncerti i igrokazi. Naroito su bili popularni prednovogodinji koncerti Vokalnog ansambla Vatroslav Lisinski, na kojima je bilo prisutno do 250 posjetitelja. Meutim, kada je upravu nad piljom preuzela Javna ustanova Medvednica, sve su predstave zabranjene, navodno zbog zatite imia. Nije na odmet spomenuti da promidbu speleologije ostvaruju i skupljai metalnih znaaka, maraka, amblema i telefonske kartice sa speleolokim motivima20.
19 Izvor podataka 24: Popis publicistike (list 1-7) Privatna arhiva autora 20 Izvor podataka 25: Popis literature o promidbi speleologije (list 1-6) Privatna arhiva autora
11. Promidba
Biografije U ovom je razdoblju objavljeno ukupno 111 biografija speleologa. Pisano je o naim kolegama koji su preminuli prije ovog razdoblja, a o njima je pisano povodom neke obljetnice ili sl. (34), pisano je o speleolozima koji su preminuli u ovom razdoblju (nekrolozi) (41), ali i o sada aktivnim speleolozima (36).
Mirko Malez
Hrvoje Malinar
Ozren Luki (Snimio: Boris Krstini)
Vlado Boi (Snimio: Alan aplar)
Ana Baki (Snimio: Alan aplar)
Igor Jelini (Snimio: Alan aplar)
Sinia Reetar (Snimio: Sinus)
Radovan epelak
Branko Jandroi (Snimio: iljo)
84
OVJEK I KR 2012: 65-87
OVJEK I KR 2012: 65-87
85
Istraiti neku duboku jamu tenja je svakog speleologa, ali se svakom ne prui takva prilika. Od brojnih lanova hrvatskih speleolokih udruga dosegnuti ili prei dubinu od 1000 m ostvarilo je sada njih 80, iz 18 speleolokih udruga. U Hrvatskoj je ta prilika ostvarena u samo tri jame: jamskom sustavu Lukina jama Trojama, dubokom 1409 m, Slovakoj jami, dubokoj, 1320 m i jamskom sustavu Jama Velebita Dva javora, dubokom 1026 m. U inozemstvu je to postignuto u Francuskoj, u jami Berger, do -1100 m, u Italiji u jamskom sustavu Fughiera Corchia, dubokom -1198 m, ali s izlazom na nii otvor, u Sloveniji u jami rnelsko brezno, do 1103 m i jami Veliko sbrego do -1000 m, u Austriji u jami Batmanhhle dubokoj, 1219 m, a najdublje u Abhaziji u jami Voronji, do -2080 m, dubokoj -2190 m. U Hrvatskoj se najdublje spustio Branko Jali 2010. u jamskom sustavu Lukina jama Trojama. Uavi kroz Trojamu spustio se do sifonskog jezera na dubini od 1369 m i zaronio 40 m duboko te tako ostvario dubinu od 1409 m. Dubinu od 2080 m ostvarili su Darko Baki i Robert Erhardt 2009. u jami Voronji i pri tom, na dubini od -1440 m, preronili sifon dubok jedan i dug 3 m, ali na dah21. Bibliografija Bibliografija je rasporeena po podtemama. Pogovor Izneseni podaci daju samo osnovni uvid u speleoloku djelatnost na podruju Republike Hrvatske u spomenutom razdoblju. Vidljivo je da je o svakoj podtemi mogue napisati mnogo, mnogo vie. Izlaganje upuuje na potrebu objavljivanja svih podataka u to opirnijem obliku, jer se jedino onda mogu skupiti svi potrebni podaci za neku odreenu temu ili podtemu. Skupljanje podataka trebala bi obavljati krovna speleoloka udruga i neka profesionalna dravna institucija, moda Dravna uprava za zatitu prirode ili neka druga, u kojoj bi taj posao obavljali profesionalci. Ovdje prikazano stanje speleologije u Hrvatskoj rad je jednog speleologa amatera. koji je do podataka doao itajui i obraujui dostupnu literaturu objavljenu na papiru. Podaci objavljeni na Internetu, na portalima pojedinih speleolokih udruga, i raznim drugim portalima, gdje se izmjenjuju vijesti i poruke treba obraditi posebno, i onda uklopiti u ove objavljene na papiru. No, to je dugotrajan posao, ali za ekipu ljudi. Popis izvora podataka 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Popis literature o rijeima kras i kr (list 1-2) Popis literature o speleolokoj opremi i tehnici istraivanja (list 1-3) Popis literature o dokumentaciji istraivanja (list 1) Popis literature o fotografiranju u podzemlju (list 1-2 Popis literature o snimanju filmova (list 1-2) Popis literature o ispitivanju speleoloke opreme (list 1) Popis najdubljih i najduljih speleolokih objekata u Hrvatskoj (list 1-2) Popis speleolokih ekspedicija i posjeta u inozemstvo, zajedno s literaturom (list 1-11) 9. Popis literature o ronjenju, objavljena u ovom razdoblju (list 1-8) 10. Popis pilja s obrambenim zidovima (list 1-2), nedostaje popis literature
21 Izvor podataka 26: Popis biografija objavljenih u razdoblju 1990.-2011. (list 1-6) Privatna arhiva autora Izvor podataka 27: Popis lanova hrvstkih speleolokih udruga koji su dosegli ili preli dubinu od 1000 m (str. 1-4) Privatna arhiva autora
11. Popis istraivanog i posjeenog umjetnog podzemlja (list 1-2, nedostaje popis literature 12. Popis literature vezan uz posebna istraivanja (list 1-7) 13. Popis pilja sa stjenskom umjetnou (list 1) 14. Popis speleolokih skupova u zemlji i inozemstvu (list 1-3), nedostaje popis literature 15. Pregled inozemnih speleolokih skupova od 1954 do danas, na kojima su sudjelovali hrvatski speleolozi (list 1-4), nedostaje popis literature 16. Pregled speleolokih kurseva, teajeva, kola. seminara i savjetovanje, odranih u Hrvatskoj od 1956. do danas (list 1-13) 17. Popis lanova koji su stekli nazive speleolog i speleoloki instruktor (list 1-5) 18. Popis speleolokih orijentacijskih natjecanja (list 1-2) 19. Popis literature o speleolokim orijentacijskim natjecanjima (list 1-2) 20. Tablice 1, 2 3 i 4 speleolokih udruga u Hrvatskoj (list 1-4) 21. Popis literature o objavljenim izvjetajima o radu speleolokih udruga u Hrvatskoj (list 1-47) 22. Popis pilja kojima je ulaz zatvoren vratima (list 1) 23. Popis literature vezan uz zatitu speleolokih objekata (list 1-2) 24. Popis publicistike (list 1-7) 25. Popis literature o promidbi speleologije (list 1-6) 26. Popis biografija objavljenih u razdoblju 1990.-2011. (list 1.6) 27. Popis lanova hrvatskih speleolokih udruga koji su dosegli ili preli dubinu od 1000 m (list 1-4)
86
OVJEK I KR 2012: 65-87
OVJEK I KR 2012: 65-87
87
SPELEOTOURISM: THE REGION Vs. BOSNIA AND HERZEGOVINA // SPELEOTURIZAM: REGIJA vs. BOSNA I HERCEGOVINA
Speleoturizam: regija vs. Bosna i Hercegovina

dr. Jasminko Mulaomerovi Centar za kr i speleologiju Sarajevo, BiH E-mail: jasminko.mulaomerovic@bhtelecom.ba Saetak Iako u turistikoj literaturi ne postoji definicija speleoturizma, on egzistira u svijetu ve etiri stoljea. Peine su posebno interesantni turistiki objekti jer postoje kao ve gotovi (polu)proizvodi sa vrlo karakteristinim lokalnim ambijentom, kulturnim okruenjem i nesvakidanjim sadrajem. Kao objekti za posjetu posebno su interesantni uenicima osnovnih i srednjih kola te studentskoj omladini kao dio nastave. Peine osim estetskog ugoaja i edukativnog sadraja (sa elementima avanture), djeluju povoljno i na zdravlje ljudi pa je speleoturizam interesantan svim kategorijama posjetilaca. Godinji broj posjetilaca skoro da je nebitan za njenu ekonomsku odrivost to pokazuju i primjeri u svijetu. Ulaganja u infrastrukturu su takoer razliita. Prema naim procjenama za otvaranje nekih peina turistima potrebno je manje od 10.000 eura. U toku rata na prostoru bive Jugoslavije destruirana je veina turistikih peina (izuzev onih u Sloveniji). Nakon devedesetih dolazi do jo intenzivnijeg razvoja speleoturizma. Obnavlja se infrastruktura u starim turistikim peinama, a otvaraju nove. Prema podacima iz dostupne literature u Sloveniji je za turiste otvoreno 23 peine i tri rudnika, Hrvatskoj 16 peina, jedan podzemni vodovod i jedno vojno sklonite u Srbiji 6 peina. Zna se da je otvoreno jo nekoliko turistikih peina u regionu. U Bosni i Hercegovini je izdvojeno petnaestak peina koje mogu biti atraktivne turistike destinacije. Zbog razliitih vrijednosti skoro svaka od njih moe biti brend za sebe, a njihov poloaj na karti Bosne i Hercegovine pokazuje da su smjetene na glavnim prometnim pravcima. Ako se pretpostavi da bi u svakoj peini koja se turistiki valorizira posao dobilo izmeu dvije i etiri osobe, onda bi sa ulaganjem oko 500.000 eura u peinskom turizmu nalo direktno zaposlenje oko 40-50 osoba (turistiki vodii, uvari, menaderi), a indirektno mnogo vie (ugostiteljski radnici, izrada i trgovina suvenira, transport, kuna radinost, smjetaj, radnici u turistikim agencijama, razliiti servisi i drugi). Postoje i razliiti fondovi koji su naklonjeni razvoju speleoturizma to pokazuju primjeri Bijambara, Titove peine, Orlovae, Megare i sl. Kljune rijei: speleoturizam, Bosna i Hercegovina, ulaganja
Speleotourism: The Region Vs. Bosnia and Herzegovina

Abstract Though there is no definition of speleotourism in the literature of tourism, it goes back no less than four centuries.Caves are particularly interesting tourist attractions in that they constitute ready-made products with their own extremely distinctive local atmosphere, cultural setting and unusual features. They appeal in particular to primary
OVJEK I KR 2012: 89-96
89
and secondary school children and college students as places to visit as part of the teaching curriculum. Besides their aesthetic appeal and educational nature (with touches of adventure), they also have a positive impact on peoples health, making speleotourism of interest to visitors of all kinds. Annual visitor numbers are almost irrelevant to their economic sustainability, as examples elsewhere in the world demonstrate. Investment in infrastructure also varies; in our estimation, less than 10,000 Euros are required to open certain caves to tourists. Almost every tourist cave in the former Yugoslavia except those in Slovenia was ruined during the war. The years following the 1990s saw a steep rise in speleotourism. The infrastructure of existing tourist caves is being renovated, and new ones are being opened. Available data reveals that 23 caves and three mines have been opened to tourists in Slovenia, sixteen caves, one subterranean waterworks and one military depot in Croatia, and six caves in Serbia. Several more tourist caves are known to have been opened in the region. Some fifteen caves have been identified in Bosnia and Herzegovina that could become tourist attractions. Given their range of different features of interest, each of these caves in Bosnia and Herzegovina could be a brand in its own right. The map of Bosnia and Herzegovina reveals that they are all on or near main roads. Assuming that each cave estimated to be of interest to tourists would provide employment for two to four people, an investment of about 500,000 Euros in cave tourism would provide direct employment for about forty to fifty people (tourist guides, guards, managers), and would indirectly create many more jobs (in catering establishments, the production and sale of souvenirs, transport, cottage industries, the provision of accommodation, tourist agency staff, the provision of various services, etc.). A number of sources of funds view favourably the development of speleotourism, as indicated by the case of, among others, Bijambare, Titos cave, Orlovaa and Megara. Key words: speleotourism, Bosnia and Herzegovina, investment
Ekspanzija speleoturizma
Iako su u toku rata na prostoru bive Jugoslavije destruirane sve turistike peine (izuzev onih u Sloveniji), nakon devedesetih dolazi do jo intenzivnijeg razvoja speleoturizma. Obnavlja se infrastruktura u starim turistikim peinama, a otvaraju nove. Tako je u Sloveniji za turiste otvoreno 23 peine i tri rudnika: Jama Dimnice, Matarsko podolje, Markovina, Koper; Divaka jama, Divaa, Seana; Pekel, Donja Savinjska dolina, empeter; Jama pod Predjamskim gradom, Predjama, Postojna; Kostanjevika jama, Kostanjevica na Krki; Krina jama, Cerknica; Otoka jama, Postojna; Pivka i rna jama, Postojna; Planinska jama, Planina, Postojna; Rudnik olova i cinka Meica, Meica; Rudnik ive Idrija Antonijev rov, Idrija; Snena jama, Gornja Savinjska dolina, Raduha; Sveta jama, Socerb, Postojna Koper; kocjanske jame, Divaa, Seana; Vilenica, Divaa, Seana; Zelke jame, Rakov kocjan, Rakek; elezna jame, Gorjua, Domale; upanova jama, vel. Lipljenje, Grosuplje; Aragonitna Ravenska jama, Ravne, Cerkno; Rotovnikova jama, Mozirje, Velenje; Postojnska jama, Postojna; Dantejeva jama, Tolmin; Huda luknja, Velenje; Jama pod Babjim Zobom, Bled; Rudnik lignita Velenje, Velenje; Velika ledenica u Paradani, Lokve. U Hrvatskoj je turistiki aktivno 16 peina, jedan podzemni vodovod i jedno vojno sklonite: Peina Veternica, Sljeme, Zagreb; Grkosova peina, Samobor; peina Vrlovka, Kamanje, Ozalj; peina Lokvarka, Lokve, Delnice; peina Vrelo, Fuine, Gorski Kotar; jama Baredine, Nova vas, Pore; peina Biserujka, otok Krk; Baraeve peine, Rakovica, cesta Zagreb Plitvice; Plitvike peine (Gornja i Donja Kaluerova peina, upljara, Modra peina, peina Milke Trnine), Plitvika jezera; peina Samograd, Perui, Lika; Manita pe, Nacionalni park Paklenica; Cerovake peine, Graac; peina Vranjaa, Kotlenica, planina Mosor; Zmajeva peina, Murvica, Bra; Modra peina, Bievo; peina Mramornica, Brtonigla, Istra; Talijanova bua tunel za vodovod, Novalja, Pag; Tunelsko sklonite Bunkeri, Nacionalni park Paklenica. est peina i to: Zlotske peine (Lazareva peina i Vernjikica), peina Ceremonja, Rajkova peina, Resavska peina (sve u istonoj Srbiji) i peina Risovaa, Aranelovac su speleoturistika ponuda Srbije.
Peine kao turistiki resursi Bosne i Hercegovine
Jedan broj peina u Bosni i Hercegovini svojom veliinom i estetskim vrijednostima moe biti turistika atrakcija, ali je nepristupanost i velika udaljenost od glavnih putnih pravaca glavna prepreka za njihovu turistiku eksploataciju. Mogui turistiki resurs jesu samo one peine koje imaju povoljan poloaj u saobraajnom pogledu, neku vrstu turistike tradicije, znaajne estetske ili kulturne vrijednosti. To su: Megara u opini Hadii (paleontoloke i estetske vrijednosti), Hrustovaa u opini Sanski Most (estetske i kulturne vrijednosti), Hukavica u opini Velika Kladua (kulturne vrijednosti), Rastua (estetske vrijednosti), Klokoevica u opini Trnovo (lokacijska vrijednost), Djevojaka peina u opini Kladanj (kulturne i religijske vrijednosti), Srednja Bijambarska peina u opini Ilija (estetske i kulturne vrijednosti), Vjetrenica u opini Ravno (estetske, kulturne, paleontoloke i bioloke vrijednosti), Ledenica u opini Bosansko Grahovo (estetske vrijednosti), Titova peina (historijske vrijednosti), Mrana peina u opini Praa Pale (estetske vrijednosti), Orlovaa u opini Pale (estetske i paleontoloke vrijednosti), Vaganska peina u opini ipovo (estetske vrijednosti), Badanj u opini Stolac (kulturne vrijednosti), Ledenjaa u opini Foa (kulturne vrijednosti) (Mulaomerovi, 2009).
Uvod
Zahvaljujui izvanrednim speleolokim otkriima eha Karela Absolona u peini Vjetrenici pred Prvi svjetski rat, potaknuta je izgradnja turistike staze u duini od oko 1.700 metara, ali znaajnija turistika valorizacija peina u Bosni i Hercegovini poinje tek 60-tih godina 20. stoljea. Razvoj turizma u peinama Slovenije (Postojnska jama, kocjanske jame, peina Vilenica), Hrvatske (Cerovake peine, peina Vrlovka), Srbije (Resavska peina), motivira slina nastojanja u Bosni i Hercegovini. Tome doprinosi i osnivanje Speleolokog drutva Bosne i Hercegovine u koje se ukljuuju istaknuti pojedinici iz akademske zajednice i instituta. Za turiste se ureuju Bijambarska peina kod Olova (centralna Bosna) i peina Vjetrenica u Popovu polju (Hercegovina), kojima treba pridruiti Titovu peinu kod Drvara koja je pretvorena u muzej i koja je imala specifian razvoj. Kasnije se jo za turiste ureuju peina Ledenica kod Bosanskog Grahova i, pred sami rat, peina Orlovaa u opini Pale. U to vrijeme, u bivoj Jugoslaviji aktivne su bile 42 turistike peine (Habe, 1974).
90
OVJEK I KR 2012: 89-96
OVJEK I KR 2012: 89-96
91
razvijenosti mjerenog ukupnim domaim proizvodom po stanovniku. Pet opina ima manje od 50 % prosjene razvijenosti. Pet opina ima iznad ili prosjean nivo ekonomske razvijenosti. Zbog toga se nagalavaju efekti turizma, odnosno speleoturizma, na bri razvoj nedovoljno razvijenih podruja, kao i njegov multiplikativni efekat na lokalni razvoj (Mulaomerovi & Osmankovi, 2010). Opina Hadii Trnovo Ilija Pale Praa Foa Kladanj Tesli Velika Kladua Sanski Most Drvar ipovo Kupres Ravno Stolac GDP pc FBiH 100 99 39 38 164 41 150 53 72 58 54 33 97 101 57 46 Stopa nezaposlenosti 62 64 72 ... 61 ... 57 ... 62 49 48 35 ... 39 72
Slika 1: Poloaj potencijalnih turistikih peina u odnosu na mreu glavnih puteva
Tablica 1. Pregled razvijenosti opina. (Izvor: Zavod za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008.)
Identificirane peine bi mogle biti predmet turistike valorizacije, odnosno identificirane opine bi mogle spleoturizam inkorporirati u svoj lokalni razvoj. To su: 1. Opina Hadii (peina Megara), 2. Opina Velika Kladua (peina Hukavica), 3. Opina Tesli (peina Rastua), 4. Opina Trnovo (peina Klokoevica), 5. Opine Trnovo Foa (peina Ledenjaa), 6. Opina Kladanj (Djevojaka peina), 7. Opina Ilija (peine na Bijambarama), 8. Opina Ravno (peina Vjetrenica), 9. Opine Drvar Bosansko Grahovo (peina Ledenica), 10. Opina Drvar (Titova peina), 11. Opina Pale (peina Orlovaa), 12. Opina Praa (Mrana peina), 13. Opine ipovo Kupres (Vaganska peina), 14. Opina Stolac (peina Badanj), 15. Opina Sanski Most (peina Hrustovaa). Generalno, sve navedene opine karakterizira ispodprosjean nivo ekonomske razvijenosti, natprosjean nivo nezaposlenosti (Tabela 1.), neisokoriteni prirodni resursi, ispodprosjean nivo infrastrukturne povezanosti, ispodprosjean kvalitet urbane i komunalne opremljenosti, demografska struktura koju karakterizira starenje, depopulacija i migracije. Deset od petnaest opina na ijoj teritoriji su identificirane potencijalne turistike peine ima nivo razvijenosti nii od 75 % bosansko-hercegovakog prosjeka
92
Za izvore finansiranja razvoja speleoturirma dovoljno je navesti da se sve postojee i potencijalne turistike peine nalaze u obuhvatu programa prekogranine saradnje (Slike 2., 3. i 4.) koja, izmeu ostalog, snano podrava razvoj ruralnog turizma.
Slika 2: Prostori BiH i Crne Gore ukljueni u prekograninu saradnju
OVJEK I KR 2012: 89-96
OVJEK I KR 2012: 89-96
93
Nekoliko primjera
Titova peina u Drvaru obnovljena je u sklopu obnavljanja Muzeja 25. maj i sveano otvorena 25. maja 2006. godine. Ideja za obnovu historijskog kompleksa jedne od najpoznatijih turistikih destinacija (200.000 posjetilaca prije rata) u bivoj Jugoslaviji potekla je od udruenja Drvarska drenjina koju su podrale lokalne vlasti, ali ponajvie USAID sa 45.000 KM. Cilj obnove je iskljuivo ponovni razvoj historijskog i tranzitnog turizma. U peini Orlovai, u selu Sinjevo (opina Pale), ponovno ureenje turistikih staza zapoelo je 2002. godine, po novom projektu koji je napravljen na Filozofskom fakultetu u Istonom Sarajevu. Napravljen je novi prilazni put i stepenite do ulaza u peinu, betoniran nastavak turistike staze u ukupnoj duini od 560 m i obnovljena rasvjeta. Zbog slabe posjeenosti nema stalno radno vrijeme. Na usluzi je lokalni vodi, ali ne postoji nikakva ponuda suvenira niti drugih turistikih sadraja. Peina je u 2010. godini ula u program razvoja rurarlnog turizma u okviru projekta koji podrava Razvoj agroturizma u planinskim podrujima BiH (nosilac regija Piemonte, Italija). Nakon to je odlukom Skuptine Kantona Sarajevo podruje Bijambara proglaeno zatienim pejsaem, a briga o njemu povjerena JKP Sarajevo ume, ponovo se javila ideja o potpunoj rekonstrukciji peinske infrastruktute Srednje Bijambarske peine i neposredne okolice. Projekat je finansirala Evropska komisija, a predviao je detaljna istraivanja speleolokih objekata, izgradnju nove betonske staze, postavljanje cijevi za elektrinu rasvjetu, novo sektorsko Slika 5: Nova staza u Peini u Srednjoj stijeni osvjetljavanje, izgradnju info kue i savremenih sanitarija te novu vizuelnu identifikaciju. Projekat je u potpunosti realiziran i Bijambarske peine su otvorene za posjetu u ljeto 2007. godine. Ukupna ulagana Evropske komisije su bila oko 170.000 eura. U 2010. godini zapoela je realizacija projekta TAJAN Tourism, Adventure, Joy, Attractions, Nature u okviru Parka prirode Tajan koji je Evropska komisija u BiH podrala u iznosu 350.000 eura, od ega e blizu 85.000 eura biti uloeno u zatitu dvije peine i ureenje pristupnih staza za njih. Na kraju, zadnji primjer koji pokazuje da speleoturizam moe biti interesantan investitorima, odnosno da projekti speleoturizma mogu povui novac iz evropskih fondova pokazuje i projekat Peina Megara odriv turistiki proizvod koji je kao i peina orlovaa na Palama, uao u program razvoja rurarlnog turizma u okviru projekta koji podrava Razvoj agroturizma u planinskim podrujima BiH. Sredstva predviena za ureenje peine Megare u ovoj fazi projekta iznose oko 75.000 eura. OVJEK I KR 2012: 89-96
95
Slika 3: Prostori BiH i Hrvatske ukljueni u prekograninu saradnju
Slika 4: Prostori BiH i Srbije ukljueni u prekograninu saradnju 94
OVJEK I KR 2012: 89-96
Zakljuak
Iako u turistikoj literaturi ne postoji definicija speleoturizma, on egzistira u svijetu ve etiri stoljea. Peine su posebno interesantni turistiki objekti jer postoje kao ve gotovi (polu)proizvodi sa vrlo karakteristinim lokalnim ambijentom, kulturnim okruenjem i nesvakidanjim sadrajem. Kao objekti za posjetu posebno su interesantni uenicima osnovnih i srednjih kola te studentskoj omladini kao dio nastave. Peine osim estetskog ugoaja i edukativnog sadraja (sa elementima avanture), djeluju povoljno i na zdravlje ljudi (zbog sastava zraka) pa je speleoturizam interesantan svim kategorijama posjetilaca. Godinji broj posjetilaca skoro da je nebitan za njenu ekonomsku odrivost to pokazuju i primjeri u svijetu. Ulaganja u infrastrukturu su takoer razliita. Prema naim procjenama za otvaranje nekih peina turistima potrebno je manje od 10.000 eura. Zbog svojih vrijednosti skoro svaka od spomenutih peina u Bosni i Hercegovini moe biti brend za sebe, a njihov poloaj na karti Bosne i Hercegovine pokazuje da su smjetene na glavnim prometnim pravcima. Ako se pretpostavi da bi u svakoj peini koja se turistiki valorizira posao dobile izmeu dvije i etiri osobe, onda bi ulaganjem oko 500.000 eura u peinskom turizmu direktno zaposlenje nalo oko 40-50 osoba (turistiki vodii, uvari, menaderi), a indirektno mnogo vie (ugostiteljski radnici, izrada i trgovina suvenira, transport, kuna radinost, smjetaj, radnici u turistikim agencijama, razliiti servisi i drugi). 10.000 eura za otvaranje jednog radnog mjesta je vie nego inspirativno za generiranje lokalnog razvoja u nerazvijenim podrujima. Literatura: Habe, F., 1974: Turistine jame v Jugoslaviji in njihova zaita. Nae jame, 16: 716. Mulaomerovi, J., 2009: Determinante i efekti speleoturizma na razvoj nerazvijenih podruja. Doktorska disertacija, Univerzitet u Novoj Gorici. Mulaomerovi, J., Osmankovi, J., 2010: Speleoturizam - novi pristup bosanskohercegovkom prostoru. - Zbornik radova / Sarajevo Business and Economics Review, 30/2010: 103-125.
I. MORFOLOGIJA // I MORPHOLOGY
Ponor Kovai, Duvanjsko polje (BiH). Snimio: I. Lui.
96
OVJEK I KR 2012: 89-96
THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH
Reljef planina visokih vanjskih Dinarida Bosne i Hercegovine

Dr. sc. Alen Lepirica, docent, Odsjek za geografiju Prirodno-matematiki fakultet, Univerzitet u Tuzli, Univerzitetska 4., E-mail: lepiricaalen@yahoo.com Saetak U radu je identificirana reljefna struktura planina Visokih Vanjskih Dinarida i provedena geomorfoloka analiza. Opisane su morfoloke i morfostrukturne karakteristike planinskog terena. Posebno su naglaeni utjecaji neotektonskih pokreta, litolokog sastava, klimatskih fluktuacija i ostalih fizikogeografskih faktorana genezu, razvoj i savremeno oblikovanje reljefnih oblika. Na temelju provedene morfoloke i morfostrukturne analize podruja provedena je kvalitativna morfogenetska analiza. Odreeni su genetski tipovi reljefa planina Visokih Vanjskih Dinarida i utvren njihov prostorni raspored. Kljune rijei: Visoki Vanjski Dinaridi Bosne i Hercegovine, planinski masivi i hrbati, genetski tipovi reljefa, reljefni oblici i procesi.
The Mountain relief of the external high Dinarides of the Bosnia and Herzegovina
Abstract This Original Scientific Paper covers the geomorphological features and identification of the relief structure in the Externall High Dinarides. The Paper defines morphological and morphostructural characteristics of the mountain terrain with the emphasis on the neotectonic, lithostratigraphic, climate and the other natural influence on the genesis, morphoevolution and recent exodynamic of the relief. This enabled further qualitative morphogenetic analysis. Furthemore, the identification of genetical types of mountain relief and their positon in the Externall High Dinarides. Key words: Externall High Dinarides of the Bosnia and Herzegovina, mountain massifs and ridge crests, genetic types, landforms and processes.
Poloaj, geoloke i morfotektonske karakteristike visokih vanjskih Dinarida
Dinaridi Bosne i Hercegovine predstavljaju jedinstvenu megageomorfoloku cjelinu zapadnog dijela Alpsko-Himalajskog planinskog geomorfolokog pojasa. Generalno se pruaju pravcem SZ-JI na duini od oko 700 km, od Junih Krenjakih Alpi na sjeverozapadu do Dukainsko-Metohijske zavale i doline Drima na jugoistoku. Na sjeveru tektonski granie s prostranom Panonskom zavalom, na istoku sa starom srpskomakedonskom masom dok ih s jugozapada opasuje Jadranska potolina. Prostorno obuhvataju dravne teritorije: jugozapadne Slovenije, Gorske i Primorske Hrvatske, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, zapadnu i jugozapadnu Srbiju, zapadno Kosovo i sjevernu Albaniju.
OVJEK I KR I 2012: 99-115
99
Visoki Vanjski Dinaridi BiH nalaze se u centralnom dijelu Dinarskog morfosistema. Pruaju se dinarskim pravcem od hrbata Pljeevice i Grmea na sjeverozapadu do doline Trebinjice, Oputnih Rudina i Gatakog polja na jugoistoku. Sjeveroistonu morfotektonsku granicu analiziranog podruja predstavlja linija na potezu: Gacko Morine Konjic dolina Doljanke Stoer Gerzovo gornja dolina Sane sjeverne padine Grmea. Granica na jugozapadu precizno je definisana graninom linijom s Republikom Hrvatskom od Pljeevice do Kamenskog odakle nastavlja ka jugoistoku niskim prisojnim padinama Zavelima, abulje, Prenja, Velea, Snijenice i Bjelanice (Vidjeti kartu br.1.). To su tereni planinske Hercegovine, zapadne i jugozapadne Bosne koji po novijoj geomorfolokoj regionalizaciji Bosne i Hercegovine cjelovito pripadaju makrogeomorfolokoj regiji Bosanskohercegovaki dinarski kr (Lepirica 2009). Prema tektonskoj rejonizaciji teritorija BiH (Mojievi i dr. 1984), ovo podruje Zone Visokog kra dio je geotektonske jedinice Spoljanjih Dinarida za koje se esto u geoznanstvenoj literaturi koriste i drugi nazivi (Vanjski Dinaridi, Dinarik, Miogeosinklinalni dinarski pojas, Navlaka Visokog kra, Eksternidi itd.). Reljef spomenutog planinskog podruja poligenetski je oblikovan na okrenoj mezozojskoj karbonatnoj ploi Vanjskih Dinarida koju litoloki grade preko 7000 m debele naslage mezozojskih krenjaka i dolomita stvarane u uslovima dugotrajne plitkovodne marinske sedimentacije (od gornjeg trijasa do paleogena) u zapadnom dijelu Tetisa. U litolokom sastavu planina Vanjskih Dinarida prevladavaju jursko-kredni krenjaci te mezozojski dolomiti dok su naslage donjotrijaskih klastita, gornjokrednopaleogenog flia, paleogenog flia, paleogenih krenjaka i neogenih sedimenata daleko manje zastupljene. Mlai kvartarni nanosi heterogenog sastava deponovani su u reljefnim udubljenjima okolnih krkih polja, uvala, vrtaa, okrenih derazijskih dolina i na kontaktima planinskih padina s poloenijim pedimentima. Prekrivaju takoe blae nagnute padine uzvienja, poloenije terene pedimenata i planinskih povri na kontaktu sa ustrmljenijim planinskim padinama. Dinarski planinski morfosistem nastao je u subdukcijskoj zoni obiljeenoj konvergencijom Afrike i Evroazijske kontinentalne megaploe tokom kenozojskog Alpskog orogenog ciklusa zatvaranja Neotetis okeana. Proces subdukcije kolizijskog tipa u ovome dijelu Sredozemne zone izraen je pokretima Jadranske mikrotektonske ploe (odvojeni dio Afrike megaploe) generalno usmjerenim u pravcu sjevera to je rezultiralo kompresijom dinarskih struktura i debljinom kontinentalne kore Dinarika koja mjestimino premauje 40 km. Podruje strukturno izraavaju kompresijske naborne strukture, tektonski poremeeni antiklinorijumi i sinklinorijumi, fleksure i cvjetne strukture. Tektonsko suavanje prostora uzrokovano subdukcijom obiljeeno je irokim navlanim pojasevima usmjerenim u pravcu jadranskog forelanda i reversnim rasjedima. Morfotektonski nastanak i razvoj dinarskih planinskih morfostruktura vezuje se za geodinamske procese i promjene tokom pirinejske, savske i neotektonskih orogenetskih faza. Na neotektonski razvoj geolokih struktura Vanjskih Dinarida utjecale su izmjene stresa uzrokovane retrogradnim pokretima jadranske mikrotektonske ploe (iz starijeg smjera JZ-SI u pravac J-S a zatim naknadno u recentni smjer JJI-SSZ). U novijem neotektonskom razdoblju vertikalni pokreti izdizanja smijenjeni su desnim horizontalnim pokretima transkurentnih rasjeda i retrogradnom rotacijom blokovskih struktura na to je uticao sjeverno usmjereni maksimalni horizontalni stres. Reflektovalo se to na savremeni morfotektonski razvoj planinskih masiva i hrbata, zavala polja u kru i dolina u Visokim Vanjskim Dinaridima.
100
Slika 1: Karta - poloaj Visokih Vanjskih Dinarida u Bosni i Hercegovini (Lepirica, 2011)
Novijim geolokim istraivanjima otkrivene su lokalne pop-up strukture koje su neotektonski izdignute izmeu krila reversnih rasjeda s nasuprotno nagnutim paraklazama (reversni rasjedi suprotne vergencije). Reljefno su predstavljene erozijski otpornijim krenjakim gredama i okrenim uzvienjima sa ustrmljenim padinama. Neotektonskim rasjednim pokretima izdignuti su do sadanjih visina sredogorski i visokogorski dinarski planinski masivi i hrbati. Neotektonsko izdizanje Dinarida bilo je regionalnog karaktera. Reljefno se odrazilo: denudacijsko-erozijsko-korozijskim razvojem sloenih padinskih fasada planinskih uzvienja, destrukcijom prostranih tercijarnih paleoplanacijskih nivoa i stvaranjem recentnih povri, zatvaranjem i suavanjem polja u kru te formiranjem kompozitnih rijenih dolina. Utjecalo je na sputanje izdanskog nivoa vode temeljnice i formiranje dugih epifreatskih peinskih sistema u krkom podzemlju Vanjskih Dinarida OVJEK I KR I 2012: 99-115
OVJEK I KR I 2012: 99-115
101
Morfoloke i morfostrukturne znaajke
Orografsku strukturu Visokih Vanjskih Dinarida predstavljaju: planinski masivi i hrbati, planinske povri, zavale velikih krkih polja i kompozitne doline. Dakle, u ovome radu geomorfoloki su opisane reljefne strukture planinskih masiva i hrbata s predgorskim stepenicama i planinske povri. S hipsometrijskog aspekta u analiziranom planinskom podruju najzastupljeniji su srednjeplaninski (1000-1700 m n/v) i nii gorski visinski pojas (500-1000 m n/v). Visokogorski hipsometrijski pojas (1700-2228 m n/v) otonog je rasprostranjenja, prostorno sveden na najvie planinske terene. Uglavnom dominiraju naglaene vrijednosti vertikalne ralanjenosti (300-800 m/km). Najvee vrijednosti energije reljefa (1000 m/km) obiljeavaju subvertikalne padine Velikog Kuka u vrsnici u centralnom dijelu podruja. Terene manje naglaene reljefne energije (10-50 m/km) morfoloki izraavaju blago poloene plohe planinskih povri i pedimenata. S morfostrukturnog aspekta u najveem dijelu Visokih Vanjskih Dinarida prevladava denudacijsko-tektonski reljef borano-navlanih planinskih morfostruktura (vidjeti kartu br. 1). Visokogorski i sredogorski hrbati pruaju se u eelonima, meusobno tektonski razdvojeni reljefnim ulegnuima visokih krkih polja i dubokih uvala. To su : Pljeevica 1645 m n/v, Klekovaa 1961 m n/v, Lunjevaa 1707 m n/v, Golija 1893 m n/v, Jadovnik 1656 m n/v, Staretina 1607 m n/v, Ujilica 1654 m n/v, Dinara 1912 m n/v, Kamenica 1855 m n/v, Tunica 1697 m n/v, Slovinj 1807 m n/v, Vitorog 1907 m n/v, abulja 1776 m n/v, Vele 1969 m n/v, Baba 1735 m n/v, Gataka Bjelanica 1867 m n/v, Trusina 1263 m n/v, Bjelanica 1395 m n/v i Snijenica 1419 m n/v. Derazijsko-erozijsko-korozijski su oblikovani na mezozojskim karbonatnim naslagama. Dinarska orijentacija pruanja glavnih orografskih osa njihovih najviih grebena (pravac SZ-JI) morfotektonski generalno odraava smjer regionalnog stresa (pravca JZ-SI) koji je uzrokovan pokretima jadranske mikrotektonske ploe u tercijaru. Spomenute morfostrukture dinarskih planinskih hrbata poluluno su izvijene to je posljedica kompresije u neotektonskom periodu. vrsnica 2228 m n/v i Prenj 2123 m n/v sa susjednim Vranom 2074 m n/v i Crvnjem 1921 m n/v predstavljaju visokoplaninske masive, povrina vie stotina km2, u centralnom dijelu Bosanskohercegovakog dinarskog kra. Na sjeverozapadu i zapadu opisanog podruja pruaju se: Grme 1604 m n/v, Jadovnik 1656 m n/v, Hrbina 1543 m n/v, Slovinj 1846 m n/v, Radua 1956 m n/v i Ljubua 1797 m n/v. Predstavljaju iroke, blago zatalasane borano-navlane planinske masive sa zaobljenim grebenima bilima. Iznad velikih krkih polja u jugozapadnoj Bosni strmo se uzdiu visokogorski masivi atora 1873 m n/v i Cincara 2006 m n/v. Pruanje hrbata i grebena visokogorskih masiva Prenja, vrsnice, Vrana, Crvnja, atora i Cincara u raznim pravcima moe se objasniti pliokvartarnom rotacijom blokova koja je uzrokovana promjenom regionalnog stresa iz smjera JZ-SI u smjer JJI-SSZ.
Tipovi reljefa, geomorfoloki procesi i oblici
Mikrotektonski ispucala karbonatna podloga Vanjskih Dinarida u ijem sastavu dominiraju isti krenjaci pogodovala je razvoju krkog reljefa i specifinoj podzemnoj krkoj hidrogeologiji.Kredni i ranotercijarni dinarski krenjaci Jugoslavije sadravaju 95 - 100% CaCO3. (Herak 1972). Na fiziko-geografske procese i pojave u visokom kru Vanjskih Dinarida od pliocena do danas utjecali su neotektonski pokreti i klimatske promjene. Reljefne pojave genetski razliitih krkih tipova reljefa (subkutanog, golog, subnivalnog, fluviokrkog i fosilnog glaciokrkog reljefa) rezultat su kvartarne interakcije: neotektonskih, egzogeomorfolokih, hidrogeolokih, pedogenetskih i vegetacijskih procesa u kru Dinarika. Na osnovu izrazite polimorfije egzokrkih (krapa, kamenica, vrtaa, uvala i krkih polja) i endokrkih oblika (peina, potkapina i jama) ovo je jedno od najrazvijenijih podruja kra u svijeta. Po genetskom kriterijumu moe se okvalifikovati kao orogenetski karst s debelim boranim karbonatnim naslagama koje su navuene a zatim naknadno neotektonski izdignute u subdukcijskoj zoni tokom novije faze Alpske orogeneze. Prema stepenu razvitka karsta to je potpuno razvijeni duboki holokarst Dinarida obiljeen brojnim povrinskim i podzemnim krkim oblicima i pojavama. Upravo zbog toga su junoslavenski termini polje, dolina, ponor i drugi uvedeni u svjetsku geoznanstvenu literaturu. U podruju Visokih Vanjskih Dinarida prevladava pokriveni kr oblikovan subkutanom korozijom. Prekriven je karbonatnim zemljitima na kojima egzistira niska travna vegetacija ili visoke mjeovite ume. Krenjaci zauzimaju velika prostranstva, naroito u Dinarskom planiskom sistemu, a na njima se sree karakteristina serija zemljita: kalkomelanosol kalkokambisol luvisol. Taj kompleks predstavlja evolucionu sekvencu, koja se ponavlja zavisno od reljefa (podnoje zauzimaju i luvisoli, srednje dijelove padina kalkokambisoli a vrhove i vrlo strme padine kalkomelanosoli). (iri 1986). Subkutane korozija daleko intenzivnije rastvara krenjake u odnosu na povrinsku krku koroziju. Osnovni razlog je vea koncentacija ugljinog dioksida u porama zemljinog soluma (oko 2-10%). Atmosferski zrak sadrava samo 0,033% CO2. Prema rezultatima istraivanjima maarskog naunika K. Terzaghija (1913) brzina subkutane korozije krenjaka u umskim podrujima zapadne Hrvatske prosjeno iznosi 0,25 mm godinje. Korozijski proces rastvaranja karbonatnih stijena rezultira sniavanjem krkog reljefa. Intenzitet recentne solucije otkrivene krenjake podloge prema rezultatima savremenih istraivanja procesa krke denudacije u Novoj Gvineji godinje iznosi 760 m3 CaCO3 / km2. To je ekvatorijalno podruje obiljeeno enormnim godinjim visinama kinih padavina (u prosjeku oko 12 000 mm). U Vanjskim Dinaridima u niem gorskom pojasu prosjena godinja visina padavina iznosi od oko 1500 mm dok u visokogorskom pojasu premauje 2000 mm. Na osnovu komparacije navedenih godinjih koliina padavina u spomenutim podrujima godinji intenzitet korozije u otkrivenim krenjacima visokog dinarskog karsta iznosio bi oko 90 - 130 m3 CaCO3 /km2 to je ekvivalent karstifikacijskom sniavanju topografske povrine za oko 90-130 m u vremenskom razdoblju od milion godina. Naravno to su samo grube procjene. Kad kaemo starost krkog reljefa moramo paljivo specificirati njegovu prostornu i vremensku odrednicu (White 2007). Stepenaste padine visokogorskih planinskih masiva i hrbata Vanjskih Dinarida BiH iznad 1500 m n/v poligenetski su oblikovane kvartarnim glacijalnim, periglacijalnim i derazijskim procesima na mezozojskim karbonatima. Najvii planinski tereni vrnih hrbata i grebena predstavljeni su polupokrivenim karstom obiljeenim izmjenom planinskih panjaka s golim subnivalnim krem
U geomorfolokom smislu u planinskom podruju Visokih Vanjskih Dinarida prevladavaju tipovi padinskog i krkog razvijeni na okrenim karbonatnim stijenama. Pojave periglacijalnih oblika i destruiranog fosilnog glaciokrkog reljefa vezuju se za via planinska podruja. Prostorno, daleko manje genetski su zastupljeni fluviodenudacijski i fluviokrki reljef. Uglavnom obiljeavaju nia padinska podruja gorskog i predgorskog pojasa.
102
OVJEK I KR I 2012: 99-115
OVJEK I KR I 2012: 99-115
103
stjenovitih vrhova i prijevoja. Visokoplaninski hrbati i grebeni nekih planina djelomino su obrasli vegetacijom bora krivulja (Prenj, vrsnica, Klekovaa itd.). Tokom zimskoproljetnjih i kasnojesenjih perioda godine, uslijed niskih temperatura zraka i obilnih snjenih padavina, prevladavaju nivalni i kriogeni periglacijalni procesi. Periglacijalni mikrooblici gravitacijski izduenih kamenih struja od otrougaonog krja i manjih nezaobljenih kamenih blokova prekrivaju vie planinske padine umjerenijih nagiba (1235), rubove vrtaa i uvalskih udubljenja. Uglavnom se pojavljuju u formama gravitacijski izduenih kamenih struja i manjih kamenih blokova. Geomorfoloki odraavaju aktivnost mehanikog weatheringa u ispucalim krenjacima i dolomitima pod utjecajem leda, mraza i naglaenih temperaturnih amplituda. Na zasjenjenijim poloajima u visokim planinskim padinama i reljefnim ulegnuima zapaaju se periodini nivalni oblici snjeanika u ijem sastavu dominira zrnati snijeg firn. Jedan od najniih stalnih dinarskih snjeanika koji se odri tokom cijele godine je onaj ispod vrha Zupca na Prenju na oko 1100 m n/v. U denudacijsko-erozijskom preoblikovanju padina zimi su aktivni kolapsiono-uruni pokreti snjeno-ledenih lavina. Lavinska aktivnost posebno je izraena kada duva topli i suhi dinarskogorski fen. Snjena lavina je usmrtila trojicu bosanskohercegovakih alpinista u februaru 1971. godine na ustrmljenim padinama vrha Lupoglava (2102 m n/v) u zapadnom dijelu prenjskog masiva. Rasjedno predisponirana kilometarski duga ustrmljena toila erozijski su zasjeena u ustrmljene visokogorske padine: Dinare, Vrana, vrsnice, Prenja, Crvnja i Velea. U zimskom i ranoproljetnom periodu visokih snjenih nanosa predstavljaju aktivne lavinske koridore. Na zavretcima toila na manje ustrmljenim padinama oblikovani su siparski konusi. Pojave visinske sukcesije toila i sipara su este u stepenastim padinskim profilima Visokih Vanjskih Dinarida. Zimi, uticajem vjetrovnih struja u vrnim dijelovima stjenovitih litica formiraju se kilometarski dugi periodini oblici snjenih streha. Njihove irine mogu da premauju i preko 4 m. Obiljeje su stjenskih eskarpmana: Peti-brda, Plonog, Mezia stijena, Velikog kuka, Vilinca i Jelinka u vrsnici, stjenovitog zida sjevernog Velea zatim Cetine, Sivadija i Velike kape u Prenju te Tmorca i Velike Vlajne u abulji. To su po relativnim visinama najvie, vie kilometara duge subvertikalne litice Vanjskih Dinarida BiH. Visoke su preko 400 m. Neotektonski su izdignute reversnim rasjedanjem. Reljefno su obiljeene stjenovitim monolitima, kukovima, stjenovitim prozorcima i subvertikalnim peinskim sistemima i potkapinama. Impresivni stjenoviti monoliti i kukovi ije relativne visine premauju 50 m (Stog na vrsnici, Crnopoljski Osobac na Prenju) pa i vie stotina metara (Burin klis i Vilin kuk na Prenju) poligenetski su oblikovani u kvartaru. Najvii stjenoviti prozorci Hajduka vrata na vrsnici, prozorci u vrnim hrbatima Lupoglava i Osobca na Prenju, nastali su kombinovanim djelovanjem kriofrakcije ledenih zavjesa i urunog procesa na oko 2000 m n/v. Tokom zime i u rano proljee spomenute stjenovite barijere izloene su destruktivnom periglacijalnom djelovanju kriofrakcije ledenih zavjesa i ledenih klinova u stjenskim pukotinama. Na tim podrujima este su pojave razornih kamenih lavina. Mjesta otkidanja stijenske mase izraavaju glatke povrine urunih nia ili urniskih ogledala. Podnoja stjenovitih eskarpmana prekrivaju kilometarski dugi, neprekinuti koluvijalni zastori od nesortiranog krja s pojavama uruenih stjenskih blokova zapremine (> 4 m). U strmim okrenim padinama Velike vrsnice (sjeverne padine Peti-brda), Prenja (istone padine Lupoglava, june padine Velikog Prenja), vrnom hrbatu Velea itd. zapaaju se mikrooblici korozijskih polica. Predstavljaju mikroplanacijske oblike metarskih i
dekametarskih povrina. Nastale su retrogradnim (unazadnim) pomjeranjem padina usljed plone korozije agresivne snjenice u subhorizontalnim karbonatnim slojevima. Tereni golog subnivalnog kra ispresijecani su krapama oblikovanim linijskom korozijom snjenice, sonice i kinice du pukotina na otkrivenoj karbonatnoj podlozi. U ovom podruju prevladavaju krape razliitih oblika (mreaste, zdjeliaste, rebraste itd.) i dubina, od milimetarski plitkih ljebastih ulegnua odvojenih otrim korodiranim bridovima (ebelji) do viemetarski dubokih brazda (kripovi). Ogoljelije terene Prenja, Velea, vrsnice, Pljeevice, Klekovae i Osjeenice iznad 1600 m n/v obiljeava naglaena gustoa pojave krapa koje grade prostrane krapare dekametarskih mjestimino i hektometarskih povrina. Kvartarnim krionivalnim procesima zaravnjena su poloenija visokogorska podruja Prenja, vrsnice, Dinare, Velea, Radue, Babe i Golije. Reljefno su predstavljena poligonalnim karstom vrtaa s uskim okrenim gredama. Prevladavaju oblici dubokih ljevkastih i kotlastih vrtaa. Poligenetski su oblikovani u kvartaru korozijom agresivne snjenice i sonice, mrazno-lednim raspadanjem stjenovito-zemljane podloge, padinskim procesima i soliflukcijskim teenjem plitkog regolita planinskih karbonatnih tala. Najvie vrtae reljefno obiljeavaju poloenije terene na visinama 2200 m n/v u okolini vrha vrsnice Plonog (2228 m n/v.). U dubljim vrtaastim udubljenjima snjeni nanosi u rano proljee dostiu visine preko 5 m (podatak prema izmjerenoj visini snjenog prekrivaa 01.05.1986. u vrtai kod Jezerca na Prenju na 1650 m n/v). Korozijska disolucija karbonatne podloge izazvana topljenjem snjenog pokrova i izluivanjem kinih padavina intenzivira se krajem proljea i u jesen to rezultira dubinskim i bonim proirivanjem vrtaa. U stjenovitim stranama brojnih kotlastih vrtaa Prenja, vrsnice aktivni su derazijski procesi. Njihova dna i nie strane zapunjene su otrokutnim koluvijalnim nanosima. Relativno plitke zdjelaste vrtae preteno ovalnog i cirkularnog oblika proirene su bonom korozijom. Prevladavaju na visinama iznad 1500 m n/v u visokoplaninskim dolomitnim podrujima Prenja, vrsnice i Radue. Uslijed vodonepropusne podloge neka vrtaasta ulegnua su ispunjena manjim planinskim jezerima i periodinim lokvama kao to su: lokva Crepulja (1560 m n/v) na vrsnici, Rumboko jezero (1820 m n/v) i Voljiko jezero (1720 m n/v) na Radui, Jezerce (1650 m n/v) i Jezero (1500 m n/v) na Prenju itd. U dubokoj kotlastoj vrtai na Velikoj vrsnici formirano je preko 20 m duboko jezero Crvenjak (1940 m n/v). Tokom pleistocene oledbe navedena ulegnua predstavljala su ledenjake cirkove. Reljef visokih planina Prenja, vrsnice, Velea, abulje, Crvnja, Vran planine, atora i Dinare preoblikovan je djelovanjem ledenjaka u specifinu glaciokrku morfoskulpturu. Razvoju glacijalnog procesa na spomenutim planinama Vanjskih Dinarida pogodovale su paleoklimatske prilike (niske temperature zraka, dovoljne koliine snjenih padavina) na to su znaajno utjecala neotektonska izdizanja i relativna blizina Jadranskog mora. Najmlai glacijal pleistocena, wrm, trajao je od 70 000 10 000 godina prije dananjice. Posljednji je glacijal poeo sa svjeom i vlanom, a zavrio sa vrlo hladnom i suhom klimom. (egota 1996). Destruirani fosilni glaciokrki reljef oblikovan destruktivnim djelovanjem planinskih ledenjaka na okrenu karbontnu podlogu morfogenetski izraava najvie terene visokog bosanskohercegovakog dinarskog kra. Tragovi glacijalnog reljefa najzastupljeniji su u prostranom visokogorskom planinskom masivu Prenja (povrine 463 km) gdje je nedavnim geomorfolokim istraivanjima otkriveno devet fosilnih valova. Reljefno izraavaju pleistocene pravce kretanja glavnih ledenjakih struja. Tokom maksimuma wrmskog stadijala vie podruje Prenja (na visinama iznad 1500 m n/v) intenzivno je
104
OVJEK I KR I 2012: 99-115
OVJEK I KR I 2012: 99-115
105
bilo zahvaeno glacijacijom na to ukazuju brojne pojave fosilnih glaciokrkih reljefnih oblika na povrini veoj od 100 km. Najvii strmi prenjski hrbati - arete predstavljeni su markantnim, otrim, stjenovitim vrhovima visokim preko 2000 m n/v kao to su: Oti (2097 m n/v), Zelena Glava (2123 m n/v), Lupoglav (2102 m n/v), Era (2035 m n/v), Ova (2021 m n/v), Osobac (2026 m n/v), Vjetrena brda (2000 m n/v). U vie padine Velea i abulje, Prenja, vrsnice, atora i Dinare egzaracijski su urezani brojni fosilni cirkovi. Na vododrivoj podlozi nekih fosilnih cirkovnih udubljenja koja se u periglacijalno preoblikovana u holocenu formirana su stalna planinska jezera (spomenuta jezera na Prenju, Radui, vrsnici). Ispod visokih prenjskih hrbata u raznim pravcima pruaju se fosilne lednike doline: Luine, Tisovica, Bijele Vode itd. Fosilni valovi Veje i Ledenica u sjevernom podnoju abulje i Drijena na vrsnici zatim valov sjeverno pod Troglavom na Dinari i druge nekadanje lednike doline tipinog poprenim U poprenog profila otro su usjeene u planinske padine. Destruktivnim djelovanjem planinskih ledenjaka u visokogorskim pojasevima Prenja, vrsnice, Dinare planine itd. urueni su svodovi i formirane glaciokrke bezstropne peine. Akumulacijske oblike preteno destruiranih morena nalazimo na raznim visinskim poloajima. Jedne od najviih su recesijske eone morene Tisovice na oko 1500 m n/v. Potom slijede nii poluluni bedemi eonih morena na rubovima Hanskog i Dugog polja na visinama od oko 1100 m n/v zatim oni na rubu Nevesinjskog (oko 800 m n/v) i Livanjskog polja (oko 700 m n/v). Nakon ablacije ledenjaka formirani su terminalni bazeni pregraeni sada ve destruiranim polulunim bedemima eonih morena. Tipian primjer fosilnog terminalnog bazena predstavljaju podruja atorskog jezera dubokog 8 m i podruje Dugog polja oko Blidinjskog jezera. Najnii fosilni glacijalni akumulacijski oblici predstavljeni su eratikim blokovima, destruiranim eonim morenama i drumlinima prekrivenim umama crnog bora i bukve. Nalaze se na 200 - 350 m n/v, u niskim dolinama Suhave, Idbara, Konjike i Mostarske Bijele, Grabovke i Dreanke. To je nesumnjiv dokaz da je tokom maksimuma wrmskog glacijala snjena granica bila veoma nisko i da je glacijacija na visokim hercegovakim planinama bila regionalnog obiljeja. (Lepirica, 2009). Sredogorski i gorski padinski reljef genetski je vezan za sloene padinske fasade planinskih uzvienja. U veem dijelu makroregije prevladavaju padine prosjenih nagiba (15-35), oblikovane destruktivnim denudacijsko-derazijsko-korozijskim procesima. Ogoljele juno eksponirane padine dominiraju sredogorskim i niim gorskim visinskim pojasevima: Ljubue, Lunjevae, Vran planine, Cincara, Staretine, Golije, abulje, Gatake Bjelanice, Crvnja, Hrguda, Vidue i Bjelanice iznad Popovog polja, to se moe objasniti prekomjernom sjeom uma. Planinske morfostrukture Pljeevice, ie, Srnetice, Grmea, Klekovae, Osjeenice i osojne padine Vitoroga, Vrana i Golije prekrivaju guste crnogorino-bjelogorine ume razvijene na karbonatnim zemljitima. Vie ustrmljene padine vrsnice, Prenja, abulje i Velea iznad 1400 m n/v djelomino su obrasle endeminom munikom i subalpinskom bukvom, a u niim visinskim pojasevima umama crnog bora i bjelogorice. Uglavnom, moemo istai da su u makroregiji Bosanskohercegovakog dinarskog kra osojne padine planinskih masiva i hrbata gue obrasle umskim sastojinama na razvijenijem pedolokom pokrovu to je utjecalo na pojaanu subkutanu koroziju. Prisojne padine su ogoljelije pa su zbog toga vie izloene derazijsko-erozijskim procesima. Padinske fasade su disecirane uvalama i ljebastim udubljenjima okrenih viseih dolina i toila. Uglavnom prevladavaju stepenasti padinski profili obiljeeni estom pojavom visinske sukcesija toila kilometarskih duina i siparskih konusa.
Kr sjeverno od Mostara (BiH). Snimio: I. Selak.
106
OVJEK I KR I 2012: 99-115
OVJEK I KR I 2012: 99-115
107
Rasjedno predisponirane okrene derazijske doline sa karakteristinim V poprenim profilima predstavljaju linijske oblike neusaglaenih uzdunih profila na ijim su zavretcima oblikovane akumulacijske lepeze heterogenih kvartarnih nanosa. Neke visee doline duboko su usjeene u planinske padine kao npr. Boraka i Kljenova draga u masivu Prenja s okomitim stranama relativnih visina i preko 250 m. Za razliku od njih, visea dolina Motike drage u niim padinama Lunjevae, kao i one u junim padinama atora to inkliniraju Livanjskom polju, predstavljaju relativno plitka derazijska udubljenja s blae nagnutim stranama. Na osnovu savremenog poloaja morenskih nanosa moemo konstatovati da su mnoge derazijske doline u glacijalnim stadijalima pleistocena imale funkciju lednikih valova (Prenj, vrsnica, abulja, ator itd.). Padinske fasade u sredogorskom i gorskom visinskom pojasu sjevernog Jadovnika, sjeverozapadne Ujilice, zapadnog Rujita, sjeverozapadnog Prenja, sjeverne abulje i Plase, te centralnog i sjevernog Crvnja, egzogeomorfoloki su oblikovane kombiniranim djelovanjem fluviokrkih i urunih procesa na vodonepropustljivijim gornjotrijaskim dolomitima. Izbrazdane su toilima i viseim derazijskim dolinama stalnih i povremenih planinskih vodotokova. Egzokrki oblici uvala reljefno izraavaju poloenija sredogorska podruja planinskih uzvienja i terene pojedinih neotektonski poremeenih planinskih povri (Glogovo, Mala vrsnica). Razliitih su povrinskih dimenzija i oblika (uravnjenog dna sa strmim ili blae nagnutim stranama, nagnutog dna, izbrazdane vrtaama itd) to prvenstveno zavisi od lokalne neotektonike, dominantnih egzogeomorfolokih agensa, fizikohemijskih karakteristika stjenske mase, kao i ostalih brojnih fiziko-geografskih inilaca. Uvale ili dolovi (narodni izraz) predstavljaju rasjedno predisponirane egzokrke reljefne forme poligenetski oblikovane korozijom, derazijskim, periglacijalnim, pedogenetskim i ostalim egzoprocesima na okrenoj karbonatnoj podlozi. To su orografski zatvorena udubljenja u kru povrina preko 1 km. Prostorno su vee od vrtaa a manje od krkih polja. Orografski razdvajaju okolna uzvienja planinsko-gorskih hrbata, grebena i niskih krkih greda (na povrima). Mnogi karstolozi i geomorfolozi smatraju da je nastanak uvala generisan korozijskim bonim proirivanjem i spajanjem susjednih vrtaastih udubljenja. Razlikujemo stalno suhe i periodino vlane uvale. Tako na primjer moemo navesti Tisovicu na Prenju u ijem se uvalskom udubljenju tokom proljetnjih mjeseci od voda otopljene snjenice i sonice formira periodino jezero. Dinarski kr obiljeava esta pojava neotektonski rasjedno povezanih uvala u viekilometarski izduene uvalske sisteme. Njihovo dno zastiru heterogeni kvartarni nanosi (glacijalni, koluvijalni, periglacijalni, eluvijalni itd.). Prostorno jedan od najveih je izdueni uvalski sistem kadimovca sa povrinom od preko 8 km u jugozapadnoj Bosni. Blago poloena ploha kadimovca korozijski usjeena izmeu hrbata Slovinja i Hrbine na visinama od oko 1160 1200 m n/v gusto je izbrazdana vrtaama. U viim hipsometrijskim pojasevima uvalska ulegnua odvojena krkim gredama pojavljuju se visinski stupnjevito jedno ispod drugog. Planinske morfostrukture Grmea, Srnetice, ie, Lunjevae, Klekovae i Crne Gore u zapadnoj Bosni obrasle su gustim i visokim bukovojelovosmrevim umama razvijenim na karbonatnim zemljitima. Na tim podrujima dominira pokriveni subkutani kr predstavljen umovitim uvalama gusto izbrazdanim vrtaastim udubljenjima. U reljefu se posebno istiu oblici prostranih i dubokih cirkularnih uvala povrina vie km. Nastali su dubinskim i bonim proirivanjem brojnih manjih vrtaa uzrokovanim intenzivnom subkutanom korozijom. Tipian primjer je Maretina uvala pod Klekovaom duboka preko 250 m. Blago nagnuti sredogorski umoviti tereni Klekovae, Grmea, Srnetice,
Paripovca, Vitoroga i ia gore gusto su izbrazdani vrtaama prekrivenim karbonatnim zemljitem. To su uglavnom vrtae ljevkastog oblika, ustrmljenih strana sa uskim dnom zapunjenim kvartarnim nanosima. Prekrivene su gustim bukovo-jelovo-smrevim umama pa se u njima dugo zadrava snjeni pokriva to u toplijem dijelu godine rezultira pojaanom subkutanom korozijom. Nie padine gorskog i predgorskog pojasa planina Visokih Vanjskih Dinarida poligenetski su oblikovane na nadmorskim visinama niim od 1000 m. Njihovi stepenasti profili inkliniraju prostranim ulegnuima krkih polja i niskim dolinama Une, Unca, Janja, Sane, Neretve i njihovih pritoka. Uglavnom dominiraju konveksno ustrmljene padinske lepeze. Prekrivene su bjelogorinim umama i izbrazdane toilima. esti su derazijski oblici stjenskih barijera sa pojavama stjenovitih kukova, prozoraca, monolita. Na tim podrujima, subvertikalne stjenske pukotine obiljeava pojava visinske sukcesije peinskih otvora i potkapina (iznad vrela Bistrice u Livnu, vrela Bastaice, vrela Krunice, u eskarpmanima Glogova u Prenju, na stranama klisure Mostarske Bijele itd.). Na tektoniziranim zavretcima okrenih planinskih litica formirana su snana krka vrela (Janja, Bistrice, ujice, Sane, Crno vrelo, vrelo Bastaice, Crno oko, Crno vrelo i Mljeak u klisuri Neretve, vrelo Dreanke, Jeevca, vrelo Vrijeke u istonoj Hercegovini itd.). Predstavljaju hidrogeoloki aktivne zone vrela-peina. Hidrogeoloki aktivne zone jama ponora predstavljaju ponor u ardak Livadama u zapadnoj Bosni ili peina ponora kao to je ponor Zalomske rijeke kod Biograda, ponor ujice u Kovaevom ponoru zatim ponor Plovue u Opakom ponoru, Skucani ponor u Glamokom polju itd. Reljefne pregibe ili nivoe uravnavanja u planinskim padinama predstavljaju pedimenti. Morfoloki izraavaju poloenije terene, prosjenih nagiba 5 - 11, prekrivene heterogenim kvartarnim nanosima. Rubno su zasjeeni u planinske padine Visokih Vanjskih Dinarida. Zapaaju se na razliitim visinskim poloajima. Predstavljaju nivoe zaravnavanja u padinskom reljefu. Njihove blago nagnute kose povrina i do 10 km, korozijski su oblikovane na matinom karbonatnom stjenskom supstratu. Gusto su izbrazdane vrtaama. Na osnovu postojeih geomorfolokih hipoteza pedimenti su nastali denudacijsko-erozijskim plonim procesima u razdobljima tektonske stabilnosti to je rezultiralo uravnavanjem i unazadnim pomjeranjem padinskih strana. Prema hipsometrijskom poloaju i morfogenezi podruja mogu se izdvojiti vii planinski pedimenti i nii dolinski fluviodenudacijski podovi. Najvie padinske rubne nivoe zaravnavanja predstavljaju pedimenti uravnjeni krionivalnim procesima. To su Ravne u masivu Radue i pediment u jugozapadnim padinama hrbata Velike Golije na oko 1750 m n/v. Zatim neto nii Vukov pod u padinama Baba planine, pedimenti Stajetine i Gladita u Prenju na oko 1550 m n/v. Pedimentacijski nivo na oko 1250 m n/v izraavaju pedimenti sjeverozapadnih padina Cincara i Smiljania poda u Staretini. Na oko 1150 m n/v reljefno je izraen rubni pedimentacijski nivo: Roce planine i Kisera u Prenju, Gornjeg Banjdola u Veleu, Rata, Zahuma, Dugih Mekotina u jugozapadnim padinama Radue i pedimenata u sjeverozapadnim padinama Ujilice. Posebno je po prostranstvu istaknut nivo uravnavanja na oko 900 m n/v u podruju Rudina istone Hercegovine. Reljefno je predstavljen pedimentima Todoria, Vlahinia, Ljubomilja i Dlakue u planini Sitnici te pedimentima sjeveroistono iznad Fatnikog polja. Prostorno neto vei pedimentacijski nivoi zapaeni su na priblino istim visinama u padinama Lunjevae i u jugozapadnim padinama Ujilice. Zaravnjena ploha Podova nadmorske visine od oko 800 m oblikovana je u jugozapadnim niskim padinama Staretine direktno iznad ravni Livanjskog polja. Subkutanom korozijom vode obogaene
108
OVJEK I KR I 2012: 99-115
OVJEK I KR I 2012: 99-115
109
ugljinim dioksidom u humusnom horizontu na tektonsko-erozijski zdrobljenim krenjacima i dolomitima oblikovane su vrtae na pedimentima gorskog pojasa. Rubne nivoe uravnavanja u niim padinama sredogorskih uzvienja istone Hercegovine izraavaju pedimenti gusto ispresjecani krapama koje narod ovog podruja naziva Ljut. Reljefno izraavaju poloenije terene korozijski nagriene krapama, kamenicama i vrtaama sa rijetkom vegetacijom graba i jasena. Niske dolinske pedimente u Visokim Vanjskim Dinaridima predstavljaju erozijske terase ili fluviodenudacijski podovi. Nastali su pojaanim djelovanjem lateralne fluvijalne erozije tokom razdoblja tektonske stabilnosti to je rezultiralo uravnavanjem i bonim korozijskim proirivanjem podova na raun okolnih padina karbonatnog sastava. Kvartarna neotektonska izdizanja obiljeena dubinskim usjecanjem planinskih tokova odrazila su se razliitim visinskim poloajima erozijskih terasa. Treba naglasiti da vie dolinske strane de facto orografski izraavaju niske padine planinskih uzvienja pa su prema tome u ovom radu opisani dolinski pedimenti. U gorskom pojasu Bobare, Osjeenice i Pljeevice 200-300 m iznad rijeka Unca i Une zapaaju se vii, stariji fluviodenudacijski podovi: Kamenice, Vui polje, Gajevi, Jandrin pod, Oijevo, Podovi, Kalati itd. Njihove uravnjene plohe korozijski izbrazdane brojnim vrtaama pruaju se paralelno sa spomenutim rijenim tokovima. Mlai prostorno manji oblici stjenovitih erozijskih terasa iz novijeg kvartara oblikovani su u niim dolinskim stranama iznad rijenih korita Une, Unca, Janja i gornjeg toka Sane. Subkutanom korozijom vode obogaene ugljinim dioksidom u humusnom horizontu na tektonskoerozijski zdrobljenim krenjacima i dolomitima oblikovane su vrtae na niskim pedimentima i predgorskog i gorskog pojasa. Reljef uzvienja u gorskom pojasu Vanjskih Dinarida predstavljaju i niska predgorska pobra formirana u neotektonskom periodu. Orografsko-neotektonski su vezana za okolne planinske masive i hrbate. Reljefno izraavaju predgorske stepenice: Prenja, Pljeevice, Tunice, Osjeenice, Grmea i Jadovnika. Neotektonski se izdiu iznad Bihake zavale, Jablanike, Drvarske i Kulenvakufske kotline. Umjereno ralanjeni reljef (50-300 m/km) pobra izraavaju izduene padinske kose poligenetski oblikovane na krednim karbonatima, donjotrijaskim, neogenim i kvartarnim klastitima. To su Tribanjsko, Lohovsko, Raiko, Orljansko, Drvarsko-vrtoko pobre, Krstako pobre i Havala. Stepeniastih su poprenih profila, obiljeenih smjenom padinskih lepeza (prosjenih nagiba 12-25) s glacis terasama (prosjenih nagiba 6-12). Poligenetski su oblikovana na krednim karbonatima, donjotrijaskim, neogenim i kvartarnim klastitima. Tribanjsko pobre 890-900 m n/v je predgorsko pobre Tunice. Krstako pobre 517 m n/v oblikovano je u sjeverozapadnoj podgorini Prenja. Lohovsko 541 m n/v (popup struktura Lohovska brda - Bognar i Prelogovi 2005), Raiko i Orljansko pobre neotektonski su izdignuta su na rubovima Bihake zavale. Nisko Drvarsko-vrtoko pobre prosjenih visina 520600 m n/v je predgorska stepenica planine Jadovnik. Niska Havala je pobre iznad Kulen-Vakufskog dolinskog proirenja na sjeverozapadu makroregije. Planacijski oblici predplaninskih i meuplaninskih visokih povri pruaju se na razliitim nadmorskim visinama gorskog i sredogorskog hipsometrijskog pojasa. Dinarske povri su strukturni poligenetski oblici za razliku od prostorno manjih erozijskih padinskih pedimenata. Njihova geneza po naim je pretpostavkama vezana za alohtonu navlanu tektoniku u razdoblju gornja kreda-oligocen. Geomorfoloki izraavaju neotektonski izdignute starije planacijske nivoe poligenetski oblikovane u kvartaru. U holocenu su
recentnim korozijskim procesima preoblikovane na karbonatnoj podlozi. Reljefno su najistaknutije prostrane povri Podova iznada dolina Plive i Janja i povr Krug planine predgorske stepenice masiva Cincara. To su pedipleni Visokih Vanjskih Dinarida, povrine preko 100 km. Njihove zaravnjene plohe uglavnom prekrivene niskom vegetacijom planinskih panjaka reljefno su predstavljene boginjavim krem vrtaa i manjim okrenim krkim gredama. Izraavaju fragmente neotektonski destruiranih predkvartarnih planacijskih nivoa. Neto povrinski manje su Rorsko-stekerovaka povr izmeu gornje doline Unca i Glamokog polja i Koritska povr u istonoj Hercegovini. Neotektonskokorozijski su oblikovane na oko 900 m n /v. U reljefno kategoriju visoravanskog reljefa spadaju meuplaninska Pribeljska povr u zapadnoj Bosni, umovita planinska povr Nevesinjske Crne Gore, predplaninska povr Podveleja u sjevernoj i Planska povr u istonoj Hercegovini. Planacijske nivoe u jugozapadnoj Bosni reljefno izraavaju okrene povri Proslapske planine predgorske stepenice Ljubue planine i manje planinske povri Pakline, Hrbine i Grabovice. Prostorno su najmanje neotektonski izdignute i destruirane manje visoke planinske povri Glogova 1250 m n/v u masivu Prenja te Plase i Male vrsnice 1550 m n/v u masivu vrsnice. Morfoloki su obiljeene neto veom prosjenom vertikalnom ralanjenou (30-50 m/km, mjestimino 50 -100 m/km) na to su utjecala naglaena neotektonska izdizanja blokovskih struktura Prenja i vrsnice. Reljefno su predstavljene okrenim uzvienjima, gredama i dubokim uvalama obiljeenim boginjavim karstom vrtaa. I. Buatlija (1978) navodi: U uslovima stalno humidne klime pored fluvijalnog reljefa javio se i krko-korozioni kompleks morfoskulptura koje su kao i fluvijalne razvijene u vertikalnom smislu. Horizontalno su samo naslijeene forme pliocenskog nieg reljefa, koji je imao drugaiju landaftnu situaciju, jer se s pravom uzima da je u periodu lateralne korozije u uslovima vlane tropske neogene klime formirana serija i sistem krko-korozionih zaravni koje su kroz kvartar ponovo uzdignute. Genezu i morfoevoluciju visoravanskog reljefa planinskih povri Vanjskih Dinarida predisponirala su intenzivna navlaenja uzrokovana subdukcijom jadranske mikroploe pod Dinaride. Smatramo da su to stariji strukturni oblici prvobitno uravnjeni navlanom tektonikom. Poligenetski su oblikovani u neogenu i pleistocenu. Korozijski su preoblikovani u kvartaru. U neotektonskoj fazi razvoja Vanjskih Dinarida tercijarne povri su izdignute na razliite visinske nivoe i rasjedno-erozijski destruirane. Savremenim korozijskim procesima preoblikovani su u holocenu. Naglaena gustoa vrtaa (preko 100 / km) obiljeje je povri i poloenijih padina planinskih terena zapadne Bosne i sjeverne planinske Hercegovine (vidjeti tabelu br.1). Prema navedenim podacima (Tabele br.1) moemo zakljuiti da je gustina vrtaa posebno naglaena na sredogorskim i viim gorskim terenima iju litoloku podlogu predstavljaju okreni gornjojurski, donjokredni i gornjokredni krenjaci, dok je na dolomitimnim podrujima manje izraena. Gustina vrtaa ipak nije pravi pokazatelj karstifikacije odreenog podruja jer su prije svega zanemarene dimenzije vrtaa i podzemni endokrki oblici. Po predloenom parametru, teren na kojem su razvijene vrtae kilometarskih povrina i hektometarskih dubina (jedna pojava po km) slabije je krasifikovan od terena sa vie vrtaa dekametarskih dimenzija (desetine pojava po km).(Markovi et all., 2003). Japage su prelazni krki oblici izmeu kotlastih vrtaa i jama. To su duboke urune vrtae (eng. collapse doline) s ustrmljenim subvertikalnim stranama dekametarskih visina.
110
OVJEK I KR I 2012: 99-115
OVJEK I KR I 2012: 99-115
111
Nastale su uruavanjem svodova pleistocenih jama. U manjem okrenom uzvienju zvanom Seka na sjeverozapadnom rubu Kuprekog polja nedaleko od Rastievskog jezera zapaa se est japaga krunog oblika. Najvea je Mrnjaica duboka oko 100 m s promjerom od oko 300 m. Geomorfoloki neistraeno egzokrko cirkularno udubljenje Samograd s duinom dijametra oko 280 m duboko je preko 140 m. Nalazi se u zapadnoj Bosni oko 4 km zrane linije zapadno od Mlinita. Slinih morfolokih odlika je duboko ulegnue Mosor oblikovano u kru Pakline u jugozapadnoj Bosni. Udaljeno je oko 2,5 km zrane linije jugozapadno od naselja ujica. Moemo navesti da specifine forme dubokih dinarskih urunih vrtaa umnogome podsjeaju na cenote oblikovane u kru Jukatana u Meksiku. Podruje Podveleje Crna Gora (Nevesinjska) Jasenjanski gvozd Glogovo Crnaki gvozd juna abulja Proslapska planina (sjev.Hercegovina) Rorsko-Stekerovaka povr-Savia polje Podgorijski podovi Istoni Prenj - Ruda Lastva Mala vrsnica Crvanj - Kamene glavice Gataka Bjelanica - Ledenice Vele - Jaram Veliki Prenj - Azovi Nadmorska visina 680 m 1250 m 1100 m 1100 m 1190 m 920 m 850 m 1550 m 1650 m 1730 m 1750 m 1750 m 1850 m Litoloki sastav Gornjokrednikrenjaci Gornjojurski krenjaci Donjokredni krenjaci Gornjokredni krenjaci Gornjojurski krenjaci Gornjokredni krenjaci Donjokredni krenjaci Gornjotrijaski krenjaci Donjokredni krenjaci Gornjotrijaski dolomiti Gornjojurski krenjaci Gornjokredni krenjaci Jurski oolitini krenjaci Gustina vrtaa (broj vrtaa/km) 23 102 57 111 122 67 121 54 53 43 65 46 34
Tablica 1: Gustina vrtaa na podruju planina i planinskih povri visokih Vanjskih Dinarida
Jednu od osnovnih geomorfolokih datosti makroregije Bosanskohercegovaki dinarski kr predstavljaju hidrogeoloki aktivne i neaktivne peine i jame razvijene u karbonatima s izraenom pukotinskom (sekundarnom) poroznou. U vadoznoj (epifreatskoj) zoni kra Visokih Vanjskih Dinarida poligenetski su oblikovane brojne hidrogeoloki aktivne i neaktivne (suhe) peine i jame. Na topografskoj povrini subvertikalni peinski otvori obiljeavaju ustrmljene okrene planinske padinske fasade, krke grede i manja krka uzvienja na povrima i krkim poljima. Pojave relativno uskih subhorizontalnih jamskih otvora su este na poloenijim terenima blago nagnutih padinskih kosa planinskih uzvienja, pedimenata i planinskih povri. Pretpostavljamo da su uslijed mikrotektonski razlomljene krenajke i dolomitne podloge duine podzemnih peinskih i jamskih sistema hektometarskih pa i kilometarskih duina. Evolucija endokrkih sistema poinje s turbulentnim kretanjem vode i pronosom nanosa kroz pukotine pripovrinske zone karsta (zona epikarsta). Otjecanje vode postaje
turbulentno jo u ustrmljenijim pukotinama promjera 5-15 mm to omoguuje transport sitnih netopivih estica. Korozijsko-korazijski proces vremenom se sve vie intenzivira to rezultira progresivnim poveanjem dimenzija pukotina koje postaju kilometarski dugi podzemni kanali metarskih irina. Prema rezultatima novijih istraivanja proces irenja milimetarskih pukotina u podzemne kanale (kaverne) dijametra od oko 3 m moe trajati 10 000 100 000 godina. Endokrki oblici na ovom podruju se pojavljuju u irokom visinskom rasponu od predgorskog do visokogorskog visinskog pojasa. U peinama i jamama snjenicama i ledenicama planinskih pojaseva makroregije dugo se zadrava snijeg i ledeni zastori. Poligenetski su oblikovane kombinovanim korozojsko-korazijskim djelovanjem otopljene sonice i snjenice, kriogenom destrukcijom ledenih klinova i zavjesa i uruavanjem peinskih svodova. Nastanak i razvoj peina i jama u Vanjskim Dinaridima rasjedno je predisponiran pukotinama i kavernama to se odrazilo sukcesijom podzemnih kanala (hodnika) i podzemnih kanalskih proirenja i dvorana obiljeenih pojavama: tektonskih brea, rasjednih ogledala, zdrobljenih milonitnih zona, uruenih blokova. Peinski i jamski kanali u vadoznoj zoni zapunjeni su ljunkovito-pjeskovito-glinovito-zemljanim nanosima. U nekim peinama formirane su sige ili peinski speleotem predstavljen: stalaktitima, stalagmitima, saljevima, zavjesama, kadicama, draperijama itd. (kao na primjer u peini Ledenici kod Bosanskog Grahova). To su akumulacijski mikrooblici nastali izluivanjem i taloenjem kalcita iz vode koja kaplje, rasprskava se ili se slijeva niz strane peina. Ovom prigodom emo spomenuti samo neke od brojnih peina kao to su: Titova peina, Hrustovaa, Dabarska peina, peine kod Martin Broda, Baranova peina na Osjeenici, Meugorska peina na atoru, Mijatova na Vranu, peine Grmea, Barzilovka i Jelova peina na Dinari, peine Prenj planine, peine oko Nevesinjskog polja - Rupija, Provalija, Visibaba i Ljeljenica zatim Velika peina i Lepirnica na rubovima Fatnikog polja, Vilina peina na rubu Cernikog polja itd. Mnogi peinski sistemi ovog planinskog podruja (ukljuujui i prethodno spomenute) nisu istraivani primjerenim speleomorfolokim metodama. Najnie padinske terene u klisurama Neretve, Une, Sane, Unca i Janja obiljeavaju stalna vrela koja hidroloki direktno podzemno komuniciraju sa dubinskom stalno vlanom freatskom zonom. Na planinskim povrima Rora u zapadnoj Bosni, Rudina u istonoj Hercegovini, Midene i Grabovnice izmeu Duvanjskog polja i Livanjskog Polja zapaaju se uski subhorizontalni otvori jama snijenica, ledenica zvekara, zvonua s vrlo strmim esto i subvertikalnim podzemnim kanalima. Na viim i poloenijim terenima Dinare, Ljubue, Gatake Bjelanice i Vran planine naglaena je pojava jama. Najvii jamski otvor otkriven je u Strmenici u masivu vrsnice na 2000 m n/v (Lepirica 2009).
Zakljuak
Istraivano planinsko podruje Visokih Vanjskih Dinarida reljefno izraava neotektonski izdignuti visoki i duboki dinarski holokarst. Orografski je predstavljeno planinskim masivima i hrbatima s predgorskim stepenicama i planinskim povrima. Geomorfoloki je obiljeeno polimorfnim i poligenetskim reljefom s dominantno zastupljenim derazijskim i krkim oblicima i pojavama. Periglacijalni oblici i tragovi fosilnog glaciokrkog reljefa genetski su vezani za vie planinske terene. Na temelju opisanih geomorfolokih datosti planina Visokih Vanjskih Dinarida moemo istai da brojni reljefni oblici i pojave u Visokim Vanjskim Dinaridima zasluuju daleko vii stepen zatite, evaluacije (vrednovanja) i panje drutva u cjelini.
112
OVJEK I KR I 2012: 99-115
OVJEK I KR I 2012: 99-115
113
Literatura Anelkovi, M., 1982: Geologija Jugoslavije Tektonika.- Rudarsko-geoloki fakultet, 692, Beograd. Behlilovi, S., 1964: Geologija abulja planine u Hercegovini.- Posebna izdanja Geolokog Glasnika, Knjiga IV, Geoloki zavod, 80, Sarajevo. Bognar, A., 1987: Reljef i geomorfoloke osobine Jugoslavije.- Veliki geografski atlas Jugoslavije, SNL, Zagreb. Buatlija, I., 1978: Geomorfoloka karta SR Bosne i Hercegovine 1 : 100 000 (Listovi: Nevesinje, Trebinje, Mostar, Imotski).- Geografski Institut PMF-a , 1-35, Sarajevo. Cviji, J., 1921: Abrazione i fluvijalne povri.- Glasnik Geografskog drutva, br.6, 1-61, Beograd. Cviji, J., 1924: Geomorfologija I.- Dravna tamparija kraljevine SHS, Beograd. Cviji, J., 1926: Geomorfologija II.- Dravna tamparija kraljevine SHS, Beograd. ali, J., 2009: Uvala Contribution to the study of karst depressions (with selected examples from Dinarides and Carpatho-Balkanides), Dissertation, University of Nova Gorica. ii, S., 2002: Geoloki sastav i tektonika Bosne i Hercegovine.- Earth Science Institute, 350, Sarajevo. ii, S., Mojievi, M., Pape, J., 1984: Geologija Bosne i Hercegovine, Knjiga II.Geoinenjering, 315, Sarajevo. iri, J., 1986: Pedologija.- Drugo izdanje, Svjetlost, 312, Sarajevo. Gams, I., 2000: Doline morphogenetic processes from global and local viewpoints.- Acta Carsologica 29/2, 123-138, Ljubljana. Goudie, A.S., 2004: Encyclopedia of Geomorphology.- Rotledge, 1156, London and New York. Grund, A., 1910: Beitrge zur Morphologie des Dinarischen Gebirges.- Geographische Abhandlungen, Band IX, Heft 3, Leipzig und Berlin. Grupa autora, 1969: Atlas klime SFR Jugoslavije za period 1931 1960. Hidrometeoroloka sluba SFRJ, Beograd. Herak, M., 1983: Geologija.- kolska knjiga, 433, Zagreb. Huggett, R. J., 2003: Fundamentals of Geomorphology.- Routledge, 400, London and New York.
Katzer, F., 1909: Karst und karsthydrographie.- Instituts fr Balkanforschung in Sarajevo, 94, Sarajevo. Lepirica, A., 2009: Reljef geomorfolokih makroregija Bosne i Hercegovine, Zbornik radova Prirodnomatematikog fakulteta, broj. 6, Univerzitet u Tuzli, 7-52, Tuzla. Lepirica, A., 2008: Geomorphological characteristics of the massif Prenj.- Acta Carsologica 37/2-3, 307-329, Ljubljana. Markovi, M., 1983: Osnovi primenjene geomorfologije.- Geoinstitut, 123, Beograd. Markovi, M., et all. 2003: Geomorfologija.- Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 461, Beograd. Oard, J. M., 2004: Pediments formed by the Flood: evidence for the Flood / post-Flood boundary in the Late Cenozoic.- Overviews, TJ 19 (2), 15-27. Omerbashic, M., Sijari, G., 2006: Seismotectonics of Bosnia Overview.- Acta Geodynamica et Geomaterialia, Vol.3, No.2 (142) Praha. Rogli, J., 1957: Zaravni u vapnencima.- Geografski glasnik XIX, Geografsko drutvo, 103 134, Zagreb. Stefanovi, V., Beus, V., Burlica, ., Vukorep, I., 1983: Ekoloko-vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine.- Posebna izdanja br. 17., umarski fakultet, 51, Sarajevo. egota, T., Filipi, A., 1996: Klimatologija za geografe.- kolska knjiga, 471, Zagreb. Terzaghi, K., 1913: Beitrge zur Hydrographie und Morphologie des kroatischen Karstes.Mitt. Aus dem Jahr. Der Geol. Reichsanstalt, sv. XX, br. 6, 225-336, Budapest. The Karst Waters Institute, 2002: A Lexicon of Cave and Karst Terminology with Special Reference to Environmental Karst Hidrology.- National Center for Environmental Assessment Washington Office of Research and Development, 221, Washington, D.C. White, B. W., 2007: Evolution and age relations of karst landscapes .- Acta Carsologica 36/1, 45-52, Ljubljana. Zubevi, O., 1959: Speleoloka istraivanja u Velikoj peini i jami Zvonui.- Geografski pregled XVIII-XIX, Geografsko drutvo Bosne i Hercegovine,71-80, Sarajevo.
114
OVJEK I KR I 2012: 99-115
OVJEK I KR I 2012: 99-115
115
KARSTIC UVALAS IN THE DINARIDES // KARSTNE UVALE U DINARIDIMA
Karstne uvale u Dinaridima

