Na Tri kralja ili kako hoćete

Na Tri kralja

ili

kako hoćete

William Shakespeare

s engleskoga preveo i komentare napisao

Milan Bogdanović

Sadržaj

Likovi

Prvi čin

Drugi čin

Treći čin

Četvrti čin

Peti čin

Bilješke

Rječnik

Bilješka o autoru

Impressum

LIKOVI

ORSINO, ilirski vojvoda

SEBASTIAN, Violin brat

ANTONIO, pomorski kapetan, Sebastianov prijatelj

POMORSKI KAPETAN, Violin prijatelj

VALENTIN, vojvodin dvoranin

CURIO, vojvodin dvoranin

VITEZ TOBIJA PODRIG,[1] Olivijin rođak

VITEZ ANDRIJA GROZNICA[2]

MALVOLIO, Olivijin dvorski

FABIJAN, u službi Olivijinoj

LAKRDIJAŠ,[3] u službi Olivijinoj

SVEĆENIK

PRVI PANDUR

DRUGI PANDUR

SLUGA

GROFICA OLIVIJA

VIOLA

MARIJA, Olivijina djevojka

DVORANI, MORNARI, PANDURI, GLAZBENICI I DRUGA PRATNJA

Čin se zbiva u nekom gradu u Iliriji[4] i na susjednoj obali.

PRVI ČIN

Prvi prizor

Vojvodina palača

(Uđu vojvoda, Curio i drugi dvorani; iza njih glazbenici)

VOJVODA: Ako je glazba hrana ljubavi,[5]

Nek svira — dajte mi je preobilno,

Da presićena želja se razboli

I ugine.[6] — Još jednom pjesmu tu,

Što tiho je izdahnula i uho

Dodirnula mi kao blagi južnjak,

Što preko busena od ljubica

Lavori, kraduć miris im i dajuć!

Već dosta je! Sad nije bilo slatko

Ko prvi put! O duše ljubavi,

Koliko li si živahan i žustar,

Te premda možeš sve u sebe primit

Ko more, ipak ništa u tebe

Ne ulazi, ma kako vrijedno bilo

I uzvišeno, a da ne bi za čas

Izgubilo i vrijednost svu i cijenu.

Toliko slika stvara ljubavno

Čeznuće,[7] da je nestalno nadasve.

CURIO: A nećete li lovit, gospodaru?

VOJVODA: Što, Curio?

CURIO:                    Pa jelene.

VOJVODA:                              Ta to

I činim. Lovim svoga najboljeg —

Jer kad mi oči Oliviju prvi

Put ugledaše, kao da se zrak

Od kuge očistio! Isti čas

Pretvorih se u jelena i otad me

Ko zla i ljuta paščad moje želje

Proganjaju.[8]

(Uđe Valentin)

            Ej, što mi nosiš od nje?

VALENTIN: Oprostite mi, gospodaru, nisam

K njoj bio pušten — al od djevojke joj

Donesoh evo ovaj odgovor:

Dok sedam punih ljeta ne mine,

Ni samo nebo neće gledati

Neprekriveno lice njeno — već

Pod koprenom će hodati ko duvna

I jednom na dan sobu slanom vodom

Poškropit svu, što oči pali[9] — želeć

Da svježa joj i trajna ostane

U tužnoj uspomeni.

VOJVODA:                            Kada je

Od tako nježne građe srce joj,

Te bratu se s toliko ljubavi

Odužuje, o kako li će onda

Tek ljubit, kad joj sjajna zlatna strijela[10]

Sva druga bujna čuvstva ubije

Što u njoj žive — kada joj u duši,

U grudima i u srcu,[11] u svijetlim

Tim prijestoljima, punim savršenstva,

Tek jedan moćni kralj se zakralji

I zavlada. — A sada napred, hajdmo

U cvjetnu bašču, gdje u blagoj sjeni

O ljubavi je slatko snivat meni.

