Knjiga druga
()
About this ebook
Raško V. Jovanović
Branislav Nusic
Branislav Nusic (1864-1938) bio je srpski knjizevnik, zacetnik retorike u Srbiji, novinar, diplomata, a dao je i vazan doprinos razvoju srpske fotografije. Najpoznatiji je po svojim komedijama. Za redovnog clana Srpske kraljevske akademije izabran je 1933. godine. Na dan njegove smrti zgrada Narodnog pozorista u Beogradu bila je uvijena u crno platno. Njegovi komadi redovno se nalaze na repertoarima srpskih pozorista, a mnogi su i vise puta adaptirani u bioskopske i televizijske filmove i serije.
Read more from Branislav Nusic
Vlast Rating: 5 out of 5 stars5/5Sumnjivo lice Rating: 5 out of 5 stars5/5Ujež Rating: 5 out of 5 stars5/5Svinja Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsHajduci Rating: 4 out of 5 stars4/5Listići Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsNarodni poslanik Rating: 4 out of 5 stars4/5Iza božjih leđa Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsBeograd nekad i sad Rating: 0 out of 5 stars0 ratings1915.: Tragedija jednog naroda Rating: 3 out of 5 stars3/5Dr Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsMale priče Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsProtekcija Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsVečnost Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsNe očajavajte nikad Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsMister Dolar Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsŽena bez srca Rating: 4 out of 5 stars4/5Pokojnik Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsTako je moralo biti Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsGospođa ministarka Rating: 4 out of 5 stars4/5Običan čovek Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsRamazanske večeri Rating: 5 out of 5 stars5/5Svet Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsAutobiografija Rating: 5 out of 5 stars5/5Opasna igra Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsS Kosova na sinje more Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsBen Akiba Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPučina Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsNahod Rating: 0 out of 5 stars0 ratings
Related to Knjiga druga
Related ebooks
Pokojnik Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsObičan čovek Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPučina Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsIza božjih leđa Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsDr Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsMale priče Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsKaplar Miloje Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsTako je moralo biti Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsBeograd nekad i sad Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsOpasna igra Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPripovetke jednog kaplara Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsNe očajavajte nikad Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsOpštinsko dete Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsTomaida Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsListići Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsAutobiografija Rating: 5 out of 5 stars5/5Mister Dolar Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPut oko sveta Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsOžalošćena porodica Rating: 3 out of 5 stars3/5Večnost Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSabrana dela II Rating: 1 out of 5 stars1/5Излет с пуковником Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsGorski car Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPronađeni horizonti Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsRoman bez romana Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsLjubim te u dupe, voljeni vođo! Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSam Ispod Šljive Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPlava gospođa Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsDosljaci Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsĐulići i Đulići uveoci Rating: 0 out of 5 stars0 ratings
Reviews for Knjiga druga
0 ratings0 reviews
Book preview
Knjiga druga - Branislav Nusic
čina
Copyright
Copyright © 2018 Klasika
LICA
Rajna Maretić-Dolska, prvakinja dramska
Ida Podgradska, dramska subreta
Mira, početnica i učenica Rajnina
Dramski pisac
Urednik „Komedije"
Kritičar revije „Novi horizont"
Kritičar žurnala „Jutro"
Reditelj
Ljubavnik
Gospodin Teodor
Ivan Ivanović
Sobarica
Zbiva se u miljeu velikog teatra
PRVI ČIN
Raskošno i teatralno namešten salon u stanu Rajninom. Na zidovima venci s trakama i mnogo fotografija koje su rasute po zidu, stolovima i kaminu. Na prvi pogled vidi se da je to stan jedne glumice. Na sceni su sva lica koja igraju u komadu, sem sobarice. Oni su raznoliko, ali ipak plastično grupisani, zauzimajući razne položaje pri kojima će ostati za sve vreme čitanja, a kad uđu u diskusiju menjaju položaj i pregrupišu se, dajući života sceni. Na sredini salona je stočić koji ne pripada nameštaju, već je naročito donesen. Na stočiću je električna lampa sa zelenim abažurom, koja baca usredsređenu svetlost na rukopis otvoren na stolu. Za tim stolom sedi dramski pisac. Veče je, svetlost gori u lusteru i drugim lampama koje pripadaju nameštaju.
I
NA POZORNICI SU SVI
DRAMSKI PISAC (pre nego što se digne zavesa, čuje se njegovo čitanje): „Zajednička smrt bila bi izlaz samo tada kada bi život duša odista postojao. Zbrisati olovnim tanetom jednu uzvišenu i čistu ljubav i zameniti je ničim, beskrajnim ničim, bio bi zločin. (Zavesa se lagano diže, za koje vreme on ne prekida čitanje.) Zar onima koji se čistotom svojih osećanja uznose iznad ljudi, iznad života, pripada kazna uništenja? Jelena: „I šta onda?
Milan: „Vratite se mužu čista i netaknuta i osećanje ljubavi zamenite osećanjem dužnosti. Ja... ja ću poći starim stazama i poneću teret jednog pustog i besciljnog života! Jelena: „Vratiti se mužu s nespokojnom savešću?
Milan: „Ispovediti mu se, ispovest umiruje savest, jer vraćate mu se čista i bez greha. Jelena: „Pokolebana duša nije više jemstvo za sreću muževljevu!