Jelena ali Geografski institut Jovan Cviji SANU, ure Jakia 9, 11000 Beograd, Srbija E-mail: j.calic@gi.sanu.ac.rs Saetak Osnovni segment rada je terminoloko-teorijska diskusija o uvalama kao tipu povrinskih depresija u karstu. Diskusija se oslanja na konkretne primere uvala iz Dinarskog karsta. Metodama detaljne morfometrijske analize i strukturno-geolokog kartiranja utvreno je da su prouavane uvale zatvorene povrinske karstne depresije kilometarskih dimenzija, ije due ose prate tektonski poruene zone regionalnih razmera. Kljune rei: karst, povrinska depresija, uvala, Dinaridi
Karstic Uvalas in The Dinarides

Abstract The main segment of the paper is the terminological and theoretical discussion on uvalas, as a sub-type of closed surface depressions in karst. The discussion relies on the examples of uvalas from the Dinaric karst. The methods of detailed morphometric analysis and structural-geological mapping were used to establish the general regularity, that the uvalas are closed surface karst depressions of kilometer scale, whose longer axes are developed along tectonically broken zones of regional scale. Key words: karst, closed depression, uvala, the Dinarides
Uvod
Znaaj Dinarida kao svojevrsnog izvorinog prostora za neke od najvanijih pojmova u meunarodnoj karstolokoj terminologiji ogleda se i u injenici da su odavde potekli nazivi za najznaajnije oblike povrinskog karstnog reljefa - zatvorene karstne depresije. Naziv koji se u engleskom, francuskom i nemakom jeziku koristi za vrtau doline - potekao je iz oblasti matinog Krasa, gde se za jedini postojei tip udubljenja u tamonjem reljefu (vrtaa) koristi naziv dolina. Termin polje zajedniki je za gotovo sve regije u Dinaridima, dok se termin uvala javlja u Hrvatskoj (prvenstveno u Lici) i zapadnoj Bosni. Za uvalu se u toponimiji u Sloveniji koriste izrazi draga i dol. U Hrvatskoj, osim termina uvala u upotrebi su i izrazi draga (Gorski Kotar), duliba, korito (Velebit), dok se u Crnoj Gori koriste izrazi do i ubli. Za zapadnu Bosnu svojstven je upravo termin uvala, i tamo se nalaze neke od tipskih lokacija za ovaj oblik reljefa. Dok su naune definicije i klasifikacije vrtaa i polja relativno jasne i prihvaene od strane velikog broja relevantnih autora, pojam uvala je ostao relativno nejasan i vieznaan tokom 11 decenija upotrebe. Poevi od samog uvoenja termina u karstologiju (Cviji, 1899, 1900), pogreno vezivanje evolucije povrinskog karstnog reljefa za tzv. ciklini koncept u geomorfologiji svrstalo je uvale u grupu oblika reljefa koji su nedovoljno nauno utemeljeni. Neprecizne definicije dovele su ak i do toga da se u poslednje vreme
OVJEK I KR I 2012: 117-127
117
u svetskim karstolokim kapitalnim referencama uvala izostavlja sa spiska povrinskih karstnih oblika (npr. Ford & Williams, 1989, 2007). Nekoliko autora sa dinarskog prostora nastojalo je sa terminolokog, morfolokog i genetskog aspekta delimino razjasniti probleme vezane za pojam uvale, u uverenju da se zaista radi o zasebnom, ravnopravnom obliku povrinskog reljefa (npr. Poljak, 1951; Habi, 1986; ali, 2009, 2011).
Brojne nedostatke termina uvala navodi F. uteri (1986), naglaavajui da je veliki problem to to je definicija zapravo negativna karstne depresije koje nisu ni vrtae ni polja. Podupire Poljakovu (1951) definiciju karstnih uvala, kao jasnu i korektnu, ali podsea na problem da su takve uvale samo kaplja v poplavi druganih. Vrlo korisna sugestija nastala iz ove argumentacije je da moramo najprej zbrati inventar, ele potem pa se bomo lahko dogovarjali o nastanku in klasifikaciji (uteri, 1986, p. 93).
Pregled istraivanja dinarskih uvala u 20. veku
Nakon prvog spominjanja termina uvala u delu J. Cvijia Das Karstphnomen (1893), u kojem, na alost, nema i adekvatnog objanjenja niti definicije ovog pojma, prve konkretnije odrednice isti autor daje 1899. i 1900. u okviru studija o planinama i poljima Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Razmatrajui polja zapadne Bosne i Hercegovine, Cviji prvi put uvodi ideju da polja nastaju evolucijom uvala (u skladu sa W.M. Davisovim konceptom erozionih ciklusa). Na primeru ireg prostora Grahova, autor navodi razliite stadijume prerastanja uvala u polja (Vlasulje, Korita, Isjek, Vedro i Marinkovako polje), i detaljno razrauje prelazni proces vrtaa-uvala-polje (Cviji, 1900). Iako u jednom od svojih poslednjih radova La gographie des terrains calcaires (objavljenom posthumno 1960.) Cviji priznaje da je W.M. Davisov koncept teko primenljiv na karst, jer karstna erozija ne deluje po istim pravilima kao normalna erozija, prethodno pomenuti evolutivni sled vrtaa-uvala-polje ve je bio uao u karstoloku literaturu i doivljavao brojne kritike primedbe i osporavanja. Jedan od najznaajnijih radova vezan za genezu uvala i njihov odnos prema vrtaama i poljima dao je J. Poljak (1951). Analizirajui vei broj uvala u Hrvatskoj i zapadnoj Bosni, Poljak osporava ciklinu teoriju o njihovoj evoluciji i naglaava ulogu tektonike u njihovoj genezi i razvoju. Ovo je jedan od retkih radova u kojima polemika protiv ciklinog koncepta nije samo deklarativna i teorijska, ve potkrepljena brojnim detaljnim analizama i primerima. Poljak strogo razlikuje uvale koje su formirane srastanjem vrtaa (koristei termin ponikvaste uvale) od pravih uvala, iji glavni genetski faktor je tektonska aktivnost. Poljak odlino primeuje da je jedan od osnovnih argumenata u korist tektonskog uticaja to to na zaravnima sa vrtaama nema uvala, bez obzira na injenicu da su zaravni najee potpuno prekrivene vrtaama. Iako Poljak u nekim tvrdnjama ide u suprotnu krajnost, potpuno zanemarujui ulogu karstne erozije u formiranju uvala, ovaj rad je od iznimnog znaaja u prouavanju uvala. U Prilogu hrvatskoj krkoj terminologiji, J. Rogli (1974) iznosi kritiku na raun termina uvala, zbog identinosti sa izrazom za male morske zalive na Jadranu. Obrazloenje ukljuuje osporavanje ciklinog koncepta, zbog ega e izraz uvala u budunosti dobiti znaenje koje mu lingvistiki odgovara (misli se na morski zaliv). Iznenaujue je to je J. Rogli imao tako negativan stav prema terminu uvala, s obzirom da je, osim zapadne Bosne, taj izraz u irokoj upotrebi u narodnom jeziku i vrlo prisutan u toponimiji ba u Hrvatskoj, prvenstveno u Lici i Gorskom Kotaru. Za razliku od toga, upotreba ovog termina na drugim prostorima (ak i u samim Dinaridima) ograniena je jedino na naunu (karstoloku) terminologiju. Habi (1978) navodi da postoje dva tipa uvala vrtaaste uvale i dolaste uvale (izduene). U jednom od kasnijih radova (Habi, 1986), opirno razmatra problem definicije i nastanka uvala. Teoretski, dozvoljava ciklinu evoluciju u smislu Cvijia, ali naglaava da su takvi sluajevi vrlo retki, te da itav model mora biti revidiran. Predlae zadravanje termina uvala, ali u izmenjenom kontekstu. Habi pravilno primeuje da su u nekim karstnim depresijama (uvalama) vrtae zapravo sekundarne pojave, formirane nakon formiranja matine depresije.
118
Nova istraivanja uvala u Dinaridima
Gorepomenuta sugestija uteria (1986) posluila je kao dobar uvod u poetak izrade registra karstnih uvala u Dinaridima, u okviru geomorfoloke studije J. ali (2009). Sa dinarskog prostora odabrano je 40 zatvorenih karstnih depresija (Tab.1; Sl.1), koje prema morfografskim pokazateljima imaju odlike uvala, ali se istovremeno meusobno razlikuju po dimenzijama, geolokom i topografskom kontekstu.
Slika 1: Karta - Lokacije prouavanih uvala (ali, 2009)
OVJEK I KR I 2012: 117-127
OVJEK I KR I 2012: 117-127
119
Drava
Slovenija
ID 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40
Uvala Kanji Dol Mrzli Log Hrastov Dol Ravan Grda Draga Lomska Duliba Veliki Lubenovac Bilenski Pade Brizovac Crni Dabar Ravni Dabar Doen Duliba Konjsko Duboke Jasle Duboki Dol Glibodol Mala Kapela orkova uvala Jasenova Korita Razdolje Vagan Mazin Vagan Popinski Poljica Rupa Materia uvala Crljivica Klekovaka uvala Razvala dralovac Poljanica Ljubodol Vui Do Baljaki Do trpca Broanac Nikiki Ljeskovi Dolovi Ubaljski Do Dragomi Do Ilinski Do Dolovi
Lokacija Trnovski Gozd, rni Vrh Trnovski Gozd, rni Vrh Dolenjska, Suha Krajina Bloke, Metulje Snenik, Maun Sjeverni Velebit Sjeverni Velebit Srednji Velebit Srednji Velebit Srednji Velebit Srednji Velebit Srednji Velebit Juni Velebit Juni (JI) Velebit Juni (JI) Velebit Mala Kapela Mala Kapela Mala Kapela, Plitvice Trnavac - Homoljako polje Krbavica - Krbavsko polje Mazinsko polje Juni (JI) Velebit Imotsko polje Grme Lunjevaa Osjeenica Klekovaa Dinara Velika Golija Cincar Hrbina Oputne Rudine Oputne Rudine Banjani Katunski Kras Katunski Kras Katunski Kras Katunski Kras Katunski Kras Loven
Najblii admin. centar Idrija Idrija Ivanna Gorica Bloke Ilirska Bistrica Senj, Otoac Senj, Otoac Senj, Otoac Karlobag Karlobag Karlobag Karlobag Karlobag Graac Graac Brinje Brinje Plitvika Jezera Plitvika Jezera Plitvika Jezera Graac Graac Imotski Bosanski Petrovac Drvar Drvar Drvar, Potoci Livno Livno, Glamo Livno Livno, Kupres Niki Niki Niki Niki Niki Niki Kotor, Cetinje Kotor, Cetinje Cetinje
obraeni na identian nain. Digitalizacijom izohipsi ekvidistancije 10 m napravljeni su digitalni modeli terena visoke rezolucije (Sl.2), to je omoguilo kvantifikaciju morfometrijskih parametara, izradu karata nagiba terena, poprenih profila, kao i primenu razliitih vrsta statistikih analiza. Svi podaci su uvrteni u rasterske i vektorske geografske informacione sisteme, upotrebom paketa Idrisi Andes i Intergraph Geomedia Professional 04. Pre digitalne obrade i morfometrijskih analiza odreeni su parametri koji su potom mereni ili izraunavani. Problemski najosetljiviji parametar bila je linija obima uvale, na osnovu koje se odreuje njen prostorni obuhvat i potom svi ostali parametri. Analizom prednosti i nedostataka, odreeno je da ova linija mora biti dvojaka: (a) najvia zatvorena izohipsa, sa oznakom c; i (b) topografsko razvoe, sa oznakom d. Finalna lista parametara za morfometrijske analize (Tab.2) sainjena je na osnovu parametara koje su koristili Bondesan et al. (1992). Morfometrijski pokazatelji po odabranim parametrima dati su u Tab.3. Diskusiju o rezultatima statistikih analiza podataka mogue je pronai u studiji: ali (2009). Parametar Pc Pd Ac Ad DMAXc DMAXd DMNRc DMNRd DDIRd V Emin Ec Emaxd Opis obim (najvia zatvorena izohipsa) obim (topografsko razvoe) povrina (ortogonalno), unutar najvie zatvorene izohipse (Ac) i unutar topografskog razvoa (Ad) maksimalan prenik povezuje dve najudaljenije take obima manji prenik najdui segment koji povezuje dve take na obimu i upravan je na DMAX azimut maksimalnog prenika; utvruje se samo za DMAXd volumen depresije ispod najvie zatvorene izohipse nadmorska visina najnie take nadmorska visina najvie zatvorene izohipse nadmorska visina najvie take topografskog razvoa
Hrvatska
Bosna i Hercegovina
Tablica 2: Morfometrijski parametri direktno mereni sa digitalnog modela terena. Prilagoeno na osnovu Bondesan et al. (1992)
Crna Gora
Tablica1: Karstne uvale u Dinaridima odabrane za studiju J. ali (2009). ID brojevi odgovaraju brojevima sa karte na Sl.1. Svi primeri su pomou raunarskih paketa i aplikacija digitalno 120
OVJEK I KR I 2012: 117-127
OVJEK I KR I 2012: 117-127
121
KARSTIC UVALAS IN THE DINARIDES // KARSTNE UVALE U DINARIDIMA Tablica 3: Morfometrijski podaci o prouavanim uvalama. Oznake kao u Tablici 2. (HUV = Ec-Emin; HBAS = Emaxd-Emin) (ali, 2011)
ID 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40
Uvala Kanji Dol Mrzli Log Hrastov Dol Ravan Grda Draga Lomska Duliba Veliki Lubenovac Bilenski Pade Brizovac Crni Dabar Ravni Dabar Doen Duliba Konjsko Duboke Jasle Duboki Dol Glibodol Mala Kapela orkova Uvala Jasenova Korita Razdolje Vagan Mazin Vagan Popinski Poljica Rupa Materia Uvala Crljivica Klekovaka Uvala Razvala dralovac Poljanica Ljubodol Vui Do Baljaki Do trpca Broanac Nikiki Ljeskovi Dolovi Ubaljski Do Dragomi Do Ilinski Do Dolovi
Pc (km) 2.8 5.8 9.8 4.4 8.0 6.8 2.2 4.7 5.0 6.6 2.7 4.6 3.9 17.3 6.7 10.5 3.4 11.5 7.7 6.1 4.9 6.4 8.2 11.8 6.4 6.6 21.3 8.8 8.9 4.9 15.8 4.7 11.0 11.7 6.8 17.1 14.1 4.3 8.1 4.8
Ac (km2) 0.3 0.8 2.9 0.7 1.6 1.2 0.3 0.8 0.8 2.1 0.4 0.5 0.6 6.1 1.9 3.2 0.5 1.8 1.6 1.0 1.1 1.7 1.8 5.2 1.7 1.9 11.3 1.8 3.5 0.9 5.0 0.7 2.3 1.9 1.3 3.6 3.3 0.5 0.8 0.8
Pd (km) 6.1 8.0 11.0 6.6 12.1 10.0 11.1 10.2 6.0 10.3 5.6 6.8 9.7 17.3 12.1 21.3 11.1 14.7 11.7 11.7 6.9 8.8 13.9 16.1 11.0 18.2 24.8 14.5 22.4 7.3 15.5 9.4 10.6 12.2 13.7 12.7 12.7 7.0 7.7 7.4
Ad (km2) 2.1 2.8 7.7 2.5 5.3 5.4 3.7 4.9 1.8 5.5 1.9 2.6 4.7 13.1 8.4 24.3 7.3 10.1 7.5 7.2 3.1 4.8 11.1 11.4 8.0 17.7 38.9 12.5 30.3 3.0 14.5 4.3 6.2 6.8 11.3 10.4 10.8 2.6 4.2 3.2
V (Mm3) 8.9 26.6 76.4 14.9 79.7 40.3 4.3 28.7 23.8 198.9 16.2 14.1 22.5 524.3 130.9 122.7 5.1 30.2 31.0 8.1 50.3 48.0 41.5 407.3 92.3 45.7 1053.3 56.8 168.8 35.6 277.8 11.5 93.1 37.0 21.1 160.7 134.3 17.2 21.9 18.2
Emin (m) 880 768 288 740 1120 1230 1260 1215 820 655 705 715 585 645 520 515 770 810 735 675 735 620 345 935 945 740 865 1460 895 1510 1090 1030 975 765 665 865 785 805 715 1255
Ec (m) 930 840 335 790 1220 1310 1290 1320 900 840 770 770 650 850 670 600 800 860 790 700 820 680 395 1140 1070 800 1080 1560 1010 1600 1260 1070 1090 810 710 980 880 890 800 1300
HUV (m) 50 72 47 50 100 80 30 105 80 185 65 55 65 205 150 85 30 50 55 25 85 60 50 205 125 60 215 100 115 90 170 40 115 45 45 115 95 85 85 45
Emaxd (m) 1176 1069 545 1022 1694 1667 1565 1605 1102 1274 1160 1126 1130 1198 1187 1070 1142 1252 1040 1163 1207 984 868 1480 1707 1300 1870 1830 1720 2006 1798 1367 1246 991 1184 1140 1123 1139 1102 1604
HBAS (m) 296 301 258 282 574 437 305 390 282 619 455 411 545 553 667 555 372 442 305 488 472 364 523 545 762 560 1005 370 825 496 708 337 271 226 519 275 338 334 387 349
Slika 2: Digitalni model terena za uvalu Rupa (ID 24). Crvena linija - najvia zatvorena izohipsa; plava linija topografsko razvoe. Morfometrijski podaci prema Tablici 2.
U cilju utvrivanja uticaja strukturnih i tektonskih elemenata na formiranje uvala, primenjen je metod terenskog strukturno-geolokog kartiranja koji je postavio J. ar (1982, 1986, 2001). Na ovaj nain je kartirano 10 uvala (Sl.3). Metod se zasniva na detekciji tri varijeteta tektonski oteene stenske mase (zdrobljena, poruena i pukotinska zona), u kombinaciji sa merenjem orijentacije (azimut i ugao pada) serija pukotina i povrina slojevitosti. Kartiranjem je utvreno da se uvale dominantno razvijaju du poruenih zona regionalnog karaktera, te da poloaj ovih zona ima presudan uticaj na morfologiju uvale. Dok vrtae tee ka prostornom rasporedu koji moe oslikavati tektonski sklop (pritom odravajui svoju unutranju krunu do blago eliptinu morfologiju u ortogonalnoj projekciji), kod uvala je upravo planarni oblik pod uticajem poloaja poruenih zona.
122
OVJEK I KR I 2012: 117-127
OVJEK I KR I 2012: 117-127
123
Terminoloki problemi i predlog nove definicije
Jedan od osnovnih terminolokih problema vezanih za pojam karstne uvale oslikava se u vieznanosti. Decenijama se u literaturi javljao vrlo irok spektar definicija uvale, sa razliitim genetskim faktorima, razliitim morfolokim i hidrografskim odlikama. Takva praksa neminovno je dovela do postepenog odbacivanja pojma u najznaajnijim karstolokim referentnim publikacijama. Autori koji su razmiljali sintezno, vrlo teko su uspevali (ili nisu uspevali) logiki povezati raznorodne oblike kojima je prethodno dodeljen status uvale (depresije nastale srastanjem vrtaa, depresije u fluviokarstnom i glaciokarstnom okruenju, depresije sa dominantno strukturnom predispozicijom...). Formiranje uvala srastanjem vrtaa je vrlo upitna teorija ukoliko pod uvalama smatramo depresije kilometarskih dimenzija nastale du tektonski poruenih zona, poput onih opisanih u prethodnom poglavlju. Za karst je normalna vertikalna cirkulacija vode u vadoznoj zoni, to za posledicu ima disekciju reljefa, a ne planaciju. U tom smislu e srastanje velikog broja vrtaa voditi ka formiranju poligonalnog karsta, sa zaostalim kupastim uzvienjima, a ne ka planaciji zaostalih preaga izmeu vrtaa. Srastanje vrtaa u manjim razmerama, naravno, postoji ali bilo bi bolje da oblike nastale na taj nain nazivamo dvostrukim, trostrukim ili sloenim vrtaama, a ne uvalama. Ovakve sloene vrtae po povrini obino odgovaraju zbiru nekoliko vrtaa prosenih dimenzija, dok prave uvale viestruko nadmauju ove dimenzije. Ako prihvatimo da se karstna povrina konstantno sniava okvirnom dinamikom od oko 65 m u milion godina (Gams, 1966), jasno je da oblici reljefa koje danas vidimo mogu biti tragovi nekadanjih (drugaijih) oblika reljefa. U prouavanju velikih karstnih depresija, kojima je za evoluciju bio potreban dug vremenski period, moramo uzeti u obzir da su se u vreme poetnih faza njihovog nastanka okolnosti mogle znatno razlikovati od dananjih. Ovakav pristup upuuje nas na neophodnost svojevrsne relativizacije inicijalnih genetskih faktora, te na potrebu da prilikom klasifikacije oblika reljefa kao vaan faktor uzmemo i geomorfoloke procese koji se deavaju u recentnom periodu. Ilustrativan primer ovakvog pristupa, sa diskusijom o klasifikaciji prouavanog oblika, daje Sauro (2003). Prilikom razlikovanja uvala od polja, hidroloka funkcija je od presudnog znaaja. Ona je direktno povezana sa procesima koji se odvijaju u depresiji. Plavljenja u poljima doprinose zaravnjivanju dna, kroz akumulaciju sedimenata, ouvanje otre granice izmeu dna i strana, rubnu koroziju, itd. Sa druge strane, u uvalama, koje po pravilu nemaju povrinskih voda, koluvijalni procesi doprinose gubljenju jasne morfoloke granice izmeu dna i strana, fluvijalni sedimenti izostaju, a centralni delovi su izdubljeni vrtaama. Mnoga takozvana suva polja, zaostala u vadoznoj zoni posle sniavanja nivoa podzemne vode, verovatno e u budunosti dobivati sve vie karakteristika tipinih za uvale. Gotovo sve postojee klasifikacije uvala u literaturi pridavale su velik znaaj uticaju drugih geomorfolokih procesa na njihovu evoluciju, prvenstveno uticaju fluvijalnog i glacijalnog procesa. Iako se ovaj uticaj u mnogim sluajevima ne moe osporiti, vano je u svakom pojedinanom primeru proceniti koji je faktor dominantan, i u skladu sa tim odrediti koji oblik je u pitanju. Proglaavanje pojedinih segmenata suvih i slepih dolina uvalama, nanosi tetu karstolokoj terminologiji, jer pokazuje terminoloku nekonzistentnost. Dodeljivanjem istog naziva potpuno raznorodnim pojavama gubi se nauna utemeljenost termina (npr. izrazito strukturno predisponirana uvala u vadoznoj zoni kao jedan primer, i blago proireni zavretak slepe doline kao drugi primer).
Slika 3: Strukturno-geoloka skica uvale Ilinski Do (ID 39).
Doprinos karstologa ouvanju termina uvala podrazumeva iskljuivanje identifikacije uvala sa drugim oblicima i pojavama. Umesto toga, poeljna je tenja ka jasnijoj i konkretnijoj definiciji. Rezultati istraivanja karstnih uvala u Dinaridima (ali, 2009, 2011) ukazuju da su uvale zatvorene karstne depresije kilometarskih dimenzija, sa izduenim ili nepravilnim oblikom u vertikalnoj projekciji. Njihova dna su najee neuravnjena i prekrivena vrtaama, a retko blago zaravnjena koluvijalnim sedimentima. Uvale su po pravilu locirane u vadoznoj zoni, a njihova geneza i razvoj vezani su za ubrzanu, linearno usmerenu koroziju du tektonski oteenih (poruenih) zona regionalnog karaktera. OVJEK I KR I 2012: 117-127
124
OVJEK I KR I 2012: 117-127
125
ali, Jelena 2011: Karstic uvala revisited: Toward a redefinition of the term. Geomorphology, 134, 32-42. Ford, Derek C.; Williams, Paul W. 1989: Karst Geomorphology and Hydrology. Unwin Hyman, 601 p, London. Ford, Derek C.; Williams, Paul W. 2007: Karst Hydrogeology and Geomorphology. John Wiley and Sons, 562 p, Chichester. Gams, Ivan 1966: Faktorji in dinamika korozije na karbonatnih kamninah slovenskega dinarskega in alpskega krasa. Geografski vestnik, 38, 11-68, Ljubljana. Habi, Peter 1978: Razporeditev krakih globeli v Dinarskem krasu. Geografski vestnik, L, 17-29, Ljubljana.
Slika 4: Uvala Broanac Nikiki (ID 35).
Habi, Peter 1986: Povrinska razlenjenost Dinarskega krasa. Acta Carsologica, 14/15, 39-58, Ljubljana. Poljak, Josip 1951: Je li krka uvala prijelazan oblik izmeu ponikve i krkog polja? Geografski glasnik (Hrvatski geografski glasnik), 13, 25-48, Zagreb. Rogli, Josip 1974: Prilog hrvatskoj krkoj terminologiji. Kr Jugoslavije, 9/1, Izdavaki zavod JAZU, Zagreb. Sauro, Ugo 2003: Dolines and sinkholes: Aspects of evolution and problems of classification. Acta Carsologica, 32/2, 41-52, Ljubljana. uteri, France 1986: Zaprte krake globeli, problematika interpretacije in kartografskega prikaza. Acta Carsologica, 14-15 (1985-1986), 89-98, Ljubljana.
Literatura Bondesan, Aldino; Meneghel, Mirco; Sauro, Ugo 1992: Morphometric analysis of dolines. International Journal of Speleology, 21 (1-4), 1-55. Cviji, Jovan 1893: Das Karstphnomen. Versuch einer morphologischen Monographie. Geographische Abhandlungen, herausgegeben von Prof. Dr A. Penck, Bd. V. Heft. 3, 1893, 1-114, Wien. Cviji, Jovan 1899: Glacijalne i morfoloke studije o planinama Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Glas Srpske kraljevske akademije, LVII, Prvi razred 21, 1-196, Beograd. Cviji, Jovan 1900: Karsna polja zapadne Bosne i Hercegovine. Glas Srpske kraljevske akademije, LIX, 59-182, Beograd. Cviji, Jovan 1960: La goraphie des terrains calcaires. Acadmie serbe des sciences et des arts, Monographies tome CCCXLI, Classe de sciences mathmatiques et naturelles, No 26, 1-212. ar, Joe 1982: Geoloka zgradba poiralnega obrobja Planinskega polja. Acta Carsologica 10 (1981), 75-105, Ljubljana. ar, Joe 1986: Geoloke osnove oblikovanja krakega povrja. Acta Carsologica 24/25 (1985-86), 31-38, Ljubljana. ar, Joe 2001: Structural bases for shaping of dolines. Acta Carsologica 30/2, 239-256, Ljubljana. ali, Jelena 2009: Uvala contribution to the study of karst depressions (with selected examples from Dinarides and Carpatho-Balkanides). PhD Thesis, 213 p, University of Nova Gorica, Slovenia.
126
OVJEK I KR I 2012: 117-127
OVJEK I KR I 2012: 117-127
127
GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOKE KARAKTERISTIKE OPINE KONJIC
Geomorfoloke karakteristike opine Konjic

Ozana Alagi Prirodno-matematiki fakultet, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Saetak Ovaj rad je koncipiran u etiri poglavlja u kojima su obrazloene geomorfoloke karakteristike opine Konjic. U prvom poglavlju detaljno je obrazloen geografski poloaj istraivanog podruja ukljuujui sve elemente fizikogeografskog, drutveno geografskog i regionalnogeografskog poloaja. U drugom poglavlju detaljno su obraene geotektonske i geoloke karakteristike opine Konjic. Tree i najdetaljnije poglavlje obrauje geomorfologiju istraivanog podruja ukljuujui geomorfoloki poloaj, ope karakteristike reljefa, strukturnogeomorfoloke tipove reljefa i genetsku klasifikaciju reljefa istraivanog podruja. etvrto poglavlje daje prikaz zatite ivotne sredine i ukazuje na geoekoloke probleme opine Konjic. Kartografski prilozi u ovom radu uraeni su u programskom paketu ARCGis 9.2. Kljune rijei: geologija, geomorfologija, Neretva, opina Konjic, reljef, zatita ivotne sredine.
Geomorphological characteristics of Konjic Municipality

