Piknik

PRVO POGLAVLJE (uvod u osnove kaosologije)

17:25

Šz!, reče Paraf onomatopejski pokušavajući dočarati sam sebi način na koji je sivi Opel Corsa srušio jednu srednjovječnu mamu s kolnika i zbrisao dalje prema sljedećem semaforu.

Šz!, reče i umukne, pošto shvati da to nije primjereno. Skoro srušen od mase ljudi što se zatrčala vidjeti o čemu se radi, Paraf se naglo makne u stranu buljeći u hrpu žene na asfaltu pored idiotske zebre što je, smiješeći se nesreći, upijala krv. Ovo se ne vidi svaki dan., pomisli, i razgleda oko sebe. Čak se i poslijepodnevna smjena uštirkanih pankera ispred Riječke banke uznemirila zbog svega. Poluzbunjen, no uvijek spreman na provokacije, dovikne im:

Hej, pederi! Konačno da i vas nešto uzbuni, idioti ukomirani!

Prvo je uočio debelog pankera kako svoje zbunjeno lice pretvara u ljuto, a ljuto u još ljuće i kako s tek otvorenom pivskom bocom kreće prema njemu. A onda spazi i kako njegovi prijatelji polako shvaćaju Parafovu poruku i kreću za debelim.

Šz!, reče Paraf, onomatopejski pokušavajući dočarati sam sebi način na koji je masno krdo gradskih slonova krenulo u lov na miša.

Šz!, reče i umukne pošto shvati da je u nevolji.

Šz!, reče i zagrcne se.

Šz!, reče i dade se u vraški bijeg rušeći ljude oko sebe u bezglavoj strci.

Šz!, reče i sjeti se kako je jednom u crtiću o plavoj brzoj zmiji čuo da sama buba leti puno brže od cijelog roja, te se ponada u spas od mali milijun udaraca tvrdih čizama u njegove bubrege, biljarske kugle i ostalo. Čak je, na sekundu i požalio zbog svog komentara, no u isto vrijeme bilo mu je i drago što je skresao tim facama, koje su ga već dugo nervirale. Pretrči tako stotinjak metara.

Šz!, reče Paraf uskakajući u gradski autobus, zbrisavši tako lovcima u crnom, složivši pritom nevjerojatno sretan i isto tako nevjerojatno bezobrazan smiješak na licu.

* * *

Ferderber je upravo zakoračio na pješački prijelaz ispred Riječkog nebodera, kada je metalik-sivi Opel Corsa sa zatamnjenim staklima doslovce pomeo ženu ispred njega. Dugo je, kasnije, tog dana tupi udarac mesa o asfalt odzvanjao u njegovim ušima. Sjećao se i torbice koja je odletjela par metara dalje. Sve se to zbilo toliko brzo da nije stigao podići ni obješenu vilicu i progutati pljuvačku. Rulja se grubo nagurala oko njega, a krv iz razbijene lubanje je curila i curila i curila i curila..... Govno nije čak ni pokušalo zakočiti. A bilo je zeleno! Onda je začuo poznati glas kako se naderava:

Hej, pederi! Konačno da i vas nešto uzbuni, idioti ukomirani!, i to ga prenu. Miris krvi mu prostruji nosnicama i želudac mu se okrenu. Poželi povratiti. Podigne glavu i ugleda kako desetak spodoba natjerava Parafa po Korzu.

Koji kurac ta budala opet podjebava ljude?, pomisli u sebi, zaleti se i preskoči unakaženu ženu. Krv štrcnu pod najkicama. Zabi se u gomilu i potrča za Parafovom potjerom.

Nije ovo za mene. Ja volim mir, tišinu, vino i rock 'n' roll. A znao sam odmah ujutro, kada sam se probudio poslije onih ogavnih erotskih snova sa starom, da će cijeli današnji dan biti sjeban!, mislio je u sebi dok je trčao. Kroz glavu mu se vrzmao san, i to ga je kopalo iznutra. Sjećao se raširenih nogu, gustih crnih dlačica i topline kad je prodro u majčinu vaginu.

