Gospođa ministarka
3.5/5
()
About this ebook
Branislav Nusic
Branislav Nusic (1864-1938) bio je srpski knjizevnik, zacetnik retorike u Srbiji, novinar, diplomata, a dao je i vazan doprinos razvoju srpske fotografije. Najpoznatiji je po svojim komedijama. Za redovnog clana Srpske kraljevske akademije izabran je 1933. godine. Na dan njegove smrti zgrada Narodnog pozorista u Beogradu bila je uvijena u crno platno. Njegovi komadi redovno se nalaze na repertoarima srpskih pozorista, a mnogi su i vise puta adaptirani u bioskopske i televizijske filmove i serije.
Read more from Branislav Nusic
Vlast Rating: 5 out of 5 stars5/5Sumnjivo lice Rating: 5 out of 5 stars5/5Svinja Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsNarodni poslanik Rating: 4 out of 5 stars4/5Hajduci Rating: 4 out of 5 stars4/5Ujež Rating: 5 out of 5 stars5/51915.: Tragedija jednog naroda Rating: 3 out of 5 stars3/5Iza božjih leđa Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsProtekcija Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsListići Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsDr Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsNe očajavajte nikad Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPokojnik Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsMale priče Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsBeograd nekad i sad Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsVečnost Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsS Kosova na sinje more Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsŽena bez srca Rating: 4 out of 5 stars4/5Mister Dolar Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsTako je moralo biti Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPučina Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsKnjiga druga Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsBen Akiba Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsObičan čovek Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsAutobiografija Rating: 5 out of 5 stars5/5Opasna igra Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPut oko sveta Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsOžalošćena porodica Rating: 3 out of 5 stars3/5Ramazanske večeri Rating: 5 out of 5 stars5/5
Related to Gospođa ministarka
Related ebooks
Pučina Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsRamazanske večeri Rating: 5 out of 5 stars5/51915.: Tragedija jednog naroda Rating: 3 out of 5 stars3/5Pripovetke jednog kaplara Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsUjež Rating: 5 out of 5 stars5/5Priče Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPesme Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSrpska trilogija Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsOžalošćena porodica Rating: 3 out of 5 stars3/5Putem Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsTišine Rating: 5 out of 5 stars5/5Iza božjih leđa Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsBogorodičina crkva u Parizu Rating: 5 out of 5 stars5/5Tavanice Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsOstrvo Rating: 5 out of 5 stars5/5Sve moje sestre Rating: 5 out of 5 stars5/5Dr Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsTaras Buljba Rating: 5 out of 5 stars5/5Planinarenje s Ničeom Rating: 4 out of 5 stars4/5Male priče Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsEpske narodne pesme Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsKnez Ivo od Semberije Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsDela: Gorski vijenac, Luča Mikrokozma, Slobodijada... Rating: 4 out of 5 stars4/5Listići Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPisci, mišljenja i razgovori Rating: 5 out of 5 stars5/5Beogradski književni časopis 42-43 Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsGorski vijenac Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsBen Akiba Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsBeogradski književni časopis 44-45 Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsBeograd nekad i sad Rating: 0 out of 5 stars0 ratings
Reviews for Gospođa ministarka
3 ratings0 reviews
Book preview
Gospođa ministarka - Branislav Nusic
Branislav Nušić
GOSPOĐA MINISTARKA
Šala u četiri čina
Copyright
First published in 1929
Copyright za ovo izdanje © 2017 Klasika
Predgovor
Ako ste kadgod pažljivije posmatrali sve što biva oko vas, ako ste se pogdekad upustili i udubili u odnose koji regulišu život jednoga društva i pokrete koje izaziva taj regulator – vi ste morali zapaziti da se, kroz život svakoga društva, jasno beleži jedna jaka i ravna linija. Tu liniju ispisali su obziri, tradicije, malodušnost, duhovna nemoć i sve one druge negativne osobine čovekove pod kojima se pojedinci guše, a društvo nemoćno predaje učmalosti.
Tu liniju socijalni matematičari nazivali bi možda normalom, a socijalni fizičari početnim gradom toplote ili hladnoće, jer ona odista liči onome stepenu na termometru iznad kojega, pri hlađenju, slazi.
Tom ravnom linijom kreće se život skoro celokupnoga našega društva. Iznad te linije penju se samo pojedinci koji imaju duševne snage i hrabrosti da se uznesu iznad obzira, iznad tradicija i iznad malodušnosti. Iznad te linije penju se samo pojedinci koji ne čekaju da živu u društvenome termometru zagreje spoljna temperatura, već to zagrevanje nalaze sami u sebi, u svojim duševnim moćima. I ispod te linije silaze samo oni pojedinci koji takođe imaju duševne snage da pregaze obzire i tradicije i otresu se malodušnosti. I ovi, koji u društvu silaze ispod linije normale, sve do dna društvenog, nose sami u sebi dispozicije hlađenja duše i hlađenja osećaja sve do tačke smrzavanja.