(Odu)

Drugi prizor

Morska obala

(Uđu Viola, kapetan i mornari)

VIOLA: U kojoj to smo zemlji, prijatelju?

KAPETAN: U Iliriji, gospođice.

VIOLA:                                        Što ću

Ja tu u Iliriji? Moj je brat

U Eliziju.[12] — Možda srećom nije

Utopio se — je l' te, mornari?

KAPETAN: Pa srećom ste se i vi sami spasili.

VIOLA: O bijedni brate! Možebit je i on

Tolike sreće bio.

KAPETAN:                                 Zaista —

I da vas, gospo, srećom utješim,

To znajte — pošto brod se razbio nam

I dok ste vi se s ono malo ljudi,

Što zajedno se s vama izbaviše,

U nemoćnome čamcu ljuljali,

Zamotrio sam vašeg brata gdje je

Uočio opasnost cijelu pa se

— A u to ga je srčanost i nada

Uputila — za neki jaki jarbol

Privezao, što plovio je morem —

I vidio sam, gdjeno, ko Arion

Na leđima delfina,[13] druguje

Sa valovljem, dok vidjet sam ga mogao.

VIOLA: Na zlata za te riječi. Vlastiti

Moj spas u meni nadu podiže,

Da i on živi, što i tvoja riječ

Potvrđuje. — A znaš li ovaj kraj?

KAPETAN: Da, gospo, dobro, jer sam rodio se

I odrastao do tri dana hoda

Od ovog mjesta.

VIOLA: Tko je ovdje vladar?

KAPETAN:                On vojvoda je plemenite ćudi

I imena.

VIOLA:                      A kako mu je ime?

KAPETAN: Orsino.

VIOLA:                      A, Orsino! Čula sam

Gdje otac moj ga spominje — i onda

Još nije bio oženjen.

KAPETAN:                                 Pa nije

Ni sada — il doskora nije bio —

Jer ja tek prije mjesec dana odoh

Odavde — i baš onda stalo se

Šaputat — ko što mali vole brbljat

O onome što rade veliki —

Da traži ljubav lijepe Olivije.

VIOLA: A tko je ona?

KAPETAN:                    Kreposna je djeva,

A kćerka nekog grofa, što je prije

Dvanaest mjeseci umro, stavivši je

Pod okrilje svog sina, njena brata —

No i on vam je iznenada umro,

Pa kako ga je nježno ljubila,

Odrekla se je, kažu, svakog društva

I muških pogleda.

VIOLA:                                  O, kad bih mogla

Da služim gospi toj, a svijet da ne zna

Tko sam i što sam, sve dok sama ja

Ne učinim da dozri prilika.

KAPETAN: E — to bi bilo tegotno izvršit,

Jer ona neće molbu nikakvu

Da čuje — ne, ni vojvodinu.

VIOLA:                                                Kao

Gospodin ti se vladaš, kapetane —

I premda iza lijepe spoljašnjosti

Rugobu često krije priroda,[14]

To ipak držim da ti je i duša

Ovako lijepa ko i spoljašnja

Obilježja? I zato molim te —

Naplatit ću ti obilno — zataji

Tko jesam, i pomozi mi da tako

Preodjenem se te će odgovarat

Mom naumu. Ja hoću vojvodu

Da služim — ti ćeš me ko haduma[15]

Prikazat njemu — neće ti biti žao,

Jer ja ti pjevat umijem i glazbom

Raznovrsnom ga razgovarati,

Te vrijedan ću se službe te pokazat.

Što k tome treba, sve još biti može,

Kad moj se duh i tvoja šutnja slože.

KAPETAN: Pa dobro — ja ću sama biti njemoća —

I ako pisnem, stigla me sljepoća.

VIOLA: Zahvaljujem ti — vodi me!

