Vreme iskušenja
()
About this ebook
Vreme iskušenja Jorgos Filipu Pjerdis
S novogrčkog preveo Saša Đorđević
Godina izdanja: 2018.
Jorgos Felipu Pjeridis jedan je od najistaknutijih grčkih autora s Kipra. Svojim višestruko nagrađivanim proznim delima, u kojima je jednostavno i iskreno slikao život lokalnog stanovništva Kipra i Egipta, upisao se u red nezaobilaznih ,,kiparskih klasika” XX veka.
Zbirka kratke proze ,,Vreme iskušenja” objavljena je svega četiri godine nakon turske invazije na Kipar. Nastala je iz želje autora da ovekoveči borbu i patnje svoje zemlje i njenih ljudi u ključnom događaju iz novije istorije Kipra, da ispriča njihovu priču i tako im podari pamćenje, iskupljenje i mir.
Dva osnovna načela koja Pjerdis smatra ključnim u svojoj prozi: prvo je pozitivno – da što jednostavnije i jasnije predstaviš ono što imaš da kažeš. Drugo je negativno – da ne govoriš laži, pre svega samom sebi.
Kirjakos Haralambidis
Poetsko raspoloženje je sveprisutno i postaje još intenzivnije u celini pod nazivom ,,Minijature”. Ovde poetski element dominira – većina ovih tekstova više liči na pesme u prozi nego na pripovesti.
Mihalis Pjeri
Related to Vreme iskušenja
Titles in the series (5)
Izbliza Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSkupljacica mina Rating: 4 out of 5 stars4/5PlaS: Podjezicni nocni Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsVreme iskušenja Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSecanja puna kostica: Zapisi jednog zarobljenika Kipranina Rating: 0 out of 5 stars0 ratings
Related ebooks
Oslikani veo Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsUbistvo u Kjantiju Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsČešljugar Rating: 4 out of 5 stars4/5Beogradski književni časopis br. 60–61, proleće–leto 2021. Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsBeogradski književni časopis 42-43 Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSatori Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsБеоградски књижевни часопис: broj 64-65-66-67 Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSve u šesnaest narodnih pripovedaka (plus jedna) Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsTamni cvet Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsMis Harijet i druge priče Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsIzgubljena Senka Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsEgipatski golub Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsNečista krv Rating: 4 out of 5 stars4/5Jesen Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsMrtvo polje Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsRamazanske večeri Rating: 5 out of 5 stars5/5Priče naših snova 1 Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsTišine Rating: 5 out of 5 stars5/5Oslobođenje Rating: 5 out of 5 stars5/5ГАЋЕ Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsProdavnica čuda Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsLa Pasionarija Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsOstrvo Rating: 5 out of 5 stars5/5Parenje jelena Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSve moje ljubavi su tužne Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsS Kosova na sinje more Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPriče Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsKroz pustinju i prašinu Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsTrči Lilit, zapinju demoni Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsEuforija i pad kisnih kapi ~ Minijature Rating: 0 out of 5 stars0 ratings
Reviews for Vreme iskušenja
0 ratings0 reviews
Book preview
Vreme iskušenja - Jorgos Filipu Pjeridis
δοκιμασίας (1978)
LUDILO
Kirjakosu Haralambidisu
NA PUTU do posla, juče, svratih, kao i svakog jutra, do Tominog dućana da bih kupio novine i postavio mu uobičajeno pitanje:
„Šta ima novo, čiča Tomo?"
Toma je imao svoj poseban način posmatranja novosti dana. Pravi narodski tip, dobrodušan i ujedno prevejan, video je mnogo štošta za svojih šezdeset godina života, a poslednjih dvadeset proveo je ukotvljen u ovom ovde komšijskom dućanu, na ulazu u Nikoziju iz pravca Famaguste. Mi, njegove komšije i redovne mušterije, zvali smo ga šefom stanice, jer su se pred njegovim dućanom redovno zaustavljali autobusi i taksi vozila koji su saobraćali na liniji do Famaguste, skupljajući poslednje putnike, ako ih je uopšte bilo.
Toma je na poseban način i komentarisao te vesti. Krajnje realističan i praktičan, ovaj takoreći nepismeni čovek pogađao je u suštinu koja se nalazila iza visokoparnih i protivrečnih novinskih naslova i komentarisao ju je sa humorom koji nikoga nije štedeo.
Ali, u poslednje vreme, njegov autentični humor pretvorio se u nešto tragikomično. To je bio jedini način koji mu je preostao da komentariše – a da ostane iskren prema sebi – vesti koje su dolazile jedna za drugom kao olujni vetar i gušile nas, zajedno sa bombardovanjem, novosti koje nas i sada dave u bezdanu bola i neizvesnosti u kojoj se nalazimo, sa turskim osvajačem koji vreba nedaleko od naše avlije, iza linija koje dele naše ostrvo nadvoje.
Elem, juče izjutra, kada sam uzeo novine i postavio mu uobičajeno pitanje, Toma me pogleda tužno i pogledom pokaza na ženu koje je stajala pred dućanom, ne mestu gde su nekada čekali putnici za Famagustu.
„Vidiš li je?, kaže. „Evo već dva sata kako stoji tamo.
Nisam je bio primetio, jer se nije nalazila pored nas, već maltene nasred puta. Bila je neprirodno ukočena. Lice joj se nije videlo sa mesta gde sam se nalazio, samo leđa. Njen vitki stas, način na koji joj je seda kosa bila podšišana, neuredan, ali kvalitetan sako koji je imala na sebi, crna kožna torba koju je držala, otkrivali su da pripada imućnijoj porodici.
„Čeka taksi za Famagustu", nastavi Toma.
Naježih se.
„Za Famagustu?!"
„Da. U početku, pošto je neko vreme bespotrebno čekala, prišla je i upitala me zašto kasni taksi prevoz. Pomislih da se zavitlava sa mnom, ali kada joj videh pogled, shvatih da je u bunilu. „Nema više taksija za Famagustu, gospođo, kažem joj. „Kako nema?
, uzvrati mi, „Toliko puta sam ovde uzimala taksi. Treba da odem svojoj kući, čoveče. Kako bi ti da odem, pešice?... Probao sam da joj objasnim, ali ona ništa. Stoji tamo i čeka, tako kako je vidiš.
U tom trenutku pojavi se automobil koji se približavao velikom brzinom, vozač joj zatrubi da se pomeri, ali žena se ne mrdnu s mesta, samo načini pokret rukom kako bi mu dala znak da se zaustavi. Vozač, koji očigledno nije shvatio njenu nameru ili nije bio raspoložen da je poveze, izbegnu je naglim skretanjem i produži svojim putem.
Ruka joj ostade u vazduhu, a potom klonu. Trzajem ramena otkri svoju nestrpljivost i opet zauze nepomičan stav.
„Još će da je udari neki auto", dodade Toma.
„Bolje bi bilo, rekoh mu, „da pozoveš policiju. Izgleda da je u gostima kod nekih rođaka ili prijatelja ovde i sigurno je ljudi sada traže.
Otišao sam, ne okrenuvši se da joj vidim lice. Ne znam zašto, ali učini mi se da bi je moja znatiželja uvredila.