(…mother, I want to…, The Doors, The End)

Bože, odvratno!, pomisli. Osjetio je toliku odbojnost i gađenje prema toj sceni da mu se zavrtilo u glavi. Posrnu. Skoro je pao. Hladan zrak mu je grizao oči i one se natopiše suzama. Trepnu i suza iz desnog oka protrča po obrazu. Sad će mi još i nos početi curiti. Ugleda frustriranu i polupijanu potjeru kako zamiče u prolaz između zgrada prema basnoj stanici. Pojača tempo. Nije znao koliko će moći pomoći Parafu budu li ga ovi počeli cipelariti, ali to ga nije ni zabrinjavalo. Želio se na nekom ispuhati, pa čak i poželi tučnjavu.

Kada je zamakao, uspuhan, iza ugla zgrade, vidje četvorku kako polazi sa stanice i Parafa kako se kezi na prednjim vratima. Ljutita potjera je još par metara trčala za busom, a onda je odustala od svog plijena. Zastali su. Nešto su se derali, a onda ponovo potrčali.

Šit!, viknu Ferderber. Promet se zaustavio zbog pregažene žene i u gradu nastane krkljanac. Četvorka pređe nekoliko metara i stade. Parafu osmijeh iščezne s face. Pankeri se natisnuše oko prednjih vrata i vjetrobranskog stakla. Počeše lupati rukama i nogama po autobusu. Vozač gradskog autoprijevoza, nadrkan zbog života i svega ostalog, otvori vrata i prodere se:

Štaoćetekojikurac?!

Paraf se podigne stepenicu više kada se vrata otvoriše, i prvog, šatro pankera, koji je ušao, pogodi vrhom tvrde gojzerice u glavu. Ovaj zatetura i pade natrag među svoje prijatelje.

Vozi, šole!, viknu Paraf. Dvojica drugih osvetnika nahrupiše u autobus. Pivska boca proleti kroz zrak i razbi se o prednje staklo. Pjena i pivo rasprše se unaokolo. Paraf se branio nogom, ali ga ubrzo pankeri uhvate odozdo i potegnu iz autobusa. On se grčevito držao za šipku, ne dopuštajući da ga izvuku. Znao je što ga čeka vani. No, odjednom osjeti snažan udarac u predjelu genitalija, i posljednje što je vidio bi vozač kako izlazi iz autobusa s nekakvom željeznom šipkom u ruci.

(…Riot! Riot!…, The Beatles, Revolution 9)

Ferderber je upravo izletio iza ugla kada su Parafa izvlačili iz autobusa. Zasta da povrati dah, a onda se zaleti u gomilu. Vozač je dohvatio debelog pankera, koji je bacio bocu piva na autobus, i lupao ga šipkom po leđima, psujući:

Pička ti materina balava! 'Ćeš ti meni moj autobus!

Kada je debeli pokleknuo pod udarcima i dao se u bijeg, vozač ga još zavritnjači nogom u masnu guzičetinu. Dvojica pankera priđu zapjenjenom vozaču s namjerom da ga razbiju, ali on jednog dohvati šipkom po glavi, a drugi nato pobjegne. Prvi osta ležati u lokvi krvi koja se brzo širila.

Šta je, pederu usrani?, derao se vozač za onim koji je bježao, Dođi natrag! Budi sad frajer! Hajde vrati se, mater ti jebem!

Ostatak pankera iznio je Parafa iz autobusa i bacio ga na pod. Udarci počeše bubnjati po njemu. Neki penzioner, sijed i s naočalama, stajao je na prvoj stepenici prednjih vrata i lupao drvenim štapom po glavi obližnjeg siledžiju. On se okrenu prema starom i istrgne mu štap iz ruku. Zatim mu zalijepi glasan šamar. Djedica se sruši na leđa i skliznu niz stepenice na hladni beton. Panker mu zgazi nogom naočale. Uto su se otvorila srednja i zadnja vrata, i nasta opća tučnjava.

Nagomilani bijes, gorak i opor, nervoza što je ključala u ljudima zbog prosjačkog životarenja, gužva u autobusu kao neposredan povod; stres, pritisak, problemi s djecom u školi, sa šefom na poslu, besparica, problemi s muževima i ženama, sa starim roditeljima, cijene na placi, u dućanu; režije, politikom unakažena državna televizija bez seksa, rat, izbjeglice, hladni stanovi, hladni ručkovi, hladni kreveti, sve se to nakupilo u toj jadnoj četvorki i ona je prsla poput prezrelog, gnojno-žutog čira.