Da se neko digne ili spusti iznad ili ispod linije normale u životu, da se neko uzvisi iznad gomile ili spusti ispod gomile, treba da je podjednako hrabar. Hrabrost je biti čestit, plemenit, uzvišen, isto tako kao što je hrabrost biti podao i nevaljao. Treba imati mnogo moralne snage u sebi pa se uzneti iznad normalne linije, biti iznad ostalih, iznad gomile; kao što treba vrlo mnogo duševne snage pa sići ispod linije, biti ispod ostalih, ispod gomile: biti hulja, provalnik, klevetnik, razbojnik i ubica. Podjednaka je hrabrost uzneti se u zrak na nepouzdanoj Ikarovoj spravi, koju je naš vek usavršio, kao i spustiti se, u gnjuračkome oklopu, u mulje morskog dna.
Ti ljudi, koji se uznose iznad ili se spuštaju ispod ravne linije života, imaju i velikih zamaha, velikih pokreta duše, velikih uzbuđenja i velikih emocija. Državnik sa strepnjom stoji pred sudom istorije, jer je poveo državu i narod sudbonosnim putem; veliki finansijer s grozničavim uzbuđenjem stoji pred berzom na kojoj će se toga časa triplirati ili propasti njegova milionita imovina; vojskovođi igra svaki damar od uzbuđenja kad povede armije u sudbonosnu borbu; pesnika uzbuđuje inspiracija, umetnika čas stvaranja, naučnika ono nepoznato do čega otkrićem treba doći. Sve su to velika uzbuđenja, velike emocije, veliki pokreti duše.
A tih i takvih velikih uzbuđenja, velikih emocija, velikih pokreta duše ima i kod onih koji silaze ispod normalne linije. Razbojnik preživljuje najveću meru uzbuđenja kad zariva krvav nož u grudi svoje žrtve; provalnik dršće i strepi pred sudijom; bludnica pati pod žigom prezrenja, a odmetnik pod vešalima preživljuje celu gradaciju od bola i griže, pa do samoodricanja i apatije.
U te oblasti, u oblasti velikih uzbuđenja, velikih emocija, velikih pokreta duše – pa bilo iznad ili ispod linije – dramatičar rado zalazi, jer će tu uvek naći duboke izvore iz kojih može zahvatiti bogat i obilan materijal! Otuda se najveći broj drama i kreće u toj oblasti.
Mnogo je teže, međutim, tražiti i naći materijal u maloj sredini, u onome društvu, među onim ljudima, koji nemaju ni snage ni hrabrosti da se odvoje od ravne linije životne, pa bilo naviše ili naniže; među onim ljudima koji nemaju snage da budu dobri, ali ih tako isto nemaju ni hrabrosti da budu među onim ljudima koji su vezani i sputani sitnim obzirima, koji robuju zastarelim tradicijama i čije je sve biće sazdano iz malodušnosti. Život te sredine teče jednolično i odmereno, kao šetalica na zidnome satu; pokreti te sredine su mali, tihi, bez uzbuđenja, bez velikih brazda, bez jačih tragova, kao oni blagi talasići koji kruže po ustajaloj vodi kad na površinu njenu padne tičje perce.
U toj maloj sredini nema bura, nema nepogoda, nema zemljotresa, ni požara; ta sredina je ograđena debelim zidom od oluja i vihora koji vitlaju kroz društvo. Ona živi u svojim sobama, ulica je za nju strani svet, inostranstvo, za nju su događaji koji uzbuđuju kontinente samo novinarska lektira.
U tim malim sredinama, koje se ne odvajaju od one ravne linije života, nema događaja, nema emocija, nema senzacija. „Danas je tetka Savkin dan! – eto, to je za tu sredinu događaj i svi se užurbaju, svi se kreću, svi oblače, nabavljaju bukete, pišu čestitke, prave posete... događaj, čitav događaj! „Mila čika Stevina napustila muža!
„Ju, ju, ju, gruva se cela familija u grudi, „šta će svet kazati!
I eto, to je emocija koja uzbuđuje celu jednu porodicu, no toj uzbuđenosti ne leži toliko razlog u tome što je Mila napustila muža, koliko u onome „šta će svet kazati. A znate li šta je senzacija u takvim malim sredinama? „Snaja Zorka rodila blizance!
I ta senzacija ide iz kuće u kuću, samo se o njoj govori, raspravlja se, tumači, i ta tema ispunjava interes čitave jedne porodice i čitave sredine.
Pera dobio klasu, Đoka se razboleo, Steva položio ispite, Jova premešten, gospa Mica kupila novu spavaću sobu, gospa Savka ošišala kosu, gospa Julka pravi novu haljinu od krepdešina, prija Maci izgoreo kuglov, a prija Anka izgubila na friše-fire sto sedamdeset dinara. Eto, to su senzacije, to emocije, to događaji male sredine.