Abstract This paper is divided into four chapters, which are explained geomorphological characteristics of the municipality of Konjic. The first chapter is explained in detail the geographical location of the study area, including all elements of the physical geographical, socio - geographical and regional - geographic location. In the second chapter are detailed geological and geotectonic characteristics of the municipality of Konjic. The third and most detailed chapter deals with the geomorphology of the study area, including geomorphological position, the general characteristics of relief, structurally - geomorphologic types of terrain and genetic classification of the relief of the study area. The fourth chapter gives an overview of environmental and indicates geoecological problems of the municipality of Konjic. Maps enclosed in this work were done in the software package ArcGIS 9.2. Keywords: geology, geomorphology, Neretva, Municipality Konjic, relief, environment protection.
Geografski poloaj
Podruje istraivanja ovog rada je opina Konjic sa povrinom od 1.169 km, a tematski je vezan za oblast fizike geografije, tanije za prouavanje reljefa. Do sada su bili rijetki radovi kojima je domena istraivanja bila geomorfologija nekog podruja unutar nae drave. Primjenom razliitih metoda istraivanja, a unutar kojih terenski rad predstavlja osnovu, te uz izradu veeg broja tematskih karata data je solidna geomorfoloka osnova istraivanog podruja koja se iitava iz sadraja ovog rada te iz popisa literature.
OVJEK I KR I 2012: 129-142
129
Na teritoriji opine Konjic izdvajaju se etiri strukturno facijalne jedinice, a to su: a) Strukturnofacijalna jedinica Bosanske kriljave planine, b) Strukturnofacijalna jedinica Bjelanica Visoica, c) Strukturnofacijalna jedinica Konjic Glavatievo, i d) Strukturnofacijalna jedinica vrsnica Prenj. U sastav prve strukturnofacijalne jedinice ulaze metamorfne stijene paleozoika, preko kojih tektonski lee dolomiti i dolomitini krenjaci. Paleozojski kompleks zavrava transgresivnim permskim klastitima. Juni dio ove jedinice pripada opini Konjic i tu se nalazi tektonska jedinica Bradina Tarin. Druga jedinica obuhvata Bjelanicu i prostor Visoice. Ona se posebno istie razvojem debelog kompleksa krenjaka i dolomita srednjeg i gornjeg trijasa i jurskokrednih klastita. Kao dvije podjedinice u istraivanom podruju izdvajaju se tektonske jedinice Bjelanica Preslica, te tektonska jedinica Bjelanica. Unutar tree tektonske jedinice utvren je specifian razvoj donjeg i srednjeg trijasa koji se ne susree na ostalim dijelovima terena. Donji trijas je razvijen u faciji pjeara, laporaca, pjeskovitih i laporovitih krenjaka preko kojih dolaze crni, djelimino bituminozni krenjaci debljine do 10m, zatim sivi dolomiti srednjeg i dijelom gornjeg trijasa. Jugozapadna granica ove jedinice nije sa sigurnou dokumentovana, a predstavlja dislokaciju koja se prua od Uloga i Glavatieva, preko Borakog jezera, ua Bijele u Neretvu do donjeg toka Batice. Ova dislokacija ima reversan karakter, jer su sedimenti donjeg trijasa jugozapadno od Konjica dijelom navueni na tvorevine srednjeg i gornjeg trijasa. Interesantno je napomenuti da nekoliko kilometara sjeverno od Konjica u okolini sela Depi preko dolomita srednjeg trijasa, lee diskordantno klastini sedimenti krede, a preko njih trijaske naslage. Sedimenti donjeg trijasa imaju veoma sloenu grau. Bore su manjih mjerila, esto polegle. Dolomiti srednjeg trijasa uglavnom su manje ubrani i blago padaju ka sjeveroistoku. Ovo je dominantna strukturnofacijalna jedinica u okviru istraivanog podruja. Strukturnofacijalna jedinica vrsnica Prenj s izdvojenim blokovima predstavlja u istraivanom podruju reprezentativan primjer blokovske organizacije u Vanjskim Dinaridima. (Mojievi, 1973). etvrtu tektonsku jedinicu izgrauju sedimenti trijaske, jurske i kredne starosti. Sjeverna granica ove tektonske jedinice je prethodno opisana dislokacija juno od Konjica. Na itavoj duini, dislokaciona ravan ima blag pad. Bore su preteno manjih razmjera, esto polegle, to oteava rekonstrukciju grae ovih sedimenata na poprenim profilima. Due ose nabora su orijentisane u dinarskom smjeru (Mojievi, 1973). U junom dijelu opine Konjic dominiraju dva tektonska bloka: Idbar Bijela Sivadija i blok Jablanica Prenj. U geolokom pogledu istraivano podruje ima sloenu grau zbog velikog broja naslaga razliite starosti, strukture i periodike, a zastupljene su naslage paleozojske, mezozojske i kenozojske starosti. Paleozojske stijene javljaju se kao dijelovi paleozoika bosanskih kriljavih planina. Zastupljene su u okolini Bradine, Hasanovia, Gobelovine, u dolini rijeke Treanice, istono od sela unji, te na podruju Ivan Sedla i to su stijene gornjeg perma (P3), zatim filiti (Pz2), porfiriti (), kvarcsericitski kriljci (Pz3) i muskovitski i hloritski kriljci (Pz1). Stijene mezozojske starosti rasprostranjene su u podruju potoka Bijele juno od Konjica, na podruju Zlatara, u predjelu Idbra, na Kiseru, Ljubini i u rejonu Crnog vrha. Stijene mezozojske starosti nalaze se i u gornjem toku Bijele na Boranici, na prenjskoj Bjelanici, na sjevernim padinama Velikog Prenja, juno od Crnog vrha u Borakoj dragi i na Tisovici. Mezozojske stijene predstavljene su naslagama trijasa (donjeg trijasa T1, srednjeg trijasa T2 i srednjeg i gornjeg trijasa T2, 3), naslagama jure (lijas J1 i lijas doger - J1,2 ) i krednim naslagama (gornja kreda K2). Naslage kenozojske ere
Slika 1: Topografska karta opine Konjic // IZVOR: GIS centar PMF Sarajevo, autorica, 2010.
Prije same izrade rada obavljene su pripreme, u vidu sakupljanja literature i terenskih istraivanja, odnosno rekognosciranja terena, a u konanici ovaj rad predstavlja osnovu potencijalnih buduih geomorfolokih istraivanja unutar Bosne i Hercegovine.
Geotektonske i geoloke karakteristike
Prema svom geotektonskom poloaju, opina Konjic ulazi u sastav dvije makrotektonske jedinice i to jedinica Vanjskih Dinarida (najvei dio istraivanog podruja) i u sjevernom dijelu opine tektonska jedinica Centralnih Dinarida. Unutar navedenih geotektonskih makroregija na istraivanom podruju izdvajaju se sljedee podjedinice (Hrvatovi, 2006): 1. Centralna paleozojska i ofiolitska zona, 2. Navlaka mezojskih krenjaka i paleozojskih kriljaca, i 3. Navlaka Visokog kra. Sa geotektonskog aspekta Vanjski Dinaridi predstavljeni su bornorasjednonavlanim strukturama planinskih masiva alpskog orogena. To su sve uglavnom masivi i hrptovi predtercijarnog i tercijarnog boranja koji su se za vrijeme neotektonske faze (kraj neogena i u kvartaru) izdigli do dananjih visina (Bognar, 1997).
130
OVJEK I KR I 2012: 129-142
OVJEK I KR I 2012: 129-142
131
na podruju opine Konjic zastupljene su na obalama Jablanikog jezera i u njegovom irem podruju, u najniim dolinskim dijelovima Neretve i njenih pritoka, te u manjem segmentu na padinama Bjelanice. To su naslage srednjeg miocena (M2) i kvartara (Q). Kvartar je predstavljen morenskim materijalom, rijenim terasama, siparima, aluvijem, eluvijem i sedrom.
Slika 2: Geoloka karta opine Konjic // IZVOR: GIS centar PMF Sarajevo, autorica, 2010.
Sloena geoloka graa, ininjerskogeoloka svojstva litolokih lanova i intenzitet fizikogeolokih procesa proizvode veoma razliit stepen prirodne stabilnosti padine na istraivanom podruju (Prostorni plan - Optina Konjic, 1986). Kao stabilan teren oznaen je prostor izgraen od vrstih vezanih stijena s tankim rastresitim pokrivaima i rijetkim fizikogeolokim procesima, koji zahvataju uglavnom povrinu, a manifestuju se plitkim jaruanjem ili denudacijom u okviru pokrivaa. Ovoj kategoriji pripadaju tereni izgraeni od dolomita, zatim dijelovi izgraeni od klastita donjeg trijasa i neogena. Njima su pridrueni i zaravnjeni tereni izgraeni od rijenog, glacijalnog i fluvioglacijalnog nanosa. Kao nestabilan teren oznaene su dvije manje povrine gdje su prisutna mala aktivna i stabilizovana klizita koja se u prirodnim uslovima povremeno aktiviraju i imaju tendenciju proirivanja procesa kretanja. Kao nestabilan teren izdvaja se okolina Jablanikog jezera. Prema privremenoj seizmolokoj karti SFRJ (Seizmoloki zavod Beograd, 1982.god.), podruje Konjica pripada zoni 6 makroseizmikog
132
intenziteta MCS. Prema instrumentalnim mjerenjima u Konjicu se nalazi epicentralno podruje sa potresima jaine 4 MCS skale, a jugoistono uz dolinu Neretve, izvan istraivanog podruja dvije epicentralne lokacije sa potresima jaine 6 odnosno 7 MCS skale. Mikroseizmike karakteristike pojedinih sredina su razliite, tako da kao referentnu sredinu za 6 mikroseizmikog intenziteta mogu se okvirno smatrati dolomiti u osnovnom gorju, dok se kod ostalih sredina, naroito vezanih stijena s visokim nivoom podzemnih voda moe oekivati i znatno vei prirataj seizmikog intenziteta ak i do 1 (Prostorni plan - Optina Konjic, 1986). Litoloki sastav ire okoline Konjica ne omoguuje relativno lako koritenje kamena kao prirodnog graevinskog materijala u primarnim leitima otvaranjem pozajmita za dobijanje drobljenih agregata, zatim kamenih blokova i arhitektonskog kamena (Prostorni plan - Optina Konjic, 1986). Pored ovog postoje i prirodne akumulacije drobljenih kamenih agregata, koji se direktno ili uz manju preradu mogu koristiti kao kvalitetni graevinski materijal. Najbolji materijali vezani su za pojave krenjaka u masivu Prenja, gdje se mogu uglavnom otvarati pozajmita za dobijanje tehnikog kamena iroke mogunosti primjene. Pojave magmatskih stijena u Bijeloj, juno od Konjica predstavljaju potencijalno leite tehnikog i ukrasnog kamena, a pojava porfirita juno od Bradine koristiti se kao arhitektonski kamen zbog povoljnih dekorativnih svojstava. Od sekundarnih leita znaajne su naslage ljunka, koje se deponuju na uu Neretve u jezero u samom Konjicu. One se mogu koristiti neprekidno kao obnovljiv resurs, a njihovo koritenje bi smanjivalo akumuliranje terigenog nanosa u jezeru, to je sa stanovita dugoronije eksploatacije HE Jablanice od posebnog znaaja. Pored ove pojave znaajne su i naslage dolomitske raspadine u koluvijalnom nanosu kod Podoraca, koje se mogu koristiti kao agregat za slabije marke betona, tamponske zastore kod saobraajnica, za maltere, uz odgovarajuu preradu, Slika 3: Kamenolom dolomita Tunel // IZVOR: autorica, 2009. predrobljavanjam i separiranjem. Znaajne rezerve prirodnih agregata vezane su i za glacijalni nanos Bijele i koluvijalne naslage. U irem podruju Konjica nalazi se niz leita eljezne i manganske rude od kojih su neka detaljno istraena. Ona se nalaze na padinama planina Boranice i Prenja. Genetski posmatrano, ova leita pripadaju submarinskoeshalacionom tipu, koja su vezana za vulkanogenosedimentnu seriju srednjeg trijasa. Zbog facijalne raznolikosti rude, mogu se izdvojiti sljedei tipovi orudnjenja: tip nisko-manganskih leita hematita (podruje Bijele, okolina Idbra), tip eljezne i manganske rude (uplji kuk) i tip manganske rude (elebi, 1967). Svakako je bitno i spomenuti leite dolomita Tunel koji se nalazi s lijeve strane rijeke Neretve, uz put Konjic Spiljani. Osnovni litoloki lan leita je bankoviti dolomit trijaske starosti. Leite dolomita Tunel nalazi se na prostoru gdje nisu uoeni rasjedi. Sedimenti donjeg trijasa imaju manje sloenu grau, a dolomiti srednjeg trijasa su manje ubrani i generalno padaju prema sjeveroistoku. (Operta i
OVJEK I KR I 2012: 129-142
OVJEK I KR I 2012: 129-142
133
dr., 2010). Dolomit iz leita Tunel moe se upotrebljavati u graevinarstvu pri izradi agregata za beton, izradi agregata za maltere, za zidanje kao obraeni ili neobraeni kamen te za izradu nasipa i puteva. Prema hidrogeolokoj regionalizaciji stjenskih masa, istraivano podruje se moe podijeliti u dvije izdvojene jedinice. Prva hidrogeoloka jedinica je predstavljena terenima sa akviferima krkopukotinske poroznosti, dok drugu predstavljaju tereni bez akvifera. Kod terenima s akviferima krkopukotinske poroznosti osnovna specifinost krke hidrografije se ogleda u skoro potpunoj bezvodnosti na povrini, i bogatstvom vode u unutranjosti krenjakih stjenskih masa. Na povrini nema stalnih povrinskih tokova, a ukoliko ih ima, oni su alogenog porijekla i svoje izvore u pravilu imaju u vodonepropusnim stijenama. Te alogene tekuice uslijed obilnih koliina voda uspiju otjecati kroz krenjake terene (Bognar, 1997). ei je sluaj da se rijeni tokovi gube u ponorima. To su tzv. ponornice, ali ih u okviru istraivanog podruja nema. Postoje samo vrela. Krka vrela su mjesta na topografskoj povrini gdje voda iz podzemlja vertikalno izvire na topografsku povrinu. Na tim mjestima voda se oslobaa hidrostatskog pritiska. Oslobaajui se pritiska voda istie na topografsku povrinu vertikalno, pa se stie dojam da ona vri ili vre, zbog ega se ova pojava i naziva vrelom (Spahi, 2005). U narednoj tabeli su prikazani osnovni parametri tri najvanija vrela istraivanog podruja:
Tablica 1.: Neki od osnovnih parametara tri najvanija vrela opine Konjic // IZVOR: Possibilities for explatation of drinking water in Konjic municipality, Konjic, 2009.
Takoer su pomenuti i tereni bez akvifera koji predstavljaju terene sa nepropusnim stijenama, a izgrauju ga praktino nepropusne (Pz1, , Pz3, Pz2) i preteno nepropusne stjenske mase (permo-trijaske naslage). Permo-trijaske naslage su predstavljene pjearima, konglomeratima i glinama vrlo slabe vodopropusnosti i transmisivnosti. Vodonosnici su ogranienog rasprostranjenja, a rijetke akumulacije podzemnih voda dreniraju se preko izvora i to iz ispucalih pjeara i konglomerata. Infiltracija atmosferskih voda je veoma spora, a ovi tereni se odlikuju vrlo gustom hidrografskom mreom povrinskih tokova, s brojnim potocima i rjeicama.
Geomorfologija opine Konjic
Osnovni parametri 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Temperatura ( C) Stepen zamuenosti Obojenost pH Fe (mg/l) Mn (mg/l) Cl (mg/l) Minimalna izdanost (l/s)
Vrelo Baica 9 0,08 5 7,98 0,01 0,00 2,84 320
Vrelo Ljuta 8 0,10 2 7,75 0,01 0,00 2,48 530
Vrelo Krupac 9 0,09 3 7,72 0,01 0,00 2,41 510
Geomorfoloki poloaj istraivanog podruja je izrazito specifian jer se ovi tereni nalaze na kontaktu dvije znaajne podcjeline Dinarida i to Vanjskih i Centralnih Dinarida, a u sjevernom dijelu opine izdvojen je kompleks Bosanskog kriljavog gorja. Istraivano podruje bi se moglo podijeliti u nioj hijerarhiji na itav niz subgeomorfolokih cjelina i na vei broj mikrogeomorfolokih sektora, ali je to za ovu razinu rada previe detaljno ako se uzme u obzir da do sada nije izvrena ni generalna, ni detaljna geomorfoloka regionalizacija terena Bosne i Hercegovine. Vanjski Dinaridi su najkasnije ukljueni u tektogenetski razvoj, te su oblici i geoloka struktura u njima i najpodudarniji prema Unutranjim i Centralnim Dinaridima. Orijentacija regionalnog stresa u okviru strukturnih jedinica ovisi o rotaciji junog dijela Jadranske mikrotektonske ploe. Naime, njezin najvei potisak izraen je s jedne strane prevladavanjem boranonavlanih i ljuskavih struktura u jugoistonom dijelu Dinarida, a s druge strane reduciranim razvojem borano rasjednih i navlanih masiva, koji su istovremeno potisnuti prividno u pojas morfostruktura kompleksne tektogeneze i u tzv. ofiolitski pojas sjeverne i sjeveroistone Bosne i Hercegovine. Time se moe, uostalom objasniti mozaiki poloaj morfostruktura razliite geneze unutar navedenih podruja; smjenjuju se morfostrukture kompleksne tektogenetske strukture s onima karakteristinim za ofiolitski pojas. Novija shvatanja veu navedene tipove morfostruktura za geotektonske cjeline Adrijatika, Epiadrijatika, Dinarika i Supradinarika. Dinarik obuhvata strukturne jedinice nastale od naslaga dinarske karbonatne platforme, razvijene u okvirima miogeosinklinalnih uslova. Platformski odnosi traju od trijasa, tokom cijelog preostalog dijela mezozoika. Rasprostranjenost strukturnih elemenata Dinarika posljedica su njegove subdukcije pod Supradinarik, kao i subdukcije Epiadrijatika i Adrijatika pod njegove strukturne komplekse (Bognar, 1987). U okviru geotektonskog kompleksa Vanjskih Dinarida izdvajaju se dvije zone i to: nia krenjakodolomitna zona Visokog kra s fliem u paleogenim naslagama i via krenjakodolomitna zona Visokog kra s neznatnim razvojem flia u paleogenim naslagama. U okviru geotektonskog kompleksa Centralnih Dinarida izdvajaju se dvije zone i to: zona mezozojskih preteno trijaskih krenjaka i dolomita sa srednjebosanskim kriljavim planinama u jezgru, i centralna jurskokredna i gornjokredna flina zona. Hipsometrija istraivanog podruja je izrazito dinamina i kree se u rasponu planinskih vrhova s vie od 2000 m n.v. do reljefno najvrijednijeg dijela predstavljenog aluvijem Neretve i donjih tokova njenih pritoka koji su na visinama od 270 do 280 metara. Najvia taka opine Konjic je 2082,33 metra, dok je najnia 270 metara. Dakle, prisutna je velika razlika u nadmorskim visinama, odnosno ralanjenosti reljefa.
Slika 4: Vrelo Ljute u Ljutoj // IZVOR: autorica, 2008.
134
OVJEK I KR I 2012: 129-142
OVJEK I KR I 2012: 129-142
135
GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOKE KARAKTERISTIKE OPINE KONJIC Tablica 2.: Hipsometrijski razmjetaj reljefa opine Konjic // IZVOR: Prostorni plan (nacrt), Optina Konjic, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, 1986., uredila: Alagi Ozana
Visinska zona (m) 200 500 500 1000 1000 1500 1500 2000 > 2000
Povrina (km2) 200 321 425 155 68
Povrina (%) 18,1 29,1 38,6 14,0 0,2
0 do 31. Najmanji nagibi prevladavaju u aluvijalnim ravnima rijeke Neretve i njenih pritoka, okolini Jablanikog jezera, kao i na planinskim zaravnima i visoravnima. U ovim dijelovima odvijaju se procesi akumulacije, za razliku od podruja gdje su zastupljeni veliki nagibi terena. To su prije svega visoki planinski vrhovi Prenja, Visoice i Bjelanice, ali i padine s uskim rijenim dolinama, posebno u gornjim dijelovima vodotoka Neretve, Rakitnice, Ljute, Bijele, Baice i Neretvice. Kada je rije o ekspoziciji terena opine Konjic moe se rei da su neto vie zastupljene june ekspozicije terena. June ekspozicije su najpovoljnije za stanovanje iz razloga to su osunane tokom veeg dijela dana. Na njima se nalazi i najvei broj naselja opine Konjic.
Iako prostori do 500 m n.v. predstavljaju tek 18,1% istraivanog podruja, ovo je najdinaminiji prostor u opini sa glavnom koncentracijom stanovnitva i aktivnosti. Tereni vii od 1000 m n.v. predstavljaju 52,8% istraivanog podruja, to predstavlja problem za razvoj ove opine jer su to izuzetno pasivni krajevi sa disperznom naseljenou i loim ekonomskogeografskim potencijalom. Na podruju opine Konjic zastupljena je vrlo raznolika skala nagiba. Najvei dio istraivanog podruja ima nagibe terena od
Slika 6: Karta ekspozicija terena podruja opine Konjic // IZVOR: GIS centar PMF Sarajevo, ug-Alagi, 2010.
Slika 5: Karta - nagibi terena podruja opine Konjic // IZVOR: GIS centar PMF Sarajevo, ug-Alagi, 2010. 136
Reljef istraivanog podruja rezultat je sloene meuovisnosti djelovanja endo i egzo geomorfolokih procesa. Prema obliku, visini, ralanjenosti i nagibima, mogu se razlikovati etiri morfografska (ili orografska) tipa reljefa: nizijski (ravniarski), ravnjaki, brdski i planinski (gorski). Vano je naglasiti da u strukturnogeomorfolokom pogledu nizijski reljef ulazi u kategoriju akumulacijskotektonskih morfostruktura, ravnjaki i brdski reljef u kategoriju denudacijskoakumulacijskih, te planinski reljef u kategoriju denudacijskotektonskih morfostruktura. Akumulacijskotektonske morfostrukture po svom morfolokom tipu predstavljene su bazenima i mlaim potolinama. U OVJEK I KR I 2012: 129-142
137
OVJEK I KR I 2012: 129-142
morfostrukturnom smislu to su akumulacijske nizije meuplaninskih bazena. Nastanak im je vezan za egzogeno modeliranje u okviru potolinskih struktura, oblikovanih diferencijalnim sputanjem stare Panonske mase, te dijelova geostrukture Unutranjih Dinarida, tokom tercijara i kvartara (Bognar, 1987). Denudacijskoakumulacijski reljef je oblikovan linearnom erozijom, derazijskim i korozijskoderazijskim procesima na marinskim i jezerskim sedimentima tokom gornjeg pliocena i kvartara. Razvoj i izgled bitno im je uslovljen njihovim prostornim poloajem u odnosu na susjedne reljefne jedinice, te svojstvima tektonske strukture (Bognar, 1987). Denudacijskotektonski tip reljefa predstavljen je u tektonskom smislu antiformnim strukturama antiklinala, antiklinorijuma, horstantiklinalama, horstsinklinalama, sloenim oblicima s navlakama (kod kojih je unutranja graa esto antiklinalna i sinklinalna), te ljuskama. S morfostrukturnog aspekta to su homogeni i heterogeni gorski planinski masivi, jednom ili vie puta remobilizirani i esto ekshumirani. Strukturnogenetski gledano to su boranorasjedne, boranorasjednonavlane, boranonavlane i ljuskave gorske i planinske strukture predtercijarnog i tercijarnog boranja (Unutranji, Centralni i Vanjski Dinaridi ili tzv. Adrijatik, Epiadriatik, Dinarik i Supradinarik). Na navedenim morfostrukturama oblikovan je niz morfolokih tipova pozitivnih morfostruktura: masivi i hrptovi s bilima i grebenima, vijenci, ploe i platoi (Bognar, 1987). Na podruju opine Konjic formirani su slijedei genetski tipovi reljefa: padinski, fluvijalni, krki, glacijalnonivacioni i antropogeni reljef. Kada je rije o padinskom reljefu, na podruju opine Konjic susreu se sljedee pojave: uruavanje, osipanje, razoravanje, puenje zemljita, soliflukcija, klienje i proces spiranja.
Slika 9: Klisurasta dolina rijeke Neretve uzvodno od Konjica // IZVOR: autorica, 2009.
Slika 10: Boginjavi kr na Ljubini // IZVOR: autorica, 2009.
Krki reljef predstavljen je egzokrkim i endokrkim reljefnim oblicima. Na podruju opine Konjic od egzokrkih reljefnih oblika susreu se kamenice, krape i vrtae (ponikve), a od endokrkih reljefnih oblika jame i peine.
Slika 7: Ostenjak - okolica Borakog jezera // IZVOR: autorica, 2009.
Slika 8: Proces spiranja u blizini Crnog vira - Dajii // IZVOR: autorica, 2009.
Slika 11: Okapina na odsjeku u blizini Glavatieva // IZVOR: autorica, 2010.
Slika 12: Fosilni valov na Prenju // IZVOR: autorica, 2010.
Fluvijalni reljef predstavljen je rijenim koritom, terasama i adama. Osnovne hidrografske crte terena Konjica daje rijeka Neretva sa lijevim pritokama: Bijela, Baica i itica. Desne pritoke rijeke Neretve u istraivanom podruju su: Konjika Ljuta, Rakitnica, Krupac, Laanica, Bukovica, Treanica, Kraljuica i Neretvica. Sve one su manje ili vie bujinog karaktera. Doline su im promjenjivog profila, preteno kanjonskog ili klisurastog oblika. Pored rijeka, zastupljena su i prirodna jezera, Borako i Blatako, kao i vjetaka akumulacija, Jablaniko jezero.
Glacijalni reljef opine Konjic predstavljen je erozivnim i akumulativnim glacijalnim oblicima (uglaane povrine, strije, mutonirane stijene, cirk, valov, morene), dok je nivacioni reljef predstavljen pojavom soliflukcije, kamenitih struja i morem kamenja.
138
OVJEK I KR I 2012: 129-142
OVJEK I KR I 2012: 129-142
139
ivotna sredina
Intervencija ovjeka u prostoru utjecala je da danas ima malo ouvanih tzv. istih prirodnih prostora ili okolia, pa zbog toga je potrebno vie govoriti o izmijenjenom prirodnom okoliu. Unutar njega mogu se posebno izdvojiti reljefni oblici agrogenog i tehnogenog porijekla, a osnovna obiljeja oblikovanja reljefa su: jarci, zasjeci, otkopi, cestovni i eljezniki usjeci, rudarska jamita, kamenolomi, oranine povrine i gomile ljunka (Bognar, 1997). Podruje opine Konjic nije neposredno ugroeno od velikih zagaivaa, tako da je do sada epidemioloka situacija i stanje ivotne sredine relativno dobro. Glavni oslonac snabdijevanja vodom cijelog podruja su krka vrela. U skladu sa izloenim orijentacijama u obezbjeenju vodom, neophodno je osigurati zatitu kvaliteta voda formiranjem odgovarajuih zatitnih zona i utvrivanjem adekvatnih mjera na njima (Prostorni plan - Optina Konjic, 1986). Zatitom treba obuhvatiti sva postojea i perspektivna izvorita lokalnih vodovoda, ali se zbog svog znaaja ovdje posebno izdvaja i u okviru prostornog plana opine predlae za zatitu vrelo Ljute u Ljutoj. Planirana izgradnja novih akumulacija i hidroenergetskih postrojenja na uzvodnom toku izmijenit e reim teenja u rijeci Neretvi, to e se odraziti prije svega na smanjenje velikih voda, ali e izazvati i neravnomjerne proticaje izazvane promjenjivim radom hidroenergetskih postrojenja. Postojeom kanalizacionom mreom obuhvaen je samo dio urbanog podruja Konjica. Ta kanalizacija ne moe se smatrati da zadovoljava tehnike i sanitarne uslove, koji se zahtijevaju u savremenim sistemima za odvodnju i dispoziciju otpadnih voda, jer sve prikupljene otpadne vode, nezavisno, na najkrai nain bez ikakvog preiavanja odvode do rijeke Neretve (ili Jablanikog jezera) unutar samog gradskog podruja. Kada se govori o kvalitetu zraka istraivanog podruja, moe se konstatovati da nisu utvrene prekomjerne koncentracije zagaujuih materija u zraku. Grad Konjic i sjedite istoimene opine nalazi se u sjevernom dijelu Hercegovine, smjeten u gornjem dijelu toka rijeke Neretve, na nadmorskoj visini od oko 280 m. Prema svom geotektonskom poloaju, opina Konjic ulazi u sastav dvije makrotektonske jedinice i to jedinica Vanjskih Dinarida (najvei dio istraivanog podruja) i u sjevernom dijelu opine tektonska jedinica Centralnih Dinarida. U geolokom pogledu istraivano podruje ima sloenu grau zbog velikog broja naslaga razliite starosti, strukture i periodike, a zastupljene su naslage paleozojske, mezozojske i kenozojske starosti. Paleozojske stijene javljaju se kao dijelovi paleozoika bosanskih kriljavih planina i u okviru istraivanog podruja, to su stijene gornjeg perma (P3), zatim filiti (Pz2), porfiriti (), kvarcsericitski kriljci (Pz3) i muskovitski i hloritski kriljci (Pz1). Mezozojske stijene predstavljene su naslagama trijasa (donjeg trijasa T1, srednjeg trijasa T2 i srednjeg i gornjeg trijasa T2,3), naslagama jure (lijas J1 i lijas doger - J1,2) i krednim naslagama (gornja kreda K2). Kenozoik je predstavljen tvorevinama srednjeg miocena (M2) i kvartarnim naslagama (Q). Prema hidrogeolokoj regionalizaciji stjenskih masa, istraivano podruje se moe podijeliti u dvije izdvojene jedinice i to: tereni sa akviferima krkopukotinske poroznosti i tereni bez akvifera. Geomorfoloki poloaj istraivanog podruja je izrazito specifian jer se ovi tereni nalaze na kontaktu dvije znaajne podcjeline Dinarida i to Vanjskih i Centralnih Dinarida, a u sjevernom dijelu opine izdvojen je kompleks Bosanskog kriljavog gorja. Hipsometrija istraivanog podruja je izrazito dinamina i kree se u rasponu planinskih vrhova sa preko 2000 m n.v. do reljefno najvrijednijeg dijela predstavljenog aluvijem Neretve i donjih tokova njenih pritoka koji su na visinama od 270 do 280 metara. Kada
140
Zakljuak
Slika 13: Geomorfoloka karta opine Konjic // IZVOR: GIS centar PMF Sarajevo, autorica, 2010.
OVJEK I KR I 2012: 129-142
OVJEK I KR I 2012: 129-142
141
THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAAJKI DUVANJSKOG POLJA
se govori o nagibu terena, najvei dio istraivanog podruja ima nagibe terena od 0 do 31. U okviru istraivanog podruja, neto vie su zastupljene june u odnosu na sjeverne ekspozicije terena. Kada su u pitanju strukturnogeomorfoloki tipovi reljefa, u okviru istraivanog podruja izdvajaju se: akumulativnotektonski reljef, denudacijsko akumulacijski reljef i denudacijskotektonski reljef. U okviru genetskih tipova reljefa, izdvajaju se: padinski, fluvijalni, krki, glacijalnonivacioni i antropogeni reljef. Podruje opine Konjic nije neposredno ugroeno od velikih zagaivaa, tako da je do sada epidemioloka situacija i stanje ivotne sredine relativno dobro. Literatura Bognar, A.: Reljef i geomorfoloke osobine Jugoslavije, Tekst i popratne karte kao sastavni dio Geografskog atlasa Jugoslavije, 14 19., Zagreb, 1987. Bognar, A.: Geoloke osobine i reljef Zemlje, Poglavlje kao sastavni dio udbenika Geografija 165 144., Zagreb, 1997. elebi, .: Geoloki sastav i tektonski sklop terena paleozoika i mezozoika izmeu Konjica i Prozora sa naroitim osvrtom na leita Fe, Mn ruda, Geoloki glasnik broj 10, Sarajevo, 1967. Hrvatovi, H.: Geological Guidebook trough Bosnia and Herzegovina, Geological Survey of Federation Bosnia and Herzegovina, Sarajevo, 2006. Mojievi, M., Lauevi, M.: Osnovna geoloka karta 1:100.000, Tuma za list Mostar, Beograd, 1973. Mojievi, M., Jovanovi, R.: Osnovna geoloka karta 1:100.000, Tuma za list Sarajevo, Beograd, 1978. Operta, M., kripi, N., Salihovi, S.: Potencijalnost leita dolomita Tunel kod Konjica i mogunosti njihove primjene, VIII nauno struni simpozij sa meunarodnim sudjelovanjem, Zenica, 2010. Petrovi, D.: Geomorfologija, Graevinska knjiga, Beograd, 1982. Possibilities for explatation of drinking water in Konjic municipality, Konjic, 2009. Prostorni plan (nacrt), Optina Konjic, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, 1986. Spahi, M.: Hidrografija kopna, Posebna izdanja Geografskog drutva FBiH, Sarajevo, 2005.
Primjena GIS metoda u analizi geomorfometrijskih znaajki Duvanjskog polja

Denis Rado, Sanja Lozi, Ante iljeg: Prirodoslovno-metematiki fakultet, Odjel za geografiju, Sveuilite u Zadru, Hrvatska Saetak U radu su analizirana geomorfometrijska obiljeja Duvanjskog polja i njegovog planinskog ruba. Analiza se temelji na obradi digitalnog modela reljefa (DMR) uz pomo GIS tehnologije. DMR je izraen metodom digitalizacije izohipsa s topografske karte mjerila 1:25000. Primjenom razliitih GIS metoda dobivene su rasterske i vektorske vrijednosti za sljedee parametre: nagibi, ekspozicije, hipsometrijska obiljeja i zakrivljenosti terena. Oni su vrednovani na nain da im je utvrena geografska distribucija, uestalost i dominacija u istraivanom podruju, tonije njihova kvantitativna obiljeja. Dobiveni rezultati daju cjelovit pregled geomorfometrijskih obiljeja Duvanjskog polja, po svakom parametru pojedinano. Kljune rijei: geografski informacijski sustavi (GIS), geomorfometrija, Duvanjsko polje, digitalni model reljefa (DMR)
The Application of GIS Methods in analysis of Geomorphometric Features of Duvanjsko Polje

Abstract In this paper geomorphometric characteristics of Duvanjsko polje and its mountain border were analyzed. The analysis is based on processing the digital terrain model (DTM) by means of GIS technology. DTM was created by digitizing the contours from topographical map in 1:25000 scale. Raster and vector values for several parameters (slope inclination and aspect, hipsometric features and terrain curvature) were obtained by various GIS methods. They were evaluated by means of determining their geographical distribution, frequency and domination in investigated area (more precisely, their quantitative characteristics). Results of this research are supposed to provide more complete overview of geomorphometric features of Duvanjsko polje by each parameter individually. Keywords: Geographic information system (GIS), geomorphometry, Duvanjsko polje, digital terrain model (DTM)
Uvod
Objekt ovog rada su padine uzvienja ireg podruja Duvanjskog polja. Padine se mogu definirati kao reljefne plohe odreene geografskim poloajem, nagibom u odnosu na horizontalnu povrinu, izloenou (ekspozicijom) u odnosu na strane svijeta, te stupnjem zakrivljenosti (profilne i planarne). Recentni oblik padina posljedica je utjecaja niza prirodnih i drutvenih faktora tijekom geneze i evolucije reljefa. Mjerenjem i analizom pojedinih parametara padina mogue je uz pomo kvantitativnih
142
OVJEK I KR I 2012: 129-142
OVJEK I KR I 2012: 143-161
143
geomorfolokih parametara analizirati povezanost geomorfolokih znaajki s geolokom graom i sastavom, ali, indirektno, i s ostalim prirodno-geografskim imbenicima (npr. klima, pedologija, vegetacija itd.). Numeriki iskazani podaci morfometrijskih parametara, promatrani u lokalnom okviru, ukazuju na posljedice djelovanja egzogenih geomorfolokih procesa, dok u regionalnom okviru ukazuju na djelovanje endogenih (u prvom redu neotektonskih) morfostrukturnih procesa. Ciljevi ovog istraivanja su: a. analiza morfometrijskih pokazatelja reljefa, b. analiza odnosa izmeu morfometrijskih pokazatelja i geolokih znaajki, i c. sinteza svih analiziranih pokazatelja da bi se dobio detaljniji uvid u morfometrijske i morfostrukturne znaajke podruja i omoguila procjena njihovog utjecaja na opseg i intenzitet dominantnih geomorfolokih procesa. Pri tome, posebna panja posveena je detaljnoj geomorfometrijskoj analizi makromorfostruktura ireg podruja Duvanjskog polja u GIS okruju temeljem digitalnog modela reljefa (DMR).
Istraivano podruje
Do sada je, kako navode ii (2002) i Lepirica (2009), izvreno vie regionalizacija Bosne i Hercegovine prema razliitim kriterijima. Podruje Bosne i Hercegovine moe se podijeliti na tri geotektonska pojasa: Vanjske Dinaride, Sredinje Dinaride i Unutarnje Dinaride. Takva geotektonska podjela Dinarida BiH zasnovana je prvenstveno na geografskom poloaju i razlikama u litofacijalnim i tektonskim odlikama izdvojenih zona, zatim na slinim globalnim uvjetima geoloke evolucije i orogeneze, te specifinostima u njihovom geotektonskom sklopu (ii, 2002). Prema ovoj podjeli Duvanjsko polje s okolnim podrujem dio je Vanjskih Dinarida, a u neposrednoj okolici polja, izmeu planina Ljubue i Radue prolazi granica izmeu Vanjskih i Unutarnjih Dinarida. Iako se kod odreivanja tektonskih jedinica primjenjuju razliiti kriteriji, pa iz tog razloga razliiti autori drugaije dijele neko podruje na tektonske jedinice, ono to je neosporno kod Duvanjskog polja je da se ono u cijelosti nalazi u podruju Vanjskih Dinarida, odnosno u zoni Visokoga kra (Sl. 1). Geoloko-morfoloka graa ueg podruja Duvanjskog polja prilino je jednostavna. Polje je graeno od naslaga miocenske starosti (De Leeuw et al., 2011) koje su uz rubne dijelove (npr. JI dio polja oko Kongore) ili uz rijene tokove prekrivene kvartarnim nanosima. Rubni planinski okvir je sloenije grae: prevladavaju vapnenci i dolomiti jure i krede, s mjestimino prisutnim manjim podrujima tercijarnih naslaga Tunice na S, Ljubue i Vrana na SI, Grabovike zaravni i Midene planine na JZ, Liba na JI te Mesihovine na J (Sl. 1). JZ granica polja, uz Graboviku zaravan, protee se gotovo pravocrtno; uzdu nje na SZ dijelu sputaju se prema SI slojevi vapnenca zaravni, u sredinjem dijelu strmo dok se du JZ dijela slojevi pruaju terasasto. Iz ovoga, te iz pravocrtnog protezanja rubnog dijela lako se da zakljuiti kako je rub polja nastao tektonski (slijeganjem); noviji procesi erozije neznatno su ga promijenili (Rogli, 1940). Sline su okolnosti (s obzirom na postanak) i uzdu SI ruba polja. I ovdje se susreu na topografski jasno izraenoj granici slatkovodni slojevi i tanki povrinski sloj polja s krednim vapnencima Ljubue. Samo oko Mokronoga vapnenac je pokriven mlaim naslagama; isto tako u sredinjem dijelu, u podruju potoka Sazlivoda kraj Vedaia, pojavljuju se dolomiti utisnuti u vapnence.
Slika 1: Duvanjsko polje s okolnim planinskim okvirom unutar geotektonskih cjelina BiH
Rubovi polja na SZ i JI i po izgledu i tektonsko-petrografski daleko su sloenije grae a planinski masivi i breuljkasta podruja poput poluotoka ulaze u prostor polja (podruje oko Tomislavgrada na SZ i planina Lib na JI). Breuljkasto podruje oko Tomislavgrada sastavljeno je od slatkovodnog lapora, pjeenjaka, gline s neznatnim primjesama grubljeg pjeenjaka i konglomerata. Ovaj sklop slojeva velike je debljine. Planina Tunica predstavlja najmarkantniji dio SZ ruba polja. Uz tvrde sive vapnence, u sastavu Tunice posebno se istiu svijetlocrveni vapnenci, lapori, valutice, konglomerati i bree, od kojih je graen JZ i sredinji dio brda. Veliko raspadanje i komadanje vapnenakih nanosa pokazuju da je Tunica bila podruje snanih tektonskih kretanja. I poloaj slatkovodnih lapora upuuje na neobino jako novije gibanje tla na ovome podruju: na obroncima Gromile slojevi padaju pod kutom od 450. Izgled i morfoloki procesi na strmim padinama Tunice upuuju na mlai nastanak ove planine. Izdizanje Tunice prethodilo je drugoj jezerskoj fazi na prijelazu iz srednjeg u gornji miocen (De Leuw et al, 2011). Iz zona svijetlocrvenih vapnenaca, brea i konglomerata, te zaostalog lapora, teku bujice koje vrlo velikom snagom usijecaju jaruge u tlo i na podnoju planine taloe u velikim koliinama grubi materijal. Dakle, SZ dio podruja uz Duvanjsko polje, posebno u dijelovima koji su u blizini Tunice, podruje je novoga poprenog nabiranja tj. izdizanja koje je podiglo u vee visine slatkovodne nanose tako da su dobili veliki pad prema dolini polja (Rogli, 1940) (Sl. 2). OVJEK I KR I 2012: 143-161
145
144
OVJEK I KR I 2012: 143-161
JI rub polja mnogo je jednostavnije grae nego SZ. Planina Lib poput poluotoka prodire u nizinu polja. Prema podacima OGK, sastavljena je od krednih i jurskih vapnenaca. Od posebne su vanosti zone lapora koje se nalaze na vrnim dijelovima SI padine, uz rasjednu liniju, iz kojih izviru vrela koja selu Kongori daju vodu (Rogli, 1940) (Sl. 2). Ukupna povrina istraivanog podruja iznosi 365,7 km, od ega 239,4 km otpada na padine, odnosno podruja s nagibom >2, na to je dan poseban osvrt.
Metodologija
Proces obrade podataka temeljio se na analizi digitalnog modela reljefa, koji je za potrebe ovog rada izraen metodom automatske vektorizacije izohipsa s topografskih karata. Koriteno je 9 listova TK 25 Vojnogeografskog instituta iz Beograda, od kojih su neki vektorizirani u potpunosti, a drugi djelomino, ovisno o obliku istraivanog podruja. Dobiven je DMR rasterske GRID strukture, veliine piksela 25 metara. On se nalazi unutar etverokuta dimenzija 26 km istok zapad i 26 km sjever jug. S obzirom na to da modeliranjem prostora dolazi do pogreaka, mogue su manje greke u izlaznim rezultatima, budui da dobiveni podatci nisu usporeivani s drugim digitalnim modelima reljefa. Obino se uzima da je visinska tonost jednaka 1/4 ili 1/5 ekvidistancije pa bi visinska tonost dobivenog DMR-a bila oko 2 m. Za geomorfometrijsku analizu istraivanog podruja pomou GIS alata bio je neophodan digitalni model reljefa. Razlozi izrade DMR-a ireg podruja Duvanjskog polja bili su nedostupnost besplatnog detaljnijeg DMR-a, bolja kvaliteta u odnosu na dostupne DMR1 i precizniji izlazni podatci. Openito, model je objekt ili koncept koji se koristi za predstavljanje neke pojave u prostoru. To je umanjena stvarnost pretvorena u razumljiv oblik (Meyer, 1985.; preuzeto iz Li, Zhu, Gold, 2005). Za prostorne analize koriste se razliiti digitalni visinski modeli Zemljine povrine (DEM). Proces izrade digitalnog modela reljefa ukljuivao je sljedee korake: 1. skeniranje analognih topografskih karata - pretvaranje karata u digitalni oblik bez prostorne reference 2. georeferenciranje i transformaciju referentne toke uzete su s topografskih karata ime su karte smjetene u geografski prostor. S obzirom da se radilo o skeniranim kartama koritena je afina transformacija polinoma prvog reda. 3. vektorizaciju izohipsi i dodavanje atributa (podataka o visinama s topografskih karata) - automatska vektorizacija izohipsi ukljuivala je odstranjivanje umova, skeletiranje (stanjivanje), poboljanje vorova, praenje linija, spajanje segmenata i topoloku rekonstrukciju. 4. izradu TIN-a vektorskog modela reljefa, koji se sastoji od toaka, linija i trokuta, te slui kao osnova izrade rasterskog modela reljefa. Na osnovi lomnih toaka (sastavni dio izohipse) napravljena je triangulacijska nepravilna mrea. 5. izradu DMR-a - rasterskog modela reljefa. Digitalni model reljefa temeljni je akronim koji se danas koristi u literaturi koja se tie GIS-a, daljinskih istraivanja i srodnih podruja. Digitalni model reljefa predstavlja digitalni prikaz Zemljine povrine, no bez vegetacije ili produkata ljudskog djelovanja na Zemljinu povrinu. Dakle DMR prikazuje samo temeljnu ili golu povrinu Zemlje, odnosno reljef. Stoga je i logian njegov naziv. Koritenje GIS alata u analizi DMR-a omoguilo je stvaranje novih podataka i njihovu analizu, a izlazni podatci su u konanici precizniji.
1 SRTM (Shuttle Radar Topographic Mission) digitalni visinski model kojeg je proizvela NASA. Predstavlja prekretnicu u dostupnosti visinskih podataka za veinu dijelova svijeta. Jedan list SRTM-a obuhvaa prostor 5X5 stupnjeva na Zemljinoj povrini. SRTM 90m ima rezoluciju 90 metara na ekvatoru i visinsku greku do 16 metara. Dostupan je na stranicama CGIAR-CSI (Consultative Group on International Agricultural Research - Consortium for Spatial Information) (URL A)
Slika 2: Geoloka karta istraivanog podruja (prema OGK, listovi Livno, Imotski)
146
OVJEK I KR I 2012: 143-161
OVJEK I KR I 2012: 143-161
147
Analiza geomorfometrijskih parametara Analiza nagiba

Veliki dijelovi Zemljine povrine sastoje se od razliitih vrsta padina iji je nastanak posljedica djelovanja endogenih i egzogenih procesa. U ovom istraivanju analizirani su nagibi ireg podruja Duvanjskog polja odnosno okolnih rubnih dijelova planinskog okvira. Primijenjen je sveobuhvatniji pristup, tj. panja nije usmjerena na morfometrijsku analizu mikroreljefnih oblika nego na analizu makrogeomorfolokih odnosa unutar cjelokupnog reljefa u granicama promatranog podruja. Analiza prostornog rasporeda i obuhvata pojedinih kategorija nagiba padina vana je jer su oni znaajan indikator opsega i intenziteta morfostrukturnih, denudacijskih i akumulacijskih procesa koji su tijekom paleogeomorfolokog razdoblja utjecali na morfogenezu padina, ali i kao indikator recentnih i buduih utjecaja tih procesa na znaajke i meusobe odnose denudacije i akumulacije (Tabl. 1). Za izraunavanje nagiba koritene su metode i algoritmi integrirani u program ArcInfo. Princip raunanja nagiba je takav da softver za svaki piksel izraunava maksimalnu stopu promjene vrijednosti od tog piksela prema susjednim pikselima koji ga okruuju. U konceptualnom smislu, funkcija nagiba uklapa plohu i z-vrijednosti unutar podruja od 3x3 piksela koje okruuje sredinji piksel, a vrijednost nagiba ove plohe izraunava se pomou tehnike prosjenog maksimuma (Burrough & McDonell, 1998). Mrea koju ine elije jednakih dimenzija, poravnana je uzdu geografskih osi x (zapad-istok) i y (sjeverjug).
Tablica 1. Geomorfoloka klasifikacija nagiba2
Nagibi manji od 2 karakteristini su za najvei dio Duvanjskog polja zbog ega imaju i najvei prostorni obuhvat (s 35,4% udjela, Tabl. 2), meutim, manja podruja takvog nagiba pojavljuju se i na okolnim planinama. Prije svega karakteristina su za korozijsku terasu Podine od Mokronoga do Lipe a javljaju se i na dijelovima zaravni planine Ljubue (Sl. 3) te na Grabovikoj zaravni (Sl. 6).
Tablica 2. Klase i prostorni obuhvat nagiba
Nagib (0) <2 2-5 5-12 12-32 32-55 >55 Ukupno
Povrina (m2) 128929043,0 48646472,0 97027222,0 87352669,0 3807938,0 10729,0 365774073,0
Udio (%) 35,248 13,300 26,527 23,882 1,041 0,003 100,000