Ljudi pokuljaše iz autobusa.

Ferderber dotrča do prvog pankera, uhvati ga s leđa za kožnu jaknu, okrene ga i raspali šakom takvom silinom, da se ovaj srušio pod autobus i ostao tamo nepomično ležati. Onda se okrenu i uleti u krug gdje je ležao Paraf. Želio ih je sve rastrgati. Ne samo zbog Parafa ili zbog starog penzića koji se srušio od jednog šamara. Ne. Htio ih je rastrgati zbog sebe. Zbog svega onog što mu se nakupilo. Zbog toga što je s djevojkom prekinuo prije par dana, što ih je nekakav frustrirani onanist na fakultetu vukao za nos i silovao zbog potpisa, što nigdje ne može objaviti svoje crtice, što se ne može napiti jer nema novaca, što... I onda je razvalio i drugog pankera. I trećeg. A onda su pankeri počeli razvaljivati njega. A onda, onda je uletila rulja iz autobusa i došlo je do potpunog black outa.

* * *

Novi list, 1. II. 1996.

RIJEKA - U teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila jučer oko 17:30 sati, smrtno je stradala M.L. (35) iz Rijeke. Na nju je, dok je prelazila pješački prijelaz na križanju Adamićeve i Zadarske ulice, naletio srebrni golf nepoznate registracije. Prošavši kroz crveno udario je ženu koja je na mjestu ostala mrtva. Vozač je pobjegao u smjeru Željezničke stanice. Policija je obavila očevid, a za počiniteljem ovog teškog prekršaja još uvijek se traga.

S. LOGIČNJAK

* * *

18:37

Ferderber! Paraf!, prodera se policajac u uniformi s vrata inspektorova ureda. Izubijani i natečeni, njih dvojica se polako podigoše i uđoše u kancelariju šepajući. Za radnim stolom, pokraj prozora, na drugom katu policijske uprave, sjedio je srednjovjekovni inkvizitor u obliku modernog inspektora s odijelom i kravatom. Proćelav, s ulickanim brčićima i pervertitskom facicom, izgledao je kao groteskna slika vlasti. Mašina po naređenju.

Sjednite!, izdera se policajac u uniformi iza njih. Bezvoljno se strovališe u tapecirane stolice. Paraf je bio toliko izubijan i iscipelaren da je jedva što i mislio, dok je Ferderber bio nabrušen za svađu. Sve mu je ovo išlo na živce. Znao je dobro da nije kriv za ono što se odigralo na Korzu, ali je isto tako dobro znao da Paraf jest! Nemoć ga je činila bijesnim.

Inspektor ih je promatrao podrugljivo se smješkajući.

Onda g-g-golupčići, ka-ka-kako ste?, propenta mucavi inspektor.

J-jako d-d-dobro, hvala n-na p-p-pitanju., odgovori Ferderber.

Paraf se sledi od straha. Siknu pogledom prema Ferderberu. Ovaj ga bijesno pogleda zdravim okom. Inspektor se, sa smiješkom na licu, polako uspravi i priđe Ferderberu. On se začudi malo kada je vidio da hoda normalno, a ne šepa. Nekako mu se činilo da to i govorna mana idu zajedno.

Mucavac je stajao točno iznad njega. Ferderber ga nije gledao. Buljio je u stol. Srce mu je tuklo sto na sat. Uzbuđenje je raslo, a onda osjeti tup udarac po glavi. I još jedan.

(Ajooj! Ajooj! Pjevao je grozomorno zbor: Samo nemoj, nemoj po glavi, druže plavi…, Azra, Nemoj po glavi D.P.)

Instinktivno se nagnuo naprijed, a ćepe su divljački pljuštale po njemu.

Paraf se skoturio u svojoj stolici. Pokrio je uši rukama. Nije to mogao slušati. Bože, šta nije dosta što su nas iscipelarili oni huligani, nego nas još mora i murija?

Ferderber je šutke primao udarce. Bol mu je nagrizala glavu. To ga je podsjetilo kako je u osnovnoj školi znao dobivati ćuške od nervoznih profesora, tada drugova i drugarica, kada bi njegova razigranost prerasla okvire koje su oni postavili. Prepustio se boli. Sjetio se oca. Oči su mu se punile suzama. Znao je da će rezigniranost boli popustiti ubrzo i da će bijes eruptirati.

