Discover millions of ebooks, audiobooks, and so much more with a free trial

Only $11.99/month after trial. Cancel anytime.

Tomaida
Tomaida
Tomaida
Ebook83 pages1 hour

Tomaida

Rating: 0 out of 5 stars

()

Read preview

About this ebook

Tomaida je drama u tri čina Branislava Nušića inspirisana istorijskim događajima.
LanguageСрпски језик
PublisherKlasika
Release dateNov 16, 2018
ISBN9788829551385
Tomaida
Author

Branislav Nusic

Branislav Nusic (1864-1938) bio je srpski knjizevnik, zacetnik retorike u Srbiji, novinar, diplomata, a dao je i vazan doprinos razvoju srpske fotografije. Najpoznatiji je po svojim komedijama. Za redovnog clana Srpske kraljevske akademije izabran je 1933. godine. Na dan njegove smrti zgrada Narodnog pozorista u Beogradu bila je uvijena u crno platno. Njegovi komadi redovno se nalaze na repertoarima srpskih pozorista, a mnogi su i vise puta adaptirani u bioskopske i televizijske filmove i serije.

Read more from Branislav Nusic

Related to Tomaida

Related ebooks

Reviews for Tomaida

Rating: 0 out of 5 stars
0 ratings

0 ratings0 reviews

What did you think?

Tap to rate

Review must be at least 10 words

    Book preview

    Tomaida - Branislav Nusic

    čina

    Copyright

    Copyright © 2018 Klasika

    LICA

    Siniša Nemanjić, despot Epira, Akarnanije, Etolije i Velike Vlahiotske, poznatiji kao Simeon Uroš Paleolog

    Starešine u vojsci:

    Selenović

    Brajko Brajanović

    Čelnici:

    Vlad

    Grubeša

    Dmitar, dorifor (telohranitelj) Sinišin

    Prvi gerond moloski

    Drugi gerond moloski

    Tomaida, kćer epirske despotice Ane

    Angelos Astrafteros, kapetan odmetnički

    Odmetnici:

    Manolis

    Janis

    Spiros

    Stavros

    Lambros

    Zafirios

    Tasos

    Prvi moloski mladić, odmetnik

    Drugi moloski mladić, odmetnik

    Zoa, žena iz Trikale

    Porfirios, sluga na dvoru Sinišinom

    Andronik, svirač

    Teano, pevačica

    Igračice:

    Agora

    Agata

    Gerondi. Odmetnici. Pevačice. Igračice. Svirači. Sluge. Sluškinje.

    PRVI ČIN

    Otvorena kamena terasa, s više svodova kroz koje se dogleda blaga bela noć, zvezdano nebo i u daljini mrki masiv planinskog venca Pindosa. S terase silazi u dvorište jedan kameni stepenik, a vrhovima dopiru do njene visine tamnozeleni kiparisi. Levo i desno jednostavni kameni zidovi. Na desnom zidu dva zasvođena prolaza a desno samo jedan koji pokriva težak, čohani, zelen zastor koji visi na velikim metalnim alkama. Pred prolazom dva kopljanika.

    I

    SELENOVIĆ, BRAJKO BRAJANOVIĆ

    SELENOVIĆ (naslonjen na terasu gleda u vedru noć i zdezdano nebo te zaneo se sanjalačkim mislima).

    Iza zelenog zastora dopiru veseli glasovi i zvuk svirala i gitara, dok se gitara ne izdvoji sama i uz nju čuje srčan i zvonak ženski glas:

    „Svirajte svirale od lotosa libijskoga

    Nek ponova zašumi hrast na Tomorosu.

    Reč neka se ori boga olimpijskoga

    I utroba Tetise nek daruje Molosu!"

    BRAJKO (dolazi zdesna): Ču li maločas zvoncad?

    SELENOVIĆ: Čuh!

    BRAJKO: Moloski gerondi stigoše na kamilama. Proksenus Teodulos izašao im je u susret i evo ga, došao je da javi, jer despotova naredba je da mu se javi svaki stranac kad stigne u grad, pa bilo o danu ili usred noći.

    SELENOVIĆ: Čuješ li gitaru i pesmu pevačica iz Ambrahije? Ja nemam slobodu prekidati despotu veselje radi moloskih geronda.

    BRAJKO: Čuj! Gerondi nisu obični gosti. Ti znaš da je despot slao proigumana meteorskog u Pandoziju da ih nagovori doći mu na poklonjenje. Ja ne znam da l’ će despot njih radi prekidati veselje, ali će možda poslati koga da ih pozdravi.