Slika 3: Korozijska terasa Podine i Ljubua (desno), IZVOR: GoogleEarth 2011.
Nagib (0) <2 2-5
Karakteristike geomorfolokih oblika i procesa Ravnica. Kretanja masa se ne zapaaju. Intenzitet spiranja minimalan Blago nagnut teren. Spiranje slabo izraeno.Erozija tla i pojave klienja mogu biti znaajne. Nagnuti tereni. Pojaano spiranje i pojave kretanja masa. Do izraaja dolazi klienje i teenje materijala. Teren ugroen erozijom. Znaajni nagibi. Spiranje je intenzivno. Veoma snana erozija. Teren jako ugroen erozijom i pojavom kretanja masa. Vrlo strm teren. Dominira odnoenje materijala. Akumulacijski materijal se tek mjestimino zadrava (tanki pokriva). Padine su stjenovite i preteito ogoljene. Strmci, litice (eskarpmani). Dominira osipanje i uruavanje
5-12
12-32
32-55
> 55
2 Geomorfoloka klasifikacija nagiba padina, temeljena na dominantnim morfolokim procesima koji se aktiviraju ovisno o veliini nagiba, kao i odgovarajuim reljefnim oblicima, prihvaena je od IGU (International Geographical Union, 1968)
148
OVJEK I KR I 2012: 143-161
OVJEK I KR I 2012: 143-161
149
Druga kategorija nagiba (2-5) u pravilu se javlja na kontaktnim dijelovima polja i okolnog podruja, gdje postoji blagi prijelaz iz zaravnjenog dijela polja u strmiji planinski okvir, prekriven naslagama koluvijalnog i deluvijalnog porijekla. Na rubovima polja ova kategorija nagiba najrasprostranjenija je sjeverno od Tomislavgrada, gdje polje postupno prelazi u breuljkasto podruje (Sl. 4), te na podruju sela Bukovice gdje se polje uzdie prema Midenoj planini. Takoer, velika podruja planine Ljubue i Grabovike zaravni pripadaju ovoj kategoriji. Na Ljubui se ovi nagibi javljaju na podrujima uvala, koje su u prolosti bile sezonski naseljene i agrarno vrednovane u ljetnom dijelu godine (Sl. 3). Unutar ove kategorije nagiba nalaze se blago poloene SZ padine kredne starosti na podruju kontakta Ljubue i krajnjeg zapadnog dijela Vrana (Sl. 9), prijelazno podruje od JI dijela polja prema planini Vran te nii dijelovi padina Lib planine u kontaktnom podruju s poljem (Sl. 7).
Nagibi od 5 do 12, nakon kategorije < 2, zauzimaju najveu povrinu (Tabl. 2). Moe se rei da su gotovo ravnomjerno rasporeeni du itavog planinskog oboda polja, osim viih dijelova padina Tunice, Jelovae (Sl. 5) i planine Lib (Sl. 7), koje su, zbog izraenog djelovanja neotektonskih pokreta strmije i najveim dijelom nagiba od 12-320, 32-550 i >550.
Slika 5: Tunica i Jelovaa; dominiraju nagibi od 12-320, IZVOR: GoogleEarth 2011.
Slika 4: Tomislavgradsko pobre, IZVOR: GoogleEarth 2011.
Osim spomenutih podruja Tunice, Jelovae i Liba, nagibi od 12-320 prisutni su i na relativno velikim povrinama viih podruja padinskih strana uz grebene ostalih uzvienja, na niim dijelovima padina na kojima je izraeno intenzivno djelovanje rasjedne tektonike, uz bone strane dubljih jaruga i ponikava te na podrujima naglog prijelaza iz zaravnjenog u obodni planinski dio polja. Ova kategorija nagiba javlja se i du gotovo cijelog zapadnog ruba polja, od prijevoja Privala do sela Bukovice, gdje prelazi u tektonski i reljefno razdrobljeno valovito podruje zaravni u zaleu Bukovice, koje se od zapada stepenasto sputa prema istoku i nestaje uz rub polja (Sl. 6).
150
OVJEK I KR I 2012: 143-161
OVJEK I KR I 2012: 143-161
151
Slika 7: Nagibi kategorije >550 na strmoj padini zapadnog dijela planine Lib, iznad Borana, IZVOR: GoogleEarth 2011. Slika 6: Strmi zapadni rub polja od prijevoja Privala do sela Bukovice, gdje prelazi u tektonski i reljefno razdrobljeno valovito podruje zaravni u zaleu Bukovice; Grabovika zaravan (lijevo), IZVOR: GoogleEarth 2011. Tablica 2. Klase i prostorni obuhvat nagiba
Nagib () <2 2-5 5-12 12-32 32-55 >55 Ukupno
Povrina (m2) 128929043,0 48646472,0 97027222,0 87352669,0 3807938,0 10729,0 365774073,0
Udio (%) 35,248 13,300 26,527 23,882 1,041 0,003 100,000
Granica sjeveroistonog dijela polja i planine Ljubue takoer je dobro definirana ovom kategorijom nagiba, osobito od sela Kuka do Letke, gdje ovaj strmi rub korozijske zaravni lokalno stanovnitvo naziva Greda (Sl. 3). Na kanjonskim stranama ujice izmjenjuju se nagibi od 12-320 i 32-550. to se najviih vrijednosti nagiba tie, nagibi od 32-550 prevladavaju uglavnom na viim dijelovima padina uz grebene planinskih uzvienja (izuzetak su juno eksponirane padine Tunice gdje je ova kategorija zastupljena uglavnom na niim dijelovima padina) te uz kanjonske strane ujice. Prilikom terenskog izlaska uoeni su nagibi najvie kategorije (>550) na litici na Lib planini iznad Borana (Sl. 8), te mjestimino na vrlo strmim stranama ponikava i japaga na podruju Grabovike zaravni (Sl. 6).
152
OVJEK I KR I 2012: 143-161
OVJEK I KR I 2012: 143-161
153
Analiza ekspozicija
Ekspozicija se moe shvatiti kao orijentacija padine s obzirom na strane svijeta. Pri tome se kut odreuje najee od pravca sjevera u smjeru kazaljke na satu. U konceptualnom smislu, funkcija ekspozicije odnosi se na izraun vrijednosti ekspozicije sredinjeg piksela u odnosu na osam susjednih (mrea piksela 3X3). Smjer prema kojem je ploha okrenuta predstavlja ekspoziciju za sredinji piksel (Burrough & McDonell, 1998). Utjecaj ekspozicije na geomorfoloke znaajke oituje se u tome to razliito eksponirane padine primaju razliitu koliinu kratkovalnog zraenja, to utjee na karakteristike klimatskih elemenata kao egzogenih geomorfolokih agensa. Na istraivanom podruju, ekspozicije indirektno utjeu na promjene vezane uz eroziju, koroziju i sedimentaciju padinskih troina, ali i hidroloke procese na padinama. Primjerice, poveano kratkovalno zraenje na padinama eksponiranim prema junom kvadrantu (JZ, J i JI) posredno utjee na poveanje evapotranspiracije, to u sunijem dijelu godine rezultira brom nestaicom vode (osobito na mjestima gdje je u podlozi vapnenac) a posljedica je smanjenje obuhvata i broja biljnih vrsta na padinama, odnosno rjea vegetacija. I obratno, rjea vegetacija omoguuje bre isuivanje tla, vee povrinsko otjecanje, i na taj nain pogoduje procesu spiranja. Na sjevernim osojnim padinama, vlaga u tlu zadrava se due vrijeme nakon oborina, to pogoduje razvoju vegetacije i omoguava povoljnije uvjete za stvaranje i ouvanje tla. Dugorono, spiranje tla, uz ostale denudacijske procese, moe uzrokovati poveanje nagiba padine (Kirkby, 2004), kao to se moe vidjeti na primjeru zapadno eksponirane padine na planini Lib iznad Borana uz JZ dio Duvanjskog polja (Sl. 8).
Najveu rasprostranjenost na promatranom podruju, s 20,7%, imaju jugozapadno eksponirane padine ili dijelovi padina (Tabl. 3), to je u skladu s generalnim dinarskim smjerom pruanja reljefnih morfostruktura. U irem kontekstu, prema kriteriju ope
Slika 9: June i jugozapadne padine Vrana nasuprotne SI i I padinama Liba, IZVOR: GoogleEarth 2011.
pogodnosti3, padine junog kvadranta s toplom i vrlo toplom orijentacijom (JI, J i JZ) u ukupnoj povrini sudjeluju s ak 46,3%. Radi se o podrujima veeg dijela Ljubue (Sl. 3), junim i jugozapadnim padinama Vrana nasuprotnim SI i I padinama Liba (Sl. 9), JZ i J padinama Liba (Sl. 7), Mesihovine (Sl. 10), velikog dijela Grabovike zaravni (Sl. 6) te junim padinama Tunice i Jelovae (Sl. 5). S neto manjim udjelom (31,9%, Tab.3) zastupljene su padine s umjereno hladnim i hladnim ekspozicijama (NW, N i NE). Radi se o podrujima krajnje sjeveroistone izduene padine Grabovike zaravni (Sl. 6), koja se veim dijelom strmo sputa prema Duvanjskom polju. Takoer, velika povrina ovih ekspozicija prisutna je na padini Vrana nasuprotnoj Ljubui (Sl. 9), padinama Mesihovine nasuprotnim Libu (Sl. 10) te mjestimino na dijelovima Tomislavgradskog pobra (Sl. 4), Tunice (Sl. 5) i sredinjeg dijela Ljubue (Sl. 3).
Slika 8: Zapadno eksponirana padina na Lib planini iznad Borana. Poveanje nagiba uslijed dugotrajnih procesa spiranja, osipanja i uruavanja, pospjeenih litolokim sastavom i izraenijom dnevnom i sezonskom temperaturnom amplitudom.
3 Opa pogodnost ekspozicija: N = hladna ekspozicija; NE i NW = umjereno hladne ekspozicije; E i W = neutralne ekspozicije; SE i SW = tople ekspozicije; S = vrlo topla ekspozicija
154
OVJEK I KR I 2012: 143-161
OVJEK I KR I 2012: 143-161
155
Analiza zakrivljenosti padina
Slika 10: Mesihovina. NW, N i NE ekspozicije na padinama nasuprot Libu (desno gore), IZVOR: GoogleEarth 2011.
Neutralne ekspozicije (W i E) u istraivanom podruju imaju udio od 21,8% (Tab. 3), zbog mjestiminih promjena dinarskog smjera pruanja morfostruktura u smjer S J, uzrokovanih izvijanjem tektonskih struktura. To se osobito odnosi na zapadnu padinu Liba (Sl. 7 i 8) i istone padine Tomislavgradskog pobra (Sl. 4).
Tablica 3. Klase i prostorni obuhvat ekspozicija
Ekspozicija padina N NE E SE S SW W NW Ukupno padine >2
Povrina (m) 24545650,6 28689996,3 20449568,8 23498550,1 37080490,4 48967419,2 31326727,5 22260077,2 236818480,1
Udio (%) 10,4 12,1 8,6 9,9 15,7 20,7 13,2 9,4
Analize zakrivljenosti padina ukazuju na karakter i intenzitet procesa koji djeluju na promjene u izgledu padina (ili njihovih dijelova). Ovakve analize, pogotovo specifine analize profilne i planarne zakrivljenosti, istiu podruja na kojima dolazi do relativno brzih promjena nagiba padina, a na nekim dijelovima i sniavanja terena. U geomorfolokim istraivanjima, ove analize mogu se primijeniti za izraunavanje i procjenu trendova endogenih (izdizanje ili sputanje struktura) i egzogenih geomorfolokih procesa, npr. otjecanja (pomou planarne zakrivljenosti) ili identificiranja otpornijih stijenskih kompleksa (pomou profilne zakrivljenosti) (Kennelly, 2009). Matematiki gledano, zakrivljenost se definira kao odstupanje geometrijskog objekta od ravnine. Ona je inverzna radijusu krunice, odnosno izraava se formulom k=1/R. S porastom radijusa krunice, smanjuje se zakrivljenost i obratno. Zakrivljenost predstavlja koeficijent odstupanja krivulje od pravca ija je zakrivljenost nula. Za toku u trodimenzionalnom prostoru mogue je izvesti beskonaan broj zakrivljenosti (OHLMACHER, 2007). Koritenjem metode 3X3 kvadrata, zakrivljenost se rauna kao druga derivacija visinskih vrijednosti DMR-a, prema formuli Z = Axy + Bxy + Cxy + Dx + Ey + Fxy + Gx + Hy + I. Postoji vie vrsta zakrivljenosti, a u ovom radu se razmatraju profilna i planarna (Moore Et Al., 1993; Ayalew and Yamagishi, 2004). Analizom DMR-a dobiva se numeriki niz vrijednosti zakrivljenosti iz kojeg je mogue izdvojiti 3 tipa padina: konkavne, konveksne i pravocrtne. Veliki problem predstavljao je odabir metode za odreivanje tipa zakrivljenosti padine. U idealiziranim uvjetima, pravocrtne padine su one koje imaju vrijednost zakrivljenosti nula. Dikau (1989) zakrivljenost padina radijusa veeg od 600 m (k>0,001666) na modelu rezolucije 20 m, smatra zanemarivom i takve padine ubraja u pravocrtne. Analogno tomu, za koriteni model rezolucije 25 m, pravocrtnim padinama smatraju se padine radijusa veeg od 750 metara. Granine vrijednosti u ovom radu odreene su na sljedei nain: 1. granina vrijednost: vrijednost zakrivljenosti 0 0,001333 2. granina vrijednost: vrijednost zakrivljenosti 0 + 0,001333 3. granina vrijednost: maksimalna vrijednost niza Profilna zakrivljenost odnosi se na zakrivljenost padina (ili njihovih dijelova) du linija okomitih na izohipse a njome se odreuje stopa promjene nagiba za svaki piksel. Negativna vrijednost ukazuje na konveksni uzduni profil padine a pozitivna na konkavni, dok vrijednost nula oznaava linearnu (pravocrtnu) padinu. Profilna zakrivljenost utjee na brzinu otjecanja vode, odnosno na brzinu kretanja detritusa niz padinu.
Slika 11: Profilna zakrivljenost (URL 1)
156
OVJEK I KR I 2012: 143-161
OVJEK I KR I 2012: 143-161
157
THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE // PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAAJKI DUVANJSKOG POLJA Tablica 4. Tipovi i prostorni obuhvat profilne zakrivljenosti
Padine Konveksne Pravocrtne Konkavne Ukupno
Povrina (m2) 119069847,7 5805687,4 114492620,8 239368155,9
Udio (%) 49,743 2,425 47,831 100,000
Ukoliko je zadani smjer okomit na smjer najveeg nagiba (horizontalna sekanta izohipse), tada se modelom zakrivljenosti padina mogu procjenjivati divergencija (konveksne, izboene padine) odnosno konvergencija (konkavne, udubljene padine) hipotetskog otjecanja (a time i lokalne ocjeditosti ili vlanosti tla na padini) (Antoni, 1996). Konvergentno otjecanje povezano je s procesima akumulacije vode, tla ili detritusa a divergentno otjecanje uz derazijske procese spiranja, jaruenja i bujienja.
Iz podataka o strukturi profilne zakrivljenosti (Tab. 4) proizlazi da nema velike razlike u udjelu konveksnih i konkavnih padina (konveksne su neto dominantnije, s 49,74% a udio konkavnih iznosi 47,83%) , dok su pravocrtne padine zastupljene s vrlo malim udjelom (od svega 2,4%). To upuuje na priblinu ujednaenost smjerova tektonskih gibanja, tj. izdizanja i sputanja. Konveksne padine prevladavaju na viim dijelovima uzvienja, tj. vrnim dijelovima uz grebene (Tomislavgradsko tercijarno pobre, Tunica, Lib, zapadni dio Vranplanine, Mesihovina; Sl. 4, 5, 9, 10) u vrnom dijelu strmog odsjeka na sjeveroistonom rubu zaravni Grabovice uz jugozapadni dio Duvanjskog polja (Sl. 6), kao i na cijeloj Grabovikoj zaravni. U sluaju Tunice, korelacija s geolokim podacima potvruje djelovanje neotektonskih pokreta pozitivnog predznaka: poloaj slatkovodnih lapora na veimvisinama upuuje na neobino jako novije gibanje tla. Uz to, morfoloki procesi i oblici strmih padina Tunice upuuju na novija neotektonska zbivanja (Sl. 5). Takoer, velika podruja s konveksnim padinama prisutna su na JI dijelu planine Ljubue, pratei skretanje tektonskih struktura iz smjera SZ-JI u Z-I (Sl. 3). Osobito markantna podruja konveksnih padina nalaze se uz vii dio linearno izduene grede du cijelog SI dijela Duvanjskog (Sl. 3) te uz vie dijelove kanjonskih strana ujice na sjevernom dijelu podruja. Za razliku od konveksnih, konkavne padine dominiraju na niim dijelovima padina, uz rasjedne linije na cijelom podruju, te uz nie dijelove strana jaruga gore spomenutih planinskih masiva. Podruja jaruga, uz rasjedne linije, predstavljaju i najmarkantnija podruja na kojima prevladavaju konkavne padine. To se lijepo moe uoiti npr. na niim dijelovima uz kanjon uice, uz rasjednu liniju koja razdvaja Tunicu i Jelovau (Sl. 5), uz rasjed izmeu sjevernih dijelova zapadnih padina Vran planine i Ljubue (Sl. 2), uz rasjed koji se luno protee cijelim sredinjim podrujem Liba u smjeru SZ-JI (Sl. 2 i 7) itd. Znaajan indikator recentnog sputanja Duvanjskog polja u odnosu na planinski okvir predstavlja izdueno podruje konkavnih padina na niim dijelovima tzv grede, du cijelog SI dijela Duvanjskog polja (na kontaktu zaravni Podine i polja, Sl. 3). Profilne pravocrtne (ravnotene) padine najzastupljenije su na podruju mladog tercijarnog Tomislavgradskog pobra, i to na dijelovima bliim Duvanjskom polju, na svim hipsometrijskim nivoima, tj. ne pokazuju pravilnost u vertikalnom rasporedu (Sl. 4). Takoer se mogu nai u krajnjem JI tercijarnom dijelu Grabovike zaravni na kontaktu s Duvanjskim poljem (Sl. 6), na niim dijelovima zapadnih padina Liba te na blago poloenim (nagib 2-50) krednim SZ padinama na podruju kontakta Ljubue i krajnjeg zapadnog dijela Vrana (Sl. 9). Planarna zakrivljenost odnosi se na zakrivljenost padine u sekanti izohipse okomitoj na smjer najveeg nagiba. Pozitivna vrijednost ukazuje na konveksni oblik padine a negativna na konkavni, dok nulta vrijednost ukazuje na linearnu (pravocrtnu) padinu.
Slika 12: Planarna zakrivljenost (URL 1) Tablica 5. Tipovi i prostorni obuhvat planarne zakrivljenosti
Padine Konveksne Pravocrtne Konkavne Ukupno:
Povrina (m2) 124396072,4 9761153,2 105211330,5 239368155,9
Udio (%) 51,969 4,078 43,954 100,000
Iz podataka o strukturi planarne zakrivljenosti (Tab. 5) uoljiva je dominacija konveksnih (51,97%) u odnosu na konkavne padine (43,95%). Pravocrtne padine imaju mali udio, od svega 4,08% (iako dvostruko vei u odnosnu na profilnu zakrivljenost). To znai da je na razini cijelog podruja prisutna dominacija divergentnog u odnosu na konvergentno otjecanje povrinske vode tj. denudacijskih procesa u odnosu na akumulacijske. Divergentno otjecanje osobito je izraeno na viim dijelovima padina u blizini planinskih grebena, u veoj ili manjoj mjeri ispresjecanim jarugama. Prostranije zone planarne konveksne zakrivljenosti osobito su istaknute na podruju Tomislavgradskog mladog tercijarnog pobra i junih padina Tunice (Sl. 4 i 5), to se moe dovesti u vezu s njihovim litolokim sastavom. Naime, radi se o konglomeratima, pjeenjacima i laporima, laporima s konglomeratima i i laporovitim vapnencima paleogenske i neogenske starosti, podlonijim erozijskim procesima. Takoer, prostranije zone ovog tipa planarne zakrivljenosti nalaze se na podruju zapadnog dijela i krajnjih SI padina Lib planine (Sl. 7), uz vie dijelove padina krajnjeg SI dijela Grabovike zaravni okrenutih prema Duvanjskom polju (na kojima prevladava kategorija nagiba od 32-550, Sl. 6), te na podruju Vran planine (Sl. 9). Dominacija konkavne planarne zakrivljenosti karakteristina je za podruje vapnenake zaravni izmeu centralnog grebena Liba i njegove SI padine (Sl. 7) te za podruje vapnenake zaravni u istonom dijelu Ljubue, udaljenijem od Duvanjskog polja (Sl. 3). Razlog tome je velika gustoa ponikava i mala zastupljenost uvala na tim podrujima
158
OVJEK I KR I 2012: 143-161
OVJEK I KR I 2012: 143-161
159
(za razliku od npr. Grabovike zaravni, gdje se, uz ponikve, nalazi i vei broj prostranijih uvala), to za posljedicu ima manje povrine konveksnih meuprostora divergentnog otjecanja izmeu ponikava. Planarne pravocrtne padine imaju slian prostorni raspored kao i profilne, tj. nalaze se na podruju mladog tercijarnog Tomislavgradskog pobra, i to na dijelovima bliim Duvanjskom polju (Sl. 4), na krajnjem JI tercijarnom dijelu Grabovike zaravni na kontaktu s Duvanjskim poljem (Sl. 6), na niim dijelovima zapadnih padina Liba (Sl. 7) te na sjevernim padinama zapadnog dijela Vran planine, uz kontakt s Ljubuom (Sl. 9). Geomorfometrijski pristup primijenjen u ovom radu ukljuio je koritenje razliitih GIS metoda za precizno raunanje numerikih parametara reljefa istraivanog podruja, to je omoguilo meusobnu usporedbu navedenih parametara, uz korelaciju s geolokom kartom. Cilj ovakvog pristupa je egzaktnija interpretacija morfometrijskih parametara reljefa kao indikatora znaajki endogenih i egzogenih procesa na istraivanom podruju. Na istraivanom podruju dominiraju nagibi padina manji od 20 kao posljedica dominacije preteito zaravnjenog reljefa Duvanjskog polja na istraivanom podruju. Manja izolirana podruja ove kategorije javljaju se unutar rubnog planinskog okvira polja, na korozijskim terasama, zaravnima, vrnim dijelovima planinskih grebena i ponikvama. Znaajan je i udio kategorija nagiba od 5-120 i 12-320, koje se javljaju uglavnom na padinama rubnog planinskog okvira (osobito uz kontaktni dio s poljem) ali i padinama planinskih dijelova udaljenijim od polja. S porastom visine dolazi do sve veeg udjela kategorija 12-320 i >550. Mjestimino, uz dominantne aktivne rasjedne linije, kategorija nagiba >550 zapaa se i na dijelovima padinskih strana uz kanjonska suenja (kanjon ujice i podruje JI od Kongore), bone strane ponikava, uvala ili japaga (podruje Grabovike zaravni). Dominacija padina eksponiranih prema junom kvadrantu (JZ, J i JI), osobito na viim hipsometrijskim nivoima, zbog veih dnevnih i sezonskih temperaturnih amplituda utjee na intenziviranje egzogeomorfolokih procesa (spiranje, jaruenje, osipanje i uruavanje). Osim toga, dugotrajnije kratkovalno sunevo zraenje na padinama eksponiranima prema junom kvadrantu posredno utjee i na poveanje evapotranspiracije, to u sunijem dijelu godine rezultira brom nestaicom vode. Znaajke profilne zakrivljenosti padina s neto veim udjelom konveksnih u odnosu na konkavne padine ukazuje na neto izraeniju komponentu izdizanja terena. S obzirom da razlike nisu velike, moe se zakljuiti da je unutar podruja od velikog znaaja i sputanje pojedinih tektonskih struktura. Iz navedenog proizlazi da su, generalno promatrajui, smjerovi neotektonskih procesa priblino ujednaeni i vrlo sloeni te ih je potrebno detaljnije analizirati na razini manjih orografskih ili strukturnih jedinica. to se tie znaajki planarne zakrivljenosti, jo je izraenija dominacija konveksnih u odnosu na konkavne padine, to upuuje na intenzivno djelovanje egzogenih morfolokih destruktivnih procesa ali i akumulacijskih, s obzirom da je i udjel konkavnih padina relativno visok. Povrine s velikim udjelom planarne konveksne zakrivljenosti najizraenije su na podruju Tomislavgradskog tercijarnog pobra, Tunice i Vran planine iz ega se moe zakljuiti da je na navedenim podrujima najizraenije djelovanje egzogenih destrukcijskih procesa. Tome pridonosi i veliki udio dolomita (Tunica i Vran) ili lapora s konglomeratima (Tomislavgradsko pobre) u litolokom sastavu kao i mjestimino vei nagibi (Tunica, Vran) ili ekspozicije junog kvadranta. Slino znaajkama profilne zakrivljenosti, i kod planarne je prisutna velika sloenost unutar cijelog istraivanog podruja te je potrebna detaljnija analiza na razini manjih orografskih ili strukturnih jedinica.
160
S obzirom da su svi morfometrijski parametri, kao reprezentanti utjecaja endogenih i/ ili egzogenih morfolokih procesa, dovedeni u meusobnu vezu, mogue je izdvojiti podruja razliitih znaajki endogenih i egzogenih morfolokih procesa a korelacija s geolokom kartom omoguuje dodatnu verifikaciju utvrenih injenica vezanih uz znaajke navedenih procesa. Na taj nain mogua je generalna procjena recentnog stanja dinamike stabilnosti reljefa, to je od praktine vanosti gotovo za sve aspekte ljudske djelatnosti na istraivanom podruju. Literatura i izvori Antoni, O. (1996): Modeli utjecaja topoklime na vegetaciju kra. Disertacija. Bioloki odsjek PMF-a, Sveuilite u Zagrebu, 125 str. Ayalew, L., Yamagishi, H., (2004): Slope failures in the Blue Nile basin, as seen from landscape evolution perspective. Geomorphology, 57 (2004), pp. 95116. Burrough, P. A., Mcdonell, R.A. (1998): Principles of Geographical Information Systems, Oxford University Press, New York ii, S. (2002): Geoloki sastav i tektonika BiH, Earth science institute, Sarajevo De Leeuw, A., Mandi, O., Krijgsman, W., Kuiper, K., Hrvatovi, H. (2011): A chronostratigraphy for the Dinaride Lake System deposits of the Livno-Tomislavgrad Basin: the rise and fall of along-lived lacustrine environment, Stratigraphy, vol. 8, no. 1., pp. 29-43 Dikau, R. (1989): The application of a digital relief model to landform analysis in geomorphology, J. Raper, Editor, Three Dimensional Applications in Geographic Information Systems, Taylor and Francis, Chichester (1989), pp. 5177. Kennelly, P. J.(2009): Hill-Shading Techniques to Enhance Terrain Maps, 24th International Cartographic Conference, Santiago de Chile Kirkby, M. (2004): Aspect and Geomorphology, Encyclopedia of Geomorphology, Voume 1., Routledge, London, 34-36 Lepirica, A. (2009): Reljef geomorfolokih regija Bosne i Hercegovine, Zbornik radova PMF-a, svezak geografija, God. 6, br. 6, Tuzla, 7-52 Li, Z., Zhu, Q., Gold, C. (2005): Digital Terrain Modeling, CRC Press, London Manual for detailed geomorphological mapping (1972). Demek, J. (Ed), IGU Commission on Geomorphic Survey and Mapping, Academia, Prague, 320 pp. Moore, I.D., Lewis, A., Gallant J.C. (1993): Terrain attributes: estimation methods and scale effects. In: A.J. Jakeman, M.B. Beck, and M.J. McAleer (eds.), Modeling Change in Environmental Systems, New York: John Wiley and Sons, pp.189-214. Ohlmacher, G. C. (2007): Plan curvature and landslide probability in regions dominated by earth flows and earth slides, Engineering Geology, vol.91, Issues 2-4, pages: 117-134 Rogli, J. (1940): Geomorphologische studie uber das Duvanjsko polje (polje von Duvno) in Bosnien, Mitteilungen der Geographischen Gesellschaft, Wien.
Diskusija i zakljuak
OVJEK I KR I 2012: 143-161
OVJEK I KR I 2012: 143-161
161
B&H SPELEOLOGICAL CADASTRE: PAST EFFORTS, PRESENT SITUATION AND FUTURE PERSPECTIVES // SPELEOLOKI KATASTAR BOSNE I HERCEGOVINE: NAPORI UINJENI U PROLOSTI, SADANJE STANJE I BUDUE PERSPEKTIVE
B&H Speleological cadastre: past efforts, present situation and future perspectives
Milanolo Simone, Mulagi Vildan, Mulaomerovi Jasminko: Centar za kr i speleologiju, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Abstract Bosnia and Herzegovina is constituted largely by carbonates rocks with a predominant karst landscape. Caves are among the most important features of this kind territory and they are valuable for understanding, studying and protecting it. Having a cadastre of caves is therefore of paramount importance. Despite a long history of tentative no official national cadastre is nowadays active which cover the whole territory. Speleological groups from Sarajevo and Zavidovii are currently joining efforts to maintain, correct and update the original list of caves published in 2006. Around 4131 caves are currently recorded. There is the urgent need that also other groups are joining together, working on a common base and starting as soon as possible an agreement on the organization of cadastre which can be in large extension copied from the experience of neighboured countries. Keywords: Cadastre, cave, speleology, Bosnia and Herzegovina
Speleoloki katastar Bosne i Hercegovine: napori uinjeni u prolosti, sadanje stanje i budue perspektive
Saetak Bosna i Hercegovina je sastavljena veinom od karbonatnih stijena, s prevladavajuim krkim krajolikom. Peine su jedno od najvanijih obiljeja ove vrste podruju i one su vane za njegovo razumijevanje, prouavanje i zatitu. Stoga postojanje katastra peina ima iznimnu vanost. Unato dugoj povijesti postojanja provizornih popisa peina, ni danas ne postoji slubeni katastar koji pokriva cijeli teritorij. Speleoloke grupe iz Sarajeva i Zavidovii trenutno zajedniki rade na odravanju, ispravljanju i auriranju izvornog popisa peina objavljenog 2006. godine. Trenutno su u njemu zabiljeene 4.131 peine. Postoji hitna potreba da se i druge grupe pridrue i da rade na zajednikoj bazi i postignu to je mogue prije sporazum o organizaciji katastra, koja se u velikoj mjeri moe nasloniti na iskustva iz susjednih zemalja. Kljune rijei: katastar, peine, speleologija, Bosna i Hercegovina
Introduction
Karst is defined as: A terrain with distinctive landforms and drainage arising from greater rock solubility in natural water that is found elsewhere (Jennings, 1985) or a special style of landscape containing caves and extensive underground water systems that is developed on especially soluble rocks such as limestone, marble, and gypsum (Ford & Williams, 2007, p.1). In general, majority of definitions available in literature stress on the link between the peculiar surface morphologies the underground water drainage system and their
OVJEK I KR I 2012: 163-169
163
genesis processes due to fast dissolution of the rock. This special type of terrain/ landscape encompass around 20% of planet Earth dry surface (excluding part covered by ice caps), while carbonate karst alone extend over around 10-15% of continental area (Ford & Williams, 2007, p.5). It can be estimated that almost one fourth of world population depends directly or indirectly from karst aquifers for their drink water supply (Ford & Williams, 2007, p.441). Bosnia and Herzegovina (B&H) shares a large portion of Dinaric karst and the extension of carbonate rocks covers around 65% of its territory (ii, 1998). Nevertheless, karst and karst features represent at present the most undervalued and understudied portion of this country (excluding places where hydropower, forestry and ore extraction interests prevail). Worldwide, thanks to the expanding of scientific and cultural knowledge, the awareness of the value of these large regions shifted towards a new karst perception as a unique, non-renewable resource with significant biological, hydrological, mineralogical, scientific, cultural, recreational, and economic values (British Columbia, Ministry of Forestry, 2003, p.6). Below the ground, karst presents a highly developed, hieratically structured, drainage network which often completely replaces the surface hydrology. Caves are the largest branches of this system very often relicts abandoned by water in favour to other channels located to lower levels. More in general, cave is defined from a slightly anthropocentric biased standpoint as a natural opening formed in the rocks below the surface of the ground large enough for a man to enter (Field, 2002). Caves are very often key points to study local and regional underground hydrology and they frequently offer a direct observation window on the aquifer. On the other side, caves may also represent a preferable and fast way for pollution to reach the water table and therefore hot spots for the protection of this resource. Underground channels are depots of information on geological, morphological, climatic and human history as well as for the evolution of species. For example, researchers have used caves sediments as proxies to retrieve paleoclimate evidences of past ages or investigating species living in their highly specialized habitats and environments. Having an inventory of speleological objects is therefore of paramount importance for the correct management of the karst territory by state and local authorities and the baseline for many further detailed scientific researches.
More recently, in 2005, Goran Dujakovi published the book Caves in the Republic of Srpska (Dujakovi, 2004), including basic data for 605 caves retrieved from the archives of the speleological groups Ponir from Banja Luka, Zelena brda from Trebinje and Ursus Spelaeus from Foa. This work was rapidly followed in 2006 by another book from Mulaomerovi and co-authors (Mulaomerovi et al, 2006) publishing a basic database compiled from previous literature and other sources and including 4033 entries for the whole Bosnia and Herzegovina. This last work was aimed to be only a preliminary platform to facilitate collaboration and exchange of data between speleological/caving groups.
Current situation
History of speleological cadastre in B&H
First examples of a basic speleological database in Bosnia and Herzegovina can be dated back to the beginning of XX century with the personal archives of caves data compiled by Lucijan Matuli and Leo Weirahter, in both cases for bio-speleological research purpose (Lui, 2001; Giachino and Lana, 2006). The Republic institute for protection of natural monuments held an archive of caves and other speleological objects that in 1974 encompassed 351 entries (Kapel, 1975; Kapel, 1980). The first, specifically aimed, cave cadastre can be attributed to Ratimir Gaparovi in 1970 (Gaparovi, 1970). It comprises of two books presenting data of 335 speleological objects located in South Herzegovina. The speleological group Bosansko-hercegovaki kr maintained a detailed inventory of explored caves which unfortunately is almost completely lost. Only a special cave cadastre encompassing ten municipalities around Sarajevo and realized in 1984 on request of Yugoslavian army is preserved (Speleoloko drutvo Bosansko-hercegovaki kr, 1977).
Although around one century passed since the first compiled list of caves and many other lists have been created afterwards, the present situation remains extremely chaotic and the quest towards a central cadastre is still unresolved. At present, several caving groups are still compiling their internal database and new emerging speleological groups are probably facing the problem how to start their own. These cadastres are of course organized in different ways, they contain different descriptive data for each cave and they are mostly incompatible or at least redundant. There is lack of exchange of data and no serious efforts have been spent to find agreement between speleological groups towards a standardization of data and protocols for their exchange. The result is that even the simple question of how many caves are known up to now in B&H cannot be answered with certainty. Since 2006, Speleological group Speleo-Dodo from Sarajevo (now merged within the Centar za kr i speleologiju) and the group ATOM from Zavidovii continued to update and to expand the originally published list of caves (Mulaomerovi et al, 2006). The first and still on-going activity is a data polishing step which includes correction of several typewriting errors and to uniform the coordinate system. A second important activity includes field work for checking and correcting listed caves and completing missing information. Together and with the help of several international expeditions, in 5 years, 7 entries in the original list have been deleted since representing duplicates, while 150 positions have been controlled on the field. In five cases no cave was found. However during this period also other 110 completely new caves have been added to the list. For majority of these 245 objects, topographic survey is now available with new precise coordinates obtained mostly by use of GPS system. These caves all together represent more than 35 km of mapped underground passages. Considering the initial 4033 recorded caves in 2006, today we have around 4131 caves recorded (Figure 1). Around 1550 caves are still without coordinates and 1260 are without name. It is interesting to notice that this field work of verifying existing data brought to the discovery of new important passages in before almost unknown caves such as for example Izvor M.Miljacka, Govjetica and Izvor Bistrice. The current list of the ten longest caves in B&H is given in Table 1. Currently for assignment of new caves cadastre number, each speleological group have been assigned with a block of numbers and a new block is distributed whenever the first one is finished. Most of cave maps and detail information are stored at the group that performed the work however cadastre list is generally updated yearly.
164
OVJEK I KR I 2012: 163-169
OVJEK I KR I 2012: 163-169
165
B&H SPELEOLOGICAL CADASTRE: PAST EFFORTS, PRESENT SITUATION AND FUTURE PERSPECTIVES // SPELEOLOKI KATASTAR BOSNE I HERCEGOVINE: NAPORI UINJENI U PROLOSTI, SADANJE STANJE I BUDUE PERSPEKTIVE Table 1: The ten longest caves in B&H. *) Estimated
N. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Cadastre n. 1834 3624 1747 3553 2486 1299 / 3016 1815 1627 3529 1660
Name Izvor M. Miljacke Vjetrenica Govjetica Velika peina Orlovaa Atom - Ponor kod brvnare Hrustovaa atlo Uvir Girska
Municipality Pale Ravno Rogatica BIlea Pale Zavidovii Sanski Most Gacko Kladanj Sokolac
Length 7050 7014 3892 2800 2500 2000 2000* 1970 1445 1300
Possible future models and examples
It can be assumed that in each country where a form of speleological cadastre exists, this has developed peculiar characteristics and structure adapted to the specific local conditions. Nevertheless, despite this large diversity, few main common features can be generalized for discussion and therefore examples and structure from other countries may be useful. The first important question is whether speleological groups in B&H are willing to join together for a common project and if they are really willing to invest resources for this purpose. The answer of this question is at the heart of the problem. Up to now two groups joined the efforts together but it is not enough. All other groups are welcome. Only when this core will reach a critical mass covering majority of territory and cavers, the cave cadastre will start living. Once this step is reached It can be expected that the first and most important question that has to be solved in order to form a national cadastre is whether the data will be collected/stored/managed decentralized, centralized or in a hybrid way. A centralized cadastre is a somewhat ideal condition where a unique body is in charge to receive all information about caves, organize them and eventually redistribute them among contributors as well as third parties. In this scheme, a single local group may still decide to preserve a copy of their caves information because for practical day to day work it may be easier and faster to consult this internal database instead of interrogating the national one. There are several positive aspects on this solution. A central body will guaranty a uniform organization and policy for distribution of sensible data. This in end will most probably also increase the overall value of the database and the negotiation strength for potential funding. In addition a specifically aimed team of persons may have or develop skills (for example in the use of more sophisticated software) that maybe not available uniformly among all the groups. The drawback of this scheme is that it requires a high level of trust between groups and generally toward the central body which has to work in the best interest of all contributors. General policy on data copyright may also need to be agreed. Groups are possibly unwilling to share their data because of rivalry in exploration of caves or by assuming they have better chances to negotiate larger funding on local level or by simply disagree on policy dictated by majority or remaining actors. Slovenian cave cadastre is a successful example of implementation of such type of cave cadastre organization.
Figure 1: Overview of caves distribution in B&H as recorded in the cadastre. Caves records without coordinates or with errors bringing them outside B&H border have been omitted.
At the opposite side, a fully decentralized cadastre is where each group manage its own database and it does not exist an overall national cadastre. This system may still work fairly acceptably and efficiently under few conditions: it must exists a minimum national coordination in order to define at least a clear division of the territory between each database (for example a division based on administrative borders) and a collaboration in providing the data of caves eventually explored outside the own territory to the competent group. Similarly, since all groups are potentially contributors to each other cadastre it must be also agreed the mutual possibility to exchange data. Usually as long as this coordination become effective and strong the cadastre naturally move onto a more centralized structure
166
OVJEK I KR I 2012: 163-169
OVJEK I KR I 2012: 163-169
167
There is then a possible hybrid condition where complete data of caves are stored in a decentralized system but a selection of data is forwarded to a central database. The Italian national cave cadastre (WISH) is organized in this way. The regional federations (but in smaller countries as it is B&H it could be caving groups) hold complete information of caves on their territory while at national level are forwarded only basic information such as for example cave name, municipality and basic dimensions. Each detailed query at national level will results to a link for further information to the competent decentralized database.
Kapel, A. (1980): Zatita speleolokih objekata u Bosni i Hercegovini. Protection of speleological sites in Bosnia and Herzegovina. Na kr VI, 9: 61-66. Mulaomerovi, J., Zahirovi, D. and Handi, E. (2006): Katastar speleolokih objekata Bosne i Hercegovine. Sarajevo, S. D. Speleo dodo. Speleoloko drutvo Bosansko-hercegovaki kr (1977): Koritenje peina i drugih prirodnih podzemnih prostorija za sklanjanje i zatitu ljudi i dobara, Knjiga II : Posebni dio - Katastar speleolokih objekata deset gradskih optina - Sarajevo. Speleoloko drutvo Bosansko-hercegovaki kr, Sarajevo.
Conclusions
Bosnia and Herzegovina is constituted largely by carbonates rocks with a predominant karst landscape. Caves are among the most important features of this kind territory and they are valuable for understanding, studying and protecting it. Having a cadastre of cave is therefore of paramount importance. Despite a long history of tentative no official national cadastre is nowadays active. Speleological groups from Sarajevo and Zavidovii are currently joining efforts to maintain, correct and update the original list of caves published in 2006. Around 4131 caves are currently recorded. There is the urgent needs that also other groups are joining together working on a common base and starting as soon as possible an agreement on the organization of cadastre which can be in large extension copied from the experience of neighboured countries. Literature British Columbia, Ministry of Forestry, 2003: Karst management handbook for British Columbia. ii, S., 1998: Carbonate facies in geological constitution of the terrain of Bosnia and Herzegovina. Na Kr, 31, pp.3-37. Dujakovi, G. (2004): Peine i jame Republike Srpske. Caves in the Republic of Srpska. Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Srpsko Sarajevo. Field, M.S., 2002: A Lexicon of Cave and Karst Terminology with Special Reference to Environmental Karst Hydrology. 2nd ed. Washington: U.S. Environmental Protection Agency National, Center for Environmental Assessment. Ford, D.C. and Williams, P.W., 2007: Karst Hydrology and Geomorphology. 2nd ed. John Wiley and Sons Ltd. Gaparovi, R. (1970): Katastar speleolokih objekata zapadne Hercegovine, knjige I. i II. - Geografski institut Prirodno-matematikog fakulteta, Sarajevo. Giachino, M. and Lana, E. (Ed.) (2006): Leo Weirahter (1887-1965) Diaries of a Biospeleologist at the beginning of the XX century. Latina, Edizioni Belvedere, 264 pp. Jennings, J.N., 1985: Karst Geomorphology. Basil Blackwell, New York - Oxford. Kapel, A. (1975): Katastar peina i jama u Bosni i Hercegovini. Nae jame 17: 61-62.
168
OVJEK I KR I 2012: 163-169
OVJEK I KR I 2012: 163-169
169
II. OKOLI // II ENVIROMENT
Vrelo Riine kod Bukog blata (BiH). Snimio: I. Lui.
DINARIC KARST - THREATS AND MODES OF PROTECTION // DINARSKI KR - UGROZE I NAINI ZATITE
Dinarski kr ugroze i naini zatite

Davorin Markovi, dipl. ing. biol. Dravni zavod za zatitu prirode/State Institute for Nature Protection, Republika. Hrvatska/Republic of Croatia E-mail: davorin.markovic@dzzp.hr Saetak Vei dio podruja Dinarida pokrivaju vapnenake stijene kr. Osobitosti ovog podruja moemo promatrati kroz tri bitne sastavnice: geoloko geomorfoloke, hidrogeoloke i klimatoloke to ga je predodredilo za jedan od hot spot-ova bioloke raznolikosti Europe. Osobine vapnenca bitno odreuju veliku raznolikost geolokih formacija: krka polja, vrtae, ponori, pilje i jame, klanci, doline i sutjeske. Zemljopisnim poloajem uvjetovana je prisutnost kontinentalne i mediteranske klime pa je ovo podruje podlono vrlo velikim temperaturnim amplitudama i ekstremnim razlikama u koliini oborina. Hidrogeologija kra posljedica je geomorfologije, tektonike i klimatskih osobitosti. Obiljeena je brojnim rijekama ponornicama, ponorima, izvorima, estavelama te velikim podzemnim rezervama kvalitetnih koliina vode na sastavcima vodonepropusnih i vodopropusnih slojeva. Posljedica gore navedenih imbenika su izraena mozainost razliitih staninih tipova i veliki broj endema i relikata. Zbog svojih osobina podruje dinarskog kra vrlo je osjetljivo, a zbog zemljopisnog poloaja na razmei panonske ravnice i obale Jadranskog mora, podlono vrlo velikoj ugrozi zbog nunih infrastrukturnog povezivanja sjevera i juga. Jedna od bitnih ugroza je i vrlo izraena depopulacija krkog podruja koja je posljedica izrazito depopulacijske politike u prolosti. Ova injenica je uzrokovala naputanje tradicionalnog naina ivota u ovim krajevima to se najoitije vidi u gotovo iezlom pregonskom paarenju. Kako je podruje Dinarida bilo naseljeno kroz vie od dvije tisue godina ono dananje prepoznavanje njegovih vrijednosti duguje upravo ekstenzivnom stoarstvu i poljoprivredi uope, a depopulacija i naputanje tradicionalnih oblika poljoprivrede direktno ugroava odranje biodiverziteta te podrava ubrzanu sukcesiju. Izgradnja infrastrukturnih projekata, koji su nuni u po vezivanju Sj J te razvitku kako sjevera tako i jo vanije juga, bitno ugroava ovo podruje ukoliko se projektira i provodi ne uvaavajui i ne respektirajui sve sektore koji MORAJU sudjelovati kako u planiranju tako i u nadzoru izvoenja projekata. Ovo se naroito odnosi na planiranje i izvedbe hidro-energetskih projekata te prometne infrastrukture. Ono to danas prepoznajemo kao vrijednosti dinarskog kra posljedica su priodnih osobina i nekoliko tisua godina ovjekovog prisustva. Osnova zatite vrijednosti Dinarskog kra je osiguranje ovjekove prisutnosti, revalorizacija i revitalizacija autohtonih pasmina te maksimalno potivanje svih znanstvenih i strunih spoznaja pri planiranju i izvedbi infrastrukturnih i energetskih projekata i planova Kljune rijei: dinarski kr, zatita prirode, odrivi razvoj, ekstenzivno stoarstvo i poljoprivreda
Dinaric Karst - threats and modes of protection