I, eto, iz te i takve sredine ja sam uzeo za ruku jednu dobru ženu i dobru domaćicu – gospođu Živku Popović – i izneo je naglo, neočekivano i iznenadno, iznad njene normalne linije života. Takav jedan poremećaj na terazijama života kadar je učiniti, kod ljudi iz male sredine, da izgube ravnotežu te da ne umeju da se drže na nogama. I eto, u tome je sadržina Gospođe ministarke, u tome sva jednostavnost problema koji taj komad sadrži.
Nušić
LICA
Sima Popović
Živka, njegova žena
Dara, kći
Raka, sinčić
Čeda Urošević, zet
Dr Ninković, sekretar Min. spoljnih poslova
rodbina gospa Živkina:
Ujka Vasa
Tetka Savka
Tetka Daca
Jova pop-Arsin
Teča Panta
Mile, njegov sin
Soja, raspuštenica
Teča Jakov
Sava Mišić
Gospođa Nata Stefanović
Učiteljica engleskog jezika
Policijski pisar
Anka, služavka
Štamparski šegrt
Rista Todorović, kožarski trgovac
Pera Kalenić
Pera, pisar iz administrativnog odeljenja
Prvi žandarm
Drugi žandarm
Prvi poslužitelj iz ministarstva
Drugi poslužitelj iz ministarstva
Devojčica krojačica
Prvi građanin
Drugi građanin
Događa se u doba susreta prošloga i sadašnjega veka.
PRVI ČIN
Obična građanska soba.
Staro kanabe, dve fotelje i nekoliko prostih, trpezarijskih stolica. Troja vrata: u dnu, desno i levo i jedan prozor desno. U sredini sobe veliki, zastrt sto, po njemu prostrte jedne stare očeve pantalone koje će gospa Živka prekrojiti za sina.
I
ŽIVKA, SAVKA
SAVKA (sedi kraj stola): Šta si se zamislila?
ŽIVKA (stoji iza stola, o vratu joj visi santimetar, a u ruci velike makaze. Naslonila makaze na usne i zamislila se gledajući u pantalone): Gledam, znaš, kako da izbegnem ovo mesto što se izlizalo.
SAVKA: Ne možeš ga izbeći, nego podmetni parče.
ŽIVKA: Gotovo, a i onako će mu trajati od petka do subote.
SAVKA: A cepa, a? Pa znaš kako je, neka je samo živ i zdrav, pa neka cepa.
ŽIVKA: Ju, nije da cepa, tetka, nego dere kao vuk jagnjeću kožu. I kupuj, i prekrajaj mu, i nikad ništa na njemu celo ni dvadeset četiri sata.
SAVKA: Nestašan, mnogo nestašan!
ŽIVKA (za vreme obe scene ona meri i kroji): Ne može da se stigne, boga mi! Ne preliva nam se, zaboga, već jedva vezujemo kraj s krajem.
SAVKA: A lepa plata.
ŽIVKA: Pa i nije. Dok odbiješ porezu, platiš kiriju, kupiš drva, tek vidiš: ostanu ti čiste šake. Teško je danas o plati živeti, ali ovaj moj ne ume. Ne gleda svoja posla i svoju kuću, nego se zaneo u politiku.
SAVKA: Pa jest!
ŽIVKA: Ono, i drugi se bakću i, što kažu, lome se politikom, ali, opet nekako, gledaju i sebe. Te komisije, te procene, te sednice, pa se spomognu nekako. Ali ovaj moj ne ume. Sve: ovo ne ide, naškodiće ugledu partije; ono ne ide, povikaće opozicija. I sve tako. A devojku, eto, nismo platili već tri meseca, pa kiriju nismo platili za prošli mesec, a gde su još one sitne podužice; te mleko, te bakalin i... već znaš!
SAVKA: Teško je, bome, danas.
ŽIVKA: Ti još ne dobi kafu? E što je bezobrazna, po tri puta čovek da joj kaže. (Odlazi zadnjim vratima.) Anka, šta je s kafom?
ANKIN GLAS (spolja): Evo!
ŽIVKA: Eto, i to se zove mlađe! Bar da je kao što treba kad ga čovek plaća.
II
PREĐAŠNJI, ANKA
ANKA (unosi kafu i služi): Izvol’te!
ŽIVKA: Moram triput da molim za jednu kafu.
ANKA (bezobrazno): Pa nisam sedela na kanabetu, imala sam posla. (Odlazi.)
III
ŽIVKA, SAVKA
ŽIVKA (pošto je Anka otišla): Eto, vidiš li je! Dođe mi, boga mi, da potegnem ovim makazama pa da joj razbijem glavu. Ali šta ću, moram da