    SELENOVIĆ: Misliš?

    BRAJKO: Proksenus Teodulos čeka na stepenicama odgovor.

    SELENOVIĆ: Dobro, sačekaj javiću despotu! (Odlazi u levu odaju gde po njegovom ulasku svirka i pesma umuknu.)

    II

    BRAJKO BRAJANOVIĆ, KOPLJANICI

    BRAJKO (prvom kopljaniku): Koja ste smena?

    PRVI KOPLJANIK: Druga!

    BRAJKO: Iz Vladova tabora?

    PRVI KOPLJANIK: Ne, gospodaru, no iz Grubešina.

    III

    SELENOVIĆ, PREĐAŠNJI

    SELENOVIĆ (vraća se): Tako je ko što ti reče. Gospodin despot naređuje da iz ovih stopa pođeš glavom ti s proksenusom Teodulosom u njegov dom i pozdraviš moloske geronde i rečeš im, gospodin despot je rad još večeras ih videti.

    BRAJKO: Odoh!

    SELENOVIĆ (ostaje opet oslonjen na terasu i zadubljuje se u noć).

    Iz leve odaje čuje se svirka i pesma iz koje se opet izdvaja glas gitare i onaj zvonki i srčani ženski glas:

    „Zvonite kimvale Pirosovu slavu,

    Prihvatite poklič Persponera i Kaona,

    Dodona nad Delfjom nek uznese glavu,

    Vesnik će nam slave doć’ iz Mirmidona!"

    S protivne, desne strane čuje se graja kojoj Selenović obraća pažnju. Čuje se zveket mačeva i pojedini glasovi: „Ne tamo! „Stoj! „Ubica!" Selenović se okreće kopljapicima: „Pozor!"

    Kopljanici ukrštaju koplja kako bi uskratili mogućnost da ko prodre u despotovu odaju. Selenović odlazi desno.

    IV

    SELENOVIĆ, ČELNICI, VLAD, GRUBEŠA

    VLAD (posle duže graje koja je trajala napolju, ulazi uzbuđen kao i ostali): Šta velite vi? Ja još ne verujem ni očima, ni ušima!

    SELENOVIĆ: A video si i čuo!

    VLAD: Za svakog drugog verovao bih, al’ za Dmitra ne!

    GRUBEŠA: Kad god se ponavlja stara istina, uvek se potvrđuje.

    VLAD: Koja to?

    GRUBEŠA: Da od roba ne možeš načiniti nikad čoveka.

    SELENOVIĆ: Nađite se ovde, ako bi zatrebalo što. Odoh despotu, da javim šta se zbilo! (Kopljanicima.) Razmaknite koplja! (Kopljanici povlače ukrštena koplja te propuštaju Selenovića.)

    V

    VLAD, GRUBEŠA

    VLAD: Ja dođoh u zadnji čas, kad ga već povedoše vezana u tamnicu, te ne znam šta je sve bilo i kako. Hoćeš li mi kazati?

    GRUBEŠA: Nema se šta mnogo kazivati. Obilazio sam straže, te zađoh u mračni hodnik kojim se ide u kupatilo. Tuda despot svake večeri, pre leganja, prolazi da telo u toploj vodi osveži, a zlikovac je to dobro znao i čekao ga je skriven iza poslednjega stuba. Ja ga čak u prvi mah ne opazih, zasenula me, valjda, buktinja koju sam nosio. Ali pri povratku ja spazih iza stuba neku senku gde miče. Bacih buktinju i ustremih se na tu sen. Dve snažne ruke dočepaše me za mišice te ja nasrnuh tad još očajnije. Utom i moja straža pristiže te savladasmo besomučnika. Kada pripališe opet buktinje, videh pod mojim nogama – leži Dmitar, despotov telohranitelj.

    VLAD: Izdajnik!

    GRUBEŠA: Prodani izdajnik!

    VLAD: Reče l’ bar šta je hteo?

    GRUBEŠA: Ništa nije sakrio. Grunuše mu pokajničke suze kao u deteta, sam pruži ruke i reče: „Vezujte i vodite me u tamnicu, ja sam izdajnik, podli izdajnik!", i priznade da je hteo despota ubiti.

    VLAD: Pa?

    GRUBEŠA: Eno ga u tamnici, dok despot ne izda naredbu.

    VLAD: Ko bi to rekao? Dmitar, najverniji sluga despotov...

    GRUBEŠA: Bio sam kadar

    Enjoying the preview?
    Page 1 of 1