Abstract Larger part of Dinarides is covered with carbonate rocks - karst. Specific characteristics of this area can be viewed from three main aspects: geological-geomorphological, OVJEK I KR II 2012: 173-181
173
hydrogeological and climatological. These three domains have defined it as one of the biodiversity hot spots of Europe. A variety of geological forms such as karst fields (polje), sink holes (ponikve), swallow holes, caves and pits, karst valleys (doline) and gorges are typical for Karst areas. Geographic position and corresponding continental and Mediterranean climate cause great temperature amplitudes and variety in the amount of precipitation. Specific karst hydrology is also consequence of geomorphology, tectonics and climate. It is marked by numerous sinking rivers, springs, estavellas, swallow holes as well as reserves of quality water on the contacts of permeable and impermeable layers. All these factors mentioned above result in pronounced mosaic of various habitat types and great number of endems and relicts. Due to its natural characteristics Dinaric karst is extremely vulnerable, and because of its geographic position between the Pannonia plain and Adriatic sea it is threatened by various infrastructure projects connecting north and south. One of the significant threats for this area is also lack of inhabitants caused by the pronounced depopulation policy in the past. The abandonment of the traditional way of life in this area which is evident in the practical nonexistence of rotational grazing is a consequence of these factors. As the Dinaric area has been populated for more than 2000 years, it owes present recognition of its values in particular to extensive farming and agriculture in general, and depopulation and abandonment of traditional forms of agriculture directly threats conservation of biodiversity and supports accelerated succession. Construction of infrastructure projects that are necessary for connection as well as development of north and even more importantly of the south, seriously threatens this area if it is not planned and implemented with emphasis and respect to all sectors which MUST take part in the planning and in the supervision of the projects. This in particular relates to planning and construction of hydro energetic projects and traffic infrastructure. Values of the Dinaric Karst as we recognize them today are product of its natural characteristics as well as several thousand years of human presence. Basic of the protection of Dinaric Karst is human presence, revalorization and revitalization of autochthonous breeds and maximal respect of all scientific and expert knowledge in planning and construction of infrastructure and energetic projects. Key words: Dinaric karst, nature protection, sustainable development, extensive farming and agriculture
je reljef krkih podruja izrazito povrinski raznolik i razveden, na malom prostoru su mogui razliiti ivotni uvijeti. Upravo zato krka podruja, a napose podruje Dinarida jedno je od hot spotova ili arinih toaka bioloke raznolikosti. Ovo je podruje izrazito bogato endemima pa je u Svijetu poznato po velikom broju kako nadzemnih tako i podzemnih endema.
Mogue ugroze krkih podruja
Dinarski kr protee se kroz regiju jugoistone Europe, duinom Jadranskog mora i podijeljeni je prirodni resurs vie drava. Debljina karbonatnih stijena na ovom prostoru dosee 8000 m. Ove naslage nastale su znaajnim dijelom tijekom mezozoika u uvjetima karbonatne platforme. Ondje se djelovanjem organizama s karbonatnom ljuturom odvijala intenzivna produkcija i taloenje vapnenaca u plitkom toplom moru. Tektonski pokreti vezani uz kretanje ploa litosfere uzrokovali su formiranje Dinarskih planina (vrhunac oligocen -miocen) i sloene tektonike s viestrukim sustavom ljusaka, navlaka i rasjeda pruanja sjeverozapad jugoistok. Tektonska kretanja, viestruke kopnene faze, te visok stupanj razlomljenosti uvjetovali su znaajno okravanje i formiranje velikog broja speleolokih objekata te sloenog sustava podzemnih veza. Prometnice Zbog svojih osobina podruje dinarskog kra vrlo je osjetljivo, a zbog zemljopisnog poloaja na razmei panonske ravnice i obale Jadranskog mora, podlono vrlo velikoj ugrozi zbog nunog infrastrukturnog povezivanja sjevera i juga. Izgradnja prometnica i njihove infrastrukture, u krkom podruju, zahtjeva izuzetne napore i maksimalno potivanje i usvajanje znanja raznih struka i znanosti. Na primjeru dugotrajnih debata prilikom izgradnje auto-ceste Dalmatine moe se shvatiti koliko je potrebno truda i vremena, razgovora i pregovora da bi se pronalo najmanje invazivno rjeenje. Naime prilikom izvoenja graevinskih radova gotovo na svakom kilometru trase susreemo se sa barem jednim problemom vezanim uz kr no najei su: pilje, jame, kaverne, izvori, povremeni vodotoci ije nestruno saniranje moe dovesti do mnogobrojnih pa i trajnih negativnih posljedica. Ove se posljedice mogu oitovati kao: a. nestabilnost kolovoza, b. iznenadno uruavanje ili slijeganje itavog ili dijela samog kolovoza (to moe imati za posljedicu opasnost u odvijanju prometa), c. presuivanje izvora, procurivanje veih ili manjih koliina goriva i maziva ime se, zbog podzemne strukture kra, ugroavaju podzemne akumulacije pitke vode, d. prekidanje prirodnih komunikacija divljih ivotinja koje tada mogu probiti ianu ogradu i prouzroiti prometnu nezgodu koja redovito ima tragine posljedice po njih ali mogu biti tragine i po ovjeka Hidroelektroenergetski objekti Krka podruja su umjereno bogata vodom a po svojoj morfologiji gotovo da mame projektante na gradnju hidro akumulacija. No ovdje se, ukoliko se ne provedu opsena istraivanja i ne uvae miljenja raznih struka i znanosti, vrlo lako od plemenitih i drutveno korisnih ideja mogu dogoditi upravo suprotnosti. U svijetu, ali i kod nas, imamo niz primjera gdje su zbog nepotivanja drugih struka i znanosti napravljeni ogromni promaaji kako u financijskom dijelu tako i u tetama u okoliu, poljoprivredi, turizmu itd. Ne elim da se ove injenice shvate kao razlog za a priori odbijanje iskoritavanja OVJEK I KR II 2012: 173-181
175
Uvod
Dinarski kr je u svijetu poznat kao klasini tip kra a prostire se uzdu istone obale Jadranskog mora od Transkog zaljeva na sjeveru do sliva rijeke Drim na jugu. Duina mu iznosi oko 600 km, a irina dosie i 200 km. Obuhvaa prostor od oko 60000 km2. Osobitosti ovog podruja moemo promatrati kroz tri bitne sastavnice: geoloko geomorfoloke, hidrogeoloke i klimatoloke. Osobine karbonatnih stijena bitno odreuju veliku raznolikost geolokih formacija tako da ovdje nalazimo brojna krka polja, vrtae, ponore, pilje i jame, klance, doline i sutjeske. Specifinim zemljopisnim poloajem uvjetovana je prisutnost kontinentalne i mediteranske klime pa je ovo podruje podlono vrlo velikim temperaturnim amplitudama i ekstremnim razlikama u koliini oborina. Posebnost hidrogeologije kra su brojne rijeke ponornice, ponori, izvori i estavele a od posebnog su znaenja velike podzemne priuve pitke vode. Posljedica gore navedenih imbenika najrazvidnija je u biolokoj komponenti. Kako
174
OVJEK I KR II 2012: 173-181
elektroenergetskog potencijala krkih rijeka, ve mi je cilj skrenuti pozornost na nunost komplementarnog znanstvenog i strunog djelovanja u odabiru lokacija, izradi projekta i nadzoru prilikom izvoenja radova. Posebno valja naglasiti pogreku ukoliko se u procjene ne ukalkuliraju klimatske promjene koje su nadam se danas ve svima bjelodana istina, a ne tek neko nagaanje. Alternativni elektroenergetski sustavi U dananje vrijeme javlja se problem alternativnih izvora energije na krkom podruju. Problematika se sastoji u pomanjkanju strategije razvoja ovakvih elektroenergetskih sustava. Postavljanje manjih polja i to po grebenima planina i gora moe dovesti do stvaranja mrea polja vjetroekektrana ime bi se moglo sprijeiti ustaljene koridore kretanja ptica, naroito ptica selica, to e sigurno dovesti do naruavanja bioloke ravnotee. Ove promjene se mogu odraziti npr. na eksploziju malih sisavaca (Micromammalia) to e direktno ugroziti poljoprivrednu proizvodnju a time i egzistenciju poljoprivredno orijentiranog stanovnitva tih krajeva. Jednako tako se javljaju ideje o stvaranju solarnih elektrana na pustim ili opustjelim podrujima prvenstveno kra. Ovi projekti takoer moraju biti paljivo struno i znanstveno obraeni kako se ne bi poremetila kako bioloka raznolikost, ije je ouvanje obveza svih drava lanica Europske unije, tako i mikroklimatski odnosi koji mogu takoer prouzroiti promjene u sastavu bioloke raznolikosti pojedinih mikrolokaliteta pa time prouzroiti nepopravljivu tetu. Odlagalita otpada Ovaj problem ne poznaje granice te na slian nain kao to je koritenje hidro energetskog potencijala u kru uvjetovalo regionalnu suradnju izmeu elektroprivrednih poduzea jo od sredine prolog stoljea, odlaganje otpada u kru predstavlja problem koji zahtjeva suradnju izmeu drava regije, a znaajan je sa stanovita ouvanja okolia i ljudskog zdravlja, ali i samog dinarskog kra kao prirodnog fenomena izuzetne i jedinstvene bioloke raznolikosti. Neprikladnim odlaganjem otpada u kru ugroavaju se krki ekosustavi, koji ukljuuju vodenu i kopnenu dinarsku piljsku faunu s visokim stupnjem endemizma, znaajnu na nacionalnom i europskom, ali i na svjetskom nivou. U Republici Hrvatskoj Zakon o zatiti prirode cijelim nizom odredbi naglaava vanost zatite kra. Krka stanita zatiena su i temeljem Pravilnika o vrstama staninih tipova, karti stanita, ugroenim i rijetkim staninim tipovima te o mjerama za odravanje staninih tipova (NN 7/06; 119/09) a Uredba o proglaenju ekoloke mree (NN 109/07) ukljuuje u ovaj sustav zatite sve speleoloke objekte na podruju RH. Depopulacija Jedna od bitnih ugroza je i vrlo izraena depopulacija krkog podruja koja je posljedica izrazito depopulacijske politike u prolosti te injenica da je u Domovinskom ratu upravo ovo podruje bilo najveim dijelom okupirano i pretrpjelo izrazite demografske promjene. Ove injenice su uzrokovale naputanje tradicionalnog naina ivota u ovim krajevima to se najoitije vidi u gotovo iezlom pregonskom paarenju. Kako je podruje Dinarida bilo naseljeno kroz vie od dvije tisue godina ono dananje prepoznavanje njegovih vrijednosti duguje upravo ekstenzivnom stoarstvu i poljoprivredi uope. Depopulacija i naputanje tradicionalnih oblika poljoprivrede direktno ugroava odranje bioloke raznolikosti te podrava ubrzanu sukcesiju.
176
Sukcesija je proces zaratanja panjaka i livada pionirskim vrstama koje tee vratiti prvobitno stanje bioloke raznolikosti pojedinog kraja. Teoretski gledano ovo ne bi, barem sa prirodoslovne toke motrita, predstavljalo struno vei problem kada ne bi postojala injenica vietisuljetnog prisustva ljudi na ovim prostorima koje je obogatilo raznolikost stanita ovoga prostora, a time i povealo bogatstvo vrsta. Upravo ova injenica je pretvorila Dinaride u arinu toku bioloke raznolikosti Europe, a time i jednu od vrlo vanih arinih toaka svjetske bioloke raznolikosti. Turizam Turizam je danas jedna od najvanijih ekonomskih grana u Republici Hrvatskoj. Na prvi pogled turistika djelatnost, u naelu, ne bi trebala predstavljati ugrozu krkom podruju no naalost niti tu prilike nisu bez pogreaka i ugroza. Sam pojam turizma i analiza njegovog znaenja podrazumjeva upoznavanje i zadovoljenje znatielje krajeva i ljudi izvan lokalnih okvira pojedinca. Osnovna pretpostavka ove definicije podrazumijeva maksimalno ouvanje prirodnih, kulturnih i povijesnih posebnosti te njihovo odrivo iskoritavanje sa ciljem stjecanja financijske koristi za cjelokupnu zajednicu kako lokalnu tako i na Dravnom nivou. Osnovne ugroze ovdje predstavljaju neplanska gradnja, nepostojanje infrastrukture za viestruko vei broj stanovnika u vrijeme turistike sezone, nepotivanje pravila prvenstveno prirodoslovnih struka te elja za stjecanjem imovinske koristi na neprimjeren i neodrivi nain.
Mogui naini zatite krkog podruja
Cilj ovog rada nije ustvrditi kako stremljenja ka boljem ivotu treba odbaciti i kako se mora vratiti u neka prola vremena, ve upravo obratno. Cilj mi je ukazati na mogunost odrivog razvoja pri kojemu e se zadovoljiti realne elje stanovnitva za dosizanje svih tekovina civilizacije a da se pri tome ne unite one vrijednosti bez kojih ivot nije mogu i koje nisu nadoknadive. Da bi ostvarili odrivi razvitak moramo skupiti sve argumente, bez favoriziranja pojedinih znanosti i struka, te odabrati one puteve razvoja koji e sauvati najvei dio prirodnih vrijednosti. Prometnice Povezivanje Sjevera i Juga Republike Hrvatske ne moe doi u pitanje i ta komunikacija je jedan od osnovnih preduvjeta prosperiteta Drave. To meutim ne znai da se komunikacijski projekti, bez obzira koje vrste, smiju graditi i planirati bez pomne meusektorske suradnje i uvaavanja. U Republici Hrvatskoj ovi su zahvati, manje-vie izvedeni no predstoji jo nekoliko manjih regionalnih projekata i dva velika od Dravnog interesa. Od velikih projekata vano je spomenuti nizinsku prugu koja e spajati Rijeku sa Zagrebom i skratiti sadanji eljezniki put te tako bitno otvoriti luku Rijeka kao najznaajniju jadransku luku i komunikaciju prema Srednjoj Europi. injenica je da je ova pruga potrebna i da se u njeno planiranje ukljuuje mnogo sektora pa i sektor zatite prirode. Za vjerovati je da e biti ispotovane sve strune i znanstvene spoznaje te da e projekt biti odriv. Isti se principi poinju primjenjivati u planiranju i promiljanju o idejama to breg i jeftinijeg povezivanja istoka sa zapadom.
OVJEK I KR II 2012: 173-181
OVJEK I KR II 2012: 173-181
177
Hidroenergetika Prilikom planiranja bilo kojeg hidroenergetskog projekta potrebno je prije svega izraditi stvarnu cost-benefit analizu svakog idejnog projekta te izraunati njegov pojedinani i kumulativni uinak na prirodu. Svakako da u dananje vrijeme moramo vrlo ozbiljno uzeti klimatske promjene koje su upravo u ovom sektoru moda i najznaajnije. Hidroenergetika naime ovisi o stalnom dotoku i akumulaciji vode, a prema nekim pokazateljima hidroloki reimi se bitno mijenjaju i vrlo je teko danas predvidjeti hidroloku efikasnost za dulji vremenski period. Prilikom izrade cost-benefit analize moraju se procijeniti sve one vrijednosti koje e neminovno nestati i koje vie nikada neemo moi ubrajati u kategoriju nacionalnih potencijala. Iako se pri svakom planiranju ovih zahvata govori o velikim turistikim i razvojnim potencijalima a u stvarnosti se dogaa upravo suprotno pa krajevi uz akumulacije trpe depopulaciju. Ovo, gore navedeno, ne znai da se mora odustati od gradnje hidroenergetskih objekata, jer znamo da Drava mora biti maksimalno energetski neovisna, nego da se ve prilikom planiranja mora uspostaviti maksimalna meuresorna suradnja uz meusobno potovanje i uvaavanje argumenata. Takoer smatram da postoje prilino velike mogunosti iskoritavanja hidroenergetskog potencijala krkih podruja a da se ne mora isti prostor trajno devastirati. Dananje tehnologije, one najnovije, pruaju velike mogunosti iskoritavanja hidroenergetskog potencijala pretvaranjem brojnih zaputenih, naputenih, zaruenih i sruenih mlinica. Na naim krkim rijekama nekada je bio velik broj mlinica. Restauracijom istih i umjesto rvnja, ugradnjom elektrogeneratora, kumulativno bi se mogle dobiti znaajne koliine elektrine energije ali ne samo to! Kako su ti objekti bili tradicionalnog naina gradnje, to znai da su bili i vizualno uklopljeni u okoli, u sluaju njihove revitalizacije oni predstavljaju dodatnu vrijednost u krajobrazno turistikom smislu. Naravno da prilikom ovih zahvata moramo takoer maksimalno potivati uvjete zatite prirode kako ne bi dobili suprotan efekt. Alternativni elektroenergetski sustavi Ove sustave, a ine ih prvenstveno vjetroelektrane i solarne elektrane, nazivamo i ekoloke i nature friendly i one na prvi pogled bi to i mogle biti. No, ona stara poslovica da je put prema paklu poploen dobrim namjerama ovdje se moe sa lakoom prepoznati. Vjetroelektrane Za kvalitetno i efikasno iskoritavanje vjetrenog potencijala nuno je, prije svega donijeti strategiju koja e objediniti sve stvarne spoznaje i koja e ukljuiti realnu costbenefit studiju. Smatram da bi najkvalitetnije rjeenje bilo da Drava, nakon provedenih znanstveno-strunih istraivanja i analiza, odredi koja podruja mogu biti vjetroelektrane i tada ta podruja da u koncesiju. Danas ve postoje mnogobrojne studije pa i direktive koje reguliraju odnos ovih elektrana kako prema ljudskom zdravlju tako i prema biolokoj raznolikosti ali i prema posljedicama na poljoprivredu. Solarne elektrane Jo su se osamdesetih godina prolog stoljea poele izraivati analize iskoristivosti suneve energije. Prvo su to bili sustavi za zagrijavanje i dogrijavanje vode u privatnim i drutvenim toplovodnim sustavima tzv. solarni paneli. Moramo priznati da su ve ti izrauni najavljivali vrlo visoku iskoristivost toplinske energije sunca i znaajne utede drugih energenata, a prvenstveno elektrine energije, u tu svrhu.
Nedugo zatim pojavili su se i komercijalni sunevi sustavi za proizvodnju elektrine energije koji postaju sve efikasniji a time i isokoristiviji. U Hrvatskoj nema prostora za nekakve vee solarne elektrane jer zbog tehnologije takve elektrane zauzimaju velike povrine a takvih u Hrvatskoj nema! Meutim, postoje stotine tisua kvadratnih metara povrina na kojima bi manji solarni agregati mogli i te kako nadopuniti proizvodnju elektrine energije. Svaka krovna povrina, a naroito one veeg broja kvadrata ( trgovaki centri, tvornice, javne graevine i parkiralita) mogu proizvoditi vrlo znaajne koliine elektrine energije i to upravo u vrijeme kada je ta energija skupa. Time se ne samo moe utedjeti ve se stvaraju i drugo oblici drutveno korisnog i opravdanog djelovanja. Tako proizvodnja solarnih jedinica moe otvoriti znaajan broj radnih mjesta kako u primarnoj proizvodnji tako i u dijelu odravanja i montae. Na taj nain se ostvaruje viak prihoda po dvije osnove, a moda i po tri ukoliko se ostvari prodaja energije iz vika. Odlagalita otpada Ve smo spomenuli da su odlagalita otpada, kako lokalna tako i upanijska, na prostorima kra, predstavljaju jednu od najveih prijetnji. Napredak i dizanje kvalitete ivota, a posebno ovo moderno potroako drutvo, proizvodi ogromne koliine otpada od kojih je veliki dio vrlo opasnog i vrlo toksinog otpada. Zbrinjavanje otpada je najvei problem dananjice! Svjesni smo da je ovaj problem moda i najizraeniji u kru i to upravo zbog fizikalno kemijskih osobina kra i injenice da su u krkom podzemlju velike koliine vode koja je jedan od stratekih elemenata dananjice i vrlo bliske budunosti. Bez vode nema ivota, a nje ima sve manje a stanovnika sve vie. Kako rijeiti ovaj problem? Postoje rjeenja! Neka se provode a neka su jo u fazi istraivanja. Opet je bitno provesti meusektorske studije i uvaavanje. I ovdje kao i u ostalom svugdje nije dobro prihvaati napamet najjeftinija rjeenja, ve odabrati ona rjeenja koja e, po mogunosti, ukloniti otpad a izazvati najmanju moguu tetu. Danas su u Svijetu ope prihvaani sloeni postupci koji poinju ve od obiteljskog okruenja. Primarno odvajanje otpada se mora provesti u obitelji! Da bi se to uspjelo nuno je doraditi obrazovni sustav. Zatim slijedi selekcija u lokalnim odlagalitima te upotreba i reciklaa svega to je mogue. Od organskog otpada koji se moe odlino upotrijebiti kao prirodno gnojivo, to je u krkom podruju izuzetno vano, do prikupljanja plemenitih metala. Zatim slijedi unitavanje i na kraju pohrana ostatka koji je u sutini visokoopasan no volumenom vrlo mali postotak otpada. Ono to je za kr najvanije je da u kru ne smije biti nikakvog curenja ili procjeivanja. Mjere izgradnje i poslije nadzora moraju biti maksimalno rigorozne! Svaki incident u kru predstavlja potencijalnu ekoloku bombu pri ijoj eksploziji stradaju svi! Od pojedinca do Drave! Depopulacija Depopulaciju bi smo mogli nazvati bijelom kugom krkih podruja. Zbog nerazvijene infrastrukture, zapostavljanja agrara na krkim podrujima i posebno kao posljedica Domovinskog rata tj.petogodinje okupacije upravo veinom ovih podruja, stalan je trend depopulacije i odlaska u vee centre. Smatram da bitnom promjenom u pristupu rjeavanja ovih problema moemo napraviti veliki iskorak ka boljoj budunosti. Ovdje opet moramo spomenuti na prvom mjestu odrivi razvitak. On se ogleda u reanimaciji, uz dravnu potporu, ekstenzivne
178
OVJEK I KR II 2012: 173-181
OVJEK I KR II 2012: 173-181
179
poljoprivrede i stoarstva i to posebno nagraivanjem dranjem izvornih pasmina i sadnjom te sijanjem autohtonih sorti. Na taj nain stvaramo sirovinsku osnovu za proizvodnju autohtonih proizvoda koji, uz organizirani plasman, definitivno mogu zauzeti vodee mjesto u turistikoj ponudi. Na taj nain emo ouvati i sauvati genetike resurse izvornih pasmina i sorti, to ima mnogo iri znaaj. U tim starim genomima sauvane su informacije o mnogim bolestima i stanjima te nainima borbe protiv istih, to je osiguralo preivljavanje i vie tisua godina. Ove biljke i ivotinje osiguravaju ouvanje bioloke raznolikosti koja osigurava dolazak veeg broja posjetitelja turista. Ako imamo izvornu sirovinsku osnovu sa priom imamo i izvorni proizvod koji moemo nuditi na domaem turistikom tritu koje je danas oko 11 milijuna turista. To znai da moramo osigurati proizvoda za dva i pol puta vie ljudi nego to imamo stanovnika! To je svakako ogromna prilika za izvanredan odrivi razvitak i ansa koju ne bismo smjeli propustiti. Ono to je jednako vano kao i sauvati bioloku raznolikost je ouvati hrvatsko selo jer ono je izvor nae izvorne umjetnosti, tradicije i samostalnosti. Turizam Turizam je danas najjai hrvatski adut i najvea ansa. Osobito u krkom podruju koje je samo po sebi posebno, izuzetno bogato i vrijedno te zbog toga i potencijalni pokreta odrivog razvoja turizma u Hrvatskoj. Da bi se izbjegle sve nepravilnosti i zamke potrebno je odrediti vrlo stroga pravila ponaanja u turistikom sektoru. Osim djelovanja putem zakona i uredbi potrebno je svijest o vlastitoj vrijednosti poeti od najranijih dana pa preko sustava kolstva do svakodnevnih aktivnosti. Mnogo toga je ve pronaeno i usvojeno u razvijenim zemljama. Nama ostaje da prvenstveno prihvatimo sebe i svoju Domovinu kao biser neprocjenjive vrijednosti koji nikada neemo poeljeti prodati ve emo svima dati da obogate svoje spoznaje o nama i naoj Zemlji. Tek tada imat emo moderan i odrivi turizam u kojem e svaki detalj isvaka pria imati svoju cijenu direktno ili indirektno.
Buzjak, N. (1994): Oneienje podzemlja u kru (na primjeru Medjama kraj Samobora). Priroda. 84. 801-802, 13-14 Bedek, J., Gottstein Matoec, S., Jali, B., Ozimec, R. i tamol, V. (2006): Katalog tipskih piljskih lokaliteta faune Hrvatske. Natura Croatica. Zagreb. 15/Suppl. 1: 1-154. epelak, M. (1975): Zagaivanje i nagrivanje spilja. Nae planine. 5/6, 105-106. Dragievi I., Veli I. (2002): The Northeastern Margin of the Adriatic Carbonate Platform, Geologia Croatica. 55/2, 185232. Gottstein Matoec, S. Ozimec R., Jali B., Kerovac M., Bakran Petricioli B., (2002): Raznolikost i ugroenost podzemne faune Hrvatske, MZOPU, Gottstein Matoec, S., (ed.), Bakran-Petricioli, T., Bedek, J., Bukovec, D., Buzjak, S., Franievi, M., Jali, B., Kerovec, M., Kleteki, E., Kralj, J., Krui, P., Kuini, M., Kuhta, M., Matoec, N., Ozimec, R., Raa, T., tamol, V., Ternjej, I., Tvrtkovi, N. (2002): An overview of the cave and interstitial biota of Croatia. Natura Croatica. Zagreb. 11/Suppl.1. Kuhta, M., Stroj, A. (2010): Primjeri incidentnih oneienja speleolokih objekata tekuim ugljikovodicima i njihove posljedice. Struni seminar o zatiti pilja i podzemne faune. Zbornik saetaka. 9-10. Radovi, J. (ur.) (1999): Pregled stanja bioloke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske s strategijom i akcijskim planovima, Dravna uprava za zatitu prirode i okolia. Radovi, J., Plavac, I. Topi, R. & Rodi Baranovi, P. (2010): Biospeleoloka istraivanja i zatita pilja u okvirima Nacionalne ekoloke mree i ekoloke mree NATURA 2000. Struni seminar o zatiti pilja i podzemne faune. Zbornik saetaka. 18. uica, N. (2010): Zagaenja komunalnim otpadom i mogunosti sanacije speleolokih objekata ogulinskog kra. Struni seminar o zatiti pilja i podzemne faune. Zbornik saetaka. 19-20. Vlahovi, I., Tiljar, J., Veli, I. Matiec, D. (2002): The Karst Dinarides are composed of relics of a single Mesozoic platform: facts and consequences. Geologia Croatica, 55/2, 171183. Trpi, M. 2010): Akcidentna zagaenja podzemlja na primjeru pilje Vreli i jame Vodoteine. Struni seminar o zatiti pilja i podzemne faune. Zbornik saetaka. 20-21.
Zakljuak
Krka podruja, naroito podruje Dinarida, izloeno je raznim utjecajima koji na njega djeluju vrlo agresivno. Najizraenija su djelovanja na komunikacijskim koridorima, elektroenergetskom podruju, u podruju odlaganja otpada a s druge strane je vrlo izraena depopulacije koja je rezultat nedovoljne skrbi prema ovom podruju. Kada sublimiramo sve prijetnje i sva rjeenja te sve mogunosti namee se jasan zakljuak krka podruja imaju nedvojbeno veliki razvojni potencijal i predstavljaju prirodnu vrijednost na globalnoj razini. Zbog izuzetne osjetljivosti odrivi razvoj se ovdje mora temeljiti na multidisciplinarnom znanstvenom pristupu koji moe podrazumijevati i dodatna financijska ulaganja. Ova e se ulaganja u svakom sluaju viestruko uzvratit i osigurati blagostanje i kvalitetan ivot stanovnika koji e biti istovremeno ponosni batinici i uvari ovog jedinstvenog prirodnog fenomena. Literatura Bonacci, O., Lucic., I., Marjanac T., Perica, D., Vuji Karlo, S., (2008): Kr bez granica, Popularno znanstvena monografija, Zagreb Boi, V. (2007): Uspjelo ienje Medjama. Speleolog. 54/2006, 80-81.Boievi, S. (1990): I podzemlje oneiuju zar ne. Priroda. 79. 9/10, 13-15.
180
OVJEK I KR II 2012: 173-181
OVJEK I KR II 2012: 173-181
181
HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HIDROLOKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI
Hidroloki aspekti procjene ekoloki prihvatljivog protoka u povrinskim pritocima Vranskog jezera u Dalmaciji
mr.sc.Rubini Josip, dipl.ing.gra.1, ue Denona Maja, dipl.ing.biol.2, Bonjak Tomislava. ing.gra.3, Katalini Ana, dipl.ing.biol.4 (1 Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci, V.C.Emina 5, 51.000 Rijeka, E-mail: jrubinic@gradri.hr, 2,4 PP Vransko jezero, Kralja P. Svaia 2, 23 510 Biograd n/m, 3 Dravni hidrometeoroloki zavod, Gri 3, 10000 Zagreb) Saetak U danom je radu na primjeru Vranskog jezera u Dalmaciji prikazan problem potrebe zatite tog resursa od mogueg prekomjernog koritenja voda tijekom malovodnih razdoblja ukoliko se realiziraju planovi o poveanju koritenja voda (za navodnjavanje poljoprivrede i planiranih golf igralita) koje dotjeu u jezerski sustav na podruju Vranskog polja. Vransko jezero predstavlja vrlo osjetljiv posebno vrijedan vodni resurs vrlo velike bioraznolikosti, koji je administrativno zatien kao park prirode, a jedan njegov dio ima i status ornitolokog rezervata. Vransko jezero je kriptodepresija u neposrednoj blizini mora, s krkim vodonosnikom u dinamikoj ravnotei s morem, gdje pri nepovoljnim hidrolokim prilikama more i neposredno prodire u jezero kanalom Prosika. Stoga se tijekom iznimno sunih godina ve i pri postojeem reimu koritenja vodnih resursa u slivu zapaaju negativne posljedice, prije svega prekomjerno zaslanjivanje jezerskog sustava s kloridima ije koncentracije prelaze i 10.000 mg/l. Stoga i svako daljnje poveanje koritenje voda u njegovu slivu, a posebno Vranskom polju s kojeg jezero prima glavninu dotoka, zadire u ravnoteu tog ekosustava. Glavni vodotoci na tom polju su Glavni kanal, Jablanski kanal i Lateralni kanal kojima se prema jezeru dreniraju povrinske vode, kao i preljevne vode vie krkih izvora lociranih u polju i na njegovom rubu. Vransko polje je jedno od rijetkih poljoprivrednih podruja u Dalmaciji na kome je prisutna intenzivna poljoprivreda, za iji je intenziviranje planirano razvojem navodnjavanja. Prostornim je planom Zadarske upanije na Vranskom polju predviena i izgradnja ak etiri golf igralita. To u danim uvjetima (s jedne strane uz prisutnu potrebu osiguranja primjerene zatite ekosustava jezerska i njegovih pritoka a s druge strane istaknutu potrebu osiguranja odrivog razvoja domicilnom stanovnitvu upravo koritenjem prirodnih resursa koje taj prostor prua) podrazumijeva nunost osiguranja ekoloki prihvatljiva protoka (EPP) u vodotocima sliva Vranskog jezera. Stoga su u radu prodiskutirani hidroloki aspekti procjene EPP na analiziranom prostoru. Kljune rijei: Vransko jezero (Dalmacija), krki ekosustav, ekoloki prihvatljiv protok
OVJEK I KR II 2012: 183-199
183
Hydrological assessment aspects of ecologically acceptable flow in Vrana Lake (Dalmatia) surface tributaries
Abstract The paper presents the problem and the necessity of protecting the resources of the Vrana Lake in Dalmatia from the excessive water use during periods of low water levels, especially considering the implementation of plans to increase the use of water flowing into the lake system in the Vrana field by irrigating agricultural fields and the planned golf courses. Vrana Lake is a very sensitive and valuable water resource and is protected as both a nature park and partially as an ornithological reserve due to its great biodiversity. Vrana lake is a cryptodepression in the immediate vicinity of the sea and its karst aquifer is in dynamic equilibrium with the sea which penetrates into the lake during unfavorable hydrological conditions through the Prosika canal. Therefore, during extremely dry years, but also in the existing water resources usage regime, negative consequences in the water basin are noticed, primarily in form of excessive salinization of lake systems (chloride concentrations may exceed 10,000 mg/l). Consequently, any further increase in the use of water in its basin, especially the Vrana field area which makes most of the inflow, threatens the balance of the ecosystem. The main streams in this field are the Main canal, the Jablanac canal and the Lateral canal through which surface waters are drained towards the lake as well as the overflow of water from karst springs located in the field and its outskirts. Vrana field is one of the few agricultural areas in Dalmatia for which the irrigation development increase is planned. The County of Zadar spatial Plan plans building of four golf courses in Vrana field area. Under the circumstances it is crucial to ensure an ecologically acceptable flow (EAF) in the streams and watershed of Vrana Lake. On the one hand, there is a need of ensuring adequate protection of the lake and its tributaries ecosystems, while on the other, a sustainable development of domicile population is to be ensured by using the natural resources that it provides. The paper discusses the hydrological assessment aspects of the EAF in the analyzed area. Keywords: Vrana Lake (Dalmatia), karst ecosystem, ecologically acceptable flow
Vransko jezero u Dalmaciji je jedno od upravo takvih vrlo osjetljivih posebno vrijednih vodnih resursa u priobalnom kru (Slika 1), u naravi kriptodepresija koja je u neposrednom kontaktu s morem od kojeg ga dijeli vapnenaki greben irine mjestimino i manje od 1 km2. Karakterizirano je vrlo velikom bioraznolikou (Mrakovi i drugi, 2003) i uz svoje akvatike znaajke predstavlja i vrlo vaan ornitoloki lokalitet. Na njemu se ve sada naglaeno uoavaju posljedice regionalno prisutnih trendova poveanja temperature zraka, smanjenje godinjih koliina oborina u slivu te uslijed toga i smanjenje prosjenih dotoka u jezerski sustav (Pintur, 2003; Katalini i drugi, 2007 i 2008; Rubini i drugi, 2009). Takve promjene stvaraju problem i pri postojeem gospodarenju jezerskim sustavom koji je po povrini od oko 30 km2 najvee prirodno jezero u Hrvatskoj. Samo jezero i njegovo neposredno okruenje, ukupne povrine od oko 57 km2 su 1999. g. administrativno zatieni statusom parka prirode (Slika 2), iji jedan dio zamovarenog podruja povrine 8.73 km2 jo od 1983.g. ima status ornitolokog rezervata. Zajedno s dijelom Jasena u Vranskom polju Park prirode Vransko jezero takoer je i podruje Ekoloke mree RH (NN 109/07).
Uvod
Nezavisno od stupnja koritenja nekog vodnog resursa (recentnog ili potencijalno planiranog), u suvremenim koncepcijama integralnog gospodarenja optimalno gospodarenje vodnim resursima podrazumijeva takav vid upravljanja koji neizostavno respektira i njegove ekoloke znaajke i funkciju. Ekosustav je bioloki i funkcionalni sustav ili cjelina koja omoguuje odravanje ivota i ukljuuje sve bioloke i nebioloke varijable u toj cjelini (Jrgensen i Bendoricchio, 2001). Jedna od presudnih varijabli je hidroloka komponenta. Pri vodnogospodarskim sagledavanjima mogunosti maksimalnog koritenja nekog vodnog resursa (primjerice za vodoopskrbu, navodnjavanje, hidroenergetiku...) ekoloka se problematika promjena vodnog reima nekog vodnog resursa inicijalno sagledava preko definiranja tzv. ekoloki prihvatljiva protoka (EPP), pri emu upravo hidroloki pokazatelji uglavnom predstavljaju polaznu osnovu.
Slika 1: iri situacijski prikaz poloaja Vranskog jezera u odnosu na geoloku grau Hrvatske (IGI, 1995) 184
OVJEK I KR II 2012: 183-199
OVJEK I KR II 2012: 183-199
185
regulacija razine vode na utjecajnom prostoru vanom za odranje ekosustava vanih za ptice. Pri tome je nuno cjelovito razmatrati ire slivne i regionalne prostore, kako bi se u tim prostornim dimenzijama mogla optimizirati vodnogospodarska rjeenja koja inae, s obzirom na iskazane razliite prostorno-vremenske potrebe za vodom, nije mogue realizirati promatrajui samo neke pojedinane vodne sustave. Sliv Vranskog jezera zauzima povrinu od oko 470 km2 (Fritz, 1984) i tvore ga sedimente stijene gornje krede, paleogena i kvartara (Slika 1). Dominiraju karbonatne vapnenake naslage, a znaajan udio imaju i klastine glinovito-laporovite naslage eocenskog flia koje imaju karakter vodonepropusnih stijena. Velike dijelove slivne povrine obuhvaaju i kvartarne naslage, posebice na Vranskom polju i prostoru samog jezera. Povrinska hidrografska mrea razvijena je upravo na podrujima izgraenim od naslaga eocenskog flia, kao i kvartarnih taloina. Najznaajnija barijera iz eocenskog flia prostire se uzdu sjeveroistonog ruba Vranskog polja, uvjetujui i pojavu niza tamonjih krkih izvora. Na tom prostoru istjeu po izdanostima najznaajniji stalni i povremeni izvori u Vranskom polju izvor/bunar Tinj, Kakma (kaptiran za vodoopskrbu Biograda i Benkovca), Mali i Veliki Stabanj, Biba, Begovaa te Peina i korobi. Preljevne vode tih izvora prikuplja obodni - lateralni kanal hidromelioracijskog sustava i uz ostale povrinske vode koje se tu povremeno javljaju neposredno odvodi u Vransko jezero. Najvei dio voda iz samog Vranskog polja i njegova povrinskog sliva sakuplja se Glavnim kanalom/Kotarkom, kao i Jablanskim kanalom koji drenira vode iz sredinjeg dijela polja. Upravo je na tim vodotocima uspostavljen sustav hidrolokih praenja iji su rezultati koriteni za procjenu EPP u ovom radu. S druge strane Vranskog jezera nalazi se kanal Prosika na ijem je poetku locirana hidroloka postaja Prosika Vransko jezero, a u blizini njegova ua i mareografska postaja Prosika more (Slika 3). Zbog blizine i izravnog utjecaja mora na hidroloko stanje u krkom vodonosniku, jezero zaslanjuje putem brojnih izvora ponajvie lociranih na jugoistonom dijelu jezera kao i u samom Vranskom polju, a u iznimnim situacijama vrlo niskih razina vode u jezeru i visokih razina mora i putem kanala Prosika kojim viak voda iz jezerskog sustava inae neposredno otjee prema moru (Rubini i drugi, 2009). Stupanj zaslanjenosti jezerskog sustava Vranskog jezera i njegovih pritoka u Vranskom polju posebno je vaan zato to Vransko jezero predstavlja jedinstveno movarno podruje na naem priobalju, s velikom biolokom raznolikou koja nije prilagodljiva na mogue prekomjerne promjene sadraja klorida. Najveu vrijednost imaju prostrani traci i uski pojas poplavnih livada. Oni su dominantno zastupljeni na prostoru ornitolokog rezervata kojima u jezero utjeu vode, glavni povrinski dotoci u Vransko jezero kanal Kotarka te Lateralni kanal (Slika 3.5.). Razina vode u jezeru oscilira u ukupnom rasponu od oko 0.0 i 2.2 m n.m., a sadraj klorida kree se u rasponu izmeu 100 pa do oko 6.500 mgl-1, koliko se javlja u situacijama dugotrajnih sunih prilika s iznimno niskim razinama vode u jezeru (Rubini i drugi, 2009). Vransko jezero nema kontrolirane dotoke u jezerski sustav kao ni gubitke iz njega. No, prema provedenim bilannim procjenama (Graevinski fakultet Rijeka, 2009), prosjeni ukupni dotok u jezero je oko 3,9 m3s-1, od ega na hidroloki kontroliran dotok sa neposrednog sliva otpada oko 1.9 m3s-1, prosjeni dotoci uslijed palih oborina na samu povrinu jezera iznose oko 1,0 m3s-1, a isto toliko se procjenjuje i da je hidroloki nekontroliran srednji godinji dotok podzemnih voda. Obzirom na veliku povrinu koju zauzima jezero, gubici na isparavanje sa slobodne jezerske povrine iznose oko 1,5 m3s-1 koliko je i prosjeno godinje kontrolirano otjecanje iz jezera kanalom Prosika, OVJEK I KR II 2012: 183-199
187
1. Osnovne znaajke sliva Vranskog jezera
Slika 2: Granice zatienih podruja na irem podruju Vranskog jezera preuzeto (PP Vransko jezero 2009 izrada; DZZP 2009)
Intenziviranje postojeih, kao i otvaranje dodatnih problema, posebno se oekuju u uvjetima predvienog nastavka negativnih hidrolokih prilika, kao i poveanja eksploatacije vode u slivu kao odgovoru drutva na te promjene. Uz postojee koritenje voda za vodoopskrbu iz krkih izvora koji prihranjuju vodotoke u slivu jezera na podruju Vranskog polja, kao i postojee neorganizirano koritenje vode za navodnjavanje iz tih vodotoka i lokalnih izvora, oekuje se i veliki porast pritisaka na koritenje voda za potrebe navodnjavanja (Romi i drugi, 2009), kao i za planirani razvoj navodnjavanja golf igralita kojih je u neposrednom okruenju Vranskog jezera prema postojeem prostornom planu Zadarske upanije planirano ak etiri (http://www.mzopu.hr/doc/ PPZHR2010/13-Zadar/13-zadar-11-namjena.jpg). U takvim okolnostima za oekivati je i porast pritisaka na povrinske vodotoke Vranskog polja. Prema Bonacciju (2003), vodu iz otvorenih vodotoka ovjek koristi najdue vremena i u najveem iznosu vodei prvenstveno brigu o zadovoljenju svojih potreba. Taj je proces svoj vrhunac u svijetu doivio posljednjih dvjestotinjak godina, a na analiziranom podruju sliva Vranskog jezera tijekom posljednjih pedesetak godina, tj. nakon dovretka posljednje faze regulacijskih radova na Vranskom polju i poetka intenzivnijeg koritenja voda na prostoru toga polja za vodoopskrbu i navodnjavanje. Na prostoru Vranskog polja novoizgraeni su kanalski sustavi i zahvati bitno promijenili hidroloki reim u slivu, a ponajvie vodni reim otvorenih vodotoka. U objektivnoj situaciji nemogunosti njihova cjelokupnog vraanja u prirodno stanje, nuno je osigurati kompromisna rjeenja koja nee voditi k daljnjoj degradaciji prirodnih vodnih sustava. Takvim bi se rjeenjima i pripadajuim vodnogospodarskim upravljakim aktivnostima trebalo osigurati zadovoljavanje odreenih iskazanih potreba za vodom uz ogranienja kojima bi se istovremeno omoguio i opstanak, ili pak u situacijama prisutnih degradirajuih rjeenja, i povratak prirodnih funkcija vodotoka. Definiranje i osiguranje EPP u koritima postojeih vodotoka je jedna od polaznih i nunih upravljaka mjera, u kombinaciji s kojom idu i rjeenja koja udovoljavaju i drugim okolinim zahtjevima u danom sluaju i
186
OVJEK I KR II 2012: 183-199
oko 479 ha. Prema tim podacima najvei broj gospodarstava koje navodnjavaju, njih 206, nalazi se upravo na podruju opine Pakotane, a ije se navodnjavane povrine nalaze na podruju Vranskog polja. U irem slivu Vranskog jezera nalazi se i dio navodnjavanih povrina koje se nalaze na podruju nekoliko drugih gradova i opina. Interesantna je i struktura navodnjavanih povrina na podruju spomenute opine Pakotane od ukupno 125.6 ha navodnjavanih povrina, manji dio oko 11.9% korisnika navodnjava svoje povrine zahvatom vode iz podzemlja, 8.5% koritenjem vode iz vodovoda, dok svi ostali koriste zahvate povrinskih voda na ili izvan njihovih posjeda. to se tie planova daljnjeg razvoja navodnjavanja na podruju Vranskog polja kao i ireg slivnog podruja Vranskog jezera, upanijski plan navodnjavanja (Agronomski fakultet Zagreb, 2006) respektira neke ranije planove i rjeenja osiguranja voda, pri emu se raspon potencijalno navodnjavanih povrina u slivu Kotarke/Vranskog polja kree izmeu 1130 ha i 4364 ha, a bruto norma navodnjavanja 2900 m3/god/ha. Ukoliko se spomenuta norma primijeni na iskazane potencijalno navodnjavane povrine, proizlaze i ogromne potrebe za vodom za navodnjavanje u rasponu izmeu cca 3.3 i 12.7 mil. m3, a to daleko premauje ne samo vodoopskrbne potrebe, nego i ukupan vodni potencijal raspoloivih vodnih resursa toga podruja.
2. Znaaj odreivanja EPP na ekosustav Vranskog jezera
Slika 3: Prikaz poloaja Vranskog jezera u Dalmaciji i njegova sliva (Katalini i drugi 2007) Legenda: (1) hidrogeoloka granica sliva, (2) regulacijski kanal, (3) stalni prirodni vodotok, (4) povremeni prirodni vodotok, (5) podzemna hidrogeoloka veza, (6) izvor kaptiran za vodoopskrbu, (7) nekaptirani vaniji izvor, (8) boati izvor, (9) vrulja, (10) estavela, (11) ponor, (12) naselje, (13) lokacije hidrolokih postaja: A (Jankolovica-Glavni kanal), B (Burski most Jablanski kanal), C (Vrana-Lateralni kanal), D (Oporiev most nizvodno izvor Peina, E (Vrana- izvor korobi), F (Prosika Vransko jezero), G (Prosika more)
za vodoopskrbu i navodnjavanje za sada se koristi oko 0,2 m3s-1. Gubici na poniranje iz jezera su praktiki nepoznati, i u kontekstu zatvaranja prethodnih bilannih procjena reda proizlazi da su veliine oko 0.70 m3s-1. Oekuje se poveanje koritenja vode za navodnjavanje poljoprivrednih povrina kao i planiranih golf igralita, kao i za vodoopskrbu iz razloga to je planirani razvoj golfa povezan i sa prenamjenom zemljita i poveanjem graevinskih podruja. Prema podacima iz popisa poljoprivrede 2003.g., na podruju Hrvatske navodnjavalo se te godine svega oko 0.86 % poljoprivrednih povrina, pri emu je udio navodnjavanih povrina na podruju Zadarske upanije znaajno vei oko 2.91%, odnosno ukupno
Najveu prirodnu vrijednost PP Vransko jezero ini ornitofauna zastupljena sa ak 249 vrste ptica, od ega se 102 vrste gnijezde na podruju Parka. No, to je podruje iznimno vano i kao odmorite i hranilite ptica selica jer preletnike populacije od preko 140 vrsta ptica iz Srednje, Sjeverne i Istone Europe koriste ovo podruje kao dio selidbenog puta. Tako prema procjenama u Parku za jesenje selidbe svakodnevno boravi izmeu 20.000 i 200.000 ptica, a ponekad ak i do 400.000 preletnica.. Usprkos isuivanju nekad zamovarenog podruja Vranskog blata, mrea odvodnih kanala u kojima se zadrava visoka voda tijekom cijele godine i danas je najbolje hranilite ptica koje obitavaju i gnijezde u Ornitolokom rezervatu (Dravni zavod za zatitu prirode, 2010). Male vode u vodotocima i kanalima Vranskog polja tijekom ijih je trajanja nuno osigurati EPP imaju dvojak znaaj na ekosustav Vranskog jezera. S jedne strane osiguravaju bioloku aktivnost u sustavu formiranih vodotoka i kanala izgraenog hidromelioracijskog sustava, a dijelom i s njima u vezi i gravitirajuih zamovarenih povrina, a s druge strane pridonose smanjenju koncentracije zaslanjenih voda i u samom Vranskom jezeru. Od 570 ha Vranskog blata meliorirano je 410 ha, a u prirodnom reimu plavljenja ostalo je samo 160 ha, smjetenih izmeu obale jezera i cestovnog nasipa te na dijelu Jezerina koji je nasipom i cestom fiziki odvojen od ostatka poplavne zone. Visoke poplavne vode javljaju se od sijenja do svibnja dok je vodostaj nii od prosjenog izmeu srpnja i studenog. Ornitoloki najznaajniji dio parka je ornitoloki rezervat s trakom i poplavnim livadama kao i poplavno podruje Jasena koje se nalazi sjeverno od rezervata te su ta stanita izuzetno vana kao odmorite i hranilite ptica za vrijeme gnijeenja, selidbe i zimovanja. Od 249 vrsta ptica zabiljeenih u Parku prirode ak polovica je barem u dijelu ivotnog ciklusa ovisna o vlanim stanitima. Razina vode i njene fluktuacije utjeu na dubinu vode u odreenom razdoblju to je pak vezano za mogunost gnijeenja mnogih vrsta ptica, mogunost hranjenja te na razvoj obalne i plutajue vegetacije (Kusler, 2004). Vrsta i gustoa obalne vegetacije vane su za gnijeenje, prehranu i kao skrovite ili noilite mnogih vrsta ptica. Visoki vodostaj u sezoni gnijeenja preduvjet je za gnijeenje i hranjenje aplji, vranaca, pataka i drugih vodenih ptica. Gnijeenje kritino ugroene vrste, malog
188
OVJEK I KR II 2012: 183-199
OVJEK I KR II 2012: 183-199
189
vranca (Phalacrocorax pygmeus), zahtjeva 30 cm visoku vodu u podruju gnijezda u traku raspoloivu kroz dulje vremensko razdoblje (do sredine kolovoza) (Kralj, 2010). Odgovarajua dubina vode osigurava primjerena hranilita i mjesto za gnijeenje sigurno od predatora. Kod svih est vrsta gnjezdarica koje su ciljevi ouvanja podruja ekoloke mree (budue Nature 2000) Vransko jezero i Jasen, uspjeh gnijeenja direktno ovisi o raspoloivosti vlanih stanita pogodnih karakteristika, a imajui na umu da sezona gnijeenja kod triju njih traje ak do sredine kolovoza potrebno je osigurati dovoljno visoke vode u tom razdoblju. Odravanje stalne razine vode na poplavljenim travnjacima tijekom sezone gnijeenja osiguralo bi uvjete za gnijeenje tijoki kao i hranjenje ibisa i aplji. Poplavne livade predstavljaju reljefno najvii dio poplavne zone i pri niskim vodama se prve isuuju. tijoke su izuzetno osjetljive na promjene razine vode u sezoni gnijeenja i jedino stalna razina u kritinom razdoblju moe omoguiti gnijeenje. Travnjaci prekriveni s nekoliko centimetara dubokom vodom predstavljaju i bogato hranilite za brojne vrste aplji, blistavog ibisa, guske, patke i druge ptice. Sputanje razine vode nakon sezone gnijeenja omoguuje pojavu sprudova i stvaranje zona s razliitim dubinama vode. S obzirom na vanost Vranskog jezera za jesensku selidbu, sputanje razine vode od kolovoza do listopada omoguilo bi hranjenje razliitim vrstama ptica koje se hrane u zoni obale i gacanja, te bi pogodovalo raznolikosti i bogatstvu ptica tijekom ljeta i rane jeseni. Odgovarajua dinamika vode potrebna je i za odravanje gustih traka, koji su vana skrovita i hranilita mnogim preletnicama i zimovalicama. Za vrijeme rasta, u proljee, trska zahtjeva vodu minimalne dubine 10 cm, dok je optimalno vie desetaka centimetara (Mesleard i Perennou, 1996). Izvan sezone rasta (od studenog do veljae) tolerira dubinu od 1,5 m, pa i vie. Neke su vrste selektivne prema veliini traka npr. aplja danguba (Ardea purpurea) za gnijeenje zahtjeva minimalnu povrinu traka od 10 ha. Velika povrina traka (u ornitolokom rezervatu 200 ha) moe podravati koloniju veu od 300 parova (Perennou i sur, 1996). Za aplje je takoer vano odravanje dovoljno vode u kanalima na Jasenu, Glavnom i Lateralnom kanalu na ijim rubovima provode dosta vremena u potrazi za hranom. U mediteranskim movarama broj kukaca kojima se hrane pjevice raste s duljinom perioda u kojem je tlo vlano, osobito u drugoj polovici godine (Poulin i sur, 2002). Zbog melioracija u Vranskom polju i zaoravanja novih poljoprivrednih povrina u preostaloj poplavnoj zoni u ornitolokom rezervatu bitno su se smanjila poplavna stanita s vodenom vegetacijom kljunom za mrijest riba. Iako su veina ihtiopopulacije Vranskog jezera alohtone vrste riba uneene dok se jezerom gospodarilo kao ribnjakom prisutnost sitnijih riba odluujua je za mnoge vrste ptica koje se hrane preteno ribom (vranci, gnjurci, plijenori, igre, galebovi, vodomar) te je uspjean mrijest nuan preduvjet za ekoloke procese kao i za ribolovne aktivnosti od kojih Park prirode ostvaruje znaajne prihode za rad na ouvanju zatienog podruja. Upravo zbog toga nuno je za vrijeme mrijesta riba (od veljae do polovice svibnja) osigurati dovoljno visok vodostaj kako bi poplavne livade bile prekrivene vodom i u kontaktu s jezerskom vodom. Na poplavnim livadama razvijaju se karakteristina stanita (mediteranski visoki vlani travnjaci Molinio-holoschoenion i mediteranski niski vlani djetelinski travnjaci reda Trifolio-Hordeetalia) s karakteristinim rijetkim i ugroenim vrstama biljaka koja su sve ugroenija upravo zbog onemoguavanja plavljenja ili pretvaranja u oranice. Ovakve livade razvijaju se na mjestima gdje je vodni reim tijekom godine izrazito promjenjiv tako da su ponekad poplavljene, a ponekad izuzetno suhe. Na ovakvim poplavnim livadama u proljee vrvi ivotom i bioraznolikou vodozemaca, gmazova i raznih vrsta
kukaca. Prije su te livade bile napasane i koene, ali sad je na mnogim mjestima vidljivo nadiranje grmlja to upuuje na nedovoljnu ispau i konju (Topi i Vukeli, 2009). Iz iznesenog je vidljivo da je posebno vaan rubni uvjet odranja sloenog ekosustava Vranskog jezera i rubnih dijelova Vranskog polja vezan uz odravanje primjerenih razina vode u zamovarenim dijelovima polja, te je jasno je da ga nije mogue ostvariti bez osiguranja stabilnih dotoka malih voda u sunim razdobljima, tijekom kojih su/e biti i potrebe za vodom najvee. Osim podravanja rubnih stanita jezera i susjednih poplavnih livada, EPP mora ispunjavati i funkciju odravanja cjelokupnog jezerskog ekosustava, odnosno omoguiti kakvou vode i razvoj vodenih biocenoza koje slue kao podloga razvoju viih organizama, pa tako i ornitofaune. Tu se poglavito misli na bentoske i planktonske zajednice, a posebno na ravnoteu izmeu zajednice fitoplanktona i makrofitske vegetacije, koju Scheffer (2001) smatra kljunim faktorom u odreivanju ekolokog stanja jezera. Pritom se preferira razvoj raznolike makrofitske vegetacije nad fitoplanktonskom zajednicom. Scheffer (2001) upozorava i na rizik od previsokog nivoa vode, koji moe onemoguiti povoljan razvoj makrofitske vegetacije uslijed smanjenog prodora svjetlosti. Osim primjerenog EPP nazire se vanost odreivanja hidrolokog optimuma u buduim istraivanjima, no u datoj situaciji moe se zakljuiti da je primarno osigurati irok raspon dubina u rubnom pojasu jezera, te sprijeiti prenagle promjene vodostaja i kakvoe vode u prostornom i vremenskom rasponu. U tom smislu osiguranje EPP u mrei povrinskih vodotoka koji prihranjuju Vransko jezero, uz stabilizaciju sadraja klorida u samom jezeru, predstavlja nuni minimum ouvanja prirodnih vrijednosti tog podruja.
3. Procjena ekoloki prihvatljivog protoka (EPP) na povrinskim dotocima u jezero
3.1. Metodologija i podloge Postoje razliiti pristupi, s razliitim kriterijima i mjerilima, za ocjenu EPP. U nekim dravama postoje i zakonski okviri za odreivanje vrijednosti EPP-a u vidu opih naela, ili pak i kao detaljna uputstva. Naalost, na podruju Hrvatske pa i ire, ne postoji neka barem okvirna obvezujua metodologija za provedbu razmatranja EPP. Gotovo u pravilu pri ocjenama EPP koriste se pokazatelji vezani uz stanja malih voda, a s ciljem da se ogranii pretjerana eksploatacija voda iz vodotoka. Dobro terminoloko obrazloenje EPP dali su Mieti i Mrakovi (2003). Oni istiu da je osnovno naelo pri ocjeni EPP nunost da zadrani dotok nizvodno od vodozahvata, nakon to se zadovolje sve potrebe za vodom, treba biti dostatan za odravanje autohtonih cenoza matinog vodotoka. Budui da se takav zadrani dotok temelji na uvaavanju hidraulikih, hidrolokih i bioloko-ekolokih znaajki vodotoka, zatim gospodarstva i prostorno-planske dokumentacije, njegovom definiranju treba pristupiti tako da se uvaavaju prisutni gradijenti fizikalno-kemijskih i biolokih varijabli od izvorita do ua, te prirodne i drutvene znaajke slivnog podruja. Praksa je pokazala da pri tome polaznu osnovu ine analize hidrolokih znaajki, kojima je mogue kvantificirati neke temeljne meuodnose akvatikih sustava koji su podvrgnuti ocjenama EPP. Njihova mogua primjena razmatrana je i za podruje Hrvatske tijekom posljednjih petnaestak godina (Mieti, 1995; ugaj, 2000; Bonacci, 2003; Mieti i Mrakovi, 2003; Mieti i Pavlin, 2004). ugaj (2000) prenosi zakljuke usporedne analize koju je proveo Babalis (1997) prema kojoj se u velikom broju europskih zemalja, u kojima postoji odgovarajua zakonska regulativa, primjenjuju razliiti pristupi koji se temelje iskljuivo na hidrolokoj osnovi (npr. u Austriji, Francuskoj, Italiji, Njemakoj, panjolskoj, Engleskoj i Walesu). Stoga nalazi opravdanje da se i u Hrvatskoj koristi hidroloki pristup,
190
OVJEK I KR II 2012: 183-199
OVJEK I KR II 2012: 183-199
191
barem kao orijentaciju u donoenju odluke o njegovoj veliini. Meu takvim hidrolokim pristupima zbog svoje pogodnosti posebno izdvaja Mattheyevu formulu koja se koristi kad su raspoloivi viegodinji nizovi podataka hidrolokih mjerenja i opaanja. Ovi postupci esto predstavljaju samo preliminarni dio analize na koji se nastavljaju daljnja istraivanja potrebna za donoenje konanih odluka. U nastavku je dan detaljniji metodoloki prikaz takve mogue hidroloke kvantifikacije, odnosno nekoliko obrazaca ili kriterija za odreivanje EPP-a za koje je ocijenjeno da bi mogli posluiti preliminarnim analizama EPP-a na nekoliko hidrolokih profila u Vranskom polju. Prije svega su to postupci koji se spominju u danom prijedlogu Mietia i Pavlina (2004), kao i nekih drugih koji se primjenjuju ili se preporuuje njihova primjena u dravama iz naega regionalnog okruenja. Prema Bonacciju (2003) mogue ih je koristiti sve, a kao konani prihvatiti onaj kriterij ili postupak koji zahtjeva najveu vrijednost minimalnog protoka. Spomenuti pristup, prema kojemu se preporuuje Mattheyeva formula (uz napomenu da se koristi za vodotoke ili dijelove vodotoka izrazito strmih obala), dan je i u radu Mietia i Mrakovia (2003) gdje se diskutiran mogui metodoloki pristup procjeni EPP daje upravo za prostor sliva Vranskog jezera. U spomenutom radu nadalje se istie da, budui da je zadrani dotok vode u vodotoku nizvodno od vodozahvata definiran hidrolokim metodama u veini sluajeva nedostatan za odravanje prirodne bioloke raznolikosti matinih vodotoka jer ne uzima u obzir bio-ekoloke znaajke vodotoka i njegova zaobalja, ovako dobivene vrijednosti treba podvrgnuti daljnjoj analizi uvoenjem hidraulikih i ekolokih parametara. U danom su radu detaljnije analizirani hidroloki elementi odreivanja EPP kao prve iteracije u sloenom postupku odreivanja EPP na nekom podruju na primjeru sliva Vranskog jezera kod Biograda, odnosno u njegovom nizinskom dijelu Vranskom polju kroz kojega protjeu i svi povrinski vodotoci koji prihranjuju Vransko jezero. Vezano uz hidroloke elemente ocjene EPP, za istaknuti je i ogranienja u pogledu ukupnog godinjeg koritenja vodnih resursa. Bonacci i Roje-Bonacci (1997a, 1997b) istiu da se iz vodotoka tijekom godine ne bi trebalo oduzimati vie od 30% njegove vodne mase. Osobito bi se to, vjerojatno i uz neke stroije kriterije, trebalo odnositi i na vodotoke koji prihranjuju Vransko jezero obzirom da se radi o vrlo vrijednom i osjetljivom eko-sustavu, na kome se ve sada zapaaju negativne posljedice smanjenja dotoka u jezerski sustav. U nastavku je detaljnije izloena metodologija hidrolokih elemenata procjene ekoloki prihvatljivog protoka, primijenjena na danom primjeru Vranskog jezera kod Biograda. Koriteni su metodoloki postupci koji se temelje na raspoloivim dostatnim hidrolokim podacima: a) za vodotoke izrazito strmih obala - primjena Matthey-evih formula, i to: - za vodotoke ili dijelove vodotoka sa srednjim protokom (QSR) do 5 m3s-1 primjenom triju Matthey-evih formula: - 50 (1/s), (1/s), (1/s), od kojih se primjenjuje ona s najstroim kriterijem. - za vee vodotoke (vodotoke s protokom veim od 5 m3s-1): (1/s)
Za napomenuti je da se kod nekih hidrologa (Bonacci, 2003) kod iste formule umjesto ovdje navedene karakteristine protoke 300-tog dana iz srednje krivulje trajanja () uzima (), pri emu se pod tim parametrom podrazumijeva protok 80%-tnog trajanja na srednjoj krivulji trajanja, tj. protok 292-tog dana. Kod 347-og dana odgovarajua vrijednost izraena u postocima je 95%-tno trajanje koje je u hidrolokoj strunoj terminologiji uvrijeenije u upotrebi, a i blie je uobiajenim nainima odreivanja karakteristinih vrijednosti prosjenih krivulja trajanja i uestalosti. b) za vodotoke umjereno strmih obala i vodotoke razvedenih obala od hidrolokih metoda preporueno je da se koristi: - dosadanja metoda po kojoj se bioloki minimum (EPP) definira kao prosjeni minimalni godinji protok odreen kao aritmetika sredina godinjih apsolutnih minimalnih zabiljeenih protoka u promatranom razdoblju - rezultati analize srednjih vrijednosti najniih protoka (sQn) u razdoblju izmeu 7 i 30 dana, ovisno o duini dionice vodotoka kojom treba tei propisana koliina vode. Za napomenuti je da posljednja formulacija, preuzeta iz spomenutog rada Mietia i Pavlina (2004), nije hidroloki jasno i jednoznano odreena. Vjerojatno je njena opa nakana, a u tom su smislu provedene i obrade hidrolokih podloga u danom radu, da se detaljnije analiziraju kritini malovodni periodi trajanja 7 - 30 dana. U tom je kontekstu za spomenuti da je, prema navodima u radu B. orevi i T. Milanovi (2000), u SAD-u i Kanadi dugo bilo uvrijeeno koritenje metode 7Q20, tj. definiranje EPP prema kriteriju sedmodnevne prosjene male vode povratnog perioda od 20 godina. Nasuprot tome, u Europi kao i kod nas u Hrvatskoj, esto se kao takva karakteristina protoka usvaja vrijednost srednje minimalne 30-dnevne protoke (ili ee, zbog nedostatka dnevnih hidrolokih podataka, najmanja srednje mjesena protoka) 95%tne vjerojatnoe javljanja, odnosno 20-godinjeg povratnog perioda, odnosno c) alarmantna granina vrijednost EPP-a QE Radi se o najnioj trenutanoj vrijednosti protoka ispod koje se ne smije ii: (1/s) pri emu je Q80% protok 80 % trajanja na srednjoj krivulji trajanja. d) ogranienje ukupnog volumena zahvaenih voda Openito se smatra da iz vodotoka tijekom godine ne bi trebalo trajno oduzimati vie od 30% njegove vodne mase (Bonacci i Roje-Bonacci, 1997a i 1997b). U danom radu, s obzirom da se u nekim zemljama generalizira primjena Matthey-evih formula na sve tipove vodotoka, provedena je procjena EPP na vodotocima Vranskog polja na nain da su dane procjene njezine vrijednosti prema sva tri kriterija (a - c), te je kao kritian hidroloki kriterij dan onaj koji rezultira najveom procijenjenom vrijednou EPP. No, tako dobivena vrijednost ne moe se smatrati konanom, ve polaznim hidrolokim pokazateljem za daljnje hidraulike i ekoloke analize kojima se ta vrijednost podvrgava, kako je to u ovom poglavlju uvodno objanjeno.
192
OVJEK I KR II 2012: 183-199
OVJEK I KR II 2012: 183-199
193
3.2. Rezultati Vransko jezero je hidroloki sustav koji se povrinskim vodama prihranjuje preko vodotoka lociranih na Vranskom polju kojima protjeu i povrinske vode, ali se prihranjuju i podzemnim vodama krkih izvora lociranih na rubnim dijelovima polja. Dotoci u jezero putem spomenutih kanala su u najveoj mjeri hidroloki kontrolirani putem pet hidrolokih postaja lociranih u Vranskom polju (Slika 3), a iji su recentni rezultati karakteristinih osmotrenih vrijednosti protoka prikazani u Tablici 1.
Tablica 1. Karakteristine osmotrene vrijednosti protoka na hidrolokim postajama
Hidroloka postaja Jankolovica Burski most Vrana Oporiev most niz. Vrana
* ( bez 2006. i 2007.)
Vodotok Glavni kanal Jablanski kanal Lateralni kanal Izvor Peina Izvor korobi
Raspoloivi niz protoka 1997.-2005. 1997.-2009. 1997.-2009.* 1997.-2010. 1997.-2010.
Godinji protok (m3s-1) Maksimalni 10.8 0.56 9.01 4.97 4.91 Srednji 0.579 0.119 0.740 0.184 0.107 Minimalni 0.005 0 0.002 0 0
Slika 4: Krivulje trajnosti za hidroloku postaju Burski most na Jablanskom kanalu
Za potrebe procjene hidrolokih elemenata EPP provedene su i detaljnije analize uestalosti i trajnosti pojava srednjih dnevnih protoka s analiziranih postaja na Vranskom polju, a na osnovu kojih su odreivane karakteristine protoke 80 i 95% trajanja. Te su analize provedene na nain da su analizirani svi raspoloivi podaci srednjih dnevnih protoka iz razdoblja 1997.-2010. iz kojih su odreene protoke spomenutih trajanja kao karakteristine vrijednosti cjelokupnog analiziranog niza. No, radi usporedbe za svaku su postaju pojedinano analizirane i najvodnija i najsunija godina, za koje su takoer izdvajane protoke spomenutih trajanja. Primjer provedenih obrada trajnosti dan je na Slici 4. gdje su prikazane krivulje trajnosti za hidroloku postaju Burski most na Jablanskom kanalu. Sumarni rezultati provedenih obrada uestalosti i trajnosti pojava srednjih dnevnih protoka dani su u Tablici 2.
Tablica 2. Sumarni rezultati provedenih obrada uestalosti i trajnosti pojava srednjih dnevnih protoka
Postaja Burski most
Vodotok Jablanski kanal
Jankolovica
Glavni kanal
Vrana
Lateralni kanal
4 5
194
Oporiev most nizv. Vrana
Peina korobi
Razdoblje obrade 1997.-2009. 1998. 2007. 1997.-2005. 2004. 2002. 1997.-2009. (bez 2006.-2007.) 1998. 2008. 1997.-2009. 1997.-2009.
Q80% 0.063 0.122 0.041 0.065 0.030 0.039 0.067 0.390 0.029 0 0
Q95% 0.048 0.089 0.014 0.019 0.013 0.030 0.010 0.027 0.017 0 0
U Glavni kanal utjeu vode s postaja Jankolovica Glavni kanal i Burski most Jablanski kanal, kao i vode kanala Vrbica. Na Vrbici su samo kratkotrajno, tijekom 1997.g., praene protoke na postaji Jankolovica Vrbica. No, utvreno je da se radi o vodotoku - kanalu s relativno malom srednjom godinjom protokom od svega 0.013 m3s-1, a koji presuuje znaajan dio godine uzastopno i po vie mjeseci. U Lateralni kanal dotjeu i preljevne vode izvora Peina i korobi. Za napomenuti je da se relativno male koliine oborinskih i izvorskih voda javljaju u Vranskom polju i nizvodnije od spomenutih hidrolokih profila, no zbog nedostataka hidrolokih mjerenja one nisu mogle biti kvantificirane. No, s druge strane, te vode se zbog okolnosti da se glavninom nalaze unutar ili u blizini granica PP Vransko jezero i ne mogu smatrati resursom koji bi se uope i mogao koristiti za navodnjavanje, tako da ih i nije bilo nuno ni bilancirati na provedenoj razini sagledavanja uestalosti i trajnosti njihove pojave. Uz spomenute karakteristine 80% i 95%-tne trajnosti, za koje je vidljivo da tijekom kritino sunih ili vodnih godina mogu poprimiti ak i viestruko manje ili vee vrijednosti od vrijednosti koje su dobivene za cjelokupno raspoloivo razdoblje, pri procjeni hidrolokih elemenata EPP koriteni su i rezultati provedenih obrada vjerojatnosti pojave (95% vjerojatnost) najmanjih srednje mjesenih protoka. Ta je analiza provedena koristei nekoliko uobiajenih funkcija raspodjele koje se koriste u hidrologiji (Gauss, Galton, Pearson 3, Log Perason 3, GEV i Gumbel) uz testiranje dobrote prilagoavanja testom Smirnov-Kolmogorova te Hi2-testom (Tablica 3.). U istoj su tablici dane i vrijednosti prosjenih minimalnih protoka koje se takoer koriste pri procjenama hidrolokih elemenata EPP.
OVJEK I KR II 2012: 183-199
OVJEK I KR II 2012: 183-199
195
HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HIDROLOKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI Tablica 3. Prikaz karakteristinih vrijednosti malih voda (1997.-2009.)
HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES // HIDROLOKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI Tablica 4. Hidroloka procjena EPP za povrinske vodotoke Vranskog polja na profilima hidrolokih postaja po razliitim kriterijima
QMIN SR (m3s-1) Burski most Jankolovica Vrana-Lateralni Oporiev most Vrana-korobi 0.036 0.044 0.016 0 0
QMINSR MJ 95% (m3s-1) 0.099 0.137 0.065 0 0.003
50 (1/s) Burski most Jablanski kanal Jankolovica Glavni kanal Vrana - Lateralni kanal Oporiev most nizv. Peina Vrana korobi 124 130 138 50 50
(1/s) (1/s) (1/s) 78 18 7 0 0 17 7 4 0 0 36 44 16 0 0
(1/s) 99 137 41 0 3
(1/s) 13 13 13 0 0
QE predloeno (1/s) 124 137 138 50 50
Na temelju dane metodologije kao i danih ulaznih podataka, provedene su procjene hidrolokih pokazatelja vrijednosti EPP (Tablica 4.) po razliitim, prethodno spomenutim kriterijima. Pri tome su dobiveni vrlo razliiti rezultati, pri emu, izuzev na primjeru Glavnog kanala u profilu Jankolovica, najvee vrijednosti daje Mattheyeva formula vezana uz 80%-tno trajanje srednjih dnevnih protoka. Iako se radi o Mattheyevom kriteriju vezanom za vodotoke strmih obala, obzirom da se radi o reguliranim kanalima, kao i okolnosti da pri danim hidrolokim procjenama vrijednosti EPP nisu uzimane u obzir i koliine voda zahvaene u okviru postojeeg reima koritenja voda za vodoopskrbu i navodnjavanje, uvrtenje i spomenutog kriterija, te odabir predloene vrijednosti EPP kao maksimalne vrijednosti rezultata njihove ocjene po razliitim kriterijima, moe se na danoj razini razmatranja smatrati prihvatljivim. injenica da se radi o zatiti vodnih resursa koji neposredno utjeu u Vransko jezero koje je zbog svojih prirodnih vrijednosti zatieno kao park prirode, a ve i pri postojeem stanju i reimu koritenja voda, zbog posebne osjetljivosti toga sustava, ima problema s osiguranjem stabilnosti reima dotoka i otjecanja iz toga sustava dodatno argumentira potrebu osiguranja EPP. Uz navedene hidroloke pokazatelje vrijednosti EPP za pojedine profile vodotoka Vranskog polja koji prihranjuju Vransko jezero, provedena je i procjena maksimalno doputenih koliina zahvata voda iz njihova sliva. Na temelju podatka o ukupnim prosjenim dotocima analiziranih profila u razdoblju 1997.-2010. od 1.72 m3s-1, te preporuke da se maksimalno koristi do 30% raspoloivih dotoka, proizlazi da bi prihvatljivo ukupno godinje koritenje voda na analiziranom prostoru iznosilo oko 16.3 mil m3. Radi se o koliinama koje su nominalno znatne, ali se odnose na raspoloivost voda u donjim dijelovima sliva Vranskog jezera gdje ne postoji mogunosti za njihovo akumuliranje. Dio voda za ambiciozne planove razvoja navodnjavanja i golf igralita mogao bi se osigurati zadravanjem voda u gornjim horizontima sliva Vranskog jezera gdje je takoer nuno respektirati EPP u otvorenim vodotocima. Iako je dio potrebnih koliina za spomenuta navodnjavanja planiran osiguranjem vode iz podzemlja i tu su prisutna ogranienja obzirom na hidroloku povezanost povrinskih i podzemnih voda analiziranog prostora.
4. Zakljuci
Ekoloki prihvatljiv protok (EPP) ili bioloki minimum kako se je tijekom dosadanjeg dugotrajnijeg razdoblja nastojanja zatite povrinskih vodnih sustava od prekomjernog koritenja nazivao, vrlo je vaan element upravljanja vodnim resursima. U danom radu, na primjeru Vranskog jezera kod Biograda, odnosno njegovog neposrednog sliva u Vranskom polju putem ijih vodotoka se jezero neposredno prihranjuje povrinskim vodama, prikazane su metodoloke postavke odreivanja EPP u povrinskim vodotocima, specifinosti prostora Vranskog jezera i Vranskog polja, kao i sami rezultati hidroloke provedene procjene EPP. Dana hidroloka procjena EPP ima karakter samo prve iteracije, nakon ega trebaju slijediti hidrauliko - bioloka sagledavanja. Dodatni razlog tome su i slabo definirani konsumpcijski odnosi na postojeim hidrolokim postajama upravo pri situacijama pojava malih voda. Vransko jezero je vrlo osjetljiv prirodan sustav krkog vodonosnika koji je u dinamikoj ravnotei s morem i svako daljnje neposredno koritenje voda u njegovu slivu, a posebno Vranskom polju, zadire u ravnoteu tog sustava. Zbog toga je potrebno kvantificirati i preispitati i utjecaj postojeega koritenja, kako bi se pronala zadovoljavajua rjeenja za razvoj navodnjavanja u mjeri kojoj bi se osigurala primjerena odrivost ekosustava Vranskog jezera.
196
OVJEK I KR II 2012: 183-199
OVJEK I KR II 2012: 183-199
197
Literatura Agronomski fakultet Zagreb 2006: Plan navodnjavanja za podruje Zadarske upanije (voditelj projekta Romi, D.), Zagreb, nepublicirano. Bonacci, O. 2003: Ekohidrologija vodnih resursa i otvorenih korita. Gra.-arh. fakultet Split / IGH Zagreb, 487 str. Bonacci, O., Roje-Bonacci, T. 1997a: Hidroloki vid odreivanja biolokog minimuma rijeke rnovnice. Hrvatske vode 5/19, 161-174. Bonacci, O., Roje-Bonacci, T. 1997b: Hidroloki vid odreivanja minimuma rijeke Jadro. Hrvatske vode 5/21, 339-349. Dravni zavod za zatitu prirode 2010: Ornitoloki rezervat Vransko jezero s dijelom Jasena Obrazloenje uz izmjenu granica Ornitolokog rezervata Vransko jezero. Zagreb, nepublicirano. orevi, B., Milanovi, T. 2000: Odreivanje garantovanih ekolokih protoka. Vodoprivreda 32/183-185, 26-33. Fritz, F. 1984: Postanak i starost Vranskog jezera kod Biograda na moru. Geoloki vjesnik 37: 231-243. Graevinski fakultet Rijeka 2009: Hidroloka istraivanja na podruju PP Vransko jezero u kontekstu procjene mogunosti zatite jezera od zaslanjenja (nos. zad. Rubini J). Rijeka, nepublicirano. Jrgensen, S.E., Bendoricchio, G. 2001: Fundamentals of ecological modelling. Amsterdam: Elsevier Science Ltd. Katalini, A., Rubini, J., Bueli, G. 2007: Hydrology of two coastal karst cryptodepressions in Croatia: Vrana lake vs Vrana lake. Proc. of the 12th World Lake Conference Taal 2007, Jaipur, Ministry of Environment & Forests Government of India, pp 732-743. Katalini, A., Zwicker, G., Brozinevi, A., Pero-Pucar, D., Rubini, J. 2008: Relation between hydrological characteristics and anthropogenic influence in the context of lake protection case studies of Plitvice Lakes and Vrana Lake in Dalmatia (Croatia) // Balwois, 2008 / Morell, M. ; Popovska, C., Stojov, V, Kostofski, G., Dimitrov, D., Drobot, R., Radic, Z., Selenica, A. (ur.). Skopje : Balkan Institute for Water and Envinronment, 326-327. Kralj, J. 2010: Struna ornitoloka studija za potrebe izgradnje zapornice, Zavod za ornitologiju HAZU, Zagreb. Kusler, J. 2004: Common questions: wetland conservation and protection of migratory birds. Association of State Wetland Managers. Mesleard, F., Perennou, C. 1996: Aquatic emergent vegetation. Ecology and management. Conservation of Mediterranean Wetlands. Medwet. Mieti, S. 1995: Pristup odreivanju minimalnih koliina vode za potrebe biolokog minimuma. Zbornik radova Okruglog stola Hrvatskog hidrolokog drutva Uloga hidrologije u strukturi gospodarstva Hrvatske, Zagreb, 20.04.1995., 99-103. Mieti, S., Mrakovi, M. 2003: Uzroci eutrofikacije Vranskog jezera i mogunosti njenog usporavanja. U: Zborniku radova Hidroloka stabilizacija i ouvanje bioloke raznolikosti slivnog podruja Parka prirode Vransko jezero. Park prirode Vransko jezero, Biograd, 2227. Mieti, S., Pavlin, . 2004: Pristup definiranju ekoloki prihvatljivog protoka (EPP) u Republici Hrvatskoj. Zbornik radova seminara Velike i male vode. Drutvo graevinskih inenjera Zagreb i Hrvatsko hidroloko drutvo, Zagreb, 1. i 2. 04.2004., 205-221. Mrakovi, M., Kerovec, M., Mieti, S. 2003: Bioloka raznolikost i problemi ouvanja biocenoza Vranskog jezera. U: Zborniku radova Hidroloka stabilizacija i ouvanje bioloke raznolikosti slivnog podruja Parka prirode Vransko jezero. Park prirode Vransko jezero, Biograd, 36-39. Mrakovi, M. i sur. 2006: Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske, Ministarstvo kulture, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb. Perennou, C., Sadoul, N., Pineau, O., Johnson, A.R., Hafner, H. 1996: Management of nest sites for colonial waterbirds. Conservation of Mediterranean Wetlands. Medwet. Pintur, G. 2003: Prijedlog projekta za unaprjeenje zatite i ouvanja bioraznolikosti nasirem podruju Parka prirode Vransko jezero. U: Zborniku radova Hidroloka stabilizacija i ouvanje bioloke raznolikosti slivnog podruja Parka prirode Vransko jezero. Park prirode Vransko jezero, Biograd, 3-7. Plan upravljanja Parkom prirode Vransko jezero i podrujem Jasen 2010: PP Vransko jezero, Biograd na Moru. Poulin, B., Lefebvre, G., Mauchamp, A. 2002: Habitat requirements of passerines and reedbed management in southern France. Biological Conservation 107: 315-325. Radovi, D. i sur. 2003: Crvena knjiga ugroenih ptica Hrvatske, Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja, Zagreb. Romi, D., Tomi, F., Katua, ., Pai, I., Petoi, D. 2009: Obnova, razvoj i izgradnja sustava navodnjavanja u Zadarskoj upaniji. U: Zborniku radova Okruglog stola Aktualni trenutak odvodnje i navodnjavanja u Hrvatskoj, HDON i HHD, Rijeka, 75-92. Rubini, J., Katalini, A., vonja, M., Gabri, I., Bueli, G., ue, M., Horvat, B. 2009: Salinization of Vrana Lake in Dalmatia Within the Context of Anthropogenic Influences and Climate Changes (Situation in 2008). // Sustainbility of the karst environments Dinaric karst and other karst regions (ed. Bonacci O), UNESCO IHP-VII, Paris, 171-178. Scheffer, M. 2001: Ecology of shallow lakes. Kluwer Academic Publishers, Dordrecht 3300, Netherlands. Topi, J., Vukeli, J. 2009: Prirunik za odreivanje kopnenih stanita u Hrvatskoj prema Direktivi o stanitima EU, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb. ugaj,R. 2000: Hidrologija. Rudarsko-geoloko-naftni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 407 str. http://www.mzopu.hr/doc/PPZHR2010/13-Zadar/13-zadar-11-namjena.jpg (pristupljeno u srpnju, 2011). OVJEK I KR II 2012: 183-199
199
198
OVJEK I KR II 2012: 183-199
OVERVIEW OF HYDROGEOLOGICAL, GEOCHEMICAL AND MINERALOGICAL INVESTIGATIONS OF KARSTIC AQUIFERS OF THE BIOKOVO MT, CROATIA // PREGLED HIDROGEOLOKIH, GEOKEMIJSKIH I MINERALOKIH ISTRAIVANJA KRKOG PODZEMNOG SUSTAVA PLANINE BIOKOVO, HRVATSKA
Overview of hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of karstic aquifers of the Biokovo mt, Croatia
Natalija Mati1, Stanislav Franikovi-Bilinski2* and Halka Bilinski2 1 Hrvatske Vode, IPA unit, Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb, Croatia, E-mail: nmatic@voda.hr 2 Institute Ruer Bokovi, Division for marine and environmental research, POB 180, 10002 Zagreb, Croatia, E-mail: bilinski@irb.hr *Corresponding author, E-mail: francis@irb.hr; Phone: +385 1 4561081; Fax: +385 1 4680242 Abstract Three gravity springs which are included in the regional water supply system (Grebice, Podgorski Vrutak and Izbitac) from the slopes of the Biokovo Mt, Adriatic coast of Croatia were investigated. The aim of this paper is to give an overview of recent hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of watershed. The significance of performed study is particularly because such complex approach, combining several methods, is according to our knowledge used for the first time in the world karst systems to study springs. The applied combination of hydrogeological, geochemical and mineralogical methods was proved to be very useful for investigations of karstic aquifers. Hydrogeological investigations were performed during two seasons with dye tracing, using Na-fluoresceine which was poured into two pits, observing springs at distances of 1.82 8.8 km. Apparent velocities were 0.21 0.51 cms-1. Dye tracing was first time partially effective and second time ineffective, what could be due to immanent ore mineralization, which presents a natural barrier and was discovered by geochemical and mineralogical methods. Concentrations of 17 dissolved and total trace elements in spring waters were extremely low, more than 3 orders of magnitude less than allowed by the Croatian directives for the first category of groundwater and drinking water. The mass fractions of 60 elements were determined in spring sediments. From all determined elements in sediments lead had anomalous values and highest concentration was 5440 mgkg-1, which may indicate ore mineralization. Mineralogical analysis discovered and confirmed significant presence of unexpected mineral ramdohrite bismuthian, lead sulphide Ag4Pb6(Sb, Bi)11S24 what could explain extreme Pb concentrations measured in sediment samples of Izbitac and Podgorski Vrutak springs. Keywords: karstic springs; dye tracing; trace elements; sediments; mineralogy
Pregled hidrogeolokih, geokemijskih i mineralokih istraivanja krkog podzemnog sustava planine Biokovo, Hrvatska
1
Natalija Mati1, Stanislav Franikovi-Bilinski2 i Halka Bilinski2 Hrvatske Vode, IPA jedinica, Zagreb, Hrvatska, 2 Institut Ruer Bokovi, Zavod za istraivanje mora i okolia, Zagreb, Hrvatska, OVJEK I KR II 2012: 201-209
201
Saetak Istraivana su tri gravitacijska izvora (Grebice, Podgorski Vrutak i Izbitac), koji su smjeteni na padinama Biokova uz Jadransku obalu Hrvatske, te su ukljueni u regionalni vodoopskrbni sustav. Cilj ovog rada je dati pregled nedavnih hidrogeolokih, geokemijskih i mineralokih istraivanja ovog slivnog podruja. Vanost provedenih istraivanja je posebno u tome to je ovako kompleksan pristup koji kombinira vie metoda, prema naim saznanjima koriten prvi puta u svijetu za istraivanje izvora u krkim podrujima. Primijenjena kombinacija hidrogeolokih, geokemijskih i mineralokih metoda pokazala se kao jako korisna za istraivanje krkih vodonosnika. Hidrogeoloka istraivanja provedena su tijekom dvije sezone, koristei tehniku trasiranja podzemne vode uz pomo Na-fluoresceina, koji je uliven u dvije jame, opaajui izvore na udaljenosti od 1.82 8.8 km. Dobivene prividne brzine bile su 0.21 0.51 cms-1. Trasiranje je prvi puta bilo djelomino efikasno, a drugi puta bezuspjeno, to moe biti posljedica prisutnog orudnjenja, koje predstavlja prirodnu barijeru, a otkriveno je geokemijskim i mineralokim metodama. Koncentracije 17 otopljenih i ukupnih elemenata u izvorskim vodama su izuzetno niske, vie od 3 reda veliine nie od dozvoljenih koncentracija prema hrvatskim direktivama za prvu kategoriju podzemne i pitke vode. Maseni udjeli 60 elemenata utvreni su u izvorskim sedimentima. Od svih odreivanih elemenata u sedimentima olovo je imalo anomalne vrijednosti, a najvia koncentracija iznosila je 5440 mgkg-1, to moe ukazivati na orudnjenje. Mineraloka analiza otkrila je i potvrdila znaajnu prisutnost neoekivanog minerala bizmutovog ramdohrita olovnog sulfida, Ag4Pb6(Sb, Bi)11S24, to moe objasniti ekstremne koncentracije olova izmjerene u uzorcima sedimenata iz izvora Izbitac i Podgorski Vrutak. Kljune rijei: krki izvori; trasiranje; elementi u tragovima; sedimenti, mineralogij
Figure 1: Hydrogeological map of studied area
Introduction
The aim of this paper is to give an overview of recent hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of the Biokovo Mt watershed, presenting one of the most typical karstic areas of the world. It is a part of the Dinaric Mt. which is the locus typicus of karst. The significance of this study is particularly because such complex approach, combining several methods, is according to our knowledge used for the first time in the world karst systems to study springs. There is a long tradition of using hydrogeological and geochemical methods like tracer technique which is a tool for solving problems associated with resources and management of groundwater and pollutants in water. The best results were obtained with natural tracers for example particles and isotopes in the cases when dye tracing were ineffective technique. The results of the dye tracing are being used to identify groundwater flow direction and flow velocity. Also, the results of natural particles and stable isotopes tracer techniques are being used to identify recharge area, age of groundwater and to follow the fate of certain substances in soil and water (Mati et al., 2011). Reports about water supply of this area were provided by tambuk-Giljanovi (2002), akarun et al. (1990) and Kuhta et al. (2009).
hinterland, where a longitudinal valley with Dinaric direction of stretching NW-SE. Most of the Grebice, Podgorski Vrutak and Izbitac springs catchments area are composed of Mesozoic carbonate sedimentary rocks and minor part of Eocene Age flysch deposits, as well as some various types of Quaternary sediments Fig. 1. Flysch deposits are extended along the coastline and play a crucial role in forming the Grebice, Podgorski Vrutak and Izbitac springs, as these separate the permeable, freshwater saturated carbonate rock from the sea (Mati et al., 2011). The hinterland of the springs is traversed by major faults moving the regional Dinaricum structural unit over the Adriaticum unit (Herak, 1986, 1991). Relations between minimal and maximal discharge of springs Grebice (377 m a.s.l.) and Podgorski Vrutak (384 m a.s.l.) are typical for karsts conditions. The spring Izbitac (20 m a.s.l.) show untypical behavior for the karst springs. Ratio between minimum and maximal discharge was 1:4.4 and this spring have not karst features. This theory confirmed extremely low recession coefficient of base flow ( =0,009). The reason could be some natural barrier in the hinterland which is slowing and limiting groundwater flow (Mati et al., 2011). The Biokovo area belongs to one of the seismically active zones in Croatia (I=VIII-IX MCS) (Kuk et al., 2000). According to Kppen climate classification, larger area belongs to temperate warm pluvial climate (C class climate), while parts above 1200 1500 m a.s.l. are belonging to snow-forest climate (D class).
Geographic position, climate and geological setting of the Biokovo Mt
Biokovo Mt is situated in South Eastern part of Europe. Investigated area in the Southern part of Biokovo Mt is confined by triangle, which is closed by settlements of Podgora, Gornje Igrane and Igrane (Fig. 1). Biokovo Mt is dividing coastal zone from the
202
OVJEK I KR II 2012: 201-209
OVJEK I KR II 2012: 201-209
203
At the time of the first dye tracing on 27th March 2008 3.12 kg Na-fluoresceine with 1.5 kg NaOH were injected into the Mala Marija Pit (1.260 m a.s.l.). The monitoring of the observed springs lasted for 30 days. Also, at the time of the second dye tracing on 4th June 2010 5.0 kg Na-fluoresceine with 2.0 kg NaOH were injected into the Sarana Pit (725 m a.s.l.). The monitoring of the observed springs lasted for 45 days. Larger quantity of dye Na-fluoresceine was used because the results of first dye tracing with Na-fluoresceine in this area was less successful which were indicate larger adsorption processes during the transport of the tracer (Mati et al., 2011). Water samples were measured using Perkin Elmer LS 55 Luminescence Spectrometer (USA) at the Croatian Geological Survey, Zagreb and limit of quantification was 0.0001 mgL-1. The Na-fluoresceine was injected in the Mala Marija Pit and dye was observed in two of those springs: Oraje (concentration 0.0024 mgL-1, max concentration 0.0086 mgL-1) and in Grebice (concentration 0.0010 mgL-1, max concentration 0.0156 mgL-1). According to calculations the recovery of injected tracer was 0.12 % and available discharge of the Grebice spring was 5 Ls-1. Apparent velocity for the spring Oraje was 0.21 cms-1 and for the spring Grebice was 0.51 cms-1. It was interesting that apparent velocities were under the calculated values reported by Jones (1977) and Milanovi (1979). Dye tracing data of 43 tracing tests from West Virginia, the United States show median groundwater apparent velocities of 0.82 cms-1, while 50% of the tests show values between 0.49 and 3.07 cms-1 (Jones, 1977). In the classic Dinaric karst of Herzegovina dye tracing data of 281 tracing tests groundwater apparent velocities are between 1 and 2 cms-1, while 25% of the results show values greater than 6 cms-1 (Milanovi, 1979). At the second dye tracing no one grab samples had a Na-fluoresceine in concentration >0.0001 mgL-1. A negative dye tracing in the Grintovec massif (Kamnik Alps) obtained by Audra (1997) is comparable with those dye tracing on the Biokovo Mt. It is nevertheless acceptable to admit that the Veliki Podi area does not belong to the Kamnika Bistrica catchment area. Also, it is not acceptable to admit that the investigation area of the southern part of the Biokovo Mt (Sarana area) does not belong to the Grebice, Podgorski Vrutak, submarine spring Klokun or Izbitac springs catchment area. First and second dye tracing with Na-fluoresceine show that dye tracing with Na-fluoresceine in this area was less or completely inefficiently. In the area of first dye tracing the karst groundwater flows were in highly localized conduits, while in the area of the second dye tracing it was in more disperse flow system. Because of dispersive nature of the karst aquifer travel times can vary substantially even in the same karst aquifer. According to the presented results it is obvious that dye tracing experiments should be successfully and less successfully used in simultaneous investigations of hydrokarst systems. Represented results from the first and second dye tracing indicate larger adsorption processes during the transport of the tracer. The possible adsorption was to be seen in connection with some type of natural mineralization, in this case relative high lead concentration in sediment (Mati et al., 2011). The Na-fluoresceine should not be the chosen tracer because of possible strong sorption properties or nonconservative behavior due to adsorption onto ore or mineralisation deposits. In this case it is necessary to use larger amounts of Nafluoresceine approximately two to three times more (Aley and Fletcher, 1976) and possible more because for the second dye tracing it is used double amount than it was necessary for the karstified aquifers. Mather et al. (1969), Merritt and Angerman (1972) also have reported much less success or unsuccessful using Na-fluoresceine when used to study old mine workings. Sorption of dye in ores is in contrast to their behavior in karstified limestone aquifers (Smart and Laidlaw, 1977).
204
Hydrogeological tracing
Physico-chemical parameters are measured in three captured springs (Grebice, Podgorski Vrutak and Izbitac). The electrolytic conductivity of water (EC), the amount of total dissolved salts in the water (TDS), water pH and temperature were measured by field instruments LF 340-A and pH 340-A Company WTW Germany (Mati et al., 2011). The electrolytic conductivity (EC) has almost same values at Grebice and Podgorski Vrutak springs (251 and 254.5 Scm-1 respectively), while at Izbitac mean EC value is significantly higher (362.5 Scm-1). Total dissolved solids (TDS) also have very comparable values at Grebice and Podgorski Vrutak springs (178.5 and 181 mgL-1 respectively), while at Izbitac mean TDS is also significantly higher (257.5 mgL-1). Behavior of pH is different than of first two parameters: at Grebice mean pH value is highest (7.725), while Podgorski Vrutak and Izbitac springs have somehow lower values (7.445 and 7.43 respectively). The values of pH water show mildly alkaline properties. Temperature is almost the same at Grebice and Podgorski Vrutak springs (12.25 and 12.2 C respectively), while Izbitac spring has significantly higher temperature (14.95 C). All those temperatures are higher than those characteristic for typical karstic springs. Investigations have also shown mutually different annual temperature of water which is stable and uniform for each spring Podgorski Vrutak and Izbitac. Temperature fluctuations of water on the spring Podgorski Vrutak is between 12.11 to 12.28 C and for the spring Izbitac is between 14.9 i 15 C what is a evidence of thermal stability in the aquifer. The spring Grebice have shown seasonal and current fluctuations temperature of groundwater between 11.92 do 12.65 C (T= 0.73). All those indicators of total mineralization of groundwater (Sontheimer et al., 1980) are indicating relatively long maintaining time of water under the surface and is expressed through mean conductivity values of 251 Scm-1 at Grebice and 254.5 Scm-1 at Podgorski Vrutak spring. It is groundwater with low amount of minerals (Matthess, 1990). At Izbitac is determined relatively long maintaining time of water in the underground and is expressed through mean values of conductivity of 362.5 Scm1 . It is also groundwater with low amount of minerals (Matthess, 1990). Observed value agrees well with the values of the temperature of groundwater. Piper triplot showing Ca-HCO3 type of water. Groundwater at the spring Izbitac has somehow higher amount of sodium, potassium and chloride. During the dry period the amount of sodium and potassium reaches 25 %meqL-1 (31 mgL-1) and of chloride almost 30 %meqL-1 (29.3 mgL-1) (Mati et al., 2011). Concentrations of seventeen total and dissolved metals (Fe, Al, Zn, Mn, Ni, Cu, Cr, Co, Cd, Pb, As, Mo, Se, V, Sb, Ba and Sr) in surface water samples were measured using inductively coupled plasma-mass spectrometry (ICP-MS, Elan 9000, Perkin Elmer, USA), with solution of 10 gL-1 Mg, Rh, In, Pb, U, Ba and Ce, as internal standard. All concentrations of measured elements are extremely low, some of them below or very close to detection limit (Mati et al., 2011). Generally, metal concentrations were found to be below annual average values (AA) specified by environmental quality standards (EQS) for dissolved metals (CEC, 2006; Crane et al., 2007), and represents the acceptable metal levels in the river water. One of the most toxic trace metals, cadmium was found to be at very low concentrations, below detection limit of 0.003 gL-1. Pb concentrations of both total and dissolved fractions were below detection limit (0.002 gL-1). Biokovo area is full of karst material and as such contaminants from disposed waste are easily reachable to groundwater, hence to spring waters.
Determination of physico-chemical parameters in water
Determination of elements in water
OVJEK I KR II 2012: 201-209
OVJEK I KR II 2012: 201-209
205
Determination of elements in sediments
Determination of major elements in stream sediments (fraction <63 m) was performed in commercial laboratory ACTLABS, Ontario, Canada, using FUS-XRF method and equipment for irradiation beam (WDS, XRF, ARL 8410) and program 4C. Multielemental analysis was performed using ICP-MS (Inductively Coupled Plasma Mass Spectroscopy) with program Ultratrace 2. Lead (Pb) is found to be most interesting among investigated elements. Its concentrations are extremely high (highest value of 5440 ppm is measured in Izbitac spring). At other two investigated springs concentrations are also significantly high. According to sediment quality criteria (British Columbia, Canada legislative), all three springs regarding Pb concentrations in sediments belong to heavily contaminated sediments which could cause significant toxic effects (>250 ppm). Lead concentrations found by us are comparable to those obtained by Pavlowsky et al. (2010) in The Old Lead Belt, a historic Pb-Zn mining district within St. Francois County in Southeast Missouri, which was a leading producer of lead worldwide from 1869 to 1972. In the most contaminated areas of this region concentrations of Pb they found were >5000 ppm (comparable to concentration measured by us in Izbitac spring), while they treated all sediments with concentrations >400 as contaminated. Although such Pb concentrations in sediments pose a potential health risk, elevated concentrations of Pb luckily have not been found in spring waters. As Biokovo Mt is composed mostly of carbonate rocks, prevailing water type is slightly alkaline. Because of that heavy metals from the sediments have not been released and dissolved in liquid phase, but it deserves further research and possible monitoring. It is assumed that lead in sediments is of natural origin, as a result of ore mineralization (Mati et al., 2011). Zinc (Zn) concentration is also highest in Izbitac spring (116 ppm), what according to USA federal criteria belongs to moderately contaminated sediments (90-200 ppm). Spring Podgorski Vrutak (110 ppm) belongs also to the same category, while third observed spring Grebice in Gornja Podgora (86.7 ppm) is slightly below the limit value for moderately contaminated sediments. All those values are comparable to those measured in mostly karstic Kupa River drainage basin (also from Dinaric part of Croatia), where mean value for Zn in sediments is 61 ppm, while highest concentration measured in this drainage basin is 229 ppm (Franikovi-Bilinski, 2007). It is assumed that zinc in sediments is also of natural origin, as a result of ore mineralization and its behavior is similar to that of lead (Mati et al., 2011). Copper (Cu) concentrations are equal in Izbitac and Podgorski Vrutak springs (38.2 ppm), while in Grebice spring is slightly lower (34.3 ppm). Concentrations in first two springs are slightly above those causing moderately toxic effects (USA standards), while concentration in Grebice spring could cause minimal toxic effects. All values from Biokovo Mt springs are higher than highest measured value in karstic cluster of sediments from Kupa River drainage basin (33 ppm), reported by Franikovi-Bilinski (2007). Nickel (Ni) has highest concentration at Izbitac spring (134 ppm), slightly lower at Podgorski Vrutak (124 ppm), while the lowest concentration is measured at Grebice spring (67.1 ppm). Concentrations obtained at two first springs could cause significant toxic effects according to standards of British Columbia, Canada (75 ppm), while concentration at the third spring is slightly lower than this concentration. But, all those Ni concentrations are significantly higher than maximal concentration from karstic cluster of sediments from Kupa River drainage basin (57 ppm), reported by Franikovi-Bilinski (2007). From other studied elements Mn concentrations will be discussed, as the highest concentration of Mn in Biokovo Mt sediments is higher than mean value for the whole Kupa River drainage basin (617 ppm), reported by Franikovi-Bilinski (2007). It is
interesting to mention that highest concentrations of Mn from the Kupa River drainage basin are found in the area influenced by strong Middle Triassic volcanism characterized by ophiolite belt, while concentrations in the carbonate part of this drainage basin are significantly lower. So, this could lead to conclusion that in the deeper layers of Biokovo Mt some Triassic or even Paleozoic magmatic or metamorphic rocks might be present, what would explain elevated concentrations of many metals in sediments. Mineralogical composition of sediments (fraction <63 m) was determined by X-ray diffractometer Philips, X-Pert MPD. Crystalline phases were identified using a Powder Diffraction File (1997) and computer program XPert High score 2002, Philips. Semi quantitative mineralogical composition was determined as described in Boldrin et al. (1992). Presented sediment samples are complex mixtures of minerals, with dominant calcite in each sample, what was expected for a typical karstic region, such as Biokovo Mt, where limestone rocks prevail. Quartz is second abundant mineral. In sediments of Izbitac and Podgorski Vrutak springs there is approximately the same amount of quartz (about 70% of calcite amount), while Grebice spring sediment has significantly lower amount of quartz (about 38% of calcite amount). This indicates presence of some non-carbonate rock formations in the drainage area of Izbitac and Podgorski Vrutak springs, while Grebice spring is predominantly under carbonate influence. Among feldspars, plagioclases were confirmed in all three studied sediments. Pogorski Vrutak is richest with plagioclases (almost 15% of calcite amount), while in Grebice they are least abundant, what supports its carbonate predominance. From clay-mica group of minerals illite-montmorillonite was confirmed in all studied sediment samples, but is much more abundant in Izbitac and Podgorski Vrutak springs than in Grebice spring. Similar situation is with muscovite, belonging to the same mineral group. Presence of clay-mica group of minerals could indicate existing of shales and other argillaceous rocks in drainage areas of Izbitac and Podgorski vrutak springs. A significant finding of semi-quantitative mineralogical analysis is presence of strontianite, a rare carbonate mineral from aragonite group. It is present in sediment samples of Izbitac and Podgorski Vrutak springs in significant amounts (6-7% of calcite amount), while in Grebice spring it was not determined. In waters of Biokovo Mt increased levels of Sr at some locations were found and discovery of strontianite mineral could explain its origin as natural. Also, semi-quantitative mineralogical analysis discovered and confirmed significant presence of unexpected mineral ramdohrite bismuthian, lead sulfide Ag4Pb6(Sb, Bi)11S24 what could explain extreme Pb concentrations measured in sediment samples of Izbitac and Podgorski Vrutak springs. In Grebice spring it was not determined. Discovery of Ramdohrite bismuthian mineral could explain its origin as natural as a result of ore mineralization. Mineral goethite was also confirmed by semi-quantitative mineralogical analysis in sediment samples of Izbitac and Podgorski Vrutak springs and in the Grebice spring it was not determined. Celestite, strontium sulfate is often associated with strontianite and it has the same structure as barite. In waters of Biokovo Mt springs also higher concentrations of Ba were determined, which could be of natural origin, due to mineralogy of the region (Mati et al., 2011).
Determination of mineralogical composition of sediments
206
OVJEK I KR II 2012: 201-209
OVJEK I KR II 2012: 201-209
207
Conclusions
In the present paper is given a brief report about first complex hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of Biokovo Mt springs. Such complex approach applied in investigation of springs from the Biokovo Mt is used for the first time in the world karst systems. Results of different way of tracing techniques were partly unexpected, although dye tracing experiments have been successfully and less successfully used in simultaneous investigations of hydrokarst systems. While physico-chemical parameters in springs waters show that groundwater contains low amount of minerals and trace elements in spring waters were extremely low, some of them below or very close to detection limit, strontium and barium concentrations are significantly higher, due to mineralogical composition of surrounding area. Elemental composition of sediments showed extremely high concentrations of lead. A significant finding of semi-quantitative mineralogical analysis is presence of strontianite, ramdohrite bismuthian and goethite in some sediment samples. It is assumed that lead in sediments is of natural origin, as a result of ore mineralization. Indicators of mineralization in the groundwater and sediments samples indicate possible Pb-Zn ore-associations. The high lead concentrations may be indicative of hypogenic karst development. If so, hypogenic karst aquifers commonly have cavernous porosity 10 times greater than epigenic karst aquifers. This would slow groundwater movement through an aquifer of hypogenic origin, especially if it has not been substantially modified by epigenic overprinting. Those findings are very significant, as Biokovo Mt is a typical karstic area and possible existence of underlying magmatites and ores were not known before and deserves more complex investigations in the future. References Aley, T., Fletcher M.W., 1976: The water tracers cookbook. Missouri Speleology, 16, pp. 1-32. Audra, P., 1997: A negative dye tracing in the Grintovec massif (Kamnik Alps). Tracer hydrology 97 edited by A. Kranjc. Balkema, Rotterdam, Brookfield. Proceedings of the 7th international symposium on water tracing Portoro, Slovenia, pp. 203-204. Boldrin, A., Jurai, M., Menagazzo, V., Rabitti, S., Rampazzo, G., 1992. Sedimentation of riverborne material in a shallow shelf sea: Adige River, Adriatic Sea. Marine Geology, 103, pp. 473-48. CEC (Commission of the European Communities), 2006: Proposal for a Directive of the European Parliament and of the Council on environmental quality standards in the field of water policy and amending Directive 2000/60/EC. No. 2006/0129 (COD). Crane, M., Kwok, K.W.H., Wells, C., Whitehouse, P., Lui, G.C.S., 2007: Use of field data to support European Water Framework Directive quality standards for dissolved metals. Environmental Science & Technology, 41, pp. 5014-5021. akarun, I., Kuhta, M., Mraz, V., 1990: Proposal of sanitary protection zone of springs Baka Voda, Vrutak-Makarska, Grebice and Vrutak Podgorski [in Croatian]. Fond str.dok. HGI-a, Zagreb. OVJEK I KR II 2012: 201-209
Franikovi-Bilinski, S., 2007: An assessment of multielemental composition in stream sediments of Kupa River drainage basin, Croatia for evaluating sediment quality guidelines. Fresenius Environmental Bulletin (1018-4619) 16 (2007), 5, pp. 561-575. Herak, M., 1986: A new concept of geotectonics of the Dinarides [In Croatian]. Acta geol., 16/1, (Prir. istraz. 53), Jugosl. akad. znan. umjetn., Zagreb, pp. 1-42. Herak, M., 1991: Dinarides. Mobilistic view of the genesis and structure [In Croatian]. Acta geol, No. 63, Hrvat. akad. znan. umjetn., Zagreb, 21/2, pp. 35-115. Jones, W.K., 1977: Karst hydrology atlas of West Virginia. Special Publication 4, Karst Waters Institute, Charles Town, West Virginia, pp. 111. Kuk, V., Prelogovi, E., Dragievi, I., 2000: Seismotectonically Active Zones in the Dinarides. Geologia Croatica, Zagreb, 53/2, pp. 295-303. Kuhta, M., Brki, ., Trutin, M., Mati, N., Munda, B., 2009: Hydrogeological investigations for determination of zones of sanitary protection for public water supply of Makarska coast [In Croatian]. Arch. Geoaqua, Zagreb. Mather, J.D., Gray, D.A., Jenkins, D.G., 1969: The use of tracers to investigate the relationship between mining subsidence and groundwater occurrence at Aberfan, South Wales. Journal of Hydrology, 9, pp. 136-154. Mati, N., Maldini, K., Cuculi, V., Franikovi-Bilinski, S., 2011: Investigations of karstic springs of the Biokovo Mt from the Dinaric karst of Croatia. Chemie der Erde Geochemistry - Interdisciplinary Journal for Chemical Problems of the Geosciences and Geoecology, Elsevier B.V., Radarweg 29, 1043 NX Amsterdam, The Netherlands. Matthess, G., 1990: Lehrbuch der Hydrogeologie Band 2 Die Beschaffenheit des Grundwassers, Gebrder Borntrger Berlin Stuttgart. Merritt, G.L., Angerman, T.W., 1972: The use of ionic tracers in determining the subsurface flow of mine drainage: a case study. 4th Symposium on Coal Mine Drainage Research (Pittsburgh), pp. 340-343. Milanovi, P., 1979: Karst hydrogeology and methods of investigations [in SerboCroatian]. HE Trebinjica, Institut za koritenje i zatitu voda na kru (Institute for the use and protection of water in karst), Trebinje, pp. 302. Pavlowsky, R.T., Lecce, S.A., Martin, D., Owen, M., Womble, P.J., 2010: Floodplain storage of mining sediment in the Big River, Old Lead Belt, SE Missouri. North-Central Section (44th Annual) and South-Central Section (44th Annual) Joint Meeting, 2010, Geological Society of America Abstracts with Programs, 42/2, pp. 44. Smart, P.L., Laidlaw, I.M.S., 1977: An evaluation of some fluorescent dyes for water tracing. Water Resources Research, 13, pp. 15-33. Sontheimer, H., Spindler, P., Rohmann, U., 1980: Wasserchemie fr Ingenieure, ZfGWverlag, Frankfurt. tambuk-Giljanovi, N., 2002: Waters of Cetina River and their watershed [in Croatian]. Sveuilina knjinica u Splitu (University library in Split).
208
OVJEK I KR II 2012: 201-209
209
ANALYSIS OF THE CHEMICAL AND PHYSICAL PROPERTIES OF THE INFLOWING WATER INSIDE A CAVE IN RELATION TO METEOROLOGICAL PARAMETERS-EXAMPLE CAVE NEVIDNA VODA, BIH // ANALIZA FIZIKALNO-KEMIJSKIH PARAMETARA TEKUE VODE UNUTAR JAME U ODNOSU NA VANJSKE METEOROLOKE PODATKE - PRIMJER JAME NEVIDNA VODA, BIH
Analiza fizikalno-kemijskih parametara tekue vode unutar jame u odnosu na vanjske meteoroloke podatke primjer jame Nevidna voda, BiH
Ivo Andri, Ivana eljkovi Fakultet Graevinarstva, Arhitekture i Geodezije Sveuilite u Splitu, Matice hrvatske 15, 21 000 Split E-mail: ivo.andric@gradst.hr, E-mail: ivana.zeljkovic@gradst.hr Saetak Ovaj rad analizira hidrodinamiki odgovor sustava unutar duboke krke jame izazvan odgovarajuim kinim dogaajem. U tu svrhu prikupljeni su mjerenja kemijsko fizikalnih parametara vode na dubini od 395 m s vremenskim korakom od 10h unutar jame Nevidna voda te su uspostavljeni viestruki linearni regresijski modeli izmeu mjerenih parametara unutar i izvan speleolokog objekta. Jama Nevidna voda je trenutno najdublja otkrivena jama u Bosni i Hercegovini (653 m), nalazi se na dinarskom masivu i svojim poloajem presijeca pravce toka podzemnih voda unutar hidrogeolokog sliva rijeke Cetine. Promatrani speleoloki objekt je hidroloki aktivan tokom cijele godine. Na dnu jame se nalazi jezero ija dubina na mjestima prelazi i 20 m. Unutar jezera su zapaene potopljene sige to upuuje na velike oscilacije razine vode. Kako bi se dobio bolji uvid u kompleksni hidrodinamiki sustav unutar jame usporeena je pouzdanost viestrukih linearnih regresijskih modela s oscilacijama vanjskih meteorolokih parametara. Kljune rijei: hidrologija kra, jama, viestruki linearni regresijski model, Nevidna voda
Analysis of the chemical and physical properties of the inflowing water inside a cave in relation to meteorological parametersexample cave Nevidna voda, BiH
Abstract This work analyses hydrodinamical response of the karst system inside the deep cave triggered by corresponding rainfall event. The measurements were obtained at the depth of 395 m in a time step of 10 h inside the cave Nevidna Voda and multiple linear regression models were determined that associated signal from the data logger inside the cave and meteorological parameters measured outside the cave. The cave Nevidna voda is up to date the deepest cave in Bosnia and Herzegovina (653 m). It is located in the Dinara Mountain and with its location intersects the pathways of water underground flow inside the hydrological catchment of river Cetina. The studied cave is hydrologicaly active during the whole year. At the bottom of the cave, the lake with depth over 20 m is to be found. The flooded speleothemes are the evidence of significant water level oscillations. In order to obtain a better understanding of the complex hydrodinamical
OVJEK I KR II 2012: 211-220
211
system within the cave, the reliability of multiple linear regression models was compared to the oscillations of the meteorological parameters. Key words: Karst hydrology, cave, multiple linear regression models, Neidna voda
Uvod
Kr je mogue definirati kao teren glavninom pokriven vapnencima i dolomitima ija je topografija formirana preteno topivim stijenama. Zbog toga se na njoj javljaju ponikve, zatvorene depresije, pilje, razvijeni podzemni otvoreni krki sustavi itd (Field, 2002). Karbonatne stijene su podlone otapanjem uslijed interakcije s vodom te su izvrgnute brojnim geomorfolokim procesima, a osobito raznim vrstama erozije i rastrobe. U krkim terenima, podzemna voda i povrinska voda sainjavaju jedinstveni dinamiki sustav. Krki vodonosnici su izrazito sloene strukture te ih je stoga teko definirati. Velika heterogenost krkih vodonosnika oteava odreivanje smjerova i brzina teenja podzemne vode u kru te je esto i nemogu zadatak za hidrologe i hidrogeologe. Hidraulika provodljivost unutar krkog vodonosnika je izrazito anizotropna, a injenica da u kru istovremeno postoji turbolentno teenje kroz vee krke provodnike kao i sporo laminarno teenje kroz sitne pukotine krke matrice (Bonacci 2004) predstavlja izazov kod izuavanja istog. Vodotoci u kru pobuuju veliki interes kod znanstvenika i zauzimaju znaajan prostor u literaturi o kru (npr: Hess et al 1989, Yuan 1991, Bonacci 1999, Cavalera i Gilli, 2009, Bonacci i Andri, 2010.). U Dinarskom kru se duboke jame kao podzemni krki oblik uestalo pojavljuju na nadmorskim visinama veim od 1000 m n.m. Vertikalni kanali slue kao provodnici povrinskog otjecanja, ali ujedno i presijecaju podzemne tokove vode u krkom vodonosniku te se mogu smatrati svojevrsnim prirodnim pjezometrima. Dinamika hidrolokog sustava pojedine jame je izravno vezana za oborinu kao glavni izvor prehranjivanja vodonosnika kroz nezasienu zonu istog. Nadalje, topljenje snijega je takoer mehanizam unosa tvari, kao i pronosa temperature kroz vodu nezasiene zone. Osciliranja razine zasienog podruja vodonosnika su podlone jakim oscilacijama. Razina podzemne vode se mijenja brzinom i do preko 1m/h, a oscilacije mogu biti i preko 100 m (Bonacci i Roje-Bonacci, 2000). Jama Nevidna voda se nalazi u Bosni i Hercegovini na istonoj strani Dinare uz granicu Republike Hrvatske (Slika 1.). Ulaz jame se nalazi na nadmorskoj visini od 1231 m n.m, a ukupna dubina iznosi 653 m. Hidroloka aktivnost predmetnog speleolokog objekta je prisutna tijekom cijele godine. Jama je se nalazi u slojevima gornje krede s prijelazom u dolomite i bree u dubljim slojevima. itav teren karakterizira nekolicina velikih i jakih rasjeda. Rasjedi se najee pruaju u pravcu SI - JZ, odnosno S - J te uzduni, paralelni rasjedi s osima SZ JI. Znanstvena hidroloka istraivanje jame Nevidna voda se provode od 2008. godine. U sklopu istih postavili su se mjerni ureaji za kontinuirano mjerenje osnovnih kemijskih i fizikih parametara vode. Kontinuirano mjerenje temperature vode, elektrine vodljivosti i hidrostatskog tlaka se provodilo kroz cijelu hidroloku godinu od 13.8.2008. do 5.9.2009. Speleoloka istraivanja su otpoela 2005. godine te dovrena 2008. godine. U njima je sudjelovalo vie speleolokih drutava i klubova iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine: SO HPD Mosor - Split, SO PDS Velebit - Zagreb, SO HPK Mihovil - ibenik
SO PK Split - Split, SO HPD Imber - Omi, SO PD Profunda - Selca, Bra, HBSD - Zagreb, SD piljar - Split, SO HPD eljezniar - Zagreb, SO PD Dubovac Karlovac te PD Cincar Livno. Prema utvrenim podzemnim vezama hidrolokog sliva rijeke Cetine (Magdaleni, 1970) i s geografskom poloaju jame Nevidna voda, moe se rei za promatrani speleoloki objekt da je na glavnom pravcu toka podzemnih voda izmeu ponora u Livanjskom polju (Veliki ponor, Bristov ponor, Opaki ponor i Kameni ponor) i izvora sa zapadne strane Dinare koji u znaajnoj mjeri prehranjuju Cetinu (Rumin vrilo i Mali Rumin). Na Slici 1. su ucrtane glavne utvrene podzemne veze voda, kao i poloaj jame Nevidna voda te korespondirajue kiomjerne i meteoroloke stanice.
Slika 1: Situacija na kojoj je prikazana jama Nevidna voda s ucrtanim dominantnim podzemnim tokovima i granicom sliva rijeke Cetine [Magdaleni 1970] te poloajima meteoroloke i kiomjerne stanice
Poloaj mjernog ureaja koji je koriten tijekom istraivanja, bio je na dubini od 395 m u nezasienoj zoni vodonosnika (Slika 2.). Pretpostavlja se da je zasiena zona izravno u vezi s razinom otkrivenog jezera na dnu jame (653 m). Ispod povrine jezera uoene potopljene sige te se zbog toga moe se smatrati da razina jezera znatno oscilira kako formiranje i nastajanje siga ispod vode nije mogue. Razina vode na mjestu mjerenja u jami je izravno ovisila o protoku generiranom povrinskim tokom iznad ulaza objekta te provoenjem istog glavnim kanalom kao i infiltracijom i perkolacijom kroz samu matricu kra.
212
OVJEK I KR II 2012: 211-220
OVJEK I KR II 2012: 211-220
213
Na Slici 2. prikazan je uzduni profil jame Nevidna voda, tlocrt te lokacija mjernog instrumenta. Jama ima dva ulaza dimenzija 20 x 30 i 30 x 50 m. Ujedno su ulazi i najnia toka lokalnog orografskog sliva. Na dubini od 250 metara poinje stalni tok vode, a za vrijeme izraenih oborina prisutan je kroz cijeli objekt. Perspektiva daljnjeg speleolokog istraivanja postoji no za to je potrebno provoenje ronjenja u cilju istraivanja potopljenih kanala.
Slika 2: Uzduni profil jame Nevidna voda, tlocrt i lokacija mjernog instrumenta. Topografski snimili: Domagoj Laui, Marin Gluevi, Luka Mudronja,Goran Rnjak, Inga Patari, Teo Barii, Ivica Radi; mjerili: Goran Rnjak, Marko Babi, Davor Cvitani, Katja Milii, Luka Mudronja, Ana Baki, Vedrana Jeri-Milo, Loris Redovnikovi, Ivo Andri, Ivanica Zovko; nacrt izradili: Domagoj Laui, Goran Rnjak
Slika 3: Srednje dnevne temperature na stanici Sinj, dnevne oborine na stanici Gornji Biteli te dnevna temperatura vode, elektrina vodljivost i relativna razina unutar jame Nevidna voda
Metodologija
Prikupljeni podaci Za potrebe istraivanja prikupljeni su dnevne srednje temperature na stanici Sinj udaljenoj 18 km zrane linije od predmetnog speleolokog objekta u razdoblju od 13.8.2008. do 5.9.2009. godine kao i dnevne visine oborina na stanici Gornji Biteli udaljenoj 8 km (slika 1.). Podaci o hidrostatskom tlaku, elektrinoj vodljivosti vode i temperaturi su prikupljani u vremenskom periodu od 10 h ( = 10h), te su prilagoeni korespondirajuoj vremenskoj skali snimljenog signala s meteoroloke i kiomjerne stanice. Na Slici 3. su grafiki prikazani svi prikupljeni podaci koji su podvrgnuti analizi.
Viestruki linearni regresijski model Konstruiran je viestruki linearni regresijski model za simuliranje elektrine vodljivosti vode i temperature vode unutar jame. Varijable unutar modela predstavljaju srednje dnevne temperature zraka, dnevne oborine te u sluaju modela za simuliranje elektrine vodljivost dodatnu varijablu temperaturu vode. Tablica 1. prikazuje shemu uspostavljenih modela gdje zvjezdica oznaava vanjske meteoroloke parametre.
214
OVJEK I KR II 2012: 211-220
OVJEK I KR II 2012: 211-220
215
ANALYSIS OF THE CHEMICAL AND PHYSICAL PROPERTIES OF THE INFLOWING WATER INSIDE A CAVE IN RELATION TO METEOROLOGICAL PARAMETERS-EXAMPLE CAVE NEVIDNA VODA, BIH // ANALIZA FIZIKALNO-KEMIJSKIH PARAMETARA TEKUE VODE UNUTAR JAME U ODNOSU NA VANJSKE METEOROLOKE PODATKE - PRIMJER JAME NEVIDNA VODA, BIH Tablica 1. Shema uspostavljenih linearni regresijskih modelaza EC (elektrinu vodljivost vode) i Tv (temperaturu vode u jami). Varijable unutar modela su: P (kia)i Tz (temperatura zraka). Zvjezdica oznaava vanjske meteoroloke parametre.
ANALYSIS OF THE CHEMICAL AND PHYSICAL PROPERTIES OF THE INFLOWING WATER INSIDE A CAVE IN RELATION TO METEOROLOGICAL PARAMETERS-EXAMPLE CAVE NEVIDNA VODA, BIH // ANALIZA FIZIKALNO-KEMIJSKIH PARAMETARA TEKUE VODE UNUTAR JAME U ODNOSU NA VANJSKE METEOROLOKE PODATKE - PRIMJER JAME NEVIDNA VODA, BIH Tablica 3. Prikaz intervala povjerenja za pripadajue viestruke linearne regresijske modele (1), (2), (3) i (4).
(1) (2) (3) (4)
y1 EC EC EC Tv
x1 Tv Tv Tz* Tz*
x2 P* P* P* P*
x3 Tz*
(1) (2) (3) (4) 0,00096 0,001397 -0,001063 -0,00069 -0,000484 -0,000148 0,014049 0,024129 0,012184 0,020292 0,145916 0,174817 0,215487 0,222652 2,975795 3,140128 -0,000776 -0,000433 0,01969 0,028299 0,001269 0,001709 0,013949 0,02164 0,156577 0,18225
Viestruki linearni regresijski model u matrinom obliku je definiran sljedeim izrazom:
Dobivena linearna kombinacija vektorskih parametara i varijabli modela se moe prikazati sljedeim izrazom:
Y = aX T +
(1) gdje je a nepoznati vektorski parametar. Kako bi se usporedila pouzdanost viestrukih linearnih regresijskih modela s oscilacijama vanjskih meteorolokih parametara potrebno je odrediti intervale povjerenja koje definira pouzdanost =0,95. Nepoznati vektorski parametar a se moe dobiti sljedeim izrazom:
y = a1 x1 + a2 x2 + a3 x3 + a4
(3) Na osnovu dobivenih modela grafiki je mogue usporediti simulirane i stvarne vrijednosti. U ovom radu uzeti su na daljnje razmatranje modeli za elektrinu vodljivost vode - EC (1) i temperaturu vode Tv (4). Na Slici 4. su usporeeni stvarni mjereni podaci sa simuliranim. Uoljiva su podruja gdje simulirani podaci jako dobro opisuju stvarne, ali i podruja gdje za model nije mogue dovoljno dobro opisati realno stanje. Za potrebu ocjenjivanja modela potrebno je izraunati razliku izmeu modela i stvarnih podataka (reziduale) te provjeriti njihovu prisutnost unutar prethodno dobivenih intervala povjerenja.
a = a = y ( X T X ) 1
(2) Na osnovu prethodnih izraza (1) i (2) mogue je uspostaviti viestruke linearne regresijske modele koji predstavljaju linearnu kombinaciju varijabli modela i vektorskih parametara.
Rezultati
U Tablici 2. su prikazani vektorski parametri a za pripadajue kombinacije modela (1), (2), (3) i (4) prema prikazu iz Tablice 1. Nadalje, Tablica 3. prikazuje pripadajue intervale povjerenja za svaku kombinaciju pojedinano.
Tablica 2. Prikaz vektorskih parametara za pripadajue viestruke linearne regresijske modele (1), (2), (3) i (4).
a1 (1) (2) (3) (4)
a2
a3
a4
0,001179 0,016238 -0,000605 0,169414 0,023995 -0,000877 0,160366 0,001489 -0,000316 0,21907 0,017794 0,019089 3,057962
Slika 4: Grafiki prikaz simuliranih i stvarnih (mjerenih) vrijednosti za viestruke linearne regresijske modele EC (1) i Tv (4) 216
OVJEK I KR II 2012: 211-220
OVJEK I KR II 2012: 211-220
217
Slika 6: Krivulja uestalosti mjerenih podataka elektrine vodljivosti vode za period mjerenja od 13.8.2008. do 5.9.2009. godine unutar jame Nevidna voda
Zakljuak
Slika 5: Grafiki prikaz reziduala za viestruke linearne regresijske modele EC (1) i Tv (4) te izravna usporedba nepouzdanosti s ulaznim oborinama i vanjskom temperaturom
Na Slici 5. su grafiki prikazane razlike izmeu simuliranih vrijednosti dobivenih viestrukim linearnim regresijskim modelima za elektrinu vodljivost i temperaturu vode (EC (1) i Tv (4)) i stvarnim mjerenim vrijednostima kroz promatranu hidroloku godinu. Podruja gdje ostaci prelaze intervale odreene pouzdanou = 0,95 su oznaene crnim povrinama te su usporeene s glavnim ulaznim veliinama u sustav, oborinama i vanjskoj temperaturi. Model EC (1) u 17 sluajeva (4,37 %), a model Tv (4) u 31 sluaj (7,97 %) ne ispunjava zadanu pouzdanost. Nepouzdanost se u veini sluajeva snano poklapa s izrazitim kinim dogaajima. Kod simuliranih vrijednosti temperature vode unutar jame nepouzdanost modela se moe uoiti tokom travnja iako znaajnije koliine oborina nisu zabiljeene u navedenom razdoblju. Razlog k tome moe biti svakako razliiti mehanizam pronosa temperature u vodi koji se aktivira u tom razdoblju, a vee se za otapanje snijega. Nadalje, potrebno je naglasiti kako u svim promatranim sluajevima nagle promjene praenih parametara, linearni viestruki regresijski model nije u stanju opisati te u tim sluajevima nastaju velike pogreke. Razdoblja s kinim dogaajima manjeg intenziteta, samim time relativno i s malim promjenama unutar fizikalnog i kemijskog reima vode unutar jame, isti model dobro opisuje realno stanje na terenu.
218
Jama Nevidna voda je klasian primjer toka vode krkim kanalima i krkom sustavom pukotina kroz nezasienu zonu. Podaci o zasienoj zoni unutar jame naalost nisu raspoloivi, ali provedena terenska mjerenja temperature vode unutar jame tijekom speleolokih istraivanja na razliitim dubinama govore o kompleksnosti istraivanog krkog sustava kao i mehanizama pronosa topline unutar istog. Tako se tijekom speleolokih istraivanja u kolovozu 2008. godine na dubinama od 180, 395, 443 i 653 m izmjerile temperature vode od 2,9; 4,3; 4,6 i 8,4C. Prosjena temperatura vode na mjestu kontinuiranog mjerenja je 3,38C, a prosjena elektrina vodljivost iznosi 0,238 mS/cm. Elektrina vodljivost vode izravno ovisi o ukupnim otopljenim tvarima (TDS) kao i temperaturi vode. Kako s porastom temperature vode raste i elektrina vodljivost iste, mjerenja se automatski standardiziraju na temperaturu od 20C. Kod krkih vodonosnika raspodjela frekvencija elektrine vodljivosti je u pravilu viemodalna sa irokim rasponom vrijednosti koje moe poprimiti za razliku od nekrkih vodonosnika gdje je ona unimodalna s uskim rasponom vrijednosti (Ford, Williams 2007). Slika 6. daje grafiki histogram izmjerenih vrijednosti elektrine vodljivosti u jami Nevidna voda. Fizikalno i kemijsko djelovanje tekue vode na karbonatne stijene kra izravno utjee na vrijednost TDS, dakle i elektrine vodljivosti, tako da se i u ovom sluaju moe rei kako turbulentan tok kroz glavni kanal jame uslijed velikih oborina poveava EC to se vidi i na Slici 3. Viestruki linearni regresijski modeli su u stanju simulirati mjerene vrijednosti unutar jame, no kod velikih kia i naglih promjena u fizikalnom i kemijskom reimu vode, nastaju velike razlike izmeu simuliranih podataka i realnog stanja. Ovaj rad jo jednom pokazuje ovisnost hidrodinamikog ponaanja speleolokog objekta u odnosu na reim toka. U sluaju laminarnog reima koji se odvija kroz male pukotine krke matrice, promjene unutar mjerenih parametara su male te se jako dobro mogu simulirati viestrukim linearnim regresijskim modelima. Kod turbulentnog reima toka, koji se odvija kroz glavni kanal jame, dolazi do naglih i znaajnih temperaturnih
OVJEK I KR II 2012: 211-220
OVJEK I KR II 2012: 211-220
219
TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRINSKIH VODA PREMA ODV U KRKIM PODRUJIMA FBIH
promjena vode kao i promjena elektrine vodljivosti. U takvim okolnostima uspostavljeni modeli nisu u stanju dovoljno dobro simulirati izmjerene vrijednosti. Hidroloka istraivanja unutar speleolokih objekata su sve uestalija i od velikog interesa unutar znanstvene zajednice. Razvojem tehnologije, prvenstveno naina mjerenja i biljeenja podataka u porastu su i podruja istraivanja. ire se na razne speleoloke objekte i pridonose boljem razumijevanju jedinstvenog hidrolokog sustava kra. Literatura Bonacci, O. (1987.): Karst hydrology with special references to the Dinaric karst, Springer Verlag, Berlin, Germany. Bonacci, O. (1999.): Water circulation in karst and determination of catchment areas: example of the River Zrmanja. Hydrological Sciences Journal 44(3), 373-386. Bonacci, O., Roje-Bonacci, T. (2000):Interpretation of groundwater evel monitoring results in karst aquifes: examples from the Dinaric karst. Hydrol Proc 14 (14): 2423-2438. Bonacci, O. (2004.): Hazards caused by natural and anthropogenic changes of catchment area in karst. Natural Hazards and Earth System Sciences 4: 655-661. Bonacci, O., Andri, I. (2008.a): Sinking karst rivers hydrology: case of the Lika and Gacka (Croatia). Acta Carsologica 37(2-3), 185-196. Bonacci, O., Andri, I. (2010): Impact of an inter-basin water transfer and reservoir operation on a karst open streamflow hydrology regime: an example from the Dinaric karst (Croatia). Hydrological Processes 24, 3852-3863. Daoxian, Y. (1991.): Karst of China. Geological Publishing House, Beijing. China. Garbrecht, J., Fernandez, G. P. (1994.): Visualization of trends and fluctuations in climatic records. Water Resources Bulletin 30(2), 341 -357. Field, M. S. (2002.): A lexicon of cave and karst terminology with special reference to environmental karst hydrology. USEPA, Washington, DC, USA. Ford, D. C., Williams P. (2007.): Karst Hydrogeology & Geomorphology. John Wiley & Sons Ltd. Chichester, England. Newland D.E. (1984): An introduction to random vibrations and spectral analysis. Longman Inc., New York, USA. Prelovek, M., Turk, J., Gabrovek, F. (2008.): Hydrodynamic aspect of caves. International Journal of Speleology 37(1), 11-26. Rogli, J. (1974.): Prilog hrvatskoj krkoj terminologiji. Kr Jugoslavije 9/1, 1 -72. Trauth M. T. (2010): MATLAB Recipes for Earth Sciences. Springer Verlag, Berlin Heidelberg, Germany.
220
Tipizacija i klasifikacija povrinskih voda prema ODV u krkim podrujima FBiH