(Odu)

Treći prizor

Olivijina kuća

(Uđu vitez Tobija i Marija)

VITEZ TOBIJA: Što do bijesa misli moja nećaka da toliko žali za svojim pokojnim bratom? Tuga bome podgriza život!

MARIJA: Bora mi, viteže Tobija, trebalo bi da se noću ranije kući vraćate. Vašoj se nećaki, a mojoj gospodarici nimalo ne sviđa i mnogo vam zamjera što tako dugo izostajete.

VITEZ TOBIJA: E — ali meni se sviđa, bez zamjere.

MARIJA: Trebalo bi ipak da se krećete u nekim granicama urednosti.

VITEZ TOBIJA: Urednosti? Pa kako da budem uredniji? Zar nije ovo odijelo dosta uredno da u njemu pijem. Pa i ove čizme — ili ako nisu, neka se objese o svoje vlastite petlje.

MARIJA: To će vas bančenje i pijančevanje upropastiti. Jučer je gospođica o tom govorila — i još o nekom ludom vitezu što ste ga onomadne noću ovamo doveli da je prosi za ženu.

VITEZ TOBIJA: Što — o vitezu Andriji Groznici?

MARIJA: Da, o njemu.

VITEZ TOBIJA: Pa to je ljudina da mu nema ravnog u svoj Iliriji.

MARIJA: Pa onda?

VITEZ TOBIJA: Ima vam on tri tisuće dukata na godinu.

MARIJA: Svi će mu ti dukati biti jedva za godinu dana — jer on je prava luda i raspikuća.

VITEZ TOBIJA: Sram vas bilo što tako govorite! On gudi u viola di gamba[16] i govori tri ili četiri jezika riječ po riječ naizust, a priroda ga je obdarila kojekakvim darovima.

MARIJA: Da, baš kojekakvim jer je ne samo luda, nego i velik kavgadžija — i da nije u njega dar kukavičluka, koji blaži i uslišivši njegovu svadljivost, dobio bi zamalo i grob na dar, kako vele pametni ljudi.

VITEZ TOBIJA: Tako mi ove desne ruke, to govore hulje i klevetnici. A tko su ti?

MARIJA: Oni isti koji pored toga vele da se on noću opija u vašem društvu.

VITEZ TOBIJA: Pijući u zdravlje mojoj nećaki! Ja ću joj piti u zdravlje doklegod bude vina u Iliriji i dok mi bude moglo kroz grlo da teče. Nitkov je i kukavica tko neće da pije u zdravlje mojoj nećaki dok mu se mozak ne zavrti kao općinski zvrk.[17] Ej, curo — castiliano vulgo[18] — jer evo gdje dolazi vitez Andrija Groznica.

(Uđe vitez Andrija Groznica)

VITEZ ANDRIJA: Vitez Tobija Podrig? Kako je, viteže Tobija?

VITEZ TOBIJA: Mili moji viteže Andrija!

VITEZ ANDRIJA: Pomoz' Bog, lijepa goropadi!

MARIJA: Bog pomogao, gospodine!

VITEZ TOBIJA: Nuder, viteže Andrija, nuder!

VITEZ ANDRIJA: Što je to?

VITEZ TOBIJA: Sobarica moje nećake.

VITEZ ANDRIJA: Draga gospođice Nuder, htio bih se s vama bolje upoznati.

MARIJA: Meni je ime Marija, gospodine.

VITEZ ANDRIJA: Draga gospođice Marija Nuder —

VITEZ TOBIJA: Ne razumijete, viteže. Nuder znači: navalite, nasrnite, saletite je, zaokupite!

VITEZ ANDRIJA: Vjere mi, ne bih se htio miješati s njom u ovom društvu. Znači li to nuder?

MARIJA: Zbogom, gospodo!

VITEZ TOBIJA: Ako je pustiš da tako ode, volio bih da nikad više mač ne potegneš.

VITEZ ANDRIJA: Ako tako odete, gospođice, volio bih da nikad više mač ne