Milan: „Možda ne, ali zato je dužnost tu da kao čuvar bdi nad dušom!" Jelena (razmišlja, bori se, odluči): „Neka bude! I mi se nikada više ne smemo sresti! Milan: „Mi se nikada više ne smemo sresti!
Jelena: „Vi ćete zaboraviti sve što je bilo? Milan: „Sećaću se samo jednog lepog i prijatnog sna i ponosiću se u duši što smo ovoga časa i vi i ja umeli biti tako jaki, te savladati osećanja koja bi nas možda odvela u ponor.
Jelena (preživljavajući jedan trenutak bola): „Dobro... Zbogom! Milan: „Zar... samo zbogom?
Jelena: „Samo zbogom! Milan: „Zar mi ni ruku nećete pružiti?
Jelena (ćuteći i izbegavajući mu pogled, pruži mu ruku). Milan: „I... zar se nećemo srdačnije rastaviti? Jelena: „Naša odluka sprečava nam svaku srdačnost. Srdačnost, ma i najmanja, mogla bi biti kobna!
Milan (uzrujan, uzbuđen, pokoleban, privlači je naglo i snažno obgrli): „Pa neka bude kobna!" Jelena (rezignirana, pokolebana, pobeđena): „Znala sam, slutila sam! Milan: „Predosećao sam i sâm da će nas rastanak spojiti.
Jelena (u zagrljaju): „Ah, kako smo slabi, kako smo slabi! Milan: „Reci, slabi u borbi sa osećanjima koja su jača od nas, a jaki u ljubavi koja nas vezuje i koja nas od ovoga časa vodi u onaj duboki ponor kojega smo se toliko bojali.
(Dug strastan poljubac.)
SVI (pošto je pisac gornjim rečima završio čitanje, nastaje jedan duži tajac koji je izazvao utisak, a zatim svi dižu glave i živo aplaudiraju).
TEODOR: Ovome se rešenju nisam nadao! (Opšti pokret, žagor, međusobna objašnjenja.)
RAJNA (prilazi piscu): Poeta, hoćete li mi dozvoliti da vas poljubim?
PISAC: Ah! (Ustaje ushićen, primajući njen poljubac i ljubeći joj ruke.) Koliko sreće!
RAJNA: Ali, čime bih vas inače mogla nagraditi? Stvorili ste mi najlepšu rolu u repertoaru, napisali ste za mene naročiti komad, uveli ste me u istoriju... Da, da, gospodo: kada se bude pisalo o životu i radu pisca ovoga komada, neće se moći prećutati fakat da je ovaj komad napisan samo radi mene.
UREDNIK „KOMEDIJE": Pa vi ćete, mila moja, ući u istoriju i sama sobom.
RAJNA: U istoriju glume. To je istorija koju niko ne čita, sem glumaca. Ja volim onu istoriju koju i deca u školi moraju učiti. U toj se istoriji Garik pominje kraj Šekspira, a Sara kraj Sardua. Zar ne?
REDITELJ: Ali, dozvolite nam, draga domaćice, da i mi podnesemo piscu svoja čestitanja. (Prilazi i rukuje se s piscem.) Odlično! Rešenje koje iznenađuje. Drugi čin savršen. Ako meni pripadne režija, verujem da ću premašiti sve svoje dosadašnje uspehe!
IVANOVIĆ (ustaje i prilazi te, rukujući se, bez reči čestita).
KRITIČAR „JUTRA" (prilazi i rukuje se): Novo! Otkad vapijem: dajte što novo, ubi me šablon i manir. Oglasiću vaše delo kao događaj – toliko sam ushićen.
RAJNA (Miri): Mala, priđite i vi, čestitajte zaboga! Gospodo, dozvolite mi da vam predstavim moju učenicu. Ušla je za vreme čitanja, pa nisam htela da vas uznemiravam.
UREDNIK „KOMEDIJE": O, imate neobično lepu učenicu!
RAJNA: Jelte? Dezdemona, Julija, Greta... zar ne? (Miri, koja je pružila ruku piscu.) No, no, recite što, kako vam se dopada?
MIRA: Ali otkud ja znam da kažem?
RAJNA: Vaš utisak. Zar vam se nije dopao komad?
MIRA: O, još kako... plakala sam... i... (Rajni.) Svud sam, u svakoj reči, u svakoj rečenici, osećala vas i videla vas.
RAJNA: No, pa eto, time ste mnogo kazali, vrlo mnogo. Zar ne, gospodo?
PISAC (Rajni): Verujte, za mene je to vrlo mnogo, jer znači: uspeo sam da vam se približim, da vam uđem u dušu.
RAJNA: Razume se da ste uspeli. (Teodoru.) Teodor!
TEODOR: Želite što, drago dete?
RAJNA: I vi biste, Teodore, mogli da primate čestitanja.
TEODOR: Ja?
RAJNA: Zar niste brojali za vreme čitanja? Četiri toalete imam da promenim.
TEODOR: No, pa?
RAJNA: Pa daje vam se lepa prilika da me obradujete s četiri toalete. Zar to ne vredi da vam se čestita?
TEODOR (smejući se ljubazno): Ah, da!
IDA: Gle, gle! A vi, dragi poeta, izgleda da čak i ne primećujete nešto?
PISAC: Šta molim?
IDA: Da vam ja