dr. Admir eria, Simone Milanolob, Vildan Mulagic a) Institut za hidrotehniku Graevinskog fakulteta u Sarajevu, Stjepana Tomia 1, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, tel./fax. +387-33-212-466, E-mail: admir.ceric@heis.com.ba b) Institut za hidrotehniku Graevinskog fakulteta u Sarajevu, Stjepana Tomia 1, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, tel./fax. +387-33-212-466, E-mail: simone.milanolo@heis.com.ba c) Institut za hidrotehniku Graevinskog fakulteta u Sarajevu, Stjepana Tomia 1, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, tel./fax. +387-33-212-466, E-mail: vildan.mulagic@heis.com.ba Saetak Okvirna direktiva o vodama 2000/60/EC je kljuni instrument Europske unije kojim se uspostavlja okvir za djelovanje na podruju politike voda na teritoriju EU. ODV sadri niz zahtjeva uz stroga vremenska ogranienja, a sve u cilju postizanja opeg cilja dobrog stanja voda do 2015. godine. Okvirna direktiva o vodama i Zakon o vodama u FBiH su predvidjeli da se upravljanje vodama vri temeljem planova upravljanja koji se pripremaju za podruje rijenog sliva (bazena), kao osnovne jedinice za upravljanje vodama. Sukladno dodatku II ODV, sve povrinske vode na rijenom bazenu potrebno je izdijeliti na vodna tijela, na kojima se provodi proces karakterizacije, odnosno odreivanja njihovih znaajki. Vodno tijelo povrinskih voda oznaava cjelovit i znaajan dio (element) povrinske vode, na kojem se moraju primijeniti ciljevi zatite okolia iz ODV i ZOV. Odreivanju vodnih tijela povrinskih voda prethodi odreivanje tipova povrinskih voda na razmatranom slivnom podruju, u ovisnosti od uvjeta za nastanak, razvoj i opstanak svih vrsta flore i faune. To znai da se za implementaciju ODV sve povrinske vode moraju klasificirati u tipove slinih karakteristika u ovisnosti od geografskih, geolokih, morfolokih, fizikih i drugih inilaca koji utjeu na funkcioniranje i strukturu biolokih zajednica. Osnovni cilj tipizacije je odreivanje referentnih uvjeta ekolokog i kemijskog stanja voda te sustava klasifikacije povrinskih voda za svaki od identificiranih tipova. U FBiH je primjena ODV otpoela stupanjem na snagu Zakona o vodama 2008. godine, ali jo uvijek nije nainjen niti jedan plan upravljanja vodama sukladno ODV. U ovom radu prezentira se metodologija tipizacije i klasifikacije povrinskih voda u krkim podrujima FBiH koja su zbog izrazite okrenosti uglavnom bezvodna i sa izrazito slabo razvijenom hidrografskom mreom. Istraivanje je sprovedeno u rijenom bazenu Cetine i Krke na podruju FBiH, u kojem razvijen sustav tipizacije i klasifikacije voda prilagoen lokalnim uvjetima slivnog podruja. Kljune rijei: tipizacija, klasifikacija, ODV, povrinske vode, kr
OVJEK I KR II 2012: 211-220
OVJEK I KR II 2012: 221-235
221
Typology and classification of surface waters in the karst area of the Federation of Bosnia and Herzegovina based on the WFD
Abstract Water Framework Directive 2000/60/EC is the key instrument of the European Union establishing background for actions in the field of water policy on EU territory. WFD contains a number of requirements with strict implementation schedule, all in order to achieve the common goal - good water status by the year 2015. Water Framework Directive and the Water Law in the Federation foresee that water management is established on the basis of management plans being developed at river basin level (watershed), as the basic unit for water management. In accordance with Annex II of the WFD, all surface water in the river basin has to be divided into water bodies, on which is then implemented the process of characterization and evaluation of their features. A surface water body is a complete and significant part (element) of the surface water where the environmental objectives of the WFD and Water Law have to be applied. Before determination of the surface water bodies, determination of the type of surface waters in the catchment area under consideration should be done, taking into consideration the conditions for the emergence, development and survival of all species of flora and fauna. This means that for the implementation of the WFD, all surface water bodies must be sorted into types with similar characteristics depending on the geographic, geological, morphological, physical and other factors that affect the functioning and structure of biological communities. The main objective of this division is to determine the reference conditions for ecological and chemical water status and to define a surface water classification system for each of the identified types. In FB&H the implementation of the WFD started with the enforcement of the Water Law in 2008 but up to now, no management plans have yet been created. This paper presents a methodology for typology of water bodies and then classification of the surface water in karst areas. These streams are, due to exceptional karstification, mostly dry with very weakly developed hydrographic network. The study was conducted in the river basin Cetina and Krka in FB&H, where the system for typology and classification of water was adapted according to the local conditions of the catchment area. Key words: typology, classification, WFD, surface waters, karst
1. Uvod
Upravljanje vodama na podruju FBiH provodi se temeljem Zakona o vodama Federacije BiH (ZOV), koji je usvojen i stupio na snagu 2006. godine (Slubene novine FBiH, broj 70/06; FBiH, 2006). Sukladno lanku 224. primjena ZOV otpoela je nakon formiranja Agencija za vodna podruja, odnosno od 01.01.2008. godine. Stupanjem na snagu ovog Zakona o vodama uspostavljen je okvir za upravljanje vodama sukladno pravnim zahtjevima Europske unije, te principima prvenstveno postavljenim u Okvirnoj direktivi o vodama (ODV) ali i drugim propisima EU. Okvirna direktiva o vodama 2000/60/EC (EC, 2000) je kljuni instrument Europske unije (EU) kojim se uspostavlja okvir za djelovanje na podruju politike voda na teritoriju EU. ODV sadri niz zahtjeva uz stroga vremenska ogranienja, a sve u cilju postizanja opeg
cilja dobrog stanja voda do 2015. godine. Ona ujedno propisuje i novi koncept upravljanja vodama u smislu odrivog i integriranog upravljanja vodama uz sudjelovanje svih relevantnih strana. Kljuni zahtjev ODV je upravljati rijenim bazenom kao cjelinom. Okvirna direktiva o vodama i Zakon o vodama u FBiH su predvidjeli da se upravljanje vodama vri temeljem planova upravljanja koji se pripremaju za podruje rijenog bazena, kao osnovne jedinice za upravljanje vodama. Prema ODV predvieno je da se planovi upravljanja vodama u zemljama lanicama EU izrade i stupe na snagu najkasnije 9 godina od dana stupanja na snagu ODV, tj. do kraja 2009. godine. ODV dalje predvia da se u planskim ciklusima od est godina vri upravljanje vodama, a na kraju svakog planskog ciklusa priprema se i usvaja revidirani i dopunjeni plan upravljanja za svaki rijeni bazen. Slina obveza upravljanja vodama u estogodinjim ciklusima postoji i prema Zakonu o vodama u FBiH, pri emu su pomjereni vremenski rokovi izrade prvih planova upravljanja. Sukladno dodatku II ODV, sve povrinske vode na rijenom bazenu potrebno je izdijeliti na vodna tijela, na kojima se provodi proces karakterizacije, odnosno odreivanja njihovih znaajki. Vodno tijelo povrinskih voda (TPoV) oznaava cjelovit i znaajan dio (element) povrinske vode, na kojem se moraju primijeniti ciljevi zatite okolia iz ODV i ZOV. Osnovni cilj identificiranja vodnih tijela je da se omogui jasno definiranje stanja povrinskih voda i to stanje uporedi sa postavljenim ciljevima zatite okolia. Odreivanju vodnih tijela povrinskih voda prethodi odreivanje tipova povrinskih voda na razmatranom slivnom podruju, u ovisnosti od uvjeta za nastanak, razvoj i opstanak svih vrsta flore i faune. To znai da se za implementaciju ODV sve povrinske vode moraju klasificirati u tipove slinih karakteristika u ovisnosti od geografskih, geolokih, morfolokih, fizikih i drugih inilaca koji utjeu na funkcioniranje i strukturu biolokih zajednica. Osnovni cilj tipizacije je odreivanje referentnih uvjeta ekolokog i kemijskog stanja voda te sustava klasifikacije povrinskih voda za svaki od identificiranih tipova. U FBiH je primjena ODV otpoela stupanjem na snagu Zakona o vodama 2008. godine, ali jo uvijek nije nainjen niti jedan plan upravljanja vodama sukladno ODV. Pristup koji je elaboriran u vodiima za implementaciju ODV (npr. EC, 2003; EC, 2003a) prilagoen je za slivove (vodna podruja) sa izraenim povrinskim oticanjem i razvijenom hidrografskom mreom. Dosljedna primjena principa odnosno odredbi iz dodatka II ODV jako je sloena za implementaciju u krkim slivovima, osobito na terenima na kojima se javlja veliki broj povremenih vodotoka i gdje je zbog povrinske okrenosti hidrografska mrea nerazvijena pa je veoma teko odrediti orografske slivove vodotoka. Izdvajanje tipova u kru se dodatno uslonjava zbog morfologije terena karakterizirane prije svega krkim poljima. Naime, zbog slinosti morfolokih uvjeta u razliitim krkim poljima javlja se i slinost tipova vodotoka bez obzira to bi prema ODV bilo potrebno izdvojiti razliite tipove zbog uvjeta poput veliine sliva, nadmorske visine ili geoloke podloge. Ovo su samo neki od problema koje je potrebno rijeiti kod odreivanja tipova vodotoka dosljedno po uputama iz dodatka II ODV. U ovom radu prezentira se metodologija tipizacije povrinskih voda u krkim podrujima FBiH koja su zbog izrazite okrenosti uglavnom bezvodna i sa izrazito slabo razvijenom hidrografskom mreom. Istraivanje je sprovedeno u rijenom bazenu Cetine i Krke na podruju FBiH, u kojem je razvijen sustav tipizacije voda prilagoen lokalnim uvjetima slivnog podruja.
222
OVJEK I KR II 2012: 221-235
OVJEK I KR II 2012: 221-235
223
2. Metodologija
2.1. Opis istranog podruja Cjelokupno slivno podruje rijeka Cetine i Krke obuhvata dio kopnenog teritorija dvije drave: Republike Hrvatske (RH) i Bosne i Hercegovine (BiH). Sliv je geografski lociran na podruju jugozapadne Hercegovine u BiH i prostora sredinje Dalmacije u RH (slika 1). Meunarodna dravna granica izmeu ove dvije drave je i granica koja sliv dijeli na dio koji pripada RH i dio koji pripada BiH. Izvori obje rijeke se nalaze na podruju Republike Hrvatske i cijelim svojim tokom se nalaze na teritoriju RH, ali se dio njihovog slivnog podruja nalazi na teritoriji BiH, odnosno u entitetu Federacija BiH.
Podruje istraivanja predstavlja veoma sloen prostor u geolokom smislu, sainjen prvenstveno od sedimenata Mezozoika i Kenozoika (u manjem obujmu zastupljeni magmatiti i metamorfiti), sa takoer zastupljenim veoma sloenim tektonskim odnosima koji u znatnom obujmu utjeu na cjelokupne hidrogeoloke odnose unutar predmetnog podruja. Unutar sliva Krke i Cetine u prostoru teritorija BiH kao najstarije tvorevine zastupljeni su sedimenti Trijasa (T). Jura (J) je zastupljena na cjelokupnom prostoru sliva Krke i Cetine, u regularnom superpozicijskom odnosu prema naslagama gornjeg Trijasa. Kreda (K) je najzastupljeniji kronostratigrafski lan predmetnog prostora, razvrstan u vie skupina (zona), kako donjekrednih, tako i gornjekrednih neralanjenih litolokih cjelina. Ovi sedimenti preteno su pozicionirani u neposrednom okruenju Neogenog Basena (Livanjsko polje), s naglaenijim akcentom na njegovo juno podruje. Paleogen (Pg) je izraen najznaajnijom zastupljenou na podruju listova OGK Sinj, Livno i Imotski. Neogen (N) se javlja kao pratilac Paleogena u normalnom superpozicijskom odnosu, a predstavljen je najmarkantnijim geolokim formacijama u prostoru Livanjskog, Duvanjskog i Glamokog polja. Kao i Paleogen, karakterizira ga litoloka raznovrsnost, ovisno o zastupljenosti dominantne epohe unutar istraivanog prostora. Kvartar je zastupljen u dolinskim prostorima povrinskih vodotoka, na strmo nagnutim padinama (preteno kninskog pa i glamokog podruja), kao i na irokom prostoru zastupljenom mirnije izraenom sedimentacijom (Livanjsko polje, Glamoko polje, Sinjsko polje, prostor oko Cetine prema jezeru Perua, Kupreko polje, Buko Blato i dr.). Hidrogeoloka karakterizacija slivnog podruja izvrena je prema vodopropusnosti stijena, prema kojoj se stijene dijele na slijedee skupine: - Dobro vodopropusne stijene sastavljene od razlomljenih i okrenih krenjaka (Mezozojski sedimenti T21, J2, J31,2, K 11-3, K 21, K22, K22+3 i Eocen E1,2), kao i sedimenata meuzrnske poroznosti (Q); - Umjereno propusne stijene. Srednji Trijas (ladinik-T22), srednji do gornji Trijas (T2,3) i gornji Trijas (T3), te mlae naslage gornje Jure (J32,3), imaju preovlaujua svojstva hidrogeoloke izolator sredine. Donjekredne naslage (K1) imaju bolje kolektorske znaajke samo u podruju viih horizonata, to je uvjetovano snanom rasjednom tektonikom. Srednjekredni (K1,2) dolomiti, dolomitini krenjaci, krenjaci i bree takoer pokazuju osrednju vodopropusnost. Promina naslage (E,Ol) predstavljaju srednje razvijen hidrogeoloki kolektor pukotinske poroznosti. - Slabopropusne do nepropusne stijene zastupljene su u terenima donjeg Trijasa (sajs i kampil), srednjeg Trijasa (ladinik), Paleogenih sedimenata (Paleocen-Eocen i Eocen E2,3), Neogena (Miocen M i Pliocen Pl) te Kvartara (barski sedimenti b). 2.2. Metodologija tipizacije povrinskih voda U cilju provoenja karakterizacije prema ODV, povrinske vode se klasificiraju u slijedee etiri kategorije (EC, 2000): (i) rijeke, (ii) jezera, (iii) prijelazne vode, i (iv) priobalne vode. Na istranom podruju nema prijelaznih i priobalnih voda, ve se mogu registrirati samo dvije kategorije povrinskih voda: rijeke i jezera. U ovom radu prikazani su rezultati tipizacije povrinskih voda u kategoriji rijeka tj. vodotoka. Pri istraivanju nisu razmatrane sve rijeke na rijenom bazenu Cetine i Krke na podruju FBiH, jer se na ovom podruju nalazi i jedan broj malih rijeka (vodotoka) koji ne mogu biti obuhvaeni karakterizacijom. Okvirnom direktivom o vodama nije izriito odreeno koja je granica veliine vodotoka za koja se ne vri tipiziranje. Meutim, uobiajeno se usvaja da se razmatraju samo vodotoci slivnog podruja veeg od 10 km2, dok se u kate-
Slika 1: Geografski poloaj sliva Cetine i Krke
Sliv Cetine i Krke pripada regiji Zapadne Bosne, odnosno podruju bosansko-hercegovakog visokog kra. U regionalno-geomorfolokom pogledu ovo podruje je dio Dinarskog gorskog sustava i to morfostrukturne cjeline Vanjskih Dinarida. S obzirom na dominantna morfoloka i morfostrukturna obiljeja ovog podruja, u geomorfolokom smislu mogu se izdvojiti dvije velike cjeline: planinsko podruje i zavale polja u kru. Odnosi ovih dviju velikih reljefnih cjelina vrlo su vani za kretanje povrinskih i podzemnih voda. Pojava povrinskih voda vezana je uglavnom za polja, a hidrografska veza izmeu samih polja je podzemnog karaktera.
224
OVJEK I KR II 2012: 221-235
OVJEK I KR II 2012: 221-235
225
goriji jezera u obzir uzimaju samo jezera veliine vodnoga lica veeg od 0,5 km2. Navedeni kriteriji koriteni su i u ovome istraivanju. Prema Okvirnoj direktivi o vodama, vodno tijelo je jedinstvena pod-jedinica rijenog sliva za koju se utvruje dostizanje ekolokih ciljeva postavljenih Direktivom. Stoga je glavni cilj identifikacije vodnih tijela da se omogui tano opisivanje stanja i njegovo uporeivanje sa ekolokim ciljevima (EC, 2003). Kako je prethodno reeno, odreivanju vodnih tijela povrinskih voda prethodi odreivanje tipova povrinskih voda. Cilj odreivanja tipova rijeka i drugih kategorija povrinskih voda je uvoenje tzv. tip specifinog sustava ocjenjivanja stanja povrinskih voda, koji podrazumijeva da se uspostavljaju razliite vrijednosti klasa vode za razliite tipove povrinskih voda. Razvoj sustava tipologija utjee na sve naredne operativne aspekte provoenja ODV, ukljuujui monitoring, ocjenu stanja i izvjetavanje (EC, 2003b). Okvirna direktiva o vodama predvia tipizaciju povrinskih voda u ovisnosti od okolinskih varijabli koje odreuju razliite tipove povrinskih voda sa razliitim uvjetima za nastanak, razvoj i opstanak svih vrsta flore i faune u njima. Dodatak II ODV utvruje nain odreivanja tipova povrinskih voda za sve kategorije povrinskih voda u ovisnosti od razliitih abiotikih i biotikih pokazatelja koji se koriste za tipizaciju. U tom smislu, razlikuju se dva osnovna sustava klasifikacije, i to: sustav A i sustav B. U sustavu klasifikacije A odreivanje tipova povrinskih voda vri se temeljem abiotikih parametara koji opisuju bitne znaajke slivnog podruja (npr. veliinu sliva, geoloku podlogu, nadmorsku visinu i sl.) ili tijela povrinske vode za koju se odreuje tip (npr. dubina vode). U dodatku II.1.2 ODV prikazani su obvezni i dopunski (opcijski, neobvezni) parametri koji se koriste za odreivanje tipova za svaku od kategorija povrinskih voda. Kod sustava B se osim abiotikih koriste i odabrani biotiki parametri koji omoguuju bolje definiranje i razgraniavanje tipova. Za odreivanje tipova rijeka u ovom istraivanju je usvojen sustav klasifikacije B, po kojem se koriste zahtijevani abiotiki parametri tipologije prema sustavu A (veliina slivnog podruja, nadmorska visina i geoloka podloga) i odabrani dopunski abiotiki i biotiki parametri. U ovom istraivanju kao dopunski biotiki parametar usvojena je krupnoa supstrata u koritu vodotoka. S obzirom da se na istranom podruju nalazi veliki broj povremenih vodotoka u kojima se javljaju znaajno drugaiji ekoloki uvjeti nego u stalnim vodotocima, u istraivanju je usvojeno da je jedan od imbenika koji odreuje tip vodotoka i pojavnost odnosno stalnost tog vodotoka. Za tipizaciju vodotoka je koriten i kriterij poloaja vodotoka u odnosu na ekoregije i pod-ekoregije (sub-ekoregije).
Slika 2: Karta ekoregija prema ODV
Prema karti ekoregija, koja je data u dodatku XI ODV (slika 2), istrano podruje se nalazi unutar ekoregije 5 (Dinarski Zapadni Balkan). Unutar svake ekoregije moe se izvriti podjela podruja na ekoloko-vegetacijske subekoregije, temeljem ega se vri definiranje bioloki relevantnih tipova povrinskih voda. Na temelju provedene preliminarne delineacije subekoregija, istrano podruje se nalazi unutar dvije subekoregije: Kontinentalni Dinaridi i Submediteranski Dinaridi (slika 3). Veliina slivnog podruja je povezana sa koliinom otjecanja odnosno protoka u vodotoku, pa je stoga u Okvirnoj direktivi o vodama odabrana kao abiotiki parametar koji odreuje tip vodotoka. Prema ODV (dodatak II.1.2.1) utvrena su etiri tipa vodotoka prema veliini slivnog podruja, i to: mali (10-100 km2), srednji (100-1.000 km2), veliki (1.000-10.000 km2) i veoma veliki vodotoci (> 10.000 km2). S obzirom na veliinu slivnih podruja u BiH, uobiajeno se uvodi i jedna dodatna klasa, odreena veliinom sliva od
3. Rezultati i diskusija
Slika 3: Karta subekoregija na podruju BiH
226
OVJEK I KR II 2012: 221-235
OVJEK I KR II 2012: 221-235
227
Slika 4: Podruja unutar klasa prema veliini sliva
4.000 km2. Za razmatrane vodotoke veliine preko 10 km2 odreene su slivne povrine, a rezultati su prikazani na slici 4. Nadmorska visina vieznano utjee na razliite abiotike i biotike procese u vodotocima te stoga predstavlja vaan imbenik pri odreivanju tipova vodotoka. Izmeu ostaloga, nadmorska visina je u direktnoj svezi sa temperaturama zraka i vode, reimom padavina, hidraulikim uvjetima toka vode, uvjetima otapanja kiseonika i sl. to su sve znaajni inioci koji odreuju ekoloke uvjete u nekom vodotoku. Sukladno dodatku II.1.2.1 ODV, utvrene su tri obvezne klase vodotoka u ovisnosti od nadmorske visine, a granine vrijednosti nadmorskih visina su: < 200 m.n.m., 200-800 m.n.m. i > 800 m.n.m. S obzirom na ralanjenost reljefa u BiH, uobiajeno se uvode dopunski razredi za vodotoke na nadmorskim visinama 200-800 m.n.m., odijeljeni nadmorskom visinom 500 m.n.m. Temeljem navedenih kriterija odreena su podruja na slivu Cetine i Krke koja se nalaze unutar datih visinskih opsega, a rezultati su prikazani na slici 5. Okvirnom direktivom o vodama predvieno je da se tipovi vodotoka odreuju i u ovisnosti od geoloke podloge preko koje protjeu, jer geoloka podloga u velikoj mjeri odreuje kemizam voda (tvrdoa, pH, sadraj pojedinih minerala, te razliitih neorganskih i organskih tvari) i time ekoloke uvjete za akvatine vrste. Sukladno ODV tipizacija vodotoka vri se preko tri obvezna tipa geoloke podloge: karbonatne, silikatne i organske. U grupu karbonatnih stijena spadaju krenjake i dolomitne stijene, pod silikatnim podlogama se smatraju geoloki supstrati izgraeni od magmatskih ili drugih nekarbonatnih stijena, dok su organske podloge one kod kojih su povrinske naslage izgraene uglavnom od treseta (Furse i ostali, 2006). Identificirani tipovi geolokih podloga prikazani su na slici 6. Veliina estica supstrata u koritu vodotoka je dopunski abiotiki parametar koji opisuje uvjete u koritu vodotoka koji utjeu na sastav i rasprostranjenost flore i faune dna, kao
Slika 5: Podruja unutar klasa prema nadmorskoj visini
Slika 6: Podruja prema geolokoj podlozi
228
OVJEK I KR II 2012: 221-235
OVJEK I KR II 2012: 221-235
229
kljune pokazatelje ekolokog statusa vode. Usvojena je klasifikacija supstrata u koritu vodotoka koja sadri slijedee tri kategorije: fini supstrat (dominira frakcija 0,125 2 mm), srednje krupni supstrat (2 64 mm), krupni supstrat (64 256 mm). Rezultati koji su prikazani na slici 7 pokazuju da je u koritu vodotoka najzastupljeniji fini i srednje krupni supstrat, dok krupnog supstrata uglavnom ima samo na nekoliko dionica vodotoka na veim nadmorskim visinama (na primjer u slivu Krke). Na slivnom podruju se zbog osobenosti geoloke podloge javljaju dva tipa vodotoka prema stalnosti (pojavnosti) tih vodnih tokova, i to: stalni vodotoci (S), kod kojih se teenje u koritu odvija tijekom cijele godine, i povremeni vodotoci (P), kod kojih se teenje u koritu odvija povremeno (slika 8). Temeljem utvrenih klasa vodotoka prema odabranim parametrima za tipologiju mogu se odrediti tipova rijeka istranom podruju. S obzirom na broj usvojenih parametara za tipizaciju i broj moguih klasa unutar svakog parametra (2 subekoregije, 4 klase prema nadmorskoj visini, 5 klasa prema veliini slivnog podruja, 3 klase prema geolokoj
Slika 7: Klasifikacija vodotoka prema veliini supstrata u koritu vodotoka
Slika 8: Klasifikacija vodotoka prema stalnosti (pojavnosti)
Slika 9: Mogui tipovi rijeka prema usvojenim parametrima tipizacije
230
OVJEK I KR II 2012: 221-235
OVJEK I KR II 2012: 221-235
231
podlozi, 3 klase prema veliini supstrata u koritu vodotoka, 2 klase prema stalnosti-pojavnosti vodotoka), na istranom podruju je teorijski mogue da se pojavi ak 720 tipova vodotoka. Ukoliko bi se dosljedno primijenila navedena metodologija, na istranom podruju bi se moglo izdvojiti 17 tipova rijeka (slika 9). Razmatranjem biolokih, morfolokih i kemijskih znaajki voda u izdvojenim tipovima, utvreno je da navedena tipizacija rijeka ne odgovara uvjetima na terenu. Naime, zakljueno je da je izdvojeno znatno vie tipova rijeka prema navedenim parametrima tipizacije nego to se moe uoiti na temelju biolokih i drugih znaajki vodotoka. Tako na primjer povremeni vodotok Vrba u Glamokom polju (slika 10) ima slina obiljeja kao i povremeni vodotok Mila u Kuprekom polju nizvodno od grada Kupresa (slika 11), premda prema ovoj tipologiji pripadaju razliitim tipovima (Planinski vrlo mali vodotok na organskoj podlozi sa finim supstratom i Planinski mali vodotok na karbonatnoj podlozi sa finim supstratom, respektivno). Uoeno je da razlika u veliini sliva i tipu geoloke podloge nije imala odluujui utjecaj na bioloka i morfoloka obiljeja ova dva vodotoka. Zapravo, moe se rei da je oblikovanje geomorfolokih znaajki ova dva krka polja, koje su uvjetovali litoloka graa i tektonski odnosi na ovom podruju, kljuno utjecali na bioloke i druge znaajke vodotoka. Mala vertikalna ralanjenost reljefa
Slika 12: Rijeka Plovua (Livanjsko polje)
Slika 13: Rijeka Korana (Grahovsko polje)
Slika 10: Rijeka Vrba (Glamoko polje)
Slika 11: Rijeka Mila nizvodno od Kupresa (Kupreko polje)
uvjetovala je dominaciju akumulacijskih procesa u poljima, tako da je sediment u koritu dominantno mulj sa fitalom sa obje strane korita dok su vodotoci okrueni sa livadskim zajednicama (slike 10 i 11). Na temelju utvrenih obiljeja ova dva vodotoka, opravdano ih je klasificirati u isti tip. Takoer i povremeni vodotoci u Livanjskom polju (dralovaki kanal, Jaruga, Plovua) imaju slina obiljeja kao i povremeni vodotoci u Duvanjskom (Drina, Ostroac, Jaz) i Grahovskom polju (Korana), osobito temeljem biolokih znaajki prisutne vegetacije (slike 12 i 13). Prema tipizaciji prikazanoj na slici 9 navedeni vodotoci nalaze se u nekoliko tipova (npr. Brdsko-planinski mali vodotok na silikatnoj podlozi sa finim supstratom, Brdsko-planinski mali vodotok na organskoj podlozi sa finim supstratom, Planinski vrlo mali vodotok na organskoj podlozi sa finim supstratom, i sl.). U ovom sluaju, razlike u nadmorskoj visini izmeu Livanjskog (oko 700 m.n.m.) i Duvanjskog polja (860 do 890 m.n.m.), veliina sliva vodotoka i vrsta geoloke podloge nisu inioci koji su odluujue utjecali na bioloke i morfoloke razlike izmeu navedenih vodotoka. Kljuna odlika ovih vodotoka je njihov povremeni karakter i mala vertikalna ralanjenost reljefa, usljed ega vodotoci imaju slian tip sedimenta i vegetacije (slike 12 i 13).
Slika 14: Usvojeni tipovi rijeka na istranom podruju
232
OVJEK I KR II 2012: 221-235
OVJEK I KR II 2012: 221-235
233
Prethodni primjeri pokazuju da se prethodno prikazani sustav tipizacije temeljen na parametrima propisanim Okvirnom direktivom o vodama i usvojenim dopunskim biotikim parametrima na prostoru Dinarskog kra ne moe dosljedno primijeniti zbog lokalnih uvjeta odreenih litolokim i tektonskim znaajkama prostora. S obzirom na navedeno, provedena je dodatna analiza biolokih, morfolokih i kemijskih znaajki voda na istranom podruju, temeljem ega je usvojen sustav tipizacije sa 8 tipova vodotoka (slika 14). Od ukupne duine vodotoka sa slivom veim od 10 km2, koja iznosi 349,0 km (tablica 1), 173,8 km ine povremeni vodotoci koji su najzastupljeniji na rijenom bazenu (49,8%). Pored toga, neto znaajnija zastupljenost je vodotoka planinskih krkih polja (tip FBiH_ R20, zastupljenost 14,0%), vodotoka nizinskih i brdskih krkih polja FBiH_R21 (13,4%), te vodotoka krkih polja u Kontinentalnim Dinaridima FBiH_R15 (9,4%) i malih planinskih vodotoka s krupnim i srednje krupnim supstratom dna FBiH_R9 (9,2%). Ostali tipovi su slabo zastupljeni na istranom podruju.
Tablica 1. Zastupljenost tipova vodotoka na istranom podruju
binirani sustav tipizacije koji e samo dijelom biti temeljen na odredbama iz dodatka II ODV. U ovakvom pristupu parametri poput veliine sliva, nadmorske visine i geoloke podloge ne moraju biti imbenici koji uvode razlike izmeu pojedinih tipova vodotoka. Ukoliko se ne primijeni ovaj pristup, na rijenom bazenu e biti izdvojen preveliki broj tipova vodotoka i vodnih tijela, to e rezultirati sloenijim i skupljim operativnim aspektima provoenja ODV. Literatura EC (2000). Directive of the European Parliament and of the Council 2000/60/EC establishing a framework for Community action in the field of water policy. OJ L 327. EC (2003). Common implementation strategy for the water framework directive (2000/60/EC): Guidance Document No. 2, Identification of Water Bodies. Office for Official Publications of the European Communities, Luxembourg. EC (2003a). Common implementation strategy for the water framework directive (2000/60/EC): Guidance Document No. 4, Identification and Designation of Heavily Modified and Artificial Water Bodies. Office for Official Publications of the European Communities, Luxembourg. EC (2003b). Common implementation strategy for the water framework directive (2000/60/EC): Guidance Document No. 7, Monitoring under the Water Framework Directive. Office for Official Publications of the European Communities, Luxembourg. FBiH (2006). Zakon o vodama. Slubene novine FBiH, br. 70/06. Furse M. T., Hering D., Brabec K., Buffagni A., Sandin L., Verdonschot P. F.M. (2006). The ecological status of European rivers: Evaluation and intercalibration of assessment methods. Springer, Dordrecht, The Netherlands.
TIP VODOTOKA Opis i naziv Mali planinski vodotoci s krupnim i srednje krupnim supstratom dna Vodotoci krkih polja Mali planinski vodotoci s krupnim i srednje krupnim supstratom dna Mali i srednje veliki nizinski i brdski vodotoci s krupnim i srednje krupnim supstratom dna Vodotoci planinskih krkih polja Vodotoci nizinskih i brdskih krkih polja Povremeni vodotoci Vjetaki vodotoci Ukupno tipizirani vodotoci Ukupno netipizirani vodotoci (sliv < 10 km2) Ukupno vodotoci u rijenom bazenu Kod
ZASTUPLJENOST TIPOVA Duina vodotoka (km) 9,7 32,8 7,6 7,2 48,7 46,8 173,8 22,4 349,0 1.395,4 1.744,4 Procentualni udio (%) 9,2 9,4 2,2 2,1 14,0 13,4 49,8 9,2 100,00
FBiH_R9 FBiH_R15 FBiH_R16 FBiH_R17 FBiH_R20 FBiH_R21 FBiH_R22 FBiH_R23
4. Zakljuci
Dosljedna primjena uvjeta iz dodatka II Okvirne direktive o vodama kod odreivanja tipova vodotoka na krkim podrujima rezultira izdvajanjem veeg broja tipova nego to se moe uoiti na temelju biolokih i drugih znaajki vodotoka. Tipovi vodotoka utvreni prema ODV se zapravo razlikuju na krkim podrujima samo uvjetno po nekim fizikomorfolokim parametrima, ali ta razliitost ne rezultira formiranjem razliitih biolokih zajednica koje su kljuna odrednica pri odreivanju tipova vodotoka. Kod utvrivanja tipova vodotoka u krkim podrujima potrebno je stoga primijeniti kom-
234
OVJEK I KR II 2012: 221-235
OVJEK I KR II 2012: 221-235
235
III. BIOLOGIJA // III BIOLOGY
vorci se spremaju na selidbu, Buko blato (BiH). Snimio I. Lui
VASCULAR FLORA AND VEGETATION OF THE PITS IN CENTRAL DALMATIA, CROATIA // VASKULARNA FLORA I VEGETACIJA JAMA NA PODRUJU SREDNJE DALMACIJE, HRVATSKA
Vaskularna flora i vegetacija jama na podruju srednje Dalmacije, Hrvatska