Najednom, udarci prestanu.

Zajapureni inspektor je popravio kravatu, odijelo i kvazi frizuru na proćelavoj glavi. Rukom je obrisao slinu koja mu se nakupila u krajevima usana. Malo se zapuhao. Hvatao je zrak sjedajući natrag na stolicu, kada ga je Ferderber ponovo pogledao natopljenim očima. Brada mu je drhtala. Borio se da se ne rasplače poput malog djeteta koje je osjetilo da mu je počinjena nepravda. Proguta jednu veliku knedlu i udahnu kroz nos duboko, duboko, duboko…

Hoćete li me, molim vas, ako vam nije teško, izudarati i s prednje strane, jer..., zastade uvlačeći nos dok mu je tužni osmijeh prelijetao preko natečenih usana, ...pošto ste me tukli sa stražnje strane, nekako ova prednja strana, znate, plače. Pa, ako vam nije teško da napravite ravnotežu?

Ne! Ne slušajte ga! Pustite ga! Ne obraćajte pažnju na njega. On je lud! Potpuno je lud! Nemojte ga tući! Molim vas, pustite ga..., skoči Paraf; ...nije on ništa kriv! Samo je malo nervozan! Ne obazirite se na njega...

Inspektor ga je gledao blagim pogledom, a onda ga prekinuo izderavši se:

Zaveži!! T-t-tebe n-nisam ni-ni-ništa p-p-pitao! Zatim skrenu pogled prema Ferderberu: S-s-slušaj me, ma-ma-ma-majmune blesavi! J-j-ja te m-mogu ovdje ubiti, a d-d-da nitko n-n-ništa ne s-s-sazna. J-j-jel' ti jasno?!

Ferderber je šutio, gledajući ga u njegove ljigavo-zelene oči. Još uvijek je bio na rubu plača, ali sada se smirivao. Poželio je da vikne: Jebi se, pederu usrani! Ubi' me ako hoćeš, boli me kurac! Ja ću umrijeti kao svoj čovjek, a ti ćeš uvijek biti nečiji izmet! Ali je šutio. Znao je da su ti idioti spremni na sve. I ubili bi ga. Možda. A za to se nije isplatilo umrijeti. Za dokazati nekom glupom inspektoru da je budala, zbilja se nije isplatilo umrijeti. Dobit će on svoju crticu među ostalim Ferderberovim crticama, i to će biti njegova pobjeda nad glupošću.

Jasno., odgovori na kraju i dalje gledajući inspektora u oči.

J-j-jel' ti mi-mi-misliš da si neka f-f-frajerčina? A? Z-za sad' nemamo ništa u k-k-kartoteci o t-tebi, ali m-možda te prije n-n-nismo m-m-mogli uhvatiti?

Ferderber poželi da kaže:M-m-možda., i skoro mu izleti, ali mozak na vrijeme zaustavi jezik:

Možda.

T-t-ti si d-drzak! Jel'? N-ne volim d-d-drske ljude.

A ti si glup! Ne volim ni ja glupane!, pomisli u sebi Ferderber. Inspektor nastavi:

Z-zašto si p-p-pobjegao s mjesta ne-ne-nesreće?

Molim!?

N-ne deri se na mene!, povisi ton inspektor.

Ferderber u sebi odbroji do deset i reče ulagivački:

Oprostite, nisam se derao na vas, nego sam se samo iznenadio pitanjem.

S-svjedoci s-su te vidjeli ka-ka-kako bježiš s m-m-mjesta nesreće. A i na-našli smo otisak t-t-tvoje tenisice u lokvi k-k-krvi. I s-sad ti je k-k-krvava tenisica.

Ferderber pogleda prema podu i ugleda tragove krvi na desnoj najkici. Pomisli kako će biti teško skinuti tu krv dolje. Pogledao je ponovo inspektora, pa izrazbijanog Parafa koji je sve budno i sa strepnjom pratio, zatim upita inspektora (još uvijek gledajući Parafa):

Hoćete li da vam kažem cijelu istinu?, a neki jedva vidljiv trag ciničnog smiješka preleti mu licem.

Inspektor je samo raširio ruke i kimnuo glavom. Naslonio se u svojoj fotelji i zabacio ruke iza glave.

