Discover millions of ebooks, audiobooks, and so much more with a free trial

Only $11.99/month after trial. Cancel anytime.

Knjiga druga
Knjiga druga
Knjiga druga
Ebook97 pages2 hours

Knjiga druga

Rating: 0 out of 5 stars

()

Read preview

About this ebook

„Među dramskim delima što ih je Nušić napisao u Sarajevu posebno mesto zauzima Knjiga druga, komad u tri čina, prikazan prvi put u sarajevskom Narodnom pozorištu, 26.10.1927; potom, delo je postavljano na scenu samo još jednom, posle piščeve smrti, 1942, u okupiranom Beogradu. Delo nije doživelo veliki scenski uspeh, iako se pre najavljivanja prvog izvođenja u Sarajevu, ukazivalo da sadrži značajne tematske i dramaturške novine. Šta je to novo uneo Nušić komadom Knjiga druga u našu dramaturgiju dvadesetih godina prošloga stoleća? Da li je samo u pitanju originalnost forme, ili pak ambijent u kojem se zbiva radnja? Ili je možda posredi sama tema drame, koja bi se mogla definisati kao prikaz fatalne nemogućnosti opiranja vlastitoj sudbini, koja je glavnom junaku predodređena u vidu slučajno formirane fiks ideje? Nema sumnje, novosti ima u svemu što smo naveli. Iako je u srpskoj dramaturgiji i pre pojave Nušićeve Knjige druge bilo dela koja su obrađivala teme iz života „iza scene“, nijedno od njih nije tako široko prikazalo glumce i njihove preokupacije, kao i njihovo međusobno ponašanje u sferama privatnog života. Poput Ežena Skriba i njegove čuvene Adrijane Lekuvrer, upustio se Nušić u slikanje života iza kulisa, ali bez romantičarskih sentimentalnosti. Reklo bi se čak – želeo je da bude moderan u tretmanu jedne dramski zahvalne teme. Jer, očigledno je da se u ovoj drami Nušić donekle inspirisao pirandelovskim teatrom, što nije čudno budući da je Pirandelo upravo krajem dvadesetih godina „osvajao“ naše pozornice, izazivajući različite reakcije kako gledalaca, tako i samih izvođača. Zato se sa razlogom može pretpostaviti da je upravo ta okolnost što je Pirandelo tada bio sve više u središtu pažnje našeg pozorišnog sveta mogla dati Nušiću odrešene impulse da napiše Knjigu drugu. (...)“
Raško V. Jovanović
LanguageСрпски језик
PublisherKlasika
Release dateNov 26, 2018
ISBN9788829559169
Knjiga druga
Author

Branislav Nusic

Branislav Nusic (1864-1938) bio je srpski knjizevnik, zacetnik retorike u Srbiji, novinar, diplomata, a dao je i vazan doprinos razvoju srpske fotografije. Najpoznatiji je po svojim komedijama. Za redovnog clana Srpske kraljevske akademije izabran je 1933. godine. Na dan njegove smrti zgrada Narodnog pozorista u Beogradu bila je uvijena u crno platno. Njegovi komadi redovno se nalaze na repertoarima srpskih pozorista, a mnogi su i vise puta adaptirani u bioskopske i televizijske filmove i serije.

Read more from Branislav Nusic

Related to Knjiga druga

Related ebooks

Reviews for Knjiga druga

Rating: 0 out of 5 stars
0 ratings

0 ratings0 reviews

What did you think?

Tap to rate

Review must be at least 10 words

    Book preview

    Knjiga druga - Branislav Nusic

    čina

    Copyright

    Copyright © 2018 Klasika

    LICA

    Rajna Maretić-Dolska, prvakinja dramska

    Ida Podgradska, dramska subreta

    Mira, početnica i učenica Rajnina

    Dramski pisac

    Urednik „Komedije"

    Kritičar revije „Novi horizont"

    Kritičar žurnala „Jutro"

    Reditelj

    Ljubavnik

    Gospodin Teodor

    Ivan Ivanović

    Sobarica

    Zbiva se u miljeu velikog teatra

    PRVI ČIN

    Raskošno i teatralno namešten salon u stanu Rajninom. Na zidovima venci s trakama i mnogo fotografija koje su rasute po zidu, stolovima i kaminu. Na prvi pogled vidi se da je to stan jedne glumice. Na sceni su sva lica koja igraju u komadu, sem sobarice. Oni su raznoliko, ali ipak plastično grupisani, zauzimajući razne položaje pri kojima će ostati za sve vreme čitanja, a kad uđu u diskusiju menjaju položaj i pregrupišu se, dajući života sceni. Na sredini salona je stočić koji ne pripada nameštaju, već je naročito donesen. Na stočiću je električna lampa sa zelenim abažurom, koja baca usredsređenu svetlost na rukopis otvoren na stolu. Za tim stolom sedi dramski pisac. Veče je, svetlost gori u lusteru i drugim lampama koje pripadaju nameštaju.