mr. Dalibor Vladovi2, Toni Raa1 i mr. Nediljko evrnja2 1 Speleoloko drutvo piljar, Varadinska 53, 21000 Split, Hrvatska 2 Prirodoslovni muzej i zoo, Kolombatovievo etalite 2, 21000 Split, Hrvatska E-mail: dalibor@prirodoslovni.hr Saetak U ovom radu prikazani su rezultati floristikih i vegetacijskih istraivanja speleolokih objekata u srednjoj Dalmaciji: Dujina jama (tankouslojeni vapnenci s tanjim leama dolomita-turon), Golemova jama (slabouslojeni bioakumulirani vapnenci s tanjim leama dolomita senon) i Velika Golubinka na Kuku (vapnenci s leama i prislojcima dolomita; bree cenoman-turon). Inventarizirana je vaskularna flora na prostorima oko ulaza u jame, te u pukotinama stijena na razliitim dubinama od ulaza. Zabiljeene biljke podvrgnute su taksonomskoj analizi i analizi ivotnih oblika. Kljune rijei: Hrvatska, Dalmacija, jame, flora i vegetacija
Vascular flora and vegetation of the pits in central Dalmatia, Croatia

Abstract In this study are presented the results the results of floristic and vegetation research on speleological objects in the Middle Dalmatia: the pit Dujina jama (thinly layered limestone with thin lenses of dolomite - Turone), pit Golemova jama (weakly stratified bioaccumulated limestone with thin lenses of dolomite - Senonian) and pit Velika Golubinka na Kuku (with limestone lenses and layers of dolomite, breccia - Cenomanian Turone). The flora of vascular plants at the area around the entrance of the pits, and in the cracks of rocks at the different depths of the entrance. The recorded plant species were conducted to the taxonomical and the life-form analysis. Keywords: Croatia, Dalmatia, pits, flora and vegetation
Uvod
Flora i vegetacija jama kod nas, ali i openito, slabo je istraivana poradi teine ovakvog terenskog istraivanja. Usporeujui dostupne radove koji se bave ovom temom (Buzjak 2001; Buzjak & Vrbek 2001; Buzjak et al. 2010; Fiedler & Buzjak 1998; Castelo 2011; Ivancich 1926; Lorenzoni & Paiero 1965; Poldini & Toselli 1979; Polli 1987, 1990, 1995, 1996a, 1996b, 1997, 1999a, 1999b, 2001a, 2001b, 2004; Polli & Guidi 1996; Polli & Polli 1989; Polli & Sguazzin 1998; Sguazzin & Polli 2001, 2011) uoili smo da u radovima nisu zastupljeni rezultati iz fitocenologije. Vegetacija pukotina stijena sjeverne hemisfere obuhvaena je razredom Asplenietea rupestris (H. Meier) Br.-Bl. 1943. (Horvati, 1963b). Vegetacija pukotina u karbonatnim stijenama mediteranskog i kontinentalnog podruja od nizina do planina (Topi i Vukeli, 2009) pripada redovim Potentilletalia caulescentis OVJEK I KR III 2012: 239-248
239
Br.-Bl. 1926. i Centaureo-Campanuletalia (Asplenietalia glandulosi p.p.). Dujina jama nalazi se u eumediteranskoj zoni, Golemova jama u submediteranskoj zoni, a jama Velika Golubinka na Kuku u montanom pojasu submediteranske zone, mediteranske regije.
Materijal i metode
Dujina jama (predio Jamine, Vinie pokraj Marine) nalazi se 78 m nad morem ima dva otvora, a dubine je 80 m. Koordinate: GPS GARMIN GPSmap76CSx, +/- 4 m 5586. 570 4816.725 N 43 29.392 E 16 03.943 Dujina jama (sl. 1) u geolokom pogledu (Marini i dr., 1971) nalazi se u podruju tankouslojenih vapnenaca s tanjim leama dolomita-turon. U vegetacijskom smislu (Horvati, 1963a) nalazi se u srednjem prijelaznom rajonu srednjeg podruja istonojadranske eumediteranske zone jadranske provincije mediteranske regije (as. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987).
carpinifoliae (As. Ostryo-Quercetum pubescentis /Horvat 1950/ Trinajsti 1979) jadranske provincije mediteranske regije. Nazivlje vrsta koje su pronaene oko otvora i na liticama jama usklaeno je s Flora Croatica Database (FCD) Nikoli 2000. Vrste su u radu poredane abecednim redom, a nakon latinskog naziva stavljena je oznaka ivotnog oblika (prema Pignati 1982). P (Phanerophyta) Ch (Chamaephyta) H (Hemicryptophyta) G (Geophyta) T (Terophyta) U radu e se izvititi analiza flornih elemenata, a biti e napravljen pojedinani i ukupni spektar ivotnih oblika. Za svaku vrstu na kraju nalazi se oznaka pripadnosti flornom elementu prema Horvati (1963b), Horvati, Ilijani i Gospodari-Markovi (1967-1968): 1. Mediteranski florni element a. Opemediteranske biljke b. Istonomediteranske biljke c. Ilirskomediteranske biljke i. Ilirskojunoeuropske biljke ii. Ilirskojadranske biljke 1. Ilirskojadranske endemine biljke 2. Ilirskoapeninske biljke d. Mediteranskoatlantske biljke e. Europskomediteranske biljke 2. Biljke ilirskobalkanskog flornog elementa a. Ilirskobalkanske endemine biljke 3. Biljke junoeuropskog flornog elementa a. Junoeuropskomediteranske biljke b. Junoeuropskopontske biljke 4. Biljke srednjoeuropskog flornog elementa 5. Biljke europskog flornog elementa 6. Biljke cirkumholarktike rasprostranjenosti Slika 3: jama Velika Golubinka na Kuku 7. Biljke iroke rasprostranjenosti U rezultatima rada izvriti e se analiza flornih elemenata za pojedinu jama, ali i za ukupno podruje istraivanja. Vegetacijske snimke napravljene su prema metodi cirikomonpeljeke fitocenoloke kole (Braun-Blanquet 1964) na povrini od 5 m2. Za svaku jamu izvreno je mjerenje temperature i relativne vlage zraka na ulazu i na poloaju najdublje zabiljeene vaskularne flore. Mjerenje je izvreno s Oregon Scientific elektronskim termo-higrometrom model THG312.
Slika 1: Dujina jama
Slika 2: Golemova jama
Golemova jama (podruje Konjsko u blizini Klisa) nalazi se na 328 m nadmorske visine, a 90 m je duboka. Koordinate: GPS GARMIN GPSmap76CSx, +/- 4 m 6379. 651 4829. 368 N 43 35 937 E 16 30 265 Golemova jama (sl. 2) u geolokom pogledu (Marini i dr., 1971) nalazi se u podruju slabouslojenih bioakumuliranih vapnenaca s tanjim leama dolomita-senon. Hidrogeoloki povremeni je ponor za vode iz okolnog podruja. U vegetacijskom smislu (Horvati, 1963a) nalazi se u istono jadranskoj submediteranskoj zoni jadranske provincije mediteranske regije Carpinetum orientalis croaticum (As. Querco-Carpinetum orientalis Horvati 1939). Jama Velika Golubinka na Kuku (planina Svilaja) nalazi se 958 m nadmorske visine i ima dva otvora, a dubine je 21,8 m. Koordinate: GPS GARMIN GPSmap76CSx, +/- 4 m 5618. 393 4847.265 N 43 45 619 E 16 27 942 U geolokom pogledu (Ivanovi i dr., 1977) jama Velika Golubinka na Kuku (sl. 3) nalazi se u podruju vapnenaca s leama i prislojcima dolomita; bree cenomanturon. U vegetacijskom smislu (Horvati, 1963a) nalazi se u istonojadranskom mediteranskomontanom pojasu listopadne vegetacije zajednice Seslerio-Ostryetum
240
OVJEK I KR III 2012: 239-248
OVJEK I KR III 2012: 239-248
241
VASCULAR FLORA AND VEGETATION OF THE PITS IN CENTRAL DALMATIA, CROATIA // VASKULARNA FLORA I VEGETACIJA JAMA NA PODRUJU SREDNJE DALMACIJE, HRVATSKA Tablica 1. Analiza vrsta vaskularnih biljaka po sistematskim skupinama
Dujina jama nalazi se u eumediteranskoj zoni, Golemova jama u submediteranskoj zoni, a jama Velika Golubinka na Kuku Golubinka u montanom pojasu submediteranske zone, mediteranske regije. Dujina jama, predio Jaminena nadmorskoj visini od 79 m (Vinie, Marina, Trogir) ima dva otvora, a dubine je 80 m. Mjerenje je obavljeno 9. 6. 2011. godine u 10 sati. Na ulazu temperatura zraka je 25,7o C, a relativna vlaga 42 %. Na 6,5 m dubine od otvora je granica vaskularne vegetacije (Corydalis ochroleuca Koch) i temperatura je 15,9 o C, a relativna vlaga zraka 47 %. Golemova jama (Konjsko, Klis) nalazi se na 328 m/nadmorske visine, a dubine je 130 m. Mjerenje je obavljeno 10. 6. 2011. godine u 10 sati. Na ulazu temperatura zraka je 18,4o C, a relativna vlaga 47 %. Na 11,8 m dubine od otvora je granica vaskularne vegetacije (Rubus heteromorphus Ripart ex Genev.) i temperatura je 10,2o C, a relativna vlaga zraka 67 %. Jama Velika Golubinka na Kuku (planina Svilaja) nalazi se na 958 m/nadmorske visine, a dubina je 21,8 m. Mjerenje je obavljeno 15. 6. 2011. godine u 10 sati. Na ulazu temperatura zraka je 28,4o C, a relativna vlaga 41 %. Na dnu jame odnosno na 21,8 m dubine od otvora je granica vaskularne vegetacije (Asplenium trichomanes L.) i temperatura je 10,6o C, a relativna vlaga zraka 46 %. Usporedni podaci za temperature na ulazu i na granici vaskularne vegetacije prikazani su na slici 4, a za relativnu vlagu zraka na slici 5. Iz slike 4 vidi se da je temperatura zraka u Golemovoj jami na ulazu znatno nia od drugih, a to se moe obrazloiti poloajem otvora koji se nalazi u krakoj vrtai, pod stijenom i obrastao je umskom vegetacijom. Iz istog razloga na slici 5 za Golemovu jamu moe se objasniti i vea relativna vlanost zraka u odnosu na druge dvije istraivane jame. Jama Golubinka na ulazu ima najveu temperaturu jer se nalazi u travnjakoj vegetaciji, otvori jame su veliki i direktno izloeni Sunevim zrakama. Svjetlost Slika 4: Usporedni podaci za temperaturu (C) dopire do samog dna jame. Ukupno je u istraivanju registrirano 55 razliitih vrsta vaskularnih biljaka oko otvora i na liticama jama. Za Dujinu jamu zabiljeeno je 17, za Golemovu jamu 21 i za Veliku Golubinku na Kuku 37 razliitih vrsta vaskularnih biljaka. Iz navedenog je vidljivo da se broj vrsta vaskularnih biljaka oko otvora i na liticama jama poveava s visinom. Od 55 zabiljeenih vrsta vaskularnih biljaka oko otvora i na liticama jama (tab. 1) najzastupljenija je skupina Magnoliopsida s 23 porodice, 39 rodova i 43 vrste.
Slika 5: Usporedni podaci za relativnu vlagu zraka
Rezultati i diskusija
Family Genus Pteridophyta Spermatophyta
Species 2 Gymnospermae Angiospermae 2 Magnoliopsida 23 Liliopsida 5 32 2 2 39 6 49 4 2 43 6 55
Total
U tablici 2 nalazi se abecedni popis vrsta vaskularnih biljaka koje su zabiljeene za otvore i litice istraivanih jama.
Tablica 2. Lista registriranih vrsta prema lokalitetu: Dujina jama (D), Golemova jama (G), jama Velika Golubinka na Kuku (Go)
Acer obtusatum Waldst. et Kit. ex Willd. Acinos arvensis (Lam.) Dandy Aethionema saxatile (L.) R. Br. Agrimonia eupatoria L. Asparagus acutifolius L. Asplenium ceterach L. Asplenium ruta-muraria L. Asplenium trichomanes L. Arum italicum Mill. Brachypodium retusum (Pers.) P.Beauv. Campanula pyramidalis L. Campanula sibirica L. Carex divulsa Stokes Celtis australis L. Convolvulus cantabrica L. Corydalis ochroleuca Koch Dianthus sylvestris Wulfen in Jacq. ssp. tergestinus (Reichenbach) Hayek Edraianthus tenuifolius (Waldst. et Kit.) A. DC. Ephedra fragilis Desf. ssp. campylopoda (C. A. Mayer) Ascherson et Graebner Fraxinus ornus L. Fumana procumbens (Dunal) Gren. et Godr. Galium corrudifolium Vill. Genista sylvestris Scop. ssp. dalmatica (Bartl.) H. Lindb. Geranium purpureum Vill. Hedera helix L. Helianthemum canum (L.) Baumg. Juniperus oxycedrus L. ssp. macrocarpa (Sm.) Ball Medicago prostrata Jacq. Micromeria juliana (L.) Benth. ex Rchb. Ornithogalum narbonense L. Orobanche minor Sm. Ostrya carpinifolia Scop. Paliurus spina-christi Mill. Parietaria officinalis L. Paronychia kapela (Hacq.) A. Kerner
D + + + + + + + + + + +
G Go + + + + + + + + + + + + + + + +
+ + + + + + + + + + + + +
+ + +
+ +
242
OVJEK I KR III 2012: 239-248
OVJEK I KR III 2012: 239-248
243
Petrorhagia saxifraga (L.) Link Plantago holosteum Scop. Polypodium cambricum L. Prunus mahaleb L. Quercus ilex L. Quercus pubescens Willd. Rhamnus intermedius Steud. et Hohst. Rubus heteromorphus Ripart ex Genev. Salvia officinalis L. Satureja montana L. Sedum acre L. Sedum hispanicum L. Sedum ochroleucum Chaix Silene vulgaris (Moench) Garcke ssp. angustifolia Hayek Tamus communis L. Thesium divaricatum Jan. ex Mert. et Koch Thymus longicaulis C. Presl Trifolium campestre Schreber Ulmus minor Miller Vicia ochroleuca Ten. ssp. dinara (K. Mal) Rohlena
+ + + + + +
+ + + + + + + + + + + + + + +
+ + +
+ 17 21 37
Udio Hemicryptophyta u vaskularnim biljkama koje su zabiljeene na otvoru i liticama Dujine jame je 47%, Chamaephyta je 23,6%, Phanerophyta 17,6%, Geophyta i Terophyta je po 5,9%. Udio Hemicryptophyta u vaskularnim biljkama koje su zabiljeene na otvoru i liticama Golemove jame je 28,5%, Chamaephyta je 4,8%, Phanerophyta 47,6%, Geophyta 14,3% i Terophyta je 4,8%. Udio Hemicryptophyta u vaskularnim biljkama koje su zabiljeene na otvoru i liticama jame Velike Golubinke na Kuku je 40,5%, Chamaephyta je 24,3%, Phanerophyta 18,9%, Geophyta 2,8% i Terophyta je 13,5%. Navedeni ivotni spektri vaskularnih biljaka koje su zabiljeene za istraivane jame odudaraju od uobiajenog ivotnog spektra za Mediteransko podruje (Horvat, 1949), to se da objasniti mikroklimatskim ivotnim uvjetima. Ukupno je za istraivana podruja registrirano 55 vrsta vaskularnih biljka, a njihov ukupni spektar ivotnih oblika (sl. 6) odudara od karakteristinog ivotnog spektra za Mediteransko podruje, premda se svi istraivani lokaliteti nalaze unutar mediteranske regije. Podjednaki udio biljaka prema pripadnosti flornom elementu koje su zabiljeene na otvoru i liticama Dujine imaju biljke: mediteranskog flornog elementa (8 vrsta, 47%) i junoeuropskog flornog elementa (junoeuropskomediteranske biljke - 8 vrsta, 47%). Samo jedna vrsta spada u biljke iroke rasprostranjenosti (6%). Prema pripadnosti flornom elementu od biljnih vrsta koje su zabiljeene na otvoru i liticama Golemove jame najvei Slika 6: ivotni spektar vaskularnih biljaka istraivanih jama
udio otpada na biljke junoeuropskog flornog elementa (10 vrsta ili 47,6% unutar kojeg je zabiljeeno 8 vrsta junoeuropsko-mediteranskih biljaka i 2 vrste junoeuropskopontskih biljaka). Slijede ga: mediteranski florni element sa 7 vrsta (33,3%), biljke iroke rasprostranjenosti s dvije vrste (9,5%), a biljke europskog flornog elementa i biljke cirkumholarktike rasprostranjenosti zastupljene su s jednom vrstom (4,8%) Podjednaki udio biljaka prema pripadnosti flornom elementu koje su zabiljeene na otvoru i liticama jame Velike Golubinke na Kuku imaju biljke: mediteranskog flornog elementa (15 vrsta, 41%) i junoeuropskog flornog elementa (junoeuropsko-mediteranske biljke - 12 vrsta i 3 vrste junoeuropsko-pontskih biljaka). Ovdje treba istaknuti da je u okviru mediteranskog flornog elementa zabiljeeno 6 vrsta ilirsko-jadranskih endeminih biljaka. Nadalje zabiljeene su 3 vrste biljaka irokog rasprostranjenja (8,2%), a biljke: cirkumholarktike rasprostranjenosti, europskog flornog elementa i srednjoeuropskog flornog elementa zastupljene su s po jednom vrstom (2,7%). Ukupno je za istraivana podruja registrirano 55 vrsta vaskularnih biljka, a udio biljaka prema pripadnosti flornom elementu (sl. 6) pokazuje da se istraivana podruja nalaze unutar mediteranske regije. Osim biljaka mediteranskog flornog elementa ovo potvruje i veliki broj junoeuropsko-mediteranskih biljaka (18 vrsta) u okviru junoeuropskog flornog elemnta. U vegetacijskom istraivanju uzeli smo okomite plohe litica jama od 5m2 koje su na dubini od 5 m od otvora jama, a izloene su sjevernoj ekspoziciji. Ovakva orijentacija, veliina plohe i dubina uzete su da se smanji udio biljaka iz okolne vegetacije koje dospijevaju na litice jama. Iz rezultata koji se nalaze u tablici 3 jasno je da vegetacija litica jama pripada razredu Asplenietea rupestris (H. Meier) Br.-Bl. 1943., tj. redu Potentilletalia caulescentis Br.-Bl. 1926. Broj vrsta vaskularnih biljaka koje se nalaze u fitocenolokim Slika 7: Prikaz zastupljenosti pojedinih flornih elemenata na istraivanim podrujima (1- mediteranski florni element, 2- junoeuropski florni snimkama je malen ponajprije poradi element, 3- biljke iroke rasprostranjenosti, 4- europski florni element, smanjene koliine svijetla. Ono to nije 5- biljke cirkumholarktike rasprostranjenosti, 6- ilirsko-balkanski florni jasno vidljivo iz fitocenoloke tablice element i 7- srednjoeuropski florni element) su karakteristine vrste asocijacije koja naseljava litice jama. Miljenja smo da njih treba traiti u okviru skupine Briophyta, koja je najzastupljenija na liticama jama. Poradi toga javila se potreba za sustavnijim i opsenijim istraivanje vegetacije litica jama koje e osim mediteranske regije, obuhvatiti kod nas i sve pojaseve Eurosibirsko-sjevernoamerike regije u koje treba ukljuiti i briologe ije istraivanje bi rasvijetlilo ovaj fitocenoloki problem.
244
OVJEK I KR III 2012: 239-248
OVJEK I KR III 2012: 239-248
245
VASCULAR FLORA AND VEGETATION OF THE PITS IN CENTRAL DALMATIA, CROATIA // VASKULARNA FLORA I VEGETACIJA JAMA NA PODRUJU SREDNJE DALMACIJE, HRVATSKA Tablica 3. Fitocenoloke snimke na liticama jama
Asocijacija Nalazite Nadmorska visina Izloenost Nagib Veliina plohe u m2 Datum: Floristiki sastav: Karakteristine vrste razreda Asplenietea rupestris (H. Meier) Br.-Bl. 1943. Asplenium ceterach L. Asplenium trichomanes L. Karakteristine vrste reda Potentilletalia caulescentis Br.-Bl. 1926. Corydalis ochroleuca Koch Asplenium ruta-muraria L. Najstalnije pratilice: Parietaria officinalis L. Hedera helix L. Polypodium cambricum L. Karakteristine vrste asocijacije: Marchantiophyta Briophyta
? Dujina jama Golemova jama 78 N 90o 5 9.6.2011. 328 N 90o 5 10.6.2011. velika Golubinka na Kuku 958 N 90o 5 15.6.2011.
Fiedler, S. & Buzjak, S., 1998: Speleobotanika istraivanja otoka Cresa. Prirodoslovna istraivanja rijekog podruja, Prirodoslovna biblioteka 1, 387-395. Horvat, I., 1949: Nauka o biljnim zajednicama. Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb. Horvati, S., 1963: Biljnogeografski poloaj i ralanjenje naeg Primorja u svjetlu suvremenih fitocenolokih istraivanja. Acta Bot. Vol. XXII, 27-75. Horvati, S., 1963b: Vegetacijska karta otoka Paga s opim pregledom vegetacijskih jedinica hrvatskog primorja. Prirodoslovna istraivanja 33, Acta Biologica IV, Zagreb p.11 145. Horvati, S., Ilijani LJ., MarkoviGospodari LJ., 1967 1968: Biljni pokrov okoline Senja. Senjski zbornik 3, 298 322, Senj.
1.2 +.1
+.1 +.1
2.2 +.1
Ivancich A., 1926: La Flora cavernicola. In: Duemila Grotte. Ed. T.C.I., Milano 1926: 35-46. Ivanovi, A., V. Sikirica, S. Markovi i K. Saka 1977: Osnovna geoloka karta SFRJ, 1:100 000, List Drni K 33-9. Institut za geoloka istraivanja Zagreb, Savezni geoloki zavod Beograd. Lorenzoni G. G., P. Paiero, 1965: Considerazio ni floristiche su alcune stazioni cavernicole delle Prealpi Friulane Orientali. Mondo Sotterraneo, Num. Unico, Tip. Del Bianco, Udine: 31-52. Marini, S., N. Maga i I. Borovi 1971: Osnovna geoloka karta SFRJ, 1:100 000, List Split, K 33-21. Institut za geoloka istraivanja Zagreb, Savezni geoloki zavod Beograd. Nikoli, T. ed. 2000: Flora Croatica baza podataka. On-Line (http://hirc.botanic.hr/fcd). Botaniki zavod, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Sveuilite u Zagrebu. Pignatti, S., 1982: Flora d Italia, 13. Edizioni Agricole, Bologna. Poldini L., E. Toselli, 1979: Osservazioni ecoclimatiche e floristiche in alcune cavit carsiche. Atti del IV Conv. di Spel. del Friuli-Ven. Giulia, Pordenone, nov. 1979: 229-242. Polli E., 1987: Particolare sviluppo di Phyllitis scolopendrium (L,) Newm. in un baratro (3763 VG) nel Carso triestino. Atti e Mem. Comm. Gr. E. Boegan, Vol. 25: 103-1 12. Polli, E., 1990: Dryopteris dilatata in un baratro del Carso triestino. Progressione 23, Anno XIII, N. 1-giugno 1990: 15-16 Polli E., 1995: La Lingua di Cervo (Phyllitis scolopendrium [L.] Newm.) sul Carso triestino. Progressione 33, 18 (2): 38-43. Polli E., 1996a: Aspetti vegetazionali della grotta del Monte Napoleone (1048/ 4286 VG) - Progressione 35: 42-49.
+.1 . 2.1 . .
+.1 . 1.1. 1.1 .
. +.1 . . +.1
+.1 3.3
. 2.3
. 2.3
Literatura Buzjak, S., 2001: Ekoloka i floristika obiljeja ulaznih dijelova jama i spilja u kru Hrvatske, Doktorska disertacija. Bioloki odsjek, Prirodoslovno-matematikog fakulteta, Zagreb, pp. 162. Braun-Blanquet, J., 1964: Pflanzensoziologie. Wien-New York. Buzjak, S. & M. Vrbek, 2001: Speleobotanical research into three caves on the island of Rab (Croatia). Nat. Croat. Vol. 10, No 3, 185-196. Buzjak, S., N. Kleteki, B. Miti & T. Vujnovi, 2010: Flora at some pit and cave entrances of umberak, Croatia. Nat. Croat. Vol. 19, No 1, 165-177. Castelo, M., 2011: Le briofite dellarea presso la Grotta Ercole (31-6VG, Carso triestino). Atti e Mem. Comm. Gr. E. Boegan, Vol. 43: 85-101, Trieste.
246
OVJEK I KR III 2012: 239-248
OVJEK I KR III 2012: 239-248
247
THE REPRODUCTIVE CYCLE OF THE LIVING FOSSIL CONGERIA KUSCERI (BIVALVES:DREISSENIDAE) FROM THE PIT JAMA U PREDOLCU (METKOVI,CROATIA) // REPRODUKTIVNI CIKLUS VRSTE CONGERIA KUSCERI (BIVALVIA: DREISSENIDAE) IZ JAME U PREDOLCU (METKOVI, HRVATSKA)
Polli E., 1996b: Aspetti vegetazionali del poz zo dingresso. In: La Grotta delle Torri di Slivia sul Carso triestino. Federaz. Spel. Triest., Spring Ediz., Trieste 1996: 21-30. Polli E., 1997: Distribuzione delle Filicales nelle cavit del Carso triestino. Atti e Mem. Comm. Grotte E. Boegan, Trieste, Vol. 34: 101-117. Polli E., 1999a: Storia delle ricerche speleobotaniche sul Carso classico. Atti e Mem. Comm. Gr. E.Boegan. Vol. 36. Trieste: 27-42. Polli E., 1999b: Polypodium cambricum ssp. serrulatum sul Carso triestino. Progressione 41, Anno XXII, N. 2 (Dic 1999): 44-49. Polli E., 2001a: Asplenium adiantum-nigrum L. allimboccatura delle cavit del Carso triestino. Contributo alla conoscenza delle felci negli ambienti cavernicoli dellaltipiano carsico. Progressione 44: 36-43. Polli E., 2001b: Ricerche speieobotaniche sui Carso tniestino e classico: il punto sulle attuali conoscenze . Atti Bora 2000, Incontro Internaz. di Spel., Trieste, Baia di Sistians, 1/5 Nov. 2000, Federaz. Spel. Trie stine: 41-56. Polli E., 2004: Filicales negli ipogei del Carso triestino: ulteriori 24 cavit. Atti e Mem. Comm. Gr. E. Boegan, Vol. 39: 33-50. Polli, E., P. Guidi, 1996: Variazioni vegetazionali in un sessantennio (1935-1995) nella dolina della Grotte Ercole. 6 VG (Carso triestino). Atti e Mem. Comm. Gr. E. Boegan, Vol. 33, Trieste: 55-69. Polli E., S. Polli, 1989: Stratificazione microclimatica e vegetazionale in un tipico baratro (Caverna a NW di Fernetti 4203 VG) del Carso triestino. Atti e Mem. Comm. Grotte E. Boegan, Trieste, Vol. 28: 39-49. Polli E., F. Sguazzin, 1998: Aspetti vegetazionali della Grotta Gigante (2 VG): le piante Vascolari ed il componente briologico Atti e Mem. Comm. Grotte E. Boegan, Vol. 35: 63-80. Sguazzin F., E. Polli, 2001: Flora vascolare e briologica delle Grotte Foran di Landri (11/46) e Foran dea Aganis (122/48). Contributo alla speleo flora del Friuli-Venezia Giulia. Gortania, Atti Mus. Friul. Stor. Nat., 23: 93-112. Sguazzin, F. & E. Polli, 2011: Briofite nellantro di Casali Neri (Grotta sul Monte San Michele, 326/450 VG). Atti e Mem. Comm. Gr. E. Boegan, Vol. 43: 103-115, Trieste. Topi, J. i J. Vukeli 2009: Prirunik za odreivanje kopnenih stanita u Hrvatskoj prema Direktivi o stanitima EU. Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb.
Reproduktivni ciklus vrste Congeria kusceri (bivalvia: dreissenidae) iz jame u Predolcu (Metkovi, Hrvatska)
Sanja Puljas, PhD Student; Asistent Prirodoslovno-matematiki fakultet Split, Bioloki odsjek, Teslina 12/III, 21000 Split, Hrvatska; Tel.: +385 21 385 133, Fax: +385 21 385 431 E-mail: spuljas@pmfst.hr Saetak Reproduktivni ciklus fosilne vrste Congeria kusceri, Bole 1962 prouavan je tijekom perioda od godinu dana. Jedinke duine od 4 do 17 mm uzorkovane su mjeseno iz Jame u Predolcu kraj Metkovia u Hrvatskoj, od sijenja do prosinca 2009 godine. Sve jedinke analizirane su upotrebom standardnih histolokih tehnika. Od ukupno 280 jedinki, 127 (45.35%) su bile enke, 143(51.07%) mujaci, 6(2.14%) dvospolci, dok kod 4 jedinke (1.42%) nije bila mogua determinacija spola. Populacija ima jednogodinji reproduktivni ciklus. Period mrijetenja kod oba spola traje od svibnja do prosinca. U prosincu oba spola su u fazi poslije mrijetenja i oporavka. Oogeneza i spermatogeneza poinju ubrzo nakon kraja reproduktivnog ciklusa, u sijenju. Spolno zrele enke zabiljeene su kod duine od 6 do 17 mm, a spolno zreli mujaci kod duine od 5 do 15,4 mm. Budui da period mrijetenja zapoinje u svibnju kada je temperatura vode porasla sa 13.0C na 17.5C, porast temperature vode smatra se okidaem za razmnoavanje. Kljune rijei: koljkai; Congeria kusceri; reprodukcija; Hrvatska
The Reproductive Cycle of the living fossil Congeria kusceri (bivalves:dreissenidae) from the Pit Jama u Predolcu (Metkovi, Croatia)
Abstract The reproductive cycle of the living fossil Congeria kusceri, Bole 1962 was studied over a period of one year. Individuals ranging from 4 to 17 mm were sampled monthly from the pit Jama u Predolcu near Metkovi, Croatia, from January to December 2009. All individuals were analyzed using standard histological tehniques. From 280 mussels, 127 (45,35%) were females, 143 (51,07%) were males, 6 (2,14%) were hermaphrodites and 4 (1,42%) had undifferentiated sex. Results indicate that this population are characterised by a single annual reproduction period. Females and males had spawning period from May to December. From December both sex appeared in post-spawning recovery stage. Oogenesis started soon after the end of the reproductive period, in January, same as a spermatogenesis. The female specimens are sexually mature at a length of 6-17mm, and males are mature at a length of 5-15,4mm. Since the spawning period occurred from May when water temperature increased from 13 to17.5 degrees, increasing water temperature can be the primary environmental factor in triggering the timing of reproduction. Keywords: Bivalves; Congeria kusceri; Reproduction; Croatia
248
OVJEK I KR III 2012: 239-248
OVJEK I KR III 2012: 249-259
249
Uvod
Vrsta Congeria kusceri Bole, 1962 jedini je poznati podzemni koljka. Pripada superfamiliji Dreissenidea u koju spada jedina porodica Dreissenidae. U porodicu Dreissenidae ubrajaju se jo dva roda; slatkovodna Dreissena i morski Mytilopsis (Nutall, 1990). Do otkria se smatralo da je rod Congeria izumro prije 5 miliona godina, u vrijeme kada je i Mytilopsis nestao iz Europe. Ovaj dogaaj podudara se otvaranjem Paratethys mora i Messinianskom krizom saliniteta (Morton, 1992). Kochansky-Devide i Slikovi (1978) su opisali oko 30 fosilnih vrsta rada Congeria iz miocenskih naslaga s podruja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Congeria kusceri je endem i tercijarni relikt ija rasprostranjenost ukljuuje podzemne vode dinarskog kra Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prema Komeriki i sur. (2011) poznata su 32 lokaliteta u sve tri drave, ali su u veini lokaliteta pronaene samo ljuture koljkaa. Kongerija je trokutasta oblika i ivi bisusnim nitima privrena za stijene jame. Kao vrsta je zatiena Zakonom o zatiti prirode Hrvatske (NN 70/05,NN 139/08), te ima IUCN kategoriju CR (kritino ugroena) u Crvenoj knjizi piljske faune Hrvatske. Dosadanja istraivanja ukljuivala su podatke o rasprostranjenosti (Bole, 1962; Jali, 1998; Jali, 2001; Bilandija i sur., 2010; Komeriki i sur., 2011), morfoloki i anatomski opis vrste (Morton i sur., 1998), te filogenetsku analizu unutar porodice Dreissenidae kao i genetiku varijabilnost razliitih populacija ove vrste (Stepien i sur., 2001; Bilandija i sur., 2010). Mnogi aspekti temeljne biologije potrebni za razumijevanje populacijske dinamike vrste, jo nisu dobro poznati. Vei broj istraivanja ivotnog ciklusa, baziranih na histolokim i populacijskim podacima, biti e od velike pomoi kod objanjavanja reproduktivne strategije vrste, kao i za usporeivanje biologije vrste Congeria kusceri sa biologijom njenih sestrinskih rodova Mytilopsis i Dreissena. Ovo istraivanje je dio izrade doktorske disertacije. Utvrivanje populacijske dinamike vrste, objanjavanje reproduktivnog ciklusa, te usporeivanje ciklusa sa uvjetima u stanitu glavni su ciljevi ovog dijela istraivanja.
Materijal i metode
Budui da je vrsta Congeria kusceri zatiena Zakonom o zatiti prirode (NN 70/05,NN 139/08), Ministarstvo kulture Republike Hrvatske dozvolilo je sakupljanje 280 koljkaa iz Jame u Predolcu kraj Metkovia (Slika 1.). koljkai ive u podzemnom jezeru koje je smjeteno 10 metara ispod ulaza u jamu. Dimenzije jezera su oko 10x15 metara, a dubina mu varira od 8-10 metara (Slika 2.). Uzorci su sakupljani mjeseno od sijenja do prosinca 2009. Od sijenja do kolovoza uzorkovano je 240 ivih jedinki (30 za svaki mjesec), dok je od rujna do prosinca sakupljeno 40 jedinki (10 za svaki mjesec). Uzorci su na terenu fiksirani u 4% formalinu i doneseni u laboratorij. U laboratoriju su za svaku jedinku izmjerene duina (od umba do prednjeg ruba koljkaa), visina ( po dorzo-ventralnoj osi) i irina (bono kroz ljuture). Mjerenja su izvrena pominim mjerilom s preciznou od 0.1mm. Svaka je jedinka paljivo otvorena, te je mekano
Slika 2: Jama u Predolcu kraj Metkovia (nacrt)
METKOVI
Slika 1: Poloaj Jame u Predolcu kraj Metkovia
tkivo odvojeno od ljutura. Ljuture su osuene i zadrane zbog istraivanja starosti koljkaa. Mekana tkiva su fiksirana u 4% formalinu, dehidrirana u seriji etanola rastue koncentracije, izvreno je natapanje tkiva u ksilolu, te su jedinke uklopljene u parafinske blokove. Svaka jedinka je izrezana na kliznom mikrotomu debljinom rezova od 7-10 mikrometara. Serijski rezovi su postavljeni na predmetna stakalca i bojani tehnikom kombiniranog bojanja hemalaunom i eozinom. Svako stakalce pregledano je pod Zeiss AxioVision mikroskopom. Preparati su slikani pomou kamere AxioCamera MRc5. Mikroskopskim prouavanjem preparata odreen je spol svake jedinke. Prema Mortonu i sur. (1998) za gonadu svake jedinke odreen je jedan od slijedeih razvojnih stadija: (I), pojava gametogonija; (II), sazrijevanje gameta; (III), naprednosazrijevanje gameta; (IV), zreli stadij; (V), stadij poslije mrijetenja (Tablica 1. i Slika 3.). OVJEK I KR III 2012: 249-259
251
250
OVJEK I KR III 2012: 249-259
THE REPRODUCTIVE CYCLE OF THE LIVING FOSSIL CONGERIA KUSCERI (BIVALVES:DREISSENIDAE) FROM THE PIT JAMA U PREDOLCU (METKOVI,CROATIA) // REPRODUKTIVNI CIKLUS VRSTE CONGERIA KUSCERI (BIVALVIA: DREISSENIDAE) IZ JAME U PREDOLCU (METKOVI, HRVATSKA) Tablica 1. Opis reproduktivnih stadija vrste Congeria kusceri
stadij
spol
enke -Zaostale oocite se reapsorbiraju. -Razvijaju se folikuli i acinusi u gonadama, te se u njima pojavljuju oogonije. -Ponekad je teko odrediti spol. Folikuli su kolabrirani. -Acinusi u gonadama rastu, te se u njima stvaraju oogonije i nezrele oocite (promjeri oocita 30-70,m promjeri jezgri 20-30m). -Zidovi acinusa puni su privrenih nezrelih oocita (promjeri oocita 70 90m,, promjeri jezgri 20 40m). -Pojavljuju se zrele slobodne oocite (promjeri oocita 100m, promjeri jezgri 50m). -Udio slobodnih zrelih oocita slian je udjelu privrenih nezrelih oocita). -Pojavljuju se prazne zone u acinusima kao posljedica isputanja gameta.
Mujaci -U ovom stadiju zaostali spermatozoidi pomau u odreivanju spola. -Ponekad je teko odrediti spol. Folikuli su kolabrirani. -Spermatogonije, primarni spermatociti se pojavljuju na zidovima acinusa. -Primarni i sekundarni spermatociti se pojavljuju na zidovima acinusa.
Stadij I-pojava gametogonija
Stadij IIsazrijevanje gameta
Stadij IIInapredno sazrijevanje gameta
-Dominiraju sekundarne spermatocite. -Zreli spermatozoidi zauzimaju manje od jedne treine acinusa. -Zreli spermatozoidi se ponekad organiziraju u formaciju rozete. -Zreli spermatozoidi zauzimaju vie od dvije treine acinusa. -Zreli spermatozoidi su organizirani u formaciju vrtloga -Zreli spermatoziodi se pojavljuju u unutranjim prostorima polukrga. -Zidovi acinusa su prekinuti. -U lumenima acinusa su prisutni zaostali zreli spermatozoidi. -Tkivo gonade je puno hemocita (reapsorpcija gameta).
Mo
E
Do
Em
Stadij IV-zreli stadij
Stadij V-stadij poslije mrijetenja
-Zidovi acinusa su prekinuti. -Opaaju se potpuno prazne zone u acinusima kao i neizmrijetene zrele oocite. -Tkivo gonade je puno hemocita (reapsorpcija gameta).
H
Spc
Promjeri oocita sa vidljivom jezgrom mjereni su za svaku enku, unutar vidnog polja pod poveanjem mikroskopa od 100 puta. Trajanje perioda mrijesta odreeno je na temelju podataka dobivenih analizom razvojnih stadija gonada.
Spg
Ms Em
I
252
Slika 3: Razliiti razvojni stadiji gonada kod enki kongerije: (A), pojava oogonija; (B), sazrijevanje; (C), napredno sazrijevanje; (D), zreli stadij; (E), stadij poslije mrijetenja; te kod mujaka (F), pojava spermatogonija; (G) sazrijevanje; (H), naprednosazrijevanje; (I), zreli stadij; (J), stadij poslije mrijetenja. Imonezrele oocite, Mo-zrele oocite, Do-degenerativne oocite, Em-prazan prostor, Spg-spermatogonije, Spcspermatozoidi, Ms-zreli spermatozoidi. Scale bar 100m.
OVJEK I KR III 2012: 249-259
OVJEK I KR III 2012: 249-259
253
90 80 70 60
Prilikom svakog mjesenog uzorkovanja mjereni su slijedei fizikalno-kemijski parametri: temperatura vode, pH, koliina otopljenog kisika, koliina otopljenog ugljik (IV)-oksida, alkalitet, karbonatna tvrdoa vode i otopljene soli. (Tablica 2.). Naknadno je istraena povezanost reproduktivnog ciklusa koljkaa sa promjenom temperature vode.
Tablica 2. Izmjereni fizikalno-kemijski parametri u Jami u Predolcu kod Metkovia (2009 godina)
No. of obs.
TEMP. C January February March April May June July August September October November December 13 12,5 13 13 17,5 15 18 16,5 17 14 14 13
pH 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7 7
O2 (mg/l) 7,57 7,44 9,70 4,60 6,80 8,30 8,45 7,25 1,30 11,65 8,15 8,40
CO2 (mg/l) 2,33 1,40 2,00 1,10 0,50 0,40 0,5 0,7 1,5 4,2 2,8 3,6
HARDNESS dH 14,80 11,92 13,95 16,20 11,40 14,90 11,80 11,50 14,70 15,00 15,30 15,00
50 40 30 20 10 0
10
12
14
16
18
length category (mm )
Slika 4: Duinska struktura populacije kongerije u Jami u Predolcu kod Metkovia (2009 godina)
Rezultati
Duine ljutura kongerije sakupljene tijekom 2009 variraju od 4.00 do 17.00 mm sa srednjom vrijednou ( S.D) od 10.083.04. U populaciji dominiraju jedinke s rasponom duine od 6 do 8 mm (Slika 4. i Tablica 3.).
Tablica 3. Frekvencije duinskih raspona kongerije u Jami u Predolcu kod Metkovia (2009 godina)
Frequency table: length (N=280) K-S d=,09976, p<,01
Od 280 sakupljenih jedinki, 127 (45.35%) su bile enke, 143 (51.07%) mujaci, 6 (2.14%) dvospolci dok kod 4 jedinke (1.42%) nije bilo mogue utvrditi spol. Odnos enki i mujaka iznosio je 1:1.12M (N=270). Duine enki (5.30-17.00 mm) i mujaka (4.00-15.40 mm) su sline, ali rezultati neparametarskog statistikog Mann-Whitney U testa pokazali su da je razlika statistiki znaajna (p=<0.0001). enke (N=127, X=11.063.04) su statistiki znaajno vee od mujaka (N=143, X=9.382.83). Mujaci dominiraju kod manjih duina, dok kod veih duina dominiraju enke (Slika 5.).
40 35 30 25
No of obs
N
Size classes (mm)
% of all Cases 2 25 69 54 47 52 26 5 0,71429 8,92857 24,64286 19,28571 16,78571 18,57143 9,28571 1,78571
20 15 10 5 0
2,0<x<=4,0 4,0<x<=6,0 6,0<x<=8,0 8,0<x<=10,0 10,0<x<=12,0 12,0<x<=14,0 14,0<x<=16,0 16,0<x<=18,0
10 12 14 16 18 20 gender: f
10 12 14 16 18 20 gender: m
length (mm)
Slika 5: Duinska struktura enki i mujaka kongerije u Jami u Predolcu kod Metkovia (2009 godina)
254
OVJEK I KR III 2012: 249-259
OVJEK I KR III 2012: 249-259
255
Raspon duina kod dvospolaca varira od 7.2-11.0 mm, sa srednjom vrijednou ( S.D) od 8.71.39. Na osnovi jednogodinjeg istraivanja, zabiljeen je jedan reproduktivni period. Period mrijesta za oba spola poinje u svibnju i zavrava u studenom (Slika 6.).
U sijenju je 56.25% mujaka i 25.00% enki bilo u poetnom stadiju sazrijevanja gonada, to podrazumijeva da oogeneza i spermatogeneza poinju ubrzo nakon zavretka reproduktivnog ciklusa. U narednim mjesecima udio gonada koje su bile u poetnom stadiju sazrijevanja narastao je u veljai na 58.33% za mujake, te u oujku na 66.67% za enke. Od travnja 64.71% enki i 38.46% mujaka bilo je u stadiju sazrijevanja. Prve zrele enke i mujaci zabiljeeni su u svibnju. Od lipnja mali udio mujaka bio je u stadiju poslije mrijetenja (15%), dok je u istom mjesecu 40% enki bilo izmrijeteno. Postotak zrelih jedinki kod oba spola dosegnuo je maksimum u rujnu. U narednim mjesecima udio izmrijetenih mujaka narastao je na 50% u prosincu, dok je u istom mjesecu udio izmrijetenih enki bio 25%. Seksualno zrele enke zabiljeene su kod raspona duina od 6.0-17.0 mm, a seksualno zreli mujaci kod raspona duina od 5.0-15.4 mm. Kod najmanjih uzorkovanih mujaka (<5 mm duine) zabiljeene su gonade u stadijima sazrijeva, koje nisu bile u zrelom stadiju niti u periodu intenzivnog mrijesta. Za oba spola period mrijetenja zapoeo je u svibnju kada je temperature vode narasla sa 13C na 17.5C. U decembru se temperatura vode spustila na 13C, to je zaustavilo period mrijetenja. (Slika 7.).
19 18
Temperature
17 16 15 14 13 12 jan march may july sep nov feb april june aug octo dec Month
Slika 7: Temperatura vode u Jami u Predolcu kod Metkovia (2009 godina)
Pojava dvospolaca zabiljeena je u sijenju. Poslije veljae, a do rujna dvospolci nisu zabiljeeni, dok se od rujna do decembra ponovo pojavljuju u uzorku. Takve jedinke imaju raspon duina od 7.2-11.0 mm, to odgovara srednjem rasponu duina cijele populacije. Kod svih dvospolaca reproduktivni stadij kod enskog dijela gonade uvijek je za jedan stadij manji nego kod mukog dijela gonade. Ove injenice pretpostavljaju da je kod ovakvih jedinki moda u pitanju promjena spola od enki prema mujacima (barem kod nekih dvospolaca).
Rasprava
Slika 6: Frekvencije razvojnih stadija gonada kod enki i mujaka vrste Congeria kusceri
U populaciji vrste Congeria kusceri iz Jame u Predolcu kod Metkovia dominiraju jedinke mlae od sedam godina. Naime, prema Mortonu i sur. (1998) koljkai s rasponom duine od 6 do 8mm stari su izmeu 5 i 6 godina. Ovi navodi kao i injenica da je u ljetu 2003 provedena akcija ienja u Jami u Predolcu od strane speleolokog drutva piljar-Split, prilikom koje je izvaen velik broj jedinki kongerije, pretpostavljaju da je nakon 2003 uslijedio visok potencijal mrijesta ove vrste.
256
OVJEK I KR III 2012: 249-259
OVJEK I KR III 2012: 249-259
257
Kongerija pokazuje razdvojenost spola sa manjim udjelom dvospolaca (2.14%). U populaciji dominiraju mujaci u omjeru 51.07%M : 45.35%. Prema Mortonu (1989) ovakva je situacija tipina za mnoge morske koljkae koji obitavaju u plitkim morima. To potvuje pretpostavku Mortona i sur. (1998) da su pretci kongerije bili morski koljkai. Kod veine slatkovodnih koljkaa (Hong Kong model), u populacijama je vie enki nego mujaka (Morton, 1991). Mujaci dominiraju kod manjih duina, dok kod veih duina dominiraju enke. Ovo za sobom povlai injenicu da je u podzemnom stanitu energetski mnogo povoljnije ulaganje u manje mujake koji proizvode vei broj spermalnih stanica nego ulaganje u starije enke koje proizvode velike i energetski skupe jajne stanice. Ovu pretpostavku potvuje injenica da je u ukupnom uzorku pronaen mali broj dvospolaca (2.14%), te postoji mogunost ponavljanja dvospolnosti kod jedinki srednje duine i starosti. Vrste iz porodice Dreissenidae se raznmoavaju sekvencionalno (Borcherding, 1991), a sezonska varijabilnost u razvojnim stadijima gonada upuuje na injenicu da odrasle jedinke nose zrele gamete jako dugo. Rezultati ovog istraivanja potvruju tu tvrdnju. Za vrijeme jednogodinjeg istraivanja, uoen je jedan reproduktivni period, koji kod enki i mujaka zapoinje u svibnju i zavrava u studenom. enke se bre razvijaju od mujaka. Sazrijevanje gonada dostie vrhunac u kasnu zimu, to za sobom povlai prvo mrijetenje tijekom svibnja. Promjene temperature vode tijekom perioda istraivanja vie utjeu na razvoj gameta kod enki, to upuuje na razliitost u razvojnim ciklusima enki i mujaka. Porast temperature vode tijekom proljetnih mjeseci, smatra se primarnim okidaem razmnoavanja kod vrsta iz porodice Dreissenidae (Lucy, 2006). Mrijetenje kongerije zapoinje kada temperatura vode prijee 13.0C, to potvruje da je i kod ove vrste porast temperature glavni okida razmnoavanja. Congeria kusceri je dobar primjer konzervacijske biologije podzemnih beskraljenjaka. Smatra se da e naredna istraivanja pomoi u razumijevanju biologije ove zanimljive vrste. Literatura Bilandija, H., Podnar, M., Jali, B., Patari, I., Tvrtkovi, N., etkovi, H., 2010.: Phylogeny and phylogeography of the cave bivalve Congeria kusceri, with an outline for its endangerment in Croatia. In: Mokri A., Trontelj, P. (eds.). 20th Intern. Conf. on Subterranean Biology, Abstract book, Postojna: organizing committee, pp. 5657. Bole, J., 1962.: Congeria kueri sp. n. (Bivalvia, Dreissenidae). Bioloki vestnik, 10, 5561. Borcherding, J. (1991): The annual reproductive cycle of the freshwater mussel Dreissena polymorpha Pallas in lakes. Oecologia 87: 208-218. Jali, B., 1998.: The stygobiont bivalve Congeria kusceri Bole, 1962 (Bivalvia, Dreissenidae) in Croatia. Natura Croatica 7(4), 341347. Jali, B., 2001.: The first finding of a live stygobiont bivalve Congeria in the Lika region, Croatia. Natura Croatica 10(3), 213220. Kochansky-Devid, V., Slikovic, T., 1978.: Miocenske kongerije Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Palaeontologia Jugoslavica, 19, 198.
258
Komeriki, A., Bilandija, H., Jali, B., 2011.: New localities and the first population size estimate of highly endangered Dinaric cave clam, Congeria kusceri, Bole 1962. In: 19th International Karstological SchoolKarst Underground Protection, June 20-25, 2011, Postojna/Slovenia, Abstract book, pp. 46. Lucy, F., 2006.: Early life stages of Dreissena polymorpha (zebra mussel): the importance of long-term datasets in invasion ecology. Aquatic Invasions 1(3), 171-182. Morton, B., 1989.: Life-history characteristics and sexual strategy of Mytilopsis sallei (Bivalvia: Dreissenacea), introduced in Hong Kong. J.Zool., Lond. 219, 469-485. Morton, B., 1991.: Do the Bivalvia demonstrate environment-specific sexual strategies? A Hong Kong model. J.Zool., Lond. 223, 131-142. Morton, B. S., Velkovrh, F., Sket, B., 1998.: Biology and anatomy of the living fossil Congeria kusceri (Bivalvia: Dreissenidae) from subterranean rivers and caves in the Dinaric karst of the former Yugoslavia. J.Zool., Lond. 245, 147174. Nuttall, C. P., 1990.: Review of the Caenozoic heterodont bivalve superfamily Dreissenacea. Palaeontology, 33, 707737. Stepien, C. A., Morton, B., Dabrowska, K. A., Guarnera, R. A., Radja, T., Radja, B., 2001.: Genetic diversity and evolutionary relationships of the troglodytic living fossil Congeria kusceri (Bivalvia: Dreissenidae). Mol, Ecol, 10, 18731879. Verween, A., Vincx, M., Degraer, S., 2010.: Mytilopsis leucophaeata: The brackish water equivalent of Dreissena polymorpha? A review. In van der Velde, G., Rajagopal, S., & A. bij de Vaate (eds.), The Zebra Mussel in Europe pp. 29-44. Backhuys Publishers, Leiden Margraf Publishers, Weikersheim, Vienna. 536 pp.
OVJEK I KR III 2012: 249-259
OVJEK I KR III 2012: 249-259
259
IV. TURIZAM, KULTURA // IV TOURISM, CULTURE
Mandina gradina, Duvanjsko polje (BiH). Snimio I. Lui
KARSTOLOGICAL AND FOUR OTHER BETTER KNOWN PUBLIC IMAGES OF THE DINARIC KARST // KARSTOLOKA I ETIRI POZNATIJE SLIKE DINARSKOG KRA
Karstoloka i etiri poznatije slike Dinarskog kra