Paraf je unezvjereno gledao u Ferderbera. K vragu! Neće valjda reći sve kako je bilo? Jebote, morat ćemo onda svu štetu mi platiti! Nemamo para. Završit ćemo u zatvoru! Starci će mi sve saznati! Gotov sam!, mislio je u paničnom strahu. Za njega u tom trenutku to je bio njegov kraj.

Ovo nije bila nesreća, počeo je Ferderber, ovo je bilo ubojstvo s predumišljajem. Paraf je bio radio-vezom povezan s likovima u Corsi i kada je žena krenula preko pješačkog, on im je dao znak. Potom su likovi krenuli i zgazili ženu, te pobjegli prema Viškovu. Provjerite. Tamo nam je baza. Ja sam bio iza žene, ako kojim slučajem preživi da je dokusurim. Znate,, povjerljivo se nagne Ferderber naprijed prema inspektoru, mi smo vam članovi Mladeži HDZ-a. Supertajna organizacija unutar iste. Bavimo se eliminiranjem ostalih stranaka. Upravo radimo na slučaju Linić. Ova žena, što su je pregazili, ona je majka dvoje djece od kojih je jedno Linićev posinak. Zapravo, ona mu je ljubavnica. Jebu se potajno u Bonaviji! Njezinom likvidacijom mi ćemo zapravo emotivno destabilizirati Linića i eliminirati SDP s...

Inspektorovo lice je ispočetka imalo zadovoljan izraz. Našamarao je malog i slomio mu volju. Mali će sve priznati i slučaj je riješen. Onda je, pomalo, lice poprimilo upitničku formu. Zbunjenost. Takvo nešto! A kad je Ferderber došao, preko Mladeži HDZ-a, do Linića, lice je preskočilo međufazu čuđenja između zbunjenosti i ljutnje, počevši se nadimati i crvenjeti, da bi sa SDP-om naprosto eksplodiralo:

M-m-m-m..., tresao se inspektor,...MAAAAAAAARŠ VAAAAAAAAAAN!

* * *

19:30

Na bijelom, prema mirisu prilično svježe obojanom, zidu gradske bolnice Paraf je kemijskom olovkom napisao:

Ovdje su me krpali 31. I. '96. i sve je išlo preko socijalnog.

Ta mala, ironično-glupa opaska zaintrigirala je Ferderbera da i on ostavi samodopadni trag, pa je i on pored Parafovog grafita urisao crtež, rollingstoneovski isplaženi jezik. Parafu proradi mašta, pa svojom kemijskom olovkom uklopi crtež nagužene bolničarke baš tako da su Stonesi sve u šesnaest prašili po njenoj stražnjici. Ferderber ponovno krene dodati svoj udio u taj mali bolnički mozaik, i već je počeo grafitnim tragom ostavljati znak svog nauma, kad ga u tome, a i Parafa u njegovom očitom naslađivanju svime time, prekine visokotonska i kreštava, vika i dreka debele medicinske sestre, koja je poput njemačkog tenka jurila po hodniku prema njima, plašeći pritom djecu koja su ionako jedva jedvice skupila hrabrosti doći kod zubara i izdržati cjelodnevno čekanje.

Doma šaraš, ha? Doma mami po kuhinji, ha? Ovako velik, ha? Bi te ja vidjela da si moj, balavac, ha? I ti isto, ha? Smiješno, ha?

Dok je izgovarala ovo ha, njeno grlo je tuširalo auditorij milijunima sitnih kapljica sline. Bila je to prava kiša riječi, i to doslovno!

(…and it's a hard, and it's a hard, and it's a hard rain's gonna fall…, Eddie Brickell and The New Bohemians, Hard Rain's Gonna Fall)

Ferderber se, više simulirajući nego stvarno to čineći, obriše objema rukama po licu. Napravi kiselu facu i pogleda svoje dlanove još se jednom brišući. Tada zamahne glavom lijevo-desno nekoliko puta, vrlo brzo, i zapjeva:

Bježi kišo s prozora...

Paraf mu se pridruži kao prateći vokal, no umjesto nekog normalnog vokala, on zapjeva u stilu:

Ha?! Ha?! Ha?!, oponašajući medicinku.

Ona prsne. Bijes