    I

    NA POZORNICI SU SVI

    DRAMSKI PISAC (pre nego što se digne zavesa, čuje se njegovo čitanje): „Zajednička smrt bila bi izlaz samo tada kada bi život duša odista postojao. Zbrisati olovnim tanetom jednu uzvišenu i čistu ljubav i zameniti je ničim, beskrajnim ničim, bio bi zločin. (Zavesa se lagano diže, za koje vreme on ne prekida čitanje.) Zar onima koji se čistotom svojih osećanja uznose iznad ljudi, iznad života, pripada kazna uništenja? Jelena: „I šta onda? Milan: „Vratite se mužu čista i netaknuta i osećanje ljubavi zamenite osećanjem dužnosti. Ja... ja ću poći starim stazama i poneću teret jednog pustog i besciljnog života! Jelena: „Vratiti se mužu s nespokojnom savešću? Milan: „Ispovediti mu se, ispovest umiruje savest, jer vraćate mu se čista i bez greha. Jelena: „Pokolebana duša nije više jemstvo za sreću muževljevu! Milan: „Možda ne, ali zato je dužnost tu da kao čuvar bdi nad dušom!" Jelena (razmišlja, bori se, odluči): „Neka bude! I mi se nikada više ne smemo sresti! Milan: „Mi se nikada više ne smemo sresti! Jelena: „Vi ćete zaboraviti sve što je bilo? Milan: „Sećaću se samo jednog lepog i prijatnog sna i ponosiću se u duši što smo ovoga časa i vi i ja umeli biti tako jaki, te savladati osećanja koja bi nas možda odvela u ponor. Jelena (preživljavajući jedan trenutak bola): „Dobro... Zbogom! Milan: „Zar... samo zbogom? Jelena: „Samo zbogom! Milan: „Zar mi ni ruku nećete pružiti? Jelena (ćuteći i izbegavajući mu pogled, pruži mu ruku). Milan: „I... zar se nećemo srdačnije rastaviti? Jelena: „Naša odluka sprečava nam svaku srdačnost. Srdačnost, ma i najmanja, mogla bi biti kobna! Milan (uzrujan, uzbuđen, pokoleban, privlači je naglo i snažno obgrli): „Pa neka bude kobna!" Jelena (rezignirana, pokolebana, pobeđena): „Znala sam, slutila sam! Milan: „Predosećao sam i sâm da će nas rastanak spojiti. Jelena (u zagrljaju): „Ah, kako smo slabi, kako smo slabi! Milan: „Reci, slabi u borbi sa osećanjima koja su jača od nas, a jaki u ljubavi koja nas vezuje i koja nas od ovoga časa vodi u onaj duboki ponor kojega smo se toliko bojali. (Dug strastan poljubac.)

    SVI (pošto je pisac gornjim rečima završio čitanje, nastaje jedan duži tajac koji je izazvao utisak, a zatim svi dižu glave i živo aplaudiraju).

    TEODOR: Ovome se rešenju nisam nadao! (Opšti pokret, žagor, međusobna objašnjenja.)

    RAJNA (prilazi piscu): Poeta, hoćete li mi dozvoliti da vas poljubim?

    PISAC: Ah! (Ustaje ushićen, primajući njen poljubac i ljubeći joj ruke.) Koliko sreće!

    RAJNA: Ali, čime bih vas inače mogla nagraditi? Stvorili ste mi najlepšu rolu u repertoaru, napisali ste za mene naročiti komad, uveli ste me u istoriju... Da, da, gospodo: kada se bude pisalo o životu i radu pisca ovoga komada, neće se moći prećutati fakat da je ovaj komad napisan samo radi mene.

    UREDNIK „KOMEDIJE": Pa vi ćete, mila moja, ući u istoriju i sama sobom.

    RAJNA: U istoriju glume. To je istorija koju niko ne čita, sem glumaca. Ja volim onu istoriju koju i deca u školi moraju učiti. U toj se istoriji Garik pominje kraj Šekspira, a Sara kraj Sardua. Zar ne?

    REDITELJ: Ali, dozvolite nam, draga domaćice, da i mi podnesemo piscu svoja čestitanja. (Prilazi i rukuje se s piscem.) Odlično! Rešenje koje iznenađuje. Drugi čin savršen. Ako meni pripadne režija, verujem da ću premašiti sve svoje dosadašnje uspehe!

    IVANOVIĆ (ustaje i prilazi te, rukujući se, bez reči čestita).

    KRITIČAR „JUTRA" (prilazi i rukuje se): Novo! Otkad vapijem: dajte što novo, ubi me šablon i manir. Oglasiću vaše delo kao događaj – toliko sam ushićen.

    RAJNA (Miri): Mala, priđite i vi, čestitajte zaboga! Gospodo, dozvolite mi da vam predstavim moju učenicu. Ušla je za vreme čitanja, pa nisam htela da vas uznemiravam.

    UREDNIK „KOMEDIJE": O, imate neobično lepu učenicu!

    RAJNA: Jelte? Dezdemona, Julija, Greta... zar ne? (Miri, koja je pružila ruku piscu.) No, no, recite što, kako vam se dopada?

    MIRA: Ali otkud ja znam da kažem?

    RAJNA: Vaš utisak. Zar vam se nije dopao komad?

    MIRA: O, još kako... plakala sam... i... (Rajni.) Svud sam, u svakoj reči, u svakoj rečenici, osećala vas i videla vas.

    RAJNA: No, pa eto, time ste mnogo kazali, vrlo mnogo. Zar ne, gospodo?

    PISAC (Rajni): Verujte, za mene je to vrlo mnogo, jer znači: uspeo sam da vam se približim, da vam uđem u dušu.

    RAJNA: Razume se da ste uspeli. (Teodoru.) Teodor!

    TEODOR: Želite što, drago dete?

    RAJNA: I vi biste, Teodore, mogli da primate čestitanja.

    TEODOR: Ja?

    RAJNA: Zar niste brojali za vreme čitanja? Četiri toalete imam da promenim.

    TEODOR: No, pa?

    RAJNA: Pa daje vam se lepa prilika da me obradujete s četiri toalete. Zar to ne vredi da vam se čestita?

    TEODOR (smejući se ljubazno): Ah, da!

    IDA: Gle, gle! A vi, dragi poeta, izgleda da čak i ne primećujete nešto?

    PISAC: Šta molim?

    IDA: Da vam ja

    Enjoying the preview?
    Page 1 of 1