1
Ivo Lui12 Speleoloka udruga Vjetrenica Popovo polje, Ravno bb, 88370 Ravno, BIH, 2 Fakultet drutvenih znanosti dr. Milenka Brkia, Put za Podbrdo b.b.; BiH Bijakovii / Meugorje 88266 E-mail: ivo@vjetrenica.com Saetak Dinarski kr je, kao i svaka druga pejsana pojava, kulturni konstrukt koji ovisi o mnogim povijesnim, vjerskim, obrazovnim i drugim iskustvima promatraa. Kao takav, on se ponekad bitno udaljava od karstolokog pojma Dinarskog kra, te je materijal koji tvori razliite, ponekad i suprotstavljene slike toga podruja. U radu se utvruju osnovna obiljeja karstoloke slike Dinarskog kra, izlau osnovne postavke teorije krajolika i estetskih koncepata koji se nalaze u temelju vrednovanja prirode tijekom povijesti. Zatim se izdvajaju etiri najee i najdominantnije javne slike Dinarskog kra: hajduka zemlja, kamena pustinja, zemlja grobova i jadranska turistika razglednica. Definiraju se njihova osnova obiljeja, uvjeti nastanka i njihova aktualna javna uloga. Na kraju se daju naznake koje bi navedene slike iz djelatnih uloga prevele u ulogu kulturne batine, a na njihovo mjesto afirmirale karstoloku sliku Dinarskog kra. Kljune rijei: Dinarski kr, percepcija, slike, karstologija
Karstological and four other better known public images of the Dinaric Karst
1
Ivo Lui12 Speleological Society Vjetrenica Popovo polje, Ravno bb, 88370 Ravno, BIH, 2 Faculty of Social Sciences dr Milenko Brki, Put za Podbrdo b.b.; Bijakovii / Meugorje 88266; Bosnia and Herzegovina, E-mail: ivo@vjetrenica.com Abstract The Dinaric karst is, like any other landscape phenomena, cultural construct that depends on many historical, religious, educational and other experiences of someone who observes it. As such, it is sometimes significantly departs from the karstological concept of the Dinaric karst, and that material builds different, sometimes mutually contradictory images of same area. The paper defines the basic characteristics of the karstological image of the Dinaric karst, setting out the basic theories of landscape and aesthetic concepts contained in the basis of valuation of nature during the history. The four most common and most dominant public image of the Dinaric karst has been separated after that: hajduks land, stony desert, the land of graves and the Adriatic tourist postcards. The basis of their characteristics has been defined, as terms of their origin and their current public role. At the end, author gives some indication how that cultural images could be changed from active role into the role of cultural heritage, and how instead of them affirmed karstological picture of the Dinaric karst. Keywords: Dinaric Karst, perception, image, karstology OVJEK I KR IV 2012: 263-272
263
Uvod ili znanstvena slika kra
Dinarski kr je jedno od najpoznatijih i najistraenijih krkih podruja u svijetu. Po krkim oblicima jedno od najrazvijenijih i po raznolikosti najbogatijih krkih cjelina. U geolokom smislu to je prostor Jadranske i/ili Dinarske karbonatna platforme, za koje se ustalio naziv Vanjski Dinaridi. Obuhvaa dijelove Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore u duina od oko 700 km, irini 50-150 km, prosjene debljine platforme oko est km, a najvea zabiljeena dubina karbonatnih naslaga prelazi 15 km (vidi: Aljinovi 1984). Podruje manjih cjelina kra sjeveroistono od karbonatna platforme naziva se Unutarnji Dinaridi, u kojima dominira nekrki reljef. Ona osim istonih dijelova BiH, sredinjih dijelova Slovenije i sjevernih dijelova Crne Gore, zahvaaju i najzapadnije dijelove Srbije. Geografski pojam Dinarsko gorje ili geotektonski pojam Dinarida obuhvaa ire podruje od Dinarskog kra, i poklapa se otprilike s Vanjskim i Unutarnjim Dinaridima zajedno. U Dinarskom kru razvijeni su brojni krki oblici, od najmanjih do najveih, kao to su: krape, kamenice, dolovi, vrtae ili ponikve, jame, peine, ponori, estavele, rijeke ponornice, izvori, vrulja, kukovi, glavice, humovi, vlke, bogazi, drage, uvale, doline, slijepe doline, polja, zaravni, itd. Posebno obiljeje su brojna i lijepo razvijena krka polja, koja se esto terasasto niu jedno ispod drugog, a povezuju ih rijeke ponornice, uvijek drugog imena. Pored krkog geodiverziteta, Dinarski kr je podruje iznimnog biodiverziteta. Zemlje Dinarskog kra su, gledano po broju vaskularnih biljnih vrsta u odnosu na jedinici povrine, najbogatije u Europi: prva je Slovenija sa 0,158 vaskularnih biljnih vrsta po etvornom kilometru, a slijede je Albanija (0,105) (Nikoli 2001), BiH 0,1001 i Hrvatska (0,075), dok je tadanja Jugoslavija na devetom mjestu (0,0419) (Nikoli 2001). Takoer, po biolokoj raznolikosti se istiu neke faunistike skupine poput riba jadranskih rijeka, faune vodenih kukaca, i drugih. No, najveu posebnu raznolikost Dinarskog kra ini podzemna fauna. U vjeitom mraku podzemnih upljina ivotni prostor nalo je 1240 vrsta, meu kojima je vie od 450 vodenih i vie od 790 kopnenih (Sket 2004). Dinaridi imaju najvei podzemni biodiverzitet u svijetu i najmanje dvostruko vei broj podzemnih vrsta od svjetskog prosjeka. Najvei broj podzemnih vrsta zabiljeen je u Vjetrenici i u Postojni; u prvoj 101 vrsta (Ozimec i Lui 2010), a u drugoj, prema publiciranim podacima, neto manje. Gornji podaci rezultat su znanstvenih istraivanja Dinarskog kra koja su u modernom smislu poela sredinom 19. stoljea, a krajem toga stoljea nastaje i prva cjelovita monografija o kru, Das Karstphnomen Jovana Cvijia, koju smatraju prvom krkom monografijom, a Cvijia rodonaelnika karstologije (Ford & Williams 1989, Ford 2007). Zahvaljujui tome, niz krkih oblika Dinarskog kra ulazi u karstoloku terminologiju: dolina, hum, kamenica, polje, ponor, bogaz, a jo neki izrazi koriste se u neto smanjenom opsegu, kao npr. kras i jama. Meutim, rezultati karstolokih istraivanja nisu u tolikoj mjeri poznati izvan znanstvene zajednice i znanstvena slika Dinarskog kra ima ogranien domet. Ovaj lanak nastoji orisati osnovne slike Dinarskog kra koje prevladavaju u opoj javnosti, upozoriti na njihovo razlikovanje od karstoloke slike, kao i na potrebu njezina jaanja u javnosti. Da bi se preciznije odgovorilo koliko drugi znaju o kru, trebalo bi sondirati javno mnijenje i mi nemamo namjeru ii u tom smjeru. Mi emo na temelju dojma o frekvenciji upotrebe nekih pojmova za iri prostor Dinarskog kra, izdvojiti etiri najee i najutjecajnije slike Dinarskog kra i nastojati dati njihova osnovana obiljeja i funkcije. To su: a) Hajduka zemlja, b) Kamena pustinja, c) Zemlja grobova i d) Jadranska turistika razglednica.
1 Prema: Redi, 2009, u BiH su na 51 129 km2 dravne povrine zabiljeene 5134 vaskularne biljne vrste.
Zato govor u slikama?
Zato govorimo o i u slikama i kakva je njihova vanost i prikladnost za ovu znanstvenu analizu? Ukratko, zato to su slike kulturne kategorije, koje se mijenjaju kroz povijest, i zato to su iz slika nastali pojmovi krajolika i naslijedili njihovu osnovnu logiku. Naime, krajolici koje znamo uvelike su mentalna stvarnost (kulturni realitet), uvjetovana kolektivnim kategorijama koje su se prenosile kroz jezik, i uvale iz generacije u generaciju kroz obrazovanje i oponaanje (Claval 2008). Krajolici su najprije vanjska realnost, koja se prima gledanjem, sluanjem i mirisanjem, a te osjeaje svijest sreuje u kategorije koje su socijalni konstrukt. Evo nekih elemenata koji utjeu na sreivanje naih slika-krajolika. Najprije jezik: svaki jezik sijee stvarnost na razliite kategorije. One najee slijede morfoloke zakonitosti. U naim podrujima izrazitog kra moe se zapaziti najmanje desetak narodnih izraza za kamen (kamen, stijena, ljut, kuk, kogumina, mrkijenta, ivac, pola, splaa; obzirom na upotrebu patosnica, prijeklopnica, podumijenta; na veliinu umetaljka, akavac, kalja), ali, primjerice, za umu vlada siromatvo izraza. Zatim ovjek kategorizira prirodu s obzirom na stupanj njezine antropiziranosti na divljinu, ruralno i urbano podruje. U Hercegovini je esta podjela krajolika na brdo i polje. Druge interpretativne kategorije se koriste u pogledu duhovnih vrijednosti kao to su sveto i profano; u pogledu pravnog poloaja dijeli se na javno i privatno; u vezi naina javnog sudjelovanja na individualno i kolektivno; itd. Gledano u odnosu na psihika obiljeja, krajolici izazivaju doivljaje sklada i ljepote, mira i tiine, opasnosti, straha i uzvienosti; zatim ovisno o dnevnim i sezonskim ritmovima, itd (Claval 2008). Uloge slika u interpretaciji krajolika se moe bolje razumjeti kada se pogledaju razliiti modeli krajolika koje su ljudi izgradili u svojoj svijesti u skladu sa svojim kulturama: u najtradicionalnijim drutvima ljudi doivljavaju okoli kao djelo nadnaravnih sila ili bia, pa je krajolik svet; drugi je estetski model koji se pojavio u 14. stoljeu u Kini a u 15. i Europi, a koji se oslanja na estetske osjeaje koje iroki horizont, duga perspektiva, boje, oblici i pokreti stvaraju u veini dua; trei se temelji na prirodoznanstvenim spoznajama o kretanju materije i energije koje ine svijet oko nas, koji postaje sistematian pojavom evolucionizma; i etvrti nastaje krajem 19. stoljea razvojem psihoanalize, koji zapaa da postoji duboka povezanost izmeu okolinih oblika i ivotnih iskustava ljudi (Claval 2008). Meutim, ne dijele nuno svi ljudi nekog podruja isti imaginarni krajolik. Poljoprivrednici e vjerovati da nadnaravne sile utjeu na klimatske opasnosti koje prijete njihovoj stoci ili usjevima; pripadnici srednje klase doivjet e prirodu izvan grada kao estetsku vrijednost, a mnogi od njih e znati objasniti fizike, kemijske i bioloke procese u obiljejima koje promatraju; zadnjih desetljea rastui broj ljudi uvaava ekoloka objanjenja krajolika; dok su pjesnici otvoreniji psihoanalitikim slikama (Claval 2008). Zapravo, svijest o krajolicima stoljeima je stjecana i njegovana preko umjetnosti, najprije kroz prie i pjevanja s naglaenim mitolokim sastavnicama, a zatim preko autorske umjetnosti, putopisa i renesansnog slikarstva. U tom pogledu vie slijedimo zakonitosti umjetnikog izraza, nego prirodnih znanosti. Povjesniari estetike posebno vanim istiu razvoj tri estetske konceptualizacije, do kojih dolazi u slikarstvu tijekom 18. stoljea: ljepota, uzvienost i slikovitost (Carlson 2007). One naglaavaju razliite i nerijetko suprotstavljene aspekte prirode. Treba napomenuti da je estetika tada bila estetika prirode. Meu njima, koncept slikovitosti postao je najznaajniji i najutjecajniji, te je za dugo odredio nae ukuse u doivljaju prirode. Slikovit doslovno znai kao slika i teorija slikovitosti zastupa estetsko vrednovanje u kojem je prirodni svijet doivljen kao da
264
OVJEK I KR IV 2012: 263-272
OVJEK I KR IV 2012: 263-272
265
je podijeljen u umjetnike scene, koje idealno nalikuju umjetnikim djelima, posebno pejsanom slikarstvu, u temi i sastavu. Teorija slikovitosti, kao i druge dvije kategorije koje smo spominjali, pripada konceptu bezinteresnog estetskog vrednovanja, koje zapovijeda potovanje prirode i oduzima pravo promatrau na osobne interese i asocijacije. To je doprinijelo pojanjenju podloge za iskustvo prirode kojim upravlja teorija slikovitosti, koja potie ocjenjivaa da vidi prirodu u skladu s novim postavkama umjetnikih slika i asocijacija. Ideja slikovitosti dodiruje se s raznim estetskim tradicijama, poput one koje vidi umjetnost kao zrcalo prirode. Krajem 18. stoljea ideja slikovitosti dosegla je svoj vrhunac, kad su je popularizirali engleski knjievnici i kad je postala estetski ideal engleskim turistima (Carlson 2007). Najvaniji razvojni procesi u Dinarskom kru, koji su sloeni rezultati povijesnih, tradicijskih i modernizacijskih zbivanja, oblikovali su nekoliko tipskih slika toga prostora: slika hajduke zemlje, slika kamene pustinje, slike zemlje grobova i etvrta: turistika razglednica Jadrana. Skicirat emo u najnunijem svaku od njih, uz obavezu njihova daljnjeg istraivanja i utvrivanja.
koji je preko nje javno afirmiran, esto u negativnom smislu. U njezinu temelju je dinarski kulturni areal, jedan od desetak kulturnih provincija jugoistone Europe. Ona zahvaa trokutast prostor od istonih padina jadranskih primorskih planina na zapadu, Save na sjeveru i zapadne umadije na istoku do Drima (Gavazzi 1987). Ne zahvaa Sloveniju koja spada u alpsku kulturnu provinciju, te vei dio Istre, priobalja i otoka, koji pripadaju mediteranskom kulturnom arealu. Tako, geoekoloka cjelina Dinarskog kra podijeljena je na tri kulturna areala, pa zato Dinarski kr i ne postoji kao neka jedinstvena kulturna cjelina.
Kamena pustinja
Hajduka zemlja
Ova slika se vee se za unutranji, skroviti i zabaeni dio surovih dinarskih planina, koje su tokom povijesti bile sigurno utoite stoarima u politiki i vojno turbulentnim vremenima, to je podrazumijevalo vlastitu reprodukciju, proizvodnju dobara i obranu teritorija. Dinarske planine tijekom povijesti su bile mjesto tri velika zbjega, za vrijeme osvajanja Rimljana, doseljavanja Slavena, i prodora Osmanlija, od kojih je posljednji imao posebno znaenje, jer je kao njegova posljedica dolo do stapanja starobalkanskih i junoslavenskih etnikih struktura, iz kojih se rodila dinarska sociokulturna paradigma (ari, 2007). Taj se kulturni profil temelji na posebnom tipu vjerovanja sa snanim pretkranskim sadrajima, u kojima se svjetonazor izraavao mitovima, pjesmama, priama i kroz kult predaka. Herojski kodeks obana bio je glavna vrijednost, a nepokornost glavna vrlina. Zbog toga je fenomen hajdutva bio vrlo popularan, na njemu se razvila elita koja je stekla istaknuto mjesto u pukoj memoriji i epskoj predaji. Identitet je bio fluidna kategorija, a tradicija pastirstva, etovanja i pljake uklapana je u vojnokrajinske saveze, najprije Osmanlija, a potom Habsburgovaca i Mleana (ari, 2007). Ideologije 19. i 20. stoljea nadahnjivale su se slobodarskim kapitalom toga stanovnitva, te oko lika hajduka oblikovale pojam zatitnika nacionalne slobode. Taj se lik politiki koristio sve do najnovijih vremena, i dijelom je upreden u ratna zbivanja s kraja 20. stoljea, a neki istaknutiji politiki lideri povezuju se s tom tradicijom. Ova slika nije nuno ovisna o krkoj povrini tla, nego je vie vezana za pojam dinarskog
Slika Kamene pustinje je krajnja vizualna valorizacija reljefa golog kra, koji je, konano i zasluan da ga je oko znanstvenika zapazilo kao posebnu vrstu zemljine povrine. U njezinu nastanku susrele su se dvije vane povijesne okolnosti. Prva je bez sumnje dolazak istraivaa koji su se prvi put sreli s dramatinim vizurama krkog reljefa. Domaa eljad je imala nazive kojima je razlikovala taj najrazvijeniji dio kra ljuti ali su na njemu roeni i odrasli, pa slika toga reljefa nije za njih bila nikakva neobinost ni novost. Pisci su se susreli s potpuno ogoljelim krkim reljefom, s golim stijenjem, kojeg su kao takvog zabiljeili i isticali u svojim zapaanjima i izvjetajima. Prva definicija kra bila je uglavnom povezana s njegovom osebujnom povrinom. Druga okolnost je stalno poveanje broja stanovnika koje je dovelo do prenapuenosti i egzistencijalne drame koja se vezivala za oskudnost i nedostatnost krajolika. Poiva na povijesnoj kontradikciji u ijem je temelju stalno poboljanja uvjeta ivota. Naime, sve vea proizvodnja hrane, koja je posljedica uvoenja novih kultura i tehnika obrade tla, dovela je do stalnog rasta broja stanovnika i njihovih poveanih oekivanja. Ilustracija
Slika 1: Dizajn hotela Hajduke vrleti u Parku prirode Blidinje dominantno utjee na percepciju cijelog kompleks zatiene prirode (http://www.hajduckevrleti-blidinje.com/index.php/)
Slika 2: Primjer kamene pustinje: suha vala Zavala Slano, snimio , Kuevi, prema Cviji, 1929.
266
OVJEK I KR IV 2012: 263-272
OVJEK I KR IV 2012: 263-272
267
iz Popova polja pokazuje da se tijekom druge polovice 19. stoljea broj stanovnika udvostruio, a u odnosu na 17. stoljee uetverostruio, to je prelo granicu nosivosti krajolika, dovelo do snanih pritiska na okoli, osjeaja egzistencijalne ugroenosti, iseljavanja i povratne informacije o pasivnom kraju. Treba znati da su naa krka polja u starijim izvorima predstavljala mjesta idealna za ivot. U njima su polugodinje poplave obnavljale plodnost tla i ono nije ovisilo ni o kakvim tehnikama plodoreda, starijim paljevinama ili neto novijim zamjenama upotrebe tla (Lui, 2009). Dok je bilo manje stanovnitva, ono je naseljavalo povoljnije uvjete podruja uz polja i doline rijeka, panjaci imalo vie vode i hrane i svega za svakodnevni ivot. Meutim, naziv Kamena pustinja ima vanu drutvenu dimenziju, koja sugerira pasivnu zemlju, koja nije u stanju sebe prehraniti. Jo izmeu dva rata je upozoravano kako se ondje na radi tek o svojstvu podneblja, nego puno vie o dominantnoj ekonomskoj politici (Gui 1936). Koliko su samo, primjerice, ta podruja izmeu dva svjetska rata proizvela visokotarifne robe, poput duhana, ali je njihovih prihoda vraeno premalo tome kraju. Zbog visoke cijenjenosti, ovdanji duhan je imao odlinu cijenu na meunarodnom tritu, ali mu je Prva Jugoslavija oborila cijenu dva do etiri puta u odnosu na austrijsko vrijeme, pa je broj sadilaca u Hercegovini bio pao s 25.000 na oko 6.000. Iznos koji bi zaradio proizvoa, ne bi bio dovoljan da podmiri dug na nametnute poreze (Gui 1936), premda nitko nije urednije plaao porez od sadioca duhana (Roje 1936, 216). Hajka na kr u pozadini je imala ideju o snanoj industrijalizaciji i melioraciji tih podruja koja je u razvojnoj politici dinarskih zemalja zenit doivjela nakon Drugog svjetskog rata, a i danas je to najsnaniji privredni pristup.
Zemlja grobova
Slika koju smo nazvali Zemlja grobova akumulira sve povijesne aspekte krajolika koji se izravno i neizravno veu za grob kao jedan od najtrajnijih i najsnanijih znakova u prostoru. Zbog politike prijemivosti doivljaj ove slike je u novije vrijeme preesto reduciran na krajolik kao stratite, to je jedna od najsnanijih negativnih slika kra uope. U najirem znaenju sliku generira groblje od onoga uobiajenog poivalita naih mrtvih, djelatnog u nekom od naselja, preko kulturnih spomenika poput obrednih gomila, steaka, lokaliteta s nazivom grob (greb) bez vidljiva materijalnog traga, lokaliteta tipa svatovsko groblje, mjesta prometnih nesrea koja su oznaena spomenicima, cvijeem (najee plastinim) i svijeama, do mjsta masovnih stradanja u ratu, prirodnih katastrofa ili rudarskih nesrea, provalija i jama masovnih grobnica... Dva kljuna elementa osobito daju vanost ovoj slici: prvi, stari Slaveni su svoje mrtve ukapali pored ognjita i ispod praga, te ih smatrali obaveznim dijelom zajednice ivih. To se toliko ukorijenilo u kulturu Slavena da je jedan od najvanijih godova dinarskih seljaka bila krsna slava slavljenje mrtvih koji su potekli iz vlastite porodice. Drugi je modernizacija politike sfere koja snano politizira suvremeni ivot i s lakoom manipulira tradicionalnim pijetetom prema mrtvima, osobito u sluaju masovnih stradanja. Tako, u artikulaciji ovoga krajolika postoje znatne razlike, od osobnog pijeteta prema mjestu stradanja drage osobe, koja se obiljeava osobnim inima iskazivanja alosti, do dva pravca kolektivnog: jednog koje ima vie mitsko i metafiziko znaenje, i drugog, stradanje koje ima snanu aktualnu politiku dimenziju. Takve su gore spomenute masovne grobnice, nedvojbeno jedan od najsnanijih crnih markera prostora, esto povezivane s iracionalnim doivljajima podzemlja punog straha. Primjerice, na irem podruju Popova polja evidentirano je 13 jama masovnih grobnica iz Drugog svjetskog rata te na okolnim podrujima jo oko deset lokaliteta na kojima su stradali ljudi iz Popova (Lui 2007).
268
Slika 3: Pogled na Gatako polje kod Avtovca, snimio Ivo Lui
Ova slika je toliko snana i otporna ak i na prostore u kojima je znanstvena slika primarna, pa tako imamo nacionalne parkove i parkove prirode u kojima su grobovi jedno od najvanijih obiljeja. Jadranska turistika razglednica Sve negativnosti koje su kru pripisale navedene slike trebala je na jednom njegovu sasvim odreenom dijelu kompenzirati i idealizirati jedna nova slika Jadranska turistika razglednica. Ona se temelji na vrednovanjima koja su se stoljeima razvijala po obalama Sredozemnog mora, na kojem je, konano, i nastao pojam krajolika. Tijekom 19. stoljea posjeuju ih slavni ljudi, o njima piu knjievnici i slikaju ih umjetnici, te razvijaju sliku seoske idile Mediterana. Tako konzervirane slike krajolika 19. stoljea poinju se tijekom 20. stoljea nuditi kao mjesto iz snova. Kasnije e im se dodati komercijalni prizori plaa s palmama, osunanim goliavim tijelima, itd. Litoralizacija na Jadranu snanije nastupa nakon Drugog svjetskog rata. Prati ju izgradnja Jadranske magistrale, okretanje turizmu, uzimanje stranih zajmova i ukljuivanje u zapadnu robnu privredu. Iako razglednica podjednako duguje moru kao i kru, druga sastavnica sve do danas ostaje runo pae. No, najpounije je od svega da isti prostori koji su do juer bili pojam kamene pustinje, sada postaju mjesto rajskog uitka koje privlai ljude s kraja globusa.
OVJEK I KR IV 2012: 263-272
OVJEK I KR IV 2012: 263-272
269
Bibliografija Aljinovi, Bruno, 1984.: Najdublji seizmiki horizonti sjeveroistonog Jadrana : disertacija, Prirodoslovno-matematiki fakultet fizika, Zagreb, 265. Carlson, Allen (2002).: Environmental aesthetics. In E. Craig (Ed.), Routledge Encyclopedia of Philosophy. London: Routledge. Retrieved November 28, 2007, from http://www.rep.routledge.com/article/M047SECT1. Claval, Paul 2008.: The Idea of Landscape. PECSRL The Permanent European Conference for the Study of the Rural Landscape. 23th Session Landscapes, Indentities and Development. Lisabon and bidos, Portugal, 1st 5th September 2008. (http://unjobs.org/authors/paul-claval veljaa 2009). Cviji, Jovan 1929.: Dinarski karst / Karst Dinarique. Atlas Geografskog drutva, sveska 1, Beograd, Dravna tamparija Srba, Hrvata i Slovenaca. Daoxian Y., 1988.: On the Karst Environmental System. Proceedings of the IAH 21st Congress, XXI (1): 30-46.
Slika 4: Jedna od najeksploatiranijih jadranskih razglednica: Dubrovnik, grad na hridi. Snimio Ivo Lui
Prijelazne slike i zavrne pouke
Ford, D., P. Williams, 1989.: Karst Geomorphology and Hydrology.- Unwin Hayman, p. 601, London. Ford, D. 2007.: Jovan Cviji and the founding of karst geomorphology. Environmental Geology, Vol. 51, No 5 / January, 2007. Gavazzi, Milovan 1978.: Vrela i sudbine narodnih tradicija, Zagreb, 290. Gui, Branimir 1936. Dananja Hercegovina. Nova Evropa Zagreb, 1936, XXIX broj 7.i 8., str. 202-207. Lui, Ivo 2007.: Shafts of life and shafts of death in Dinaric karst, Popovo polje case (Bosnia & Hercegovina), Brezna ivljenja in brezna smrti na Dinarskem krasu, primer Popovega polja (Bosna in Hercegovina). Acta Carsologica 36/2, 321-330, Postojna, 2007. Lui, Ivo 2009.: Povijest poznavanja Dinarskog kra na primjeru Popova polja (Pokuaj holistike interpretacije kra uz pomo karstologije, povijesti okolia i kulturnog krajolika). Disertacija, Univerza v Novi Gorici Fakulteta za podiplomski tudij. Nova Gorica. Novi Radio Biha 2007.: La Farge uskoro poinje sa istraivanjem. http://www. noviradiobihac.com/modules.php?name=News&file=print&sid=1984 (2010). Ozimec, R. & Lui. I. 2010.: The Vjetrenica cave (Bosnia & Herzegovina) one of the worlds most prominent biodiversity hotspots for cave-dwelling fauna. Subterranean Biology 2009 (2010), 7: 17-23. Pano, Vladimir 1995.: Karstology, an integrated system of sciences on karst. Acta carsologica, XXIV (1995), Ljubljana, 43-50.
Navedene slike su neka vrste idealnih tipova i u stvarnosti se nalaze u razliitim omjerima, ali su njihovi dominantni naglasci. One nisu nastajale spontano, nego uvijek kao epifenomen razvoja drutvenih prilika. U pravilu su rezultat modernizacije kojoj su pojedine tradicijske i pejsane vrijednosti izlagane i pri tome dobijale neke druge dimenzije. Zanimljivi su razni prijelazni oblici tih slika, osobito onih podruja koja po definiciji imaju znanstvene slike, kao nacionalni parkovi i parkovi prirode. Prva dva nacionalna parka u BiH, Sutjeska i Kozara, mjesta su masovnih stradanja ljudi, civila ili boraca tijekom Drugog svjetskog rata. To je bila presudna kvalifikacija za njihovo proglaenje. Razlozi za proglaenje Parka prirode Blidinje su iznimne prirodne vrijednost, ali je najsnanija toka okupljanja posjetitelja grob navodne stradalnice Dive Graboveve na padinama Vran planine. Jedini novi nacionalni park, nastao od osamostaljivanja BiH, Una, proet je politikom pasivne zemlje, koju nastoje oplemeniti izgradnjom hidrocentrale Unac i rudnika gipsa. Glasnogovornik te politike, najprije gradonaelnik Bihaa a potom i premijer kantona, javno argumentira: NP Una da, ali ne da budemo gladni kruha (Novi Radio Biha, 2007). I to u neposrednoj blizini NP Plitvikih jezera koja godinje posjeti vie od milijun ljudi. Sve ovo upozorava na vanost afirmacije karstoloke slike Dinarskog kra. Suvremena karstologija, nadahnuta holistikim pristupom (vidi: Pano 1995) i ekolokom paradigmom (vidi: Daoxian 1988), nudi mogunosti za to. Ve je razraeno niz metoda za cjelovitu evaluaciju kra, meu kojima je vjerojatno najprimjenjivanija ona pri postupku za proglaenje kulturnog krajolika za Popis svjetske batine UNESCO-a. Pored istraivakog bavljenja krem, karstolozi moraju koristiti svaku javnu priliku za promicanje znanstvene slike kra.
270
OVJEK I KR IV 2012: 263-272
OVJEK I KR IV 2012: 263-272
271
KARST ELEMENTS AND CONTEXTS OF THE MOST KNOWN APPARITIONS OF THE HOLY VIRGIN MARY // ELEMENTI KRA U KONTEKSTU NAJPOZNATIJIH MJESTA UKAZANJA SVETE DJEVICE MARIJE
Redi, Sulejman; Barudanovi, Senka; Radevi, Milenko (ed) 2009.: Bosnia and Herzegovina - Land of Diversity, Prvo izvjee Bosne i Hercegovine za Konvenciju o biolokoj raznolikosti - First national Report of Bosnia and Herzegovina for the Convention on biological Diversity, Federal Ministry of Environment and Tourism, 162. (http://www.cbd.int/doc/world/ba/ba-nr-01-en.pdf). Roje, Marin 1936.: Stanje poljoprivrede u Hercegovini. Nova Evropa, Zagreb, 1936,XXIX broj 7. i 8., str. 212-219. Sket, Boris 2004.: Dinaric Karst: Biospeleology. Encyclopedia of Karst and Caves Sceinces. London. ari, Marko (2007).: Ekohistorijski osvrt na planine i morlaki svijet u: Dalmatinska zagora. Nepoznata zemlja. (gl. ur. Vesna Kusin), Zagreb, 221-231.
Karst elements and contexts of the most known Apparitions of The Holy Virgin Mary
Ugo Sauro, retired professor of Physical Geography at the Department of Geography of Padua University, Italy; cooperant lecturer at the Karstology graduate programme at the University of Nova Gorica - Slovenia; private adress: Via Cengetti 1, 37021 Bosco Chiesanuova (VR) - Italy; E-mail: ugo.sauro@gmail.com Abstract The three most known apparitions of Holy Virgin Mary of the last two centuries have taken place in karst contexts and have had as backgrounds specific karst forms and/or landscapes. In particular, the apparitions of Lourdes in 1858 happened in a cave; the apparitions of Fatima in 1917 occurred in a closed depression; the earliest apparitions of Medjugorie during 1981 have taken place on a desertified slope. These events pose some questions: why such contexts and forms have been chosen? What could be the symbolic significance of such contexts and forms in relation with the messages of the Holy Virgin to the sighters? The cave of Lourdes, which was dry and suddenly became a spring-cave, could signify that the Virgin Mary, as Mother of Jesus, is a spring of grace for the humankind and that She aims to bring to the humankind her Son Jesus, who is living water; the doline of Fatima could be interpreted as the symbol of a fold, collecting the men as a herd, protecting them, pacifying them and inundating them of graces; the desertified slope of Medjugorie could mean that, even in a degraded world resulting from all the individual and collective sins, the grace of God, if accepted by the persons, may help to restore in the same time the human earths and the nature. Beside the problems of the understanding of such queries, there is the fact that in these special places millions of pilgrims come in contact with karst environments. So, perhaps, it could be worth to propose to the pilgrims some well studied forms of cultural and environmental tourism about the karst processes and landscapes. Keywords: karst landscapes, apparitions of Holy Virgin Mary, karst features as symbols, karst cultural tourism
Elementi kra u kontekstu najpoznatijih mjesta ukazanja svete Djevice Marije

Saetak Tri najpoznatija ukazanja Svete Djevice Marije koja su se dogodila u protekla dva stoljea, odigrala su se meu krkim oblicima i krajolicima. Ukazanja iz Lourdesa 1858. godine desila su se u pilji, ukazanja iz Fatime 1917. u jednoj dolini; prva ukazanja u Meugorju 1981. na stijenama sa razvijenim krapama. Ovi dogaaji nameu pitanja: zato su bili izabrani takvo okruenje i takvi krki oblici? Koja su simbolika znaenja tih okruenja i oblika u vezi sa porukama Svete Djevice Marije vidiocima?
272
OVJEK I KR IV 2012: 263-272
OVJEK I KR IV 2012: 273-281
273
pilja u Lourdesu, koja je bila suha a odjednom je postala izvor, mogla bi znaiti da je Djevica Marija, kao Majka Isusova, izvor milosti za ovjeanstvo i da Ona ini sve kako bi svim ljudima pribliila svog boanskog sina, koji je iva voda; Fatimska dolina mogla bi biti tumaena kao tor u kojem Ona pokuava okupiti ovjeanstvo kako bi ga zatitila, izmirila i obasula milou; stijene sa krapama u Meugorju mogle bi znaiti da, ak i u naem svijetu ogrezlom u grijehu ovjeanstva, Boja milost, ako je ljudi prihvate, moe pomoi da se istovremeno oporave i ljudska srca i priroda. S one strane problema razumijevanja ovih pitanja, ostaje injenica da na ova tri mjesta milioni hodoasnika dolaze u dodir sa krkim okoliem. Stoga bi moda vrijedilo truda pruiti tim hodoasnicima neke vidove kulturnog i ambijentalnog turizma, koji bi se odnosio i na krke oblike. Kljune rijei: krki krajolici, ukazanje Svete Djevice Marije, simboliki aspekti kra, didaktika krih pojava.
Premise
In the twenty centuries of history of Christianity thousand of apparitions of the Virgin Mary have been recorded. Most of those have occurred in the life of Saints as expressions of their personal relations with the Heaven. Others have regarded simple persons, which have been chosen as messengers to bring special communications to the local, or to the regional communities. Anyway, in the last centuries some apparitions have gained a large fame as messages to all the men, as warnings to avoid calamities for the humankind and to find the best ways to restore the relations between man and Good and among all the nations and communities. In particular, during the last 160 years, the three main apparitions occurred in Europe have had a large resonance not only in our continent, but in a worldwide dimension;
Figure 2: The cave of Lourdes with the niche where the Immaculate appeared.
these are: 1) the apparition of Lourdes, in 1858, in the french Pyrenees, 2) the apparition of Fatima, in 1917, in Portugal, 3) the apparitions of Medjugorje, starting since 1981, in the past Yugoslavia and more precisely in the present day Republic of Bosnia - Herzegovina. A common and curious aspect linking these events is that their backgrounds have been karst landscapes and that it is possible to perceive a strict relation of the messages of the Virgin Mary with some elements of such environments. A stimulating question is: why the Virgin Mary has chosen karst landscapes as the places of her apparitions? A possible answer is that her life has been strictly linked with sedimentary rocks environments and in particular with carbonate rocks. After the tradition She lived in Nazareth in a home consisting in two parts: one was a small grotto in calcarenite and the other was a small structure with walls made by stone extended from the entrance of the grotto (after the tradition now in the basilica of Loreto, Italy). The landscape of Nazareth is a typical fluviokarst. In Nazareth there is the so called Spring of the Virgin Mary: a small karst spring. Jesus during his public life walked mostly on sedimentary rocks, was crucified on a small limestone hill, just above a stone quarry, and was buried in a cave excavated in limestone. In this paper, firstly the three karst sceneries where the apparitions have taken place will be briefly outlined, with special reference to the most significant elements. After, the possible linkings between such elements and the messages will be discussed. Figure 3: An imitation of the cave of Lourdes realized by the Fanciscans of Chiampo, Veneto, Italy
Figure 1: A grotto of about the time of Jesus in the carbonate sediments of Nazareth
274
OVJEK I KR IV 2012: 273-281
OVJEK I KR IV 2012: 273-281
275
The three apparitions places
The present discussion is not based on a detailed knowledge of the geology and geomorphology of the three apparition places, but only on some preliminary observations partly based on remote sensing. In the Lourdes scenery the dominant element is a cavern opened in a rocky face at the base of a high slope in the pyrenean fluvial valley of the Gave river. The rocky face is the result of the lateral erosion of the river and the cavern has evolved by weathering and karst processes. The Lady appeared in a niche opened on the overhanging cliff just above the caverns main entrance, representing an old inactive spring conduit. Many models of such cave have been built in the world, as the one of Chiampo valley in the Monti Lessini. In the Fatima scenery the dominant element is a shallow closed depression elliptical in shape with a major axis about 600 m long and oriented NE-SW (an intermediate form between a shallow doline and an uvala, probably a kind of cover doline or of subsidence depression). The bowl is located inside a small plain, that is part of a nearly N-S elongated depression delimited to the east side by a system of hilly ridges with a fluviokarstic relief and to the west side by a surface characterized by a system of low relief hills and depressions. The latter could be a planation surface, perhaps interested by a phase of fluvial deposition (?) and after that by karst morphogenesis. A few more than one kilometer to the SSW of the bowl that hosts the main apparition place of the Virgin there is the so called Loco de Anjo, a small depression in a field of rounded karren, consisting in large boules of limestone, where some angels have appeared, preparing the sighters to the apparition of Mary. In the Medjugorie scenery the main elements are the rocky slopes of some hills rising on a nearly flat plateau, probably the relict surface of an old open polje evolved during late Neogene, uplifted, deformed by tectonics and dissected by the Neretva river, that has cut a gorge inside it. The rocky slopes, well represented in the hill of the apparition
Figure 5: The square of Fatima situated in a large and shallow closed depression (above)
(Podbrdo) and on the hill of the Cross (Krizevac), are disseminated by many limestone outcrops sculptured by karren landforms. Such rocky relief has firstly evolved as covered karren, under a mantle of soil and clastic sediments (partly loess like silt), and has been uncovered by the human impacts related to the deforestation and the grazing. Such impacts have caused a progressive desertification of the landscape that is no more apt for agriculture and pasturage.
The messages and the possible significances of the dominant landscape elements
Figure 4: The Fatima area seen in Google Earth with the apparition place in the center, the fluviokarstic relief on the rigth and the karstified planation surface to the left (below) 276
The nucleus of the messages of Virgin Mary in the apparitions of Lourdes, of Fatima and of Medjugorie is essentially the same. The Madonna asks the sighters and the pilgrims for penitence and for prayers for the conversion of the sinners. The differences among these events are both in the pedagogy of the Virgin and in the environmental and historical contexts and signs. With regard to the pedagogy, the message of Lourdes is very simple: the Lady confirms, as a proof of her identity, to Bernadette her immaculateness since the conception (the dogma of the Immaculate Conception had been proclaimed in 1854 by the Pope Pius IX) and asks for penitence and prayers. In Fatima there is a more precise pedagogy of the three sighters (Lucia, Francesco and Giacinta) which are asked to pray the rosary, to offer sacrifices, as the abstinence and the acceptation of diseases, for the conversion of the poor sinners. In Medjugorie the pedagogy is more detailed, going on for a very long time, and operating still nowadays, and involving all the pilgrims. Father Jozo, the Franciscan who was parish of Medjugorie at the time of the first apparitions resumes it in five points called the five stones, the strategy suggested by Mary to hit and win Satan, which are:
OVJEK I KR IV 2012: 273-281
OVJEK I KR IV 2012: 273-281
277
Figure 8: Overview of the system of planation surfaces with hills rising above. Figure 6: The Medjugorje area seen in Google Earth with the system of planation surfaces uplifted and incised by the Neretva valley (below)
1) the prayer, and in particular the rosary, 2) the Eucharist, 3) the bible, 4) the abstinence, 5) the monthly confession. With regard to the environmental and historical contexts and signs, the apparition of Lourdes occurs in a delicate moment for the France, when the rationalism and modernism seems to prevail against the faith in Christ. A poor girl has been involved in a contact with the Supernatural, in a personal relation with the Virgin Mary that is not explainable with the human reason. The main symbol of Lourdes is a dry cave, that through an intervention of the Lady becomes a spring-cave, expression of the fact that the Virgin Mary, as Mother of Jesus, constitutes a spring of grace for the humankind and is capable to bring her Son Jesus, who is the living water, to all the men. The apparitions of Fatima happened during the first world war in the context of a closed depression. The Madonna brings the message that Figure 7: The Loco do Anjo in Fatimawhere some angels have prepared the the war is the consequence of all three children to the apparition of the Virgin (above) OVJEK I KR IV 2012: 273-281
the sins both individuals and collective and that, for each person it is fundamental to convert and to put himself under the protection of the Mather, who aims to collect the humankind under her mantle, as a shepherd; here it is important to consider that all the three sighters were young shepherds and, so, the doline could represent a fold able to collect all the men as a herd, protecting them, pacifying them and inundating them of graces. The apparition of Medjugorie firstly occurred in 1981, exactly ten years before the starting of the war between the different republics of the past Yugoslavia, on a desertified slope, in a field of karren. The stone desert of Medjugorie could mean that, even in a degraded world resulting from the sins of the humankind, the grace of God, if accepted by the individuals, may help to restore in the same time the human hearts and the nature. One of the most significant message of the Virgin Mary, given January the 25th, 1991, a few months before the starting of the war in the past Yugoslavia says: Dear Sons, today as never before I invite you to pray. Your prayer must be a prayer of peace. Satan is strong and aims to destroy not only the human lives but also the nature and the planet where you are living. Hence, dear Sons, prey to protect yourself, to get from God, through the prayer, the benediction of His Peace. God has send me to help you ... In Medjugorie the Virgin Mary manifests herself as the Queen of Peace and confirms her imagine, as described in the Apocalypse, of Woman dressed of sun, with the moon under her foots and a crown of twelve stars on her head, in the travail of the childbirth, fighting against the infernal dragoon who is searching to kidnap the baby. And the baby represents all the humankind.
278
OVJEK I KR IV 2012: 273-281
279
Literature Gams, I., Nicod, J., Sauro, M., Julian, E. & Anthony, U. 1993: Environmental change and Human Impacts on the Mediterranean karsts of France, Italy and the Dinaric Region. In P.W. Williams (ed.) Karst Terrains: Environmental Changes and Human Impacts. Catena Verlag, Cremlingen-Destedt, p. 59-98. Laurentin R. & Sbalchiero P. 2010: Dictionnaire des Apparitions de la Vierge Marie, Fayard, Paris 2007. Nicod, J. 2003: Les karsts dinariques paysages et problmes: Slovnie, Croatie, BosnieHerzgovine, Montngro. Dela SAZU, 38. Sauro U., 2007: Un naturalista a Medjugorie: il giardino che nasce dalle rocce. Eco di Medjugorie, 191. William P. 2008: World Heritage Caves and Karst. A Thematic Study. A global review of karst World Heritage properties: present situation, future prospects and management requirements. IUCN (World Heritage Convention).
Figure 9: The place of the apparition of the Virgin Mary on a slope of the Podboro characterized by a field of karren.
The karst places of pilgrimage as special places of environmental tourism
From this presentation it is clear that the karst places of pilgrimage have a high potential for education and that their landscapes contain peculiar forms and aspects that may be assumed as symbols of both natural processes and expressions of human adventures and impacts. The large variability of such landscapes and the length and complexity of their history may stimulate the scientific research and the environmental didactic. In Medjugorie, it could be worth to project some initiatives aiming to the environmental education of the pilgrims, as a museum about the dinaric karst describing the characters and specificity of the different geo-ecosystems and forms, and, beside this, to organize didactic field-trips to explain the forms, processes, history and transformations of the natural and cultural landscapes.
280
OVJEK I KR IV 2012: 273-281
OVJEK I KR IV 2012: 273-281
281
Prequel
Luko Piplica
100 95 75
S Izlobe fotografija PREQUEL - Luka Piplice 30. 6.-10.7. 2012. Umjetnika organizacija Studio let 777 - Dubrovnik Luko Piplica roen je u Dubrovniku 1969. godine. Akademiju likovnih umjetnosti zavrio je u Zagrebu 1994. godine. Izlagao je na nekoliko samostalnih izlobi (Dubrovnik, Marseille, Zagreb) te na vie skupnih izlobi u Splitu, Budimpeti, Zagrebu, Dubrovniku...
25 5 0
L Piplica PREQUEL L Piplica PREQUEL 4. srpnja 2012. 21:00:32

L Piplica PREQUEL
SADRAJ - CONTENT
COBISS.BH-ID 19696646
Nadja Zupan Hajna, Andrej Mihevc, Petr Pruner, Pavel Bosk - Age of Dinaric
karst cave sediments in SW Slovenia Petar Milanovi - Hydrogeological properties of South Easter Dinarides Miko Radulovi - Hidrogeologija karsta Crne Gore i aktuelni problemi u pogledu koritenja i zatite voda Boris Sket - Jedan pouan primjer speleobioloke studije: Rod Sphaeromides (Crustacea: Isopoda: Cirolanidae) kao interesantan nauni i drutveni izazov Vlado Boi Kronike Jasminko Mulaomerovi Speleoturizam: regija vs. Bosna i Hercegovina MORFOLOGIJA - MORPHOLOGY
Alen Lepirica - Reljef planina Visokih Vanjskih Dinarida Jelena ali - Karstne uvale u Dinaridima Ozana Alagi - Geomorfoloke karakteristike opine Konjic Denis Rado, Sanja Lozi, Ante iljeg - Primjena GIS metoda u analizi Simone Milanolo, Vildan Mulagi, Jasminko Mulaomerovi - B&H speleological
geomorfometrijskih znaajki Duvanjskog polja
cadastre: past efforts, present situation and future perspectives OKOLI - ENVIROMENT Davorin Markovi - Dinarski kr ugroze i naini zatite Josip Rubini, Maja ue, Tomislava Bonjak, Ana Katalini - Hidroloki aspekti procjene ekoloki prihvatljivog protoka u povrinskim pritocima Vranskog jezera u Dalmaciji Natalija Mati,Stanislav Franikovi-Bilinski, Halka Bilinski - Overview of hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of karstic aquifers of the Biokovo Mt, Croatia Ivo Andri, Ivana eljkovi - Analiza fizikalno-kemijskih parametara tekue vode unutar jame u odnosu na vanjske meteoroloke podatke primjer jame Nevidna voda Admir eri, Simone Milanolo, Vildan Mujagi - Tipizacija i klasifikacija povrinskih voda prema ODV u krkim podrujima FBiH BIOLOGIJA - BIOLOGY
Dalibor Vladovi, Toni Raa i Nediljko evrnja - Vaskularna flora i vegetacija
jama na podruju srednje Dalmacije

Sanja Puljas - Reprodukcijski ciklus vrste Congeria kusceri (Bole, 1962) (Bivalvia:
Dreissenidae) iz Jame u Predolcu kod Metkovia (Hrvatska) TURIZAM, KULTURA - TOURISM, CULTURE Ivo Lui - Karstoloka i etiri druge poznatije javne slike Dinarskog kra Ugo Sauro - Karst elements and contexts in the most known apparitions of The Holy Virgin Mary

Zbornik Radova - Znanstveno-Stručni Skup "Čovjek I KRŠ" 2011.

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik Radova - Znanstveno-Stručni Skup "Čovjek I KRŠ" 2011.

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ovjek i kr 2011

Man and karst

Bijakovii - Sarajevo 2012

ovjek i kr 2011. ZBORNIK RADOVA Man and Karst 2011 PROCEEDINGS

Bijakovii Sarajevo 2012.

II. OKOLI // II ENVIROMENT

III. BIOLOGIJA // III BIOLOGY

IV. TURIZAM, KULTURA // IV TOURISM, CULTURE

Kr Meugorja i Bijakovia (BiH). Snimio: I. Selak.

Age of Dinaric karst cave sediments in SW Slovenia

Starost piljskih sedimenata Dinarskog kra u jz Sloveniji

OVJEK I KR 2012: 11-26

OVJEK I KR 2012: 11-26

4. Age of karst sediments of Dinaric karst of SW Slovenia

2. Geography and geology of the Slovenia

OVJEK I KR 2012: 11-26

4.1 Divaki kras

Figure 2: Location of Divaka jama, Trhlovca and Divaa profile.

OVJEK I KR 2012: 11-26

OVJEK I KR 2012: 11-26

4.3 rnotie Quarry

4.2 Grofova jama

Figure 4: Cross-section of Kras with location of Grofova jama.

OVJEK I KR 2012: 11-26

OVJEK I KR 2012: 11-26

4.5 Notranjski kras

4.4 Raika peina

Figure 6: Cross-section of Matarsko Podolje with location of Raika peina Cave.

OVJEK I KR 2012: 11-26

OVJEK I KR 2012: 11-26

5. Discussion and Conclusions

OVJEK I KR 2012: 11-26

OVJEK I KR 2012: 11-26

OVJEK I KR 2012: 11-26

HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOKE KARAKTERISTIKE JUGOISTONIH DINARIDA

Hydrogeological properties of South Easter Dinarides

OVJEK I KR 2012: 11-26

OVJEK I KR 2012: 27-39

HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOKE KARAKTERISTIKE JUGOISTONIH DINARIDA

HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOKE KARAKTERISTIKE JUGOISTONIH DINARIDA

Hidrogeoloke karakteristike jugoistonih Dinarida

Main geomorphological features

OVJEK I KR 2012: 27-39

OVJEK I KR 2012: 27-39

HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOKE KARAKTERISTIKE JUGOISTONIH DINARIDA

HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOKE KARAKTERISTIKE JUGOISTONIH DINARIDA

Figure 1: Distribution of sinkholes between Bilea and Gacko

OVJEK I KR 2012: 27-39

OVJEK I KR 2012: 27-39

HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOKE KARAKTERISTIKE JUGOISTONIH DINARIDA

HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOKE KARAKTERISTIKE JUGOISTONIH DINARIDA

Figure 4: Simplified crosssection of karst aquifer

OVJEK I KR 2012: 27-39

HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOKE KARAKTERISTIKE JUGOISTONIH DINARIDA

HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOKE KARAKTERISTIKE JUGOISTONIH DINARIDA

Figure 5: Nevesinjsko Polje, groundwater level fluctuation

OVJEK I KR 2012: 27-39

HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOKE KARAKTERISTIKE JUGOISTONIH DINARIDA

HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOKE KARAKTERISTIKE JUGOISTONIH DINARIDA

Vrelo rijeke Bune (BiH). Snimio: I. Selak.

OVJEK I KR 2012: 27-39

OVJEK I KR 2012: 27-39

HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOKE KARAKTERISTIKE JUGOISTONIH DINARIDA